The encoding of this document complies strictly with iso-8859-2 standard. It is best viewed with either Netscape 2.0 (or greater), or Microsoft Internet Explorer 3.0 (or greater). An appropriate font should also be installed. If you have problems with southslavic characters, please visit FAQ Page.
This text has originally been compiled in 1992 by Henning Moerk. Original compressed ASCII version of this text may be downloaded from Slavisk Institut Aarhus, Universitet Ny Munkegade, 116 8000 Aarhus C Denmark. This HTML version was prepared in June 1996 and revised to comply with iso-8859-2 in December 1996 by Borut Maricic.
AUTHOR: Miroslav Krle¾a
TITLE: Povratak Filipa Latinovicza
SOURCE: Sabrana djela Miroslava Krle¾e. Svezak treæi: Povratak Filipa Latinovicza, s.9-121 Zagreb (Zora) 1954

Povratak Filipa Latinovicza

SVITALO je, kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je jo¹ uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mraènog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad te¹klm, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka. Dvadeset i tri godine su pro¹le od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin: sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i tri noæi pio i lumpao sa ¾enama i kelnericama, a onda se vratio i na¹ao zakljuèana vrata i ostao na ulici, te otada ¾ivi na ulici veæ mnogo godina, a ni¹ta se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim zakljuèanim vratima, i kao i onog jutra imao je osjeæaj hladnog, gvozdenog dodira te te¹ke, masivne kvake u ¹koljci svoga dlana: znao je, kako æe ta vrata biti te¹ka pod njegovom rukom i znao je, kako se li¹æe mièe u kro¹njama kestenova i èuo je jednu lastavicu, kako je prhnula iznad njegove glave, a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav èaðav, umoran, neispavan, osjeæajuæi kako mu ne¹to plazi oko okovratnika: po svoj prilici stjenica. Nikada ne æe zaboraviti onog mraènog svitanja i one pijane, posljednje, treæe noæi i onog sivog jutra - dok ¾ivi.

Na uglu, gdje se je kao mali deèko igrao sa svojim bijelim janjcem, stajalo je gradili¹te obzidano kao èovjek visokim zidom i na tom visokom zidu bile su naslikane reklame za ¾enske steznike i koksove patent-peæi: steznici su bili vitki, stegnuti u pasu, a ispod jedne gvozdene patent-peæi lizao je plamen.

Da, tu pod zidom, tu je onog jutra stao i nije mogao dalje. Osjeæao je srce u grlu, u nogama, u zglobovima, u prstima, meðu rebrima, u mesu, i tako sav samo jedno tamno krvavo srce, prislonio se uza zid da ne padne. Dugo je stajao pod vitkim ¾enskim steznicima, a prsti su mu bili puni pra¹ine i maltera, jer je zid bio star, pljesniv, s pjegama od salitre. Pro¹ao je pokraj njega jedan pekarski nauènik s mre¾om topla peciva: zamirisale su ¾emlje i èulo se dugo iza ugla kako pekar vuèe svoje papuèe po asfaltu.

Zastao je Filip kod tog starog i trulog zida i dotaknuo ga rukom kao da dira jedan dragi i zaboravljeni grob. Ki¹a je s vjetrom izlizala steznike: ispod morta provirivale su na sve strane cigle, a tek na jednom mjestu ostao je jo¹ modrikasti jezièac koksovog plamena pod stalkom naslikane gvozdene patent-peæi; ugledav¹i taj davno pokojni znamen, Filip je osjetio kako se u njemu rastvaraju daleke, pomrle slike, i tako mu je bilo kao da pred neshvatljivo ogromnim prostorima stoji potpuno sam.

Èuli su se ljudski koraci iza ugla. Pro¹ao je pekarski nauènik s mre¾om topla peciva; zamirisale su ¾emlje i èulo se dugo iza ugla kako pekar vuèe svoje papuèe po asfaltu. Nigdje nije bilo nikoga. Prazna ulica, sa starim sivim tornjem na dnu drvoreda i tihim odsjajima blagoga jutra po zatvorenim oknima, zavjese, cvjetovi u loncima, zakljuèana vrata, verige, lavlje glave, kameni pragovi i mjedene ploèe stanara; gdje-gdje po koje starinsko zvonce. Pod jednokatnicom stajala je svjetiljka. Ona ista, koja je svijetlila nad krevetom njegovih najpaklenijih djeèaèkih kriza: taj upaljeni naranèasti odraz promatrao je noæi i noæi na stropu izmeðu zmajskih obraza i glicinija i modrog jorgovana, a plamièac je svjetiljèin izgarao i micao se neprekidno, kao bolesna ribica izmeðu èetiri stakla prljave posude.

Sve je bilo sivo, a kuæa je izgledala neobièno mraènom, upravo tamnosmeðom. Meduzina glava nad ulaznim vratima zgrèila se sva kao da umire, a usne su joj bile nateèene, zmije riðovke u glavi tuste, uznemirene, a vrata ulazna ogromna, okovana, kao tvrðavna. Ta sjeverna strana jednokatnice bila je isprana vjetrom, a Filipu je bila potpuno strana pomisao, da je pod tim krovom te sive, zelenkaste jednokatnice (jedamput, davno) raslo njegovo vlastito, krvavo, tako neizrecivo intenzivno djetinjstvo. Ovamo su se preselili veæ u gospodskoj fazi mamine karijere: kada je mati prodala trafiku u Fratarskoj ulici i kada je kanonik Lovro javno dolazio k njima na crnu kavu i domino.

Sve je znao kako dolazi: i kvaka u ruci, i te¾ak masivan otpor vratnica, i dugi neprozraèeni hodnik namazan sivom uljenom bojom, i drvene stube, i veliki, bijelouokvireni prozor u meðukatu s izgledom u vrt. Stojeæi pred stranom i zakljuèanom kuæom, Filipu je do¹lo, kako bi bilo da uðe. Pristupio je tiho vratima, primio za te¹ku, hladnu kvaku, kvaka je popustila i vrata su se otvorila: kuæa nije bila zakljuèana. Zatvorio je za sobom neèujno ulazna vrata i polagano kao tat, da se nije èulo savr¹eno ni¹ta, na prstima, bez daha, dovukao se do prozora u meðukatu. Prozor je bio otvoren, a vrt je veæ bio pun bijele jutarnje svjetlosti. U starom, ogromnom, razlistanom orahu bilo je mnogo cvrkuta ptièjeg. Stajao je tiho taj stari vrt sa svoje èetiri simetriène, bijele staze, sa rascvalim ¾utim ru¾ama i staklenim kuglama i patuljcima i vodoskokom i zlatnim ribicama kao netaknut, savr¹eno uredan, poliven, obrezan, kao da se nije ni¹ta dogodilo i kao da se u ¾ivotu uopæe ni¹ta ne dogaða. Pod zidom, obraslim vinjagom, iza gustog zimzelena vidio se krov koko¹injca. "Tepihklopfer" je bio pred koko¹injcem, onaj isti tepihklopfer na kome je Filip palio vatromet u predveèerje Karolinine svadbe. Karolina stanovala je sa svojim ocem u pivnici i njen otac znao je da puni i preparira krepane ptice i da im ispunja oèi ¹arenom staklovinom, a Karolina je bila debela, dvanaest godina starija od Filipa i prala je fla¹e u pivovari.

Filip bio se patio zbog te debele Karoline pune tri godine, jalovo i bolno. Kao prezrelo, razdrto, neuravnote¾eno dijete, sa dubokim i mraènim kompleksima moralnog poni¾enja u sebi, pun neèiste krvi i osjeæaja mraènog progona, rastrgan s ljubavnim motivima na razne, blesave, male, naivne djevojèice (svoje vr¹njakinje), Filip je osjetio jednoga dana u zdjeli svoga krila debela, tusta stegna dobroæudne Karoline.

Dogodilo se to dolje u Karolininoj kuhinji, kod kipuæih lonaca i usijane ¹parherdske ploèe; on je sjedio na kuhinjskom stolcu i gledao Karolinu kako pere rublje, a Karolina, naliv¹i pun lonac kipuæe vode u korito i èekajuæi da se ta voda ohladi, sjela je u Filipovo krilo. Filip je u ono vrijeme èitao Zolinu Nanu, slikao akvarele, pio prve èa¹e piva s gaðenjem i bljuvao od pete cigarete, i taj mali deèko, koji je igrajuæi ¹ah i nogomet bio s jedne strane sklon jo¹ najnaivnijem podjetinjenju, a s druge rastrgan izmeðu najbjesomuènijih poroka, osjetio je iznenada u svom krilu debelu, mokru, znojavu, usijanu Karolininu stra¾njicu. Ta sluèajna, nesmotrena, bezazlena Karolinina kretnja ostala mu je najpadavièavijom, najsladostrasnijom emocijom èitavog djetinjstva.

Koliko se samo nagledao blijedih obrisa kostanjeveèkih vinograda, kamo je Karolina otputovala sa svojim vincilirom, i trèeæi za psima, loveæi ¹koljke i gledajuæi kako se ¹kope kopuni, on je prosanjao noæi i noæi u bunilu, snatreæi o tom nepovratnom nadnaravnom u¾itku, kada mu je Karolina bila u krilu. Paleæi na tom tepihklopferu svoj posljednji vatromet u predveèerje Karolinine svadbe, on je bio na rubu samoubijstva od ¾alosti; èitavog tog ljeta skakao je s najvi¹eg ramena baroknog svetog Florijana u vodu pod mostom, samo da bi se voda zakrvarila nad njim. Jer je kolala meðu ðacima legenda, da je jedamput jedan mlinar skoèio sa svetoga Florijana i da ga vi¹e nikada nisu izvukli, nego se je samo voda zakrvarila nad njim.

Vatromet u predveèerje Karolinine svadbe! Krvava voda pod mostom! Koliko se je veæ vode zakrvarilo nad njim, a on jo¹ uvijek pliva i jo¹ se uvijek mièe! I onog jutra, kada se je bio vraæao ovim stubama kao pokajnik, kao tat, koji je ukrao stotinjarku (a dolazi od bludnih i prljavih pijanih ¾ena), i onog jutra, kada ga je roðena majka izbacila na ulicu s moralnim zgra¾anjem, i onda se je nad njim zakrvarila blatna i sudbonosna mutna voda. Kako je tu treperio na tom prozoru onoga jutra, vi¹e mrtav nego ¾iv, i kako je nesnosno dugo trajalo ono èekanje tu, na tom mjestu: noæ pred tim, kada je imao jo¹ èetrdeset kruna i kada je bila jo¹ i ta moguænost otvorena da otputuje nekamo daleko, i ta noæ bila je stra¹na! I ona posljednja noæ, kada je nestajala forinta za forintom i kada se je matematskom sigurno¹æu pribli¾avala katastrofa, bila je sablasna i smrtonosna. Ali sada je tu pred njim stajalo ono najte¾e: trebalo je popeti se jo¹ èetrnaest stepenica i pozvoniti na vratima lijevo u prvome spratu.

On je stajao onog davnog svitanja nad ovim prozorom valjda vi¹e od jedne ure nepomièno i ne bi se ni onda bio pokrenuo, da nije èuo kako se otvaraju vrata negdje u prizemlju i kako netko dolazi. Njemu je izgledalo, kao da taj netko dolazi ovamo u prvi kat. To je bila ustala jedna slu¹kinja i s tavom punom kukuruznog bra¹na i¹la je hraniti piliæe. Tako se je na¹ao pred maminim vratima; smeða, uljenom bojom namazana vrata, sa kvakom od ¾ute mjedi i staklenim, ¾utom mjedi optoèenim kolutom, koji je izgledao kao minijatura prozora na laði. Iza tog metalnog kotaèiæa bio je poklopac spu¹ten.

Ploèica u drvenom okviru.

Ime i prezime njegove mame. Udovice. Njemu tako dobro poznato ime i prezime njegove mame.

Tu stanuje ta gospoða, koja hoda u crnini, udovica, njegova mama, trafikantica iz Fratarske ulice, a njen sin, sedmogimnazijalac, vratio se iz bordela, a sve je tek na poèetku.

Kako je pozvonio i kada?

Dugo nije bilo nikoga; sve je bilo tiho kao izumrlo.

Pozvonio je opet. (Baterije elektriènog zvonca kod njih nisu nikada bile naroèito pune i zvuk zvona bio je sasvim slab.) To mu je neobièno prijalo. Spava. Dugo spava. I bolje je, da se sve dogodi ¹to kasnije.

Onda poslije duge zvonjave otvorila su se vrata od sobe i èule su se papuèe na drvenim daskama. To je bila ona. Otvorio se poklopac na mjedenom kotaèiæu i on je osjetio njen hladan, neumoljiv pogled. Javio se njen strog i surov glas. Zapitala ga je ¹to ¾eli? I to u pluralu: "©to ¾elite?"

"Pa ja sam, otvori mi!"

Isti taj strogi i surov glas opet se je javio iza zakljuèanih vrata, da ga taj glas ne pozna i neka se vrati tamo, odakle je do¹ao. Tamo i spada. I opet u pluralu: "Tamo i spadate."

Njemu je bilo kao da æe se onesvijestiti, no za sveg tog mutnog razgovaranja kroz rupicu dogleda usred drvene daske, na ovaj tajanstveni okovani kolutiæ, on je osjeæao, da se tu radi o nekakvim va¾nim neprekoraèivostima. O demarkaciji. I kada se spustio poklopac i kada se opet èulo smucanje pustenih papuèa po drvenim daskama, i to, kako su se iznutra, u stanu, zatvorila vrata od sobe, Filipu je bilo jasno, da su ostala jedna vrata zakljuèana pred njim konaèno i nepovratno.

Tako se je okrenuo, spustio niz stube i tako je ostao na ulici dvadeset i tri godine potpuno sam.

A sada se vratio u taj zabitni provincijalni zakutak, i jutro je proljetno, i on se na¹ao u prvome spratu te strane, vla¾ne kuæe, te ne bi bilo zgodno da netko primijeti tog nepoznatog prolaznika, kako se u sivom svitanju vuèe po tuðim, praznim kuæama. Tako isto na prstima, korak po korak, oprezno, sustegnutog daha, kao ¹to se je uvukao, Filip se je prokrijumèario opet natrag na ulicu, gdje je pod gustim kro¹njama kestenova jo¹ bilo sasvim tamno, zelenkasto i mraèno.

PTICE, vode i livade, sve je to bilo lagano jutarnje, proljetno gibanje slika, kao san trepetljivo micanje sjena i osvjetljenja, a ipak Filip nikako nije mogao progutati svoje poti¹tenosti, ¹to ga je stegla u grlu kao neshvatljivo klupko ¾alosti. Brzovlak stigao je na kaptolski kolodvor ne¹to poslije tri, a sada je veæ oko grada stao da raste proziran sjaj modrog, svje¾eg, travanjskog jutra, punog svjetlosti nad njivama i nad oranicama. Svileni vjetar jutarnji, te¹ki, bijeli, trudni travanjski oblaci, mirisi na poljima i boje u daljinama, sve je raslo kao tiha instrumentacija modrog jutarnjeg buðenja. Iz daljine, iz otvorenog terena, preko oranica razlijegala se bronèana jutarnja zvonjava, a nad zelenkastom bakrenom jabukom kaptolske fratarske crkve gomilahu se te¹ki, bijeli oblaci, te se vrapci pod kro¹njama platana uznemiri¹e glasno, kao pred ranu jutarnju ki¹u.

Da, tu je le¾ao pred Filipom u miru jutarnjem Kaptol, sjedi¹te gornjopanonskog i ilirskog biskupa, slavna protuturska tvrðava ¹esnaestoga vijeka, na rubu posavskoga blata i moèvara, grad Filipova djetinjstva i prve mladosti, gdje ga nije bilo toliko godina, a gdje mu se jutros prièinilo sve tako poznatim, a opet toliko stranim, kao da je negdje davno veè umro i kao da kroz koprene nejasne neshvatljivosti prozire zaboravljene obrise mrtvih stvari i dogaðaja.

Preko ¹etali¹ta, gdje su pod platanama cvali krugovi crvenih i ¾utih tulipana, vukla su se niz drvored polagano mesarska kola, pretovarena krvavim goveðim butovima; jedna se plavkasta teleæa noga zaplitala meðu ¾bice, te je tako izgledalo kao da æe tu plavkastu teleæu nogu toèak prelomiti u zglobu. Fasciniran tom plavkastom, oguljenom teleæom nogom, zaputio se je Filip za mesarskim kolima preko mosta, pa uz mahovinom obrasle sive fratarske plotove na¹ao se u Fratarskoj ulici. Na dnu dudovog drvoreda, pod strmim krovom jedne duge prizemnice, odmah kraj prvog prozora uz smeði plot, stajala su visoka, zelenkasta, drvena vrata, zatvorena, zakljuèana lokotom i gvozdenom motkom, sa limenom tablom i natpisom: kraljevska mala prodaja duhana.

Tu je davno, prije trideset godina stajala trafika njegove majke, gospoðe Regine, a tu stoji jo¹ i danas trafika kao u vrijeme njegova djetinjstva, kada su vode kapale po zarðalim ¾ljebovima i èuli se ¾dralovi kako plaèu u tamnim noæima visoko nad gradom. Tu jo¹ uvijek stoji stuba od trule cigle, a prag su izglodali ¹takori. I roleta je na oknu isto tako poderana kao i prije trideset godina, a tamo, iza rolete, ona vla¾na, pljesniva, mraèna soba s trulim podom, gdje se on toliko nakleèao iza ¾eljezne peæi u kutu.

Kleèi Filip u polumraku i potpuno je sam u sobi, samo se izvana èuju koraci prolaznika od duda do plota, od plota do zida, uza zid pokraj prvog prozora i preko ¾ljebastog kanala, u kome je gnjila zelenkastomasna voda puna slame i pahuljica od ¾ivadi. Zagledao se Filip u taj kanal pod drvenim mostiæem, pun slame, smeæa i pahuljica od ¾ivadi, a jedna mala laðica od novinskog papira, ta draga djeèja pustolovna korablja, zapela je o ciglu, sva mokra i namoæena, pred potonuæem. Sagnuo se Filip, da podigne svoju malu brodolomnu djeèju laðicu iz smrdljive lokve (nad kojom je toliko sati prosanjao o dalekim moreplovcima), ali mu se to veæ u isti tren prièinilo preglupim: tako je stao pred trafikantièin prozor i zagledav¹i se u one mrlje na musavom staklu ostao je nepomièno, dugo.

Tu odmah iza zida stajao je mamin eliptièni politirani stol, a na stolu crvenkasti bar¹unasti album s fotografijama. Crveni bar¹unasti album, ta skupocjena, tajanstvena knjiga bila je okovana zlatnim plehom, a imala je na prednjim koricama herolda u vite¹kom oklopu s trubom: preko trube bio je prevje¹en stijeg s dva raskriljena ogromna orla. Taj izblijedjeli bar¹unasti album s vito¹kim trubaèem, to je bila jedna od onih tajanstvenih svetinja, koju je bilo zabranjeno dirati. To se je svetogrðe ka¾njavalo dugotrajnim kleèanjem iza peæi, gdje je zaudaralo po ¹takorima. A tu uz prozor, na drugoj strani te oguljene sive stijene visjela je neshvatljivo divna, ebanovinom uokvirena slika ¾enskog akta, koji nije imao vi¹e od trideset centimetara, a uljena ploha poèela je veæ pokazivati prve pjege gnjile¾a: zelenkastosivo osvjetljenje gologa tijela stalo je dobivati nadnaravnu boju prozirne pojave, koja je izgledala kao da nije stvorena ljudskom rukom.

Njegova majka, ta najtajnovitija pojava njegova djetinjstva, trafikantica Regina, koju su svi zvali Regina, a ona se je zapravo zvala Kazimiera i bila je Poljakinja te nikada nije nauèila dobro hrvatski, èuvala je ljubomorno tu tajanstvenu, ebanovinom uokvirenu sliku nepoznate gole ¾ene, kao relikviju, a Filip nije nikada otkrio, ni ¹to prikazuje ta slika ni odakle je njegova majka tu sliku donijela. Ta ga je slika muèila godinama, i to nije bila jedina tajna, kojom je sebi razbijao svoju glavu, sjedeæi tu uz ovaj prljavi prozor, pod ovom razderanom roletom i slu¹ajuæi vjetar kako urla na tavanu. Kraj ovog prozora razbolio se smrtno one jesenje noæi, kada su prolazili gradom engleski konji u dugim povorkama za transwaalsko rati¹te, a noæ je bila maglena, listopadska.

Èulo se, kako u pari toplog konjskog vonja tutnje kopita o daske drvenoga mosta na uglu Fratarske. Ti konji bijahu na putu za daleka, nepoznata, ju¾na mora, na putu za ekvator, gdje blistaju tajanstvene zvijezde ju¾ne polutke. Crne nakatranisane laðe, ¹to ¹kripe po dalekim lukama, èekale su te konje, da ih progutaju i prebace nekamo neshvatljivo daleko, gdje plaze udavi i bodu otrovni komarci. Pro¹lo je bezbrojno mnogo engleskih konja te noæi, protutnjala je ¹uma tih crnih, lomnih konjskih no¾nih stabljika, ¹to se gibahu uznemireno, vi¹e kao noge nekakvih èudnih, potkovanih ptica nego kopitara. Te noæi mati nije spavala kod kuæe èitavu noæ. Odbila je veæ davno ponoæ na fratarskom tornju, a povorci engleskih konja nije bilo kraja: konji su prolazili neprekidno, jedni za drugima, repovi, glave, kopita, u beskrajnim tamnim gomilama repova, vratova i kopita. Masa grivastog mraènog mesa i rzanja, od èega su poèela zvoniti stakla na prozorima kao od grmljavine.

Uznemiren tom neobiènom grmljavinom, usplahiren od samoæe i od bdjenja, Filip se dovukao do ovog prozora i podigao tu masnu, poderanu roletu samo toliko da mu je pogled dopro do konjskih trbuha: provirujuæi tako ispod rolete on se izgubio zastravljen onim neshvatljivo mraènim micanjem tamnih konjskih bedara, gnjatova, zglobova, kopita, u boleæivom treperenju od straha i od neobiène, mutne, velièanstvene emocije. Pritisnuv¹i tako nos i èelo i glavu o hladno staklo, Filip je gledao povorku konja kako putuje u Ju¾nu Afriku, a bila je duboka noæ i mati se nije vraæala. Usnuo je spram jutra, kada su fratri veæ zvonili na ranu jutarnju misu, a majke nije bilo. Prvi pogled, kada se probudio: mamina postelja bila je prazna.

Trafikantica Regina do¹la je kuæi oko osam, pogladila ga po kosi i rekla mu neka obuèe svoje bar¹unasto odijelo, jer da idu u grad. Majka ga je pomilovala i rekla mu je: Zygmusik! To je bio znak naroèite milosti i blagonaklonosti, kad bi ona stavila svoju ruku na njegovu kosu, a pogotovo, ako ga je nazvala njegovim pravim imenom, a bar¹unasto odijelo bilo je (veæ samo po sebi) simbolom svetkovine i najneobiènijih dogaðaja. U svom tamnomodrom bar¹unu, sa èipkastim okovratnikom, s man¹etama i jabotom, Filip je sam sebi izgledao neobièno sveèano i otmjeno (kao kakav vite¹ki sredovjeèni sokolar sa èipkama i bar¹unastim baretom), a trafikantica Regina, potpuno hladna spram svoga djeteta, mnogo je polagala na dekorativnu stranu njegova izgleda. (Time se je izdvajala iz kruga svojih sustanara oko trafike i u tome bio je nagla¹en nekakav naroèit prkos iz socijalnog otpora, kao da ona ipak nije isto s ostalim siromasima u dvori¹tu i preko puta: trafikantièino dijete bilo je uvijek pomno oprano i najbiranije obuèeno i ba¹ taj fantastièan i lutkast potez ukusa njegove majke bio je poslije uzrokom te¹kih sudara u krugovima Filipovih drugova. Za trafikantièino dijete govorilo se po gradu da mu je otac biskup, a taj glas otrovao je Filipovo djetinjstvo neizljeèivo i gorko.)

Putovali su u grad dugo u hladnom i nezagrijanom vagonu, a u gradu ostavila je mati Filipa u jednoj kavani pod staklenim lukom izloga, kod mramornog stola; naruèila je za njega èokoladu i rekla kelneru neka pripazi na maloga, da æe se ona skoro vratiti. Veæ u kavani, Filip je bio u vruæici: sve okomite crte nestajale su pod njegovim pogledom u beskrajnim vertikalama, a vodoravni potezi kru¾ili su oko njega vijugavo kao neprekidno i uznemireno talasanje linija. Mati se vratila tek poslije podne. Oèi su joj bile mutne, umorne, nateèene od suza, krvave. Obrve izlizane, lice upalo. Tu je Filip po prvi put ustanovio da mu je mati naprahana bra¹nom kao clown, a pod tom bijelom bra¹njavom obrazinom da ima jedno drugo, ¾alosno, sivo, izmuèeno lice. Mahao je nogama, jeo veæ treæu èokoladu sa slatkim vrhnjem, a mati ga je u kavani ponovno pogladila i rekla mu tiho, kroz suze, da sada idu u posjete jednoj gospoði i da tamo mora biti vrlo uètiv.

"Ti si moj dobar, mali Zygmusik, zar ne?"

On je dobar i malen i Zygmusik i to jo¹ njen? O, kako je sve to bilo neobièno i sveèano! Tada je primijetio da je stavila na sebe svoj starinski zlatni nakit, i starinske okovane nau¹nice, ¹to ih je èuvala u svilenoj, pojastuèenoj kutiji, a Filip se nije sjeæao, da bi ih bio ikada vidio na svojoj majci. U te¹koj crnoj svili, sa starinskim nakitom, njegova mati izgledala je vrlo otmjeno. Lice joj je bilo potpuno beskrvno, bijelo kao da je mrtva.

Bilo je sasvim mlaèno listopadsko poslijepodne. Iduæi s majkom on je u jednom parku na tratini ubrao tri tratinèice i dr¾eæi tako u ruci ta tri topla, uvela cvijetka, u¹ao je za majkom u visoku, èaðavu, mraènu kuæu sa staklenim vratima. Stakla bila su na tim ulaznim vratima crvenozelenkasta, a vrata, na kojima je mati pozvonila, lakirana, blistava i neobièno visoka. U¹ao je u sjeni svoje majke, osjeæajuæi njenu konèanu rukavicu u svojoj ruci, i to, kako kroz onaj konac mamine rukavice bije neka neobièna toplina. Ulazeæi tako za majkom kroz mraène sobe i predsoblja, otiruæi se o sagove i ogledavajuæi se na razne stalke i neobiène predmete, njemu je bilo jasno samo to, da tu ima mnogo soba i da je to sve neobièno visoko: i vrata, i peæi, i pokuæstvo, i zavjese, i prozori! Debeli sagovi, odsjaj politura i porculanskog posuða po staklenim ormarima, slike koje pokazuju zeèeve i srne na srebrnim pladnjevima, te¹ki, dlakavi, sukneni stolnjaci i naslonjaèi, sve ga je to neobièno uznemirilo i on je èupkao nervozno one tri tratinèice svojim znojnim prstiæima.

Gospoða, koja ih je primila, imala je surovo, dlakavo lice i ogromnu, sasvim kao ugljen crnu frizuru: zlatne zube, zlatne narukvice, zlatan lorgnon, a prste krcate prstenjem i draguljima. Kada ga je dotakla svojom ko¹èatom rukom za podbradak, Filip je na svom usijanom obrazu osjetio neugodan i neobièno hladan dodir zlata. Ta crnokosa gospoða dala mu je u srebro zamotanu ploèicu èokolade i poslala ga u drugu sobu, jer da ima ne¹to da govori s mamom, a on æe se dotle u drugoj sobi igrati s Faraonom. Faraon, to je bila ¹ojka u krletci od ¾ute mjedi, i kada je Filip stupio preko praga, Faraon mu se javio promuklim i hrapavim glasom: Bon jour, monsieur!

Protrnuv¹i od tog ptièjeg glasa, bez daha, nepomièno, Filip se pripio uz jedan ogroman pojastuèeni starinski naslonjaè, osjeæajuæi kako mu prsti polagano ulaze u staniol, kako se èokolada topi u njegovoj ruci, kako ne zna ¹to da poène sa svojim zgu¾vanim cvjetiæima (da ih baci), kako mama plaèe preko u sobi, tiho, sasvim tiho, ali plaèe, a ¹ojka èeprka po svojoj krletci, vrti vrtaljku, lupi lje¹njake, brusi svoj kljun o blistave ¾bice i sve je tako neugodno, zagu¹ljivo, mraèno, pretoplo, sve se lijepi kao rastopljena èokolada, sve zaudara po gadnoj kre¹tavoj sivoj ptici. Bon jour, monsieur!

Te noæi zaurlao je vjetar s prvim snijegom. Lomio je granje, ru¹io ¾buku u dimnjaku (te su se i ¹takori na tavanu primiriii od straha), ¾drijebe je kod pekara preko puta prebilo nogu, a Filip je èitavu noæ bulaznio o engleskim konjima, o gavranu, koji govori francuski i o tome da je èuo mamu gdje plaèe. Vidio je svoju mamu gdje je mrtva, u neobièno sjajnom ogledalu kako sjedi kao u staklenom izlogu, a pred njom na stolnjaku stoji paketiæ banknota (crvenozelenkasti sve¹èiæ banknota svezan ljubièastom vrpcom, to je neobièno jasno vidio pred sobom na dlakavom, suknenom stolnjaku), a gavran iz druge sobe vièe francuski: Bon jour, monsieur!

Vjetar u dimnjaku, tmina i mamin plaè u tmini.

Nikada se nije usudio da bilo ¹to zapita tu ¹utljivu ¾enu, ali te noæi, veæ vi¹e u zagrljaju smrti, on je zapitao majku sasvim prirodno, za¹to plaèe?

Nije odgovorila ni¹ta. Tihi jecaji. Ustao je i po¹ao do mamine postelje. "Mama! ©to je tebi? Za¹to plaèe¹!"

Kako je stajao uz majèinu postelju, bosonog, u svojoj dugoj spavaæoj ko¹ulji, mislio je da æe ga mati potjerati natrag, ali dogodilo se obratno: ona je uzela obje njegove ruke i stala ih cjelivati i tako (ni sam nije znao kako se to zapravo dogodilo), na¹ao se u njenoj postelji, osjeæajuæi samo to, kako je mamino tijelo hladno, a suze vrele kao rastopljeni vosak; tako je plakao s njom, a vani je urlao vjetar, ru¹io dimnjake i nosio mrtve ptice i uvelo li¹æe. Te noæi je pao u te¹ku upalu pluæa i ostao tako izmeðu ¾ivota i smrti dugu jednu zimu, upropastiv¹i svoje bronhije i lijevo pluæno krilo za èitav ¾ivot.

A sve je poèelo kod ovog sivog, prljavog prozora one davne listopadske noæi s engleskim konjima.

"Drama jedne provincijalne trafikantice! Gavran koji govori francuski! Banknote na stolnjaku i ona antipatièna stara baba sa crnom perikom! Kakva je to bila drama? Kakav je ono bio tajanstven posjet u onoj mraènoj palaèi? Gdje je to sve danas i kamo se to sve rasplinulo kao magla?"

Stojeæi uz taj prljav prizeman prozor, sasvim uz staklo, tako da je èuo kako negdje iza stijene u sobi kuca sat, Filip je osjetio kako se netko iza zavjese u sobi mièe, i kada se iza poderane rolete pojavilo neèije ¾uto, pospano, bradato lice, Filip se trgnuo i sav zbunjen i uznemiren hitrim je koracima po¹ao niz ulicu, do fratarske crkve. Crkva je bila prazna. Jedna je prosjakinja glasno uzdisala pred ¾rtvenikom Bla¾ene Djevice, barokne carske figure, s krunom na glavi i ¾ezlom u ruci, u crvenkastom brokatnom pla¹tu, izvezenom zlatnim ljiljanima. U ogromnoj zgradi bilo je vla¾no, hladno, vonjalo je po mokrom pepelu i po gnjilim krpama. Iza glavnog oltara izgledalo je kao ¹to izgleda iza kazali¹nih kulisa: stare prnje, ¹krinje, daske, ljestve, pauèina, petrolejke, fla¹a s terpentinom, klije¹ta. Sve jedna stara, veæ odavno odigrana predstava, koja jo¹ uvijek traje, a ne zna se zapravo za¹to. Zastave na ¾rtvenicima, likovi svetaca, mramorni andeli, vla¾an sumrak i daleki cvrkut ptica oko tornja. A vani oko crkve travom obrasli grobovi. Ogromne plohe bijelih baroknih zidova, isprane ki¹om i vjetrom, s lastavièjim gnijezdima i tragom vrapèjih, a uz poru¹enu i zimzelenom obraslu ogradu od crvene cigle stari grobovi kovaèa i kovaèica, po¹tovanih cehovskih majstora i gospode opata i kanonika panonskog kaptola, sa zvuènim naslovima i sredovjeènim grbovima njihovih crkvenih èasti.

Pod ogromnom granitnom ploèom u sjeni apside le¾i tu jedan grof Uexhuell-Cranensteeg, koji je dojahao ovamo na tursku granicu u èipkama Luja Petnaestog a onda umro u ovom panonskom blatu i ostavio za sobom na Kostanjevcu stodvadeset praznih soba, koje stoje tako iza njega veæ dvjesta godina prazne i netaknute. Tu le¾i i opat Bla¾ene Djevice kanonik Lovro, pod veæ visokim èempresom, prijatelj njegove majke Kazimiere, za koga je Filip jedno vrijeme sumnjao da bi mu mogao biti ocem, a tamo negdje uz glavnu stazu lijevo, sav obrastao travom, sa crnom ovalnom ploèicom na te¹kom masivnom kri¾u, tu je grob njegova legitimna oca Filipa, sobara i liènog kamerdinera Njegove Presvjetlosti Biskupa Silvestra, po kome se on sam iz vlastite inicijative prekrstio u Filipa, premda je bio kr¹ten na ime poljskog kralja Sigismunda, a i u ¹koli su ga sve do gimnazije zvali Sigismund. Filipov otac umro je kada su Filipu bile dvije godine i on nije zapravo znao, sjeæa li se on svoga pokojnoga oca doista ili samo po fotografijama iz bar¹unastog albuma. Otac Filipov bio je sluga biskupov, sobar, koji je navodno do¹ao u biskupsku slu¾bu na kaptolskom gradu na preporuku jednog mad¾arskog grofa, a fotografija u maminom albumu prikazivala ga je u galoniranoj grofovskoj livreji kao "valet de chambre-a", u lakiranim polucipelama i bijelim konèanim èarapama, ¹to su pod koljenom bile podvezane bogato ure¹enom zlatnom podvezicom. Obrijano, blijedo lice, s jakim strastvenim zarezima oko usana i zdravim zubalom, jedna je savr¹eno bezlièna pojava, s hladnokrvnim pasivnim pogledom roðenoga sluge, taj Filipov tajanstveni otac stajao je nad njegovim djetinjstvom kao sjena, pred kojom je on godinama strepio. Taj mrtvac, koga se Filip sjeæa samo sa odra, kada je le¾ao izmeðu maæuhica i papirnatih èipaka, poèeo je da ¾ivi u Filipovoj fantaziji kao sve te¾e i sve mraènije pitanje. I eto ni danas, nakon èetrdeset godina, Filip nema na to pitanje odgovora: da li je ta trula livreja pod tim hrastovim kri¾em doista njegov otac ili je to bio samo jedan potez njegove majke trafikantice, za koju se govorilo po gradu mnogo, ali koja nije nikada ni na jedno njegovo pitanje dala nikakav odgovor, po kome bi se moglo bilo ¹to zakljuèiti, ¹to se ne bi pokrivalo sa strogim zakonskim dokumentima. A po tim zakonskim dokumentima taj mad¾arski grofovski sluga Filip uzeo je botelsku sobaricu Kazimieru (koja je pred tim slu¾ila po zapadnoevropskim velegradovima i govorila nekoliko evropskih jezika) i tu u biskupskoj slu¾bi na kaptolskom gradu rodilo im se dijete u desetom mjesecu zakonitog braka, kr¹teno u krstionici

SUNCE se veæ probilo kroz kro¹nje lipa i dudova, kada se Filip vratio niz Fratarsku ulicu. Trafika je bila otvorena i on se na¹ao pred pultom; ono neugodno bradato lice nalilo mu je njegovu ¹ljivovicu mrko i sumnjièavo, promatrajuæi ispod oka tog blijedog stranca, koji se veæ za rana jutra vuèe pod tuðim prozorima. Popio je ¹ljivovicu, i jo¹ jednu, zapalio cigaretu i sjeo na visoku praznu baèvu, upijajuæi u sebe èitav taj slap starih i tako dobro poznatih mirisa.

- Oni davni, isti, nepromijenjeni mirisi! Èitava ta mala prizemna soba obavijena je tananom horizontalom dima, ¹to se povija oko predmeta i ormara i slamnatog stalka sa ¾emljama, kao koprena: iz svega struji o¹tar i osjetljivo vla¾an vonj duhana, koji je tu natopio èitav prostor svojim mirisnim prostrujivanjem. Miris cigara, miris starih vaserica, kiselkasti miris crnog kruha, ¹ljivovice, petrolejke i prostog bago¹a u ru¾ièastim paketima na posljednjoj dasci stela¾e! I lovaèka kobasa visi jo¹ uvijek na onom istom èavlu na vanjskoj dasci staklenog ormara, sa ¹upertlima i lojanicama! Promatrajuæi te stare i tako intimno poznate stvari Filip je pomirisao svoje prste, ne æe li na njima osjetiti miris mokre djeèje spu¾vice i èuti ¹kripu pisaljke, ¹to se te¹ko i nezgrapno mièe po vla¾noj plosi ploèice. Tu, odmah uz pult pred staklenim ormarom pokraj slamnatoga stalka za ¾emlje bila je od zida do zida prevje¹ena crvenkasta zavjesa, ¹to se pomicala preko limene ¹tange na bakrenim kolutiæima i tako dijelila sobu na dva dijela: na samu trafiku i na prostor odvojen zavjesom, gdje je Filip uèio da pi¹e svoja prva slova, a ogromna djeèja sjena padala je preko zavjese i puzala preko stropa kao neman.

Sada nije bilo nikakve zavjese, ali stari naslonjaè, nekada presvuèen crnom ko¾om, jo¹ je uvijek stajao tamo prislonjen naslonom o stijenu, prebaèen gnjilim smrdljivim gunjem kao stari konj. Veæ mu je onda, prije trideset godina, provirivala utroba, ispunjena gurtama, perastim kolutima i èupercima suhe, o¹tre, bodljikavo morske trave, a danas je to samo gnjili kostur jednog naslonjaèa, ispunjen krpama i pokriven gunjem. I onaj stari, olupljeni, politirani stol je jo¹ tu! S ladicom tog starog oguljenog stola igrao se Filip punih sedam godina. Otvoriti ladicu tog crvljivog i pod politurom tako tajnovito ¾ivog stola (punog nevidljivog micanja) bilo je strogo zabranjeno. Ali ta ladica bila je tako silna i tako se neobièno te¹ko otvarala, kao tajanstvena vrata, a u polutmini tog mraènog prostora blistao je o¹tar, goli nabru¹eni kuhinjski no¾, te promatrajuæi onu blistavu solingensku o¹tricu Filip je imao osjeæaj kao da je prestupio prag pauèinaste, mraène, sredovjeène oru¾arnice. Zapeo bi mu dah i èulo se srce kako mu bije u grlu od strave, da ga ne bi èula mama prijeko iz trafike, i da mu ne bi tako u jednu jedinu sekundu propao napor polaganog i neèujnog pomicanja ladice ¹to bi èesto znalo da traje i vi¹e od pola sata, s napetim dahom i uznemirenim, trepereæim prstima.

Sve je stajalo u tom vla¾nom grobu na svome mjestu, samo jedne stvari nije bilo: staroga paravana! Bio je to starinski, engleski peterokrilni paravan, s okvirima od crvenog mahagonija, ali mu je svila potpuno sagnjila pak je netko preko draperije prelijepio stare ocalne otiske i litografije iz ilustrovanih listova: engleske kraljeve s Marija-Stuart okovratnicima, gole ropkinje, sokolare, konjanike, grofove, grofice, lovce, jelene i generale. Crnci i crnaèke luke: daleke plohe plitkog mora ¹to se kotrlja preko ¾ala pjenu¹avim zelenim talasima, a tu je jarbol, na jarbolu vijori zastava na vjetru, a Filip ima tropsku bijelu kacigu i hrabro gazi preko zelenog Konga s povorkom robova; pra¹uma di¹e i èuju se majmuni kako vièu po granama. Vani je zima. Dvostruka telefonska ¾ica ispru¾ila se preko ceste ispod starog, mahovinom obraslog krova na drugu stranu ulice, i puna je te¹kog, mokrog snijega ¹to pada u lisnatim pahuljama jednolièno i neprekidno. Jedna je ptica dodirnula lepetom svog toplop krila ¾icu i mokar snijeg stresao se sa ¾ice.

Snijeg pada i to se vidi kroz nezavje¹eni gornji dio staklenih vrata i èitava trafika plovi okomito kao gondola zrakoplova, trafika sa svojim mraènim mirisima, cigarama, zavjesama i starim naslonjaèem di¾e se okomito u vis i leti, a paravan pred divanom raste u nadstvarne dimenzije. Pred Ladysmithom grme topovi. Suklja oganj iz ¾eljeznih ¾drijela i miri¹e barut: jedna se ¹esteropre¾na baterija napela iz sve snage da ispne te¾ak top na postav; dlakava stegna konjska, krvare ranjene butine, uznemirene crne repine, raskrvavljene nozdrve, fijuk bièeva i straviène maske konjanika u odsjaju zadimljene topovske grmljavine: opsada Ladysmitha, general De Wett sa svojom pratnjom na ogromnom crnom pastuhu promatrala opsadu Ladysmitha, a vani pada mokar snijeg, zvone negdje na dnu ulice saonice.

Filip, omotan starim vunenim pledom, tako da mu rese padaju preko koljena kao pravome putniku, putuje na svojoj stolici i gleda one grofovske konju¹nike, sokolare, kneginje i kraljeve, gleda sablasti u oklopima kako gasnu u polutmini sutonjoj. Od vremena na vrijeme zvonce na vratima trafike; otresanje snijega sa èizama kakvog foringa¹a, koji kupuje vasericu i pije svoj frakliæ dro¾denke, ili je netko skoèio po jednu virdiniju za gospodina doktora; miris duhana, rakije, a iznad glave malog, baroknog crnca s bijelim turbanom potitrava modrikasti plamièac za cigare, ako ba¹ tko od poglavite gospode ¾eli da odmah pripali cigaru, kao stalna konta gospe Regine, trafikantice na uglu Fratarske ulice. Te slike sa sivog starinskog paravana, to su zapravo bile jedine prave slike, ¹to ih je ikada do¾ivio u svom ¾ivotu.

Slikajuæi poslije i sam i pi¹uæi mnogo o slikarstvu, Filip je mnogo toga napisao i proèitao o problemima slikarske tehnike, ali ipak, on je uvijek nejasno, duboko negdje u nepoznatome sebi osjeæao, kako bi slike, kada bi doista bile prave, ¾ive slike, trebale da govore bar tako glasno kao ¹to su njemu govorile one sive, poderane krpe u ovim sumracima, tu, u ovoj smrdljivoj sobi. Ni na jednoj slici nikada vi¹e nije umro nitko tako tragièno kao Przemyslaw, kralj poljski s lavljim grbom na grudima od oklopa, tu u ovoj trafici, u ¾uækastom i èaðavom osvjetljenju petrolejske svjetiljke. Tigarske kretnje u poskoku, èudna ljepota bronèanih, crnaèkih leða ronilaca bisera, nakostrije¹ena lavlja griva, burske baterije pred Ladysmithom, mar¹ali, konji, divne mlade ¾ene, èitav taj uzbuðeni san kljuèao je tu na ovom ¹panskom zidu kao zelenkasti otrov u èarobnjakovoj retorti, i s tim gledanjem spram unutra, s tim neprekidnim snatrenjem u sebi i o sebi, tu je poèela njegova tako kobna izolacija od svake stvarnosti. Tu se je odbio od ¾ivotne noposrednosti jo¹ davno, odmah na poèetku, i trideset godina goni se za tom ¾ivotnom neposredno¹æu, a jo¹ je nije stigao.

Stala su kola pred trafikom. U¹ao je koèija¹ po frakliæ rakije, i taj hrapavi glas, te¾ak bat koèija¹evih èizama, to je trglo Filipa i on se uznemirio, kao da ga je netko probudio. Vani je blistalo vedro travanjsko jutro, lajali su psi i èuo se kokot preko ulice kako kukurièe veselo i izazovno. Platio je svoju ¹ljivovicu i zaputio se spram ¹etali¹ta pod bedemom stare tvrðave, osjeæajuæi toplinu sunca i vonj vla¾nog dima u nosnicama.

KAVANA pod platanama na ¹etali¹tu bila je veæ otvorena. Bila je te noæi nekakva dobrotvorna zabava i sve je vonjalo po prolivenom vinu i ukiseljenom jelu, a jedna je grbava starica dizala oblak pra¹ine skupljajuæi zlovoljno i gunðajuæi zgu¾vani staniol, rastrgane serpentine, kosti i ostatke jela i èikova. Filip je naruèio èa¹u mlijeka. Kidajuæi vr¹kom prstiju veæ treæu kiflu, ¾vaèuæi tako to vla¾no, razmoèeno, bljutavoslatko tijesto bez okusa i bez volje, potpuno rastresen i odsutan, on je zurio u platane pred prozorima kavanskim, u nasade s tulipanima i u prazna mesarska kola, ¹to su se krvava vraæala uz fratarske plotove. Promatrajuæi tako sivo i namre¹kano lice grbave smetlarice, njene okorjele obraze, tvrde kao od slonove ko¾e, njene groteskne kretnje, njenu tu¾nu pojavu, Filip se gubio u detaljima, te nikako nije mogao da tim detaljima oko sebe udahne neki dublji smisao.

Sve sami detalji oko njega: razmoèena kifla, cvrkut vrabaca, stara vje¹tica ¹to di¾e pra¹inu, rano jutro i umor u èlancima prstiju, u tjemenu, u rukama, u mislima, u svemu. Sve sami detalji i neki neizrecivo te¾ak, neshvatljiv umor. Veæ dulje vremena primjeæivao je Filip, kako se sve stvari i dojmovi pod njegovim pogledom raspadaju u detalje; samo za najrastvorenijih ratnih dana, kada je sve bilo u raspadanju i kada se nije ni¹ta drugo osjeæalo nego prenagomilavanje tvari u slijepim kolièinama, i to, kako èovjek sam po sebi i nije ni¹ta drugo nego neka neznatna i sitna kolièina, samo za onih najmraènijih i najosamljenijih dana dogaðalo se Filipu da se nije snalazio u zbivanju, gubeæi pregled nad svojim vlastitim trajanjem. A u posljednje vrijeme nemiri su u Filipu sve vi¹e rasli i to uznemirivanje postajalo je sve nesnosnije.

Boje, na primjer, to ¾ivo vrelo njegovih najtoplijih emocija, poèele su u njegovu oku sivjeti: dok bi se boje prije javljale Filipu sna¾no kao mlazovi vodopada, ili kao udari pojedinih glazbala, sada, u posljednje vrijeme, ta je ¾ivotna snaga pojedinih boja polagano venula i njemu je izgledalo kao da boje ne o¾ivljavaju predmete ni stvari, kao da to nisu koprene kojima su omotane ¾ivotne pojave, nego samo obrisi pojedinih oblika, obojadisani vrlo blijedo, pravilno, kao obrisi crte¾a ispunjeni vodenim bojama po djeèjim crtankama, bez odnosa, bez pastozne instrumentacije, bez zanosa. Prazno. Dok su mu se prije toga boje javljale kao simboli stanja i rasvjeta, sada se sve to obojadisano do¾ivljavanje pretvaralo u nemirno i neshvatljivo kretanje obojadisanih ploha po ulicama, po sivim i èaðavim gradovima; kobalt ploèa tramvajskih kola u vodoravnom kretanju, tamno¾uta platnena mrlja bluze prometnog redara, svijetlozelena ko¹ulja jednog prolaznika i sasvim blijedi akvamarin tihog oceana na ogromnoj zemljopisnoj karti u izlogu jedne knji¾are. Kobalt, tamno¾uto, svijetlozeleno, blijedi akvamarin kao packe, kao mrlje, kao obojadisane èinjenice, a iza toga ni¹ta. Kobalt, tamno¾uto, svijetlozeleno, u odnosu spram blatnosivog obruèa pneumatika na toèku automobilskom u hitroj vrtnji, spram svijetloru¾ièaste bois de rose krpe na tijelu jedne mlade djevojke ili tamnozelene zavjese kao draperije jednog izloga, prenatrpanog politiranim pokuæstvom, samo ti odnosi tih boja u neshvatljivom micanju, bez djelovanja, mrtvo, glupo, nevjerojatno prazno, bez do¾ivljaja, bez emotivne podloge: ni¹tavno, isprazno.

Teku ljudi po ulicama, mièu se lica u povorkama, lica naprahana, blijeda, clownska, sa zarezima goruæeg karmina oko usana, kratkovidne maske ¾ena u crnini, lica grbavaca, donje èeljusti, vo¹tani dugi prsti sa crnim modrikastim noktima, sve prilièno ru¾no. Gadna lica, zvjerske nju¹ke, ¾igosane bludom i porocima, zlobom i brigama, lica smolava i ugrijana, glave mrkvaste, gubice crnaèke, zubala tvrda, o¹tra, meso¾derska, a sve je sivo kao fotografski negativ.

Sjedi tako Filip iza gradskog prljavog kavanskog stakla u izlogu, gleda micanje gomila na ulici i sanja o svom posljednjem koloristièkom do¾ivljaju prije godinu i pol u ju¾nom jednom malenom baroknom gradu, kad je bila tiha, zlatna jesen, a njegovi ¾ivci nisu jo¹ bili u tako dekomponiranom stanju kao proljetos. Bila je sasvim mirna, uljena, blaga jesen, i ono smeðe drvo u kamenom dvoru samostana (sasvim tamnosmeðe kao izlizana brokatna tkanina), onaj mramorni vitez u oklopu na sivoj bronèanoj ploèi i one tri vo¹tanice pred jednom zlatnouokvirenom slikom i crvenom, sepijom olièenom i ki¹om ispranom crkvom u tmini, to je bio poluzlatan bogomrak sutona, punog sjaja jedne blagoslovljene inspiracije! Dogorijevala je na mramornoj èetvorini crkvenog poda jedna vo¹tanica i njeni posljednji proplamsaji gasnuli su u ¹irokim polumraènim krugovima po dubljini crkvenog prostora kao proplamsaji poga¹ene buktinje, i mije¹ali se s odsjajem zlata na propovjedaonicama i a odjecima redovnièkih sandala po mramoru praznog hrama u neobiènu i intimnu grobnu harmoniju.

Filipu je bilo kao da je u¹ao u svijetlozelenkasti prostor jedne svje¾e, od ulja jo¹ mokre slike, i u onoj praznoj crkvi on je osjetio potrebu da podigne od unutra¹njeg uzbuðenja svoje obje ruke, uznemiren i ponesen bogatstvom nove palete, ¹to se pred njim otvorila kao kakva dragocjena, okovana kutija. U onom egzaltiranom trenu, s uzdignutim rukama na mramornom crkvenom podu, izgledao je kao kakav tajanstveni delfijski kip, s dvije masivne, okomite, kao prikovane noge na crkvenom mramoru, s rukama u oblacima trepetljive inspiracije, koja je izgledala sasvim blizu pred njim na dohvat; samo da se namoèe kistovi i otpoène slikanje. U oèekivanju te svoje nove slike, tog svog egzaltiranog polaska u nove prostore i okvire novih izra¾ajnih moguænosti, èitava ona jesen pro¹la mu je sretno i blago kao na toplom ¾enskom dlanu. Crne helebarde na tvornièkim dimnjacima, bazaltni trijemovi s mramornim tramovima i izgledom na zelena tiha ogledala alpskih voda, vla¾ne ¹ume s jesenjim mirisima i zamagljenim gorskim masivima ledenjaka, sve je to izgledalo veæ kao "s onu stranu realizacije"! Topli titraji posljednjih zrelih jesenjih podneva nad starim krovovima gradskim, mramorni stolovi po tihim gorskim krèmama, zaboravljene davne ranjave ¾alosti jalovih umora, sve je to izgledalo tako blistavo, tako zrelo, tako konaèno svladano, da se je Filip osjeæao mnogo bli¾e maglama, ribama, bregovima i crvenim jabukama po voænjacima, nego bilo èemu ljudskom u sebi i oko sebe.

Od onda je pro¹lo veæ mnogo vremena, a on nije naslikao ni¹ta; poslije ona dva-tri sretna jesenja dana, on nije dugo veæ do¾ivio ni¹ta ¹to bi bilo vrijedno da se uopæe do¾ivi: vuèe se po kavanama, ¾ivi meðu ovim dvono¹cima, koji nose ki¹obrane i uvijek kada govore, govore o neèem stvarnom (o kruhu ili mesu), mièu èeljustima i zubalima od kauèuka, a sve je jalovo i nema nikakvog vi¹eg razloga za opstanak.

Sjedi tako Filip u kavani i gleda ljude kako prolaze ulicom i misli o tom, kako je to micanje ulicama zapravo èudno i zagonetno. - Prolaze ljudi i nose u svojim mraènim crijevima skuhane koko¹je glave, ¾alosne ptièje oèi, kravlje butove, konjska stegna, a sinoæ jo¹ te su ¾ivotinje veselo mahale repom i koko¹i kvocale u predveèerje svoje smrti po koko¹injcima, a sada se sve svr¹ilo u ljudskim crijevima, i to se micanje i ¾deranje u jednu rijeè zove: ¾ivot po zapadnim evropskim gradovima u sutonu jedne stare civilizacije.

Ruke. Kako samo izgledaju te mase ljudskih ruku ¹to se mièu po gradskim ulicama? Te ljudske ruke kolju, pu¹taju krv drugim ¾ivotinjama, stvaraju strojeve, bodu iglama, dr¾e usijane pegle, svjetiljke, zastave, britve, instrumente, ljudi ih pronose ulicama i ne znaju ¹to bi s njima? Skidaju suknene ¹e¹ire, ma¹u palicama, nose u rukama predmete, cigarete, knjige, jedna ruka dr¾i drugu ruku u magnetizmu tjelesnog dodira, tople su ruke ljudske, znoje se, krastave su, ranjene, okupane, nafarbane, nji¹u se u mrtvim njihajima, prate kretnju ljudskog gibanja kao mesnati uresi u jednoliènim amplitudama, i tako se mièu ljudske ruke po ulicama zajedno s ljudima, po tom dugotrajnom i jalovom ljudskom putu, koji teèe i koji navire izmeðu zidova gradskih kao voda.

A ljudi vuku sobom svoje ruke, svoje dugove, svoje gnjile zube i brige, i ¾ene, i djecu, i umorne noge, i nezdravo, ¾alosno tijelo, i tako se mièu u bokovima i u zglobovima, otvaraju usta, govore, vièu, a gdjegdje javlja se na usnama ljudski smijeh. Jo¹ uvijek ima mnogo krvoloène pra¹ume u obrazima ljudskim i taj protuprirodan smijeh ¹to se tu i tamo javlja meðu ljudima, taj smijeh zvoni kao srebrno zvonce nad tminama, ali u glavnom lica su ljudska umorna i nepomiæna: vi¹e drvena nego mesnata. Èudni su ti obrazi ljudski, ukoèeni, tvrdi, kao dlijetom tesani, a lanci i tkanine i krzna, sve to visi na ljudima kao suvi¹an ukras i plete se zajedno sa suknjama, sa grivom i dlakama, stakalcima i oèima u èudnom neraspletivom kolopletu i zapletu; kratkovidno, umorno, zlobno i dosadno uglavnom. Lijeno i sivo zapravo, kao ¹to je dosadno ovo èaðavo pastelno sivo nebo nad krovovima i prljava olovnosiva boja na tintaskim odrazima stakala po zatvorenim prozorima.

Promatra tako Filip iz kavane ljudsko kretanje na ulici i misli o tome, kako bi zapravo sve to gibanje trebalo zaustaviti na jednom platnu i naslikati. I kopita na asfaltu, i ¹krip teretnih osovina pod te¾inom toèkova, i grmljavinu metala na granitu i ¹injama, kako bi sve to stvarno i istinito trebalo nekako zaustaviti u gibanju, fiksirati u nekoj vi¹oj objektivaciji, a istodobno osjeæa kako je nemoæan spram svih tih kolièina i kako se pasivno gubi pod njima kao prega¾en i nemoæan detalj. Jer: kako bi bilo moguæe da se svi ti razliveni mirisi pilovine, benzina, ulja, praha, dima, bago¹a, glicerina i pneumatika naslikaju u onom ¾amoru i ka¹ljanju, u onim trenutaènim neshvatljivim poluti¹inama, gdje se ne èuje ni zvuk gumene trube ni zvono tramvajskog gonga i kao da je èitav grad stao i zaustavio se pod potplatom jednog paralitika, koji vuèe svoju mrtvu cipelu po asfaltu i ne èuje se u taj tren drugo ni¹ta nego samo to, kako taj paralitik vuèe svoju poderanu cipelu po ploèniku. Pretjerano jaka akustièna razdra¾enost smetala je Filipa u posljednje vrijeme; on se veæ dugo borio s tim pitanjem, kako da izluèi èitave komplekse zvuènih dojmova iz svojih slikarskih zamisli.

Ti akustièni motivi sve su ga jaèe smetali u njegovim koncepcijama i njemu je izgledalo, da bi mogao ponovno da slika samo da je gluh! Preko njegove slike, koju bi od vremena na vrijeme ugledao, prelio bi se obièno koji akustièni efekt i u taj tren u njegovoj glavi nestalo je slikarskog spoja; njega bi taj novi zvuk zanio u nove asocijacije i on se gubio u jalovom kru¾enju nad slikama kao ptica grabilica, kad joj se sakrio plijen i nestao iz vidokruga. Kao fijuk vjetra, tako bi znao Filipa zanijeti po koji neoèekivani zvuk, i on se rasplinuo u lebdjenju po prostorima, ¹to su nestajali u jalovoj mraènoj praznini. Sjedjeti tako nepomièno veæ godinama po kavanskim izlozima, gristi svoj nokat na lijevom ka¾iprstu i razbijati sebi glavu nad osnovnim pitanjem: treba li uopæe slikati, a ako bezuvjetno treba, onda kako?

Eto, prolaze ulicama gradske gomile, nestaju u sumraku i slikarstvo im je potpuno suvi¹no. Èemu bi ovim ljudima bile potrebne slike? Jo¹ zveckaju ostruge, a i cvjetiæi od papira se vide po zapuècima ¾enskih kaputa, a sise se ¾enske mièu pod bijelim platnom kao vo¹tane kugle, glasovi su tihi, obrazi prolaze i govore, a on prislu¹kuje razgovorima uliènim veæ godinama i jo¹ nikada ni jednog prolaznika nije èuo gdje bi govorio o slikarstvu. Bijedu svoju nose sa sobom ta ljudo¾derska, gruba i ¾ilava lica, a slikarstvo im nije nikakvo pitanje, nego njihova bijeda. Mièu se ljudi kao vo¹tane lutke, grebu se po zatiljku, ¾vaèu duhan, a za njima se sve dimi od cigara, od tijela i od ¾alosti. Svako pojedino lice vuèe sa sobom ogromne krugove svoga postojanja i svoju toplu utrobu i strane tople utrobe, iz kojih je promiljelo kao gusjenica, i sada se vuèe i prti sa svojim otrovnim ¾alcem i grize, i bode, i jede, i pro¾dire, i ¾deru ga, i zapregli su ga i biju ga bièalom o glavu, i sve se mièe u krugovima otpora i gladi i strave, a u svemu tome je slikarstvo u glavnom nepoznata i suvi¹na stvar!

U svakom ljudskom oku ima tuge, kakvom dogaðaje promatraju ¾ivotinje iz kaveza; kretnje su ljudske hijenske i ranjave, jer je sve re¹etkama okovano i sve je u kavezu zakljuèano, a u kavezima je slikarstvo potpuno nepotrebno. Kako bi èovjek mogao da zaustavi ove ljudske bujice po ulicama i da im progovori o ¾ivotu na slikarski naèin? ®enske nose jantarne ogrlice i zmijske cipele i ¹arene pete, a oèi su im plave kao proljetne vode. ®enske sanjaju o krznu, o svilenim èarapama, a ne o slikama. Vuku se ljudi ulicama okovani lancima, promièu ¾bice na toèkovima, odjekuju kopita i ima neèeg gu¹terskog u licima, lutkastog, sivog, pijanog, i sve je umorno i mamurno i neispavano, a u tome kretanju netko je podignuo svoj ¹tap sa srebrom okovanim dr¹kom kao pukovnijski tambour i tako se kreæe kao da stupa pred limenom glazbom i kao da znade kamo je po¹ao : kako bi to bilo moguæe, da se naslika takav jedan glupi prolaznik, koji hoda ispred gomila, a ima polucilindar, a naroèito je va¾no kod toga to, da izgleda kao pukovnijski tambour i da mu je jasno, kamo se to kreæe i on i ulica, i zajedno s njime svemirski ureðaj, koji kuca tako pravilno kao sat izmeðu niklastih ploèica u d¾epu, i kazala se odmièu pravilno i sve teèe i sve promièe kao sat navinut u d¾epu jednog glupog prolaznika.

Gubeæi se tako u nizovima nastranih i bizarnih zapa¾anja, Filip je i sam znao da se gubi u neslikarskom gledanju i da se sve to njegovo razmatranje polagano rasplinjuje u ni¹tetnoj analizi detalja, ali taj proces raspadanja, to neprekidno zastranjivanje izviralo je iz njega sve bujnije i imperativnije. Netko nosi u ruci dinju, a netko pu¹i lulu; jedna ¾enska ¾mirka oèima kao vidra i sigurno æe jo¹ noæas uloviti ribu u mutnim vodama, a jedan èovjek izgleda kao da je stupio iz tirolske slike: ima kratke hlaèice od jelenje ko¾e i harmoniku. Glodavci, termiti, sitnièavi, ¾uti, kancelistièki, kratkovidni mravi s okovratnicima od prljava kauèuka, koji se meðusobno uni¹tavaju otrovnom kiselinom po smrdljivim i neprozraèenim sobama, gdje plaèu plinske svjetiljke, trbu¹ine nalivene pivom, svjetlucave biciklistièke ¾bice i frizura jedne gospoðe kao stare egipatske mumije, sve to pospano i gladno re¾anje u pogledima, ta ruboga tijela, ta ¾alost mesa, ta glupost prometala, sve se to micalo pred Filipom bezbojno, sivo, neshvatljivo i mraèno. Sve tegobniji postajali su ti nemiri i sve èe¹æi!

Javio bi se tako u njemu stari i zaboravljeni miris prljavog vuèjeg kaveza, sive i otrcane smrdljive mena¾erije, koju je vidio nekada davno u jednom provincijalnom panonskom predgraðu. Padala je ki¹a. Krotiteljica zvjeradi, u crvenoj galoniranoj husarskoj atili, gladila je debelu, pospanu zmijurinu pod crvenkastom, ispruganom, platnenom perinom, i èula se ki¹a kako klizi po zelenkastom jedru mena¾erije, a negdje je pjevao jedan limeni ¾lijeb. U krugovima slika ¹to su znaèile ¾ivot njegovih posljednjih godina, u dimu popljuvanih krèama i rakijom polivenih kavanskih stolova, nad praznim drvoredima i besmislenim jutarnjim zvonjavama dalekih zvona, nad te¹kim, probdjevenim noæima javio se Filipu takav jedan zaboravljeni vuèji miris prljave i ¾alosne provincijalne mena¾erije kao ¾alostan zvuk i kao kap otrova, i njegovo bi stanje postajalo jo¹ ¾alosnije i jo¹ otrovanije. Pod dojmom tog odvratnog, ¾ivotinjskog, vuèjeg mirisa, ¹to je bio natopio polumraèan prostor ispod mokrog zelenkastog jedra zagu¹ljivim smradom nedogorjele acetilenke i mokre pilovine, on bi zastao, i kao da mu se preko polutke mo¾dana prelila o¹tra glavobolja, on bi se uhvatio za glavu i ne bi mogao dalje. Iz takvih stanja mogao je da se spase samo alkoholom. Napiti se i zaboraviti.

Sjedi on tako negdje u predgraðu i pije veæ drugi dan. Suton je u krèmi i polumrak, a uz plinsku peæ na divanu dremucka crni maèak i prede. Krèma je pod mostom, a ispod tamnog, kamenog luka mosta vidi se kroz staklo prozorno, kako se na blagoj proljetnoj ki¹i vuèe siroma¹an ¾idovski sprovod: drvena urna na krovu pogrebne koèije smije¹no se mièe nad crnom ¹krinjom, a rabi ima potpuno crnu kovrèavu, biblijsku, asirsku bradu. Iznad te ¾alosne povorke dugih, zgu¾vanih salonroka i ki¹obrana potitrava na uznemirenom talasu vjetra pastelnoplava zastava jedne reklame za sterilizirano mlijeko: ono ogromno, nadnaravno dojenèe na tom pastelnoplavom platnu, sa nateèenim i izbuljenim vodenim oèima, ta modra zastava razapeta preko ulice sa crvenim kuæama od cigle, rakija¹nice, izlozi staretinara, onaj ubogi ¾idovski sprovod i zaboravljeni miris vuèji (vonj nagnjilog, crnog mesa na limenom tanjuru na podu kaveza), sve te slike stoje pred Filipom kao neobièno ¾ivi detalji, bez ikakve jedinstvene unutarnje spojne snage, koja bi sve to mogla da spoji do nekog smisla i suvislosti.

Ta snaga spajanja te rastvorenosti osjeæala bi se na momente u alkoholu, a opasnost te neurastenije bila je upravo u tome, da su otre¾njenja iz tih pijanih stanja postajala sve praznija i sve sivlja. ®ivot poèeo se u Filipu topiti na sastavne dijelove: u njemu je neprekidno, rastvorno analitièki raspadanje svega poèelo da raste sve nemirnije, to je u njemu rastao proces, koji se negdje otkinuo od svoje svrhe i sada se veæ dulje vremena sve samo od sebe kreæe u smjeru rastvaranja. To kontemplativno uni¹tavanje svega ¹to mu dolazi pod ruku ili pred oko pretvara se polagano u ideju ¹to je stala da ga progoni iz dana u dan sve intenzivnije: pod njegovom vlastitom predod¾bom o vlastitom, subjektivnom ¾ivotu poèeo je da nestaje svaki, pa i najmanji smisao. Njegov vlastiti ¾ivot negdje se otkinuo od svoje podloge i stao pretvarati u fantom, koji nema nikakva razloga da postoji, i to veæ prilièno dugo traje, a postaje sve te¾e i sve zamornije.

FILIP je stanovao u jednoj peterokatnici, gdje je sve vonjalo po gu¹èoj masti, po plinskim svjetiljkama i po djeèjim tragovima, a lift je izgledao ¾alosno, kao staklena koèija drugorazrednog pogreba: crno lakirana ¹krinja sa jastucima od tamnog izlizanog pli¹a. Stajati kod prozora i zuriti u èaðave sumrake, to je bio Filipov ¾ivot posljednje dvije-tri godine: gledati bolesnu djecu sa zamotanim vratovima, kako kopiraju nekakve uzorke na staklu prozorskom, èitave dane. Kako su mraèni ljudski stanovi, kako su smrdljivi brlozi ti ljudski stanovi, a djeca zamotana u flanelnim krpama kopiraju glupe crte¾e i dr¾e ruke nad svojom glavom, neumorno, visoko, èitave ki¹ne dane. Dimnjaci, krovovi, i gusta koprena èaðe nad tim mraènim zidinama kao zavjesa, a svaka mrlja èaðe ostavlja za sobom trag kao stjenica. A dim se vuèe iznad krovova ¾uækasto siv i prljav kao gladno seosko pseto, te¾ak kao vreæa cementa i zelen kao blatna voda. Kacige èaðavih dimnjaka na vjetru, gudala tramvajskih lira, mokre, tamnosive, slinave ulice, polumrak.

Filip stoji kod prozora i razmi¹lja o tome kako sve te koksove peæi i hidranti i gazometri, tako glupo nagomilani na jednom mjestu, zapravo nemaju smisla: sve te industrijalne naprave prljave su kao zahodi i sve te gomile izmetina, robe i sirovina trebalo bi odvojiti od ljudskih stanova! ©ume vodovodne cijevi, plaèu pipe i plinski kokoti, zvrndaju telefoni i bakrene ¾ice na krovovima, udara se vratima, zveèe glazbala, laju psi, a negdje u zidu pjeva jednolièno jedna te ista kap, u pravilnim razmacima, kao otkucaj sata. Pjesme kapljica, odjeci koraka ljudskih u nerasvijetljenim hodnicima, daleki glasovi negdje u dubljini peterokatnice, plakanje crnaèke ploèe na gramofonu i treperenje Filipovih ¾ivaca u tom zvuènom paklu ¹to zuji oko njega infernalno, a on je prestao da shvaæa za¹to se sve to zbiva i gdje le¾i zapravo razlog, ¹to on nema snage da se otme svemu oko sebe i da otpoène ne¹to novo sa sobom i sa ¾ivotom oko sebe.

Le¾i pod njegovim nogama ogroman èaðav velegrad u oblaku èaðe i dima, u polusutonu februarskom, i to je ta toliko razvikana Evropa, ta zlatna blagoslovljena zemlja, s modrim toplim ju¾nim zatonima gdje cvatu naranèe, i s tim sjevernim stra¹nim èaðavim tvrðavama gdje boluju djeca od angine, a po mokrim ulicama se vuku ¹krofulozne djevojke. Kako su ¾alosne sadrene Hygieje po pra¹njavim ljekarnièkim izlozima! Kao lim djeèjih igraèaka, tako su tanke i prozirne i besmislene sve ograde ljudskih ¹ema, kojima se ljudi ograðuju od ¾ivotne istine i od istinite ¾ivotne stvarnosti. To su zapravo sve ploèice djeèjih igraèaka, religija, bo¾iænih bedastoæa, idila, koje unose kult èiste la¾i, a iza svega proviruje roba: kupujte margarin, èokoladu, naranèe, vaniliju, sukno, gumije! Ljudi su izmislili tapete, sagove, parkete, cijevi s ugrijanom vodom, staklena vrata, zlatne ribice, kaktuse i èitave izloge knjiga po svojim stanovima, koje nitko ne èita. Ljudi su nagomilali pod svojim krovovima kitajsku majoliku, akvarele, damastne stolnjake, svilene èarape, krzna i dragulje. Ljudi lakiraju sebi nokte kao stari istoènjaci, kupaju se u mramornim kupaonama, voze se u ugrijanim koèijama, piju gorke ¾eluèane likere, ali pojma zapravo nemaju ¹to je to ¾ivotna stvarnost i kako bi trebalo ¾ivjeti?

Sve èe¹æe i sve intenzivnije javljala se u posljednje vrijeme u Filipu misao, kako bi bilo da se otkine od sve te èaðe i od tog smrada i da otputuje kuæi u Panoniju, gdje nije bio veæ davno. Da pro¾ivi dolje kod majke na kostanjeveèkom vinogradu jednu jesen, bogatu, mirnu, vinorodnu!

Mraèna tintasta jugovina, blijeda mjeseèina, mlaèna noæ s dalekim titrajem luèi u dolini. Crne kro¹nje hrastova na raskr¹æima, uznemirene, zvjezdane niti iza maglenih mrlja, a gdje-gdje u dalekim vinogradima po koji osamljeni pucanj, ¹to se onda dugo razlijeva jarugama i poljima i nestaje u jarku kod mlina kao daleka grmljavina. Ti¹ina u polju. Gdje-gdje se èuje po koji list kukuruza kako se maknuo, kao da je pro¹la ¾ena sa ¹tirkanom podsuknjom preko staze i ¹u¹nula preko brvna. Teku vode kaljave, blatne, panonske i klokoæu pod mostovima, a raspeto tijelo visi pod topolom nijemo, plehnato, pod drvenim kroviæem sa papirnatim cvijeæem pod staklom u ¹krinjici, kao u staklenom lijesu: tu je èitavo poslijepodne plakao jedan slijepac s harmonikom, a sada je tiho i nema nikoga. Spava Panonija i nema èaðe, ni jurnjave, ni ¾ivaca. Tu su noæi tihe kao ugasla lula: bez svijetala, bez dima, bez èaðe. Samo se psi kreæu noæu uz plotove, s podvinutim repom, s uvijenom hrptenicom, sasvim na prednjim ¹apama, na skok spremni, s blistavim oèima, drugovi plotova i graba, u mre¾i mirisa i svje¾ih tragova: tu miris opanka, tamo trula kost, tamo plot a za plotom mlada patka u koko¹injcu.

Tako se Filip dugo trzao u svom èaðavom snatrenju, kad je neku noæ osjetio da je do¹lo vrijeme da se krene. Iznad èaðavog oblaka nad zadimljenim kolodvorom stajala je rasvijetljena ploèa jedne kolodvorske ure; ona crna kazala na tamno naranèastoj, staklenoj, osvijetljenoj ploèi probudila su u Filipu osjeæaj vremena, on je osjetio kako vrijeme prolazi, i kako bi bilo dobro da se krene. Tako je krenuo i tako sada sjedi tu u kaptolskoj kavani i kao dim njegove cigarete oko njega kolutaju pramenovi umornog snatrenja o prolaznosti èovjeka u prostoru i u vremenu, i o tome , kako je ¾ivotna stvarnost neshvatljivo ogromna spram ovakve trepetljive pojave, koja se zove subjekt, i nekih sitnih, posve neznatnih, izvan subjekta nepostojeæih detalja, koji saèinjavaju spoznajne krugove ovakvog subjekta, koji i sam nije drugo nego detalj u nizu detalja, a sve je zapravo neko ogromno kretanje puno umora i ¾alosti.

Gdje nam je dokaz, da na¹e "ja" traje, da smo "mi" jo¹ uvijek trajno i neprekidno "mi", gdje nam je zapravo mjera? Da on kao subjekt nije otputovao definitivno iz ovih prljavih i zaostalih prilika, kada je prije jedanaest godina posljednji put sjedio u ovoj smrdljivoj kavani, èekajuæi na svoj vlak? Onda je imao kraj sebe na stolici ¹pagom svezani zamotak u novinskom papiru: jednu ko¹ulju i jednu keficu za zube. A ta se ko¹ulja veæ davno razderala i ona kefica za zube davno se veæ otrcala, i njegovo meso (tjelesna graða uopæe) sve se to veæ davno izmijenilo, i gdje zapravo mo¾e da doka¾e i po èemu da je on ostao onaj isti on, koji se tu prije jedanaest godina nervozno trzao oèekujuæi onaj tren, kada æe ostaviti sve to za sobom?

Ime i prezime, stanje oko jednog izvjesnog imena i prezimena, to su samo nekakve vanjske, najpovr¹nije oznake! Konvencionalne, plitke graðanske mjere! Po èemu bi on mogao uvjeriti "sebe" s nekom izvjesnom izvan svake sumnje pouzdanom garancijom, da to on doista mjeri "sebe"? Po licu? Pa to se lice potpuno izmijenilo! Po kretnjama? Te njegove kretnje danas, to su kretnje jednog sasvim drugog èovjeka! Po tjelesnom kontinuitetu? U njemu nema danas vi¹e ni jednog atoma od onog tjelesnog stanja prije jedanaest godina.

Nasuprot Filipa na zidu stajalo je ogromno, zlatnouokvireno kavansko ogledalo, a s lijeve i desne strane toga zrcala na zlatnim konzolama dvije su empire-karijatide nosile na glavi dvije zlatne helenske posude sa zelenim paunovim perjem i paominim granama. U perspektivi zrcaonog musavog amalgama, u dubokom prostoru ispod srebrnastog da¹ka stajala je u dubljini èitava dvorana: s dva zelena paralelograma biljarskog sukna, s grbavom smetljaricom, ¹to pomeæe prore¹etane tombole, zmije i korijandole, s gologlavim pekarskim nauènikom, koji broji na mramornoj kru¾nici stola kavansko pecivo na ruke pospane kelnerice. A tu, u prvome planu, odmah ispred sivog i mutnog stakla gleda u kavanu jedan èovjek, blijed, neispavan, umoran, prosjed, s dubokim podoènjacima i goruæom cigaretom na usni, uzrujan, ispijen, ustreperen, koji pije mlako mlijeko i razmi¹lja o indentitetu svog vlastitog "ja". Taj èovjek sumnja u identitet svog vlastitog "ja". Taj èovjek sumnja u identitet svoje vlastite egzistencije, a jutros je doputovao, i tu u toj kavani nije ga bilo veæ jedanaest godina.

Èudno! Sjedi takav jedan neroðeni "netko" u jednom ogledalu, naziva samoga sebe "sobom", nosi to svoje sasvim mutno i nejasno "ja" u sebi godinama, pu¹i, a gadi mu se pu¹enje, osjeæa kako mu je muèno, kako ga ste¾e srce, boli glava, kolutaju mu se oko pogleda èudni zelenkasti krugovi i sve to tako nejasno i mutno kru¾i, i sve je to tako pogodbeno, tako neodreðeno, tako èudno trepetljivo: biti subjekt i osjeæati identitet svoga subjekta!

Sasvim refleksivno primijetiv¹i da taj blijedi i nepoznati èovjek pu¹i i da mu je to sigurno veæ pedeseta cigareta noæas, Filip je posegnuo za zapaljenom cigaretom, ¹to mu se prilijepila za usnu i bacio je taj smrdljivi goruæi papir u pepeonik, osjetiv¹i tek sada da mu se nikotin cijedi u grlo kao smola i da mu je jezik zapeèen od tog odvratnog smrdljivog taloga. Gucnuo je ponovno gutljaj mlijeka, izgubiv¹i se u èitavom talasu protumisli, ¹to su se javljale u njemu protiv tog hipohondriènog nemira (kao protugibanje jednog dijela njegove liènosti), on je udahnuo slap vjetrovitog talasa, ¹to je kao svje¾i dah proljetnog jutra prostrujao kroz gusti oblak dima, prolivenog vina i parketnog ulja.

Doista! Identitet jednog subjekta ne da se utvrditi ni po licu ni po grimasama, ni po nekim vanjskim pojavama. Njegovo lice, potezi te njegove fiziognomije, kretnje njegova tijela, to nisu vi¹e kretnje ni potezi njegova tijela od prije jedanaest godina, ali kontinuitet njegova "ja" svejedno negdje postoji, duboko, sakriveno, nejasno, ali stvarno i intenzivno!

To su oni vrapci na starom dvori¹nom orahu, onaj Karolinin "tepihklopfer", miris one smrdljive trafike u Fratarskoj ulici, ona trula kamerdinerska livreja na fratarskom groblju, ona gnjila i potopljena novinska ladica u kanalu pod prizemnim sivim prozorom, gdje je gledao engleske konje! Taj neshvatljivi identitet se tu mièe pod njegovim engleskim suknom, ispod ove vanjske naprave, gdje se èuje kako kuca njegov sat pod naborom njegova prsluka, pod ovim mesom, u ovim nemirnim, trepetljivim prstima (u kojima se osjeæa svaki kucaj srca, a na jastucima hladan dodir mramorne kru¾nice kavanskog stola), pod ovim bujnim pletivom, u toj kopreni tih prozirnih odnosa, u toj neshvatljivoj tkanini toga stanja, pod njom negdje zamotan, tajnovito sakriven, kuca i bije taj njegov identitet i to nije fantom, nego meso, kavana, èa¹a mlijeka, stvarnost jutra i povratka. Tkanina njegova ruha je oko mesa topla, i vodu osjeæa da je hladna na caklini zuba, i kaplje voda sa èa¹e po njegovom dlanu, i to je ugodno. Ura kuca u prsluku i odvija se pero ure u mehanizmu sata, on pije celuloid srèuæi mlako mlijeko, osjeæa svoju mekanu, parisku ko¹ulju...

Tu se je doista mnogo izmijenilo u ovih posljednjih jedanaest godina iz temelja. Kada je on posljednji put sjedio u ovoj neugodnoj kavani, onda su prilike oko njega a i u njemu bile mnogo ¾alosnije nego jutros. Onda se je ponovno i konaèno raskrstio s majkom, onda je putovao u nepoznato, gladan, pokrpan, mladenaèki glupo neiskusan, èovjek, koji zapravo nije sam znao ¹to hoæe, a danas on vi¹e nije onaj isti "ja", to je istina! Iz ogledala gleda u njega jedno drugo lice; spram onog poderanog, su¹ièavog, propitog, ingeniozno samouvjerenog mladog pustolova to je danas jedan gospodin u engleskom suknu, prosjed, okupan, koji putuje u spavaæem vagonu, a u kolodvorskoj garderobi èeka na njega prtljaga u svinjskoj ko¾i s prevlakom od jelenovine.

Ali izmeðu ona dva lica: onog pijanog su¹ièavca s jednom ko¹uljom i jednom keficom za zube i ovog gospodina koji nosi u svojoj lisnici r”ntgenolo¹ku snimku svog lijevog pluænog krila (snimljenu u jednom skupom ju¾no¹vajcarskom sanatoriju), postoji ipak jedan nevidljivi most: to su ove slike i ovi predmeti oko njega! Ovo zlatnouokvireno zrcalo sa dvije karijatide s paunovim perjem, ovaj blatan panonski zakutak, ovo ¾alosno kaptolsko stanje s tulipanima i vjevericom u krletci usred rondeaua pod svjetiljkom; ova kavana, ovo ¾alosno fratarsko zvono, ¹to tu jalovo plaèe nad praznim tavanima i dimnjacima veæ tako mnogo godina! On se jutos vratio u jednu svoju staru i nesavladanu sliku, u stare brige i nemire, i odatle ta ¾alost u njemu i ta poti¹tenost, kao da se probudio u svom vlastitom grobu.

Pred kavanom, pod starim bedemom carske prinèevske tvrðave cvali su veæ prvi kestenovi: crvene cigle tvrðavnih zidina ¹to se rumene kroz intenzivno zelenu tratinu glacisa, to su danas jo¹ jedini svjedoci slave te stare tvrðave, o kojoj su nekoæ po Evropi pjesnici pisali heksametre, kao o jednom od osnovnih ugaonika zapadne kulture. Tu je gospodin gradonaèelnik i starosta vatrogasaca zasadilo lijehe i maæuhice oko glazbenog paviljona, a na kuæi opanèara Bolteka napisano je ogromnim verzalima ispod raspona èitavog krova: Humanic.

Dvokatnica advokata doktora Siebenscheina sa nrnber¹kim erkerom na uglu jo¹ je uvijek jedina dvokatnica na ovoj ¹etali¹noj strani, a ova blatna cesta vodi niz Fratarsku ulicu u Kravoder, pa u Bikovo, na Bi¹kupec, pa preko Lisjaka, Jame i Turèina u Kostanjevec, kamo putuje on lièno, u selo Kostanjevec, da vidi svoju gospoðu majku, trafikanticu Reginu, koja ima tamo jednokatnicu i vinograd i klijet u vinogradu i zove ga svojim monotonim pismima veæ nekoliko godina.

Sada je konaèno krenuo, i sada sjedi tu pod tim stra¹nim ogledalom i èeka na foringa¹a, a sve je zapravo suvi¹no, i umorno, i ¾alosno. A naj¾alosnije od svega je tamo usred rondeaua ispod platana ona mramorna ¾ena, ¹to se sagnula nad urnom kao kakva figura nadgrobnog spomenika, a zapravo to nije nikakav nadgrobni spomenik, nego lik Pobjede, koja pola¾e palmu na piramidu "Velikoga Vremena 1914-1918". S postolja je netko nepoznat dlijetom sa betonske ploèe sastrugao natpis "Veliko Vrijeme", te sada ta Pobjeda tuguje zaogrnuta velom bez patetiènog natpisa. Kod otkriæa toga spomenika stajao je Filip ukoèen u dvoredu poèasne kompanije, stegnut remenjem i nabojnjaèama, obuhvativ¹i vrat kundaka s pet prstiju, kao da su mu se zalijepili za okovanu hrastovinu, a gospodin jedan u salonroku, s ki¹obranom, govorio je ne¹to na motiv poznatog po¾unskog marijaterezijanskog citata i bubanj je zvuèao muklo kao poderan.

Promatrajuæi tu sagnutu mramornu ¾enu, jednu neobièno slabu, diletantsku, kasnosecesionistièku radnju Filip se prenio u sasvim daleke komplekse. Poèeo je misliti o tome, kako se suvi¹nost svake prigodnièarske umjetnosti, a naroèito kiparstva, vidi osobito dobro po provincijalnim ¹etali¹tima, gdje stoje postolja raznih, oborenih spomenika, podignutih u èast tom tako glasnom vremenu, a danas je skinuto s njih sve ¹to je bilo oko njih prividno veliko, i tako su ostali jo¹ samo mali i slabi kipovi (vi¹e oprani mokrom kiparskom spu¾vom nego izvajani rukom), zapravo obièna cehovska prevara i lo¹a roba! Svi ti orlovi i natpisi, sve to gladno i nametljivo zveketanje broncom spomenika kao maèem, i kipom kao ratnim uvodnikom, sve bi to trebalo gledati iz deset-petnaestgodi¹nje retrospektive: kako malen razmak, a kako su se perspektive izmijenile. Èovjek je stajao tu stegnut remenjem i olovom, a danas se vi¹e ne sjeæa nièeg i nikog oko tog spomenika! Samo toga, da je padala ki¹a i da je bubanj zvuèao kao poderan. Sve je pojela te¹ka, gusta, siva, panonska magla.

FORINGE nikakve nije bilo, kao ¹to to obièno biva u ovakvim zgodama. Jedan fijaker odvezao je gospodina geometra na komisiju, a kod drugoga na¹ao je Filip u jednoj malenoj, svijetlozelenkastoj izbi, kod goruæe peæi, staru krezubu babicu i ta mu je, ¾vaèuæi ¾emlju natopljenu kavom iz crvenkastog politrenog lonca, rekla, da se japica buju popoldan vrnuli, ali gda, da to ona reèi nemre! Jo¹ je bila jedna moguænost: da telegrafira u Kostanjevec po kola i da prespava u kaptolskom hotelu do te foringe kostanjeveèke. Umoran, neispavan, uznemiren dugotrajnom dvodnevnom vo¾njom, u strahu pred odvratnom, stjenièavom hotelskom sobom, u te¹koj poti¹tenosti, samo da se ¹to prije krene iz ovog svraèjeg zakutka, Filip se vukao sivim grbavim ulièicama oko ¹etali¹ta, gledajuæi zatvorene ¹tagljeve, gnojnice, plastove sijena i kukuruzne klipove po kukuru¾njacima, osjeæajuæi se izgubljen u ovoj glasnoj jutarnjoj idili i nemoæan da stvori bilo kakvu odluku. Od preko puta odjekivao je glas nakovnja: u dvori¹tu kovaèevu potkivali su debelu podravsku kobilu, situ, pre¾deranu, jogunastu, s modrim pantljikama u grivi. Cvrèale su potkove, mirisalo je po ugljenu i spaljenim papcima.

Tu je stajao nekakav ¾uti fijaker: to bi mogla biti prilika! To je bio bi¹kupeèki foringa¹, Jo¾a Podravec, koji je sinoæ iz bi¹kupeèkog farofa dovezao gazdaricu veleèasnoga na beèki brzovlak, a jutros se vraæa s vreæom cementa natrag u Bi¹kupec. Pokazalo se nakon duljeg pregovaranja, da je Jo¾a Podravec spreman da poveze gospodina do Bi¹kupca, pak ako, reèemo, gospodin hoæe, on mo¾e da se krene s Jo¾inom prilikom do Bi¹kupca, a i do Kostanjevca "ako mu je, reèemo, kak bi rekli z voljom", kamo popreènim putem preko turèinske livade i nije tako daleko: bumo rekli dve ure od prilike. Tako su konaèno sklopili pogodbu, potkovali micu, krenuli se do L”wingera po vreæu cementa i po plehnati ¹kaf, ukrcali su Filipove kofere na kolodvoru, i tako iznad vreæe cementa i svojih ogromnih kofera, na visokom federzicu fijakera Jo¾e Podraveèkog konaèno su krenuli niz Fratarsku, pa preko Ilirske na Kraji¹ku spram malte, kod pruge, veæ sasvim na kraju grada. Tu je tekao uz ¹iroku cestu drvored starih jablanova, a na onoj niskoj bidermajerskoj prizemnici kod malte svih ¹est prozora u fronti bilo je pomno zatvoreno te¹kim gvozdenim ploèama. "Frajle!"

Jo¾a Podravec okrenuo se na zicu spram gospodina i namignuv¹i mu lukavo, on je sa svojom lulom prezirno odmahnuo spram te zakljuèane i gvozdenim ploèama obijene prizemnice "gde frajle jo¹ sigurno spavaju!"

Kakva sablasna rijeè: frajle! A ipak! Koliko je dubokih tajna pokopano u toj tako vulgarnoj rijeèi, koju panonski foringa¹i izgovaraju skupljajuæi kod toga pljuvaèku pod jezikom od gaðenja i moralnoga prezira! Tajne jednog davnog i ¾alosnog djetinjstva, kada je ta rijeè kru¾ila nad djeèjim brigama kao tajanstveni zrakoplov, koga je netko jedamput vidio, a nitko nije imao pojma gdje bi se bio mogao zapravo spustiti! Tu negdje iza ¾ivice stoji onaj ¹ipkov grm, gdje je veterinarov Aurel vidio jedno poslije podne jednu frajlu kako le¾i gola pod crvenim suncobranom. Istra¾ili su poslije toga dogaðaja drugovi èitavo polje sve do potoka, po ¾ivicama i po grabama, a nitko nije na¹ao ni traga toj frajlinoj pustolovini. Jednu su svijetlomodru, sasvim izblijedjelu vrpcu na¹li, kako je zapela na glogu, i jednu limenu "harnadlu", ali da li su ti predmeti bili ba¹ od one pustolovke, ¹to se sunèala pod ¹ipkom, to se nije moglo utvrditi! Kao psi s podvinutim repom, tako su gimnazijalci obilazili tu sivu i neugodnu kuæu, gdje nije nikada bilo nikog, sve zatvoreno i zakljuèano, a ipak se govorilo, da frajle piju kavu pod orahom u sjenici.

U ¹estom razredu, nakon jednogodi¹nje bjesomuène borbe, Filip je jednog podneva riskirao èitavu svoju moralnu egzistenciju i zaputio se k frajlama. Bilo je srpanjsko podne. Race po mlakama u dudovoj sjeni, slak s modrim zvonèiæima na koncima uz strehe klonuo je od okomita sunca, po svim su kuæama bile pu¹tene zavjese. Zamisao je bila smiona, ali logièna. Upravo u podne, to je najzgodniji momenat, kada ne æe nikome pasti na pamet da je on krenuo frajlama! Grad je le¾ao potpuno prazan, a Filipu je bilo hladno kao da hoda po mraènoj pivnici. Ogromno plavo nebo, plotovi, mak cvate po vrtovima, jablanovi, lipe pred crkvom, jedan je pas pretrèao preko ulice i preskoèiv¹i lijeno plot nestao u per¹unu i paradajzu, a Filip se mièe, drven, kao u narkozi, obamro iznutra, hladan, ali no¹en nekom okrutnom i stra¹nom smrtonosnom snagom, te bi sada na mjestu umro, ali ne bi mogao da se zaustavi! Nigdje nema nikog, samo on jedan jedini ide preko biskupskog trga: on ima neugodan osjeæaj, da je izvrgnut i ¾igosan, da je proziran i da svi znadu kamo se je zaputio, te iza svake spu¹tene rolete viri sada po jedno poznato oko i gleda trafikantièinog sina, kako se zaputio u kupleraj, kamo konaèno i spada "jer ni sam se nije rodio ni u èem boljem"! Preko ploènika pred biskupskom crkvom pretrèala mu je preko puta bijela maèka, a kroz otvorena vrata slastièarnice na uglu èulo se, kako netko tuèe ¹lag u kotliæu.

No¹en svojim nemirom, fiksidejom svog straviènog nemira, kao mjeseèar, s vo¹tanim rukama i hladnoznojavim èlancima, Filip se gibao u bunilu, poluslijep, dr¹æuæi, klecavim koljenima niz Kraji¹ku, u smjeru ove sive, grozne kuæe kod malte, sa ¹est prozora u fronti, zakljuèanih te¹kim ocalnim ploèama, zarðalim od vjetra i ki¹e. Zaokrenuo je preko dvori¹ta poploèenog ciglom, gdje je vonjalo na koko¹i i golubove i sve je izgledalo idilièno u sjeni ogromnog oraha, a sve je bilo potpuno prazno, kao izumrlo. Kuæna vrata, bijela, staklena, prijazno rastvorena, zlatno ogledalo u predsoblju sa crvenim, suknenim zavjesama, a na mramornoj ploèi ispred ogledala porculanska crnica, koja nosi na glavi zlatan vrè, a u vrèu papirnate ru¾e od svilena krepa. Ti¹ina.

Jedan je kuniæ doskakutao iz polutamnog hodnika, pomirisao trag Filipov i opet nestao u tmini. Od onog tajanstvenog micanja tog tamnog krznenog klupka, Filipu je poèelo da bije srce u grlu, mislio je da je je¾, a onda je i kuniæa nestalo i sve je opet bilo mirno i mrtvo. Nepomièno. Iza jednih vrata èulo se glasno micanje lonaca i tave, i kao da je netko zalupio vrata¹cima od ¹parherda. Filip je pristupio i pokucao (a veæ mu je do¹la misao da se vrati natrag na ulicu), kad je jedna stara baba s modrom pregaèom i naoèarima na èelu otvorila kuhinjska vrata i mije¹ajuæi u ruci u crnom gvozdenom loncu kukuruzno bra¹no zapitala ga ispod oka, vrlo suzdr¾ljivo i hladno, ¹to ¾eli? Koga tra¾i?

Odlo¾ila je zatim lonac na stol, obrisala ruke i smucajuæi se u pustenim papuèama kroz polutminu hodnika nestala za jednom zavjesom. Od kuhinje vrata ostala su otvorena: na ploèi ¹tednjaka jedna je rupa bila nepokrivena i kroz èaðavu kru¾nicu sukljao je tamnorumen plamen, sasvim èaðav i mraèan kao lomaèa. Iza zavjese èula se ¹kripa vratima, pregovaranje, dogovaranje, polusmijeh, a onda se Filip uz strogo nepovjerljive poglede one stare kratkovidne babe zaputio drsko, vi¹e slijepo nego svijesno, spram vrata, na koja je stara uprla prstom.

U vla¾nom, kiselkastom slapu mirisa, poslije punog sunèanog ljetnjeg sjaja kao oslijepljen, tapajuæi u potpunoj tmini, Filip je kod ¹kurog osvjetljenja otvorenih vrata vidio samo lavore, naslone stolica s prebaèenim ¾enskim haljinama, pelargonije na prozorskoj dasci i razglednice po stijenama, a iz neprozirne tmine pozvao ga je neèiji glas da pristupi bli¾e k postelji.

Tu, obasjana snopom svjetlosti, ¹to je padala kroz maleni kolut na prozornoj ploèi, le¾ala je ¾ena, a trbuh joj je bio raskriven, ogroman i sasvim bijel kao svje¾i hljeb, kada le¾i na pekarskoj lopati. Samo to, da je taj trbuh ogroman, naduven, mekan i nagnjio kao kvasac pod prstom, da ima pupak, kao prijesan hljeb na pekarskoj lopati, to je bila jedina slika, ¹to mu je ostala u pameti sasvim ¾ivo i neizbrisivo.

Frajle! Gdje je to davno vrijeme èudnih frajlinskih tajna i tog bijelog, prijesnog, trbu¹astog ¾eninog hljeba s pupkom?

Klima se Filip na federzicu Jo¾e Podravca i gubi se u mislima, da naðe konkretnu moguænost, kako bi se dao taj motiv zapravo slikarski rije¹iti?

Crno-bijelo?

Preslabo. Prejednostrano. Kod ovog davnog dogaðaja bila je glavna rasvjeta onog neèeg gnjilog, prijesnog, naduvenog, ogromnog, onog tajanstvenog neèeg ¾enskog, ¹to bi trebalo da se donese toulouse-lautrecovski, ali opet osvijetljeno jednim naroèito nezdravim, nadnaravnim osvijetljenjem gnjile puti. Taj trbuh trebalo bi da se prelije preko platna u sasvim gnjilom, ¾itkom stanju, kao prezreo camembert, i to ne bi smjelo da se donese kao slika obiènog, banalnog bordelskog prereza: taj trbuh treba da bude umoran, ogroman trbuh jedne stare, izmuèene rodilje, ozbiljne, ¾alosne, ispijene ¾ene, koja je prestala biti kaptolskom frajlom, veæ je simbol, formula stanja, u kojem ¾ivi suvremena ¾ena sakrivena kao djeèaèki sanktuarij, a popljuvana kao pljuvaènica, koja se gadi i jednom Jo¾i Podravcu.

Oko toga kreveta trebalo bi omotati sve one nevidljive koprene, potajne, goruæe pohote, stravu nevinog straha i oèekivanja neèeg neobavljeno nadnaravnog, a kad tamo, to je hladan sumrak, u kome sve vonja kiselkasto po octu! Trbuh ¾enski bila bi tema, ali tema potpuno otvorena, opasna: tema ¾enske golotinje, ¹to bi je jedamput trebalo fiksirati bestidno istinito, s najèulnijim zanosima, s naroèitim neprikrivenim podcrtavanjem tjelesnog. Jedno bijelo golo tijelo trebalo bi naslikati, morbidno, suludo, perverzno, kao torzo zamoèen u rasvjetu straha, nemira, groznice, malodobne strave, tmine, smrada, bordelskog vonja kiselih perina, ¹nelsidera i prljavih ¹alica, na kojima se razmoèila ¾emlja, a jedna zelena neugodna muha zuji po tmini i bije krilima o ogledalo.

Razmi¹ljajuæi o tom davnom dogaðaju pod onim starim krovom ¹to je ostao za jablanima iza pruge, Filip je osjeæao kako se u njemu ¹ire krugovi asocijacija: te asocijacije rastu do oluje, do furioznog fijuka prenapete vidovitosti, koja obièno svojim intenzitetom uni¹tava sve njegove stvaralaèke klice u zametku: kada je taj govor na platnu suvi¹e vezan na jednostranost slikarskog sredstva! Kada je nemoguæe slikati zvukove i mirise, a slike su nezamislive u svojoj savr¹enoj realizaciji bez zvukova i bez mirisa! Smrdljivi kiseli prostor one mraène sobe, onaj bordelski clair-obscur treba da se ispuni treperenjem jednoga glasa, slavnog, sifilitiènog promuklog alta, koji se koluta kroz du¹nik kao stari piskut razbite svirale, glasa, koji bi trebao da bude tako siv kao ¹to su bile sive one poderane vreæe pod ¾eninom posteljom. Najva¾nija podloga onog kobnog ðogaðaja bio je taj promukli ¾enski alt: on je ispunio sliku onog davnog srpanjskog podneva, kada se tu jedan mali deèko prepao golotinje ¾enskog trbuba i pobjegao iz sobe kao kradljivac, a srce mu je tako lupalo, kao da je iz postelje posegnula za njim neshvatljivo dlakava, grabe¾ljiva zvijer.

®ena mu, je rekla da pristupi. On je pristupio.

Da sjedne na postelju, i on je sjeo.

A kad ga je uzela za ruku i doznala od njega da je Reginin sin, ona je poèela da govori o toj trafikantici naèinom i glasom tako intimnim, kao da se tu radi o nekoj osobi, koja se ni po èemu ne razlikuje od ovih osoba po ovim mraènim sobama.

"Za¹to? Zato, jer ljubaka s kanonicima? S biskupima? Kao da "trafikantièin" gospodin kanonik Lovro ne dolazi i k njima, i kao da se ne tu¾i djevojkama na tu svoju Reginu, da mu je preskupa!"

Slu¹ajuæi taj promukli ispu¹eni glas iz kiselkaste polutmine, kako iz olovno sivog oblaka prljave plahte i vla¾nih perina govori o njegovoj mami, gledajuæi kako tu le¾i pod njegovom rukom jedan ogroman, prijesan ¾enski trbuh, blijed kao pivnièka gljiva, a smrdi na prosti svileni sapun, sve to, i ta neshvatljiva klopka u toj gadnoj kuæi, i ona mraèna i tajanstvena drama u trafici i oko nje, sve se je to na Filipa naleglo kao smrdljiva mokra plahta. Osjetiv¹i neizrecivo odvratan vonj, on se istrgnuo onoj blijedoj pojavi i istrèao iz sobe. U trku nije zaboravio da baci za sobom srebrnu forintu i èuo je jo¹ zvek srebra na nekakvom staklu.

Na nasipu pod prugom plakao je èitavo to poslije podne kao da mu je netko umro.

OD JEDNOLIÈNIH, slamom pokrivenih panonskih koliba i ko¹nica, od kobila i krava po livadama i pa¹njacima, od uzoranih polja i svinja, od ¾alosnog droncanja spopala je Filipa duboka i neshvatljiva melanholija: ono njegovo tjeskobno raspolo¾enje, s kojim je uvijek pristupao k najsretnijim ostvarenjima svojih slikarskih zamisli.

Roje se pèele, rokæu svinje, tele se krave po ¹talama, bolesna telad se slini u povojima, ¹umi vjetar pod svje¾im, mladim grabrovim i hrastovim kro¹njama, te¹ki proljetni oblaci plove nad ¹umama, a Filip putuje na kostanjeveèki vinograd poslije jedanaestgodi¹nje skitnje po evropskim gradovima i sanja o svojoj novoj kompoziciji jednog prijesnog ¾enskog trbuha u mraèno¹kurom osvjetljenju morbidnog i ¾alosnog djeèaèkog do¾ivljaja.

Jedina stvaralaèka stvarnost jesu iskljuèivo ona prvotna oskvrnuæa na¹ih sjetila: èovjek vidi samo onda kad je ne¹to ugledao. Slikanje nije i ne bi trebalo da bude ni¹ta drugo, nego vidovito otvaranje prostora pred nama, jer ako to nije, nema zapravo smisla. To je inaèe lijepljenje i priljepljivanje poznatih veæ i naslikanih slika: kvantitativno umno¾avanje veæ viðenog! To je ono dosadno zimsko zanimanje djece, kada lijepe klebebildere po papiru i razmaèu ih mokrim prstima. To priljepljivanje i razreðivanje, to su slikarski smjerovi, pravci, ¹kole, a ¹to se to sve njega tièe, kada on ne æe da pripada ni jednom slikarskom smjeru, ni pravcu, ni ¹koli. I zato: pitanje tog golog trbuha treba osloboditi njegova liènog psiholo¹kog balasta akustiène ili mirisne naravi. Taj trbuh treba intonirati kraftebingovski kriminalno: mora se osjetiti, kako je pod tim golim trbuhom ostala oskvrnuta i zaklana jedna djeèja du¹a!

Rokæu svinje, muèu krave, roje se mu¹ice nad gomilama toplog gnoja, mnogo se bijele boje odrazuje na ¾itnim i usjevnim plohama od dodira sa svijetlim, bijelim, travanjskim oblaènim gomilama, a koèija¹u Jo¾i Podravcu je dosadno na boku. Lula mu se ugasla, kobile su pametne i poznaju taj put bolje od koèija¹a, a ovaj èudan svat tu, kraj njega na zicu, tako uporno ¹uti, kao da spava. A ne spava, vidi se, nego neèim razbija svoju gospodsku glavu! Ima mnogo kofera: to bi mogao biti cirkusant i ¹varckinstler! Ili je ®idov i to mu je roba u tim ¹krinjama! Tu su pantljike i èe¹ljevi ili svileni rupci za ¾ene!

Da bi razbio tu dugoèasnu ¹utnju, kada se se spu¹tali kroz kravoderske jaruge korakom, Jo¾a Podravec poèeo je da govori o sebi, o svojima na domu i stvarima oko sebe, kako je bilo s njime! O tome, kako je bio u Americi dva puta, ali ni¹ koristi cela ta Amerika, da ju vrag stvoril i dal, tam gdje je! Rekli su mu stari i iskusni moreplovci, koji su veæ nekoliko puta pomokrili onu veliku vodu, neka pazi, jer da æe vidjeti divlje jelene gdje plivaju uz laðu. On je stajao na palubi dva dana i dvije noæi i nije htio da legne: èekao je da vidi divlje jelene, kako æe isploviti iz vode, ali nije bilo ni jednog divljeg jelena! Laðu su njegovu pratile do polovine vode bijele ptice ("bumo rekli to je istina, to sem videl svojimi oèmi"), a onda su joj u susret izletele crne, amerièke ("bumo rekli èrne kak pozoji") i po tome su onda oni mornari na laði znali da su sada upravo na pola puta!

Jo¾a Podravec bio je ulaner. Slu¾io je kod carske ulanske regimente u Maðarskoj, u Tolni, a i u Galiciji je bio petnaeste kod Dobre Noèi zarobljen, a u feldfla¹i mu je jo¹ ostalo pol litre ruma! U Teheranu je bio i u Tiflisu. U Tiflisu su same gole Turkinje, a u Ta¹kentu je prodavao ribe i borio se na devama pod generalom Dutovim protiv onih crvenih Moskoviæa. Tako se vratio ("bumo rekli - kak bi rekel - bogu hvala") u Bi¹kupec, dva puta ranjen, dva puta "smrtno bolestan"; ali sad je zdrav, bumo rekli, ni¹ mu ne fali, a baba mu ima singericu "i se ¹lingeraje more sama na singerici ze¹lingati skup"!

©lu¹ajuæi tu jednoliènu i praznu ¾ivotnu temu svoga koèija¹a, Filip je osjeæao spram Jo¾e Podravca neku neizrecivo indiferentnu daljinu. Dvije stotine milijuna ovakvih iz drva izrezanih koèija¹a ¾ivi tu po tim livadama od Tihog Oceana do ovih panonskih moèvara: lica jednaka, ruke jednake, sudbine jednake.

On u mislima slika svoj imaginarni trbuh, spajajuæi upravo one prijesne i mekane pojase mesa oko kukova i iznad butova u cjelinu poteza, a ovaj tu "bumo rekli kak bi rekli" govori o tome da "mokriti, a da èovjek ne pusti vjetra od sebe, to je tako kao iæi na ispovijed a da se èovjek ne prièesti!"

Jo¾a Podravec ima singericu i ¹lingeraje, a on, Filip, rje¹ava stvari na jedan simbolièan naèin: igrajuæi se s obojadisanim plohama kao sa formulama, rje¹avajuæi zapravo probleme jedne apstraktne, potpuno imaginarne aritmetike. Jako je daleko izmeðu njega i ovog panonskog koèija¹a: zapravo neshvatljivo daleko! Daleko je izmeðu njega i onog kasnosecesionistièkog spomenika na kaptolskoj promenadi. I to su dva svijeta. A ova ¾uta, granièarska, erarska, barokna crkva tamo na livadi, i ona je jedan svijet za sebe. Stoji tu kao neka vrsta utvrde u ovom blatu i govori veæ nekoliko stotina godina ovim Panoncima neke svoje osnovne programe i rezolucije, a bez ikakvog naroèitog rezultata; naèin mi¹ljenja ovih koèija¹a nije se ni u èemu izmijenio sigurno veæ dvije hiljade godina. Taj èovjek pokraj njega na boku bli¾e je panonskoj prapojavi nego matisseu! To je marvogojac doslovno, i kako je daleko od tih njegovih ¾uljavih dlanova do Filipova osjeæaja tkanine ili svile meðu prstima! Sjede tu tako dva èovjeka na boku, ovakav nastrani neurastenik, slikarski sekta¹, relativist, fauvist, kolorist, i govore istim jezikom, a to su zapravo dva jezika i dva kontinenta!

I ona mramorna ¾ena tamo na ¹etali¹tu kao veltan¹aung, i ono je jedan kontinent za sebe. I ono èitavo "Veliko Vrijeme", i ono je plovilo meðu stvarima kao santa za sebe: jedan èitav svijet otkinula je ta santa i potopila. A ona slavna Bakaèeva tvrðava kaptolska i biskupov dvor, i njegov pokojni otac kao sobar biskupov, i njegova majka Kazimiera Valenti, koja se tu iz nepoznatih razloga prozvala Reginom, a bila je trafikantica, a sada je sve postavljeno u prostoru kao èitav niz svr¹enih i odvojenih èinjenica, i sve stoji u nerazmjerima, razbacano i nesuvislo! Prilièno je daleko izmeðu takve jedne i druge pojave i sve se mièe jedno pokraj drugog: nepremostivo, glupo, ðavolski zapleteno i ¾alosno. Ovaj èovjek pokraj njega na boku bio je ulaner i ratnik tog takozvanog velikog vremena. Ljubio je gole teheranske Turkinje, tukao se na devama po azijatskim pje¹èarama, vidio je opet jedamput logorske vatre toliko razvikanog Valmya i vratio se poslije dvadeset hiljada kilometara natrag u svoj Bi¹kupec.

Taj koèija¹ nije ni katolik, ni carevac, ni ruski vojenopljeni! On nije ni rodoljub, ni graðanin, ne vjeruje u boga ni u crkvu, hrvatski je zaboravio, a ruski nije nauèio, on ne poznaje nikakve svetinje u rimskom smislu, ni crkvene, ni pravne, preoptereæen je smrtnim grijesima u raznim smjerovima i sigurno je ubio, krivo prisegnuo, sagrije¹io bludno, a boji se jedne jedine pojave na svijetu kao demona: mjenice! A ipak: kao otrovani ¹takori i pod njegovim tavanom klopoæu dvije mjenice! Zove se Podravec, ima èetiri kobile i jednog oldenbur¹kog pastuha, ¾ena mu kuha ¹truklje, "bumo rekli i ¹lingeraje ¹linga na singerici", i tako sjedi na boku, pu¹i lulu, pljucka i èeka morske jelene. Dvije stotine milijuna takvih koèija¹a èeka morske jelene i valjaju se po svojim taljigama od Dona do Blatnje i od Volge do Liaojanga, i sve se to mièe, sve je to zapregnuto, sve to ¾dere sijeno i izluèuje gnoj, i to se onda u knjigama zove: nacionalna ekonomija.

Dvjesta milijuna tih koèija¹a, to su zapravo prista¹e nadrealistièkog pokreta u najdekadentnijem smislu. ®ive u prostoru, koji je prapojava, bez razuma, bez svjetlosti, a sami su jo¹ uvijek prapojava tamna i prapoèetna! Bez trajanja u vremenu, bez ikakvih pokretnih unutarnjih razloga, zapravo i bez svrhe! Trajanje tvari kao takvo. Zbivanje meðu stvarima i dogaðajima. Njih uvjeravaju, da su sagraðeni na sliku i priliku bo¾ju i te su empirike gotovo zbunili s tom prièom o nadnaravnom podrijetlu. U jednom dijelu svoje egzistencije, u koèija¹kom, u sajmarskom, u gospodarskom, oni su zbunjeni i dr¾e se stvari i predmeta, ali i to samo kako tako i donekle. S jedne strane pogani, prilijepljeni na panonske blatne moèvare, gdje gnjiju veæ nekoliko hiljada godina nepomièno, ti Jo¾e Podravci govore o svom oldenbur¹kom pastuhu patetièno, kao o polubo¾anstvu.

Oni gledaju u pastuhovo oldenbur¹ko spolovilo kao indijski ljudi, kao Kongo i ljudi po tropima: vrlo jednostavno i posve prirodno. Tako prirodno kao ¹to evropske malograðanske djevojèice miri¹u cvijeæe: isto tako jedna bestidnost u rimsko-moralnom smislu zapravo. Rascvale ru¾e na djevojaèkim stolovima u èa¹ama: simbol vjeèno spolnog. Ovo, kako Jo¾a Podravec govori o spolu, to je nepokvarena prirodnost biblijska i njemu je pastuhovo mljezivo sok skupocjen, ¹to ga on prstima skuplja i èuva svaku kaplju, prodavajuæi je po priskoku, kao njegova ¾ena vrhnje.

Kakve su to protuprirodne daljine izmeðu njega, koji je jo¹ kao sedamnaestgodi¹nji deèko poèeo gledati ¾ene na Toulouse-Lautrecov naèin (a da ni pojma nije imao o Toulouse-Lautrecu) i ove nepokvarene prirodnosti ovoga koèija¹a? Kakvo je to razmicanje i udaljivanje, kakvo je to rastenje? Kamo se otrgla takva jedna odvojena èestica kao on, kada se je otkinula od okoline, od stanja, od podloge; koja je to tangenta i kamo se putuje tim smjerom? Je li to razdvajanje, rastavljanje ili ludnica? Psihoza u opasnom smislu? Sve je zapravo izgubilo svoj prvotni smisao! Eskimi ili crnci, kad jedu jo¹ toplu i krvavu slaninu nosoroga ili tuljana, grizu prirodno, kao zdrave ¾ivotinje. Crnaèki zubi sijeku ono krvavo meso naravno, crnaèko ¾vakanje prijesne slanine vodenog konja je prirodno, i njihovo spavanje u mnogo¾enstvu je prirodno, a gradski ljudi jedu kao bolesne maèke: imaju trulo zubalo, umiru od raka, a o svojim crijevima napisali su debele knjige. Sve je gradsko bolesno i krastavo. I ovih dvjesta milijuna koèija¹a veæ je nagri¾eno od grada! Grad znaèi bezuslovno nezdravo udaljivanje od prirodnog i od osnovne prirodne podloge neposrednog ¾ivota! A gdje je zapravo podloga neposrednog ¾ivota i postoji li ne¹to ¹to bi moglo biti neposredno?

U tim umornim i pospanim slikama, ¹to su zujale oko Filipove glave kao otrovni komarci, spopala ga strava pred idejom ¹to mu se javlja sada jasnije, a zatim opet mutnije veæ posljednje dvije godine neprekidno: ideja o infernalizaciji stvarnosti.

Ideja o tome (paklena i nezdrava ideja, nema sumnje), da pojave u ¾ivotu zapravo nemaju nikakve unutarnje logiène ni razumne veze! Da ¾ivotne pojave le¾e i da se odvijaju jedna pokraj druge istodobno: kao neka vrsta paklenog simultanizma na priviðenjima Hieronymusa Boscha ili Brueghela: jedno u drugom, jedno pokraj drugog, jedno nad drugim, u mete¾u, u bunilu, u nemiru, koji traju od poèetka. Ogromni, èaðavi zvonici sa zmajskim glavama, izbijeljenim vodorigama, mramornim stra¾njicama i debela Karolina, engleski konji, bon jour, monsieur - glas ¹ojke u krletci, a sve se topi kao èokolada u srebrnom papiru, sve se polagano vuèe kao taljige Jo¾e Bodravca, sve je glupo i moèvarno kao Panonija! Goli trbusi, sakrivene drame, bolesna djetinjstva, koja se vuku kroz jedan èitav ¾ivot i traju èetrdeset godina, sve se to gruda kao oblaèna para u beskrajno mnogo varijacija, a onda se sve jednoga dana raspline kao magla i ishlapi kao smrad zahoda: sve jedno neshvatljivo ogromno prelijevanje neèeg ¹to se razlilo u prostoru i ispreplelo kao siti udav, te samo sebe pro¾dire i bljuje, i vulkanizira u smoli i u smradu! Raznosmjerno gibanje, zbunjeno previranje tvari, bez osnove i bez ikakvog unutarnjeg smisla: samo od sebe, po sebi se hoda i zakapa, i opet ponovo raða i izvire, kao voda, kao blato, kao hrana.

Kolje se, ¾dere se, probavlja se, izluèuje se, guta se, giba i putuje, po crijevima, po cestama, po jarugama, po vodama! Na jednom mjestu poèinje da vene, na drugom buja kao draè na smeti¹tu, i to je sve, pakleno u stvari, ali mesnato, i jako, neiskorenjivo iz nas. Nema jednosmjernosti ni izgraðivanja, nego je sve isprepletenost pra¹umska, moèvarna, panonska, bezizlazna i mraèna. Tu Filipove slike, knjige, studije, essayi o slikarstvu, o problemima boje, o stvaralaèkim poticajima svjetlosti, a tamo ko¹nice i slamnate kolibe i spavaæi vagoni brzog vlaka! Tu njegove morbidne ideje o ¾enstvu, a pokraj njega èeka njegov koèija¹ na morske jelene. Nekakvi debeli crveni dostojanstvenici kao astmatièni ljubavnici u roketama i ljubièastoj svili, koji raðaju nezakonitu slugansku djecu s trafikanticama, male ¾ivotne prilike, s razornim djelovanjem. Sve sami isprerovani mravinjaci, truli krovovi, gnjili grobovi! Tako se dronca Filip muzirajuæi u svojim mislima kao ugljièna kiselina u èa¹i sode u dodiru s kisikom; proces ¹uman i pjenu¹av i ¾ivèano osvje¾avan: misliti u slikama i opajati se mnogolikom izmjenljivo¹æu slika.

PRO©LI su kroz kravodersku graju jutarnju: sirov i o¹tar vonj amonijaka iz gnojnica i staja, mukanje krava i tapkanje goveðih papaka po mokroj cesti, gakanje gusaka po dvori¹tima, ¹kripa vrata rakija¹nice, gdje se pomolila neèija bucmasta, salovrata tikva s lulom i ¹ubarom, da vidi, tko se to provezao kroz Kravoder? Za one svinjske, zapeèene oèi, svakako dogaðaj neobièan: na jednom fijakeru nekakav stranac s koferima.

"Agent ili novi kotarski pristav u Jal¾abetu? A mo¾da i kakva uhoda? Ima sad svakog vraga po svijetu!" Po oknima crvenile se paprike jo¹ pro¹logodi¹nje, u mre¾ama na kolcima po plotovima su¹io se sir, pijevci su kukurikali i koke stravièno pretrèavale preko ceste, ispred kotaèa i izmeðu kopita, bilo je vla¾no, rosno jutro, a kroz jutarnje oblake sve se jaèe probijalo toplo travanjsko sunce. Jedno crno ¾drijebe, s gustom, valovitom, uznemirenom grivom i lijepim oblim vratom nji¹talo je veselo trèeæi uz Jo¾inu kobilu, pa se kod ledine odbilo od kola i u otvorenoj suludoj trci udarilo spram zdenca, gdje su momci napajali konje. U koritima ljeskala se voda, èulo se drveno udaranje kabliæa, mete¾ ljudskih glasova, graja i galop crnog ¾drebeta u oblaku pra¹ine, sve je to bilo radosno i puno pokreta, veselo, pomièno.

Na kraju sela susreli su dvije opatice. "Hu, vrag ih dal i stvoril" prihvatio se Jo¾a Podravec za svoj gumb na lajbeku, - "ovih nam ba¹ ni trebalo!"

Svaka od èasnih sestara nosila je po jednu korpu punu jaja i sastav¹i tu nekakvog gospodina u koèiji, obadvije su pozdravile predano i preponizno, jer je to eventualno nepoznati predstavnik vlasti, a pred vlastima dobro je pokloniti se iz vlastite inicijative. Crkva veæ dvije hiljade godina nosi ovako pune korpe jaja, a od onda se je mnogo vlasti izmijenilo i po gradovima i po provincijalnim koèijama. Ta politika malih uètivosti nikada ne mo¾e ¹koditi.

Te dvije mraène ¾ene s odsjajem sunca na svojim ¹tirkanim kukmama, u svom toledskom kostimu, opet su uznemirile u Filipu njegove slike o paralelizmu zbivanja: ove dvije opatice, sa svojim suknjama i èislima i bizarnim bijelim kukmama, kao dvije èudne, nadnaravne papige, iskrsle su tu preda nj kao dva mraèna simbola iz ovog kravoderskog blata. Stoljeæa mogu da ¾ive jedno uz drugo stoljeæima, kao dvije strane rase u kavezu: majmuni i papige! Vuku se ove crne ¾ene po blatnim kolibama, kradu marvogojcima i koèija¹ima pune korpe jaja i vuku ih preko dalekih cesta u svoje mravinjake. Tu le¾i pethiljadugodi¹nja blatna Panonija, svinje rokæu po njoj, konji r¾u, a ove antipatiène papige kradu Panoncima jaja kao kune, a svaka ima svog viteza i sveca u oklopu kao patrona i nebeskog ljubavnika! Svjetovi, jedan pokraj drugog na nepremostive daljine. On, bezbo¾na, zapadnjaèka, uznemirena bluna, nervèik i dekadent, na kolima Jo¾e Podravca u Kravoderu, a jutro je i proljeæe je, i sve se mièe, i cvate i pupa, sve se kreæe kao ovaj toèak ¹to ¹kripi pod njim i gazi novi kolosjek, valjajuæi se preko tolikih tragova i stopala na cesti, kojom su veæ bezbrojne gomile nestale u maglama. A sve je zapravo besmislen kaos!

Kao zvuk gole, srebrne sjekire, kao odjek parne pile, u sjajnoj metalnoj vrtnji o¹trobride kru¾nice, koja u vi¹oj, nadstvarnoj vibraciji na¹ega vremena kao britva sijeèe i stvari i pojmove, trepereæi u svijetlom glasu visokog uzvika, kao "a" u ¹timgabelu, drsko, pobjedonosno zazvonio je visoko nad Filipovom glavom odzvuk elise i prosuo se kao odjek trube nebeske! Dva svijeta: London-Bagdad-Bombay u tri dana, i kravoderska rakija¹nica s opatièkim korpama punima jaja! Panonsko blato i civilizacija koja dolazi!

Iznad ovih svinjarskih koliba i dudova srebrna aluminijska gitara, s napetim, platnetim krilima, leteæe glazbalo iznad Jo¾e Podravèevog fijakera s vreæama i Filipovim koferima. Iznad svega statiènoga i uz blago privezanog, nepomiènog, ogromni modri krugovi svjetlosti, sunca i vedrine! Iznad krovova i kro¹nja i gromovoda i tornjeva i taljiga, ¹to se vuku kao pu¾ po blatu, ¹kripe pretpotopno, a ne mièu se s mjesta, - sunèana, divna munja! I tako gledajuæi u onaj blistavi metalni sjaj, ¹to se micao iznad parcela kao potez srebrnom kredom preko nebeske ploèe, Filipu je do¹lo da uzme rubac i da mahne leteæem stroju na pozdrav! Da mu se javi, kao brodolomac bijeloj sunèanoj laði, ¹to matematski sigurno plovi u jednu blistavu luku preko sveg tog moèvarnog i mraènog blata dana¹nje stvarnosti.

DVA mjeseca minula su od Filipova povratka na kostanjevaèki vinograd, a po dolinama cvale su veæ lipe i akacije. ®ivot je gnjilio po tim blatnim jarugama oko Kostanjevca, razlistavao se kao moèvara i trunuo kao blatna voda, u kojoj se raspadaju potopljene stvari.

U Blatu prerezala je sebi Mica Trebarèeva pupak srpom rðavim, pak se zapalila sva i umrla u najveæim mukama, a u Blatu se misli, da je tu nevinu smrt skrivila stara Mikleu¹ka. Vidio je dudak Mi¹ko, kada se vraæao sa svinjama neku noæ iz ¹ume, kako je ©epavi preskoèio plot kod stare Mikleu¹ke i otkasao niz cestu. Da li je bio potkovan, to svinjar Mi¹ko ne zna, ali da je stara tu noæ kuhala vra¾ju krampampulu, to je sigurno: svijetlozelenkast oblak dima pu¹io se kroz Mikleu¹kin dimnjak cijelu bo¾ju noæ. A tu istu noæ zaklopila je oèi Trebarèeva Mica. I dijete je onda izdahnulo dan kasnije, hvala dragom bogu. A stvar je jasna: stara Mikleu¹ka je urekla pokojnu Micu, jer nije htjela da poðe za Mikleu¹kinog æoravog Frajnu! Pak je netko potpalio Mikleu¹kin ¹tagalj i ¹tagalj je bogme planuo, a nato je kod njenog susjeda Bolteka krepala krava. Jasna stvar: urok. Pregledao je veterinar Boltekovu kravu i veli: bedrenica. Do suda se dakle ne mo¾e, ali ¹to veterinar zna, kada je Boltekova baba bacala ¾eravku, i vidjela jasno u lavoru Mikleu¹kin obraz! Trebalo bi tu svar svejedno proèistiti: da se vidi, gdje je pravica!

U Jami su tri vuka navalila na kravu Ribara Lojza i pojeli je, ba¹ na samu svetu nedjelju, o podne. Do¹li su preko gmajne, a to se nije dogodilo veæ dugo! Ercercog Franc je onda krenuo na Prajsa ¹ezdeset¹este, kada su u Jami bili vuci posljednji put po bijelom danu. To ne¹to znaèi. Ide glas po selima, smuca se uz plotove pod sumrak, skaèe preko blatne ceste, ¹apæe pod strehama kad pada ki¹a, i tako raste glasina o zlim i mr¹avim godinama, koje dolaze. Kao biblijski konjanici iz tamnih oblaka, tako æe se pojaviti gladne godine: na kosturnim crnim kljusinama s nabru¹enom kosom i svjetiljkama mrtvaèkim, grmljavinom, s potresom i kugom; tako dolaze gladne godine. A valjda se i rat opet sprema i mnogo strahota! Na krivoputskom farofu zdrobilo sebi lisasto ¾drijebe ¾upnikovo nogu, pak su ga ustrijelili, a na Turèinovu i u Hasanu govore ljudi, da su vidjeli to lisasto ¾drijebe plebanu¹evo kako je protrèalo kroz selo! Na gmajni svetojanskoj vidjeli su ga gdje pase zdravo i ¾ivo!

U Kolcu je jedan bijesan pas ili kurjak (nesnaga ga potrla!) nagrizao gotovo svu djecu u ¹kolskom vrtu i nestao netragom. Javlja se pokojni zvonar Jure: vidjeli su ga neku noæ, kako je stra¾io kod crkvice batinske. Bila je mjeseèina i èulo se dobro, kako vrata od mrtvaènice ¹kripe u noænom vjetru. Bilo bi dobro zaliti mu grob! Otvaraju se grobovi, javlja se nemir, rastu glasovi: vratio se neko jutro Perekov Jura iz Rusije, a svi su mislili veæ deset godina da je mrtav i svi ga dr¾e za Lazara: govori se po prelima, da je uskrsnuo od mrtvih. Boje ga se ljudi. Do¹ao neko veèe u krèmu kod Siebenscheina i razbio ©tijefu Brezoveèkom fla¹om glavu, da mu doka¾e da nije mrtav! A ¹epavi Matija iz Blata kod mosta je bistrièkog sastao neku noæ jednu crnu koèiju. Sve je blistalo na njoj i zapaljena je imala èetiri lampa¹a: sprijeda dva i straga dva. A nije bilo koèija¹a, nego odostraga, na zlatnom federzicu sjedio je jedan general sa zlatnim gajtanima i crvenim hlaèama, u èaki. A tko je to bio? - Rudolf!

"Sam kronprinc Rudolf!"

Samo se ¹epavi Matija toliko prepao od grmljavine (kako se kola preletjela preko bistrièkog mosta kao strijela), te se ne sjeæa dobro, je li to bio èetveropreg, a sve mu se èini, da prvi lijevi konj nije imao glave.

"E, bogme se pokojni kronprinc Rudolf vozika izmeðu Blata i Krivog Puta, a bio je na putu za Toplice, u biskupski dvor, kako po svemu izgleda! To se bogme, po svemu sudeæi, bumo rekli, zla vremena spremaju!"

P¹enica ljetos bogme nikako ne pokazuje na dobro, a i zob je sva zarðala od magle. Bolesti kru¾e, crveni vjetar, kozice, gri¾a, vra¹tva smrtonosna, a planula je kaptolska ¹uma i lijepo gorjela tri dana i tri noæi. Koliko je tu samo klaftrov planulo, a ako èovjek sebi odre¾e bièalo, kaptolski lugari odmah bi ga kao psa iz ¹laga. A sada je sve izgorjelo do temelja: bilo je bar veselja za djecu!

Jedan je blijedi èovjek pro¹ao sinoæ kroz Kostanjevec. Psi su za njim nanju¹ili ¾vepleni trag. Opasni su ovi nepoznati blijedi prolaznici u sumraku! Ili su tati, ili grabancija¹i, ¹varckinstleri! A i vukodlaka ima: hodaju kao ¾ivi, samo su im noge pod opankom, bumo rekli, da oprostiju, kozje!

Zalili su grob pokojnom ©imunu Vugoreku i tri su mu glogova kolca zabili u glavu, ali on svejedno valja krompire na tavanu svojoj udovici cijelu bo¾ju noæ! U kostanjeveèkoj ¹umi naðen je obje¹en Kranjac, ali je imao ¹rajtoflin u redu i u njemu tri stotine! ©to je sada to? Hajka, tjeralice, uvijek se netko ¾icom tra¾i: sami lopovi vrve svijetom, kao crvi u crvljivom mesu: sumnja velika i nepovjerenje na sve strane, a i dobro da je tako, jer je èovjek roðen kao lopov!

Po¾ivjeti s kobilama i s maèkama, sa seoskim glavinama, osjetiti hrapav jezik teleta na svom dlanu, gledati biljke kako rastu, iz dana u dan uvijek sve zelenije i sve soènije, matematski mudro prilagoðene maksimumu svjetlosti i sunca, to su sve bili umirujuæi motivi za Filipovu neurasteniju. ®ivuæi jedanaest godina neprekidno sa surogatima gra¹ka, voæa, vode, mesa, osjeæajuæi jedanaest godina turobnu odaljenost od pravog gra¹ka i od pravog mesa, osjeæajuæi se od sviju ¾ivotnih neposrednosti izoliran tankom i hladnom ploèicom pleha od konzerve (biti i sam u jednoj neugodnoj konzervi bez klorofila i bez kisika), u èovjeku prirodno da se razvijaju elementi potrebe za neposrednostima: kako mora da je dobro brati pravi zeleni gra¹ak u vrtu, lju¹titi mirisne svilene komu¹ke, zarezati nokat u gra¹kovo mlijeèno zrnje, jesti tre¹nje s grane, i jaje, koje vonja po koko¹i a ne po vapnu, pa spavati beskrajno dugo i èuti glas pijevca na krovu od koko¹injca, a ne otrcani glas kauèukove ploèe, gdje negdje plaèe kroz èaðav zid.

Pojave oko Filipa toliko su bile neposredne, toliko istinite i ¾ive, te su ga podreðivale sebi svojom golom istinito¹æu: on je po¾ivio u modrom otvorenom prostoru, punom prave svjetlosti i nepatvorenih mirisa. Èapljin let, klepet rodina kljuna na susjednom dimnjaku, ljudi ¹to su izlazili preda nj sivi kao iz mulja, sve to pred njim odigravalo se kao èudna, fantastièna predstava. Dolaze ljudi, smrde po gnoju, po mulju, po blatu, puni su slame i sijena, trave i trnja, a pojma nemaju o unutra¹njosti tijela i du¹e, sve je za njih samo izvana: mesnato i opipljivo, mekano i tvrdo. Okorjeli, ogromni, sa svojim konjima i svojim taljigama, sa svojim vinom ¹to izgleda da je priticalo iz bezdanih i neiscrpljivih lagvova, ti polupijani obrazi u vjeènoj polutami izmeðu pijanstva i straha, na nepremostive daljine od svega ¹to je gradsko (a opet u nekoj glupoj isprepletenosti s tima najnovijim gradskim uspjesima i strojevima), sve je to Fillpu izgledalo kao micanje u jednom zga¾enom mravinjaku.

"Postoji mravinjak sa svojim sivim nevidljivim snagama i micanjima, sa svojim vi¹im redom i neshvatljivim stremljenjem, ali je neèiji ogromni papak zgazio to kretanje i sada se sve nalazi u stravi i u bezglavom neredu. ©to da se radi s tim zga¾enim seoskim mravinjakom i kako da mu èovjek pristupi? Na koji naèin? - S koje strane?"

Razmi¹ljajuæi o razlozima seoskog zbivanja, Latinovicz se je, sasvim prirodno, gubio u svakodnevnom utilitarizmu: kako bi bilo da se gnoji umjetnim gnojem, gipsom ili èilenskom salitrom? Da se ore traktorima, da se ta rasparèana, rasparcelirana zemlja stopi i spoji u ogromne, racionalne (kanadske) plohe, da se digne to dvanaesto stoljeæe za dvanaest stotina godina vi¹e! Da se rasvijetli sve elektrikom? Zajmovi? Banke? Zadruge?

Gledao je neke bistrije pojedince, kako se grizu i izgrizaju u jalovoj borbi s tim zadrugama, po vla¾nim sivim sobama, gdje obièno nema nièeg: vreæa gipsa, jedna vaga sa dvije ¾ute mjedene zdjelice, na kojima se va¾u zadru¾na galica ili zadru¾na sol. Knjiga o knjigovodstvu s debelim peèatima, u koju ima uvid svaki odbornik te èitave nedjelje poslije podne i ne rade drugo nego se nate¾u i ogovaraju za dva-tri dinara, da ih nije blagajnik prisvojio? Odbori, pobijanje nepismenosti?

Veæ osamnaest milijuna godina hodamo na stra¾njim nogama, a jo¹ smo èetverono¹ci u glavnom svi! I ¹to to znaèi, znati èitati i pisati, kada pi¹emo veæ sigurno dulje od pedeset hiljada godina, a svakih stotinu godina rodi se jedan èovjek, koji umije doista pisati, a njega ne zna i ne èita nitko!

Da se organizira kongres vatrogasaca? Spremaju se Kostanjevèani na sveèani kongres vatrogasaca, a vojvoda kostanjeveèki, postolar i vinogradar Hrustek, ima zlatnu kacigu sa crvenim konjskim repom. Ili da on (lièno) pomogne Kostanjevcu, sa svojim koloriziranim platnima, slikanima po programu najmodernijeg fauvizma? Svaka, pa i najbljeða pomisao na slikarstvo izgledala mu je u ovim prilikama smije¹nom.

Sjedi masa slikara po velegradovima te razapinju svoja platna u gradskim gungulama, kao pauci mre¾e: hvataju dolare u mete¾u novca i robe. Ovdje u Kostanjevcu imalo bi smisla prodavati konjske gunjeve, lonce, petrolejke (a i to ide danas slabo), ali da èovjek slika tu, to je bespredmetno. Komu? Za¹to? Fauvizam ovdje èisti besmisao!

Slikarsko gledanje uopæe nije se javljalo veæ dugo. Ona kompozicija o golom ¾enskom trbuhu (kada se provezao pokraj kaptolskih frajlinskih prozora) bila mu je od povratka posljednja slikarska emocija. Izostale su slike, sve je dojmove racionalno izgraðivao: pokrene se negdje jedan neobièno zelen list ili se rasvjeta razlije preko kakve prljave, plavkaste stijene, sasvim prozirno gobelinski, a on gleda te rasvijetljene odnose ploha mirno, geometrijski, bez uzbuðenja. I novine su dolazile, ali ih nije èitao. Ni¹ta mu nije suvi¹nije izgledalo nego gradske novine: neke mode, ¹e¹iri, nogometi, predstave, izlo¾be? Sve ono glasno i nametljivo ¹to grad èini gradom: kakvi glupi nerazmjeri! Ono, ¹to se danas dogaða po gradovima, ono glupo nagomilavanje robe, nered oko te robe, glupa, glasna nametljivost tih privremenih vlasnika strojeva, sapuna, svjetiljaka, to vikanje, ta krv, to svaðanje oko tih strojeva, gdje bi se to sve moglo prozvati ¾ivotom u èovjeka dostojnom smislu? Blud oko usana umornih, starih ¾ena, èaðavo granje isprepleteno goruæim slovima, prljavi novinski papir, njegov dugogodi¹nji vlastiti umor usred svega toga sajma. Kao vrapci po smeæu i po konjskim jabukama, tako èeprkaju velogradske ¾enke po smeæu sada¹njice, zara¾eni krvni sudovi, saksofoni, alkohol, a sve èaðavo i prazno.

A ovdje je vjeèna, plava, vedra bonazza. Lahor je pomaknuo jedan kru¹kin list, a iza toga je duga, beskrajno duga ti¹ina. Stolnjak je bijelo-modro isprugan, a stare bidermajerske ¹alice su intenzivno crvene: kraplak. I sunce se odrazuje na samovaru kao zvuk prve violine (malo preslatko za jednu nijansu), a pèela zuji iznad tre¹anja u tanjiru: sve impresionistièki stilleben. Ugodan je opor okus èaja na usni, kada se mije¹a sa prvim gorkim gutljajima dima, ugodno je le¾ati u lige¹tulu, odmoren, okupan, u sirovoj svili, na blagom talasu jutarnjeg vjetra: zelena trava, pahuljice maslaèka na lahoru, mahovinom obrastao krov, loza, vinjage, ru¾e, a sve je to tako ugodno hladno kao rosnata èa¹a. Sve je puno peluda i vla¾nog mirisa zemlje, dobro, tiho, spokojno, jednoliènoplavo.

Pokazalo se, da mu mati ima u Kostanjevcu zapravo dvije kuæe: dolje na trgu pred opæinom jednu secesionistièku jednokatnicu, gdje je u prizemlju ljekarna, a u prvom katu stanuje geometar, i tu kuæu u vinogradu gdje ¾ivi sama u èitavoj zgradi, nad samim Kostanjevcem, na jednom bre¾uljku, dokle ima od ¾upne crkve blagom, ¾ivicom obraslom serpentinom najvi¹e sedam minuta vrlo lagane ¹etnje.

Ta stara drvena kurija, od pocrnjele hrastovine, obrasla mahovinom, sa starinskim, strmim, èaðavim krovom ostala je prazna poslije smrti kri¾evaèkog notara i ¹ljivara Letovaneèkog i mati ju je kupila vrlo jeftino, kao ¹to je veæ od prirode sretne ruke za sve materijalno. Uredili su za Filipa dvije sobe pod krovom ili po frazi njegove majke: na prvom katu. Pod ovim èaðavim, stoljetnim tramovima, gdje su Letovaneèki palili posmrtne vo¹tanice jedni drugima prilièno dugo, u tom dragom malom prostoru sa èetiri okna, s izgledom na vinograd i na daleka plava brda na jugu, tu se Filip dobro i mirno osjeæao. Pred prozorima cvala je lipa, sa cvrkutom lastavica, a u sobi, gdje je spavao, stajala je njihova stara, crvena pli¹-garnitura,, s ovalnim stolom i starim okovanim bar¹unastim albumom.

U toj zlatorezom okovanoj i starinskom kopèom zakljuèanoj knjizi bilo je mnogo duguljastih, plavih, nepoznatih i stranih lica: sve Poljaci s mamine, Valentijeve linije. Sjeæao se iz tog albuma neobièno ¾ivo jednog gospodina s visokim cilindrom i ¹tapom od ebanovine, kako se desnom rukom dotaknuo pojastuèenog, bar¹unastog naslonjaèa s te¹kim prevjesima. Tu je visjela i jedna Filipu nepoznata uljena slika èetrdesetih godina: mlada ¾ena u bjelini, dr¾eæi u ruci svijetloplavu vrpcu svog slamnatog ¹e¹ira. U sobi, za koju mu je majka rekla da "tu mo¾e raditi", bila je modra salonska garnitura, sa sedefnim intarzijama iz ostav¹tine starog Letanoveèkog, kupljena zajedno s kurijom, a kao glavna dekoracija te sobe: sabor èetrdesetosme s banom Jelaèiæem kao centralnim licem te predstave, sve uokvireno te¹kim zlatnim okvirom. Taj ban Jelaèiæ, sa svojim saborom, kao nezgrapna slikarska deplasiranost smetala je Filipa intenzivno, od prvog momenta, ali nije imao snage da zamoli majku da tu sliku ukloni: izgledala mu je ta ¾elja ipak pretjerano samodopadnom, i èuvao se suvi¹nih razgovora od prvog dana vrlo pomno.

Inaèe je sve izgledalo groteskno, ali ne sasvim neugodno: jedna vitrina s modrim ¹alicama, zlatnoobrubljeni porculan nebeske, svijetloplave boje, to nisu bili neugodni farbenfleki u ovom prostoru: na tim pastelnim, izblijedjelim pjegama bilo je vrlo ugodno odmarati svoj poluotvoreni pogled, jo¹ u polusnu, kada se èuje kako vani zuje pèele, a vjetar se poigrava sa zavjesom na karni¹i: jutro je, a ne zna se koliko je sati! Jedna je muha zaokru¾ila preko sobe i nestala u ravnoj tangenti kroz otvoreni prozor, a negdje tiho kvoca jedna koka. Sve je lapidarno, sve stoji na neèem, sve ima svoju podlogu, ukorijenjeno je, sve ima tri dimenzije. ®ivuæi tako, èovjek bi i sam mogao postati trodimenzionalan: vratiti se natrag do Euklida, razviti se natrag do stvarnog dodirivanja tvari i sam se pretvoriti ponovno u tvar!

Sanjao je bio neku noæ o blijedoj, stranoj i nepoznatoj ¾eni, i kretao se s tom blijedom ¾enom jednom strmom ulicom, koja je mogla biti negdje na jugu. A opet, sve je bilo sivo, ljepljivo, nejasno, te¹ko rasvijetljeno krvavim ¾aruljama ¹to su izgarale sasvim tamno naranèasto, kao da se gase u staklenim kru¹kama. I mnogo je crnih stupova bilo tu, svi namazani svje¾om smolom i sve je gorko vonjalo po katranu. Prolaznici, glasni i znojavi prtili su uz tu strmu, ju¾njaèku ulièicu nekakav glomazan, oklopljen stroj, kao neku vrstu tanka, mamutski nepokretnog i te¹kog. Te¹ke, nabrekle ljudske ruke hvatale su ¾bice na tim okovanim toèkovima, nekakvi polugoli luèki barabe vukli su te okovane gvozdene ploèe na kotaèima i sve je izgledalo kao demontirani parobrodski kotao, a iz njega su sukljali plameni jezici benzina i palili tim ljudima meso, i kosu, i lice, i to je meso cvrèalo na ognju i tako su svi poèeli da vièu, digli su ruke, a ta se okovana grdosija od kotla skotrljala niz strminu: Filip je imao osjeæaj da ore preko onog grada na terasama i da razvaljuje sve stvari pod sobom kao igraèke.

Elementarno se skotrljao taj èaðavi kotao niz strminu, a upravo u onaj tren zaprepa¹tene vike Filip je osjeæao tu nepoznatu ¾enu sasvim u sebi i tako mu je izgledalo da treba samo da posegne rukom i da æe je uzeti kao naranèu s grane. Kada se skotrljala ona grdosija, on se od one vike istrgnuo iz topla klupka, i osjetiv¹i jak intenzivan bol, probudio se odmah potpuno. Iz tmine kroz èetvorine okanaca prodirale su u sobu rujne pruge svijetla: odsjaj je plamena potitravao preko lica Jelaèiæa bana na èetrdesetosma¹koj saborskoj slici i vidjelo se, kako ban stoji i ne¹to govori hrvatskim velika¹ima i dostojanstvenicima, obasjan intenzivnim rumenilom vatre. Gorjelo je.

"Ogenj", "ogenj", vikali su glasovi u tmini.

"Ogenj!" Ta stara, zaboravljena rijeè probudila je u Filipu jaki osjeæaj panonske podloge. On ni sam nije znao za¹to, ali u taj tren osjetio je neobièno jako neku subjektivnu elementarnu pripadnost toj podlozi: osjetio se doma. I kao da je to sve prirodno, on je no¹en zanosom svoje kostanjeveèke pripadnosti i solidarnosti navukao u brzini na sebe svoje stvari i izjurio u noæ. Gorjelo je kod nadcestara Hitreca, odmah pod vinogradom, na cesti. ©tagalj, ¹tala, ogromni plastovi sijena, i kuæa, sve je bilo u plamenu. Spasili su blago, samo je bik simentalac ostao u ¹tali. Hitrec je oèajno urlikao za tim svojim bikom. Bik da nije osiguran, njega da izvedu, to je jedino njegovo blago na svijetu!

Tramovi na krovu ¹tale dimili su se veæ kao u¾areni stupovi i radilo se samo o jednoj minuti, i sve æe se to stropo¹tati u lomaèu: i rogljevi, i tramovi, i èitava drvena graða planut æe kao slama. Bio je perverzan tren. Stajati spram paklene, goruæe pomile greda i dasaka, i osjeæati svoju subjektivnu snagu kako raste do odluke: da se tu ispred èitavog usplahirenog Kostanjevca baci u oganj i da izvede Hitreèevog neosiguranog bika.

Poslije je Filip razanalizirao ovaj dogaðaj do najneznatnijih detalja: i ono neobièno drago, tajanstveno, starokalendarsko djelovanje mile, starinske i zaboravljene rijeèi "ogenj", i mraèan prekinut i uznemiren san o èaðavu kotlu, koji se stropo¹tao kao lavina niz strminu (a nije bilo zapravo drugo nego podsvijesno do¾ivljavanje nemira, vike i zvonjave po¾arne), i njegovo, subjektivno tra¾enje nejasne pozitivne podloge u kompleksima vlastitih nemira, sve su to mogle biti komponente samoga luðaèkoga èina: ali ¹to ga je zapravo bacilo u onaj pakao po Hitreèeva bika, to nije mogao da shvati. Prebacio je gunj preko glave i uletio u goruæu ¹talu: u ovom sjaju, u vulkanskom, blistavom ¹umu, pod plamenim vatrometom njemu je pala na pamet misao da bi bik zapravo mogao da ga razdere, a ¹to æe se onda dogoditi s njegova dva modiglianijeva portraita? Nije mislio na svoje vlastite slike, nego na svoja dva Modiglianijeva platna i na to, ¹to æe se dogoditi s tim platnima, ako ga razdere Hitreèev bik, koji nije osiguran. Bik je meðutim instiktivno osjeæao paniku toga momenta i po¹ao je za Filipom mirno kao dijete. Od Turèinova pa preko Kolca i Batine, od Mraènog do Krivog Puta i Jame pukla je Filipova slava preko noæi. On je u ustima narodnim postao onaj gospodin, koji je spasao Hitreèeva bika.

NEUGODNIM vrelom Filipovih novih nemira postala je vlastita njegova majka. La¾ je, da je ¾ivot staraca idila uz odsjajivanje starih politura, prelistavanje uspomena i slatko prièanje u predveèerje uz blagi sjaj mlijeèno-sjajne svjetiljke. Ova stara ¾ena, koja je prebacila ¹ezdesetu, neobièno je mnogo polagala na svoj izgled, neprekidno se promatrala u ogledalu i govorila o "svom dobrom izgledu", kao kakva stara, hirovita djevica. Njeno tijelo bilo je veæ mekano kao spu¾va, ali u njenim je ¾ilama jo¹ uvijek tekla neshvatljivo ¾edna krv: ona se tu¾ila na trganje u zglobovima, zamatala se preko noæi u flanelne krpe, a po danu kretala se u kostimu od sirove svile i u bijelim haljinama i pod naranèastim suncobranom. Iz njenih kostobolnih zglobova, iz tog umornog tijela izbijala je zapravo duboka ¾ivotna snaga, zanos za do¾ivljavanjem, nadarenost ¾ivotna: veseliti se sporednim sitnicama, niz elemenata Filipovu temperamentu dalekih i stranih.

Ona je u¾ivala u kupovanju svakovrsne pa i najneznatnije robe: svijeæa, rozina, sapuna, èokolade. Ideali njenog ¾ivota postali su paketi, i kolikogod je to bilo glupo, njoj su s opæinskog trga slali iz duæana robu u naroèito zamotanim paketima. Ona se veselila izletima koèijom i prireðivanju piknika: u dru¹tvu s illustrissimusom Liepachom plemenitim Kostanjeveèkim i njegovom sestrom udovicom Rekettye de Retyezat Eleonorom, gospoðom banskom savjetnikovicom, ta je ¾ena èitavo ljeto aran¾irala jedan piknik bedastiji od drugog! Imendani, roðendani, blagdani, i razni crkveni sveci, to su bili temom njene beskrajno sitnièave evidencije, i od oltarske slave svetoga Roka kostanjeveèkog do turèinske Madone ona je znala za roðendan svakoga sveca i svake svetice. U tih sedamnaest do dvadeset godina, od kada Filip nije po¾ivio s tom ¾enom, nikada dulje od pet-¹est dana, ona se potpuno izmijenila; iz svog prvog djetinjstva Filip se sjeæao te ¾ene kao ¹utljive, mraène, zatvorene, mrke, nepristupaène, koju ne¹to iznutra grize, koja nosi u sebi svoju tajnu bolest, a preponosna je da bilo kome ¹to prizna.

Blijeda, u crnini, s mirnim vo¹tanim izrazom lica, s molitvenikom u ruci, ona je ustajala na rane jutarnje mise zimi i ljeti jednako ustrajno. Ona je kleèala u crkvi okrutno hladno i s tim svojim kleèanjem znala je muèiti Filipa do besvijesti. On se dosaðivao (osjeæao je kako mu se koljena koèe od kleèanja, kako je hladan kao crkveni kamen, kako je gladan), a ta je ¾ena kleèala nijemo i nepomièno i gledala preda se ne maknuv¹i usnom. I u trafici, prodavajuæi jedno vrijeme sirove, salamu i sardine (za gospodu od kotarskog suda i kotara), ona nije nikada ni jedamput dala Filipu ni jednog zalogaja, ali ga nije uzela ni sama. A sada, u toj kostanjeveèkoj kuæi èitav dan odzvanjao je kotliæ sa ¹lagom, svi su popluni bili ispunjeni gu¹èjim pahuljama, sve je bilo mekano, pojastuèeno, zaudaralo je po vaniliji i po mirodijama, i neobièno se mnogo polagalo na kvalitet jela; sa sastavljanjem objeda gnjavila je Filipa od jutra do veèeri: hoæe li keèigu s majonezom ili peèenog ementalera?

Od prvog dana stala je Regina da ga uzrujava: sa svojim neshvatljivim sklonostima za intenzivne mirise, za toaletne vode, za pomade, za parfume. Sve te kolonjske fla¹ice i soli po politiranim plohama stolova i noænih ormariæa, ta staraèka ¾ivotna pomagala i kosmetièka sredstva: perike, jastuèiæi, podlo¹ci, ulo¹ci za kosu, ukosnice, masti, ulja, boje za uvojke i obrve, sve je to poèelo da ga nervira neshvatljivo i neobièno ¾ivo. Stara se je kupala po dva puta dnevno, a debela Karolina, koja jo kao udovica pre¹la u njenu slu¾bu, masirala ju je poslije jutarnje kupelji po èitavu uru. I ti grijaèi za postelju, klecala, krunice, svete slike, blagoslovljene vode, ispremije¹ane sa pomodnim ¾urnalima i ¹arenim suludim krpama i krojevima, a kao najgluplja stvar u èitavoj toj suludoj kuæi: njen francuski grijaè za postelju, koji je dr¾ao postelju u neprekidnoj mirnoj temperaturi od èertnaest R‚amure, sve je to Filipu izgledalo veæ od prvog dana vrlo èudnim i problematiènim. Taj ¾ivot pod ovim krovom bio je vi¹e slièan ¾ivotu vo¹tanih lutaka nego nekakvom ljudskom stanju. Promatrajuæi ovaj u svakome pogledu abnormalan naèin ¾ivota svoje majke, njemu se objasnilo da je muèenje u davnom paklu oko trafike bilo ista takva infernalna izvrnutost u patnju, kao ¹to je ovo danas u nekakvo imaginarno "u¾ivanje".

Veæ prvog dana, odmah jo¹ isto veèe, iznijela mu je na stol èitav svoj roman sa presvijetlim Liepachom Kostanjeveèkim; ona, koja mu nikada u ¾ivotu ni jedne rijeèi nije rekla o sebi ni o njegovom ocu, govorila je o presvijetlom Liepachu Kostanjeveèkom, biv¹em velikom ¾upanu i vlastelinu na dobru grofa Uexhuell-Cranensteega s takvom vehemencijom, puna dva sata, da su joj se oko usana u kutiæima zapjenili bijeli mjehuriæi sline: i koliko srce ima u promjeru, i kako beèki lijeènici misle da ne æe pre¾ivjeti Bo¾iæa, i kako to stoji s vapnom u njegovim ¾ilama i s talogom ¹eæera, i kako njihov odno¹aj traje veæ treæu godinu, a sad da je on navalio "da se uzmu jo¹ prije male Gospe"! Ali ona to ne æe da se tako brzo svr¹i. Prije svega njegovo zdravstveno stanje je upitno u svakom pogledu, a zatim: on ima jo¹ i svoju sestru Eleonoru, a ona dobro pozna tu damu, i "èula je od jedne osobe", da se oni nadaju da æe ona prepisati svoju dvokatnicu na Eleonorinu kæerku, - ¹to njoj naravno ni u snu na pamet ne pada! (Tu je Filip doznao da osim te dvokatnice u gradu u ulici jednog dubrovaèkog isusovca ima i u kaptolskom predgraðu jednu prizemnicu s vrtom do pruge, a ta je porasla u cijeni, jer hoæe da je prekupi nekakva petrolejska kompanija, da sagradi uz prugu svoju vlastitu stanicu).

A zatim je poèelo dosaðivanje s njenim portraitom. Da je presvijetli Liepach èitao jednu Filipovu knjigu o slikarstvu (i njoj donio, ali ona nije dospjela dalje od treæe stane), da je ona svima najavila, kada se njezin sin vrati iz inostranstva, kako æe naslikati njen portrait, kako je to prirodno da sin slika svoju roðenu majku ("ako veæ ne iz umjetnièkih, a ono bar iz obiteljskih razloga - sebi na uspomenu"), da on njoj to ne smije da odbije, i tako je konaèno razapeo svoje platno i otvorio paletu. Muèenje je poèelo.

Da naslika tu papigu s njenim ulo¹cima i mandarinskom perikom, s njenim umjetnoupletenim bujnim pletenicama, s njenim svijetlim srebrnim ukosnicama, to pro¾drljivo, pohotno lice s izboèenom gornjom èeljusti, tu sladostrasnu masku, koja ga je rodila, a da ni danas ne zna s kim, on bi trebao da naslika jednu parveniziranu bordelsku madame, koja sjedi pred njim s ra¹irenim nogama, s prstima punim prstenja, sa zlatnim lorgnonom i zlatnim zubalom, sa svim njenim harnadlama i mastima i grijaèima, jednu psihoanalitièku karikaturu trebao bi da baci na platno, a ne portrait slikan za Achtziger-Jahre ukus velikog ¾upana, presvijetlog gospodina Liepach-Kostanjeveèkog! A zatim: gdje da je slika?

U prirodi?

S naranèastim njenim suncobranom u bijeloj sirovoj svili, s panama ¹e¹irom i zelenom vrpcom u sjeni jabuke, u vrtu? Kod èaja, s modrobijelim stolnjakom u sjenici uz samovar? U njenom nesretnom Louis XV.salonu, u tom nemoguæem int‚rieuru, koji izgleda kao provincijalni izlog za pokuæstvo?

Poèelo je tako njegovo tipièno selenje, ono sitnièavo razmi¹ljanje oko same stvari, nemoæno, dekadentno, ¹engajsterajsko strahovanje pred neposrednim zahvatom u slikarsku materiju. On je o njoj imao intenzivnu, liènu predod¾bu, ali ta je bila sve prije nego konvencionalna: kada veæ ne mo¾e da je karikira, njemu je boja njenog mesa (kontrast izmeðu njene crne nafarbane kose i tjelesne masti), najbolje odgovarala u bijelom: on bi bio najvolio da je slika pred toaletnim ogledalom u bijelom staromodnom ¹lafreklu, ali ona o tome, naravno, nije htjela ni da èuje. Ona lièno inzistirala je na sliku u crnoj svili!

U crnoj svili on je ovu ¾enu jedamput davno, prije mnogo godina, neobièno intenzivno do¾ivio u onoj èudnoj, zlatnoj kavani, kad je èekao na nju èitav dan. Onda je tu ¾enu prvi puta ugledao umornu i staru, a danas, trideset i èetiri godine poslije onoga dogaðaja on je mnogo umorniji i stariji od nje. I kolikogod to nije odgovaralo stvarnosti, ona njegova davna spoznaja da je njeno lice clownsko, bijelo, kao bra¹nom namazano, sve je vi¹e dolazila do izra¾aja pod njegovim kistom, ¹to je dublje ulazio u sliku. Njeno maèkasto kreveljenje, prenavljanje, njena namje¹tena ljubaznost, protuprirodan, izvje¹taèen smijeh, njena la¾ljiva pretvorljivost i namje¹tena, katolièka treæoreda¹ka skromnost, sve su to bile duhovne naslage u koje je prodirao snimajuæi masku te ¾ene u crnoj svili pred sobom, kao da je posmrtna. Pod osnovnim potezom njegove ruke ostala je ta blijeda maska kao podloga blijedog clownskog obraza u crnoj svili sa starinskim bro¹em. Zarezi oko usana neobièno strastveni, oèi ¾ive, velike, upale, goruæe, a pod tim tamnim oèima umorni podoènjaci, kao sjenke poroka. A iza toga jedno umorno lice, nenaravno, neprirodno, la¾no, lice zapravo majmunsko, neobiène, zgu¾vane, nervozne fiziognomije.

Prva dva dana, dok je to lice bilo jo¹ pod koprenom nabaèenosti, u flotezzi prvog poteza, pod masom neizdiferencirane boje, dok su se samo nazirali mutni obrisi, a sve je jo¹ izgledalo na konvencionalnu distancu, stara je bila zadovoljna i odobravala je frazama, koje su granièile sa zanosom. Ali poslije, kada je taj kist pod rukom njenog sina poèeo sve ¾ivlje da zalazi pod ko¾u, kada se je pod tim o¹trim dlakama rastvarala epiderma kao pod britvom, kada su se rastapale boje pod prodirnom snagom pogleda, ona je pred tim obrazom u crnoj svili na platnu, ¹to je tamo nastajao pod rukom slikarskom, postajala je sve nemirnijom. ©to je taj kist namoèen u terpentin sve vi¹e skidao s toga lica sve luckasto, naèinjeno, bazarsko, pozersko, onu gustu naslagu ¹minke pod tim potko¾nim tajnama, ¹to se tu sve vi¹e, kao pod anatomskim no¾em, razrezivalo i skalpiralo jedno potajno skriveno lice, njena je zlovolja sve vi¹e rasla. Ona je postajala nervoznom, nju su poèele muèiti njene poslijepodnevne glavobolje, ona je izostajala zbog raznih smetnja, a konaèno jednog jutra, prije posla, kada je Filip pu¹eæi svoju prvu cigaretu i sav zadubljen u svoje platno (koje je veæ poèelo da ga privlaèi) i zaboravio da ga mati èeka, ona je htjela ne¹to da mu ka¾e, ali nije dospjela dalje od prvih rijeèi. Iz nje je provalio plaè, grèevito i iskreno.

Filip je htio da se objasni s njom. Govorio je ne¹to o subjektivnoj stvaralaèkoj komponenti, osjeæajuæi kako mu te fraze la¾no zvuèe, ali ona nije mogla da se svlada a glas joj je bio ranjav i slomljen.

"Da jedan sin mo¾e da gleda svoju majku na takav naèin, kao njen jedini sin nju, to je ¾alosno!"

Tu je on slo¾io svoje kistove u kasetu, odnio zapoèeto platno u svoju sobu, okrenuo ga iza ormara spram zida, i tako je kod toga ostalo.

KRUG oko presvijetlog Silvija Liepacha plemenitog Kostanjeveèkog postajao je sve enervantniji. Ti su ljudi dolazili ovamo pod taj kostanjeveèki krov kao da je to njihovo vlasni¹tvo i tu su se vladali kao pod svojim vlastitim krovom. I stari presvijetli veliki ¾upan, i njegova sestra, banska savjetnikovica Eleonora, i njena kæerka Medika, i njihov neæak doktor Tassillo plemeniti Pacak-Kri¹tofi, neæak kaptolskog biskupa Silvestra Kri¹tofija, kod koga je Filipov otac slu¾io kao sluga. Filip je gledao te ljude kako ¾vaèu porculanskim zubalima, kako govore o najnovijim homeopatskim metodama lijeèenja, o veronalu, o glazbi, o spiritizmu, o antroposofiji, i na momente bilo mu je kao da sanja. Da se izmeðu pedeset hiljada krovova on morao da namjeri na ovakav truli krov, i upravo taj truli krov mora da mu je takozvani "roditeljski dom".

Presvijetla Kostanjeveèka, banska savjetnikovica gospoda Rekettye, bila je gospoða konzervativna u smislu devedesetih godina: njen svijet ostao je svijet staromodnih steznika s ribljim kostima i vazelina kao sredstva za poljep¹avanje. Izgladnjela lica, s donjom èeljusti ¹panjolskom, nerazmjerno visoka rasta, u staromodnim bijelim èarapama, presvijetla kretala se pod zvijezdama kao potpuno ishlapnjela sjenka u svijetu neobièno slikovitom: u svijetu ljepote, koja je vjeèna, boga koji je neshvatljiv, i kralja Ludviga bavarskog, koji je noæu galopirao kroz ¹ume u pratnji bakljono¹a, kao furija. Ona se micala svijetom i govorila o Casalsu, o besanicama, o bizarnim spiritistièkim seansama, a zapravo je umirala od fiks-ideje, da nosi u sebi raka.

I njen suprug, gospodin banski savjetnik plemeniti Rekettye, i on je umro od raka prije tri godine, èitavih njenih pet posljednjih godina nije bilo ispunjeno nièim drugim nego prislu¹kivanjem, kako to rak zapravo ¾dere tkivo gospodina banskog savjetnika i kako èitav taj svijet zubi, vjetrova crijeva i kucanja srca nije zapravo ni¹ta drugo nego jedan gadan i neshvatljiv rak, koji ¾dere i pro¾dire sam sebe od poèetka u sve vjekove. Èelava od posljednjeg pro¹logodi¹njeg vrbanca, gospoða banska savjetnikovica nosila je bogatu tamnocrnu periku, a vrat je podvezivala crnom bar¹unastom pantljikom. Tako ko¹èata i neobièno duga, micala se po ovim sobama kao stra¹ilo za ptice. Kao stari gavran tako je ¾vakala svoje lijekove i neprekidno govorila o tome, kako umire od raka.

Ona da to zna, da je njoj svaka minuta odbrojena, jer ona vidi veæ po svojim modrim noktima da njen rak neprekidno raste! Sve je plaæena prevara oko nje i svi joj ljudi la¾u u lice: i lijeènici, i posluga! (Maèke su jo¹ najsimpatièniji stvorovi na svijetu!) Ona umire, a nitko to njoj ne æe da prizna istinu! Svi igraju pred njom, a ona sve to prozire i vidi.

Presvijetli gospodin veliki ¾upan Liepach Kostanjeveèki pro¾ivio je svoje najsretnije dane u sjaju beèkoga carstva i tako je ostao èitavog ¾ivota snatreæi o onim davnim "nezaboravnim danima, koji se ne æe vratiti po svojoj prilici vi¹e nikada".

"Sve one divne radosti progutalo je ovo antipatièno, gadno, demokratsko-materijalistièko vrijeme, da nikome nije postalo bolje, a ona uzvi¹ena francjozefinska kultura le¾i - danas - razorena, kao kakav antièki hram na B”cklinovoj slici."

Promatrajuæi ove gadne dogaðaje oko sebe pomalo elegièno, presvijetli je u sebi plakao nad razvalinama svojih uspomena, od kojih je najvelièanstvenija bila zlatorezom uokvirena pozivnica na previ¹nji dvorski objed, prigodom previ¹njeg boravka Njegova Velièanstva Cara i Kralja u na¹em glavnom gradu i prijestolnici Kraljevine, godine osamstotinadevedesetpete, mjeseca oktobra. Izrezak iz "Narodnih Novina" od èetrnaestoga oktobra, gdje su bila ¹tampana lica na previ¹njem dvorskom objedu, a gdje je izmeðu tih grofova, prinèeva, dostojanstvenika i biskupa i presvijetli gospodin veliki ¾upan Silvije plemeniti Liepach Kostanjeveèki bio isto tako jedno dostojanstveno lice, taj izblijedjeli novinski izrezak èuvao je kao jednu od skupocjenih relikvija s ostalim takvim rijetkostima u pojastuèenoj kutiji od ljubièastog bar¹una. Slika tog previ¹njeg dvorskog objeda u velikoj dvorani banske palaèe ostala je Silviju Liepachu urezana u mozak neizbrisivo i njegovo sjeæanje ostalo je zapeèaæeno tim fantastiènim dogaðajem, kao vosak previ¹njim peèatnjakom s troslovèanim monogramom preuzvi¹enog carskog imena.

Uz Njegovo Velièanstvo lijevo sjedio je prejasni nadvojvoda Leopold Salvator u odori topnièkog pukovnika sa znacima zlatnoga runa, pa komorni predstojnik, konjanièki kapetan plemeniti Szabadhegyi, pa Njegova Preuzvi¹enost kraljevski ugarski ministar predsjednik barun Banffy, pa pravi tajni savjetnik, vrhovni dvorski me¹tar grof Pejacsevich, a s desne strane Njegova Preuzvi¹enost ban grof Khuen-H‚derv ry, pa pravi tajni savjetnik, ministar Feldzeugmeister barun Fej‚rv ri, i u slavnoj sviti grofova, guvernera, ministara, komornika, pravih tajnih savjetnika i vitezova zlatnog runa, u uzvi¹enom krugu biskupa i predsjednika banskih stolova, krilnih poboènika, vrhovnih me¹tara i dvorskih predstavnika, o onom sjajnom vijencu èlanova previ¹nje magnatske kuæe i drugih ni¾ih zakonodavnih tijela, tamo kod previ¹njeg stola, uz blistave zlatne zdjele i kristalne posude, sjedio je i veliki ¾upan Silvije Liepach Kostanjeveèki, èetrdeset sedmi po redu, izmeðu predsjednika kraljevskih ugarskih ¾eljeznica von Ludwiga i generalmajora grofa Wurmbrandta, kao predstavnik svog lojalnog i vjernog ¾upanijskog koransko-glinskog tijela, pred previ¹njim vrhovnim me¹trom dvorske kuhinje grofom Wolkensteinom.

Izmeðu dva dvorska lova, ustrijeliv¹i sto¹ezdeset i dva gnjetla, sedamdeset i tri zeca, tri divlje svinje i jednu ko¹utu u Konopi¹tu, car je otputovao na Markov trg, da bi se brzim vlakom vratio u Ischl, gdje je zaklao èetrdeset i tri jelena i sedamnaest srna, a meðutim je kao polubog i nadnaravna pojava dao svoju ¾ivu, carsku ruku presvijetlom gospodinu Silviju plemenitom Liepachu Kostanjeveèkom, i dotaknuv¹i svojom posveæenom pomazanom jeruzalemskom desnicom ovog plavokrvnog smrtnika, oduhovio ga i posvetio za èitav jedan ¾ivot!

Sjedi gospodin Liepach Kostanjeveèki nad svojom bar¹unastom kutijom i prebire po dragim i skupocjenim relikvijama. Broj "Narodnih Novina" s njegovim promaknuæem na ¾upanijskog perovoðu vi¹eg plaæevnog stupnja: "Ban Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obna¹ao je imenovati doktora Silvija Liepacha Kostanjeveèkog ¾upanijskim perovoðom".

Eto odlomka iz jednog davnog, mrtvog vremena, kada je mladi ¾upanijski perovoða Silvije Liepach stajao pred vratima tog ¾ivota, kroz koji je sada pro¹ao, kao kroz niz rasvijetljenih soba, i tako sada lista pismima i po¾utjelim novinskim izrescima, a sve je ostalo iza njega, kao sumrak iza jahaèa. Toga dana, dvanaestoga srpnja hiljadu osamstotina osamdesete, po "Narodnim Novinama" umrlo je u domaæim vijestima jedno novorodenèe ¾ensko, nekr¹teno, prezimenom Ceriæ, od majke slu¾avke iz Mesnièke ulice, a kako je dijete po nalazu gradskog fizika moglo biti zagu¹eno, slu¾avka Marija je stavljena u pritvor, i to je u glavnom gradu kraljevine bio jedini dogaðaj. Grof Uexhuell-Gyllenband-Cranensteeg, general konjani¹tva, doputovao je u grad odsjeo u "Svrati¹tu k caru", a meðu onim potro¹arinama, daæama i najamnim novèiæima jedan ¾upanijski perovoða spremao se na svoju blistavu karijeru. A kada je bio imenovan velikim ¾upanom, "Narodne Novine" donijele su èitav èlanak pod naslovom: Karijera doktora Silvija plemenitog Liepacha Kostanjeveèkog.

"Netom imenovani veliki ¾upan ¾upanije koransko-glinske, doktor S. pl. L. roðen je treæega augusta 1856. u Zagrebu od oca Silvija plemenitog Liepacha veleposjednika. Svr¹iv¹i pravne nauke u Beèu, gdje je stekao doktorat, stupio je mladi doktor 1879. kao perovodni vje¾benik k obstojaloj zagrebaèkoj pod¾upaniji u politièku slu¾bu, po¹to je odslu¾io svoju jednogodi¹nju dobrovoljaèku slu¾bu kod carske i kraljevske konjanièke ulanske pukovnije broj pet u Virovitici. Iste godine imenovan je pod¾upanijskim perovoðom, godinu dana kasnije kotarskim pristavom, da bi godinu poslije bio imenovan ¾upanijskim perovoðom vi¹eg plaæevnog razreda, dodijeljenog kod kraljevske hrv. slav. zemaljske vlade. Od toga vremena slu¾io je kod kraljevske hrvatske zemaljske vlade, gdje je imenovan perovoðom prvog razreda, a 1889. tajnikom zemaljske vlade.

U ovom svojstvu slu¾io je sve do smrti svoga blagopokojnoga oca, veleposjednika kostanjeveèkog, kad su ga obiteljske prilike sklonile da se odrekne dr¾avne slu¾be i da se posveti upravi svog gospodarstva, koje je predstavljalo znatan i ugledan imetak. Previ¹njim reskriptom od oktobra iste godine ta je ostavka Silvija plemenitog Liepacha uzeta na znanje. Kako je meðutim smræu poglavitog gospodina Lentulaja, opata i narodnog zastupnika kotara lonjskopoljskog ispra¾njeno mjesto saborskog zastupnika, to se je gospodin doktor Liepach prihvatio ponuðene kandidature, te je na izborima godine 1894. od drugoga decembra jednoglasno izabran zastupnikom u Saboru Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Kao narodom izabrani narodni zastupnik (izabran jednoglasno od sedamnaest izbornika, opaska pisca), pridru¾io se naravno Narodnoj stranci, gdje je u klubu poèeo da igra jednu od istaknutijih uloga, naroèito se markantno istaknuv¹i u istogodi¹njoj proraèunskoj raspravi.

U¾ivajuæi jo¹ iz vremena svoje upravne slu¾be zaslu¾eni glas odliènog, korektnog i nadasve savjesnog upravnika, on je sada imenovan za velikog ¾upana ¾upanije koransko-glinske, kao osoba naroèitog povjerenja Njegove Preuzvi¹enosti Bana, koji je ovim izborom opet jedamput posvjedoèio, da je neobièno sretne ruke u odabiranju svojih glavnih suradnika. Presvijetli gospodin Liepach plemeniti Kostanjeveèki stoji jo¹ u naponu snage i svojim taktom, svojom neobiènom marljivo¹æu i predano¹æu slu¾bi, on æe na svom novom mjestu osvjetlati lice narodu kome slu¾i i zemlji koja ga je poèastila takvim povjerenjem."

"Naroèito se markantno istaknuv¹i u istogodi¹njoj proraèunskoj raspravi", ta reèenica "Narodnih Novina" bila je ona sitnica, koja je u veliko-¾upanskoj karijeri gospodina Liepacha znaèila va¾an preokret. Za te iste proraèunske rasprave donio je "Pester Lloyd" jedan èlanak s potpisom - od jednog l. p. to jest lonjskopoljskog veleposjednika - "von einem Grossgrundbesitzer aus l. p.". Nije bilo nikada nigdje reèeno, ali se je znalo, da je taj sa slovima "l. p." signirani èlanak napisao kostanjeveèki vlastelin, koji je tim èlankom osim svog ukrasnog pridjeva kao "spreman upravnik" dobio jo¹ i indirektan naslov "priznatog autoriteta u ustavnoj nauci".

U tom toliko razvikanom i po jednim opozicionalnim novinama prevedenom èlanku gospodin veleposjednik Liepach razvio je svoje "ustavno uèenjaèke" ideje ovako: "mi ¾ivimo danas u politici o pukih fikcijah. Zovemo zemlju neku Hrvatskom, koja uistinu nije Hrvatska, koja ima to ime istom od konca pro¹log stoljeæa; zovemo drugu zemlju Slavonija, koja takoðer nije Slavonija, nego koja je otkako postoji kraljevina Ugarska, isto onako ugarsko zemlji¹te, kao ¹to je Bihar ili Szabolcs: sastavni dio kraljevine Ugarske. I s tim pseudonimnim zemljama vodimo pregovore kao dr¾ava s dr¾avom, prihvaæamo tvrdnje, kojih je ni¹tetnost znanost veæ davno razlo¾ila, kojima protivslove isprave i zakoni i protiv kojih se buni na¹e po¹teno osvjedoèenje, osnovano na dokazima priznatih autoriteta iz ustavne nauke".

"Naroèito se markantno istaknuv¹i" tako tim nepotpisanim èlankom u "Poster Lloydu", lonjskopoljski i kostanjeveèki veleposjednik Liepach bio je imenovan velikim ¾upanom i vrata su mu se otvorila pred najvi¹im moguænostima. Da nije postao podban, skrivila mu je njegova supruga Eleonora, koja je prigodom previ¹njeg cerclea na graðanskom plesu u Hrvatskom Sokolu ostentativno odbila da se oprosti sa svijetlom banicom Margitom Khuen H‚derv ryjevom, uvrijeðena zbog arrangementa èitavog tog previ¹njeg cerclea, kod koga je ona kao Supruga velikog ¾upana i plemiæa i sama plemenita Somsich de Galdovo et Tur¢cz bila po svom subjektivnom uvjerenju zapostavljena u rangu za sedam mjesta.

U kolu preuzvi¹enih, presvijetlih i visokoroðenih gospoða, koje su pred Njegovim Velièanstvom trebale da predstavljaju elitu na¹eg graðanskog dru¹tva, gospoða Somsicheva stajala je po redu dvadeset i èetvrta mjesto sedamnaesta, i kada je pristupila preuzvi¹enoj grofici Khuenovoj, da joj - kao banici - objasni taj oèigledan nesporazumak, ova joj nije odgovorila ni rijeèi, nego je pre¹la preko njene interpelacije, kao da je uopæe nije ni stavila.

Stvar je bila jasna. Banica grofica Khuen H‚derv ryjeva, grofica Khuenova, iz godine trinaesto¹ezdeset i prve, grofica lichtenber¹ka i barunica novolenba¹ka iz petnaeststosedamdesettreæe, gospodarica Nu¹tra, H‚derv ra i Vicze, roðena grofica Teleky, carska i kraljevska patronatska gospoða od mad¾arske plemenita¹ke linije, priznata od kralja Sigismunda prije pet stotina godina, stoji na balustradi sa barunicom Inkeyjevom roðenom Ludmilom, Theodorom, Marijom, Gabrijelom groficom Deymovom, kæerkom èe¹kog grofa Franca de Paula Marije Zaharije Antona Wenzela Deyma i grofice Marije de la Fontaine i D'harmoncourt-Uverzagt, i s groficom Julijanom Dra¹koviæ-Erd”dijevom, suprugom gospodara trako¹æanskog, damom reda velikog krsta sa zvijezdom i kæerkom zaèasnog komtura ad honores kraljevskog bavarskog reda svetog Jurja, Erd”dija ¹takoroveèkog, i tu pristupa k njoj nepozvana, - "so eine hergelaufene Schlawoniterin, und spricht sie an, in einer Art und Weise": - da banica i nije mogla drugo nego da joj ne odgovori ni slova. Prije svega: red ovog primanja nije aran¾irala preuzvi¹ena gospoða banica, nego veliki me¹tar dvorskog ceremonijala, a zatim: "was will diese Person, wer ist sie eigentlich, und was ist eine Obergespansgattin? L„cherlich!"

Kada se je poslije cerclea banica opra¹tala od prisutnih dama i kada je pristupila do "dvadeset i èetvrte", pru¾iv¹i joj ruku, ova, anonimna, "dvadesetèetvrta", odbila je da se rukuje s groficom Margaretom i tako je planuo skandal mnogo veæi od spaljenja mad¾arske zastave.

"Ja sam bio èetrdesetsedmi, a tebi nije dosta ni da si dvadeset i èetvrta", uzrujavao se Silvije Liepach raspravljajuæi o tome dogaðaju sa svojom ¾enom, osjeæajuæi sasvim toèno svoj brodolom.

Preuzvi¹eni gospodin ban, koji je veliko¾upanskim imenovanjem presvijetlog gospodina Liepacha "pokazao svoju neobiènu sretnu ruku u odabiranju svojih doglavnika", svr¹io je s tim svojim doglavnikom poslije te scene vrlo brzo: veliki ¾upan Silvije plemeniti Liepach vratio se na Kostanjevec na bo¾iæne svetke i sa Kostanjevca se poslije vi¹e nije micao. Tu je do¾ivio nenadanu smrt svoje supruge Eleonore Somsicheve oko Duhova pred rat (od upale slijepog crijeva), tu je pre¾ivio i svoga jedinca Silvija, koji je pao kod znamenitog konjanièkog juri¹a pred Rawa-Ruskom godine petnaeste, kao poruènik carske i kraljevske pete ulanske regimente.

Doèekao je i to, da vidi jedne oktobarske noæi polugol, u svojoj spavaæoj ko¹ulji, bez kaputa, u gaæama, kako "nekakvi barabe" pale njegov kostanjeveèki krov, kako su do¹li "nekakvi demokratski korte¹i" i razdijelili "nekakvim barabama" njegovih èetiristotine jutara najboljih oranica i kako sada prtlja i kuburi na Kostanjevcu prezadu¾en, u neizvjesnosti, ne æe li ga jednoga dana Jakob Steiner jednostavno delo¾irati i ne æe li tako svr¹iti u grabi kao beskuænik. (Ona teza Filipove majke, da "ovi na Kostanjevcu raèunaju s njenom dvokatnicom" u ulici jednog dubrovaèkog isusovca, nije dakle, po svemu, bila sasvim neosnovana.)

Silvije Liepach Kostanjeveèki nije se vi¹e snalazio meðu dogaðajima i stvarima: shvaæanje ¾ivotnog tempa polagano je prelazilo njegovu snagu. Sanjajuæi gluho nad svojim relikvijama i vrijednosnim papirima, on je gledao u blijedo-plave tiskanice austrijske srebrne rente, u zalo¾nice austrijskog Kreditnog zavoda kao u igraæe karte fantastiènih, dalekih i davno izgubljenih igara: sve te velike i va¾ne stvari danas su bezvrijedne kao izigrane igraèke, i ¹to æe mu ti papiri s potpisima guvernera i ministara i dostojanstvenika jednog carstva, koje danas visi po ormarima u naftalinu, kao njegova magnatska surka! Koliko se on nagnjavio oko izgradnje veliko¾upanskog aparata osamdesetih godina, a gdje su sve one mase trabanata, udvorica, slugana, ¹trebera, aspiranata, kandidata i apsolvenata, koji su u gomilama prodefilirali kroz bjegova predsoblja? U kakvim su se tminama ishlapila ona vremena, kada se je nad tim kraljevskim prometom i prugama i cestama i uredima pjenio banski ¹ampanjac, kada su se polagali temelji novom nagodbenom upravnom aparatu i kada su doista "nezainteresirani idealisti" htjeli da pridignu tu na¹u nesretnu - "seljaèku marvu".

"Od kolere i od moèvara i od poplave na jedan simentalski stepen. A zahvalnost tih krava i baga¾e? Da su mu provalili u dvor i zapalili krov! Eigentlich unfassbar!"

Jo¹ kao mladi gentleman i beèki doktor osamdesetih godina, on je mnogo polagao na svoju garderobu. Njegov Chester Field s obrubljenim reversima padao je s tri linije u struku vrlo vitko: karirane hlaèe, ¹vedske ¹iljaste cipele, cilindar, sve prvorazredni beèki posao iz ruku najboljih krojaèa, sve je to ovog mladog vlastelina isticalo (vrlo diskretno) kao èovjeka, koji ima smisla za nagla¹en ali nenapadan potez no¹nje. Jo¹ i danas je njegov crni paletot iz onog vremena njegov najsolidniji odjevni predmet, a njegovi frakovi, njegov Wales-kamgarn-havelok, njegov pe¹tanski salonrok, sve je to visjelo vrlo uredno u ormarima i iznosilo se svake druge nedjelje na vjetrenje, premda je meðu tim krpama bilo i takvih, koje nije dodirnuo èetrdeset godina.

Dolazeæi tako gotovo svakodnovno u posjete svojoj prijateljici gospoði Latinovicz-Valenti (Filipovoj majci), u svom svijetlosivom saccou, sa svijetlim krem gama¹ama, sa ¹tapom od ebanovine, bijelom kravatom i neobièno sjajnim okovratnikom i man¹etama, on je izgledao kao siva lutka iz èudnog starinskog albuma. Bri¾ljivo okupan, sasvim sijed, pomno obrijan, jo¹ prilièno pokretan, on zapravo nije bio lice antipatièno, ali Filip nije nikako mogao da se pomiri s njegovom egzistencijom. Prije svega, naslov njegove majke madame Latinovicz-Valenti izgovarao je stari uvijek neobièno razgovijetno, polagano i ceremonijalno nagla¹eno, kao da izgovara nekako naroèito otmjeno i dru¹tveno visoko istaknuto ime, oèito nagla¹ujuæi prezime Valenti, kao prezime njenog brata beèkog Feldmarschallieutenanta koga je on svojedobno lièno poznavao i u generalovoj se kuæi kao gost vrlo ugodno osjeæao. A osim toga Filipu je izgledalo, da taj stari poznaje njegovu majku jo¹ iz onog mraènog biskupskog vremena, znajuæi tako o toj ¾eni mnogo vi¹e od njega i promatrajuæi je iz jedne, Filipu savr¹eno nepoznate perspektive. Sve je na tom starcu bilo jo¹ kako-tako pomadama i mastima prilièno zalizano, osim ruku. Ruke toga èovjeka izgledale su doslovno osuðene na smrt. Neobièno senzualne, grabe¾ljivo i sebeljubivo uznemirene, ruke tog starog bonvivanta pru¾alo su se pohlepno za stvarima, kao da hvataju za ¾ivotom iz mraènoga veæ predgroblja: kako je on pro¾drljivo grijao svoje veæ beskrvne dlanove na toploj plosi porculanske èajne posude, kako se je neugodno doticao Regininih ruku (i u prisutnosti stranih ljudi), kako je strastveno frkao svoje cigarete i oblizujuæi se stavljao ih u svoj cigar¹pic od slonove kosti, sve je to na Filipa djelovalo odbojno i enervatno. Njemu je zbivanje u toj kostanjeveèkoj kuæi poèelo izgledati sablasnim: tu se je odvijala jedna igra nad grobovima i oko grobova, mukla i podmukla, sasvim mutna i nezdrava.

Oko nekakvih dvokatnica, lo¹ih beèkih viceva, èajeva i veèera, igra prikrivena i konvencionalna, koja je pod povr¹inom napukla kao stara posuda, iz koje se polagano cijedi bolesna i gnojna ljudska strast. Stari dolazio bi u predveèerje, jo¹ za vrijeme toplog èaja, ostajuæi onda obièno i preko veèere do u kasnu noè. Tu se razgovaralo o sazivanju duhova, o pokornosti spram dragog nam gospodina boga, o nekoj izvjesnoj kao vi¹oj, staraèkoj rezignaciji, kojoj sve ljudske strasti i napori iz njene perspektive izgledaju prilièno smije¹ni. Govorilo se o davnim mladostima i zabludama, o psima, o maèkama i o slu¹kinjama, o odijelima, o kuhanju i o koncertima. O va¾nosti pasje probave, o psima uopæe i vrlo mnogo, a i o tome, kako je slu¾inèad nezahvalna! O bolestima uha i grla, o neshvatljivim slabostima srca, o sljezovim oblozima i o dijetama. Sve to uètivo prikriveno i la¾no brbljanje trajalo je beskonaèno jednolièno, a kada bi to dvoje ostali sami u sutonu u Regininoj sobi, na njenom pli¹-divanu, nad sobom bi se natkrilila duga i nepomièna ti¹ina.

Vrativ¹i se jednog predveèerja iznenada kuæi, Filip je pro¹ao na vrtnoj strani pokraj majèina prozora, i kako je povjetarac u taj tren uznemirio zavjesu, on je u polumraku vidio svoju majku gdje sjedi na koljenima toga starca. Pozlilo mu je i jo¹ je isto veèe htio da se spakuje, ali je onda ipak ostao. Poèeo je samoga sebe da svladava u svojim pretjeranostima, a njegova prenadra¾ena stidljivost spram tjelesnih dodira (pa i vlastitih) od poèetka mu je bila izgledala nezdravom. On se tako uvijek vlastitim razumom morao da prisili, da dotakne svojom rukom tijelo koje ¾ene, s kojom bi stajao u intimnom odnosu, jer se takvih javnih dodira ruke bojao kao naroèitih besramnosti.

"Glupo. I ¾ivot staraca, kao i drugih organizama, nije ni¹ta drugo nego otvaranje tijela i tjelesnog. To je nagon u èovjeku, koji nas goni za produ¾enjem ¾ivota! Za trajanjem! Za produ¾enjem trajanja! Osuðivati te nagone kod staraca nelogièno je, ako ih èovjek ne osuðuje kod mladosti!"

To je bilo razumno, ali inaèe po svemu iznutra, on nikako nije mogao da se pomiri s tim starcem. A starac osjeæajuæi u tom neugodnom do¹ljaku jednog svog (eventualnog) protivnika, iskazivao je spram njega naroèitu, ¹armantnu blagonaklonost. Dva mjeseca pozivao ga je k sebi na kostanjeveèki dvor, da æe mu pokazati svoje knjige, svoju zbirku oru¾ja, svoje obiteljske slike, koje bi trebale da se obnove, a on nije dovoljno upuæen kako da se prihvati toga posla, i dva mjeseca Filip nije htio da se odazove.

Stari je imao jednu navodno vrlo skupocjenu kopiju Palma Vecchia, a kako se na¹la u gradu prilika da ju proda, ponovno je zamolio Filipa da doðe i da mu je procijeni. Prvi put od njegova povratka do¹lo je izmeðu njega i majke do vrlo ¾estoke (i gotovo neukusne) prepirke zbog te slike, a onda je popustio i zaputio se slijedeæeg poslijepodneva u dvor.

Taj takozvani kostanjeveèki dvor bio je simpatièna barokna jednokatnica, sagraðena svojedobno na rubu ¹ume kao stan Cranensteegova upravitelja dobara, a Cranensteegov Kostanjevec, ogromna zgradurina od stotinu soba, stajao je od Liepachove kurije tri kilometra, podignut na jednom brdu kao tvrðava, sama za sebe, sa svojim mostom i tornjem, te neobièno ¹irokim horizontom. Liepachovi kupili su tu gospodarsku zgradu sedamdeset i pete u vrlo tro¹nom stanju, ali obnoviv¹i je i posadiv¹i oko nje jablanove i breze, dali su toj jednokatnici sasvim pristojno lice: s peronom za koèije i s terasom na prvom spratu, ta je kuæa izgledala kao kakav ljetnikovac u parku.

Stari Liepach doèekao je Filipa ¹eæuæi se pred nasadima ispred dvorca, objeruèke, intimno, kao svog dobrog i dragog znanca, koji mu je tim svojim posjetom iskazao ne samo naroèitu èast nego i neobiènu uslugu, i po¹to je sproveo Filipa kroz prizemlje (ure¹eno starim ¹krinjama i brokatnim prevjesima i crkvenim svijeænjacima), ispratio ga je na terasu. Tamo je Dominik servirao èaj sa slatkim vrhnjem, tortu od èokolade sa ¹lagom i dinje, i taj starac u izlizanoj svijetlo-smeðoj livreji kavine boje, s ogromnim bijelim rukavicama, plosnatim kao stare kornjaèe, i taj drugi starac u svom svijetlo-sivom saccou, koji govori Dominiku Ti, a Dominik njemu Presvijetli, taj èaj i taj ¹lag i te dinje i ta dva starca, sve je to ispalo neizrecivo glupo. Palma Vecchio bio je naravno oèajan, a i obiteljski portraiti bez neke naroèite vrijednosti: kiè osamdesetih godina, slikan s pogledom unatrag, da bi se liepachovska loza prikazala ¹to starijom!

Knji¾nica je bila potpuno bezlièna i prazna: s tri u ko¾u uvezana godi¹ta "Ephemerides politico-statisticae Posonienses", kao jedinom rijetko¹æu za na¹e prilike. Za jednu nijansu malko pretjerano nagla¹eno, gotovo sveèano, uzeo je stari Liepach jedno u svinjsku ko¾u uvezano godi¹te tog po¾unskog informacionsblata i patetièno rastvoriv¹i jednu stranicu, naznaèenu e¹arpom od te¹ke crvene moirirane svile: ako Filipa zanima jedan kuriozum, on je tako slobodan i ima èast da ga upozori, ne bi li posvetio pa¾nju na jednu za Liepachovu lozu tako va¾nu èinjenicu, kao ¹to je bila po¾unska objava, da su Liepachovi dignuti na èast plemstva godine osamstoosamnaeste.

Doista! Pod datumom od godine osamnaeststotina i osamnaeste dne petoga decembra tu je bilo ¹tampano ovo: MAJESTAS SSMA D. ANTONIUM LIEPACH AD EXC. CAMERAM HUNGARICO AULICAM RATIONUM CONSULTOREM OB PRAECLARA ULTRA 4O ANNORUM IN REGEM ET PATRIAM MERITA UNA CUM FILIO ITIDEM ANTONIO BELLICO CONCIPISTA IN NUMERUM R. HUNGARIAE NOBILIUM REFERRE DIGNABATUR."

Na naslovnoj stranici toga po¾unskoga vjesnika, ispod sivog ocalnog otiska polunage simboliène ¾ene u oblacima s knjigom i krilima na glavi, stajao je kaligrafiran potpis prvoga plemiæa od Loze Liepachovih, napisan gu¹èjim perom, o¹trim, neobièno pedantnim potezom: Antonius Liepach, nobilis in Monarcham et Patriam meritissimus. Preko toga olovkom, sasvim izblijedjelo, po svoj prilici ¾enskom rukom, stajalo je: Flossmann: Tombola potpourri. Seitz: Die Hexe von Boissy.

"Glupo kao ovaj Tombola potpourri", mislio je u sebi Filip promatrajuæi posivjelu ¹tampanu vijest o Liepachovskoj plemiækoj povelji i nije znao ¹to da ka¾e tom starom plavokrvnom vitezu, kome je sudbina odredila da bude jednim od posljednjih kavalira njegove majke.

Iznad biblioteènog ormara, u zlatnom okviru pod staklom, stajala je tu na zidu kao oleografija u èetverobojnom tisku reprodukcija znamenite Bencz£rove slike: "A mill‚niumi H‚dolat", poklon stale¾a i redova kraljevine Ugarske i Hrvatske i Slavonije i Dalmacije pred Njegovim Velièanstvom, mad¾arskim kraljem, prigodom proslave Hiljadugodi¹njice ugarskog kraljevstva, u baroknoj dvorani budimskoga dvora. Izmeðu te rulje u magnatskim galama stajao je vitez zlatnoga runa grof Khuen H‚derv ry kao dvorski zastavnik Kraljevine i u ljubièastom prelivu prelatskih i biskupskih pla¹teva, u poslastièarskom rumenilu brokatnih stijena i kardinalskih rukavica, u lelujavoj stravi stjegova, standarta i cilindara, isticalo se naroèito blijedo lice blagopokojne Carice Jelisavete, u crnini, pod baldahinom, i upravo nedaleko do njenih nogu preko poda polegla je i Hrvatska Zastava u patosu hiljadugodi¹njeg poklona pred Suverenima.

"Taj senilni gospodin ima u svojoj biblioteci Bencz£ra, a sa mnom hoæe da govori o slikarstvu", to je bila jedina impresija koju je Filip osjeæao negdje u sasvim dalekom i nejasnom predjelu svoga mozga; tako je prelistavao Ephemerides posonienses, promatrao nekakve tempera-motive na stropu i nije znao ¹to da ka¾e ovom brbljavom starcu, koji ga je obasipao frazama i priznanjima: da je èitao jednu njegovu knjigu i da je doznao za njegov veliki londonski uspjeh, i da to nije mala stvar biti kontraktualnim crtaèem jednog velegradskog dnevnika, a potpuno sam i goloruk progristi se u dalekom inostranstvu do takve pozicije kakvu je Filip uspio da osvoji u inostranstvu.

Pustio je staroga da se tako muèi od neprilike, ne¹to je i sam mucao kao da govori s kakvim inostrancem, a onda je iznenada ustao i oprostio se od Liepacha i sve je ispalo neobièno nezgrapno i glupo. Iduæi kuæi imao je u ustima neugodan tek, kao da je pojeo komad starog i pokvarenog mesa.

"Odakle su samo doputovali ba¹ ovamo u Kostanjevec", razmi¹ljao je Filip o Liepachovima, spu¹tajuæi se laganom serpentinom od ¹ume spram vinograda na rubu ravnice, koja je veæ sva plivala u ranom ljetnom veèernjem osvjetljenju. Po èemu se ovakav stari siromah razlikuje mentalno od nadcestara Hitreca, na primjer? Nadcestar Hitrec ima u svojoj sobi pod tramom isto takvu zlatnouokvirenu sliku u trobojnom tisku, koja se zove: "Aus meiner Dienstzeit". Da, taj ulaner, na bijeloj kobili, u modroj ulanci s nalijepljenom svojom fotografiranom glavom, taj cugsfirer Hitrec von k. und k. Ulanen Regiment No. 12 Tolna, taj nadcestar u propnju na bijeloj kobili s izvuèenom konjanièkom sabljom pod grbovima Carstva i zastavama carskim i mad¾arskim, to je jedna isto tako naèinjena lutka, kao i ovaj njegov presvijetli veliki ¾upan sa Benczurovom zlatnouokvirenom legendom u baroknoj dvorani budimskoga dvora. To je sve savr¹ena tmina. I ta bi se tmina mogla rasvijetliti samo s nijagarskim vodopadima i s falangama nekakvih novih imaginarnih lica, ali to ne bi smjeli biti Liepachi niti Liepachima slièni plemiæi iz godine osamsto i osamnaeste. To je inteligencija koja zapisuje sebi Tombola potpourri, kao dragu glazbenu uspomenu na nekakav umjetnièki do¾ivljaj, a ima starog livriranog Dominika i igra svoju ulogu kao da se nije ni¹ta dogodilo u svijetu.

Èitavo veèe èuo je jo¹ staroga Liepacha gdje mu govori, kako se je u njegovo vrijeme upotrebljavala aromatische Karbol-Essenz kao universalno dezinfekciono sredstvo, kako je zacherlin nestao iz prometa, kako je mad¾arski sistem ¾upanijske administracije bio najbolji administrativni sistem na svijetu, pak su Englezi i u kolonijama uveli - molim pokorno - taj mad¾arski sistem, i tako se muèio jo¹ dugo u noæ i nije mogao da usne. Veæ su se nad ¹umama stale javljati prve pjege svitanja i prepelica se oglasila u ¾itu, kada je bacio svoju posljednju cigaretu.

BILA je topla ljetna noæ, u punoj mjeseèini. Sjedio je Filip do ponoæi u kavani "Kod Krune" na opèinskom trgu, prelistavao "Daily Mail" i inostrane ilustracije, ispio svoj peti cognac sa sodom, i plativ¹i zaputio se u zelenu mjeseèinu, u prostor. Osjeæao je kako je lagan, kako dobro svladava zemlju pod svojim nogama i kako mu se ide daleko, u ti¹inu. Imao je tjelesnu potrebu da se udalji od sveg ljudskog i da bude sam sa trepereæim kro¹njama i zelenim tihim daljinama. Jedamput davno, prije dvadeset i tri godine, jedne ljetne noæi, isto je tako hodao sam, po ogromnoj bijeloj cesti, a rosa je blistala lijevo i desno od puta, kao staklovina. Bila je topla ljetna noæ, mirisalo je sijeno, valcer su plesali djeèaci s toplim, bijelim djevojèicama. Mirisalo je sijeno, bili su svi pijani: od ljetne noæi, i gusala, i polutmine, i mekanih djevojaèkih stasova; mladost, bistra kao kaplja, sama kao rosa u rosnatoj noæi i lagana kao vjetar u noænim kro¹njama.

Daljine su bile zelene, prozirne, ¾itke, a zvjezdano staklo tako usijano, tako fosforno, tako sasvim blizu kao pod rukom. I smijeh, i djevojaèki glasovi, i tamni obrisi gardedama, sve je to ostalo iza njega: mali grad s balkonima i bakrenim jabukama tornjeva i otvorenim prozorima, na kojima su lepr¹ale bijele zavjese. U tangenti mesa, u zanosu topla tijela, u gibanju po bijeloj mjeseèini, uz ¾ubor potoka, uz ¹um crnih kro¹anja, gdje se èuo topao lepet krila, on se gibao u prostoru kao usijana gvalja tjelesnog neèeg u njemu, pun glazbe, pun tople blizine jednog djeèjeg ¾enskog tijela, i sam jo¹ dijete u djetinjastom ushitu. Tako se je otkinuo one noæi u svoju fatalnu patnju, u svoj glupi roman za onom naivnom malom provincijalnom guskom, zbog koje je onda prolumpao maminu stotinjarku i proigrao èitavu svoju mladost!

"Kako je èudno to slijepo kretanje u nama, kako su ljudska tijela tajanstveni galvanski stupovi i kako se svi mièemo po nekim mraènim i neshvatljivim zakonima u na¹em mesu! Krene se tako ne¹to u ovakvom sedamnaestgodi¹njem balavcu, otkine se kao sudbina, i jedna ovakva mala maèka, posuta pjegama, ovakva plitka ogranièena djevojèica postaje sudbinom, koju èovjek vuèe sobom èitav ¾ivot kao mlinski kamen!"

Odbio se tako u mislima od ceste, te hodajuæi uz potok, kroz mraènu i vla¾nu guduru punu zapaha vlage i mokrog slapa, na¹ao se na otvorenom proplanku na rubu hrastove ¹ume. Tamo u sjeni crnogorice, u sjeni ogromnih, tamnih omorika stalaja je koliba sa slamnatim krovom, sva bijela kao platno na tratini, obasjana punom mjeseèinom, kao polivena vapnom.

Tu je stao. Sve je bilo u krugu nepomièno i tiho.

Noæna tmina i osjetljivo lupanje srca u grlu od uznemirenog, uzrujanog hodanja. Kroz sasvim mrtvu, zelenu ti¹inu, iz kolibe, ispod slamnatog krova, gdje je vonjalo kiselkasto po ogromnim kukuruznim hljebovima, po èaðavim æupovima i po dimu ispod strehe, èulo se otkucavanje ure. Tiho, jednolièno micanje drvenoga stroja s te¹kim, zarðalim gvozdenim èe¹erom kao utegom na lancu. Tik, tak, tik, tak.

Ti¹ina i ugodno, mudro, dekadentno proticanje vremena kao klokot klepsidre. Vapnenobijele èetvorine stijena pod slamnatim krovom, daleki ¾ubor potoka i lepet krila jedne ptice, ¹to se probudila u kro¹njama, sve je to stajalo za Filipa kao ogromna, monumentalna emocija. U dalekim, zelenim, blistavim tkaninama zrele ljetne noæi micala su se svijetla nebeska, a Filip je disao mirno i slobodno, osjeæajuæi u svome tijelu sigurnu logiku toga kako mu kola krv i kako kipti u njemu usijano i svje¾e, nei¾ivljeno meso. Osjeæao je kako polagano svladava u sebi svoju nomoænu poti¹tenost i kako mu se vraæa emotivna snaga. Danas je, poslije duge stanke, opet naslikao jedno platno.

Vraæao se o podne s kupanja na rijeci, kada je primijetio pred ogromnom okreèenom plohom jedne stijene, na suncu, okrenuto spram sunca jedno dijete, gdje mu je sjena pala preko stijene, a dijete dr¾i obje ruke vodoravno i svojim djeèjim glasom ne¹to neartikulirano mumlja. Bio je stra¹an prizor, jer je odmah utvrdio da je dijete gluhonijemo, i to nerazgovijetno vikanje bilo je ¾ivotinjski-grozno. Dr¾eæi obje ruke vodoravno, to gluhonijemo dijete vi¹e grlom nego sluhom imitiralo je glas sveæenièki kada pjeva pred oltarom. Ruke su se ¹irile kao da blagoslivlje, ruke su se dizale kao sjena po zidu, kao neke èudne i neshvatljive zmije, tako su puzale te sjene po tom zidu, micale su se kao samostalna stvorenja ¹to se mièu gipka, sjenovita, zaèarana, a dijete je urlalo oèajno, kao iza glasa, opsjednuto, suludo, opr¾eno od sunca, kao u bunilu sunèanice, i sve je bilo vi¹e jedan grè nerava, padavièavo priviðenje nego stvarnost.

Drhtao je taj ¾ivotinjski, gluhonijemi glas djeèji na punoj svjetlosti, treperio je u boleæivim kolutima, ¹irio se u krugu pred punim sjajem suncom polivene stijene, razlijevao se po prostoru, pod krovom, nad tornjem, nad drvoredom i kao dim se pu¹io pod nebom pritisnut suncom i sparinom. Tako opsjednut tim paklenim priviðenjem, Filip je do¹ao kuæi, uzeo platno i naslikao to dijete kako urla na podnevnom suncu pred jednim bijelim zidom. Glas tog gluhonijemog djeteta mumljao je nad njegovim platnom kao puklo zvono, no upravo to prljavo, zgrèeno, kretensko tijelo objasano suncem, taj stravièan grè pred noèim tamnim i gluhonijemim u nama samima i oko nas, to treperenje crvenih glasiljka u grlu gluhonijemog djeteta, to je bacio na platno s takvom neposredno¹æu izra¾aja, da se je poslije i sam prepao demonske snage svog vlastitog poteza.

Ono gluhonijomo ¾drijelo s malim, crvenim, mesnatim jezikom, ono slinavo micanje gluhonijemih usana i sluznica, ono besmisleno i slijepo mahanje rukama na suncu, a sve pred jednom kao sir bijelom stijenom, to je bio Daumierovski motiv, ali mnogo te¾i od Daumiera! Nije ni ruèao slikajuæi sve do bijele kave, i stojeæi sada na mjeseèini, u prostoru, meðu zvijezdama, noænim pticama i trepereæim kro¹njama, njega podilaze trnci od uzbuðenja: iz njegovih tuba jo¹ teku boje, u njegovim ¾ivcima jo¹ ima snage i u krvi zanosa! ®ivi i osjeæa, kako je dobro biti ¾iv.

VRAÈALE su se emocije i dolazile jedna za drugom, kao ptice kada se vraæaju iz Egipta, u ¹umnim jatima. Sjedi Filip u sutonu (u slamnatom naslonjaèu pred verandom), gleda u predveèernjem zelenilu lastavice kako kru¾e oko krova strmim i smionim krivuljama, i misli o tome, kako je ¾ivot zapravo krvoloèan i okrutan kriminal.

"I ta najidiliènija i ljudima tako draga ptica, èije gnijezdo donosi ljudima legendarnu sreæu, a djeca veæ po puèko¹kolskim pisankama pi¹u o njoj zanosne pjesme, ta mala crnokrila ptica, ¹to cvrkuæe oko na¹ih tavana i na¹ih tornjeva, ne razlikuje se zapravo ni po èemu od morskog psa. Njen, nama tako dragi i intimni cvrkut tu u predveèernjem zelenilu, znaèi zapravo stravièan signal u svijetu mu¹ica te ima stvorova, koji strepe pred njenim strjelohitrim zamahom krila, kao mi pred tigrovim glasom kada se javlja iz pra¹ume. I tako: neko neshvatljivo rikanje i plivanje, jedrenje, letenje i ¾deranje, u svemu i oko svega. Morski psi jedu tuninu, a tunina se hrani malom ribom, a mala riba jede muhe, a lastavice jedu komarce, a komarci prenose zarazu i sve se to prenosi i grize po sasvim èudnim zakonima, glupo kao Ezopova basna za djecu.

I gljive rastu pod starim hrastovim kro¹njama, a ljudi jedu te gljive i onda se grèe po tri dana od otrovanja, kao ¹o¹tarova Anka ¹to se otrovala u èetvrtak i ne zna se, hoæe li ostati ¾iva. A krave su bedrenièave, i sve je slinavo i ¹apavo, metiljavo i blatno, sve gnjije u moèvari, i sve ima rogove i krzno i dlakavo je i ko¾om obraslo, samo èovjek stoji u tom ¾ivotinjstvu gol i mramoran kao helenski kamen, s nekakvim svojim u prirodi nevidljivim i ne postojeæim slikama o ljepoti svoga vlastitoga tijela i o ljepoti tjelesnog oko sebe. Oko tog golog èovjeka svejedno treperi nekakav neshvatljiv svetokrug metafizièkog neèeg u nama, i mo¾e se gledati na stvari jednosmjerno, uzroèno, u krugovima slika koje se raðaju jedna iz druge kao talasi na vodi, kada je netko bacio kamen, ali mo¾e se gledati i nadstvarno, kao onaj stari toranj, ¹to sada pjeva na Kostanjevcu svoju staru renesansnu pjesmu o kardinalima i o rimskim crkvama.

A onda postoji jo¹ i panonsko blato i nad njim zrakoplovna linija: London-Bombay, onda postoji jo¹ u svemu tome i on, akademski slikar Sigismund Latinovicz, koji se je prozvao Filipom, a potpisuje se Philippe i doputovao je ovamo svojoj majci trafikantici, a tamo dudak Mi¹ko vodi Sultana, bika nadcestara Hitreca, koga je on spasao iz goruæe ¹tale, i sve je to prilièno nejasno i zapleteno; ako (uopæe) ima neèeg jasnog u tom zbivanju, to su slikarske emocije. Formalno svladavanje materije u emotivnim prenosima, i drugo ni¹ta!"

Sjedi tako Filip u sutonu, slu¹a rodu na susjednom dimnjaku kako klepeæe kljunom kao kastanjetom, kako jasno odjekuju pastir¹ki glasovi s potoka gdje se napaja blago, kako lastavice pro¾drljivo kru¾e oko dimnjaka kao grabilice, i osjeæa u sebi prelijevanje tih ¾ivotnih odraza, ¾ivo i zanosno. Kru¾e slike oko njega kao ptice i oko njegova pogrebnog raspolo¾enja i unutarnjih poti¹tenosti, i oko vinograda i oranica, i ¹umskih parcela ¹to gasnu u te¹kom, bar¹unastom zelenilu starinskog damasta i nestaju u smeðim tkaninama daljine.

Cestom, s onu stranu ¾ivice i plota, pro¹li su vinogradari sa ¹pricom na leðima, a jednome je lula zasjala u sumraku neobièno ognjeno, i zacrvenio mu se obraz kao da je skalpiran. Tiho i neèujno nestali su vinograðari u pepeljastoj rasvjeti sutonjoj, u te¹kim okorjelim opancima, sasvim pozelenjelima od modre galice, kao da su bakreni. Zeleni bakreni opanci prolaznika, tiho odmicanje sjena u sivim koprenama sa crvenim odsjajem lula, to je ispred Filipa opet pro¹la jedna slika: jedan akvarel, malo prenje¾an, gotovo suvi¹e ¾enkast u prelivima, ali neizrecivo bogat u boji, upravo prepun jedne boleèive ali goruæe rasvjete. I sve je oko njega postajalo sve punije slikama: tri zrele breskve na zelenkastom, modrim cvjetiæima obrubljenom tanjiru, na crvenomodrom ispruganom stolnjaku, obasjano posljednjim rumenilom veèeri: paleta bogata koja se gasi u predveèernjem zlatu smirenja. Ustalasane ploèe zrelih usjeva na talasu vjetra, kao vibracija tkanina u vodoravnom talasanju na suknu, zagasito tihe, beskrajne vedrine.

Krvave ribe, sa neobièno crvenim ¹krgama, ispred zelenkaste stijene, na zdjeli od starog posivjelog cinka, pokrivene sivim i mokrim listom prljavih vla¾nih novina, te se jo¹ razbiru rastopljeni natpisi prljavih, crnih, okomitih, neèitljivih hijeroglifa. I li¹æe, i granje, i perspektive s bogatim zavjesama sunèanih dana, tihi ¾ivoti na ispranim stolnjacima, micanje blijedih i bolesnih lica, rasvjete i ti¹ine sutonje, sve je to bilo previranje slikovitosti, a kroz sve to kao kroz zlatnosrebrnu koprenu osjeæala su se dva plava, uznemirena, ¾enska oka. ®enu je nju¹io iza svega toga nemira Filip, sa svim svojim èulima osjeæajuæi, kako to preobilje emocije u njemu budi ¾ena, sa svojim nervoznim prstima, lomnim stasom i èudnim, neshvatljivim ¾ivim pogledom.

Od poèetka, jo¹ od najranijih dana njegove mladosti ¾ena je bacila Filipa iz najmraènijih poti¹tenosti u ekstazu, i iz suludih zanosa u oèaje, i on bi puzao na rubu samoubijstva zga¾en i sasvim slomljen kao zga¾en pu¾ bez kuæice, slinav i blatan i ranjav. Jutarnje mise, prièesti i ispovijedi onih davnih i nestalih kaptolskih dana, sve je bilo natopljeno snatrenjem o ¾enkama, kao djevojaèki spomenari mirisima pletenica i maæuhica. I one davne prièesti i ispovijedi bile su veæ prva svetogrða i la¾i, jer se u njima pre¹uæivao najveæi smrtni grijeh: zapjenjeno snatrenje o djevojèicama, grije¹no suludo snatrenje o tjelesnim dodirima i o u¾itcima, koje ta neshvatljivo tajnovita stvorenja skrivaju u svojim krilima. I slu¾be bo¾je i veèernji blagoslovi, kada su ti mali ministranti gospodnji mahali srebrom kadionica i nosili zlatno-svilene baldahine i crkvene zastave, sve je to jo¹ onda bilo ispretkano bludnim snovima o najveæim tjelesnim tajnama i te su tajne kao otrovnice puzale po prvim knjigama, po svetim slikama i u prvim intimnim razgovorima po sakrivenim zakutcima iza stijena i ¹tagljeva.

Biskupska crkva i njene sjene, tornjevi kaptolski i zvona blagdanja, izmeðu Korizme i Kvaternog Posta, a sve u gnojnoj ravnici, govedarskoj, blatnoj, s nju¹kama blaga gospodnjeg i grajom marvinskih sajmova, a kroz sve to promièu mali gimnazijalci, sa potajnim izrescima iz kalendara i tajanstvenih molitvenika: tu ðavolska prikaza u bludnom klupku s vje¹ticama, tamo zlatovlasa Venera u faustofskoj retorti ili divan akt u trobojnom tisku, ukraden ne zna se gdje i iz kakvog zakljuèanog ormara: snivajuæi gola boginja s labudom, a ruku dr¾i svinutu i neizrecivo zavodljivo ispod pupka.

U preobilju seljaèke barbarske ravnice, izmeðu gomila kupusnih glavica, tikava, graha, riba, mesa i slanine, u masnim naslagama krvavog svinjskog mesa, debelih masnih ribetina, zelja, janjetine, sala, masla, jaja i ¾ivadi, ¾ivi jedan mali gimnazijalac, koji èitave dane èeprka i tra¾i po pijesku na obali rijeke, ne bi li mu sreæa dala, da i on naðe u naplavini i blatu kakav mali, bronèani rimski kip Afrodite, ¹to spava s uzdignutom rukom iznad bujne frizure. (Jedan je Filipov drug na¹ao golu rimsku Afroditu u pijesku kod kupanja, i to je bio najveæi dogaðaj u analima biskupske gimnazije za posljednih pedeset godina.)

Èitava atmosfera oko trafike bila je nezdrava, naroèito u tjelesnom smislu, te se u nervoznom djetetu, sklonom veæ od naravi tjelesnim nastranostima, morao taj dodir s ogromnim i mraènim pitanjem tjelesnoga u njemu utanjiti i raznje¾iti do najtrepetljivijih nemira. Veæ samo osnovno pitanje, tako delikatno, a isto tako i neizrecivo zama¹no, koje ga je muèilo èitav ¾ivot, a koje nikada nije imao snage da odluèno postavi, te je za njega ostalo sve do danas nerije¹eno: tko mu je zapravo otac? Neugodan pramen mirisa duhana iz trafike u Fratarskoj ulici, koji je obavijao sva ta èudna i nejasna zbivanja izmeðu njegove majke i raznih prolaznika, na divanu iza zavjese i paravana, ¹to su mu ostala neshvatljiva i nepoznata, ali su te tjelesne tajne iz dana u dan zamatale sve to misterioznijom koprenom.

Oèi èitavoga grada, te uznemirene i sitnièave oèi èitavoga maloga grada nad mraènom i sivom trafikom, nad njegovom majkom, a naroèito nad njim, kao djetetom bluda i grijeha, sve je to u Filipu razvilo èudne i boleæive priklone upravo spram tog bludnog i grije¹nog u nama, tako da je onaj njegov javan bijeg u javnu kuæu na kraju Kraji¹ke ulice bio provala jednog jakog karaktera, koji hoæe da se pred svima zaprlja blatom iz prkosa. Oko crkve i biskupskoga grada plaze sjene klerika, fratara, opatica, crne se pojave javljaju i nestaju sa biskupskog ploènika, a njegova majka Regina sjedi za trafièkim pultom i trguje cigarama i ¾emljama, ulaze kanonici, oficiri, kancelisti, koèija¹i, i razgovaraju s njegovom majkom na jedan naèin koji Filipa neizrecivo vrijeða, te ne zna jesu li sve te glasine oko njegove majke paklene izmi¹ljotine ili istina?

A poslije, za onih mr¹avih i gladnih dana oko pete gimnazije, u biskupskom siroti¹tu, na stjenièavoj postelji, sa ¾ednim i suhim grlom, èitave su noæi prolazile u besanicama, pune trzaja i bunila. Sivozelenkaste stijene, te¹ke, okovane re¹etke na prozorima, crna lakirana raspela s bijeloru¾ièasto olièenim likom Spasiteljevim i èitavi nizovi drvenih svetaca po hodnicima (svetaca nezgrapnih u svijetloplavim togama i crvenim pla¹tevima sa papirnatim cvijeæem u ruci), a Filip le¾i budan, gleda dosadno i jednolièno potitravanje kandila na stropu i sanja o Reziki. Jedina svijetla pojava u èitavoj toj smrdljivoj kuæi, punoj muèenja i stjenièavih postelja, bila je Rezika.

S jakim, nabreklim, kao nateèenim, crvenim, mesnatim, bosim nogama, Rezika je sa ¹u¹tanjem svoje podsuknje i crvenim, iznad lakta zasukanim, ispucanim, masivnim rukama bila san èitavog siroti¹ta; a proèulo se od pro¹logodi¹njih maturanata, da nije nesklona ljubavi, te èovjek ne zna gdje ga èeka sreæa? Trebalo bi eventualno riskirati, prokrasti se u blagovaonicu, a kroz blagovaonicu spustiti se liftom, tim pustolovnim putem moglo bi se do Rezikine sobe.

Tako je ustao, bosonog, neèujno, od¹uljao se do blagovaonice u prizemlju, gdje je kraj ulaznih vrata na zlatnoj konzoli blagoslivljao pitomce biskupskog siroti¹ta drveni sveti Josip. Hladna i prazna, sa stolovima od meka drva, s prljavim stolnjacima polivenima grahom i pre¾ganom juhom, s razbitim soljenkama i beskrajnim redovima tanjira nanizanima tu veæ za sjutra¹nju juhu, blagovaonica stajala je prazna i tamna. Stolac ¹to ga je sru¹io odjeknuo je glasno, kao sru¹eno klecalo u crkvi, s muklom i dugom grmljavinom. Ti¹ina. Iz vana, iz daljine èulo se kako negdje plaèe jedan parostroj na otvorenoj pruzi. Tu su stajali redovi dugih stolova pokriveni bijelim stolnjacima kao ljesovi, a lift je bio zakljuèan. Kroz pukotine drvene kutije probijala je svjetlost: opatice su veæ u kuhinji ustale i spremale ðaèku pre¾ganu juhu.

Svitalo je. Kakve su ono bile glupe, jalove melanholije jednog zapaljenog djeèjeg srca, zakljuèanog u sivoj smrdljivoj zgradurini. Tamo su jeli raskuhanu govedinu (i ¹takore bi na¹li u varivu i stare èarape), ogromne plohe dvori¹nih zidova bile su polivene ki¹om, pokvareni ¾ljebovi plakali bi èitave noæi, pjege vlage i plijesni puzale su po svodovima prizemnih uèiona, gdje su se pu¹ile ¾ute, èaðave petrolejke, a kao ¹to je onda sanjao o djevojaèkim glasovima, kretnjama, ¹e¹irima, pletenicama na neke nedohvatne daljine, tako je ostao glup do danas. Svi njegovi tjelesni zanosi ostali su nestvarni i u glavnom neostvareni! Sanjati o ¾enama moglo se u samoæama, po toplim posteljama, ali kod svakog stvarnog tjelesnog dodira, Filip je imao neugodan osjeæaj buðenja: u hladnu, smrdljivu sobu ustati neispavan i gol, pospan i umoran skakati preko golog kamena, a cijelu noæ svirao je vjetar oko zgrade iza zidova, na ¾icama i po gromovodima.

U pari rezanaca ili nad ¹kafom mokra rublja, nemirna kao prikaza, nedohvatna a ¾iva, kroz koprenu polusna, tu je jo¹ s njim bila topla Rozika, a sada dolazi stvarnost: dugi hodnici obavijeni mirisom pre¾gane juhe, prokleta pre¾gana juha sa suhim, crnim kruhom, ¾alosna jutra, kada je polja prekrio mraz, a Filipa tjeraju na ranu misu, u hladnu crkvu, gdje se dah dimi u gustim loptama i smrzavaju se dlaèice u nosu, a sveta se voda sledila u ¹kropionicama. Tu æe kleèati na hladnom klecalu i poludrijemovan u kacenjameru jedne bunovne noæi prepisivat æe matematske primjere, smrznutim prstima, na svijetlu oltarske svijeæe. Tajna mesa, nezdrava tajna mesa u gnjilim djeèjim tijelima, vani pada mokar snijeg, a iz matematike ga èeka siguran popravak!