The encoding of this document complies strictly with iso-8859-2 standard. It is best viewed with either Netscape 2.0 (or greater), or Microsoft Internet Explorer 3.0 (or greater). An appropriate font should also be installed. If you have problems with southslavic characters, please visit FAQ Page.
This text has originally been compiled in 1992 by Henning Moerk. Original compressed ASCII version of this text may be downloaded from Slavisk Institut Aarhus, Universitet Ny Munkegade, 116 8000 Aarhus C Denmark. This HTML version was prepared in June 1996 and revised to comply with iso-8859-2 in December 1996 by Borut Maricic.
AUTHOR: Skender Kulenoviæ
TITLE: Sveto pravilo trojno
SOURCE: Pripovijetke Sarajevo "Veselin Masle¹a" 1971; p. 70-77: Sveto pravilo trojno

Sveto pravilo trojno

Dr Viktor Bla¾eviæ pjevao je nekad, uz glasovirsku pratnju Antonije ©trk, sada Antonije Bla¾eviæ:

Domovino, raju ¾iæa moga
a ti, draga, cv'jete raja toga!

Oslu¹kujuæi u mraku svoga groba svoju "Domovinu i ljubav" iz glasnica toga mladog studenta prava, Ivan pl. Zajc naka¹ljao bi se tiho i pristojno: koli je skladba krasna, toli je izvedba grozna! A da je ko starom romantiku mogao ¹apnuti ¹ta je za Viktora Domovina, a ¹ta Ljubav, on bi izgubio svako strpljenje, i zaboravio da je plemeniti, i da je hrvatski Verdi, i da je mrtav, i u nastupu svetog b~ijesa nasrnuo bi na Viktora pa ga fisnuo po zubima upravo u trenutku dok je izvijao onaj svoj zanosni fis: "Evo vam Fis! Vi ... vi svinja jedna! Na-po-lje!"

Po svom oblièju dr Viktor Bla¾eviæ nipo¹to nije bio svinja. Naprotiv, i po plitkom èelu, i izdu¾enom zatiljku sa glatkom masnom kosom, i po crnim razmaknutim oèicama, i po trbu¹èiæu, i po koraku - vi¹e je lièio na patka. O Domovini, i svemu ¹to je s ovom posljednjom u vezi, imao je sasvim odreðeno mi¹ljenje:

- U se, na se i... - i tu bi se, u intimnijem dru¹tvu dakako, pomogao jo¹ i prstima, èar¹inlijski -...i...zna se!

To je on zvao: SVETO TROJNO PRAVILO ®IVOTA. Ono mu je bilo u krvi. Kada je, kao mlad student prava, pjevao Zajca uz Antonijin glasovir, to mu se zlatno pravilo caklilo u oèima, koje su po¾udno ¾agrile u Antonijine kukove: zna se. Kada je, kao mlad advokat i Antonijin zakoniti, boravio poslovno u Zagrebu, to ga je pravilo palucalo u prstima, koji su se pru¾ali za kasiricama noænih lokala: zna se. Kada je, kao prosijed advokat, koji redovno dobiva parnice, ak¹amluèio pred Ozminim bifeom, ono mu se valju¹kalo n~iz grlo u gutljajima rakije, u æevapèiæima, paprici i u¾ièkom kajmaku: u se. Kada bi koji mastan honorar turao u najdonju ladicu radnog stola, to pravilo podrhtavalo mu je i u prvom i u drugom podvoljku: u se i na se. A znao je to pravilo izgovarati i s onim principijelnim patosom s kakvim se mogu izgovoriti samo rijeèi: sloboda, jednakost, bratstvo ...

- Sve te svoje teorije zapi¹i ti, moj Veljko, kukom na ledu: sve je to luk i voda! Povijest, ¾ivot, èovjek: U SE, NA SE I PODA SE - to, to, moj gospodine, to je motor svega, to je narodni instinkt! Nego ¹ta!

Svom prijatelju Velj~ku Trifkoviæu, doktoru medicine, povjeravao je sve svoje najintimnije stvari, od seksualnih perverzija do pravnih trikova. Staro ¹kolsko prijateljstvo izmeðu njih obnovilo se 1935, kada su se njihove dvije stranke na¹le na istoj politièkoj liniji, i produ¾ilo se sve do 10. jula 1941. kada je Veljko zaklan u Borikama.

Svog intimusa dr Viktor Bla¾eviæ mrzio je mraèno, iz dubine, ali mr¾njom koju je pred njim sav svoj vijek krio kao guja noge. Zajedno su, dodu¹e, ak¹amluèili i preferansirali, zajedno i¹li u agitaciju i divlje patke; svoje prijateljstvo prenijeli su i na ¾ene, Antoniju i Natu - ali... dr Viktor mrzio je Veljka jo¹ od djetinjstva.

Veljko je bio popovsko dijete. U gimnaziji, za vrijeme velikog odmora, grizao bi dvije debele kri¹ke hljeba, sa slaninom, jajima ili pekmezom u sredini; rijetko je kada kome otkidao; ali to nije bilo iz ¹krtosti, nego od zdrave pro¾drljivosti. Viktoru se tada èinilo da bi ga mogao zubima preklati. O tim kri¹kama prièao je svojoj majci, udovici austrijskog finansa, koja je s tugaljivom penzijom ¹kolovala djecu, "samo da ne tuku ¹oder".

- Noka ¾dere! - jetko je govorila. - Zapalo ih carstvo, pa neka ¾deru! Vlasi! Neèastivi im prepustio. Ali trgnuæe im na nos, ja svako jutro molim Gospodina. Doæi æe na¹e! Ti samo uèi, tuci u glavu, to ti je i tatina ¾elja!

Svako jutro ¹umila je crnim dimijama na svetu misu, stalna u molitvi kao ¹to je bio stalan i dlakavi made¾ ispod njene desne nozdrve.

Zahvaljujuæi tome ¹to je bio tih kao bubamara - ¹to se u privatnoj gimnaziji, u koju je i¹ao kao vanjski ðak, naroèito cijenilo - Viktor se provukao kroz osam razreda muèno kao pas kroz osam plotova; bio je pameti ¹upljikave i krute kao sedra. Od zamornog bubanja èinilo mu se katkad da mu se gnoji mozak, dok bi na satu grèkog jezika kradomice istiskivao bubuljice po licu; o, kolikoje puta, iduæi u ¹kolu, za¾elio, gledajuæi hamale kako nose vreæe, da bude makar i hamal, samo da se rije¹i tih knjiga; ali odmah bi mu izlazio pred oèi njegov brat, ¹loser i pijanica, stra¹ilo - i stiskao bi knjige pod pazuhom. A Veljko je uèio lako, kao da se igra. Viktoru se ponekad uèinilo da je i to Veljku od Neèastivoga. Pa i jest! Ko je i mogao napisati tolike knjige, nego samo Neèastivi! Knjige je Viktor mrzio kroz èitavu gimnaziju slijepo, iza sna, pred san, u snu. A na pravnom fakultetu stvar se veæ izmijenila: osjeæao je da mu pravne knjige nose Antoniju, kæerku starog advokata ©trka, borsalino, bijeli ¹al, modri kaput, jelenje rukavice, mebl, vilu, vilu; prema autoritetu pravnih knjiga morao je, dakle, gajiti strpljivu pokornost, a ostalih knjiga, ¹to se njega tièe, moglo se ¹tampati na vagone. Kako su uop¹te do¹le te knjige u njegov sada¹nji stan? Neke je, svakako, donijela Antonija u mirazu, a ostale? Kako?! A kako je do¹ao onaj stakleni jelen na Antonijinoj psihi! ... Pa ni to se dr Viktor Bla¾eviæ ne bi nikada sjetio da zapita da mu ponekad pogled nije zapeo za ormar s knjigama, prije popodnevnog zaspivanja.

Proto, uz to i dobrostojeæi èovjek, morao je svog Veljka da po¹alje na studije - èak u Pariz: dijete zavrlo - pa na medicinu, jedno; drugo, Medicinski fakultet u Beogradu bio je tada nerazvijen; treæe, dok je Veljko i¹ao u privatnu gimnaziju, dijete je bilo pod njegovom pametnom rukom, a da ga sad pusti u Zagreb - ni govora. Tako se Viktor sretao s Veljkom samo preko ferija; pozdravljao bi ga prvi: bio mu je svijetao, nedosti¾an, mrzak.

Nepokolebivi made¾ Viktorove majke Julke odnio je pobjedu: njene molitve, Viktorova skromnost i valjanost nisu mogli ostati neprimijeæeni od karitativnih dru¹tava, koja mladiæa mudro provedo¹e kroz paragrafske labirinte u Zagrebu, kroz menzu sa mel¹pajzom dvaput nedjeljno, i konvikt, u kome je visio Otac Domovine. U slobodarskoj borbi svoga naroda, u kome se rodio bez svoje i njegove krivnje, Viktor se tako na¹ao s politièkim pogledima, jasnim kao sveta hostija: da su oni, ljudi Veljkova plemena, morlaèko-grèki i bogtepitaj kakvi do¹ljaci u Bosni; da su bizantijski bacili u zdravom tijelu Domovine; da bi roðenog oca prevarili i ubili, ¹to, uostalom, i èitava njihova povijest bjelodano pokazuje; to im se vidi i na oèima i kosi, koja je crna, i na grudnom ko¹u, koji je u¾i nego kod ostalih, kao ¹to se to statistièki utvrdilo na austrijskim regrutacijama: nema spasa Domovini dok oni ¾ive; a spas æe doæi onda kad stvar uzmu u svoje ruke velike sile, ¹to jednom mora biti; oni su besprimjerni diplomati i dr¾e oru¾je: dizati bunu ne koristi, nego ih treba uporno i vje¹to ucjenjivati, po potrebi s njima pa~ktirati, "psa niz dlaku dok svoje svidi¹" ...

U sprovoðenju te politike do u tanèine dr Viktor Bla¾eviæ dotjerao je do pravog majstora. Njenim skrovitim stazama uspeo se on do narodnog zastupnika Seljaèke stranke, po njenim tajnim receptima na¹ao se on opet zajedno sa dr Veljkom Trifkoviæem, sada ne samo lièno nego i politièki. Politièki je dr Veljko pripadao Demokratskoj; demokrat po krvi, obrazovan ne preko mjere, politièki je ipak bio mlak i, da je bilo po njegovom, mirne du¹e mogao je i da ne bude predsjednik op¹tine. Dr Viktor u poliiici se dr¾ao prema njemu vje¹to koncilijantno, a svoja intimna osjeæanja èuvao je u sebi kao skrivenu èa¹u otrova, koji æe neko da popije, kad kucne èas.

A kada su velesile otkucale taj èas, u kuæi dr Viktora, maja 1941, skupilo se intimno sijelo. I dotada se karijeri dr Viktora moglo samo zavidjeti. A sada... Da nije bio malo pijan, moglo bi se reæi da ga rastapa neki èisti, anðeoski fluid. Sada, on je povjerenik nad Pilanom, a to je isto kao da je Pilana njegova: burno mu drmaju u u¹ima svi njeni gateri! Sve akcije u Tvornici ¹pirita, koji klizi kroz one nerazumljive cijevi - sve je to njegovo. A u Puèkoj ¹tedionici, nego ¹ta, on æe biti bog! Pa kada se dogodine bude vraæao iz lova s divljim patkama o ruksaku, doèekivaæe ga izdaleka njegova vila, prièa u gradu. A ljeti - ljetina more: Antoniju æe na gorski zrak, a on æe na morske terase, sam, slobodan ...

"Oj more duboko, san moje mladosti"...

zapjeva dr Viktor iznenada, i èitavo dru¹tvo umukne.

Antonija sjede za glasovir da ga prati. Ali on naglo skoèi i podignu desnu ruku:

U boj, u boj, maè iz toka, braæo,
nek du¹man zna kako s'jeèem ja...

Antonija poðe za njim po tipkama. Ali u pola pjesme Viktor ra¹iri ruke:

Van s njima, van s njima,
neæemo ih mi!...

Èitavo je dru¹tvo pjevalo, a Antonijini prsti udarali su po klavijaturi, iz visoka, kao pljusak.

Ako se nije mo~gao potegnuti plemeniti Zajèev maè, dobar je bio i no¾. No¾ je lièno izradio Stipe ¹loser, Viktorov brat, i nosio ga za èizmom, pored paradnog no¾a o pasu. Stipe, uva¾avan sada od brata, bio je takoðe na savjetovanju pouzdanih uzvanika, poèetkom jula, u kancelariji dr Viktora, gdje se izraðivao plan za èi¹æenje Domovine od morlaèkog nakota. Iz parnica, lovova i agitacije dr Viktor poznavao je sva morlaèka sela, pa se ljutio za¹to se uop¹te sastavljaju spiskovi.

- ©ta tu ima da se filozofira?! Kamione, i kupi!

Ali spiskovi su bili potrebni radi evidencije prema gore. Mijo Bilanèiæ, blijedi sudski oficijal, poèa¹æen tako pouzdanim poslom, stane da èita spisak intelektualaca i, proèitav¹i ime dr Veljka Trifkoviæa, zastane i pogleda dr Viktora: radilo se o prijateljstvu dr Viktora Bla¾eviæa, s osobnog gledi¹ta, i o jednom lijeèniku, s dr¾avnog stanovi¹ta.

- Nego ¹ta! Bartolomejsku noæ æemo mi njima prirediti! - i nikako nije mogao da se sjeti kada je bila Bartolomejska noæ.

Predveèe, 10. jula, sretne dr Viktor Veljka na èar¹iji i svrati ga u Ozmin bife. Dr Trifkoviæ bio je nijem, mlohav, kao da je bez kosti. Dr Viktor se ne sjeæa da je Veljko, slu¹ajuæi njegove utjehe, i¹ta rekao, da ga je ijednom pogledao, a polovicu rakije ostavio je na stolu. Na rastanku Viktor mu stisne ruku:

- Tako, Veljko moj! Mirno spavaj! Garantujem!

I gledajuæi mu u leða, nadoda, u sebi:

- Majku ti tvoju!

Izmedu 10. i 11.jula Stipe ¹loser zaklao je dr Veljka Trifkoviæa, sedamnaestog po redu te noæi, vlastitim proizvodom, vlastitom rukom.

A sada dr Viktor Bla¾eviæ radi ne¹to ¹to se, ni po Svetom pravilu trojnom, nikako nije moglo predvidjeti; gricka jedno pero kukuruzne komu¹e. Zavukao je, od novembarske drhtavice, ruke u d¾epove, i u desnom d¾epu na¹ao kukuruzno pero. Treæi, naime, dan po osloboðenju grada na¹li su ga u jednom teoèaku, pod komu¹om. I evo veæ osmu noæ kako ¹eta po onoj istoj sudnici u kojoj je izveo tolike pravne trikove, a koju je rat pretvorio u zatvor, u Viktorovu ledenu samicu, ¹to se takoðe nije moglo po Pravilu trojnom predvidjeti. Mokar, hladan popuh novembarske noæi ulazi kroz prozor. Dr Bla¾eviæ izdu¾i u¹i. Je li to u daljini mitraljez? Prileti prozoru. Opet isti daleki ¹um. Je li to mitraljez? Ili mu se prièinja?

- Jest mitraljez! - ushoda se po sobi. - Nije. Ako je mitraljez, onda, ili je njihov, ili...

Pomisliv¹i mutno na velesilu koja jedina mo¾e rije¹iti sve, dr Viktor Bla¾eviæ sklopi ruke, kao jaganjac bo¾iji:

- O Gospode, Antonijo...

Velesila se, meðutim, ¹eta ispred njegovih vrata. Lazo Èamuga, iz Èamuga Donjih, èetrdeset i jedan mjesec u borbi.