Kraj bija¹e sivosmeðe i smolavo olièen, a pra¹ina po cestama èaðava i crna. Sve bija¹e prljavo od glinena lignita i sve vonja¹e gorko po toplim vrelima i po sumporu. Nad tim golim, ustalasanim bumovima, oglodanim danas plugom i sjekirom, gdje prije hiljadu i hiljadu godina rigahu vulkani lavu i isparivahu se beskrajne pretpotopne moèvare, pojavi¹e se banke i dionièke kompanije s dalekose¾nim osnovama.
Stali su ljudi rovati po masnostalo¾enom gnjile¾u i blatu dan i noæ. Izrasle su iz zemlje rudarske kolonije kao veliki putujuæi cirkusi, i u tom kraju, gdje su zdenci bili otrovani i bljutavi, a zrak zasiæen zaraznim parama, sinule su goleme crvene èetvorine tvornièkih okana, iza kojih je ¹umjelo transmisiono remenje i grmjeli golemi toèkovi, a po krèmama stale su da plaèu rudarske harmonike. Nov i te¾ak ¾ivot poèeo je da se odvija na dnu plosnatog i zamuljenog korita moèvarnog, i prije svitanja, kada su jutra mlaka, i kada crni musavi rudari hodaju po poljima s trepetljivim uljenicama u jame na svakodnevnu patnju, tako izgleda, kao da se mrtvaci vraæaju u otvorene grobove, i kao da æe se dogoditi ne¹to nadnaravno i neshvatljivo.
Dvospratni elevatori i masivna nakatranisana strojarna ¾ièare, tankovi kamenoga uglja i crvenoza¾arene koksove peæi, sve je u sutonu u crnim, markantnim obrisima podsjeæalo na strojeve i poluge prekomorske luke, pak je ona mala mad¾arska stanica od crvene cigle, obrasla akacijama i lipama, sa pet pari svojih traènica i zeleno¾utim skretnicama i semaforima, izgledala kao laða, koja je isplovila na puèinu i uperila preko brazda i oranica k dalekim otocima i horizontu. Zapovjednik i ¹ef te malene provincijalne stanice, stari Walter, umirao je na sjevernoj verandi u prvome katu veæ dva mjeseca. Njegov sin, mladi lijeènik, neurastenik, kratkovidan i simpatièan èovjek, doputovao je u svoj roditeljski dom na stanicu, pozvan brzojavom, da mu je ocu jako zlo, da nema vi¹e nade, i da odmah doðe, prvim vozom. Putovao je mladi doktor èitavu pro¹lu noæ i na¹ao oca na verandi, u starom naslonjaèu, u zlatom op¹ivenoj majorskoj bluzi ¹efa stanice, sa svilenim Merkurovim krilatim koturima na ovratniku od crnoga pli¹a.
Stari je sjedio kao kostur, ispijen i ¾ut; stakleni mu je pogled bio nepomièno uperen na pletene kotarice pune poljskog cvijeæa, ¹to su visjele na dugim ¾icama s drvenog arapskog luka verande. Sjeo je mladi doktor uz umiruæeg oca te se nijemo zagledao u pletene kotarice s poljskim cvijeæem i u fantastiènu staru afresko-sliku na zidu, i tako je èekao smrt oèevu èitavo prijepodne.
Ta fresko-slika na zidu trule sjeverne verande bila je naslikana veæ onda, kada su Walterovi do¹li ovamo na stanicu, a tome ima mnogo godina. Izjela je tu sliku na zidu salitra i vlaga, i sada se prièinja, kao da se sa dna slike isparuju i pu¹e sive maglu¹tine, te one laðe na zelenoj vodi, ovjenèane raznobojnim signalima i zastavama, i ona procesija sa stjegovima, ¹to se penje na brdo k crkvi, sve je to zavijeno pljesnivim parama i sve se razabire samo u obrisima. Slika gasne. Na verandi bilo je tiho. Iz prizemlja èulo se od vremena na vrijeme tuckanje brzojavnog stroja, i tihi se lahor poigravao li¹æem vinjaga i trnulja, ¹to se penjalo uz verandu na starim i okorjelim èokotima. Li¹æe je bilo bolesno, ranjavo i staro. I¾ivjelo se. Izjele ga ki¹ne rudaèe i soli, i voda je po njemu zarezala duboke izderotine i jaru¾asta korita¹ca; peteljke su trunule u sr¾i, a po zelenom pletivu ¹irile se ¾uækaste i gnjile mrlje smrti. Preko puta vidjela se kroz vinjage na verandi krèma u sjeni oklja¹trenih dudova. Tamo su èeprkale koko¹i po smradu kvocajuèi neprekidno, a od vremena na vrijeme uzrujano i kao u nekom paniènom strahu lepetale bi krilima i uzvitlavale èitave oblaèine pra¹ine. Gledao je doktor zelene oguljene letve plota pred krèmom i koko¹i, kako se kupaju u pra¹ini, i tako mu se pogled razlio niz cestu, po kojoj su stupale dvije crne ¾ene i nosile na glavi u ko¹arama ugljen. Kao dva crna magneta te su ¾ene upile svu pa¾nju mladoga èovjeka, i on se zagledao za njima daleko niz cestu uz dudove i telefonske stupove, kao da se ovdje ne radi o nekim odreðenim crnim rudarskim ¾enama nego o optièkim prividenjima i pjegama, ¹to se javljaju u kru¾nici njegova vidokruga. On se zamislio, kako je to èudno, da su tu, pouzdano i matematièki sigurno tu, na tom istom mjestu, gdje sada stupaju te dvije ¾ene, cvale ju¾noamerièke palme, lovorovi, èempresi i stabla miri¹ljive slatke kore. Sve je bilo tropski bogato i nabubrelo, zapareno ekvatorijalnim vruæinama kao u parnoj kupaonici, a sada je pusto, golo, otrcano, prljavo. Tu su ribe pjenile perajama vodu, praæakale se jegulje, zmijurine i pliskavice, a mo¾da se ba¹ na tome mjestu, gdje sada stoji veranda, valjao ogroman mastan nosorog. Sada gladne ¾ene vuku ugljen i djeca su im slabokrvna, nateèenih ¾lijezda, kostobolna. Te¹ka smolava hrana, vodena, ¾ablja, prozirna krv, glad, su¹ica, rahitis, umiranje u beskrajnim statistièkim ciframa i skri¾aljkama. I sve je u tome, da postoji ta kru¾nica jednog izvjesnog vidokruga, i u njoj se odrazuju neke pjege, oblici, dogaðaji. Nosorozi, ihtiosaurusi, rudarske ¾ene i starci s krilatim i zlatnim Merkurovim koturima pod vratom, umiruæi ¹efovi provincijalnih stanica na verandi. A kada nema te kru¾nice, onda nièega nema. - A ¹to ja to èinim? I li¹æe gledam, i o diluvijalnim ¾ivinama mislim, i o rahitiènoj rudarskoj djeci na jedan te isti naèin, kao o svom jadnom i jedinom ocu! Je li to ljudski? Gdje je u meni èovjek?
Na to pitanje kao da se trgnuo oda sna; no bilo je u njemu jo¹ mnogo nekog logiènog prkosa, i tako mu se shvatljiva prièinila ta zapravo nevjerojatna pojava, da mu otac umire. - I¾ivio se kao li¹æe i stara slika na verandi. Fenomen kao i svi ostali fenomeni, i tome je tako. Ali ga onda ipak steglo u grudnome ko¹u i postalo mu neugodno. On se patrijarhalnom ropskom kretnjom sagnuo, stisnuo oèevu suhu desnicu i poljubio one nabrekle modre ¾ile nad zlatnim peèatnjakom. Stari mu se nasmije¹io blago i htio da ga pomiluje, ali mu je ruka klonula na jastuk, i on je tiho i bolno uzdahnuo. Bilo je sparno i sjenke su potitravale izmeðu li¹æa u sunèanim snopovima, punima èaðavih iglica od dima parostrojeva, ¹to su ¾alosno pijukali na stanici. Mnogo se je bio napatio zbog svoga oca pro¹lu noæ. U vagonu treæe klase, u dimu, meðu barbarskim kletvama, omamljen monotonim gibanjem voza i dosadnopuzavim potitravanjem uljenice na daskama stropa, on je intenzivno nastojao da misli, kako æe to biti, kada otac umre. Znao je, da se ovdje radi kod oca o konaènom i neizbje¾ivom dogaðaju, i htio je da predoèi sebi sve to, kako æe on oca pokopati i kako æe ostati sam na svijetu, i kako æe naslijediti neke bankovne knji¾ice, staro zlato i prstenje i oèev zlatan sat s budilicom od rubina i sa tri tanana poklopca.
Zgadio se sam sebi zbog misli o tom oèevom zlatnom satu sa tri poklopca i nije htio da razmi¹lja o tome, ali se taj motiv paklenski vraæao i muèio ga neobièno ¾ivo èitavim putem. Na terenu vani bila je duboka tmina i samo od vremena na vrijeme u daljini bi protekla neka svijetla. U vodoravnom strujanju crnih kro¹anja i telegrafskih stupova svrdlao se voz u noæ, i sve je ostajalo za njime: svjetiljke, mostovi i lave¾ pasa. Nasuprot Walteru, licem u lice, sjedio je fratar, redovnik. Èovjek je taj veæ prebacio pedesetu, ali su mu obrazi bili zdravi, krvlju nabijeni, te je svojim masnim, salom pojastuèenim prstima listao po molitveniku i poluglasno ¹aptao veèernju molitvu. Walter nije nikada mnogo razmi¹ljao o crkvi i o crkvenim pitanjima. Kad bi god u¹ao u crkvu, prièinjala mu se ona golemim kamenim prostorom, koji stoljeæima veæ stoji nijem. - Vani teèe krv, padaju glave, valjaju se strasti, ¾ene, knjige, ratovi, novac, sve teèe vani kao rijeka, a crkva stoji kamena i nijema. I stoji. Eto i taj debeli redovnik pred njime, koji va¾e najmanje devedeset i devet kila i masnim prstima lista svoj molitvenik, dobro mu je, savjest mu je èista. Ne bavi se on kriminalnim idejama, kako æe okrasti mrtvoga oca! Ne baca njega ¾ivot iz sumnje u sumnju, iz jedne krajnosti u drugu, a sve bez rezultata. - Oprostite mi, molim vas, oèe, ¹to vam smetam! Zanima me, ¹to biste vi uèinili sa èovjekom, koji se sprema da okrade mrtvoga oca? Putuje k ocu, da ga jo¹ naðe ¾iva na mrtvaèkoj postelji, a misli o kraði i o prljavim, gadnim zemaljskim stvarima! O ba¹tini i zlatnini, ¹to æe je naslijediti! - Kako, ne razumijem vas! ©to bih ja trebao da uèinim? Kome da sudim?
- Da imate vlast nad èovjekom, koji je toliko gadan, te putujuæi k te¹ko bolesnome ocu misli o tome, kako njegov otac treba da umre, da bi on prisvojio i pokrao oèevu zlatninu i novce. Crni redovnik pogledao je Waltera ispod svoga staklenog i nabuhlog oka sa mnogo nepovjerenja. Po sjenama ispod nosnica i usana nalijevale su se fratru ¾ute pjege uljenice, i ta je mesnata mje¹ina, opasana isposnièkim u¾etom, disala sipljivo i te¹ko. - Gospodine, èovjek èovjeku ne mo¾e da sudi, jer je vrhovni sudac svima nama gospodin bog. To je jedno. A drugo, ja vas ne razumijem! Èovjek, koji poznaje èetvrtu zapovijed bo¾ju, da treba po¹tovati oca i mater, taj ne mo¾e da misli ovako bogohulno, da bi ¾elio smrt svome roðenome ocu zbog nekih zemaljskih probiti! Da! Èetvrta je zapovijed jasna i glasna! (Doista! U taj se tren doktor Walter sjetio, da postoji i èetvrta zapovijed bo¾ja, i to ga je posve smelo.)
- Da, ali pretpostavimo, oèe, da je taj èovjek smetnuo s uma tu va¹u èetvrtu zapovijed. Zaboravio je naprosto. To mo¾e da se dogodi! - Kakva moja zapovijed? Ta je zapovijed jednako moja kao i va¹a! Uostalom, mislite li vi mene vrijeðati, moj gospodine, onda se varate! Sve va¹e bezbo¾njaèke gadarije padaju vama natrag na va¹u vlastitu du¹u. Svi vi, koji ne vjerujete u boga, ¾derete sami sebe kao ¹korpioni! - Pa nemojte se, molim vas, ljutiti! Nisam ja htio da vas vrijedam! - I niste me uvrijedili! Sebe ste uvrijedili! Bog je na¹ gospodar, a svi smo mi njegove sluge, htjeli mi to ili ne! Tko je dobar i pokoran sluga, njemu je i gospodin bog dobar gospodar. A tko nije, sebi nije! Da! Tako je to! Redovnik se bio uzrujao i stao da vièe, i to je svratilo pa¾nju ostalih suputnika na tu scenu : podizale se mnoge glave u vagonu od radoznalosti, i doktoru je stvar postala neugodnom te je ustao i iza¹ao van na platformu vagona. Voz se vukao polagano, da bi ga dobri konji bez muke prestigli kasom, i sve je vonjalo po èadi i mokroj paljevini; iz posjeèenih krèevina lijevo i desno od pruge odjekivala je grmljavina toèkova. Stajao je doktor vani na vjetru, dr¾ao se za èaðavu preèku ograde s jakom voljom, da ostane stojeæi, da se ne sru¹i i ne padne meðu toèkove. On je tu prugu proputovao nekoliko stotina puta i poznavao je sve zavoje, mostove, i tunele je znao napamet, kada koji treba da doðe; sve one stra¾arnice, ¹to stoje sa crvenim zastavama i signalnim ploèama na vjetru voza kao drveni sveci, i stanice, ¹to zaostaju jedna za drugom u blatu kao pobacano crvene cigle. Sve je to doktoru bilo poznato kao stara i dosadna kutija puna razlupanih igraèaka. - Kako su ono bila divna putovanja njegovih prvih ðaèkih medicinarskih godina. Kada je polazio u sjeverne gradove pun megalomanske vjere u ¾ivot i u pobjedu. U Evropu! U nauku! U velike i divne dogaðaje i stvari! Vagon je onda tutnjio na toj istoj liniji preko devet metara dugih traènica, od razmaka do razmaka, u ludom letu, te bi svaki treæi hip pao preko okna telefonski stup, a krèevina odjekivala puna junaèke gvozdene glazbe.
A sada stoji tu kao poderana krpa bez volje, i ni¹ta nije rije¹eno. On je svr¹io nauke, ¾ivi po bolnicama, i u ðavolskom kaosu sam sebe ¾dere kao ¹korpion, kao ¹to mu je dobro malo prije otkresao onaj crni redovnik, i nije dobar ni spram koga, a najmanje spram samoga sebe. - Ta mesnata fratarska mje¹ina ¾ivi spokojno i mirno u ravnote¾i. Ima svoje zapovijedi, dogme, sto¾ere, osovine, njima se pokorava, po njima ¾ivi, oko njih se okreæe i vrti kao zubati kotaèiæ u stroju, i stvar je jednostavna i potpuno rije¹ena. On lièno nema nikakve dogme ni sto¾era, i to je temeljni nodostatak njegova ¾ivota! A ba¹ to treba imati u ¾ivotu! Sto¾er! Dogmu! Htijuæi naæi sam sebi odgovor, na taj postavljeni imperativ, doktor Walter osjetio je u sebi silnu potrebu da se ogrebe i oèisti od sviju svojih neizvjesnosti. Da stane izvan svega toga van, da se smiri. Da samoga sebe vagne. Konaèno: on sam o sebi nema ni pojma. Sve se to s njime dogaðalo tako brzo u ¾ivotu, da on nije imao vremena ni sekunde, da sam o svome ¾ivotu mirno i objektivno misli. A ¾ivot ne smije da se ¾ivi bez smisla i bez svrhe, da se improvizira!
®ivot treba da se arhitektonski gradi iz dana u dan, po nekom odreðenom nacrtu. Neka bude taj nacrt fraza, dogma, sveto pismo, paragraf, formula, zlatno tele, evidentna la¾, neka bude taj plan ¹to mu drago, samo da je podloga! Podlogu treba sebi stvoriti u ¾ivotu! I to se jo¹ mo¾e, jer nije ni¹ta propalo, i jer je on mlad i jo¹ mo¾e da se izlijeèi od tih otrova, ¹to mu grizu ¾ivot veæ duge godine. Bilo mu je, kao da je osjetio jednu svijetlu nit i nove moguænosti, da se mo¾e jo¹ naæi ravnoto¾a, i hodati uspravno, i ne dati se, i prkositi. I dok je minutu prije toga le¾ao u takvoj depresiji, da je i redovnika, koji èita svoj brevijar, osjeæao kao nadmoænu i sreðenu snagu (te bi se bio mogao da baci onom sipljivom glupanu pred noge i da mu obujmi koljena i da se ispovjedi, kako je on ocoubica i hijena, koja krade mrtvaèku zlatninu), on je sada osjetio u sebi nadnaravnu snagu posrknuv¹i mlaz noæne rosnate promaje punim pluæima i nekom imaginarnom tjelesnom dubljinom.
Izmeðu vagona lajali su toèkovi i zvonili vijci vagonskih pladnjastih pufera, varnice su vrcale u rojevima i kao vatrene niti vijorile zrakom. Èaðavi te¹ki gvozdeni lanci, zubate kuke i ¹arafi, sva ona paklena ma¹inerija zjala je tako inkvizitorski crna, tako pakleno èaðava, da se doktor umoran i neispavan, kao fasciniran, zagledao u crno lajavo ¾drijelo, u kome su vrcali konci iskara.
U taj je èas osjetio svu masivnu, teretnu glomaznost ¾ivota, i to, kako je on sam suvi¹e nemoæan i prenesposoban, da bi u svemu tome te¹kom i primitivnom mogao da pobijedi i da prkosi. Osjetio je neku perverznu ugodnost, koja se raða u bolesnicima, kada im zgnjeèeni zglob zamataju u mekane povoje, i pomislio je na to, kako bi mekano i toplo bilo sklopiti oèi i zauvijek nestati. A stvar je izgledala na jedan korak blizu, i smrt se prièinila doktoru Walteru vrlo jednostavnom i logiènom. Kako se zagledao u onu tamnu i lajavu crnu rupu pod svojim nogama, prièinilo mu se, kao da se iz tmine, odozdo, ispod vagona, penje gore na daske platforme neka te¹ka crna pojava i nikako ne mo¾e da se ispne gore, nego ga vuèe dolje, meðu kotaèe.
Osjetio je doktor jasno, kako ga je ne¹to crno uhvatilo za nogu, te ga vuèe, vuèe, sve jaèe, i on se obim rukama prihvatio za masnu èaðavu ¹tangu i posljednjim se naporom volje opro, da se ne stropo¹ta u onu crnosivu masu i samljevenu krvavu ka¹u, koja bi se slijedeæi tren cijedila po traènicama uz tu¾ne crne rakite opaljene munjama. U onaj èas, kad se istrgnuo crnome i udario ga petom, osjetiv¹i o¹tru bol u no¾nome zglobu, njemu se prièinilo, kao da je vidio ko¹tunjave ruke svoga oca, kako ma¹u zrakom, i oèevo blijedo lice, ¹to je na èas kao fosforom obasjano zasjalo i ugaslo duboko dolje pod vagonom. Sjetio se umiruæeg oca i bilo mu je te¹ko. Reski se fiæuk parostroja razlijevao po tmini. Makina se u tupim krivuljama zmijuljasto svijala s dugim crnim vozom uz mraène okomite stijene tik uz prugu; sa soptanjem se stroja stapao mukao ¹um vode, ¹to se valjala silna i crna uporedo s rasvijetljenim vagonima.
Stari Walter, ¹ef stanice, umro je oko tri poslije podne. Sin ga je sam oprao, presvukao u najbolju paradnu odoru (koju je stari dao sebi skrojiti za preuzvi¹enu audijenciju, kada se bio spremao samome ministru), spustio platnene zavjese u sobi i zapalio dvije lojanice. Zujale su muhe u ljetnoj polutmini, rasvijetljenoj ¾utim sjajem svijeæa, i poèela je procesija staniènog osoblja, strojara, strojarskih ¾ena i djece, i nosaèa u opancima i modrim ko¹uljama s limenim brojkama na grudima.
®ene su plakale poluglasno, jer je pokojni gospodin ¹ef bio dobar èovjek; ¹kopio je svima kokote, pisao molbe, posuðivao novce, cijepio voæke po stra¾arnicama uz prugu, i personal ga je cijenio i po¹tovao. Ljudi su dolazili, ¹kropili mrtvaca struèkom ru¾marina namoèena u srebrnoj èajnoj posudi. Krstili se, molili i kleèali, a onda se èulo, kako im te¹ki i umorni koraci i okovana obuæa muklo odzvanjaju na drvenim stepenicama. Doktora je boljela glava od pro¹le probdjevene noæi, i on je sjeo na verandu i zagledao se umorno niz s vu cestu i kro¹njate dudove; gu¹ilo ga u grlu od neke njemu potpuno neshvatljlve duboke tuge.
Prijeko u krèmi svirali su cigani i èula se harmonika i cimbal, tamo se slavila rudarska svadba. Pratili su rudari mladence na stanicu i zastali na momenat u krèmi, pak je onda krenula povorka okiæena dugim crvenim svilenim pantljikama i umjetnim cvijeæem i zlatnim kristalnim bobicama u ru¾marinu na klobucima.
Svi su bili pijani, plebejski su poigravali i ciktali, te se malena èekaonica u prizemlju napunila cike i harmonike, i sve je izgledalo odvratno i glupo, kao sastavljeno i iskonstruirano od neke te¹ke ljepljive tvari.
Èekaonica ta stradala je u oktobarskim danima osamnaeste. Zidovi su bili rasparani brazgotinama tanadi, okviri prozora popaljeni i pocijepani, okna zabijena limom i papirom; sve je bilo vla¾no i zaudaralo po kreèu i mortu. U onom musavom paklu meðu zidarskim ljestvama, jarcima skela i kablovima vapna, gdje je pijesak ¹kripao pod petama, stali su pijani rudari da igraju bijesno svadbeno kolo, i cijelo se stanièno zdanje potreslo od mukle grmljavine; a onda je sve utihnulo kao presjeèeno. Bit æe da je netko rekao pijanoj svadbi, da u prvom katu le¾i mrtvac.
Potrpali se rudari u veèernji voz i otputovali, pao je suton i èula se daleka grmljavina. Spremalo se na ki¹u. Sjetio se doktor svoje meblirane sobe u gradu, u onoj antipatiènoj blatnoj trokatnici, gdje se uvijek èuje isto tako mukla grmljavina praznih baèava, jer je u pivnici veletrgovina vinom, te èitava zgrada vonja po kiseljkastim sokovima patvorenih piæa. - Tako je! To je to! Tako æe se on sada vratiti u svoju mebliranu sobu i slu¹ati grmljavinu baèava, a dopodne pisati cedulje uvijek istih ili uvijek sliènih bolesnika, koji se njega savr¹eno ni¹ta ne tièu. Stajat æe po operacijama, i dok se na operacionom stolu tresu krvavi bubrezi i crijeva pacijenata, on æe gledati kroz prozor tramvajsku liru, kako klizi po ¾ici, i slu¹ati glasove kolportera na ulici. To æe biti sve! Slava mu budi i dika! A onda æe i on leæi u svijetlu ¾utih lojanica, sklopiti ruke i ¹kiljiti ispod lijevog oka; ljudi æe dalje plesati na svadbama i svirati harmoniku. Grmjet æe, padat æe ki¹a, pijukati lokomotive, i sve æe ostati isto. Glupo. Golemo. Neshvatljivo. Poslije jake ki¹e, ¹to je bila u predveèerje udarila sa crnim oblacima i gromovima, razvedrilo se i razlila se mjeseèina. Isprala je ¾itka svijetlozelena tekuæina sve uvale i vododerine, i zemlja je zaronila u poplavu bujne soènosti kao mlada breða kobila. Zagnjurila se zemlja duboko u biljurnu mjeseèinu; potopila svoje te¹ke masivno izvajane obline negdje na modrim dnima i sjenama, i samo se na srebru povr¹ine lelujale plohe ¹uma kao zelene grive, po kojima se cijedila fosforna ki¹nica i svjetlucala.
Svijetla na stanici sjala su naranèasto jasno, tek na rubu ne¹to zakrvavljena gu¹æim boleæivo zapaljenim rumenilom, koje je obasjavalo sve predmete u prozornim staklenim kvadratima bolesnim groznièavokrvavim svetokrugom kao u spektru. Nad jablanovima i oranicama pu¹ili se gejziri bijelih oblaka u nebotiènim vertikalama. U nerazmjeru spram tih visokih maglenih okomica, protkanih vrtoglavom jurnjavom zvijezda, tamnosmeða slabo ustalasana kora zemlje raspuzla se u beskrajnu vodoravnu crtu, na kojoj su se sve stvari, i pruga s rasvijetljenim stanicama, i mjeseèinom okreèeno seoce s baroknom crkvom, spljo¹tile do nevidljive siæu¹nosti.
Daleko nad brdima, na obzorju, sijevalo je bezglasno. Ljeto je bilo rano, lipe su ocvale, a u golemom moèvarnom krugu kreketale su ¾abe u korovima, kao ¹to to veæ biva po moèvarnim panonskim stanicama, poslije ki¹e, na mjeseèini. Osjeæao se vonj zemlje, a ugljen, ¹to su ga izlopatali iz utrobe praznog vicinalnog parostroja, pucketao je vla¾no i cvrèao natopljen ki¹om. Da bi na èas odahnuo od sumorne mrtvaèke sobe i te¹kih dogaðaja popodnevnih, iza¹ao je doktor Walter pokraj staklene stra¾arnice skretnièara i semafora van na prugu. Tu na ravnoj pruzi, na beskrajnom zelenom bedemu, posutom tratinèicama i modrim zvonèiæima, na toj beskrajnoj liniji traènica, ¹to se gube meðu akacijama i jablanovima, tu je protekla mladost doktorova. Deset punih godina le¾ao je u sjeni tog ¾eljeznièkog nasipa, slu¹ao kravlje klepke i èeznuo u svojim gimnazijskim depresijama i oèaju i jalovim samoæama za veæim i intenzivnijim ¾ivotom.
A sada eto i to je prerastao i sada u sivom ¹pitalu, gdje se pu¹e smrdljive juhe i opatice ¹ume èislima i krstovima, sada tamo ¾ivi taj takozvani veliki i intenzivni ¾ivot. Tu se na toj pruzi ¾derao i klao godinama s Marijanom, sinom mesara i krèmara pod dudovima, ima li boga ili boga nema? A Marijan je postao ratni sveæenik, i on je sastao toga feldkaplana s revolverom o bedru, ratobornog, kao da je roðeni ratnik i oficir; taj mu je isti Marijan govorio o javnim ¾enama i kelnericama jezikom pravoga konjanika, mesarskog sina, s ostrugama i browningom, kao brutalan ratnik, koji ratuje po jamama i tvrðavama veæ duge godine.
Sjetio se toga suhonjavog ¾utog dugonje, s tananim beskrvnim usnama i neugodno namre¹kanim vjeðama i podoènjacima, sa ovalno izglodanim prednjim zubima, i toga se sjetio, kako se taj Marijan spremao za neotomistièku filozofsku tezu, na jedan motto iz enciklike Leona Trinaestoga "Aeterni Patris" od godine 1879. - A eto, gle, od toga se neotomista idealnog izrodio pijanica feldkurat, koji nosi revolver o bedru, govori struènjaèki o ¾enskoj robi i pokapa mrtve vojnike kao da broji poderane prazne vreèe. Tvrd je ¾ivot! Tvrd je ¾ivot! Iz svega toga te¹koga hodanja u zelenoj polutmini isticalo se plastièno samo to, da je ¾ivot tvrd, i da je te¹ko i primitivno ovako ¾ivjeti. - On nije izrastao ni u ¹to vrijedno, i sve to "njegovo" nije nikako arhitektonski svladano. Sve su to jo¹ uvijek trudni uzdisaji i gorèine umornoga èovjeka, koji hoda, hoda, pun pro¹lih stradavanja, okrutno ravnodu¹an spram svega, pa i spram krvave rezultante svoga najintimnijega i roðenoga najunutarnjijega "ja".
Zaustavio se daleko vani, u onoj mlakoj zelenoj glicerinastoj rastopini mjeseèine, i do¹lo mu je da digne ruke i da zajaukne kao pseto; ali se postidio i te¹kim se korakom vratio natrag na stanicu. U bijeloj svjetlucavoj rasvjeti, kao polivena èudestvenom esencijom rastopila se paklenost crvenoèaðavog zdanja stanice i smrdljivih magazina obijenih te¹kim re¹etkama, i tako se sve prièinjalo za èitavu skalu sno¹ljivijim i mekanijim.
Nije sve izgledalo tako oèajno beznadno kao danju, kada pali reflektor ljetnoga sunca i kada loèu vodu prljavi teretni vozovi s transportima dasaka i debelih crnih svinja. Bio je tihi zeleni mol, i netko je na dnu stanice kod skretnica mahao svjetiljkom. Zastao je tako doktor i zagledao se u ove traènice i u ove svjetiljke. U onu crvenu staniènu zgradu iza lipine kro¹nje, gdje u prvome katu iza zavjese le¾i njegov otac, pokriven bijelom mrtvaèkom ponjavom. To je njegov roditeljski dom, ta stanica, i sada æe otputovati za koji dan, i nikada se vi¹e ne æe vratiti na taj komad zemlje. A ipak, ne æe na toj stanici ostati pokopani samo sanduci s kosturima njegovih roditelja, nego i dvije treæine njegova ¾ivota, po tim magazinima i po tim verandama. ®ivot, koji se jo¹ nije ni razlistao, a veæ jedva tinja u gnjiloj i bolesnoj rezignaciji, bez goriva i bez plamena. Izmeðu dva masna, uljem i katranom polivena pru¾na praga, puzala je velika krastaèa i htjela je da se popne preko mamutskih te¹ko okovanih traènica na glavinu skretnice. ®aba se napela da se prebaci preko traènice, ali je pala nekoliko puta i onda se vratila natrag do toploga ugljena, ¹to se pu¹io i izgarao u zagasito krvavim pjegama.
Osjetiv¹i strani topli elemenat, jadna je ¾ivina izgubila smjer i u bezglavoj panici stala da vrluda u velikom prostoru izmeðu pragova nasutih ¹iljastim kremenom i hrpe goruæeg jo¹ ugljena. To se oèajno tra¾enje izlaza, penjanje preko traènica i padanje i nenala¾enje smjera ponavljalo dugo i ustrajno; doktor je stajao nad ¾abom i gledao tupo u taj proces. Gadilo mu se to ¾ablje pla¾enje, a opet je osjeæao, da je ta krastaèa na mjeseèini ozbiljna i krvava stvar.
Popela se bila ¾aba konaèno na prvu ¹inu i plazila je ba¹ preko svjetlucave cakline, kada je iza doktora duhnula silna vjetrina, i on se instinktivno bacio ustranu, zapeo za neku skretnièku preèku i tako se stropo¹tao na topao ugljen i ¾eravicu. ®ivo o¾e¾en na lijevoj podlaktici, on se trgnuo i odskoèio, kad su se od sveèano rasvijetljenog ekspresnog voza, ¹to je protutnjio kroz stanicu, pu¹ili jo¹ samo bijeli oblaci dima nadrasvijetljenim paralelogramima i¹aranim crvenim pjegama, a po stijenama magazina odzvanjao rezak fijuk lokomotive na drugom kraju kolodvora kod semafora. Doktora je ¾estoko peklo na laktu, gdje mu je bilo progorjelo sukno, i sve je vonjalo po paljevini. ®abe je nestalo bez traga. U sobi gore bilo je sparno. Kao da se poèeo osjeæati neugodan vonj mrtvoga mesa, te je doktor otvorio oba prozora. Od lupe stakala i ¹uma platna zavjesnog prestra¹ile se ptice u kro¹njama, ¹to su intenzivno obasjane svijetlom svjetiljke stajale pred prozorima u ¾uækastoj rasvjeti; razlio se oèajno izgubljeni cvrkut i lepet krila u tmini, a onda je bila duga ti¹ina.
Leptir je jedan uletio i kru¾io nad mrtvaèkim svijeæama i èulo se, kako bijesno bije èitavom nadnaravnom snagom svog organizma o strop i o ormare. Dolje u prizemlju tuckao je morze. Na noænom stoliæu pokraj mrtvaèeve postelje, na crvenoj svilenoj papuèici op¹ivenoj ¹koljkama isedefnim pu¾iæima, blistao je starinski zlatan sat. To je bio onaj isti sat, koji je pro¹lu noæ muèio doktora u vagonu èitavim kompleksom nezdravih ideja o kraði i o kriminalu.
On je ustao, i kao uspavan, gotovo ¾mireæi, najbr¾om kretnjom, ¹to je uopæe bila moguæa, uzeo sat, napipao pod mrtvaèkom bijelom ponjavom d¾ep od bluze, spustio ledeno klizavo zlato u prazninu d¾epa i vratio se natrag do stola, a srce mu je tuklo u grlu. Tamo je onda klonuo i dugo mislio o tome, ima li sve to smisla i nije li to sve bizarna neka smije¹nost i pretjerana neurastenièna glupost?
- Jer sigurno je to, da taj sat ne æe ostati u mrtvaèevom d¾epu. Ukrast æe ga nosaèi, ili podvornikovica, ili stolari, kada sjutra donesu lijes, i mnogo bi pametnije bilo, da ga on uzme k sebi, da se sabere, da uredi neke atvari, da obavijesti rodbinu, da brzojavi, neka mu ¹ef produ¾i dopust, da napi¹e neka potrebna i va¾na pisma, da se makne, da ne gnjije tu kao na smrt bolestan. Tako je ustao i po¹ao do mrtvaca, uzeo opet sat natrag iz d¾epa i postavio ga na crvenu papuèicu op¹ivenu ¹koljkama, gdje je bio prije toga. U taj mu je tren palo na um, da bi najmudrije bilo da legne pa da se temeljito ispava. Okrenuo se da poðe do ormara, da u¾me rubeninu za noæ, kada je netko pokucao, kratko i energièno. - Naprijed! Bio je to Viktor Kunej, sin staniènoga nadstrojara, doktorov drug iz djetinjstva, kada su jo¹ praækama razbijali stakla po magazinima, postavljali kamenje pod lokomotive i igrali ¹ah u sjeni akacija uz prugu. Taj je Kunej bio pred maturom baèen iz gimnazije zbog politike, a poslije se i nisu viðali nego su tek èuli od vremena na vrijeme jedan za drugoga.
Èuo je doktor za Kuneja jo¹ kao vojni medicinar, dodijeljen galicijskoj ku¾noj bolnici, da taj Kunej ratuje u Krasnoj Gvardiji od Urala do Aserbejd¾ana i da je bio dodijeljen nekoj delegaciji, koja je pregovarala s austrijskim generalima negdje u ju¾noj Ukrajini, i tamo su ga vidjeli znanci i razgovarali s njime. Kolao je glas, da je on s tim generalima kod zelenoga stola razgovarao izazovno kao s ordonancima i da ih je tukao dijalektikom kao neznalice i obiène nepismenjake. Poslije sloma Austrije èitao je u nekoliko navrata, da je taj Kunej uap¹en, a eto, sada je pokucao i stupio u sobu. Kunej je bio èovjek ko¹tunjav, slabokrvan, blijed i upalih obraza, tako da su mu se jasno zapa¾ale mi¹ièave laloke kao nabrekle nad gornjom èeljusti. Jaka èeona kost nije bila suvi¹e otvorena, ali tvrda i markantno ¾ljebasto izboèena odavala je jaku volju i tvrdoæu znaèaja.
Kunej je bio jedan od onih na¹ih ljudi, bujne, crne, èetinjave kose, opore ko¾e i zdravoga zubala, kojima je kostur graðen tvrdo i prkosno, a temperamenat bujan, prejak i agresivan. Dvije godine mlaði od doktora, Kunej je Waltera mlatio kao bijesan, i u pitanju baruta za pi¹tolje i flobertice, poslije u prvim ljubavnim zapletajima, razrednim sukobima, dugovima, Kunej je bio pokretaè i inicijator sviju njihovih pothvata. Rukovali se i poljubili. Cjelov im je bio iskren te je ispao pomalo dug i nekako sveèan. Kunej je po¹ao do mrtvaca, otkrio ga i dugo se zagledao u onu zelenkastu masku, koja se oko nosnica i sljepooènih plitica veæ la¹tila vo¹tano i nadnaravno. Onda se vratio do stola, sjeo i zapitao doktora, ima li ¹to za piæe? Sjetio se doktor, da veæ puna dvadeset i èetiri sata nije zalo¾io ni mrve, i da æe i to biti jedan od razloga njegovu umoru.
Iza¹ao je u smoènicu i donio neko suho meso, pergamentom zatvorenu staklenku kiselih krastavaca, te zapeèaæenu bocu stare rakije. Jeli su i pili; ovi su se kiseli krastavci s rakijom dobro slagali, i tako su razgovarali o pokojniku, kako ih je vozikao na motoru po pruzi, kako je bio dobar èovjek, i èitava se rana mladost tih djeèaka rasula po mrtvaèkoj sobi, gdje je vonjalo po uvehlom cvijeæu, suhom mesu i rakiji, kao na karminama. A poslije, kad se ¾ganica razlila ¾ilama, rijeèi su im sve dublje i dublje svrdlale u ¾ivotno gradivo, i oni su poèeli raskapati po tim naslagama dogaðaja, odnosa, pitanja i èe¾nja sve neposrednije i sve silnije. Pucali su tu veliki i beskrajni izgledi i ¹irile se dimenzije sve veæe i veæe, i dva se druga izgubila pod bezgraniènim kupolama uspomena kao dva djeèaka pod vedrim nebeskim svodom.
Bila su to dva mozga sagraðena od dviju potpuno opreènih tvari. Dva znaèaja, dvije naravi i dvije sudbine, koje su potekle iz ove provincijalne stanice kao iz mutnoga izvora prije mnogo godina, da se probijajuæi kroz velike ¾ivotne daljine i komplekse opet sliju u jedan tok intimnih i sudbonosnih dogaðaja. Doktor Walter osjeæao je unatrag nekoliko godina kao najveæi nedostatak svoga vlastitoga ¾ivota to, ¹to nije u njemu postojala nijedna stvar, nijedna misao, nijedan predmet, da bi on o njima imao precizno odsjeèenu predod¾bu i neko tvrdo stalo¾eno znanje. Bile su to u njemu sve same razderane mo¾dane krpe i sjeæanja, namoèena u tekuæu rastopinu nekih takozvanih intuitivnih slikovitih poimanja, ¹to su se razlijevala uvijek u ¹iroke maglene i neodreðene obrise, te se nikada nije moglo toèno i golo odrediti: ovako jeste, a ovako nije; nego je sve bilo istodobno i - da, i - ne, i - moguæe da, a moguæe i ne! Da!
Postojalo je duboko negdje u doktorovoj liènosti zakopano osjeæanje istinitosti, ali to on nije mogao nikada izraziti ni sebi ni drugima, te svoje unutarnje spoznaje istinitosti. To je on osjeæao u sebi na svome dnu, tu svoju stvarnost, golemu i neshvatljivu kao sumrak, u kome se stvari gledaju, ali ne vide. Pa kada bi se i dogodilo, da je on te svoje istinitosti htio da primijeni u ¾ivotu, onda mu se ¾ivot prièinjao mnogo te¾im i mnogo veèim i problematiènijim, a dokazi njegove istinitosti izgledali su mu tako ¹upljikavi, spu¾vasti, neodreðeni i jadni, da on nikako nije mogao da zahvati u stvarnost i uvijek je ostajao izvan onog pojasa, koji bi bilo potrebno pregaziti prije svake djelatnosti.
Iz toga su se pasiviteta onda raðali nemiri, nespokojna grizodu¹ja i bolesno trajno glodanje samoga sebe iznutra, a sve se stalo¾ivalo u ljenivu zlovolju i besciljno lunjanje, nad kojima su le¾ale kao kamenje silne i sablasne kolièine praznoga i izgubljenoga vremena. U toj se dakle razdrtosti bjesomuènoj kao otrovna vulkanska para isparivala dosadna i negibljiva trajna sumnja u sve vlastite liène sposobnosti, skruæivalo se bolno osjeæanje bespomoænosti i nepokretnosti, i prerez kroz samoga sebe izgledao je doktoru u njegovim autoanalizama bijedan, tako neizrecivo bijedan, da mu je bilo da zaplaèe nad samim sobom. I veèeras, kada je prièao Kuneju o svojim dubokim krizama: o oèevom starinskom zlatnom satu, ¹to tamo sja na zlatnoj papuèici, o svojim mutnim kriminalnim maglama, koje osjeæa u sebi i koje onaj debeli fratar u vagonu pro¹le noæi, naravno, nije mogao da pojmi, o bolesnoj krastaèi na traènicama, koju je pregazio ekspres, on je toliko patnièkog osjeæaja ulio u ove ispovijesti, te mu je glas bio tih i jedva èujan, i tako se èinilo, kao da ga zagrcavaju suze. Kunej je otprije jo¹ poznavao te nastranosti svoga druga, ali mu je takvo ekscentrièno do¾ivljavanje uvijek izgledalo pomalo kao bolesno i knji¾evnodekadentno, dakle, daleko i tuðe. Jer Kunej je jo¹ u gimnaziji, èitajuæi velike materijaliste osamnaestoga stoljeæa, mislio o tome materijalizmu, kao da je taj materijalizam vrsta nekog protestantskog, luteranskog pokreta, u koji se treba svrstati kao borac i protestant u veliku jednu èetu, i tu svoju koordinaciju u velike redove materijalistièkih legija treba shvatiti vojnièki stegnuto i pokoravati se pravilima i intelektualnim vje¾bovnicima.
Taj mu je materijalizam izgledao genijalnim novim matematièkim ud¾benikom, i on je mislio, da u te formule treba vjerovati od devetnaestog do dvadeset i drugog stoljeæa, kao ¹to se vjerovalo od devetog do trinaestog stoljeæa u Sveto Pismo. To je jedan nazor o svijetu i sistematski istesan pogled na ¾ivot; do posljednjega treba povjerovati u njegove formule i vjerovati kao da vjeruje¹ do posljednje konzekvencije.
- Jer stvar je jasna kao kristal. Sve le¾i na ekonomskoj podlozi, to je jasno. Ekonomska podloga znaèi stvaranje i razmjenu robe. Roba se najprije zamjenjuje za Robu. To je najprimitivnije stanje civilizacije uopæe. Iks Roba - Ipsilon Roba. Ali Iks Roba se ne zamjenjuje samo za Ipsilon Robu nego i za Alfa Robu, Beta Robu, Gama Robu i tako dalje. Dakle je alfa, beta, gama, delta jednako iks.
Sve se svodi na Iks Robu i mjesto Iks Robe uzima se "Zlato", "Aurum". Tako nastaje Muneta, i sve historijske civilizacije, deset hiljada godina unatrag do dana dana¹njega, sazdane na Moneti, civilizacije su nedostojne ljudskog dostojanstva. Èovjek danas vi¹e nije na tako niskom stupnju te bi trebao da podnosi nad sobom vladavinu tako mrtvog predmeta, kao ¹to je novac. Dakle formule optjecaja monete i Robe: Roba-Moneta-Roba, i obratno Moneta-Roba-Moneta, to su kljuèevi za shvaæanje dana¹njega zamr¹enoga ¾ivota. Jer onaj momenat, èim u drugoj formuli optjecaja Robe: Moneta-Roba-Moneta postane Roba Radnom Snagom, znaèi da je Moneta, po¹to je pro¹la kroz Radnu Snagu, narasla do Profita, dakle formula Moneta-Radna Snaga-Profit znaèi, da moneta mo¾e da naraste do Prafita samo u onom sluèaju, ako joj poðe za rukom, da cijenu Radne Snage snizi ispod ekvivalenta.
Ta je formula jedna od osovina historijskih, kao ¹to su Krist, Kolumbo, Kopernik bili prekretnice i osovine historijsklh poglavlja, i sve ovisi o brzini, kojom æe se ta formula ra¹iriti do subjektivne svijesti po èitavoj zemaljskoj kugli. Onoga dana (pojam toga dana treba shvatiti u biblijskom, dakle vremenski neodreðenom smislu) sve æe biti rije¹eno! Nepokolebljivo i sigurno povjerovao je mali i naivni gimnazijalac Kunej u tu marksistièku formulu, i ona ga je bacila iz gimnazije u zatvor i njegovu ¾ivotu dala jak romantièni zamah, koji ga je kao vjetar zavitlao od Lavova do Krasnojarska i od Èeljabinska do Bajkala, od Moskve do Arhangelska i Berlina, kao varnicu i goruæi iver novih po¾ara velike evropske meðunarodne kataklizme. U njemu nije bilo sumnje. Kunej je intolerantno mrzio sve mozgove i sve dokaze i sve ljude glupane, kojima se kli¹eji njihovih pogleda ne bi podudarali s njegovim betonskim, tvrdim, na traverzama dvadeset i pet proljeæa mlade logike konstruiranim sistemima. Èitav ¾ivot ove na¹e panonske Mezopotamije izgledao je Kuneju tako mekanim i gnjilim, da je imao osjeæaj, da se od toga ¾ivota dade izmodelirati "u dvadeset i èetiri sata" sve, ¹to se hoæe. - Preorati treba te na¹e podmukle moèvare kao jednu veliku farmu, postaviti po vodama elektriène centrale, rasvijetliti zemlju sa sedam milijarda volta, sazidati goleme aerodrome, na kojima æe pristajati leteæi strojevi zrakoplovne linije Velebit-©angaj-Peking-London i zrakoplovne linije Helsingfors-Kartaga-Kongo! Raditi treba, raditi! Kunej je duboko osjeæao temeljno protuslovlje na¹ega malograðanskoga, bijednoga, provincijalnoga ¾ivota s tim meðunarodnim i velikim evropskim pitanjima i projektima, i bjesnio je na taj na¹ zaspali domaæi dosadni ¾ivot iz osamdesetih godina pro¹loga stoljeæa, kada su jo¹ knjige bile pune staromodnih drvoreza, a parostrojevi zdepasti s pladnjastoplosnatim dimnjacima, kao lijevci starinskih mlinaca za kavu.
On je mrzio tu bla¾enu, pospanu idiliènu zemlju, gdje se po krèmama sa mnogo straha jo¹ i dan dana¹nji govori o mrtvim razbojnicima, koji su èekali "¹ezdeset i treæe godine na po¹tansku dili¾ansu pod tim i tim mostom" a po stropovima salona u takozvanim boljim kuæama namaljani su ¹tigleci i crvendaèi na granama okiæenima narodnim trobojkama.
Gospoda ma¾u mustaèe briljantinom prst debelo i oblizuju se poslije ¹pricera, podrigujuæi se u basu, a gospodiène "maèki sliène" èitaju gnjile i pljesnive knjige, u kojima se ljubav rimuje na ubav i èesma s pjesma. Jede se panonski opasno dan i noæ; pite i pohanci, palaèinke i gibanice i kosano meso, peèeno meso, krvavo meso, meso; rokæu svinje, klokoæe vino po pivnicama, muèu krave pod mesarskim sjekirama, sviraju harmonike, zvone zvona po crkvama, ¾ivi se idilièno, kao da se sanja i kao da ne postoje istodobno kristalno jasne formule o Moneti, o Robi, o Profitu i o materijalizmu. - A inteligencija? Kakva je to inteligencija? Tu i nema inteligencije! Tu nikada nije ni bilo nikakve inteligencije! Kakva je to inteligencija, da je ðavo ¹to prije odnese! Debeli popovi, koji za sebe sentimentalno govore, da su slabije plaæeni od proletera i da su oni zapravo proleteri, a vuku puna teretna kola bra¹na, i butina, i lukna, i desetina, pa neki glupani, ¹kribenti petolizi, i gnusni ¹treberi èinovnici, a ne knji¾evnici! I politièari mad¾aronski, koji su prodavali narod pe¹tanskim magnatima i feudalcima, kao ¹to ga danas prodaju suvremenim politièkim boljarima, i koji æe ga sjutra prodavati u drugoj konjunkturi i samom neèastivom, samo da zvone cekini i ordenje! Oh, ti na¹i novopeèeni veliki ¾upani ad hoc, sa svojim prefaranspartijama karta¹kim i jakobinskorojalistièkim ideologijama, ti na¹i bezbo¾njaci-rimokatolici u jednoj te istoj osobi, zar je to neka inteligencija? Ljudi, kojima je jedna zga¾ena ¾aba problem. Sentimentalni lijeènici, koji ne znaju ¹to zapravo hoæe. Sve to treba baciti na smeti¹te kao staro smeæe! Stoji tako Kunej po pet stotina i peti put pred crnim gomilama i govori ljudima pluga i tvornice, kako su ih kao marvu nagnali da se kolju, i kako su svemu krivi bankari, generali i ministri! Govori o automobilima, o izvoznicama, o Berlinu, o Parizu, o Moskvi. O tome, kako smo bili austrijanski robovi i kako su Srbi bili pariski robovi i lutke, i kako se ni danas nismo oslobodili, jer da se ne radi o tome, da li novine pi¹u, da smo slobodni ili ne, nego o tome, jesmo li bogati ili su nam kese prazne, pak prodajemo svoju radnu snagu; a o tome novine uopæe ne pi¹u.
Govori narodu o tome, kako treba uni¹titi veleposjed, centralizirati sve banke u jednu narodnu banku, organizirati sindikate, zemlju dati seljaku, a tvornice radniku, i govoreæi tako on ima osjeæaj, kao da dr¾i u ruci ruèice pluga i da plu¾i. On je stjegono¹a i zabada zastavu novih orijentacija ovdje u ovoj zaspaloj staromodnoj kraljevini, gdje vise limeni Kristu¹i na raskr¹æima, i gdje se u vrijeme petkontinentalnoga Spartakusa slave vatrogasne sveèanosti s vatrometom i tamburicama. Veæ je bila kasna noæ, a razgovor se u mrtvaèkoj sobi nad truplom pokojnoga ¹efa stanice jo¹ uvijek kretao oko jednog te istog pitanja: mo¾e li se ¾ivot pretvoriti u ne¹to drugo, u ne¹to vi¹e i intenzivnije nego ¹to je ovo danas?
Postavljene su bile analitièke teze ovoga na¹ega ¾ivota, ovoga kaosa bezglavoga i luðaèkoga, i doktor je neprestano tvrdio, da tu pojedinac apsolutno ne mo¾e ni¹ta ni da unaprijedi ni da pomogne, ni da ukoèi ni da zaustavi. - On jedino mo¾e da svoj lièni ¾ivot baci na kocku i proigra. A njemu lièno svega je toga dosta, i on je odluèio da se seli. On stoji u dopisivanju s jednom hrvatskom kolonijom kalifornijskom i on æe se iseliti jo¹ ove jeseni i tamo na oceanskoj obali poèet æe da ¾ivi iznova. Za sebe lièno, potpuno odijeljen od svijeta i od kaosa, tamo æe se on preporoditi i odahnuti.
©to da on otpoène u ovim trgovaèkim prevarama i politièkim konjunkturama, kada nije varalica ni trgovac? Tu po ovim na¹im blatnim jarugama teku sive prljave vode, i neki se neukusni gradovi zidaju, s beskrajnim kamenim paralelogramima ulica, rasvijetljenih zelenim plinskim svjetiljkama. Dvokatnice, trokatnice, petorokatnice rastu u groznici novogradnja, a beton, traverze, skele, balvani, zidari, banke, sve to le¾i na putu èovjeka, sve je to ¾ivot, koji tek nastaje i koji se tek sada organizira.
©to æe biti rezultat toga, tko to mo¾e da zna? A njemu kao subjektu nije stalo ni najmanje do tog ¾ivota, koji æe se organizirati pristojno tek poslije sedam ili sedamdeset decenija, a pitanje je, hoæe li i onda? U tom vjeènom tegljenju i ¹kripi teretnih kola, u oblacima vapna i maltera, ¾buke i pra¹ine, politike, automobilskih nesreæa, barova, vinotoèja i samoubojstava, u tome nije ¾ivota èovjeku, koji se najbolje osjeæa u samoæi podnevnoj i ¹umskoj. Njemu treba mora, borove ¹ume, guste sjene crnogoriène, a burze, parlamenta i ¹tampe on je savr¹eno sit, sve je to za njega bespredmetno i sve mu se to neizrecivo gadi. I zato æe se on iseliti i pustiti to sve do vraga! Kuneju je Walterovo gledanje izgledalo malograðansko, sentimentalno, ¾enkasto i jednoga mu¹karca nedostojno. - Jer ¹to je ovo danas? Ovo je jedna neosporna konjunktura prosperiteta. A ¾ivot ekonomski treba shvatiti mehanièki! Postoji dakle ta konjunktura prividnoga prosperiteta! Ali po istom naèelu, kao ¹to na jedan uvis baèeni kamen djeluje gravitacija, tako i na jednu konjunkturu (prividnoga) prosperiteta djeluje gravitacija krize. Onaj momenat, kada pod konjunkturom nestane podloge, raða se padanje, koje kako znamo (po zemaljskim zakonima) raste u akceleraciji devet i osam. Stvar se dakle giba iz prosperiteta u katastrofu, i to je propadanje ubrzano sa devet i osam akceleracije: iz dana u dan mi se u katastrofu strovaljujemo sve br¾e! - I to je matematièki sigurnu. I ekonomska te¾a ima svoju protute¾u i svoju akceleraciju u padanju spram kritièkih zona, u kojima se ljudi obièno pokazuju kao ¾ivotinje nerazmjerno gluplje od koko¹i. To je jasno kao kristal. A u tome svemu biti lirski raspolo¾en i èeznuti za morskim ti¹inama, to nije mu¾evno. Eto, ¹to se to s njime zbiva veæ punih sedam, osam godina! - Iz gimnazije na optu¾enièku klupu, pa u zatvor! Iz zatvora u vojarnu, pa u bolnice, pa u jame, na frontu! Pa opet u ruske bolnice, pa u sibirske zarobljenièke tabore, pa opet u Odesu, na frontu. Onda revolucija, pa s revolucionarnom baterijom opet u Sibiriju; onda revolucija u Evropi, i opet natrag ovamo u zatvore; kakav je to pakleni cirkulus? Te kada gleda ovako natrag na ovih te¹kih sedam godina, veæ i sam misli, kako bi bilo vrijeme, da se negdje smiri i odmori i odahne - neko vrijeme.
Ali gdje da stane? Gdje da se odmori? Eto! I sada ga ganjaju. Izdana je opet tjeralica za njime, i on je do¹ao ovamo da vidi svoju staricu majku, da se ispava kojih èetrdeset i osam sati, jer policija ne zna, da mu je ovdje majka ¾iva! Pa æe onda opet dalje kao Ahasver! To je tako! I tu nema ¹to da se misli! To treba podnijeti! Mora netko i to na sebe uzeti! A o tome, da ovako ¾ivjeti znaèi svoj lièni ¾ivot baciti na kocku i proigrati, o tome nema spora.
To znaèi sa sobom obraèunati! Uzeti spu¾vu i izbrisati se s tablice, kao kad se djeca igraju osliæa pak se bri¹u. Da! I to je te¹ko! Èovjek bi lagao da ka¾e, kako to nije te¹ko. Javljaju se u takvim ljudskim krizama mraèni, subjektivni glasovi sumnje, neki glasovi puni napasti, da se ovdje o ¾ivotu radi, o jednom jedinom ¾ivotu, ali takve se krize nadvladavaju. Jednu od najte¾ih svojih subjektivnib kriza izvojevao je bio prije nekoliko noæi, na moru. Bilo je to u jednom masliniku. Tu u tome masliniku oblijevao ga je - doslovno oblijevao - getsemanski znoj. Stvar je naime bila u tome, da je trebao biti izbatinan. Srknuv¹i gutljaj rakije, stao je Kunej da prièa, kako je to bilo u masliniku, kada je oèekivao da doðu i da ga izbatinaju do krvi. On se bio spustio prije nekoliko dana u kvarnersku kotlinu. Nebo bija¹e mraèno, javljali se prvi cvrèci i cvale su tre¹nje. Buknuo je bio ¹trajk u ¹umskim revirima, planuli su po¾ari, onda stali transporti tesanoga drva u luci; u ¾eljeznièkim je radionicama poèelo isto neko sumnjivo gibanje, kada je pogranièna komanda izdala nalog, da se Kunej uapsi i dobro izmlati.
Na¹ao se netko na demarkacionoj pograniènoj komandi, tko je poznavao Kuneja i upozorio ga, da se ne vraæa u hotel, jer da ga tamo èekaju i da æe ga po nalogu jo¹ ovu noæ istuæi do krvi. Nije se dakle vratio u hotel nego je iza¹ao van, u tminu, na more, i sjeo u jednom masliniku na grebene i slu¹ao jugovinu, kako muklo i duboko tutnji pod nogama.
Èetiri pune godine nije vidio mora, a uvijek se silno zanosio zelenom vodenom masom. More ga je u mislima uvijek ispiralo od opasnog precjenjivanja svoje vlastite liènosti, i on je na moru, zanesen silnim horizontalnim obrisom zemaljske kugle, uvijek osjeæao, kako je zemlja zvijezda, i kako jedan èovjek kao pojedinac na toj zvijezdi ne znaèi savr¹eno ni¹ta. No ovaj put nije bilo mora ni zvijezda; sve je bilo tmasto i crno.
Pjenila se voda bijesno, i u onoj olujnoj tmini, u zapljuskivanju crnih tintastih talasa, sve je izgledalo prljavo i gadno. Kunej je u sebi osjeæao veliko poni¾enje. Kao da ga je netko zgazio, kao da mu je pljunuo u lice, on se svijao na talasu proljetne crne vjetrine i zurio u vodu tu¾no i slomljeno. Sve je bilo razdrto u njemu. Htio je da ustane, da digne ruke i da nadvièe i jugovinu i more, a gutao je gorke sline i borio se sa samim sobom sve do poslije ponoæi. Kada je bio ovdje na Kvarneru posljednji put, onda su topovi grmjeli, a on je u soldaèkoj ¹pitalskoj rubaèi slu¹ao vojnièku glazbu na terasi, rasvijetljenoj ¹arenim svjetiljkama i lampionima. Na terasi su mar¹ali i generali pili skupocjena vina, slavili pobjede i ljubili ¾ene. A on je sjedio na grebenu pod terasom i (bizarne li gluposti, ali koja korist, tako je to bilo) dr¾ao u ruci revolver i borio se u sebi, da opali po onim pijanim kondotijerskim ¾ivinama. Da im poka¾e, on, gladan, bolestan, su¹ièavac, da ima netko, kome se gade i tko pljuje po njima.
Nije onda ni u snu mislio, da je ta kondotijerska internacionala tako jaka. Nije se nadao, da æe se on ovdje na ovim grebenima ¾derati kao bijesan pas, kada ovima mar¹alima i kondotijerima vi¹e ne æe biti ni traga, ali æe zato drugi kondotijeri biti tu i ganjati ga, da ga izmlate do krvi! Kako je to glupo! To je bilo onda, kada je, baèen vojnièkim austrijskim transportom s Kvarnera na zavislanske muèvare, posljednji put bio u Fijumi i tamo se napio kao vreæa. Ekscentriènih li ludorija ima u ¾ivotu! U rulji pijanih pje¹aka, mornara i konjanika (svi izbaèeni iz bolnice u nove skandale i u novu krv kao svje¾e rezerve protiv prodora ruskoga generala Brusilova), napio se on do nesvijesti kod djevojaka, tako da je glasno ridao i tukao od oèaja glavom o pod.
Tamo negdje u jednoj od onih strmih ju¾njaèkih ulièica, gdje su tinjale crvene svjetiljke, tamo je on onu noæ silno osjetio Supila Frana i njegovu beznadnu "apo¹tolsku" koncepciju. (Jo¹ su bili u "ni¾oj gimnaziji, golobradi djeèaci, kada ih je zanijela ta romantièna supilov¹tina te su razbijali mad¾aronska stakla i nosili baklje na bakljadama i politièkim povorkama.)
U pijanom, suludom, ludaèkon, bordelskom bjesnilu, on je onu noæ osjetio sablasnu daljinu od svih na¹ih predratnih politièkih ideala i onaj pakleni oèaj, ¹to znaèi zapravo biti jadan gu¹avi samouk - apostol i samozvanac - predstavnik balkanskih nepoznatih plemena i panièki se krvao znojiti po predvorjima crnih, ukrutnih i cinièkih meðunarodnih kabineta.
U rulji divlje soldateske, ciktanju pijanih djevojaka, zveketu te¹kih konjanièkih sabljetina, on je vidio jasno tog na¹eg "Apo¹tola" kako se znoji u zlatnome predsoblju, gdje stoje nijemi, zlatom op¹iveni lakaji i dr¾e u rukama petorokrake girandole. "Apo¹tolu" su rukavice za tri broja prevelike, ¹tirka mu se na ovratniku rastapa od plebejske panike, gu¹i ga u grudima, i on se svija u paraboli ispod kljuèanice, kucajuæi na zlatnim rokoko-vratima, i kao kljast bogalj ulazi pred lice jednog "velevlasnog" ministarskog fraka.
Crnome fraku, tom odvratnom predstavniku zapadnjaèkih velegradskih banaka i civilizacija, tom plaæenom advokatu meðunarodnih la¾i, toj krvoloènoj bestiji oèi su staklene, brci prosjedi kao otrcana kefica za zube, i èitavo to na¹e "apo¹tolsko pitanje" ne znaèi za toga gospodina meðunarodnoga diplomata savr¹eno ni¹ta: neku ¹arenu, nepoznatu, stranu i mraènu mrlju na balkanskoj etnografskoj karti.
A ipak, onaj na¹ apo¹tolski bogalj prosi za ove pijane konjanike, za ove bijesne mornare, za ove djevojke iz uzanih ulièica, za èitav ovaj jadni i nesretni ¾ivot, za ovo patvoreno vino i smrdljivu kavu i za njega, infanterista bez èina, Kuneja, koji sada kao austrijski vojnik putuje u Galiciju protiv kozaèkih divizija generala Brusilova. Tako je to Kuneju izgledalo onu noæ, kada je tukao glavom o daske bordelskoga poda i glasno jeremijski plakao i naricao. - A ¹to se dogodilo? Pokazalo se, da su sve ove "apo¹tolske" metode zapravo jedine i prave metode! "Apo¹tol" je si¹ao s uma! morao je siæi s uma! Umro je! Morao je da umre! To je jedino logièno, da èovjek ovdje, u svemu ovome, poludi. I ovdje u na¹im bijednim, zaostalim i balkanskim prilikama ne mo¾e ni¹ta drugo da se dogodi nego to! Ili èovjek poludi, ili mu prere¾u grkljan, te di¹e dva-tri dana na cjevèicu; ili krepa od gladi. Sve je crno! Ustane po koji sedmogimnazijalac, s debelim naoèarima, puca po nekakvom austrijskom ili mad¾arskom politièkom manekenu od pilovine. Manekenu iscuri ¹aka pilovine i dalje ostaje na zlatnoj stolici, kao da se nije ni¹ta dogodilo; a sedmogimnazijalac umre za dvije godine od su¹ice!
Javi se koji mladiæ, piskara po provincijalnim novinama, umre! Objasni kome arhimandritu, da je crkva vrsta glupe i suvi¹ne nesuvremene predstave i kazali¹ta! Govori narodu, obustavlja procesije, kamenuju ga! Di¾u se bolesni ðaci, samouci-slagari, jadnici! Kao u bunilu iz te¹koga sna probuðeni govore neke jasne istine, ali ih zatvaraju i okivaju. Stotinu godina na¹i najbolji i na¹i jedini ljudi zvone lancima! - Kako jo ono naivno bilo od njega, ¹to je htio da puca po pijanim austrijskim kondotijerima! ©to je plakao za "Apo¹tolom"! Jer ono nije znaèilo nikakvo rje¹enje! Stvar je ostala ista, kao ¹to je i bila. Premetaèine, policija, detektivi, progoni, zapisnici, sve je to ostalo na vlas isto, kao ¹to jo i bilo. Tko mo¾e da doka¾e, da ove premetaèine i ovi detektivi nisu one premetaèine i oni detektivi?
To, ¹to danas ovim strojem upravljaju neki provincijalni tvgovci ¹ljivama, medenjacima i svijeæama i nepismeni novinari, a juèer su ovim istim strojem upravljali blesavi austrijski baruni i paralitici, ¹to se to njega tièe? On nije bio juèer barun, isto kao ¹to nije danas medièar i ne trguje lojanicama ni gvercom ni politikom.
Juèer i danas on je predmetom progona. Otvorena pisma! Beskrajne istrage, ¹to on misli i kamo se kreæe! Stalna detektivska pratnja! (Koliko samo tro¹e na to? Da to upotrebe na potpore bolesnim ðacima! Da pobijaju nepismenost!)
- Opet su vas tra¾ili - veli mu stanodavka, nervozna gospoða, dobra katolikinja, koja ¾ali svakoga, koga ganjaju. - Tko me je tra¾io?
- Detektiv! - Bili su opet ovdje! - Tko je bio ovdje?
- Detektivi! - Odnijeli su vam opet sve knjige! Razbili su ladice od stola i lokot na koferu! Njima je dopu¹teno razbijati lokote! Da bi ih nesnaga bo¾ja!
- Njima je sve dopu¹teno, draga gospoðo! Sve je njima dopu¹teno! - A koga ðavola ga tra¾e? On im je veæ toliko puta jasno napisao i rekao, ¹to o njima misli! Da su od ovoga ideala na¹e mladosti stvorili najveæi skandal, koji uopæe mo¾e da se zamisli! Da su sve profanirali, ¹to je u ovoj zemlji izglodalo svijetlo i zanosno! Pak ¹to hoæe jo¹ od njega? Hoæe li to, da stane u njihove redove, da se ovjenèa lancem kakvog visokog ordena i da sjedi u dvadeset i drugom fijakeru ¹panjolske povorke? Da stane pisati èlanke, kako je sve to, ¹to oni rade, dr¾avotvorno i mudro? Idioti prokleti! Strojevi glupi! Èovjek ne mo¾e ni da pljune, da ne bi pljunuo na kakvog detektiva ili poltronsku kakvu krastaèu!
A tako nije samo s njime nego sa svima mu znancima i prijateljima. Jedan mu se javio glasnikom iz nekog oèajnog gorskog sela, gdje medvjedi mumljaju, sedamdeset i sedam kilometara daleko od prve stanice po¹tanske. Ne smije da pi¹e pisma, ne smije da ¹eæe, i pet puta na dan treba da se javlja na ¾andarskoj postaji! A jedan, koji je bio toliki romantik i glupan, da je prolio dvije litre svoje roðene krvi na Balkanu, taj sjedi u okovima od prvoga dana, kako smo se probudili u ovoj zemlji.
I drugi mu intimni drug sjedi ranjen i izbatinan u kazematama, a su¹ièav je jo¹ iz austrijskih kazemata! I toliki drugi, beskrajni, bezimeni! Zatvori! Vjeèni zatvori! Od najranije mladosti do dana dana¹njega, uvijek samo zatvori! I ¹to je èudno u toj historiji, to je to, da uvijek isti ljudi zatvaraju, a isti su zatvoreni! - To i nije èudno! To je prirodno! To su dvije klasne linije, a ostalo sve je samo la¾ i dekoracija! Tako je Kunej sebi razbijao glavu u onom masliniku, i sve to u Kuneju nije bilo neko odreðeno razmi¹ljanje, nego se sve talasalo u njemu kao uskipjela crna jugovina pod nogama.
I hotel, u kome titra lojanica i plaze stjenice po zelenom zidu, i ona mesarèina oficirska, koja je biljarila u kavani sa sabljom i ostrugama (ljudeskara, medvjedina, tamo se kao nevino igra crvenim i bijelim biljarskim kuglama na zelenom suknu, a tu hoæe da ga izmesari do krvi), i ti èempresi crni i masline, ¹to ¹ume i tajnovito se svijaju kao detektivi, i crno, debelo more, sve se to elementarno talasalo i prelijevalo u Kuneju kao potop i poplava.
Istodobno osjeæao je on duboku i iskrenu potrebu, da tu buru i talasanje nadjaèa, da ispliva iz svega toga, da se dohvati neèega, ¹to je tvrdo, pouzdano, logièno. Do neke formule, do neke konstatacije, do odu¹ka iz ove astme, koja mu je legla na prsa kao da æe ga zagu¹iti. Goli se kr¹ velikih kamenih gromada u tmini lomio u jakim obrisima, kao glacis golijatske silne tvrðave, i one crne baterije na pograniènoj crti, i oèaj pogaslih svjetionika na golom kamenu, i ¹um tamnozelena mora, sve se to pritajilo do neugodne kriminalne tajnovitosti, onu noæ.
Mrtva luka, s lancima, s napetim jedrenjacima, ¹to su ¹kripali na talasima, crnomodre, zelenkasto isprugane ¹iroko-akvatinte, ¹to su se razlijevale na svijetlu dalekih munja, pa onaj rasvijetljeni hotel u noæi, sve se to prièinjalo odurnom vizijom, kakvu je mogao da zamisli valjda sam neèastivi u svom najgorem raspolo¾enju.
Hotel je izgledao kao mlin u paklu. Debeli mlazovi svijetla iz rasvijetljenih balkona i prozora cijedili su se po masliniku, èula se muzika i puzale su sjene po zavjesama. Sjene odvratnih nakaza, agenata i krijumèara, ¹to ¹apæu u valutama i o vagonima robe, ¾vaèu debele cigare, a na rukama im blista prstenje s draguljima krupnima kao lje¹njaci ili tuèa o Ilijinu, sjene ruskih knezova-carinika, vrangelovskih aristokrata-¾andarma s polugolim damama u svili i pleuresama, sjene cigana i mornarièkih operetnih oficira u bijelome platnu, glupi karneval hotela, gdje ga èekaju detektivi i lisièine, ¹to se zarezuju do krvi u meso, i udarci pod rebra i kletve!
A tu vani vije saharska jugovina, zasipava oèi kremenom i bodljikavom pta¹inom, zaljepljuje pore smolom, ¹kripe teretna kola i ojkaju koèija¹i, primitivno kao ljudi neandertala! ©ume masline crnoga maslinika, udara more, valja se Roba po marijaterezijanskim cestama, ojkaju koèija¹i na putu iz sjevernih provincijalnih tvrðava, sazidanih na ¹est stotina turskih glava; Ruba se valja preko ¹uma punih kurjaka, Roba ¹kripi u glavinama toèkova, sve je zasmraðeno blatom i patrolama, iz svakog grma svjetluca goli no¾, crno more, batine, van, kamo i kako van iz ove klopke?
- Postoji jedno temeljito rje¹enje sviju zapleta i kaosa, a to su formule: Roba-Moneta-Roba i obratno: Moneta-Roba-Moneta! Uostalom, to je veæ i Aristotel znao, ne samo Marx! A gdje je Aristotel, do vraga? Te bi formule trebalo poduèavati u osnovnim ¹kolama uporedo s jedamputjedan! Moneta-Roba-Moneta. Ljudi bi onda to znali, i sve bi bilo rije¹eno, to je jasno! Ali kako da se ova formula primijeni na ovu odreðenu situaciju tu u masliniku?
Kako da se primijeni na hiljade i hiljade zapletaja i èvorova, koji u ovaj èas ne muèe samo njega nego istodobno tolike hiljade drugih ljudi, u èitavom ovom prostoru demarkacije i tvrðave i èitave zemlje. Sve su te patnje i besane noæi gladnih ¹trajka¹a objektivni i neopozivo svr¹eni dogadaji! Prolivenim suzama pomoæi nema. - Kako da se rije¹i zaplet transportne tvrtke Hajni¹ Comp.? Jedni vièu, da je stari Hajni¹ lopov, jer njega plaæaju po kubiku, a on ljude na dan! (Sasvim logièno, uostalom! To je naèelo dobitka!) Ljudi hoæe da i oni budu plaæeni po kubiku! (Sasvim logièno, to je otpor roba i radne snage, koja je izrabljivana!)
- Tako je! Po kubiku on, po kubiku i oni! I jo¹ æe mu ostati èistoga tri stotine i ¹ezdeset hiljada! Stari Hajni¹ naravno ne da ni krajcara od svojih proraèunanih èistih sedam stotina hiljada! A gdje bi pao na tri stotine èistih, za punih èetiri stotine èistih ni¾e? I tako baca tri stotine i dvadeset robova (i s njima èitavu karavanu ¾ena i djece) na ulicu, i radi po danu uz vojnièku pratnju i mitraljeze! Neka samo smetaju slobodu rada! Postrijeljat æe ih kao pse! Stoje nemoæno gladni robovi izbaèeni na ulicu, i jedan glas se javlja, da je èuo, kako je u hotel do¹lo pismo od jedne grofice, koja tra¾i za sebe dvadeset i dvije sobe! A drugi veli, da je njemu ovdje glupo ¾ivjeti, i da mu je bolje bilo u Rusiji. Tamo je, veli, na zidu njegove kasarne bilo napisano: "Slava Platonu, piscu Republike! Slava Tomi Moreu, autoru Utopije! Slava Lavoisieru! Slava Babeufu!" Tamo je bio oficir, a ovdje radi kod Hajni¹a! Vratit æe se natrag radije nego da ovdje krepa! Svi stoje kao izbijeni psi i oèekuju od Kuneja, da im on pomogne! A Kunej je od njih sedam puta jaèe izbijeni pas! Kako da im pomogne! On voli te crne, nepismene, jadne ljude! Ti porivi simpatija za ovo obija¹ko balkansko meso provaljuju iz njega vulkanski. Bol mu onda ste¾e grlu, i on mora da se bije sam u sebi, da ne zavièe glasno. Putovao je bio s jednim Amerikancem i njegovom ¾enom. Radio èovjek sedamnaest godina po majnama losangele¹kim i livnicama ocalnim pa se bolestan i ispijen vratio sa ¾enom i petoro malene djece kuæi, u domovinu, da sagradi sebi dom na rodnoj grudi i da po¾ivi kao èovjek. Djeca u novim ¾utim cipelama jela su èokoladu i keks. Usta su im bila zaprljana gnjecavim tijestom keksa, sve je slatko vonjalo po mlijeku dojenèeta na majèinim prsima, i sve je bilo sivo i èaðavo, prljavo i izmuèeno dugim putovanjem. Sjedio je èovjek u svom ¹irokom amerikanskom dresu, sa zvjezdanom znaèkom USA u zapuèku i malom hrvatskom trobojnicom iznad toga ¹arenog emajla, i ta njegova ¾uta æelava lubanja, sva iscijeðena brigom za dolarima (koje je prodao duboko ispod teèaja, a kako dolari rastu bijesno, on je proigrao svojih sedamnaest godina, kao da ih je bacio kroz prozor), i ona ¹epava ¾ena u barhetnoj bluzi s malim kratkovidnim gimnazijalcem, ¹to su ih doèekali na stanici te udarili u plaè kao na sprovodu, sve se to zgusnulo u Kunejevu srcu u tihu i beznadnu tugu.
Kunej je pritisnuo glavu o staklo prozora, zagledao se u onu jadnu dramu na peronu stanice, iznad koje se povijali gusti magleni pramenovi gorske ki¹e, i mislio o tome, kako je te¾ak ¾ivot, taj na¹ ¾ivot! - Jadni ovi na¹i robovi, koji gube na burzama svojih sedamnaest godina u jednoj minuti! Jadna trobojnica iznad USA-emajla u zapuèku! Jadne ¹epave ¾ene u barhetnim bluzama! Kako je sve to te¹ko, putovati po razbijenim vagonima ovako raspet, bolestan i prevaren! Elektrike bi trebalo! Turbina! Parostrojeva! Ideja! Svijetla! Jadni ljudi! Nesretni ljudi! Pritisnuv¹i tako glavu o staklu vagonskoga prozora, jedna mu je suza zapuzala po kristalu, blisava i te¹ka. Najprije polagano, a onda se sunovratila u okomici kao kaplja ki¹nice. On je uzdahnuo, trgnuo se i namoèiv¹i ka¾iprst u suzu jakim zamahom mahinalno htio da napi¹e - glupost. Ali se suza rasplinula pod prstom, i tako je na staklu ostalo samo veliko slovo G, a do njega jedno maleno l. - Da, mili moj! Taku je to bilo! Sjedio sam na grebenu i sove su vikale na crnoj sredovjeènoj kuli, ¹to su je preudesili za kasarnu, te se o njen vjetrobran razbijali te¹ki talasi kao crni kitovi jedan za drugim. Gore na kuli bdjela je (po svoj prilici) noæna inspekcija, jer se jedan èetvorouglasti trak svijetla razlijevao po vodi, i to je s gromovima, ¹to su se razbijali o peæine i tutnjili muklo, i s onim zapjenjenim morem i vjetrom sve izgledalo nevjerojatno i neugodno.
U onom nemiru i razdra¾enom raspolo¾enju ganjane zvjerke, u neizvjesnosti, da li æe me uhvatiti i do gola svuæi i izbiti do krvi, ja sam se stidio i grizao nokte i sam sam neprekidno i kao slaboumno postavljao sebi jedno te isto pitanje: a ¹to onda, ako sve to nije ¾alosno nego smije¹no?
(- To, da je sve to smije¹no, izgledalo mi je u onaj èas nekim opasnim kljuèem, kojim sam lièno, subjektivno, solipsistièki u tvome smislu mogao da u jedan tren istupim iz ove cjelokupne situacije i da rije¹im za sebe subjektivno sve!) A ¹to onda, ako je to sve doista smije¹no i ako svega toga nema i sve to ne postoji ovako, nego ja samo to gledam kao da je tako, a nije tako, nego je smije¹no?
Smije¹no je, da ja goloruk tu stojim protiv onih silnih baterija i tvrðava i sredovjeènih kula, u kojima bdiju do zuba naoru¾ane inspekcije! Smije¹no je, da ja govorim i lajem i deklamiram crnim analfabetima neke stvari, koje oni ne pojme i koje te ljude najposlije ni¹ta ne zanimaju! Njih zanimaju ona dvadeset i dva krajcara povi¹ice po satu, samo ta dvadeset i dva krajcara povi¹ice po satu i ni za vlas vi¹e, i ja sada èekam ovdje da me istuku, samo zbog ona dvadeset i dva krajcara! I to je smije¹no!
Ja sam potpuno nemoæan i sam, a gdje su moji ljudi? Gdje su one moje legije te¹kih pesnica i zgrèenih ¹aka? Gdje su te èete? Gdje? Hrèu pod perinama! Hrèu! Ovako ironièno osvjetljenje izgledalo mi je onda u masliniku lièno jedino po¹teno i iskreno. A meni je bilo potrebno da iskreno mislim do posljednjega, da progutam sve, ma kako gorko bilo! Kao medicinu u djetinjstvu! - U onaj èas, kao jo¹ nikada doonda, meni se objasnio tu¾no smije¹an oèaj na¹ega ¾ivota! Tragikomika na¹eg sedamnaestoljetnog oèaja ovdje na Balkanu! Sijevalo je, i kod svake zelene munje, ¹to je sinula (a duboki tutanj odzvanjao je peèinama), zinuo je onaj crni bezdani katran kr¹nih vrleti s bijesnim jalovim zapjenjenim morem. To je to - "na¹e"! Samo to! Peæine i gromovi i kamenje!
Tu smo se mi ¾derali i tukli kao divlji zvjerovi, tu se i dan dana¹nji bijemo u prnjama i opancima kao divlji zvjerovi! I samo ¹umi more i urla vjetrina i stoji crno kamenje! A oni na¹i sitnoslikari èinkveèentisti i na¹i filozofi reformatori i protureformatori po sveuèili¹tima od Ravenne i Pise do Amstcrdama i Rima, ti su stajali u ono vrijeme spram ovog katrana i ove kule i ove crne bijesne vode u istom nerazmjeru, kao ¹to dana¹nji kulturni ljudi stoje spram dana¹nje stvarnusti u istom nerazmjeru.
I znaèi biti smije¹an ne vidjeti te disproporcije! Znaèilo je biti smije¹an, u vrijeme banske karlovaèko-vara¾dinske strate¹ke baze, kada su banski arkebuziri i ¹panjolski plaæenici zabijali logore u zveketu maèeva i topova po toj jadnoj zemlji, htjeti u ovim prilikama biti ne¹to kao lampadefor evropski, ili ¹to ja znam! A eto, to je i danas smije¹no! - U onom i onakvom raspolo¾enju, kraj pogaslih svjetionika i crnih topovskih ¾drijela na keju, ¹kripali su jedrenjaci svezani lancima, i u meni se javila jedna misao puna napasti i isku¹enja. Kao krv, tako mi je silno sinula u glavi jedna ideja, i ja sam ¾ivo osjetio potrebu bijega! Neodoljivu, duboku potrebu, da se spasim u one tvoje "imaginarne kalifornijske daljine"! U nekom skandaloznom klupku samoobmane i la¾ljivosti, u slaboumnoj, histeriènoj anarhiji i blasfemiji svega, ¹to mi je izgledalo dotada jako i pouzdano, ja sam strasno po¾elio da skoèim na laðu, da razapnem jedra i da se otrgnem od ovih paklenih peæina i tmine, da se spasim, da otplovim zauvijek! - To je sve bilo glupo i smije¹no i u groznici (jer sam èitavo to vrijeme gotovo histerièki osjeæao krvave palce vojnièke na svom golom mesu i masnice, a otploviti po onom moru ionako nije bilo moguæe), no ja sam ipak ustao i htio da poðem. U taj sam mah pokraj sebe osjetio èovjeka! - Prva mi je misao bila, da su do¹li po mene! Jo¹ se i danas stidim te misli! Bila je obalna stra¾a. Vojnik. Pozdravio sam ga, a on mi je odzdravio s makedonskim naglaskom, tiho, u nekom nadnaravnom molu. I sada mi jo¹ zvoni onaj njegov mol u uhu. Ja ga i danas jo¹ osjeæam nadnaravnim. Pitao sam ga, kako je pao ovamo, a on mi je odgovorio, da ne zna. Iz Makedonije je i tu veæ stoji dva mjeseca. Zapitao sam ga, èuv¹i, da je iz Makedonije, je li Srbin, i najposlije nije mi potrebno da naglasim, da uopæe nisam mogao imati nikakve specijalne namjere s tim pitanjem. Dogodilo se to sasvim nehotice, asocijativno, u vezi s Makedonijom, a on mi nije odgovorio ni jedne jedine rijeèi, nego je samo duboko uzdahnuo. - No, dragi! ©to je? ©to ¹uti¹? Ne æu ja tebi ni¹ta! Meni je potpuno svejedno, ¹to si ti. - I meni, gospodine! I meni! Ja bih htio samo da se vratim! Eto! Veæ sedam godina kako slu¾im. I svi mi slu¾imo. Kud koji, kamo koji, ama i opet samo slu¾imo. - A tko ti je ostao na domu?
- Nitko, gospodine! Moj stariji brat bio je pod turskom zastavom, pa su do¹li Srbi i oteli nam sto i sedam ovaca. Jo¹ u prvom ratu. A ja sam srpskoga kralja slu¾io tri puta i povukao se u Albaniju. Pa su Bugari do¹li i mater mi odvukli. I sestru. I oca su mi ubili komite jo¹ prije. Sve su nam uzeli. - Dugo smo ¹utjeli, a onda je on ponovio da slu¾i sedam godina. I èetiri jarma da su imali i zemlje, a on da sada tako tu stoji. Èuo je za mater, da mu je negdje u maloj Aziji umrla od tifusa. Oca su mu ubili. Brata su mu ubili. I sestru su mu ubili. Marvu su mu oteli, kuæu zapalili. A zemlja prazna stoji. Oh! - Èudno je to bilo sa mnom i s tim stra¾arom u onom masliniku. Sijevalo je, i ja sam se zagledao na hip u ono sivo vojnièko lice, kao osvijetljeno zelenim magnezijem; ali ja se vi¹e ne sjeæam toga lica. Bila je to crna i tvrda pojava, i èovjek je po luku vonjao Mo¾da su moji nervi bili razdra¾eni onim bdjenjem i onom toplom jugovinom i neizvjesno¹æu (gledajuæi unatrag ja i sam tako mislim, da je to bila ekscitacija ¾ivaca), no eto, mene je sve to tako potreslo, da sam glasno zaplakao i bacio se onom èovjeku pred noge.
Postidio sam se, brate, toga, ¹to hoæu da dezertiram i da poèinim veleizdaju na tome èovjeku! Jer ako i ja odem, tko æe ostati s njim?
- Scena se uostalom svr¹ila glupo. Vojnik je mislio, da je na¹ao nekog luðaka na grmljavini i ne¹to je prokleo kroz zube, ¹to ja nisam razumio. Istupio je stra¾arski surovu i strogo: da je zabranjeno noæu na obali sjediti, i tako me protjerao iz onoga maslinika. Ja sam se vratio u hotel. Tamo su me èekali i uapsili i prenijeli u onu sredovjeènu kulu i odmah me polegli Na, eto, gledaj, brate! Kunej je skinuo rubaèu i pokazao golo meso izbrazdano modro¾utim krvavim masnicama, a na tri se mjesta platno ko¹ulje zalijepilo za otvorene rane, gdje se pod upaljenim pjegama bila zgru¹ala gnojna sukrvica. - Ali jedno mi vjeruj na moju rijeè! Èitavo ono vrijeme na daskama (dva puta sam se onesvijestio) ja sam znao, za¹to le¾im tamo i nisam ¾alio! Nisam ¾alio, na svoju rijeè!