Mi obitelji sa tankim usnama bili smo poznati u N. po tome ¹to sebi nismo uredili ¾ivot. ®ivot: odla¾enje na posao i vraæanje sa posla. Skidanje nabijenog snijega sa cipela. Ruèak, spavanje i odsjevi vatre u peæi. Tiho, pa svaðe, pa opet tiho. Noge stola, so i ogledala. Krpe na zidu sa: "Sreæa ima krila, a ti ima¹ oèi, pa ako je vidi¹, a ti za njom skoèi." I: "Za¹to gleda¹ sad u lonac kad mi nisi dao novac", i "èetke", i "¹ibice", pa pranje tih krpa; zidovi sa ¹iroko razjapljenim ustima i nijemi. Beskrajne ¹etnje pogledom po ¹arama æilima, skakanje sa cvijeta na cvijet. Papiri na prozorima spavaæe sobe. Lepezasto promicanje svjetla automobilskih farova po stropu.
Na¹u ogorèenost pokazivao je otac odlazeæi u bife. Ja mislim da Zulfikar ©amil pije jo¹ i stoga ¹to na¹a glavna ulica u oku zauzme mali, neznatan dio, a sve ostalo nebo, a nebo nije plavo, ono je prazno. Stanovali smo u istoj kuæi, mi dolje, oni Tubakovi gore, i nikada im nismo odlazili, sem oca, a i on rijetko. Kod njih nikada nije bilo prostrto, a kod nas jeste i nismo se slagali, a mislim da je bio kriv svijet iz N.
Jedno veèe otac je do¹ao èudno pijan pa su kazali da je poludio, a mi smo ga otpremili u bolnicu u M. Sutra je bila nedjelja, pa smo odluèili da ga onim popodnevnim vlakom posjetimo. Znali smo da su i oni to isto namjeravali, pa smo bili uzbuðeni, ali to jedni drugima nismo pokazivali. Majka, Alma i ja bili smo uzbuðeni. Alma, prozraèna i ima bijelu kosu. I oèi bijele i ne smijem je dodirnuti, jer bojim se. Jedanput sam htio da vidim kako izgleda njeno tijelo na suncu, pa sam je, kad je ono htjelo da nestane, odveo daleko uz rijeku, stavio na kamen i svukao krpe. Duvao je vjetar, znam da joj je bilo hladno, ali to nije htjela da ka¾e mo¾da zato ¹to uvijek ¹uti. Jedanput kada ju je Safa tukla, ona je æutala, pa je negdje oti¹la i vratila se tek poslije, a mala je sasvim. Sunce je prolazilo kroz nju i ja sam vidio njene kosti i njeno srce.
Na stanici u N. nije bilo puno svijeta, a svi su nas gledali i mi smo bili ozbiljni. Oni jo¹ nisu bili do¹li i nama je to prièinilo zadovoljstvo. Do voza je bilo dugo, ali smo namjerno htjeli da budemo prije njih i bili smo prije njih. Duvao je vjetar i svijet je izgledao ¹ugav tako sa drveæem bez li¹æa. Bilo jo puno blijedog li¹æa na zemlji, a i sunce je sijalo pa nije sijalo. Na nebu je bilo dvanaest slojeva raznobojnih oblaka. Mirisalo je na neko veliko putovanje i stalno su se èula zvona bicikla: ona sa can, can, i ona sa cak, cak i dr. To smo uvijek slu¹ali nedjeljom ujutro kada je vani bilo hladno, a u sobi komadi sunca, i dok smo oèekivali da se Zulfikar probudi. Onda me je majka æu¹nula i rekla da se dr¾im mirno, a ja to nisam htio, a Alma jeste.
Pro¹ao je Èoker ©amil i raspitivao se o pojedinostima. Nije bio obrijan i imao je odvrnutu kragnu zimskog kaputa i nije imao ¹al i vidjela mu se jabuèica i cigaru je dr¾ao u ustima. Majka mu je odgovarala mirno i ozbiljno kako je vikao i razbijao i dok je govorila, vje¹tim pokretima popravljala je kosu. Pa je i Hika htjela da doðe, ali je ulazio vlak pa smo se svi uzbudili i zato ¹to smo znali da æe svijet da prati ko æe prije - oni ili mi - a oni su htjeli da uðu po¹to-poto prije nas. Otrèali smo prvo desno, pa lijevo. Njih troje potrèali lijevo pa desno, a mi se nismo obazirali na staricu, a oni su mislili da æemo se mi ipak obazreti na staricu, pa smo se ugurali prvi. Ja sam èak ¹uænuo Hiku. Hika je mlaða sestra stare Tubakove i nije se udala. A ja mislim da se nikada neæe ni udati zato ¹to ima najtanje usne od svih nas i zato ¹to se smije i kad ne¹to nije smije¹no. Ona ima dva reda potpuno istih zuba i duboko sam uvjeren, ne znam za¹to, da su joj i kutnji zubi isti kao i oni naprijed. U poèetku smo se svi zbili oko vrata i nismo govorili, a oni su dr¾ali staricu ispod ruke. I Hika se smijala i Safu gledala od dolje do gore i od gore do dolje. Poslije su se dosjetili da ne moraju ostati na tom mjestu, pa su oti¹li na drugi kraj praznog hodnika provirujuæi s vremena na vrijeme da vide ¹ta radimo. Do¹ao je kondukter i rekao da se premjestimo u "drugi" razred i da je ovo "prvi", a mi smo mu kazali da izlazimo na slijedeæoj stanici, a da oni takoðe nemaju karte za prvi razred.
Na stanici u N. smo se razbjesnjeli, jer su neki ljudi sa torbama dugo ulazili na na¹a vrata, pa smo otrèali na druga, ali smo i tamo morali da èekamo. Alma se polako provukla izmeðu ljudi jo¹ dok smo bili unutra i èekala nas, leðima okrenuta.
Bajra i Hiku smo vidjeli èak tamo kod glavnog izlaza kako ¾ure i osvræu se, a staricu nismo mogli vidjeti. Valjda zbog svijeta. Po¾urili smo da ih dostignemo, ali oni su bili daleko i u¾urbano su koraèali, primijetili smo. A bili smo uzbuðeni i htjeli smo nagnuti, te samo ¹to nismo trèali, ali nas je bilo stid, jer su se oni osvrtali.
Pomislili smo, a srce nam je lupkalo u grlu, kada æemo biti tamo gdje su oni. Kada smo do¹li, zaboravili smo da smo mislili na tako ¹to.
Najedanput oni zastado¹e i izgubi¹e se nekim sporednim puteljkom. Sve smo to jasno uoèili i bili smo usplahireni. Pomislili smo da oni, mo¾da, znaju kraæi put do bolnice pa smo trèali i tjerali ih u stopu, a bili su stalno ispred nas. Poslije se pokazalo da oni ne znaju nikakav kraæi put, osim onoga koji smo i mi znali i za koji je znao cijeli svijet, ali da su nas htjeli uvuæi u klopku, da se prosto izrazim, jer ljut sam, ali da smo mi zahvaljujuæi ba¹ toj nevje¹to smi¹ljenoj smicalici stigli prije njih pred vrata broj ¹est i da smo pokucali prije njih.
Sada smo ¾urili izmeðu velikih hrpa uredno slo¾enih dasaka koje su slièile na spise neke kartoteke. Sve okolo bilo je veoma tiho i svaki èas vidjeli smo ih kako tajanstveno tamno bljesnu da odmah zatim komad neba zacijeli. I znali smo da smo èisto osvijetljeni i ¾urili smo njihovim stopama, a oni su bje¾ali. I starica je slièila na djevojèicu. Pomislio sam da je vje¹tica, pa pohitasmo jo¹ br¾e, a oni su bje¾ali putanjom izmeðu èistih dasaka slo¾enih u kocke. Ponovo zaokrenu¹e lijevo na malu prugu, a nama, kao da smo u snu, nije uspijevalo da ih stignemo.
Sjetio sam se da je otac Zulfilkar lud i da nas neæe prepoznati i upitah se za¹to trèimo, a ni opæinstva iz N. nije bilo da nas vidi, a nijednog èovjeka nije bilo, samo su daleko dolje dvije silhuete gurale vagonèiæ, a nigdje nije bilo nikoga u ovom lavirintu poreðanih dasaka, a otac se mo¾da pretvarao da je lud, nismo mu vjerovali, pa ipak trèasmo.
O¹tri vrhovi telegrafskih stupova ravno su se odozdo ubadali u oko i prodirali u mozak pa nestajali, a sve je slièilo, tako sa ovim zalutalim konjem ¹to vuèe balvane, na potpunu u boji i nedovr¹enu u crte¾u, staru, potamnjelu sliku. Starica je posrnula i htjela da padne. Mi izaðosmo iz sna, a Tubak Bajro i Hika hitro uhvati¹e staricu ispod pazuha, a ona savi noge, pa su opet jurili. Nikoga nije bilo da im se smije, pa se ni mi nismo smijali, a i znali smo se i mislim da smo svi bili tako uporni, jer niko nije mogao vjerovati da je otac lud. Pred svijetom smo bili ubijeðeni da je tako kako je svijet èuo od nas, a sada dok smo i¹li, ipak nam je bilo nerazumljivo kako smo svi ubijeðeni, a nismo se mogli dosjetiti zato ¹to je svako od nas ljubomorno bio zaokupljen onim ¹to nije ¾elio da drugi primijeti i nismo se mogli sjetiti da to nije bilo prije dok nas je okru¾ivao svijet iz N ...
Bolnica je bila na bre¾uljku, bijela sa mnogo prozora, u ¹umarku èije je drveæe podsjeæalo na uspravno i visoko ¹iblje. U trenutku kada su ispustili staricu i pogurali je uz brijeg, Bajro Tubak staricu, Hika Bajra, mi se naðosmo naspram njih i mada se Safi kazalo, uspjeli smo da uðemo prvi. Pitali smo u kojoj je sobi taj i taj, pa smo utrèali na treæi sprat, soba br. 6, zadnja vrata desno na dnu hodnika i sve je zvonilo i blistalo i, zaèudo, nigdje nikoga. Mi nismo smjeli da uðemo i bilo nam je smije¹no, a nismo se smijali. I oni su do¹li, a mi smo im govorili psss. I oni su u¹li na prstima oèito zadovoljni. Ipak je Bajro otvorio vrata i u¹ao. Gorjeli smo od ¾elje da vidimo kako se otac pona¹a. On je le¾ao mirno, zatvorenih oèiju. Tiho su zatvorili vrata. Otac podi¾e ruku i prsima podi¾e oène kapke. Potom ih brzo zatvori, a ruku ostavi onako u pokretu, Hika zakrenu glavom, zaklopi zube, pogleda u mene i navuèe ozbiljan izraz. Gordo se tr¾e i priðe ocu i spusti mu ruku. Na stoliæ stavi kolaèe. Onda majka namjesti ocu jastuk i na stoliæ takoðe stavi kolaèe. Onda Tubak pokri ocu noge.
Ako se pogleda van kroz prozor, pa u sobu, stvari se u poèetku te¹ko razaznavaju. To sam probao nekoliko puta. Hika upali svjetlo i pogleda u mene, Postadosmo o¹tri za oko. Otac skoèi i re¹e aoooo, i poèe da ple¹e. To nas je iznenadilo. Starica izaðe van i osta iza od¹krinutih vrata vireæi. Iz oèeve ko¹ulje izleti jato novèanica. Svi smo skoèili da ih pokupimo, a on je plesao, a mi smo poslije vikali da uzme pare i da su mu ispale pare, a on nije htio da ih uzme, pa smo ih mi uzeli. Polako smo iza¹li u hodnik. Opet je bio dugaèak, zvonak i sada mraèan. Slijedili smo ih pa¾ljivo pipajuæi, oni naprijed, mi za njima. Alma se vratila i ugasila svjetlo...