Jere - jedno obièno dalmatinsko ime - a zvali su ga Ugor. Za¹to? Odgovor bi trebalo tra¾iti u zaboravljenim godinama njegova djetinjstva. Mo¾da je do toga do¹lo sasvim nevinom igrom rijeèi ili kakvim neobja¹njivim lapsusom. Tako se (uostalom) zove jedna morska riba: dugaèka kao zmija, sluzava, sa stotinu kralje¾nika. Od svih svojstava te tajanstvene ribe iz dubokog mora Ugor ima tek po koju zajednièku crtu. Posebnom bojom puti on podsjeæa na tamnosmeðu poleðinu svog imenjaka iz ribljeg svijeta. U njegovim bjelooènicama odra¾avala se tamnozelena nijansa. Uvijek si u njegovim oèima mogao nazreti pritajena pitanja. Mo¾da su ba¹ ta pitanja u Ugorovim oèima imala ne¹to zajednièko s prestravljenim, ozbiljnim, bespomoænim pogledima ulovljene ribe? Taj utisak je bio uporan, ali zato nejasan i fluidan, pa se ljudi nisu mnogo trudili da ga odrede. Jednostavno ga poveza¹e uz Jerin nadimak. Sluzav kao ugor: ne mo¾e¹ ga uhvatiti ni za glavu ni za rep. Time ipak nije bilo sve reèeno. Bilo je u Ugoru ne¹to, ¹to se pru¾alo, ¹to je stajalo nadohvat svaèijeg opa¾anja. To nitko nije uspio odgonetnuti. Tek kad je kao zavjesa posljednjeg èina iza Ugora ostalo jedno tu¾no prore¹etano jedro, ljudi se sjeti¹e: vidjeli smo to veæ odavna. Uistinu: ni¹ta nisu vidjeli. Ni¹ta nisu znali. Njihova hvastanja bila su prazna.
Pi¹èevo uho htjelo bi prisluhnuti pjesmi jedara na Ugorevu brodu; njegovo oko bi se htjelo prebaciti preko tvrdih bridova dogaðaja i sagledati sakrivene perspektive.
Za tihih poslijepodneva prvoga ljeta osjeæa¹ kako stabla rastu. Sjedeæi u sobi, Ugor je kroz kamenu ogradu renesansnog balkona mogao pregledati cijeli trg, usred kojega je raslo nekoliko topola. Vrhovi njihovih grana bili su upravljeni prema suncu, i Ugor se pred tim nijemim manifestacijama ¾ivota osjeæao veseo. Oblizao je usne i prislonio im svijetlu jazz-trubu. Odjeknu¹e promukli zvukovi: kao da se njima napre¾e èovjek, kojega je veæ izmorio taj ludi ritam. Sviraè je osjeæao, kako mu br¾e kuca srce, kao da se nalazi na nekoj divljoj trci. Pogleda preko oka: mo¾da topoline grane sad naglije rastu?
Tko zna, po koji se put javio odozdo ¹jor File. Njegova se farmacija nalazi odmah s druge strane, u kuæi s nekoliko kamenih emblema. Apotekar je zvao njegovu majku:
- Mandina, Mandina! Ona mi tvoja lijenèina ogorèava ¾ivot. Neka prestane s tom svirkom! Ne mogu misliti! Ne mogu raditi! Mije¹am lijekove: stavim li dva grama vi¹e ili manje - odo¹e ljudi na vjeèno poèivali¹te. Ustavi ga ti, ili æu se ja pritu¾iti vlastima... I ja sam "mu¾ièi¹ta". Od djetinjstva sviram klavir, ali ovi barbarski zvukovi, ovo divlje kreveljenje bez melodije... Dio mio! Ritam bluda! Il ritmo del rapporto sessuale! Purtroppo! Il ritmo del coito!
Tada je u sobu do¹la majka. Ugor je odaleèio od sebe instrumenat i nervozno tipkao po kljuèevima. (Iznutra je curila pljuvaèka: kap po kap).
- Sinko moj, daj se razlogu! Hoæe¹ li, da se zamjerimo onima, koji upravljaju na¹om sudbinom? Ja moram crvenjeti zbog tebe. Osim toga, oni su moæni. Jedan ¹jor Filin pokret - i mi smo satrveni kao u¹enak.
Ugor je spremao svoj instrumenat u kartonsku kutiju. On to vi¹e nije ni slu¹ao. Star je veæ taj dvoboj izmeðu njegove trube i ¹jor Filina klavira. Ugor je u¾ivao u svom divljem prkosu. Kad su u mirnim noæima prozori kuæa na malome trgu èeznutljivo otvoreni prema zvijezdama, znade ¹jor File poigrati na svom klaviru. Ugor mu odgovori raspojasanom pjesmom, a redoviti odgovor je buèno zatvaranje ¹jor Filinih prozora. Nisu nikako mogli da se slo¾e. ©jor File se nije mogao naviknuti na moderne ¹lagere. (Queste melodie indigene smangiarono i miei nervi!)
Truba je bila samo jedna taèka na dugaèkoj pruzi Ugorovih prijestupa protiv nazora, koji su vladali gradiæem gdje je ¾ivio. Za uski krug gospode, koji su u svojim obiteljima èuvali kulturne tradicije, a u polumraènim salonima imali zakljuèane vitrine s talijanskim knjigama - Ugorovo u¾ivanje u preglasnoj i divljoj modernoj muzici bio je vrlo sumnjiv znak. Tko sa strahom i po¹tovanjem ne otvori usta, kad po klaviru udara ¹jor File ili Anuncijata (njegova maloumna kæi!) taj nema smisla za vrhunaravnu harmoniju, prema kojoj moraju te¾iti sva biæa. Harmonija: to je kretanje nebeskih tjelesa u straviènoj ti¹ini beskonaènog svemira, o èemu pi¹e neki Pascal. Muzika: to su nebeski ideali dani nadohvat ljudima; hrana ljudskim du¹ama u ovoj suznoj dolini.
Kad se tko tu¾i kakvu inteligentu iz maloga grada, kako mu je ¹jor File skupo naplatio lijek, mo¾e se èuti i ovaj odgovor: "Nevjerojatno! Apotekar ima smisla za muziku, a to znaèi, da ne mo¾e biti guliko¾a!"
U¾ivati u ru¹enju harmonije zvukova, to znaèi pljuvati na sunce; to znaèi luciferskom drsko¹æu zaprijetiti svemirskom bo¾jem poretku.
Ugor je za ¹jor Filu bio zato Lucifer - a poglavica ðavolski je nepomirljiv.
Kada Anuncijata poène po o¾utjeloj klavijaturi umarati svoj solfeggio - ¹jor File iziðe iz apoteke, nasloni se na dovratak, zatvori kapke, kao da èita iz kajdanke svoje mladosti. Najednom mu zadr¹æu svi udovi. ®estoko lupne nogom o tle (a noga mu je u finoj, malenoj cipeli od ¾utog chevreaua):
- La-si... La-si... Anuncijata, ancora una volta! (Ponovi!) Klavir zastane. Djevojka uzdahne i oèajnièki pogleda svoje oznojene prste. Ponavlja:
- La-si... La-si-la...
- Bravo!
Otac trlja ruke. Onda ponovo uperi pogled u imaginarne note. Zadovoljan je, smije¹i se: mala izvrsno svira. Na suncu se la¹ti njegova masna crna kosa. Govore, da je bojadi¹e.
Tada se na suprotnoj strani s balkona javi Ugor, koji za ¹jor Filu znaèi neprestanu budnost paklenskih sila:
- Ma-do-na Kla-ra!... Do-fa-la do-si-la-sol!
©jor Fili je bilo dosta da vidi toga buntovnog mladiæa: ponosito stoji na prekrasnom kamenom balkonu, koji odskaèe od toèljiva zida stare kuæe kao simbol neuta¾ive ljudske te¾nje za ljepotom i skladom. Za ¹jor Filu je to bio prkosan stav Vandala, koji se popeo na vrh Koloseja i gleda, kako bi uni¹tio najljep¹i mramorni ukras. Ljutili su ga Ugorovi zagrnuti rukavi, njegove ¹iroke plave hlaèe, koje su visile u nemarnim naborima.
- Eno onog razbojnika! Onog Lucifera - promrmlja ¹jor File iznenada, da mu se u ustima prevrnulo umjetno zubalo. Zavièe: - Mandina, èuje¹ li? Opet tvoja nesreæa trubi!
Na prizemnom prozoru uka¾e se bri¾no lice Ugorove majke:
- Oprostite, ¹jor File!...
Jadna, pogleda prema balkonu:
- Jere, molim te, ne ljuti ¹jor Filu!
Ugor se izazovno nasloni na balkon:
- Molim, ¹to je? ©to ga ljutim?
- Zar ne èuje¹, da svira ¹injorina Anuncijata?
- Ona je luda! Ako joj smeta, neka se zatvori u samostan, pa mo¾e svirati harmonij do mile volje, glupaèa!
- Nemoj tako sinko! Nije ona luda... Malo, tek malo djetinjasta! Ali ¹jor File je plemenit èovjek...
Apotekar nije vi¹e mogao izdr¾ati. Uèini nekoliko bespomoænih pokreta i buèno zatvori vrata. Stakla bljesnu¹e na suncu. Na prozoru ostade prestra¹ena Mandina, bez rijeèi, a na balkonu Ugor, pun prkosa. Od njegove svirke odzvanjao je cijeli trg:
- Do-fa-la do-la!
U topolama su brbljali vrapci. Maestral je lagano pokretao li¹æe. Kro¹nje se podale tihoj igri boja. Ugor je svoj pogled uperio prema dnu trga, gdje se vidi komadiæ mora. Mladiæ se veselio: tu je veæ ljeto.
Kao ¹to je Ugor prkosno ispoljavao svoju volju u muzici, èistim prkosom je htio da ¾ivi na svoj naèin, i kod toga ga nije ni najmanje zanimalo, ¹to o tomu misli njegov grad. Nisu ga privlaèila "po¹tena" uobièajena zanimanja. Te¹ko je on mogao shvatiti svoga brata, koji je u jednoj konobi, punoj pauèine, po cijele dane blanjao, pilio i udisao mirise pokvarenog ljepila i pljesnive boje. Majka ga je u najranijoj mladosti dala u nekoliko radionica, da izuèi zanat. Nigdje nije mogao da izdr¾i. Sliène djeèake bi jednostavno nazvali Ga¹o, po poznatoj pjesmi iz puèke ¹kole. Na njega se to nije moglo primijeniti. Osjeæalo se da taj Ugorov nemir nagovije¹ta neobièniji i zanimljiviji ¾ivot. I svi su oni voljeli po radionicama prièati o njegovim podvizima i uspjesima sa zadovoljstvom bijednih feodalnih kmetova, koji u¾ivaju u rasko¹noj odjeæi svojih gospodara. Bilo je oèito da Ugor nije roðen da bude zanatlija.
Ugor je najprije nabavio jedan mali èamac, kojim je ljeti vozao turiste, a kad mu je to dobro oti¹lo, kupio je svoju "Lastavicu". To je bio mali brod na jedra, krasan, brz. Ljeti je Ugorova "Lastavica" krstarila zaljevima, a iz nje se prosipala pjesma ili alpinski zov... A njega su voljele ¾ene!
Kad bi opustjela kupali¹ta, Ugor bi se dao na pogibeljan posao. Krijumèario je robu iz slobodne zadarske luke. Za vjetrovitih tmastih noæi isplovio bi iz Zadra natovaren papiriæima za cigarete, kavom, ¹eæerom. Nekoliko takvih upada, i - bio je siguran do nove sezone. Jednom ga zaustavi financijski patrolni èamac. Nije mogao umaæi. Iz mraka se pojavio pored njega i u tili èas je skoèio u njegov brod financijski stra¾ar. Lampica osvijetli hrpu kontrabanda. Ugorova hrabrost nije zatajila ni u tom trenutku. Bez rijeèi pru¾i hiljadarku u svjetlo stra¾areve elektriène baterije. Financ neodluèno zastane. A onda uze hiljadarku i smota je u d¾ep.
Nepresu¹ive jesenske ki¹e na¹le bi "Lastavicu" u su¹i. Ugor se vukao malim mjestom: i¹ao od radionice do radionice, sjedio za vla¾nim mramornim stolom do kavanskog prozora.
Eno: po¹tar mu nosi pisma. Pi¹u ¾ene sa svih strana: bri¾ljivo su ispisane adrese na ukusnim kuvertama.
©jor File je odigrao svoje tresette i razgovara sa starim kapetanom Bronom.
- Gledajte, moj ¹jor File! - ljuti se kapetan. - Dobio je cijeli snop pisama!
- Ljubav, ah - odgovori preko volje ¹jor File, gotovo uvjeren da se taj Lucifer ne mo¾e nikako satrti.
- Bravo, ¹to treba govoriti! Dunque, lei ha il coraggio di pronunziare la sacra parola: amore!?... Molim vas, ¹jor File! Ne, ne! Ni-ka-ko - uistinu se nervirao kapetan Bruno. - To nije ljubav nego industrijalizacija ljubavi. Ljubav bez individua! Kaput, koji se izraðuje u konfekciji!... Zamislite: pi¹u mu ljubavna pisma ma¹inom.
Kapetan Bruno skupi prste u kokicu a onda ih kao èarobnjak rastvori:
- Pisati ljubavno pismo! To æe reæi postati pjesnik; misliti na trubadure. Sjeæate li se: Machiavelli je oblaèio sveèano odijelo, kad se prihvaæao pisanja o historiji?! Tako bi trebalo okruniti se pjesnièkim lovorom jednoga Petrarke, kad se ¾eli pisati svomu dragomu. Ni ova moderna èelièna pera, ni naliv-pera ni¹ta ne vrijede. Zamislite: gu¹èje pero, koje preko pergamene klizi kao misao! Tako treba pisat, ne uvuæi jeftini papir (izraðen od prljavih krpa) u ma¹inu s èetrdeset registriranih patenata pa prepisivati neki ljubavni listar!! Dakle, vi imate hrabrosti da izgovorite svetu rijeæ: ljubav?
Apotekar se nije usuðivao postavljati primjedbe. Bojao se: nije htio imati s Ugorom posla ni u njegovoj odsutnosti. Od onoga dana, kada je svoju Anuncijatu na¹ao onesvije¹tenu pokraj klavira, on ne ¾eli ni susresti toga neobuzdanog susjeda. Nitko ga nije mogao razuvjeriti, da je nesreæi njegova djeteta kriv ba¹ taj zao duh - Ugor.
Kapetan je u stvari bio na Ugora ljubomoran. On nije prestajao govoriti:
- Pazi samo, kako je namr¹tio obrve: kao da èita najdublju filozofiju. A u stvari? Glupa, tupava pisma. - Le stile imbecille! Ah, ja mu vi¹e neæu ni slova pomoæi! Nekada me molio, da mu prevodim pisma s njemaèkog. Ne, vi¹e ne! Pomogne¹ im, a poslije, èim se malo snaðu u tom za njih fantastiènom svijetu, onda te veæ gledaju s visoka! Crna nezahvalnost! Po nekom dopisnom kursu nauèio je nekoliko fraza za Umgangssprache i sada misli, da je popio mudrost cijeloga svijeta!
Ugor je èe¹ljem otvarao posljednje pismo. Kapetan nije mogao da se smiri:
- Sve je to naopako! Otvarati po¹tu - i to, nota bene: ljubavnu èe¹ljem usred kavane! Sve naopako!... Trebalo bi barem imati malo karaktera. Sveti Ambroz (crkveni otac) je rekao: Si non sanctus - saltem cautus! A to znaèi: ako ne mo¾e¹ biti svetac, budi barem oprezan! Za¹to na javnom mjestu pokazivati tolika ljubavna pisma!... Ah! Komu to govorim. On to ne mo¾e razumjeti.
Lije ki¹a. Valovi juga prebacuju se preko obale. Stakla hladna kao mraz. Po kavani se vuèe duhanski dim. Ugor polako èita pisma. Zaka¹lje. (Konobar, molim jedan punè!).
Jedno pismo je bilo datirano u Zagrebu, prije dva dana. Bilo je ispisano èistim rukopisom. Pri svr¹etku postajala su slova sve sitnija, redovi sve gu¹æi. Osjeæalo se, kako toj ¾eni teku reèenice iz same krvi: kako je na kraju pisma imala jo¹ mnogo toga reæi:
- Pitanje je, hoæe¹ li mi uopæe odgovoriti. Bojim se da neæe¹. Toliko si lijep; u tvojim oèima kriju se tajne, koje osvajaju svako ¾ensko srce. Ja se ne zavaravam. Oko tebe lijetaju ¾ene. Krivo mi je, ali sam svjesna, da je svaka moja ¾elja kod toga izli¹na.
- ®eljela bih da primi¹ jedan moj savjet. Dragi Ugore, voli ¾ene, voli ih onakvom strastveno¹æu, kako ti to tvoja ju¾njaèka priroda nala¾e, ali... Ali se i èuvaj ¾ene! Nemoj pokloniti svoju ljubav onoj, koja to ne zaslu¾uje. Vjeruj mi, malo ih je, koje zaslu¾uju ljubav mladiæa kao ¹to si ti.
- Pisati o sebi neæu: za¹to da te rastu¾ujem. Teèe dosadni braèni ¾ivot: kao "nepoznata ma¹ina", kako bi to rekao Balzac. Mu¾? Ljubomoran. Da, to mi pravi veæe zadovoljstvo nego da je indiferentan. Ako pi¹e¹, pi¹i na adresu moje prijateljice. Neæu to mnogo obja¹njavati. Ti to zacijelo shvaæa¹. (Zacijelo bolje od mene! Glupa ¾enska, htjela bih ti savjete dijeliti, kao ¹to majka dijeli ¾emlje svojoj djeci).
- Za¹to ti dakle pi¹em? Znam da mi neæe¹ odgovoriti. Isto tako znam, da ti ne mogu ni¹ta pametno savjetovati. Reæi æu ti istinu do kraja: ovo pismo ipak pi¹em radi sebe. Htjela bih se nad ovim komadom papira sjetiti tebe i "Lastavice", zapu¹tenih uvala, maslina i smreka; i tebe one noæi... I one noæi, iz koje iziðosmo sretni, kad smo s djetinjom rado¹æu promatrali, kako se u ti¹ini lome zraci prve zore, dok iz mraka izranja jadranski arhipelag. Pi¹em gluposti. To znaèi da sam nesretna. U sreæi ni¹ta ne izgleda kao glupost: sve se èini prijeko potrebnim ornatom sreæe, pa i duge reèenice bez ikakva smisla. Ja ipak ne mogu pisati takve reèenice. Ne mogu. Moje srce se grèi od jada.
- Ti se mo¾e¹ i smijati. Mo¾da su za tebe oni dani bili dosadno ponavljanje sliènih situacija. Mladiæ hladan, prozaièan, drzak i bezobziran (sve to ti jesi!) i djevojka (ja ¾ena!) puna sanja, prava Eva, koja oèekuje, da æe se u mirisnim gajevima Dalmacije sresti s mitolo¹kom sreæom... Mnogo toga smo uèili po ¹kolama, crpli iz knjiga, i to samo pridonosi na¹oj nesreæi: uzalud oèekujemo, da æe se nad zaljevima zaoriti zvukovi Panove frule, i da æemo u obijesnom veselju satira, drijada i nimfa...
Iako Ugor ovo pismo nije shvatio do kraja, zadovoljno se nasmijao. Njega nisu mogle staviti u nepriliku ovakve reèenice:
- Na¹ odgoj se okreæe protiv nas samih. Umjesto da nas oslobode iluzija, profesori nam nastoje pru¾iti iluzije svih pro¹lih, pa mo¾da i buduæih kultura... Sva ta idilièna mitolo¹ka biæa - ¾ena tridesetih godina odbacuje kao glupe varke. Na ¾alost, okrvavljena srca...
Za Ugora je bilo glavno, da te retke pi¹e ¾ena, a on je spoznao da mu kuharice i profesorice pi¹u u biti jednake stvari. Nijanse ga nisu zanimale. Sve moguæe razlike vi¹e zanimaju uèenjaka, koji pi¹e doktorsku disertaciju, nego dalmatinskog Apolona, koji u najkraæem vremenu pru¾a kontinentalnim Venerama i Junonama ljubavni alfabet od alfa do omega. (Ba¹ mu pi¹e daktilka iz jedne velike, beèke trgovaèke firme, koja ga redovito naziva Apolonom. Siroma¹tvo ma¹te je najbolja preporuka za daktilku, koja pi¹e po diktatu).
Iako je Ugor lo¹e poznavao njemaèki, dovoljno mu je bilo preletjeti pismo, pa da nekom prefinjenom kategorijom opipa sagleda cijelu atmosferu, u kojoj je ono nastalo. Ra¾ali mu se ta daleka djevojka zelenih i krotkih, pla¹ljivih obraza. U velikoj poslovnici, gdje lupaju ma¹ine, odjekuju zvonca i stru¾u raèunaljke, ona se sjetila veselih boja, u kojima ¾ivi jadranski pejza¾, sjetila se ljubavi, zagrljaja na laði, koja plovi punim jedrima. Nju umara ovaj tempo, ovaj neljudski polo¾aj, gdje joj ¹efovi mumljaju nerazumljive reèenice, a od nje tra¾e jasne dopise s taèkama i zarezima. Zakljuèuje: Du, lieber Ugor, und immer Du...
On je pio punè i osjeæao, kako se miris limuna ¹iri nosnicama, a vruæa para otkravljuje prehladu. Misli: jesenske prehlade. Kao: jesensko ¾uto li¹æe, jesenske slutnje i jesenske duge noæi. Kako to èeznutljivo zvuèi. U posljednje vrijeme sve vi¹e ga osvaja nostalgija za pro¹lim godinama.
- "Ni¹ta previ¹e", rekao je stari filozof - trudio se u meðuvremenu kapetan Bruno da doka¾e proma¹enost Ugorova ¾ivota. - Slu¹ajte me, ¹jor File, ja vam ka¾em, da on ne mo¾e svr¹iti dobro. Apsolutno! Èovjek nije èelik, a i èelik puca.
Nad rastvorenim pismom odjekne Ugorov suhi ka¹alj. - Kapetan znaèajno pogleda apotekara:
- Jeste li èuli? Ne miri¹u mi ruke! Èiniti takve di¾ordine kao on, ne mo¾e se bez kazne. Ni¹ta previ¹e!
Ti¹ina. ©jor File se ogleda oko sebe. Pod zapusima ¾estoke du¹evne borbe, njegovi obrazi se slede kao na jaku vjetru. Na koncu protisne kroz zube:
- Prije tri mjeseca povjerila mi je njegova majka, stara Mandina: "©jor File, naredio mi je Ugor, da mu ne stavljam soli u hranu"...
Apotekar je neprestano promatrao Ugorovu fizionomiju, koja se ocrtavala na svijetloj plohi prozora. On je u njemu uvijek slutio ne¹to ðavolsko. Bojao se: naslutit æe njegove rijeèi i mo¾e ga zadaviti na licu mjesta. Nije se micao. Samo je lijenim pokretom gnjeèio dogorjelu cigaretu.
Kad je Bruno opazio, da is Fila ne mo¾e vi¹e izvuæi ni jedne besjede, znaèajno zakima glavom:
- Gonoreja. Slabi su to putovi. Ako nije stigla, stiæi æe i spirochaeta pallida. Noæni zrak nagrist æe mu grudi... Ja sam pre¹ao mora. Mladiæ mora izbjegavati noæi. Drukèije...
Kao da je preko nesvjesnog, opæesaznavaèkog instinkta osjetio rijeèi uvrijeðenog kapetana, Ugor je mislio o sebi i o svojoj buduænosti.
Bio je nadomak tridesete. Vi¹e ga nije zadovoljavao nestalni naèin ¾ivota: od ljeta do ljeta. Èovjek postaje sve nepokretniji, u njemu se neminovno otkrije ¾elja da se smiri, da uredi "egzistenciju". Kod toga Ugora nije izdala njegova ma¹ta. Brzo je stvorio sliku svoga buduæeg, ozbiljnog ¾ivota: krijumèarenjem treba zaraditi mnogo novaca, a onda "nastaviti po¹tenom trgovinom". Te zime Ugor osjeti da mu se ¾uri. Bio je nestrpljiv.
Pro¹lih godina je mnogo polagao na to, da na poèetku ljetne sezone popravi i oboji "Lastavicu". Danas Ugor nije na to pazio. Veæ oko sredine januara spustio je brod u more. Odluèio je "raditi". Nevremena ga nisu smetala. Bio je saveznik pomrèina. Sam samcat krstario je noæima, èvrsto dr¾eæi kormilo u svojim rukama, u¾ivajuæi kako ¹kripe stari zglobovi broda, kako vjetar zvi¾di kroz napete sartije. Topile su ga ki¹e, udarali vjetrovi. Potpuno se odao svom poslu. Na pustoj obali, u spiljama, spremao je prokrijumèarenu robu. Stvarao je mre¾u ortaka.
Jugo... "Lastavica" se propinje iznad talasa, probija kroz kovitlace. Ugor je sav okupan morem. Mrk. Bori se s vjetrom. Ako mu samo malo pusti jedra, prevrnut æe ga. Bijes vjetra æe njim kao igraèkom zamlatiti o greben susjednog otoka. On vidi: migolje svjetionici. To je za komotne kapetane. Ugor èeka posebni znak s obale. Tamo ga èekaju drugovi. Pomoæi æe mu da skloni dragocjeni teret.
Osamljeni mornar broji rtove. Smiono plovi uz samu obalu. Na njega se krevelje ¾drijela peæina. Sablasti! Evo, to je onaj komadiæ ¾ala. Ugovoreno je, da se sastanu na tom mjestu. Vidi ih: svjetlo, kretanje sjena po bjelini ¾ala. U isti mah Ugor dr¾i kormilo i ravna jedrom. Brod strelovito leti. Zebnja: ako dohvati samo vr¹ak kojeg saronjenog grebena - rasjeæi æe ga na dvije pole.
Ali ¹to je to? Svjetlo se gasi. Za¹to ne daju signale? - U takvim trenucima svako pitanje se raða nerazdvojno sa svojim odgovorom. Na ¾alu je èekala zasjeda financijske kontrole.
Nagli zaokret kormilom. Zajauka¹e rebra broda. Samo za jedan èas: prestra¹eno zatreperi jedro, a onda ¾estoko poletje pod udarcem vjetra. Konop se zasijeèe u Ugorove prormrzle prste. Sa ¾ala nesreðeno vikanje. Zatim pu¹èani hici: jedan, dva, tri, èetiri, pet... Prestado¹e. "Lastavica" juri do ruba nagnuta nad more. Poslije smrtne opasnosti Ugor poène mirnije disati. Opa¾a: kroz podivljalo more brod klizi ravnom linijom kao idealan znak pobjede. U nutrinu pljusne po komadiæ razbijena vala. Jedro je prore¹etano mecima. Kroz rupe cvili vjetar.
U Ugoru potpuna ti¹ina. I nesalomljivi, èvrsti napor volje: pobjeæi... Prenuo ga je ¾estoki udarac broda o obalu. Iz ruke mu poletje¹e ¹kota, a osloboðeno jedro zavijori na vjetru. Ugor pribra posljednje snage i izvuèe brod na ¾alo.
Do¹ao je kuæi pred samu zoru. Majka je bila prestra¹ena:
- Sinko, ti gori¹. Bolestan si.
Bio je sav mokar. Dok se presvlaèio, osjeæalo se jako isparivanje. Majka ga dobro pokrije.
- Moj Ugore, i kuæi se naði!
- Neka Turci mirno veèeraju! - ¹apne mu u uho.
Starica se bojala da mu smeta. Ona bi mu imala reæi mnogo, mnogo toga. Utisne mu poljubac u èelo. Osjeti, kako ga dr¾i vruæica. Otiðe.
Sam u ti¹ini svoje stare sobe. Udaranje sata. On se odmara. Osjeæa blagodati meke postelje i èistog toplog rublja. Misli: evo me kao u kutiji! I to je ¾ivot! Njegov brat mirno spava u drugoj sobici. Od njega ga dijeli tanki zid. Èuje njegovo disanje: spava i ne sluti, ¹to sve sa sobom nose tamne burne noæi. To je ¾ivot miran, tih, zatvoren kao ¹to je zatvorena intimnost ove starinske sobe, gdje pod zapusima vjetra titraju stakla, a propusti na prozorima su zapu¹eni krpama i papirom. Ugor je u prvoj mladosti od sebe odbacio sigurnost ovakva nezanimljivog ¾ivota. Danas tra¾i zakloni¹te u ovoj sobici. Kruta tvrda istina: da se nije sklonio pod stari krov svoje oèinske kuæe, noæ bi ga progutala. Znaèi li to, da se on vraæa ti¹ini, da se vraæa obiènoj radinosti, da na sebe uzima male brige, kojima se muèe mali ljudi? Ne, on to ne mo¾e uèiniti. To bi znaèilo zamijeniti veliki teret malim, neznatnim. On je jak, on æe izdr¾ati na svojim opasnim strmoglavim stazama. Pitanje: a za¹to se noæas utekao majèinskoj brizi? Za¹to se kao malo dijete podao nje¾nostima svoje majke? Je li slomljen? Je li svladan?
Ugor osjeæa stezanje grla. Naviru mu suze. Slu¹a indiferentno udaranje sata. Disanje njegova brata je tiha pjesma bezbri¾na sna. Zazvi¾di vjetar. Pijetlovi se javljaju. ®ivot, ¾ivot! Ugor se muèi. Da se pokaje, da se u suzama baci u krilo svoje majke. "Oprosti, mnogo sam htio: htio sam osvojiti ¾ivot, svijet, izvuæi se iz sitnih ljudskih jada. Razlupao sam se. Tresnuo sam o hridine kao moja barka. Vraæam se. Oprosti! Pomiluj me!"
Ipak on to nije mogao uèiniti. Zar toliko vrijedi ljudski ¾ivot, da èovjek mora boja¾ljivo izabirati svoje puteve i mijenjati svoje odluke. On je ¾elio biti dosljedan. U suzama, u grèu, u boli, ali dosljedan samom sebi.
U njemu sve gori. S kreveta mo¾e pogledati ravno kroz prozor. Gleda na ¹jor Filinoj kuæi poreðane dimnjake, koji se ¹aljivo okreæu na vjetru kao roboti s vatrogasnim ¹ljemovima. ©kripi zarðali lim. A dolje, na prvom katu, bezbri¾no spava ¹jor File u noænoj kapici od flanela. Spava njegova maloumna kæi Anuncijata u sobi punoj starih portreta. Graðani spavaju: anðeli èuvari im èuvaju djecu, madone velikodu¹no bde nad njihovim braènim posteljama. Eto ti, to je bezbri¾an ¾ivot! Automatske blagajne bilje¾e, koliko imaju novaca; sud im po slu¾benoj du¾nosti ureðuje nasljedstva; policija ih brani od tatova; popovi za njih mole boga; mole za dobru ¾etvu i jematvu - blagoslivljaju ih; triput na dan zvona za njih zazivaju milost Gospoda. Bla¾enstvo!
Na Ugorovim usnama trpak smijeh. Sjeti se kapetana Bruna: le¾i u postelji, a do njega na noænom ormariæu - umjetni zubi (uronjeni u èa¹u slatkaste vode!). Sjeti se apoteke: smrad lijekova, koje piju graðani, da im povrati zdravlje. Suspenzoriji za kilu, mideri sa grbe, kateteri, bizarne sprave za irigiranje, kireta¾u i klistire, nadrealistièki instrumenti za primaljstvo i - sve to za bolji, udobniji ¾ivot. Hvala lijepa! Ugor pljuje na takav ¾ivotni komfor. ©jor File, vi ste rob ¾ivota! Badava vam, ako progutate sve piliæe iz okolice, ako iz mora pojedete posljednju jegulju, posljednjeg zubaca!
Mladiæ se nasmije. Osjeti, kako ga ponovo brije hladan vjetar. U u¹ima mu za¹umi bijes valova. Hici! Bljeskovi! Zvi¾de jedra! Vjetar mu iz ruku izvlaèi ¹kotu. On je hvata zubima: hladna je, slana. Ugor je radostan. Vièe: Ja ¾ivim!
Vani je veæ vladao dan. U sobu je doletjela majka.
- Znojan si. Rublje ti je mokro od znoja!
Majka ¹umno otvori stari ormar, s kojega se veæ lju¹tio furnir. Zamiri¹e lavanda. Tra¾ila je èisto rublje.
- Evo, pa se presvuci. Idem ti donijeti kavu.
Ugor ne reèe ni jedne rijeèi. Kad je majka izi¾la, zami¹ljeno se zagleda u èisto, izglaèano rublje, koje odi¹e ozonom, aromatikom mirisnog bilja, svetom ljubavlju majke, koja povija svoje èedo. Opet ista pitanja: da se prepusti toj struji sentimenata? da popusti afektima, koji ga vezuju uz rodnu kuæu? Svi detalji njegove sobe postado¹e toga jutra rjeèiti kao nikada prije. Stari pod, po kojemu je puzao u godinama najranijeg djetinjstva, fantastièni likovi na ispucanim zidovima, stol, stare stolice, od kojih je svaka u toku godina dobila svoj karakter (njemu dobro poznat), sve ga je to zvalo, pozdravljalo kao starog znanca...
Mladiæ nije mogao napustiti svoj "veliki" svijet.
- Slabo izgleda¹ - rekao mu je brat.
- I osjeæam se tako. Kad sam se presvlaèio jutros, svoje noge nisam mogao prepoznati. Omr¹avio sam.
Brat se neodluèno nasmije:
- Ah, ti si se svuda vukao! Da si ostao kod kuæe... Tri su sata, idem na posao.
Opet - sam. Je li to bio izazov? Kako bilo: "Ne prihvaæam ¾ivot na satove, dragi moj brate!" - Ako je jedini uvjet ¾ivota, da se ¾ivi u zavjetrini, Ugor je spreman taj i takav ¾ivot ustupiti bilo komu. Izvoli: ustupam ti svoje mjesto na kamenim sjedalima pod grobi¹tem. Tamo mo¾e¹ bezbri¾no sunèati svoje èireve u ¾elucu i rane u dvanaestopalaènom crijevu! Za to se ne isplati ¾ivjeti! Usprkos svemu, Ugor te¹ko podnosi sva ona ozbiljna lica, koja mu ka¾u: "Uèinio si glupost, prenaglio si se!" To mo¾e biti i taèno, ali: slijepac ne mo¾e suditi o bojama, a oni, koji su cijeli ¾ivot proveli pod za¹titom paradnih limenih dimnjaka, ni po èemu ne mogu superiorno suditi o svjetovima, koje nisu ni primirisali. Je li pravedno, da dana¹nji golobradi kadeti daju Kolumbu lekcije iz navigacije. - Kroz svoju upornost Ugor je opazio, kako mu ponestaje razloga. Kako mo¾e pobijati komfor onaj, kojemu je potrebna toplina meke postelje i koji sa zadovoljstvom srèe toplo mlijeko? A Ugor se ipak ne mo¾e pomiriti s ovim stanjem. Pa to (u postelji) nije on! Ne, ni¹ta ne mogu da ka¾u njegovi krhki zglobovi. Pogledajte njegovu volju! Ona jo¹ nije ispustila krmilo: Ona se jo¹ bori s valovima.
Lijeènik je bio u neprilici:
- Trebalo bi poku¹ati drugim termometrom. Èetrdeset i jedan! Nevjerojatno!... ©jora Mandina, skoknite dolje do ¹jor Fila, neka mi posudi svoj termometar.
Krupni lijeènik je bezbri¾no stupao po tro¹nom podu, tako da se na stolu prevrnula èa¹ica, u kojoj su ga poèastili rakijom.
- Nervira li te? - upita on Ugora.
Ugor odmahne rukom. Èudno: Uèini mu se, da mu je ruka po¾utjela, stanjila se u zglobu; da su mu omr¹avjeli prsti. Lijeènik je nastavljao dalje:
- Ah, ti si èelik, Ugore! Nepregledne su legije ljepotica, koje æe jo¹ proæi kroz tvoj naruèaj. Po Beèu i Pragu one veæ ¹tede novce, da bi mogle doæi u Dalmaciju... Samo æe¹ poslije ove bolesti morati opreznije! Ne valja pretjerati ni u èemu. Svako zlo ima svoje dobro. Iduæe æe¹ se sezone moæi djevojkama predstavljati kao doktor medicine. Ti si do sada bio samo in¾enjer, zar ne?...
Lijeènik je gledao kroz prozor, a soba se neprijatno ispunjavala mrakom. Pred Ugorom zatrepta¹e rijeèi pobune, kao da su ispisane neonom: Za¹to mu lijeènik to govori?! I on se naslaðuje njegovom nesreæom! Kakva smisla imaju te aluzije na diplomu, kao da su se oni ovoga trenutka prvi put sreli? Ugor je doista i do¾ivio, kako svi ti doktori i magistri sa svojom psihologijom i pedagogijom nisu sposobni da slome ni rutave usidjelice iz Pe¹te! - Mandina se povratila zamotana pledom. Ugor uzdahne: gnjavilo ga je po drugi put staviti toplomjer.
- Gospodine doktore? - upita Mandina.
- Odmah æemo vidjeti.
Kad je Ugor bezvoljno pru¾io toplomjer, ovaj ga prinese prozoru:
- Èetrdeset jedan i dvije male! To je fenomen! A tako bistar pogled, tako ¾ustar razbor!
- Inaèe? - sapita Ugor.
- Kod auskultiranja zapazio sam neke sumnjive krkljaje na lijevoj strani.
- Na pluæima?...
- Da, da, na pluæima. Moramo biti vrlo oprezni. Ima sluèajeva, da se tek kod njegovanja, kad bolesnik legne u postelju, oèituju izvjesne konstitucijske slabosti, te se organizam ne mo¾e odrvati bolesti, koja se ¹iri. To je stra¾no hirovito. Medicina je u tom sluèaju samo promatraè...
Poslije ovoga razgovora s doktorom Ugor vi¹e nikada nije zahtijevao, da mu se bilo ¹to objasni. Bio je potpuno uronjen u sebe samoga, obuhvaæen svojom neukrotivom voljom, do koje ne dopiru razbijeni uzvici s ulice. Ti¹ina, kroz koju se bi¹ice javljaju iz starog pokuæstva; tihi ambijent zatvorene sobe, koji ¾ivi svojim ¾ivotom nezavisno o ljudskim ushitima i sumnjama; pojave rezonance i sinhronizacije izmeðu mi¹jeg glodanja i kucanja starog sata; dobra majka, koja kao dobar duh nosi kaduljin med i mirisnu kamilicu - slike, koje su se pojavljivale iz dana u dan za vrijeme njegove upale pluæa, za Ugora su bile sasvim neva¾ne. Osjeæao je, kako se sve vi¹e od toga udaljuje. Gorio je od ¾elje, ¾udio je da ozdravi. I kada poðe daleko, daleko - sve ove slike i raspolo¾enja otiæi æe u zaborav.
Kad su se topole okitile prvim zelenilom - Ugor je veæ ¹etao po sobi. Kroz otvoreni prozor dra¹kao ga je miris raspuklih pupova. Vani je rasko¹no sjalo sunce. Tama ove sobe mu je izgledala nepodno¹ljiva. Smjelo je izlijetao pogledima u sveèanu tihu prirodu, no¹en nezadr¾ivom te¾njom da se oslobodi.
Dolje, ispod apoteke razgovarali su ¹jor File i kapetan Bruno. Apotekar se sav raskopèao u¾ivajuæi u milovanju sunca. Kad se smijao, upravio bi glavu ravno k nebu, pa su mu se na suncu sijali zlatni zubi. Sama pomisao na Filine zlatne mostove (pljuvaèka, ostaci hrane, ru¾ièasta sluzoko¾a) - bila je dovoljna da se Ugoru zgadi ne samo ¹jor File, nego i sav ¾ivot, koji taj èovjek predstavlja. Iza zatvorenih stakala na prvom katu odjekivali su udarci klavira. Ugor je imao utisak, da je sve pra¹njavo u tom klaviru. Kod svakog udarca di¾e se pra¹ina. I sam zvuk je mutan, pra¹njav. Luta starom sobom i bubnja po staklima kao po membrani.
- Anuncijata - zovne ¾jor File.
Kad se otvori prozor, poka¾e se sterilno (jest, pra¹njavo) bijelo lice, plavozelene prestra¹ene oèi, kosa, koja podsjeæa na staru periku.
- Hej, hej! Otvori prozor! ©to se boji¹? Pogledaj termometar!
(Toplomjer je bio smje¹ten na vanjskoj strani prozora).
- Plus petnaest! - proèita djevojka.
- Sjeæa¹ li se Leopardija? - zapita kapetan. - La primavera brilla nell'aria... Intenerisce il cuore...")
©jor File mu je ba¹ htio ne¹to odbrusiti radi njegovih vjeènih citata, kad se iznebuha pojavi kraj njih jedna turistkinja u kratkoj pid¾ami, mlada, okrunjena krièavim bojama kao modrom aureolom. Stari kapetan se zagleda za njezinim nogama. Htio je ne¹to reæi, ali se suzdr¾a, kad opazi na prozoru Anuncijatu.
- Hajde, sviraj, dijete!
Djevojka je bila poslu¹na. Odmah je sjela za klavir i nastavila svoje vje¾be.
U razmaku od jednog trenutka ¹jor File opazi kroz vrata od balkona pokret u Ugorovoj sobi. Kapetan mu proèita misao:
- Onaj razbojnik je konaèno dolijao. Ti-bi-èi, dragi moj. ©to sam ti ja govorio?!... Zanima me, kako æe se taj mu¹ketir osjeæati kad mu poènu ispred nosa prolaziti mlade ©vabice i Èehinje...
©jor File je sve jasnije poèeo osjeæati, kako kapetan ima pravo, i kako je konaèno taj Lucifer skinut s dnevnog reda, kad se kroz monotono udaranje klavira javi Ugorova truba:
- "O, dolci baci, languide carezze..."
Apotekar prepla¹eno pogleda kapetana. - Èujete li ga? "Vjeèno budan kao zlo, koje prati èovjeka do groba! - I bez rijeèi pobjegne u apoteku.
Ugor je æutio neotklonjivu potrebu da zasvira. Kad je susjedni klavir poèeo "dizati pra¹inu", uèini mu se, da je truba za njega u ovom trenutku ¾ivotno pitanje. Pre¹ao je preko doktorovih zabrana i prihvatio se svoje trube strastveno, prkosno. Pocrvenjelo mu lice. U oèima se pojavile suze. Nije mogao dalje isdr¾ati, a da ne zapadne u stra¹an ka¹alj. (Mnogo crne, guste krvi).
Kad je Ugor le¾ao u postelji, a majka veæ pokupila i isprala krv, stigao je gradski lijeènik. Sobom je doveo jednog mladog doktora, da prisustvuje viziti.
- Crescit - kratko primijeti poslije pregleda.
- Koga vraga sva va¹a pitanja, svi va¹i pregledi? - ljutio se Ugor.
- Jeste li èuli, mladi gospodine kolega!? Lijeènik mora biti spreman na napadaje od strane TBC pacijenta. Bolest ih dovodi u razdra¾ljiva psihièka stanja.
Lijeènici se suvereno nasmije¹i¹e. Kako je komotno, savr¹eno komotno suditi i djelovati, kad se praksa pokorno odnosi prema teoriji!
Kad se oporavio, Ugor se s posljednjim nadama obratio svojoj "Lastavici". U tihu ranu zoru udisao je opojni miris oseke: vonj alga, ¹koljaka, vlasulja. Kroz tanku maglicu ljetnoga jutra Ugorov brod klizio je bonacom. On se nadao: arome mora izlijeèit æe mu grudi, ponovo æe ga ispuniti snagom. Lagano je veslao, kao da se bojao, da æe poremetiti to velièanstvenu ti¹inu, u koju se uvukao kao uljez. Pred njegovim oèima prostiralo se morsko dno: u travi su kretali rakovi; u poluotvorenim lju¹turama ¾ario se ¾ivot. Kroz bistro more pratio je bezbri¾no kretanje riba, koje veselo plove noseæi sa sobom svoj ¾ivotni smisao. Postoji li takva ravnote¾a u njemu? (On je bolestan: veslanje ga umara). Vjeèita trzanja izmeðu njegove naravi i njegove svijesti. Nemiri! Kod njega je svijest okrenuta protiv samog ¾ivota. Osjeæao se otuðen od posvema¹nje harmonije morskog svijeta. On je tu stranac. (Ruke na veslima: slabe, ¾ute. Pod prvim sunèanim ¾arom one postaju prozirne: nazire se svaka ¾ilica, svaka tetiva, svaka kost!). Svaki Ugorov pogled je - kraða! U grudima muka. Zaka¹lje. Smije li pljunuti u èisto, tiho more?! ©to od umora, a ¹to od duboke potpune rezignacije - Ugor je polako veslao, da ne uznemiri sklad svjetova, koji su uzmicali pod kobilicom njegove laðe.
Kroz jarbole, konope i podignuta jedra - jedan glas iz luke:
- Ugore, zar se umorila tvoja "Lupe¾ica"?...
(Tako su mu prekrstili "Lastavicu"). Te¹ko ga je pogodilo ovo pitanje.
Blistao se puni ljetni dan, kad se povratio kuæi. Umor. Temperatura.
- Moj sinko - jadikovala je majka, koja je nad njim bdjela kao sjena. - Doktor je rekao, da razbije¹ toplomjer, ako misli¹ ozdraviti. Ti sam sebe ni¹ti¹!
Gorki smijeh: razbiti toplomjer, le¾ati, zuriti u strop, slu¹ati doktorove upute. Hvala na savjetima. Zbogom! Oprostite, ¾to smo se vidjeli!
Ugor je le¾ao na krevetu u tami svoje sobe. Is posadine duboki akordi, sumorni zvukovi te¹kih odluka.
Dao je dozvati uèitelja mjesne glazbe, staroga Bepa. (©to mu je sad sunulo u glavu?).
- Muzika: jadan ti je to posao, mali moj! Evo gledaj!
Stari muzikant mu poka¾e svoje uni¹tene zube.
- Otpado¹e od sviranja. Ovomu za pir, onomu za pogreb, carevima i kraljevima za roðendan. A sada?... Bijedni Bepo nema zuba!
- Pa kad ste svirali tolikima, zasvirajte i meni... - Ugor mu je punio èa¹icu izvrsnim likerom Luxardo.
- Zato si me, dakle, zvao?
-... Pozovi dru¾inu, pod prozorom mi zasvirajte jedno pola sata, pa koliko bude - plaæam.
- Hm, platiti? - Bepo neodluèno pogleda mljaskajuæi ustima. - Slabo se to mo¾e platiti...
- Pa dobro. Koliko vas je u glazbi?... Petnaest! Eh, i ja sam muzikant! Platit æu vam, da se dobro najedete, pa bog vas veselio! - (Nalije mu punu èa¹icu). - Je li rijeè?!
- Skupiti glazbu u radni dan!... ©to æe reæi svijet?
- Ni¹ta! Ugor plaæa - muzika svira!... (Potap¹a staroga po ramenu). - U dva sata! Je li tako?!
Maestral se poigravao zavjesama u Ugorovoj sobi. Sat nije vi¹e kucao. Ugor iziðe na balkon. Kupili su se glazbari. Pod topolama je ¹etao ¹jor File s jednim profesorom, uva¾enim mje¹taninom, koji svake godine doðe na ljetovanje. Profesor je raspop i slobodni zidar, vanjskopolitièki urednik jednog velikog dnevnika u glavnom gradu. Pi¹uæi o vitalitetu na¹eg graðanstva, profesor je jednom prilikom jasnom aluzijom oznaèio ¹jor Filinu obitelj kao degeneriranu, i otada su njihovi odnosi postali hladniji. Ipak, gledajuæi sve, ¹to se pred Ugorovim balkonom de¹avalo, apotekar nije mogao da izdr¾i na svojoj pla¹ljivoj distanci, pa se stao unositi u samo lice sugovornika:
- To jo¹ nitko ne mo¾e slutiti, ¹to mo¾e uèiniti taj mladiæ. To je Lucifer, Herostrat!... Gledajte, poslao je muzikantima nekoliko fla¹a likera! A u stvari?... Obièni kontraband! Budite uvjereni, na bocama nema carinskih markica. Mi smo tako dobri pa ga toleriramo. Samo tolerancija cijeloga grada mo¾e omoguæiti takvu egzistenciju.
Profesor je radoznalo promatrao ¹arenu grupu, iz koje su se sjali ¹areni limeni instrumenti. U svemu tomu je bilo njegove mladosti. Glazbari, koji piju nadu¹ak, da probude nebesa svojim sviranjem! Uh! Taj ¹jor File ga prska pljuvaèkom. A mladiæ? Hoæe li se pojaviti na balkonu? Bezuvjetno, sviða mu se!
- Dobro - odluèi profesor da konaèno prekine ¹jor Filinu filipiku protiv ekstravagantnog mladiæa. - Radi èega ga vi mrzite?
- Mrzim? Ne, ne, bo¾e saèuvaj! Ja ga samo osuðujem.
- Za¹to?
©jor File se zamisli.
- Osuðujem ga radi svega toga.
- Konkretno?
-... Hm! Uvijek hoæe ne¹to izvanredno. Sempre ha certe idee straordinarie in testa...
- Ne razumijem. Osuðujete ga radi èudnih ideja? Dopustite, to nije uvjerljivo... Recite mi ne¹to, ¹to bi ga diskvalificiralo u sociolo¹kom smislu. Dakle, ne¹to ¹to se mo¾e uzeti kao objektivna zamjerka tom mladiæu... (Sad se profesorovo lice prelije smije¹kom)... Tko da na mladiæa baci kamen radi njegova odnosa sa strankinjama? Nas dvojica ni u kojem sluèaju... Sjetimo se na¹ih mladih - ludih dana...
Ponosan na legendarne pothvate svoje mladosti, ¹jor File bi se u svakom drugom sluèaju udobrovoljio. Danas on nije mogao odstupiti od svog ljutitog tona:
- Nemojte mi govoriti. On je negativan!
- Ako mu spoèitnete jazz-muziku, to æe samo ilustrirati jednu nesuvremenu preosjetljivost va¹ih ¾ivaca... Sve to nije ni¹ta ozbiljno.
U¾asnut, nestrpljiv, ¹jor File naglo kao marioneta ra¹iri ruke:
- Sve to vama nije ni¹ta! To nije liberalizam. Vi nesvjesno poma¾ete anarhiju... Vi branite toga lijenèinu!
- Lijenèinu - hladno ga prekine profesor. - Ka¾ete, da je lijenèina. To veæ jeste ne¹to.
Apotekar se naglo umiri.
- On nema zanata. ©to æete vi¹e.
- Ali ni to nije tako nedopustivo, ako se gleda iz ¹ire perspektive... U statistikama mediteranskih zemalja odavna je veæ udario u oèi veliki broj ljudi "bez zanimanja". Dokazano je s druge strane, da se veliki dio njih na specifièan naèin bavi trgovinom valuta, galanterije, dragulja, sitnica i specijaliteta, koje nikada uz tako povoljne uvjete neæete naæi na ¹alterima banaka ili u velikim magazinima. Bez trgovine pod kaputom ne bismo imali ni Trsta, ni Atene. A ¹to bi bilo s Rijekom i Splitom?... Sam ¾ivot nas uèi liberalizmu!
Zasvira glazba. Argumentacija postade savr¹eno neva¾na.
- Treba se ukloniti napasti... - reèe ¹jor File i ode u apoteku.
Profesoru odlane: stade se brisati od ¹jor Filine pljuvaèke. Lagano je ¹etao pod svojim slamnim ¹e¹irom i èekao, ¹to æe se dogoditi.
Ugorova majka je dvaput do¹la u sobu. "Sinko, cijeli grad se uznemirio. ©jor File se zatvorio u apoteku. Ne zaboravi: on ti mije¹a posebne lijekove... ©to æe reæi svijet?"
- Neka bude ¹to hoæe! Ugor naredio - Ugor platio. Ne treba mi lijekova ni savjeta!
Zakljuèao se. Trebalo je ¹to prije zavr¹iti. Ogledao je revolver, nov, svijetao. Kupio ga je, da mu poslu¾i u njegovim noænim pothvatima. Nikad ga nije upotrebljavao. Ako zataji? Ti fabrikati su puni gre¹aka! Repetira: èelik zasija, a metak glatko skoèi u cijev. Raspojasano je svirala muzika. Misle na peèenu janjetinu, na vino. Sada bi trebalo!
Pogled mu je zastao na jednoj fla¹i likera, "Sangue morlacco". Da ispije, pa da iz njega iscure potoci krvi? Ne valja!
Ugor je uhvati za grlo i baci preko balkona. Glazba zastane.
- ©to ste stali? Razbila se! Svirajte - bit æeeee! - prodera se on.
Uhvati ga ka¹alj. Neæe ga prekinuti! Gospodar je on! Treba ¹to prije! Legne na postelju i prisloni na sljepooèicu cijev. Iz muzike je raspoznavao osobito klarinete. Svirali su raspolo¾eno.
Njegov brat je radio, kao da ga se ni¹ta ne tièe. Èulo se udaranje te¹kog drvenog mlata. Za koricu kruha! (Grè ili smijeh?) Ugor prisloni pi¹tolj.
Ako zataji oros?
Birati trenutak? - Svi su jednaki.
Ugor okine.
Doktor nije vi¹e bio potreban. U opæoj strci poðo¹e po kapelana.
- ©to se ¾urite veleèasni? - radosnalo ga zaustavi profesor.
- Pozvan sam, moram, hitno je!
- On je u vjeènosti - naglasi mason - a za vjeènost su nepoznati na¹i dani, na¹i sati i na¹i minuti... Molitva prije ili kasnije... Osim toga - samoubojstvo.
- Nezgoðno, vrlo nesgodno - govorio je kapelan uhvaæen u profesorove satanske mre¾e.
- Svejedno - profesor je poznavao sve crkvene propise - propter delirium nervosum alcocholicumque... sprovod se mo¾e obaviti.
Zajedno su oti¹li u Ugorovu sobu. Bila je velika gu¾va. Poslije prve strke, na stepeni¹tu je stajao veliki bubanj, napu¹ten. Profesor spazi do mrtvaèeva uzglavlja mrlju.
- Prsnuo mu mozak! - objasni ¾ena, koja je bezobzirnim potezima umivala mladiæa mokrom krpom.
Na noænom ormariæu stajalo je neotvoreno ljubavno pismo. Kapelan znaèajno pogleda profesora: ¾ena - sredstvo sotone.
Profesor se zagleda u po¹tansku marku:
- Iz Èe¹ke. Portret Toma¹a Masaryka. Zar on nije napisao "Der Selbstmord als sociale Massenerscheinung der Modernen Zivilisation". Samoubojstvo kao masovna socijalna pojava...
-... moderne civilizacije - zavr¹i kapelan, utje¹en, prihvaæajuæi se svojih molitava.
Ugorova majka je gledala sad profesora, a sad kapelana, a kad je spoznala da joj oni ni¹ta ne mogu reæi - zaplaèe nad mrtvim sinom.
Stih iz pedesetog psalma:
"I TAD ÆE© SE OBJAVITI U RIJEÈIMA SVOJIMA; I POBIJEDIT ÆE© - KAD TE OSUDE!"