The encoding of this document complies strictly with iso-8859-2 standard. It is best viewed with either Netscape 2.0 (or greater), or Microsoft Internet Explorer 3.0 (or greater). An appropriate font should also be installed. If you have problems with southslavic characters, please visit FAQ Page.
This text has originally been compiled in 1992 by Henning Moerk. Original compressed ASCII version of this text may be downloaded from Slavisk Institut Aarhus, Universitet Ny Munkegade, 116 8000 Aarhus C Denmark. This HTML version was prepared in June 1996 and revised to comply with iso-8859-2 in December 1996 by Borut Maricic.
AUTHOR: Pavao Pavlièiæ
TITLE: Eter
SOURCE: Zagreb (Znanje) 1983, s.5-135

Eter

JEDAN

Dok su se vozili kroz drvored kestenova koji je veæ bio gotovo sasvim crven, Marijan Berak je smanjio gas, pa se malo pognuo nad volanom, da bi bolje vidio kuæu. Prozor je bio u prizemlju, a rolete na njemu veæ su bile podignute, premda jo¹ nije bilo sedam. Lovro je odmah opazio ¹to se dogaða - Aha - kimnuo je.

- A kako tu stoje stvari? Ni¹ta novo?

- Ni¹ta - odmahnu Berak glavom.

Iza onoga prozora ¾ivjeli su njegova biv¹a ¾ena i njegov sin. Rastao se sa ¾enom prije godinu dana, ali jo¹ nisu bili formalno razvedeni. Na prozoru je nekada i on stajao i gledao kestenove.

Neko vrijeme vozili su se u ti¹ini. Berak je kod Ekonomskog fakulteta skrenuo lijevo, vozio neko vrijeme kraj sportskih terena na Sveticama, a onda za¹ao u Maksimirsku. Sunce je sjalo i bilo je ugodno putovati po takvom danu. Kad su se veæ pribli¾ili Dubravi i istoènom izlazu iz grada, Lovro ga upita:

- Dobro, jesi li ti njima uopæe javio da mi dolazimo?

- Nisam - huknu Berak. - A ¹to æu im javljati? Pa, poznajem tamo ipak dovoljno svijeta, lokalne radio stanice bile su neko vrijeme moja specijalnost. Osim toga, zna¹ i sam da je sve to prilièno neformalno. Nisam htio da ispadne kao da nas na¹i ¹alju da o tome napravimo reporta¾u, jer to su onda priliène komplikacije, i odmah se svi ukoèe. Najbolje je da idemo na privatne veze, tamo je i Vodopija, on je sad ¹ef. Ako nam oni uopæe mogu pomoæi u ovome ¹to nam je potrebno.

- To se ba¹ i ja pitam - reèe Lovro dok su se pribli¾avali Sesvetama. - Jer, ako æemo pravo, privatnici koji emitiraju svoj radio-program zapravo su konkurencija lokalnoj radio-stanici. I za¹to bi nam onda ovi u lokalnoj i¹li na ruku?

- Ne vjerujem da je to tako drastièno - reèe Berak, ka¹ljuæi od prve jutarnje cigarete i ¹kiljeæi zbog sunca koje im je udaralo u oèi.

- Mislim, ako je istina sve ono ¹to si mi prièao, i ako je istina sve ono u Papiæevom filmu. Svi ti seljaci ¹to emitiraju svoje ¾elje i pozdrave, radio-drame i ¹ta ti ja znam. Ako je sve to tako...

- Tako je - reèe Berak.

- Ako je tako - rezonirao je Lovro - onda sam siguran da ih ovi u lokalnoj ba¹ i ne miri¹u.

- Ti si cinik - nasmije¹i se Berak. - Predugo radi¹ u novinarstvu.

- Neæu dugo, ako statistike ne la¾u - kaza Lovro zami¹ljeno. - U ovoj profesiji èovjek rikne prije pedesete, tako barem ka¾u. Premda, kad pogleda¹ na¹u redakciju, neki nikako da odapnu, premda su statistièki veæ odavno mrtvi. Mo¾da su i stvarno, samo se prave ¾ivi, a?

- Mraèan si mi - reèe Berak.

- Nego - uozbilji se Lovro dok se Marijan Berak i dalje smijao - kako ti misli¹ da mi to furamo? Strogo dokumentarno?

- Vi¹e kao fièer - smje¹kao se Berak kiselo. Kao dokumentamu dramu. To se danas tra¾i.

- A tko æe ti dati fabulu?

- Pa, smislit æemo ne¹to na licu mjesta, kad vidimo kako izgledaju svi ti ljudi.

- Uf, uf, uf - protezao se Lovro na suvozaèkom sjedalu. - U ¹to sam ja ulo¾io svoj godi¹nji odmor! U neke improvizacije.

- A u ¹to bi ga inaèe ulo¾io?

- Improvizirao bih ne¹to s nekim maèkama.

Bilo je tako toplo da je Berak malo otvorio prozor. Sad vi¹e nisu i¹li ravno prema suncu nego malo sjeveroistoèno, pa je sunce udaralo vi¹e u Lovru. Mali "renault" kao buba se zavukao meðu rasko¹ne prigorske vinograde.

Glavna ulica u Kalmanvaru izgledala je kao blizanka one ulice kojom su se vozili izlazeæi iz Zagreba, tako da je Berak gotovo poèeo pogledom tra¾iti poznati prozor. Drvored je zavr¹avao na mjestu gdje se ulica malo spu¹tala i ¹irila u prostrani trg. Kuæe su na tome trgu bile ¾ute, kao da se netko osobito trudio da budu u tonu s jesenskim kestenovim li¹æem. Takva je bila i zgrada u kojoj se nalazila lokalna radio-stanica, uredni¹tvo mjesnih novina, jo¹ neki komiteti, konferencije i takve stvari. Crne ploèe sa zlatnim slovima bljeskale su na suncu.

Portir ih je uputio na prvi kat, èim je èuo da su iz Zagreba i da tra¾e druga Vodopiju. Na stubi¹tu je bio zelen tapison i bilo je dosta nekakvog bilja, pa je Lovro kimao glavom i pipkao listove, a zatim pogladio svoje serdarske brèine. O tim se brkovima mnogo prièalo u redakciji; govorilo se da mu vi¹e nitko ne bi prepoznao glas kad bi ib obrijao.

Tajnica je s nekim razgovarala na telefonu, a iz susjedne, ne¹to veæe sobe, u kojoj je bila redakcija, nije se èulo ni tipkanje pisaæih strojeva, ni zvonjava telefona, samo vrlo ¾ivahan ali nekako prigu¹en razgovor.

- Neæe¹ zaviriti tamo? - upitao je Lovro dok je tajnica jo¹ telefonirala.

- Neka - reèe Berak. - Prvo glavni.

Tajnica je izgledala zabrinuta. Odmah se sjetila njibovih imena, malo se u¹eprtljila.

- Morat æete malo prièekati - reèe. - Imamo tu nekih. Drug Vodopija upravo ima jedan va¾an razgovor. Izvolite sjesti.

Lovro odmah sjede, a Berak ode do prozora. Drug Vodopija bio je èovjek od karijere. Poèeo je kao nastavnik gimnastike, pa su ga izabrali u komitet, pa je postao sekretar komiteta, pa je pre¹ao u Socijalistièki savez, sad je bio ¹ef Informativnog centra, a uskoro æe biti jo¹ i ne¹to vi¹e. Vani, na trgu, bilo je malo svijeta. Jo¹ se sjedilo pred glavnom kavanom, domaæice s cekerima vraæale su se s tr¾nice. Iza kuæe nazirali su se pitomi bre¾uljci na kojima je u to doba godine najljep¹e.

Vrata Vodopijine sobe malo su se od¹krinula. Èulo se kako Vodopija iznutra ne¹to govori nekome tko se, oèito, veæ nalazi na vratima. Ton je bio o¹tar, potmuo: nije tu bilo vike, samo neko tiho zujanje, kao zujanje ¾ice koja tek ¹to nije pukla.

Onda su se vrata otvorila do kraja i iz sobe je iza¹ao zajapuren i mr¹av mladiæ. Kad ga je spazio, Lovro je odmah ustao sa stolice na kojoj je do tada sjedio zabavljajuæi tajnicu.

- A, tako! - reèe. - Ti si ta va¾na stranka zbog koje mi ovdje dre¾dimo, a, mali?

- O, zdravo - reèe mladiæ.

- Vi poznajete na¹eg Tomicu? - procvrkuta tajnica.

Mladiæ se zvao Tomislav Brodariæ i bio je najmlaði novinar u kalmanvarskoj radio-stanici. Motao se i po Zagrebu, mo¾da u ¾elji da prijede onamo. Pokazivao je smije¹no strahopo¹tovanje prema zagrebaèka novinarima i zato su se èesto s njim ¹egaèili.

- ©to je, pranje glave? - nastavio je Lovro dok su se Brodariæ i Berak rukovali. - Bio si zloèest?

Mladiæ ga èudno pogleda. U njegovhn oèima bilo je gnjeva, ali jo¹ vi¹e uvrijeðenosti, kao u djeteta koje su nepravedno optu¾ili da je razbilo prozor. Lovro je pretjerao, opet.

- Oprostite, ¾urim - reæe mladiæ i izletje iz sobe.

Novinari se zgleda¹e, a Lovro sle¾e ramenima.

S Vodopijom su brzobili gotovi. On je toga dana bio toliko teorijski raspolo¾en da su mu i najveæe praktiène stvari izgledale kao sitnica. Iza toga je morao stajati neki krupan praktièni problem - da bi sebi objasnio ono ¹to radi, i da bi se pred sobom opravdao, Vodopija je morao teoretizirati. Teoretizirao je o novinarstvu i o du¾nostima novinara u odnosu na istinu.

- Recite i sami - kazao je, izvadiv¹i bocu viskija - kamo bi èovjek dospio kad bi o svemu govorio na radiju? Kamo bi dospio? Sirove èinjenice u eter! Ma, nemojte mi reæi! A za¹to onda postojimo mi? Onda su dovoljni i magnetofoni, nije li tako?

Njegova soba bila je namje¹tena u arhaiænom birokratskom stilu, tako da je boca viskija u njoj izgledala kao televizor u krapinskoj spilji: ormari, blagajna, stol poput omanje katastarske èestice u tome kraju, zavjese ¹to smrde po duhanu, pirotski æilim koji je, mo¾da, nekada ukra¹avao kakvu tribinu. Slike, biste i ostalo.

- Naljutio vas mali, vidim - reèe Lovro, lijuæi u sebe besplatni viski.

- A kako me neæe naljutiti? On misli da je dovoljna dobra namjera. Dobar je on deèko, nije lo¹, ali ne vidi dalje od nosa. On bi htio sve odmah, i sve direktno. Ne ide to, brate. On misli, ako je ne¹to istina, da je to odmah i stav za eter. ©to bi sa mnom bilo da emitiram sve ¹to znam, kamo bih dospio?

- U zatvor - reèe Lovro cinièno.

- Zezate se vi, zezate - zagraja Vodopija - ali, nije ni to iskljuèeno. Lako je vama, tamo u Zagrebu. Ovdje si svakome na oku.

- Principi su isti - uzdahnuo je Berak, pa je i on ispio viski i podmetnuo èa¹u da mu je Vodopija ponovo natoèi.

- Ima situacija - nastavljao je Vodopija teoretizirati - u kojima od istine mo¾e biti vi¹e ¹tete nego koristi, shvaæate. Osim toga, i konzultirati se treba, postoje u ovoj opæini faktori koji su za te stvari zadu¾eni, koji ti mogu reæi je li ne¹to za javnost ili nije. Za¹to da ja brinem tuðu brigu, neka i oni malo podmetnu.

- E, to je prava rijeè - reèe Lovro.

Kao da je osjetio da je rekao previ¹e, Vodopija se naglo umirio, njegov teorijski ¾ar naglo je splasnuo. Veæ je bilo kasno i da ga pitaju o èemu je tu zapravo rijeè. Ipak, Berak poku¹a:

- A ¹to je, zbiva se ne¹to? Deèko je ne¹to i¹èaèkao, ili ¹to?

- Ma, ni¹ta - odmahnu Vodopija glavom. - Tu neke na¹e lokalne gluposti. Nego, recite vi meni, vi poslom, a? Zadatak neki? Ne¹to iz na¹e komune? Fino, fino!

Berak mu na brzinu izlo¾i za¹to su do¹li: kane naèiniti reporta¾u (nije se usudio reæi fièer) o privatnim radio-stanicama i o ljudima koji se time bave. Provest æe tu neko vrijeme, navraæat æe u lokalni radio. Vodopija je sve to mirno saslu¹ao.

- Sve ih je manje - samo je rekao. - Nekad je to bila moda. Osim toga, na to se i ne gleda ba¹ povoljno, eto. Ali, vi znate najbolje. Navratite koji put, ja vam stojim na raspolaganju.

U prednjoj sobi nije vi¹e bilo tajnice, pa su malo zastali. Zgledali su se.

- I¹lo je lak¹e nego ¹to sam se nadao - reèe Berak. - Interesira me ¹to je s tim malim, za¹to ga je Vodopija ribao.

- Mene ba¹ i ne zanima - sle¾e Lovro ramenima. - Taj mali mi se nimalo ne sviða. Na¹ Tomica.

- Za¹to?

- Radikal. Stalno mu je na jeziku radnièka klasa, samoupravljanje, udru¾eni rad, dr¾-ne daj. Vjeruje sve ¹to pi¹e u novinama. Shvaæa¹?

- Tako - tako - zakima Berak.

- Ma, kako mo¾e novinar vjerovati sve ¹to pi¹e u novinama, hej, èovjeèe bo¾ji! Taj, ili je lud, ili misli da su drugi ludi.

U sobi u kojoj je bila redakcija naglo su u¹utjeli kad je Lovro gurnuo vrata. Èetiri stola bila su rasporeðena uz èetiri zida, a na sredini se nalazio prazan prostor. Osim police pune papira, ormara s rolo-vratima i vje¹alice, nièega drugog nije bilo u golemoj sobi. Kroz prozor vidjelo se sivo dvori¹te, ali se kroz jedan procijep izmeðu zgrada nazirao lijep vrt s gredicama punim jesenske salate, i konopac s posteljinom ¹to je lepr¹ala na vjetru. Trojica novinara stajala su oko jednoga stola i razgovarala; okrenuli su se prema vratima i u¹utjeli. Jednoga od njih Berak je znao bolje nego druge. Taj se zvao Èabrajec. Sa svina su se pozdravili, a onda je Èabrajec s njima iza¹ao u predsoblje, gdje tajnice i dalje nije bilo. Na brzinu su mu rekli za¹to su do¹li u Kalmanvar.

- Znam ja neke od tih amatera - rekao je. Jedan od njih je moj susjed, tamo, u selu gdje imam klijet. Ako hoæete, odvest æu vas poslije podne do njega.

- Tek poslije podne? - razoèarano je uzdahnuo Lovro.

- To bi bilo sjajno - reèe Berak.

Onda se Èabrajec iznenada namr¹tio, provukao rukom kroz kosu, pa boja¾ljivo pogledao u dvojicu iz Zagreba. Vidjelo se da mu je te¹ko progovoriti, ali onda se ipak odluèio.

- Premda, u ovoj situaciji... - reèe. - Mo¾da ni za vas ne bi bilo ba¹ najbolje...

- U kojoj situaciji? - upade Lovro.

- ©to vam je rekao Vodopija? - upita Èabrajec.

- Uglavnom ni¹ta - uzdahnu Berak. - U svakom sluèaju, on nema ni¹ta protiv da to radimo.

- Nije on odmah skopèao - nasmije¹i se Èabrajec kiselo. - On i inaèe ima malo dau¾i fitilj. Ali, uvijek shvati, kad-tad.

Lovro je kuckao noktima po tajnièinom stolu. Govorili su tiho, kao zavjerenici. Ne¹to je tu bilo u zraku, to je svatko mogao osjetiti.

- To je, valjda, ista ona stvar zbog koje je Vodopija kefao maloga Brodariæa? - upita Berak.

Èabrajec ih je neko vrijeme gledao, kao da se pita ne pretvaraju li se mo¾da kako ni¹ta ne znaju. Onda je, valjda, zakljuèio kako zbilja ne znaju ni¹ta, pa je odluèio da progovori.

- Ovdje kod nas vam je cirkus - rekao je. Imamo jedan fini mali ¹trajk, znate.

Lovro je prestao lupkati prstima po stolu i izvalio oèi na Èabrajca. Njegova specijalnost bio je promet i turizam, ali je silno volio politièke peripetije i traèeve. To je bilo u skladu s njegovim pogledom na svijet, prema kojemu uvijek netko nekome krvavo spu¹ta, samo je pitanje tko kome, za¹to i koliko puta.

- A gdje to? - upita Berak, i sam spustiv¹i glas.

- U "Kalteksu". Samo, pazite - zastade Èabrajec - to je jo¹ prilièno tajnovito, sve skupa. Nadam se da vi tu ne namjeravate sad ne¹to...

- Èaèkati? Hvala, badava ne - reèe Lovro.

- Ni govora - reèe Berak. - Pa zna¹ i sam da u Zagrebu ne bi emitirali prilog a da se prethodno ne konzultiraju s lokalnim faktorima. A ¹to je, ne daju to o ¹trajku u javnost?

- Ni pisnuti - sle¾e Èabrajec ramenima. - Potpuni muk. Rade na tome da to nekako zata¹kaju, shvaæate, premda...

- A za¹to se bune u tvornici? - upita Berak.

- Zbog plaæe, ne budi naivan - progunda Lovro.

- Zbog plaæe - kimnu Èabrajec ozbiljno. - Znate kako je to u tekstilnoj industriji. Ali, gadno je to ¹to je ovdje skoèila skoro cijela tvornica. Gadno su se nabrusili, mogu vam reæi.

- Koliko to veæ traje? - upita Berak.

- Danas je drugi dan.

Malo su po¹utjeli: Èabrajec je èekao da ga jo¹ ne¹to pitaju, ako imaju, a Marijan Berak i Lovro gledali su svaki na svoju stranu, sreðujuæi u glavi ono ¹to su èuli. Povremeno su se osvrtali oko sebe, da vide ne dolazi li tkogod. Ali, posvuda je bila ti¹ina, samo se èulo kako Vodopija u svojoj sobi govori ne¹to u telefon.

- A onaj mali Brodariæ je htio o tome ¹trajku dati vijest na radiju, je li tako? - upita Berak.

- Da - kimnu Èabrajec. - On je htio da se to objavi. On misli da bi javnost o tome trebala sama stvoriti svoje mi¹ljenje. Da bi to èak i na ¹trajkaèe povoljnije djelovalo, jer u tom bi sluèaju bili pred javno¹æu, a ne samo pred politièarima, shvaæate... U tom smislu.

- A Vodopija, naravno, ne da - nacerio se Lovro zlobno.

- A ¹to mo¾e Vodopija? I njega ¹arafe. Mi ba¹ sad razgovaramo, tu u redakciji... Ne bi bilo dobro za maloga da sad napravi nekakvu glupost.

Stajali su tako i gledali se u èasu kad je u¹la tajnica i zbunjeno se nasmije¹ila. Po tome se moglo zakljuèiti da je èula barem dio njihova razgovora.

Glavna kavana u gradu do¹la je u svome povijesnom razvoju do onoga stupnja kad je jo¹ vidljiv djeliæ njezinoga nekada¹njeg sjaja, ali je oèito da æe za koju godinu i toga nestati. Bili su tu nekakvi glupi rezbareni stolovi s jo¹ glupljim tokarenim stolicama, bio je cinèani ¹ank i smrde¾ gula¹a iz kuhinje, bio je tapison i neke nemoguæe drvene pregrade izmeðu separea. Ali, po zidu je, zaèudo, jo¹ stajala starinska ¹tukatura s glavama ¹iroko otvorenih usta, i jo¹ je na stropu bila od dima pocrnjela slika grada i okolice izraðena u devetnaestom stoljeæu. Suvremeni ukus osvojio je donji dio prostorije i pomalo se ¹irio prema gornjem.

Brodariæa su na¹li u jednom separeu, a pred njim je stajalo duplo o¹tro piæe. Buljio je preda se i grizao usne. Jo¹ je bio sav crven, jer mu je put bila vrlo bijela; nije bilo jasno dolazi li rumenilo od gnjeva, sramote ili od piæa. Ne pitajuæi ni¹ta, sjeli su do njega.

- Hajde, hajde, malac - reèe Lovro. - ¹to prije shvati¹ neke stvari, to bolje.

- Kakve stvari? - di¾e Brodariæ oèi prema njemu.

- Pa tako, razne - reèe Lovro, dok je Berak mahao konobaru. - Na primjer, da se ne mo¾e ba¹ sve emitirati ¹to kome padne na pamet.

Mladiæ se zabulji u Lovru; bilo je jasno da je odmah shvatio kako su se oni uspjeli informirati ¹to je bio uzrok njegovu sukobu s Vodopijom. Reèe:

- Ne radi se tu o emitiranju. Radi se o principima.

- O kakvom princpu? - di¾e Lovro svoje kosmate obrve.

- Ne o principu, nego o principima - lupi ¹akom mladiæ blago po stolu. - O principima na kojima poèiva ovo dru¹tvo.

- Opa, bato - reèe Lovro, pa pogleda u Beraka, kao da od njega tra¾i dopu¹tenje da bude malo okrutan. - O principima. I tako dalje. A ¹to ako ja tebi ka¾em da radio nema mnogo veze s tim principma?

- Kako nema? - mladiæ je bio spreman da juri¹a na barikade za svoje uvjerenje, i bilo ga je tu¾no gledati.

- Pa tako - uzdahnu Lovro. - Radio postoji zato da pravi nekakvu buku, i zato da ljudi koji su tamo namje¹teni, kao ti i ja, dobiju plaæu. Druge svrhe nema.

Brodariæ se toliko razgnjevio da vi¹e nije mogao ni¹ta reæi. Zato je samo nagnuo iz èa¹e i popio ostatak piæa. Bio je posljednji trenutak da Berak intervenira.

- Reci mi - upita ga - u èemu je zapravo stvar? ¹ta to ti ima¹, a ¹to oni neæe da emitiraju?

- Imam ja sva¹ta -ra¾estio se mdadiæ. - Nemaju oni pojma ¹to ja sve imam. Ali, stvar je u tome da oni neæe da daju èak ni vijest. Shvaæate, ne daju ni da se zabilje¾i da je tamo ¹trajk, èak ni toliko.

- A za¹to bi zabilje¾ili? - upita ga Lovro, praveæi se naivan na vrlo nagla¹en naèin.

- Pa zato, èovjeèe - pjenio se mladiæ- ¹to svi to znaju, ¹to je pola radnika u udra¾enom radu ove opæine zaposleno u Kalteksu. Svaki od njih ima obitelj, i svaki je o tome govorio kod kuæe! Cijeli grad tozna, a sredstva informiranja o tome ¹ute! ¹uti se i na sastancima, svuda. Shvaæate li kakva je to politièka ¹teta, i kakvo sijanje nepovjerenja u samoupravne mehanizme?

Lovro je gledao u Brodariæa s mje¹avinom sa¾aljenja i odvratnosti. Postojala je opasnost da se opet javi. Berak preuze rijeè.

- A ti ima¹ ne¹to vi¹e od te vijesti?

- Imam - lupi Brodariæ ¹akom po torbi kraj sebe. - Imam tu. Sve tu imam. Trake. Snimio sam na licu mjesta. S radnicima sam snimio!

Dvojica novinara iz Zagreba zgleda¹e se letimièno. Bila je to zanimljiva prièa i sva¹ta je jo¹ tu moglo ispasti. Mo¾da èak i ne¹to interesantnije od privatnih radio-stanica.

- I ¹to æe¹ s tim? - upita Berak oprezno.

- Naæi æu naèina da to emitiran - reèe mladiæ s patetiènim uvjerenjem, s velikom gestom, kao u amaterskoj kazali¹noj predstavi. Ipak, bilo je u tome neke tvrdoglavosti u kojoj se nasluæivala silna energija.

- Kako æe¹ emitirati kad ti ne daju? - nacerio se Lovro cinièno.

- Ako ne ide drugaèije - sad se i Brodariæ nasmije¹i pomalo ukoèenim osmijehom - ako ne ide drugaèije, onda preko privatne stanice.

DVA

Prije nego ¹to æe krenuti na ruèak, oti¹li su do auta da provjere je li sve u redu: oba magnetofona ostavili su na stra¾njem sjedalu, pa je postojala moguænost da nekome zapnu za oko. Oko podne, centar gradiæa bio je gotovo sasvim opustio; duæani su se zatvorili, bile su otvorene samo jo¹ slastièarnice, sve u bijelim ploèicama poput kupaonica. ®ute upravne zgrade nekada¹nje varmeðe okru¾ivale su trg. Kesteni su ¹u¹kali svojim crvenkastim li¹æem; po cesti je bilo konjske balege; pro¹ao je kamionet natovaren baèvama: berba je bila blizu.

Brodariæ ih je otpratio do auta: morao se vratiti u redakciju da pripremi nekakav prilog iz kulture za to poslijepodne. Malo se smirio, bio je mrk i zabrinut, ali i dalje rumen kao beba. Lovro vi¹e nije ni krio da mu mladiæ ide na ¾ivce.

Odmah do njihova auta bila su parkirana dva crna mercedesa. Vozaci su sjedili unutra, èitali novine i slu¹ali radio. Registracije su bile zagrebaèke.

- A, evo i njih - reèe Lovro sa smije¹kom.

- Od Partije i od Sindikata - zakima mladiæ. Nije se to vi¹e moglo kriti.

- Da, da - potvrdi Lovro, koji se dobro razumijevao u kadrovske kri¾aljke. - Struènjaci za ga¹enje po¾ara.

- Ja u tome vidim svoju ¹ansu - reèe Brodariæ, naka¹ljav¹i se.

- U èemu? - upita Berak.

- U tome ¹to su oni do¹li. Siguran sam da æe oni biti za to da se stvar objavi. Treba im samo predoèiti situaciju. Tada æe se vidjeti da sam ja u pravu.

Lovro duboko uzdahne i zakoluta oèima, a onda progunda ne¹to nerazumljivo, pa pogleda u Beraka moleæivo, u smislu: "Uèini ti ne¹to, ja sam tu nemoæan". Berak reèe:

- Osim ako ih ovi va¹i ne obrade.

- Nadam se da su oni iskusni - reèe Brodariæ uvjereno. - Treba samo da stvar stigne do pravih ljudi. Jer, ipak su pravi ljudi oni koji odluèuju, znate i sami.

Da se vi¹e ne bi pleo u razgovor koji ga je nervirao, Lovro uze iz Berakove ruke kljuè kola i otkljuèa auto, a onda svoju vjetrovku prebaci preko magnetofona, tako da se ne vide. Ipak, Brodariæ je opazio ¹to on radi.

- A, imate i "nagru"? - reèe. - Èekajte, da vam poka¾em ¹to imam.

Otvorio je smije¹nu plastiènu aktovku koju je nosio u ruci, i izvadio kutiju s magnetofonskom trakom. Uvje¾banim pokretima stavio je traku na magnetofon i ukljuèio aparat tako da radi na baterije. Zaèula se najprije ¹kripa i graja, a onda je jedan glas progovorio:

- ®elimo naglasiti da mi nismo ni protiv socijalizma ni protiv samoupravljanja - govorio je taj glas. - Mi ne ¹trajkamo protiv sebe, nego protiv onih koji umjesto nas odluèuju i koji su ovu tvornicu doveli u ovakvo stanje. A sad tvrde kako nema novaca za osobne dohotke! Ako je bilo novaca za stadion NK "Jedinstvo", gdje je na¹ direktor predsjednik, ako je bilo za kupnju onih strojeva iz Nizozemske, koji jo¹ i danas ne rade jer nema sirovine, ako je bilo za kupnju kompjutora koji nièemu ne slu¾i, onda mora biti novaca i za na¹ rad. Neka nacrtaju novce, neka uzajme, ukradu, neka rade ¹to znaju! Ovako se vi¹e ne mo¾e!

Poèeli su zastajkivati rijetki prolaznici, ¹oferi u "mercedesima" naæulili su u¹i,pa Berak pru¾i ruku i iskljuèi magnetofon, a onda pusti da se traka premotava.

- Znaju li na radio-stanici da si to snimio? upita on Brodariæa.

- Nemaju pojma.

- Bolje za tebe - kimnu Lovro.

Brodariæ malo zastade dok je stavljao traku u torbu. Onda se odjednom okrene Beraku. Gledao je u njihova lica kao da ga je ozarila iznenadna ideja, pa reèe:

- A da ih dam vama? Hoæete? U Zagrebu bi to sigurno... Imali biste dobar materijal.

- Sveti ®ivko! - zakoluta Lovro oèima.

- Bolje ne - reèe Berak blago ali odluèno. - To je tvoje. Mi smo ovdje zbog nekih drugih stvari.

Ruèak se otegao,tako da su tek oko èetiri bili pri kavi, kad je stigao Èabrajec. Ruèali su u restoranu "Pirovac", u jednoj od malih i strmih ulica poploèenih kaldrmom, nedaleko od glavnog trga. Krèmu je dr¾ao nekakav fanatièni Dalmatinac, koji je nalazio naèina da nabavi svje¾e morske ribe. Potrajalo je poprilièno dok su im ribu spremili, ali vrijedilo je èekati. Lovri se raspolo¾enje popravilo od nekoliko vinjaka, a Beraku od dobroga jela. Meðutim, Èabrajec se pobrinuo da ne ostanu predugo u tome bla¾enom stanju.

Èujte, meni je neugodno - rekao je èim je sjeo. - Ispalo je tako da su uveli de¾urstvo u redakciji, Vodopija je to izmislio, a nije iskljuèeno ni da su mu oni iz Zagreba to sugerirali. Moramo sjediti tamo dan i noæ, sve po dvojica. Mene je zakaèilo ba¹ danas popodne. Evo, i sad sam pobjegao. Kad bi vama odgovaralo da vas odvedem do onog mog amatera?

- A da nam da¹ njegovu adresu? - upita Berak.

- Bolje ne - pognu Èabrajec glavu. - To su vam ljudi seljaci, nepovjerljivi, znate kako je. A i te¹ko biste ga na¹li. Bolje je da ja budem s vama.

Neko vrijeme su ¹utjeli. Èabrajec je dotle istrusio dupli vinjak i zatra¾io jo¹ jedan. Prostorija je bila mala, u njoj su bila samo èetiri stola, i nije bilo nikoga drugog osim njih. Kroz prozor se vidjelo kako blago jesensko sunce obasjava jabuku u vrtu, prepunu plodova, tako crvenih da èovjek naprosto nije mogao vjerovati da su pravi.

- Dobro, a kada ti deèki uopæe emitiraju? upita Lovro. - Da malo poslu¹amo, za informaciju.

Po podne i naveèer - reèe Èabrajec. - Po podne su obièno ¾elje slu¹alaca. Nego, ja moram iæi. - Ispio je vinjak do kraja.

- Reci jo¹ ne¹to - zaustavi ga Berak. ©to su rekli oni iz Zagreba o emitiranju vijesti o ¹trajku?

- Ni èuti - napravi Èabrajec grimasu. - Bojim se da Tomica ne¹to... - Slegao je ramenima i zatim oti¹ao.

Mora biti da se na samim vratima susreo s Brodariæem. Mladiæ je u¹ao u prostoriju jo¹ crveniji nego inaèe, noseæi u ruci vinjak koji je kupio jo¹ na ¹anku. Sjeo je i istrusio ga jo¹ prije nego ¹to je i¹ta rekao. Pogled mu je lutao po zelenim tapetama i po slikama koje su prikazivale prizore s mora, valjda iz Pirovca.

- Onda? - upita ga Berak. Lovro je demonstrativno otvorio novine i zario u njih glavu. - Predlo¾io si im da objave, a oni ni da èuju?

- Nisam. Ja sam ¹utio. Sazvali su èak i partijski sastanak, na brzinu. Govorili su nam o zadacima novinara u ovakvoj situaciji, shvaæate... Ispada da je glavna zadaæa novinara u ovakvoj situaciji da ¹ute, a ne da govore.

- I to mi je neka novost - zabrunda Lovro iza novina.

- A Vodopija ih je pitao - nastavljao je Brodariæ, koga je vinjak veæ dobrano uhvatio - dodu¹e boja¾ljivo, i sve... Ali pitao je to o emitiranju. Nisu htjeli ni èuti.

A ¹to mo¾e¹ - reèe Berak pomirljivo.

- Vodopija je onda odr¾ao govoranciju nastavi mladiæ i sve je u nekakvim aluzijama na mene ne¹to kao ciljao.

Naglo je za¹utio. Izvana se èulo glasanje grlice s one jabuke na suncu. Od ¹anka je dopirala nekakva prastara pjesma s radija, mo¾da i s koje lokalne radio-stanice.

- I ¹to æe¹ sad? - upita ga Berak.

- Ja sam komunist i znam ¹to mi je du¾nost ispravi se mladiæ s komièno ozbiljnim izrazom na licu. - Ako je njima popustila pa¾nja, ako se oni nisu sna¹li u ovoj situaciji, ja jesam. Emitirat æu.

- Najmit æe¹ dobo¹ara? - zaèu se iza novina.

- Ne treba meni dobo¹ar - reèe Brodariæ trijumfalno. - Preko radija æu ja emitirati. - Oèi su mu se krijesile, valjda i od piæa. - Moj ujak ima radio-stanicu.

Lovro spusti novine, pa se on i Berak pogleda¹e dugo i zami¹ljeno.

Zaustavili su se pred jednom kuæom u drvoredu, pa je Brodariæ iza¹ao. Kuæa je imala mali vrt, u vrtu su bile kugle od sjajnog stakla, a meðu jesenskim cvijeæem stajali su obojeni glineni patuljci. Brodariæ je pred vanjskim vratima zazvi¾dukao neki komplicirani signal, i na prozoru se pojavila jedna mlada ¾enska glava.

- Ovdje se momci i cure jo¹ dozivaju zvi¾danjem - reèe Lovro pomalo sjetno.

Brodariæ je oti¹ao do prozora i ne¹to rekao djevojci, a ona je brzo iza¹la i po¹la s njim prema automobilu. Imala je na sebi traperice, hodala je meko i graciozno, nije trebalo mnogo iskustva pa da se zakljuèi kako je to najljep¹a cura u gradiæu.

- Situacija se popravlja - promrmlja Lovro gledajuæi je kako prilazi.

- Ovo je Dubravka - reèe Tomislav Brodariæ ponosno, i novinari se rukova¹e s njom.

Mladiæ i djevojka sjeli su na stra¾nje sjedalo, odmaknuv¹i magnetofone. Djevojka je, oèito, znala za Beraka i Lovru. Govorila je malo koketno, a Lovro se oèito spremao da joj se poène udvarati. Nekoliko puta je pogledao èas nju, èas Brodariæa, kao da se pita ¹to takva ¾enska radi s takvim ¹mokljanom. I Berak je stekao dojam kako djevojka i sama zna da je zaslu¾ila ne¹to bolje.

- Samo ravno - reèe Brodariæ Beraku. - Ne mo¾e¹ pogrije¹iti.

Iza¹li su iz gradiæa i vozili se izmeðu bre¾uljaka. Zapravo, na posljednje kuæe gradiæa nadovezivale su se prve kuæe najbli¾eg sela, samo ¹to je selo bilo ra¹trkano. Ipak, trebalo je paziti na jata gusaka i na babe ¹to u najgorem trenutku pretrèavaju preko ceste.

- Kako èesto emitira tvoj ujak? - upita Berak.

- Ne emitira vi¹e. Prestao je èim su poèeli govoriti kako to nije zgodno.

- A ¹to je emitirao? - zanimalo je Lovru. - Muziku?

- Govorne emisije. Feljtonske. Povijesne feljtone. On vam je bio jedan od glavnih boraca u ovom kraju, pa je uglavnom o tome bila rijeè. Skupljao je dokumente, pa onda svoja zapamæenja, i¹ao okolo s magnetofonom i intervjuirao one koji su jo¹ ¾ivi. Pravio je i reporta¾e s mjesta gdje su bile bitke... I tako.

I tra¾ili su od njega da prestane?

- Ne - odmahnu Brodariæ. - Nisu tra¾ili direktno od njega, nego... Onako, tvrdili su kako to ba¹ nije zgodno, te privatne stanice. Da se tu uvlaèe razni elementi, i tako... Shvaæate, ima tu ljudi koji se u ratu ba¹ nisu istakli, a danas drmaju, pa se iz ujakovih emisija vidjelo da ima i zaslu¾nijih od njih... On je èak poèeo misliti da i druge amatere gnjave zbog njega.

- I prestao?

- Prestao. Ali, ove druge sad nekako trpe.

Lovro se vrpoljio na suvozaèkom sjedalu, povremeno se osvrtao i gledao djevojku, pitao je za informaciju o nekoj kuæi ili vinogradu pokraj kojega su prolazili. Ona mu je odgovarala smijuæi se, jer je odmah shvatila da on pita tek toliko, radi razgovora.

- Dobro, i kako ti to sed misli¹ izvesti? - upita Berak.

- Pa ni¹ta, pustit æu emisiju. Netko èe veæ èuti.

- Prepoznat æe ti glas ubaci se odmah Lovro.

- Neæe. Neæu ja ni govoriti. Zato i vodim Dubravku.

Lovro otegnuto zazvi¾di. Kimao je glavom i mrsio ne¹to u svoje goleme brkove. Lice mu se malo smrklo. Onda Berak reèe:

- Komentar ili snimka s lica mjesta?

- Snimka i komentar.

- Dobro, ali ako si snimio, onda radnici znaju da si to bio ti. A meðu njima svakako ima nekoga tko æe te otkucati - reèe Lovro, koji vi¹e nije bio tako bezbri¾an kao prije.

- Neæe odmahnu Brodariæ glavom. Ja sam njima podmetnuo mikrofon, prikljuèio sam se na razglas. Pojma oni nemaju. Nisam èak ni bio tamo.

Lovro zazvi¾di. Na Brodariæev znak, Berak zaustavi kola ispred jedne kuæe. Mladiæ i djevojka odmah izaðo¹e. Onda se Brodariæ vrati, pa se nagne prema prozorèiæu automobila i reèe:

- Nemojte ujaku ni¹ta spominjati. Emitirat æu kad on ode.

Sjedili su u kuhinji i pili rakiju. Ujak se zvao Franjo i nosio je na ruci velik peèatnjak s monogramom. Kuhinja je bila namje¹tena onako kako su se kuhinje namje¹tale na poèetku pedesetih godina: zastakljeni kredenc industrijske izrade, sa zelenim povr¹inama, lavor na stolici kod vrata, stol sa èetiri hoklice, nad ¾aruljom tanjur od porculana. Po sigurnosti s kojom se Dubravka kretala kroz kuæu, moglo se zakljuèiti da ujak povremeno prepu¹ta svoju nastambu neæaku i njegovoj djevojci kad osjete potrebu da budu sami.

- Da, da - reèe ujak Franjo, koji se mnogo trudio da Zagrepèanima poka¾e kako ni on ni ostali u tom kraju nisu maèji ka¹alj. - Ja sam digao ruke od svega toga. Povremeno jo¹ koristim stanicu kao telefon.

- Kako kao telefon? - raspitivao se Lovro.

- Pa tako, imamo mi jednu frekvenciju koja nam slu¾i za takve stvari - nasmije¹i se ujak. - S brijega na brijeg. Kad stigne umjetno gnojivo u zadrugu, onda jedan drugoga informiramo. Dogovaramo se kad æemo u lov. Kad ima ne¹to opasno, jedan drugoga upozorimo. I tako. Imamo mi svoje znakove.

Lovro se veselo nasmija. Njemu se sve to svidalo, kao ¹to mu se svidala i ujakova kuhinja. U njoj je bilo, po policama na zidovima, nekih stvari koje se vi¹e nigdje ne mogu vidjeti: nekih kutija za èaj i kavu, nekog kuhinjskog pribora, starih razglednica na staklu kredenca, a bila je tu i smije¹na ¹ara na zidu, izraðena valjkom. Nad uga¹enim ¹tednjakom stajala je papirnata kuharica s motivima iz obnove i izgradnje: vr¹alica vr¹e ¾ito, mi¹iæavi seljaci i rumene seljanke skupljaju ga, a daleko u pozadini vide se tvornièki dimnjaci kako rigaju plavi dim. Taj komad papira morao je biti star vi¹e od trideset godina; èovjek je imao dojam da se vratio u vlastito djetinjstvo.

Dok su oni razgovarali, Tomislav Broduviæ stavio je na otoman, koji je takoðer bio u kuhinji, veliki magnetofon i pu¹tao na njemu jednu po jednu traku, praveæi izbor materijala za emisiju. Tako se u njihov razgovor poèe¹e mije¹ati rijeèi ¹to su ih jo¹ juèer izgovorili neki od ¹trajkaèa.

- Ja mislim - kazao je jedan - da je ovo prilika da se i neke druge stvari izvedu naèistac, shvaæate. Èast svakome, ali... Da ne govorimo koliko ima roðaka u na¹im zajednièkim slu¾bama. A ima tu i va¾nijih stvari. Pogledajte samo spolni, dobni i nacionalni sastav na¹ih samoupravnih organa...

Govornika je prekrio ¾agor s vrpce. Na licu ujaka Franje pojavio se osmijeh nalik na smije¹ak starog sladostrasnika kojemu su pod nos gurnuli pornografske slike, koje mu se, dodu¹e, sviðaju, ali koje je veæ vidio.

- ©to ti je to? - upita on neæaka.

- Ma, tako ne¹to - zbuni se Brodariæ, koji je mislio da nitko ne slu¹a magnetofon. Onda doda: Spremam nekakav prilog, zna¹, iz Zagreba, to su mi rekli u jednom poduzeæu tamo.

Ujak ustade, pa je neko vrijeme gledao u magnetofon i kimao glavom. Onda potap¹a neæaka po ramenu - u tom pokretu bilo je i ljubavi i ponosa. Novinari su znali da ujak nema djece, a da Tomislav Brodariæ nema oca. Onda ujak reèe:

- E, dobro, djeco, zabavljajte se vi kako znate. Rakija vam je tu, kuæu poslije zakljuèajte... Ja sam za danas dogovorio kuglanje.

Tako su se oprostili s njim. Lovro i Berak otpratili su ga do vrtne ograde. Dok su izlazili, s magnetofona se èuo glas neke ¾ene:

- Ja mislim - govorila je ona - da je osnovni problem problem odgovornosti. I to ne samo tu kod nas, nego i ¹ire. Uvijek ispada da jedni isti odluèuju, a da smo onda svi krivi kad ispadne naopako.

Vrt je bio lijepo ureðen. U njegovu dnu rasla je priliæno visoka lipa. U prvom sutonu, dvojica novinara nazre¹e u njezinoj kro¹nji okruglu ¾ièanu antenu. Nije bilo jasno da li ju je ujak Franjo namjerno zavukao meðu li¹æe, ili je ondje bila toliko dugo dok grane nisu narasle. Stajali su sami dok se ujak polako udaljavao. Onda Lovro upita:

- Dobro, majstore, jesi li ti svjestan u ¹to se mi upu¹tamo?

Berak sle¾e ramenima.

- Kad æe¹ poèeti emisiju? - upita Berak dok su stajali u vrtu i gledali kako se iz doline uz obronke penje zelenkast sumrak, kao da iz gro¾ða veæ teèe sok i preplavljuje sve na ¹to naiðe.

- U osam - reèe Brodariæ. - Imamo sreæu, danas je na televiziji slab program, neka vanjska politika. A na drugom programu prijenos iz kazali¹ta. Veèeras æe mnogi upaliti radio.

Lovro je pu¹io cigaretu koja je, kad god bi u mraku povukao dim, osvjetljavala njegove brèine, pa su tada lièile na novogodi¹nji bor u koji je netko stavio crvenu svjetiljèicu. Ka¹ljao je; zatim upita:

- Èuj, a da ti mo¾da ipak malo prièeka¹? Mislim, nikad ne zna¹, mo¾da se oni tamo predomisle... Ako se ¹trajk nastavi, morat æe s time u javnost, a u tom si sluèaju sam sebe...

- Nema èekanja - zavrtje Tomislav Brodariæ glavom. Jo¹ je prvoga dana trebalo objaviti. Ljudi ovoga kraja treba da znaju istinu; veæ je i znaju, ali treba da znaju da tu ima nekoga tko je na liniji Partije i svih onih zacrtanih naèela u koja se kunemo.

- Ma èekaj... - zausti Lovro, ali Brodariæ se vi¹e nije zaustavljao.

- A kad ja poènem, onda æe i oni morati objaviti, shvaæate? To ja ¾elim postiæi! Sredstva javnog informiranja moraju spasiti obraz! Znam ja ¹to radim, razmi¹ljao sam ja o tome!

- Da - uzdahnu Lovro rezignirano. - Vidim ja da si ti lukav kit.

U¹li su u radionicu. U njoj je bila stolarska klupa puna strugotina, bilo je polica s alatom, alat je visio i sa zidova, po podu su bile razasute limenke s tutkalom i kutije pune èavala i kojekakvih drangulija. U dnu se nalazila velika, politirana komoda koja je vjerojatno nekada stajala u nekom otmjenom salonu. Brodariæ joj pride i otkljuèa je. Zatra¾i da zatvore vrata i upale svjetlo. Berak ode do vrata i okrenu prekidaè. Iz kuæe je dopirao miris jela, to je Dubravka ne¹to pripremala, na brzinu.

U komodi je bila radio-stanica. Bila je dobro oèuvana. Brodariæ skide s nje navlaku od gumiranog platna, pa otvori poklopac. Okrene nekoliko prekidaèa i na stanici zasvijetli¹e signalne ¾aruljice. Na ampermetrima zaigra¹e kazaljke.

- Dobra stvar reèe Tomislav Brodariæ. - Nije vi¹e moderna, ali mo¾e poslu¾iti.

Obavi sve potrebne pokuse; pokaza se da je stanica u redu. Njih su dvojica dotle stajali i zami¹ljeno ga promatrali, nije im i¹lo u glavu da mo¾da prisustvuju neèemu ¹to æe imati dalekose¾ne posljedice, mo¾da i po njih. Brodariæ je veè prije bio prenio u radionicu magnetofon, pa ga je sad instalirao pokraj radio-stanice. Stavio je traku i u¹tartao je na pravo mjesto. Oèi su mu sjale, ali je radio mirno i odluèno, kao èovjek koga vi¹e ne muèe dileme.

- Eto, tako - reèe.

Zatvorio je komodu, pa su iza¹li iz radionice. Dvojica novinara i¹la su naprijed, pazeæi da ne gaze po njegovaninm gredicama. Lovro je bio nemiran, èe¹kao se iza uha i osvrtao se za sobom. Malo su oðmakli dok je Brodaiæ zatvarao vrata radionice. Nije ih mogao èuti.

- ©to ti misli¹ - upita Lovro tiho - kako je on to njima mogao podmetnuti mikrofon?

- Valjda je spretan - reèe Berak.

- Hm, hm - reèe Lovro. - Tu se sav raspada od revolucionarnosti, a gledaj ga, na sve unaprijed misli. I na sastanku ¹uti ko kurva.

- Ne znam sle¾e Berak ramenima.

- I ¹to æemo mi u svemu tome?

Berak zastade i nazmija se. Uvijek je Lovro bio taj koji je druge peckao, pa je bilo slatko zadirkivati ga kad bi sam bio upla¹en ili bar zabrinut. Berak reèe:

- Jesi li zaboravio za¹to smo ovdje? Snimat æemo.

- ©to æemo snimati?

- Kako èovjek emitira svoj program. I to je amaterska radio-stanica, zar ne?

TRI

U pet do osam sve je veæ bilo spremno: pojeli su kajganu ¹to ju je Dubravka pripremila, popu¹ili cigaretu, popili malo ujakova kiseli¹a koji nije bio ni sluga njegovoj rakiji, a zatim su pre¹li u radionicu i priredili sve ¹to je potrebno za emisiju. Brodariè je udesio kalibraciju, provjerio sve jo¹ jedanput i instalirao mikrofon, a zatim dao znak Dubravki da priðe bli¾e. Djevojka je imala tremu, pa ju je on pogladio po mi¹ici. Iza njihovih leða èuèao je Lovro i prireðivao svoju "nagru" i mikrofon, da snimi sve ono ¹to æe se dogaðati. Berak je sjedio na stolarskoj klupi, u piljevini, i promatrao sve to. Lovri je iz brèina visila upaljena cigareta, a oko glave mu je lebdio dim. Dubravka se okrene njemu i upita:

- Dobro, a za¹to vi to sad snimate?

- To ide uz na¹ projekt - reèe Berak s klupe. Ono ¹to smo vam prièali. Snimamo amaterske radio-stanice, o tome pravimo reporta¾u. Ja sam siguran da je ovo najzanimljivija stanica u ovom kraju.

- Pazi samo da ti ne postane previ¹e zanimljiva - progunða Lovro prèkajuæi po magnetofonu.

Na Brodariæevu kvarcnom satu bila je minuta do osam. Dubravka je veæ èuèala ispred mikrofona, dr¾eæi u ruci papiriæ na kojemu je bio ispisan tekst. Brodariæ joj je dr¾ao ruku na ramenu. Izgledali su kao zavjerenici u filmovima.

- Sad ti¹ina! - reèe Brodariæ.

Pomakao je jednu polu¾icu i malo prièekao. Prigu¹eno su disali u mirisu piljevine i tutkala, pod ¹kiljavom ¾aruljom. Brodariæ dade znak djevojci da jo¹ malo prièeka, pa ukljuèi magnetofon. Odande se zaèu signal: bio je to instrumentalni dio neke popularne pjesme iz toga kraja. Kad signal utihnu, Brodariæ dade znak djevojci.

- Ovdje Radio Sava - reèe djevojka pone¹to nesigurnim glasom. - Toèno je dvadeset sati. Dajemo vijesti. - Na trenutak je zastala, a onda nastavila: - Najva¾niji dogaðaj u na¹oj opæini svakako je obustava rada u tekstilnoj industriji "Kalteks". Kao ¹to je poznato, radnici ovoga kolektiva obustavili su juèer rad u znak protesta zbog zaka¹njenja u isplati osobnih dohodaka. Problemi toga kolektiva, meðutim, poèinju mnogo prije. Veæina strojeva nabavljena je iz uvoza, za kupnju rezervnih dijelova potrebne su devize, a njih tvornica, pa ni na¹a opæina, trenutno nemaju. Nemaju ih zato ¹to tvornica nije uspjela udovoljiti svojim izvoznim obavezama. Prema ugovoru sklopljenom pro¹le godine, naime, "Kalteks" je u SR Njemaèku trebao izvesti velik kontingent robe iz svoje proizvodnje. Nijemci su, meðutim, odbili da tu robu prihvate i plate, jer je bila nekvalitetna, a roba je bila nekvalitetna zato ¹to su strojevi bez rezervnih dijelova radili lo¹e. Kako smo saznali na licu mjesta, radnici tra¾e da se utvrdi odgovornost struktura koje su inzistirale na nabavci upravo takvih strojeva i na preuzimanju obaveza za koje se veæ unaprijed znalo da se neæe moæi izvr¹iti.

Djevojka je za¹utjela. Brodariæ pritisne dugme na magnetofonu i tada krene snimka iz tvornice. Za to vrijeme, njih èetvoro su u radionici sjedili i gledali se. Lovro je, sjedeæi na podu, buljio u vr¹ak svoje cigarete. Djevojka je jedva disala. Onda, kad je snimka stala, ona se opet javi:

- Nema sumnje - reèe - da je obustava rada ozbiljna stvar, i u politièkom i u ekonomskom pogledu. Bilo bi dobro kad bismo je iskoristili kao priliku da raskinemo s nekim na¹im navikama. Da ne bude poku¹aja, kao prilikom posljednje obustave, prije nekoliko godina, da se revolt radnika u tvornici objasni kao djelatnost neodgovorne grupice bukaèa. A pogotovo bi trebalo iskori¹titi ovu prigodu da se o svemu javno i otvoreno progovori. Ovo drugo mo¾da je i va¾nije.

Brodariæ potap¹e djevojku po ramenu. Ona malo zastade, a onda progovori ponovo:

- Bile su to vijesti. Radio Sava javit æe se opet sutra. Do slu¹anja.

Brodariæ pokrene magnetofon, zaèu se signal, a potom on odmah ugasi ureðaj. Djevojka je ustala i njih dvoje se poljubi¹e. Lovro je potezao iz boce koju je sa sobom donio iz kuhinje. Berak se zami¹ljeno smje¹kao. Onda Brodariæ reèe:

- Ne znam kako vi to zovete u Zagrebu, ali mi za ovako ne¹to ka¾emo kajla.

Dok su mladiæ i djevojka spremali radio-stanicu i pospremali po radionici, dvojica novinara odo¹e do auta da spreme svoj magnetofon. Na cesti je bio mrak i samo su im cigarete osvjetljavale lica. Izdaleka je dopirao lave¾, bili su duboko u provinciji. Lovro je neprestano ne¹to gunðao u brkove.

- Hajde, reci - potaknuo ga je Berak.

- Meni tu ne¹to smrdi - reèe Lovro. - Najvi¹e od svega na svijetu mrzim ispasti ovca, a ne poku¹ati ni¹ta da to izbjegnem. Tebi tu nije ni¹ta èudno?

- Ne znam. Sve je vrlo èudno, pa zato mo¾da ni¹ta nije èudno.

- Ne filozofiraj, ako ti je ¾ivot mio. Ja razumijem za¹to Brodariæ Tomislav, zvan na¹ Tomica, radi sve ovo. On je manijak. On æe zavr¹iti u zatvoru i jo¹ æe vjerovati da je to nesporazum, da oni kojima on vjeruje ne znaju pravo stanje stvari. Ali, za¾to ova maèka to radi? Pa, to je ipak opasno, hej, èovjeèe! ¹to bi bilo da se stari ujak vratio, ¹to misli¹?

- Mala je mo¾da bedasta - reèe Berak. - Mo¾da i ne zna koje su konzekvencije. A da se stari vratio... Pa, ne znam.

Lovro je duboko uzdahnuo. Smjestio je magnetofon na stra¾nje sjedalo i za¹u¹kao ga kao dijete: Lovro je pokazivao nevjerojatnu ljubav, za tekniku, i to sve veæu kako je stario i gubio vjeru u ljude.

- Èudno, èudno - reèe. - A najvi¹e od svega se èudim nama. Zapravo, tebi se i ne èudim, ti si isto neki manijak, kao i onaj Tomica, samo na drugi naèin. Nego se èudim sebi. ©to ja tu radim?

- Mora biti da postoji neki razlog - reæe Berak filozofski.

U kuhinji su veæ upalili radio. Brodariæ je sjedio kraj njega i polako vrtio skalu srednjeg vala. Radio je bio starinski, sa zelenim magiènim okom i okruglom skalom u obliku sata. Èinilo se da je eter nevjerojatno napuèen, jer su se stanice smjenjivale na svakom milimetru skale, kao na kratkom valu.

- ©to je to? - upita Lovro.

- To su na¹i, lokalni - reèe djevojka, ne bez ponosa.

- Slu¹ajte, sLu¹ajte - reèe Brodariæ.

Sjeli su za stol i prihvatili èa¹e. Nad njima je bila svjetiljka s tanjurom, kutovi sobe bili su u polumraku i radio je bio u centru pa¾nje. Bilo je to kao prije tridesetak godina, kad su se ljudi iz susjedstva okupljali oko radija da slu¹aju Vedro veèe.

Brodariæ je polako vrtio skalu. Najvi¹e je bilo glazbe, ali se ponegdje èulo i govor. Govor je bio nepravilan, glasovi hrapavi, jasno se razaznavao lokalni dijalekt, i pored naprezanja da se govori knji¾evno. Najvi¹e je bilo ¾elje i pozdrava: netko je nekome èestitao kupnju novog traktora, drugi je nekoga ispraæao u vojsku, treæi nekome naprosto ¾elio laku noæ. Najvi¹e vremena u tim èestitkama odlazilo je na potpise, jer bi se izredale cijele obitelji. Muzika je ponajvi¹e bila narodna, ali bilo je i ¹lagera, i to onih koje je veæ i vrag zaboravio. Nai¹li su i na jednu rock-emisiju, gdje je disk-d¾okej zavijao i prenemagao se, nastojao biti neposredan i nalikovati na Radio Luxemburg, sve je to izgledalo kao namjerna karikatura, a nije bilo. Kao da se, u igri pokvarenih telefona, sve nekako iskrivi dok stigne do tih bre¾uljaka.

Djevojka je povremeno okretala glava i provjeravala na licima Zagrepèana uèinak onoga ¹to se èulo. Njezino lice odavalo je èudnu mje¹avinu ponosa i stida, kao da ni sama ne zna za ¹to da se opredijeli. Brodariè je igrao vodièa:

- Ovo je Ferenèak, gore, s Kokotovog brega reæe. -On emitira najvi¹e. - Pomakne skalu. - Ovo je Laci iz Strièeve utrine. On pu¹ta samo narodnjake. - Jo¹ malo dalje na skali: - Ovro je Po¾gaj, on ima nekoliko radio-drama.

Vrtio je tako dalje, skala je bila puna kao ¹ipak.

- Pa dobro, koliko to njih ima? - upita ga Lovro.

- Tko zna - sle¾e mladiæ ramenima. - To je cijeli kraj, u radijusu od sto kilometara.

- I koliko emitiraju?

- Po nekoliko sati dnevno. Neki i po noæi.

Kad su sjedali u auto, Lovro je, uz pomoæ razlièitih manevara i dijalo¹kih smicalica, uspio urediti stvar tako da su on i djevojka sjeli otraga, a Brodariæ se smjestio kraj Beraka. Njih dvoje su se odmah dali u nekakav tihi razgovor: po sadr¾aju se vidjelo da je to ne¹to banalno, ali je veæ i spu¹tanje glasa znaèilo nekakvu intimnost. Berak upita:

- Kamo hoæete da vas odvezemo?

- Ja æu otpratiti Dubravku kuèi - reèe Brodariæ. - Reæi æu ti gdje da stane¹, ako nisi zapamtio kuæu. Poslije se mo¾emo naæi u gradu, premda...

- Premda?

- Ma, ne znam. Mo¾da nije dobro da se suvi¹e pokazujemo zajedno.

- Da se ti pokazuje¹ s nama, ili da se mi pokazujemo s tobom? - upita ga Lovro sa stra¾njeg sjedala, a zatim, ne doèekav¹i odgovor, nastavi æuæoriti s djevojkom.

- I jedno i drugo - reèe Tomislav Brodariæ zami¹ljeno. - Siguran sam da su bar neki èuli emisiju. Ja æu prvi biti sumnjiv. A s druge strane, nije dobro ni da se ja pokazujem s vama. Jer, vi pravite reporta¾u o privatnim radio-stanicama, a njima æe sad jedna takva stanicu biti problem. Ako i ne pomisle odmah na mene, pomislit æe kad vide vaz i mene skupa.

Bilo je to vrlo logièno, mo¾da èak i odvi¹e, s obzirom na okolnosti. Doista, i Lovro je to opazio, pa se zato javi sa stra¾njeg sjedala:

- Suvi¹e si logièan za nekoga tko je odluèio da svima sve skre¹e u brk.

- Biti odluèan ne znaèi biti bedast - reèe Brodariæ, i dalje logièno. Zatim se okrene Beraku: Èekaj, èekaj, stani malo ovdje, hoæe¹?

Berak prikoèi i okrene se Brodariæu. Bili su usred polja, nigdje nije bilo nièega, samo su svijetlili prozori jedne osamljene kuæe uz cestu.

- ©to je? javi se Lovro.

- U ovoj kuæi ¾ivi jedan amater. Mislim da sad radi. Mo¾da ga mo¾emo vidjeti sa ceste.

Berak prebaci u rikverc i vrati se desetak metara. Cesta je bila malo uzdignuta, a kuæa se nalazila ne¹to ni¾e, u polju. Tako su, doista, mogli vidjeti ¹to se unutra zbiva. Zavjesa je bila sasvim prozirna.

- Vidi, vidi javi se Lovro otraga.

Kroz prozor se vidjela soba, u sobi je, za okruglim stoliæem, sjedio postariji, æelav èovjek. U jednoj ruci dr¾ao je mikrofon, u drugoj komad papira. Bilo je oèito da je sam u sobi, pa se mo¾da zato pona¹ao onako kako se pona¹ao: pomalo je imitirao televizijskog voditelja. Dr¾ao se uspravno, gestikulirao rukom kojom je dr¾ao papir, smije¹io se i odmahivao glavom. Gledali su taj prizor kao oèarani. Bilo je oèito da èovjek, sam u sobi, u toj kuæi usred pustog polja, uspostavlja sa svojim slu¹ateljima kontakt mo¾da i bolji nego ¹to bi izravno mogao uspostaviti. Zavr¹io je, pritisnuo dugme magnetofona, naslonio se i slu¹ao. U¾ivao je u pjesmi kao da je èuje prvri put. Bilo je te¹ko odvojiti oèi od njega.

Napokon su ipak krenuli. Neko vrijeme vozili su se ¹utke, èak nije bilo ni æuæorenja na stra¾njim sjedalima: bilo je oèito da je i Lovru, koji nije bje¾ao od toga da je cinik, prizor impresionirao. Onda se Marijan Berak okrene mladiæu:

- Reci mi jednu stvar. Zapazio sam da ste najavili emisiju vijesti kao da je to ne¹to uobièajeno. Znaèi da i drugi emitiraju vijesti?

- Emitiraju - kimne Brodariæ - ali ih ne zovu tako. Javljaju da dolazi veterinar, gdje se mo¾e kupiti modra galica, i tako. Ali, to ne zovu vijestima.

- A o politièkim dogaðajima nikad? - upita Lovro otraga.

- Nikad.

- A ti ima¹ politièke dogaðaje, pa si zato to nazvao vijestima?

- Da. Da bude vi¹e nalik na pravu radio-stanicu.

Mjesta je u hotelu, dodu¹e, bilo, ali se sobe ba¹ nisu mogle birati, kako su se oni nadali; ne¹to gostiju ipak je bilo. Bilo je to zbog berbe i sveèanosti u vezi s njom, to je u ovim krajevima glavni dogaðaj u godini, tvrdio je Berak. To je zbog ¹trajka, tvrdio je Lovro, a ¹trajk je u svim krajevima glavni dogaðaj u godini. Dok su ih upisivali u hotelski registar, Lovro je zvjerao po predvorju i zavirivao u restoran. U predvorju sjedila su u razlièitim kutovima dva èovjeka èitajuci novine. U restoranu veèerala su jo¹ trojica, tiho razgovarajuæi. Mogli su biti poslovni ljudi koji su do¹li da obave ne¹to u ovda¹njoj industriji, ali i nisu morali. Lovro se zadovoljno nacerio: volio je da se sve njegove prognoze ostvare, pa makar bile i najcrnje.

Soba je bila dvokrevetna i gledala je na trg. Lovro je zario ruke u d¾epove i stao kraj prozora.

- Èuj - rekao je - vidi ono tamo!

Berak priðe i stade kraj prozora. Preko puta, u ¾utoj, velikoj zgradi odmah do radio-stanice, u sobi na prvome katu, odr¾avao se nekakav sastanak. Na sredini je bio zeleni stol, oko njega su sjedili neki ljudi, uglavnom mu¹karci, nalakæeni i podboèeni, olabavljenih kravata. Neki su i zijevali. Soba je bila puna dima. Jedan sijed èovjek na èelu stola vatreno je ne¹to govorio.

Neko su ih vrijeme promatrali. Onda Berak sle¾e ramenima i vrati se svojim stvarima, koje je upravo poèeo raspakirati.

Sastanèe - reèe. - Ali, ne mora biri da je u vezi sa ¹trajkom.

A nego s èim? i¹èudavao se Lovro. - ©to ti pada na pamet?

- ©ta ja znam. Obièan sastanak.

- U pola deset naveèer? Ccccc!

Si¹li su dolje. U predvorju su ona dvojica i dalje èitali novine, a oni u restoranu sad su èaèkali zube, i to sva trojica. Izadoæe na trg.

Ulica je bila gotovo sasvim pusta. Pred kinom se jo¹ motalo dvoje-troje ljudi, jer jo¹ nije zavr¹ila posljednja predstava. U izlogu su bile slike i plakat nekakvog domaæeg filma. Plakat je bio crn, po¹kropljen crvenim mrljama. Slike troje glumaca bile su montirane tako kao da se vide kroz ni¹an snajperske pu¹ke.

Dok su hodali preko trga, iz one zgrade u kojoj se dr¾ao sastanak ispao je Vodopija i uputio se prema ulazu u radio-stanicu. Bio je veoma u¾urban, sako je samo zagrnuo, vidjelo se da je samo skoknuo i da æe se odmah vratiti. Kad iz je spazio, na trenutak kao da se kolebao treba li da im se javi ih da se pravi da ih ne vidi. Onda je ipak odluèio da ih primijeti.

- A, vi ste tu - rekao je. Onda?

- Ni¹ta reèe Berak. - Malo razgledamo.

- A ja tu imam nekakav sastanak - pokaza Vodopija palcem preko ramena, spremajuæi se da krene dalje.

U gradu se prièa da je tu kod vas nekakav ¹trajk - dobaci Lovro drsko.

Vodopija zastade, okrene se i namjesti sako na ramenima, a onda se vrati do njih, s èudnim osmijehom na licu. Taj osmijeh znacio je vi¹e nego i¹ta drugo prijetnju.

- Tko to prièa? - upita.

A tko ne prièa? - ubaci se sad i Berak, kad je Lovro veæ potegao maèka za rep. - Gdje god doðe¹, svuda se samo o tome govori.

A je li? - Vodopija kao da se na trenutak zbunio, kao da do tada nije bio svjestan u kojoj je mjeri ta stvar postala javna. - Dobro, dobro, vidjet æemo reèe. To mu je valjda bila direktorska po¹tapalica. A vi? - odluèio je promijeniti temu. Kako va¹a reporta¾a?

- Tako-tako - reèe Berak. - Zasad se jo¹ upoznajemo sa situacijom.

- Ne znam, ne znam - odmahivao je Vodopija glavom. - Ba¹ se pitam je li ba¹ pametno da to sad radite, u ovom trenutku...

- Za¹to? - upita Lovro.

- Pa tako, s obzirom na situaciju... Premda, to je ipak va¾na stvar, te radio-stanice... A i po pitanju bezbjednosti... Uostalom, razgovarat æemo sutra - reèe pa odbrza, vukuæi svoj preuski sako na ramenima.

Gledali su za njim. Onda Lovro poèe gladiti brkove ¹irokim pokretima, kao starac iz narodne pjesme, i reèe:

- Dosad je sve to moglo izgledati kao sprdaèina i djeèja igra onog ¹mokljana, Brodariæ Tomislava, zvanog Tomice. Sad je druga stvar.

- Da - reèe Berak. - Uhvatili su emisiju.

Dok su hodali tihim ulicama prema tvornici, Berak je zapodjeo ozbiljan razgovor. Hodali su polako po starinskoj kaldrmi, na prozorima bili su lonci sa cvijeæem, jer je jesen bila sunèana, iz soba su svjetlucali televizori. Pro¹li su kraj restorana "Pirovac", iznutra se èula pijana deraèina nekakvih veseljaka. Brodariæ im se pridru¾io odmah nakon razgovora s Vodopijom. Berak je rekao:

- Uhvatili su tvoju emisiju.

- Nisam ni mislio da neæe - reèe mladiæ. Ovdje se sve èuje, ne samo u ¾ivotu nego i na radiju.

- Da sam ja na tvom mjestu - reèe Lovro pljucnuv¹i - ja bih se zabrinuo. Ne misli¹ valjda da je Vodopija i¹ao lièno slu¹ati radio? Ili netko od onih faktora ¹to sad tamo sastanèe? Ja bih prije rekao da je to uhvatio netko kome je i inaèe du¾nost da sve uhvati.

- To mene ne zanima - okrene se mladiæ nekako borbeno Lovri. - Mene zanima samo to da se èuje i da se dru¹tveni principi po¹tuju. A tko æe to pokrenuti, tko æe hvatati emisije, to me ne zanima.

- Blago tebi - pljucnu Lovro opet.

- A koliko misli¹ da æe to trajati? - upita Berak.

Ne mo¾e dugo - reèe Brodariæ. - Mo¾da æe veæ sutra biti sve gotovo. Mo¾da prekosutra. Najprije æe i drugi privatnici poèeti o tome izvje¹tavati, a onda æe se javiti i na¹a radio-stanica. A to i jest ono ¹to sam htio postiæi. Tada æe se vidjeti da sam ja u pravu.

- A ako ¹trajk dotle prestane?

- Opet æe trebati govoriti o tome. O svemu treba govoriti, u tome je cijela stvar.

Stigli su do tvornice. Tvornica je bila u starim zgradama, a nije stajala na osami. Tako su joj se mogli pribli¾iti a da to nikome ne izgleda sumnjivo: bili su obièni prolaznici. Prozori su imali velika, re¹etkasta okna. Unutra je gorjelo fluorescentno svjetlo, ali se nije èula lupa strojeva. Kad bi se èovjek propeo na prste, vidio bi strojeve kako miruju.

- Doðite jo¹ malo - reèe Brodariæ.

Na tvornièku halu nadovezivala se upravna zgrada. Pred njom je stajao jedan crni "mercedes". Upravna zgrada bila je prilièno niska, tobo¾e moderna prizemnica, i kroz prozore se moglo vidjeti unutra. I tamo je gorjelo svjetlo. Portir je sjedio u svome sobièku i ne¹to èitao. Ni po èemu se nije moglo zakljuèiti da se tu dogaða ne¹to neobièno.

- Da vidimo - reèe Brodariæ.

Stajali su na suprotnoj strani ulice i propinjali se na prste. U osvijetljenoj sobi sjedilo je samo nekoliko ljudi, njih mo¾da pet-¹est, ali je i soba bila puna dima. Gledali su tako neko vrijeme. Portir nije obraæao pa¾nju na njih.

- Akciona grupa - reæe Lovro znalaèki.

- Da - kimnu Brodariæ. - To su neki iz tvornice, neke i ne poznajem, valjda su iz Zagreba.

- Neki iz Zagreba unutra, neki na ulici, tako je to - reæe Lovro pomalo zagonetno. - I ¹to sad? Èekat æemo da izaðu?

Brodariæ nije stigao odgovoriti: kraj njih je promakao nekakav èovjek. Prilièno se ¾urio i jedva da ih je okrzuo pogledom. Odbrzao je dalje niz ulicu.

- Bolje da idemo - reèe Brodariæ.

- Èekaj, èekaj - reèe Lovro zami¹ljeno. - Èuj okrene se Beraku - nije li to jedan od onih iz hotelskog restorana?

- Ne znam - reèe Berak mrzovoljno. - ©to ako i jest? Zar je zabranjeno prolaziti ulicom? Ovo je mali grad.

- Ni¹ta, ni¹ta, samo pitam - reèe Lovro. - A vama to ide na po¹tovane ¾ivce?

Okrenuli su se i vratili prema gradu. Neko vrijeme hodali su ¹utke. Onda Berak opet naèe istu temu:

- Reci mi - okrene se Brodariæu - ¹to æe¹ ti ako cijela ta stvar ne krene onako kako si planirao?

- U kom smislu?

- Pa tako. Ako privatnici ne poènu emitirati o ¹trajku, ako lokalna radio-stanica i dalje bude ¹utjela... ©to æe¹ onda? Ako ostane¹ sam?

- To se ne mo¾e dogoditi - reèe Brodariæ i nasmije¹i se, kao da razgovara s nekim tko je nerazuman ili ne poznaje dovoljno situaciju.

- Ali, recimo, ipak, onako, na priliku? - pridru¾i se sad i Lovro.

Mladiæ malo zastade, pa razmisli. Gledao ih je, èas jednoga, èas drugoga, kao da pristaje na dobru ¹alu. Ipak, vidjelo se da ozbiljno razmi¹lja o takvoj moguænosti. Onda reèe:

- Ja æu emitirati i dalje.

- Dalje? Dokle?

- Dokle stignem. Sad vi¹e nema natrag.

ÈETIRI

Malo prije devet stajali su uz prozor u krèmi blizu tvornice. Sjalo je blago jesensko sunce, ¾ute kuæe imale su boju zrelog voèa kojemu je upravo bila sezona, prolaznika je bilo dosta. Berak i Lovro pa¾ljivo su ih gledali: svaki seljak na traktoru, svaki lola u nakrivljenom ¹e¹iru mogao je biti vlasnik amaterske radio-stanice, dakle èovjek kojeg tra¾e.

- Ba¹ ne¹to mislim - reèe Berak, glasom hrapavim od prve cigarete - kakva bi to reporta¾a bila da sad mo¾emo snimiti ¹to se sve tu zbiva.

- I ti bi potajno uvaljivao mikrofone? - upita Lovro, gleðajuæi ga kao manijaka.

Krèma se brzo punila ljudima. Dolazili su od tvornice, ulazili i naruèivali ponajvi¹e piæe, neki su za stolovima jeli gula¹. ©alili su se s pipnièarkama, tap¹ali konobare po ramenu: èovjek koji nije znao ¹to se zbiva, ne bi nikada pomizlio da su to ¹trajkaèi. Izgledali su tako obièno, domaæe i pitomo, da promatraèu naprosto nije i¹lo u glavu da su to ljudi koji su lokalnim i drugim faktorima zadali toliko glavobolje.

- Sviða mi se ova rulja - reèe Lovro.

Njih dvojica zapravo su do¹li da malo onju¹e atmosferu, jer drugoga posla nisu imali: i Brodariæ i Èabrajec bili su toga jutra zauzeti, a nisu poznavali nikoga drugog tko bi ih mogao odvesti do nekog amatera. A nije bilo pametno ni da se previ¹e raspituju, s obzirom na situaciju: nakon Brodariæeve emisije, svatko bi odmah pomislio da su nekakva slu¾bena lica. Tako su do¹li da vide ¹to se zbiva oko tvornice. I u prvi mah gotovo da su bili razoèarani mirom i vedrinom tih ljudi. Taj mir mo¾da je bio znak njihove odluènosti, i najava da se jo¹ sva¹ta iza brda valja.

Ljudi su grajali i smijali se, govorili su o sasvim desetim stvarima: jedni su prièali o izgradnji neke kuæe, drugi o skora¹njoj berbi, treæi o nogometu. Meðu njima bilo je i ¾ena, pa je bilo i udvaranja. Krèma je funkcionirala kao tvornièka kantina i plaæalo se u bonovima.

- Dobri su, dobri - reèe Lovro opet.

Beraka je netko dotaknuo po ramenu. Osvrnuo se i spazio pru¾enu ruku. Supijano lice smije¹ilo mu se ustima, oèima i nosom, koji je veæ bio gotovo ljubièast.

- O! - uzviknu Berak. - To si ti! Zdravo!

- Otkud ti? Poslom? - upita ga èovjek.

- Poslom, poslom - zabrza Berak, pa se okrene Lovri. - Èuj, ovo je moj stari znanac Ferdo. Nekad smo èak bili i cimeri u domu.

Ferdo promrsi neko nerazumljivo prezime koje se zavr¹avalo na -ek ili -ec. Bilo je oèito da je pijanac, premda to dobro podnosi i razmjerno vje¹to krije. Imao je pomalo uvrijeðeno lice provincijalca koji razgovara s ljudima za koje se èuje i za koje on misli da su vi¹e od njega uradili u ¾ivotu.

- Ja sam s Marijanom studirao - reèe on Lovri, govoreæi strogo ¹tokavski. - Predajem ovdje hrvatski, a usput radim i neke druge stvari, ureðujem na¹ èasopis, i tako.

Lovro se nije ni potrudio da se ne opazi koliko je nezainteresiran za taj razgovora. Rekao je:

- Zanimljivo, zanimljivo.

- Nije vrag da ste do¹li zbog ¹trajka? - spusti Ferdo glas, osvræuæi se preko ramena. - Zar se veæ i do Zagreba èulo?

- Ne - reèe Berak. - Tu smo zbog nekoga drugog posla. Ali, i ovo nas zanima. Ba¹ sad gledamo kako oni to. Kao da se ni¹ta ne dogaða. I gablec imaju.

- Da, da, tako je to - reèe Ferdo struèno. - Dolaze u ¹est, ostaju do dva i idu kuæi. Èak i ne mitinguju. Igraju ¹napsl, i tako. To da se vidi da nemaju nikakve druge namjere, nego samo da postignu ono ¹to tra¾e.

- Tko ih vodi? - upita ga Lovro iznenada.

- E, to... - ote¾e Ferdo. - Ne znam, zapravo. Izgleda da je to vi¹e spontano. Kao nekakvo samoupravljanje u èistom obliku - naceri se. - Svaki put idu drugi na razgovore s faktorima.

- Lukavo - reèe Lovro.

- Da - kimnu Ferdo supijano. - Ja pomalo prouèavam sve te stvari, mene to zanima, znate, ne¹to pomalo i pi¹em, znate, ovo je sjajan materijal.

Lovro prevrnu oèima, ali ovaj put ne reèe ni¹ta. Berak se namr¹ti.

- Prozu pi¹e¹? - okrene se Ferdi.

- Da. Osim toga, znate - nastavio je Ferdo toliko veæ toga znam o ovome gradu da mi je stra¹no drago kad se ne¹to dogodi. Ovo je kao neka renesansa, ti boga!

- I humanizam - progunða Lovro.

Pokazalo se da Ferdo toga dana ima poslijepodnevni turnus i da je pomalo sklon da se do ruèka nacvrcka, pa je trebalo da ga se nekako otarase. Ali, to nije i¹lo nikako drugaèije nego da mu ka¾u za¹to su tu. Tako je ispalo da on vrlo dobro poznaje problematiku privatnih radio-stanica, da je èak nekada ne¹to o tome pisao u lokalnom èasopisu za knji¾evnost, umjetnost, dru¹tvena pitanja i sve ostalo. Odmah se ponudio da ih odvede do kojeg amatera. Usput su svratili do njega kuæi, oni su prièekali u autu a on je donio èasopis. Unutra je bio tekst o radio-amaterizmu kao o uzvi¹enoj i plemenitoj stvari, u smislu: kad bi svi momci svijeta, a razvijale su se i misli o va¾nosti te djelatnosti za obranu i za¹titu, kao i o njezinim umjetnièko-kreativnim aspektima. Ukratko, u tom se èlanku (ili ¹to je veæ to bilo) nastojalo ugoditi svima i svakome, a bio je sentimentalan toliko da je èovjeka hvatao gnjev dok bi ga èitao. Sve je vrvjelo od uskliènika i trotoèki.

Ferdo ih je odveo u prilièno udaljeno selo, sve se usput koèopereæi, ¹to zbog èlanka, ¹to zbog svoje èièeronske uloge. Kuæa se nalazila na vrhu brijega, i "renault" se na¹ao u prilici da poka¾e svoje terenske karakteristike. Iza kuæe bio je velik voænjak, koko¹i su kljucale u dvori¹tu. S brijega se pru¾ao pogled na obli¾nje bre¾uljke, gdje su ljudi ne¹to radili u vinogradima i èula se pjesma. Bilo je vrlo lijepo.

Jedna ¾ena, ¹to je u dvori¹tu iz pregaèe hranila piliæe, nadvila je ruku nad oèi i gledala tko to dolazi. Onda je prepoznala Ferdu, pa je obrisala ruke o pregaèu i po¹la prema njima.

- O, dru¾e - rekla je. - Dobar dan.

Ferdo je valjda nekad ne¹to predavao djeci te seljanke, pa se zato dr¾ao pokroviteljski i samouvjereno. Rekao je:

- Ovo su drugovi iz Radio Zagreba. Do¹li su vidjeti va¹u stanicu.

- A je li to...? - upitala je, bojeæi se valjda da su Marijan Berak i Lovro neka vrsta revizora za pretplatu ili inspektora.

- Oni su novinari - umirivao ju je Ferdo. Prave reporta¾u o radio-amaterima.

- Ali, mog mu¾a nema doma - smje¹kala se ¾ena u neprilici. - A ni djece. A javam se u to ni¹ta ne razumijem.

- Samo vi drugovima poka¾ite - reèe Ferdo. - I, ako imate malo one va¹e fine jabukovaèe.

®ena se pomirila sa situacijom; bili su u kraju gdje je nastavnik nekakva bud¾a. Iznijela je rakiju i pokazala stanicu.

Stanica je bila u ¹taglju. Tu je bila ureðena jedna mala prostorija iz koje je dopirao miris sijena. Tu je bio magnetofon, uredno slo¾ene trake s natpisima ispisanim nevje¹tom rukom, primitivan gramofon. Radio-stanica bila je sliènoga tipa kao i u Brodaiæeva ujaka. To je valjda bila nekakva lokalna moda. Na malom stolu bio je i plan buduæih emisija, ispisan olovkom koja je i sad tu stajala: bila je crvena i plosnata, pinterska.

- Vidi¹, vidi¹ - govorio je Lovro hodajuæi naokolo i odmahujuci glavom. - Ovo mi se sve vi¹e sviða. - Opipavao je stvari, razgledao ih i smje¹kao se. - Otkad va¹ mu¾ emitira? - upita ¾enu.

- Pa, ima veæ oko deset godina - reæe ona. Otkad smo prodali onaj drugi vinograd. Sad ima manje posla pa se time zanima.

Sjeli su u dvori¹tu oko hoklice na kojoj je bila rakija, i uzeli lagano pijuckati. Ferdo se dr¾ao ponosno, kao da je sve to njegova zazluga, a Zagrepèani su gledali oko sebe i nastojali ¹to vi¹e toga zapamtiti.

- Recite, gospoðo - upita Lovro iznenada za¹to va¹ mu¾ to radi? I uopæe, za¹to se ljudi time bave?

®ena je neko vrijeme razmi¹ljala. Oèito, ili se nikada nije pitala o razlozima, ili su joj oni izgledali toliko logiæni da i nije bila u stanju da ih obrazlo¾i. ®mirkala je na suncu i namje¹tala na glavi svoj ¹areni rubac. Pjesma se èula s okolnih bre¾uljaka.

- Pa, tako - rekla je napokon. - Kad mogu drugi, za¹to da i mi ne poku¹amo?

- Tko drugi? Susjedi? - upita je Ferdo.

- Pa i oni, ali i inaèe, pravi radio. Èovjek èesto nije zadovoljan programom. A kad ima svoju stanicu, onda mo¾e pokazati kako to zami¹lja. Osim toga... - zastala je.

- Recite, recite - sokolio ju je Ferdo.

- Za¹to se èovjek ne bi oglasio, ako mo¾e?

To je bilo toèno. Za¹to se èovjek ne bi oglasio? Premda su se novinari zapravo uvijek pitali: za¾to bi se èovjek oglasio, ako ba¹ ne mora?

- Jeste li èuli emisiju o ¹trajku, juèer? - upita je Lovro iznenada.

- Jesmo.

- I? ©to vam se èini?

- Èujte, ja vam to ne znam. Ali, moj mu¾ misli da tu ne¹to nije u redu. Da tu netko ne¹to muti.

Druga emisija poèela je toèno u tri. Oni su se na¹li u dva, na izlazu iz grada, ondje ih je, na autobusnoj stanici, èekao Tomislav Brodariæ s radio-stanicom u velikoj kartonskoj kutiji u kakvima se dostavlja roba u sanoposlu¾ivanja. Odluèio je da vi¹e ne emitira iz ujakove kuæe, nego da naprosto uzme radio-stanicu. Tvrdio je da ujak neæe ni¹ta opaziti, jer nikad i ne otvara onu komodu, a ako i opazi, on æe mu veæ ne¹to zamutiti. Tako su se odvezli u klijet u nekom vinogradu, prilièno daleko od grada. Pokazalo se da je klijet takoðer ujakova i da je prilièno dobro ureðena, premda je bila napola drvena i niska tako da je èovjek u njoj morao stajati pognut. Trebalo im je desetak minuta da instaliraju antenu, a onda su se pripremili za emisiju. U okolnim vinogradima nije bilo nikoga.

Dok su pripremali sve ¹to treba, Brodariæ je nervozno ¹etao ispred ulaza u klijet, Dubravka je èitala tekst da ga dobro zapamti, a Lovro je, petljajuæi ne¹to oko svojega magnetofona, bio blizu Dubravke, pa je ude¹avao tako da se svaki èaz s njom sudari, ili da je bar dodirne. Berak reèe:

- Kad pomisli¹ koliko ljudi u ovome èasu pali radio.

- Prestaju zveckati ¾licama i umiruju djecu doda Lovro. - Kad æemo mi to postiæi na pravom radiju?

Komentar je ovaj put bio ne¹to o¹triji, ali i malo konstruktivniji od prethodnoga. Osim toga, Brodariæ je osjetio i potrebu da objasni razloge za pojavu nove radio-stanice i da izlo¾i nekakav njezin plan i naèela. Nakon najave, Dubravka je proèitala:

"Obustava rada u Kalteksu se nastavlja. Kako saznajemo, juèer su voðeni temeljiti pregovori izmeðu radniza i rukovodeæih struktura na¹e opæine, pa i ¹ire. Do sporazuma, meðutim, nije do¹lo. Mi ka¾emo: i bolje ¹to nije. Evo za¹to: i do sada je bilo obustava rada, ponajvi¹e zbog niskih osobnih dohodaka, ili zbog zaka¹njenja s njihovom isplatom. Èim bi se potrebna sredstva namakla, ¹trajk bi prestao. Ovaj put, meðutim, radnici ne pristaju na to da se zadovolje takvim privremenim rje¹enjem. Oni zahtijevaju da se goruæa pitanja tvornice, pa èak i opæine, rije¹e dugoroèno. Prije svega, inzistiraju na pitanju odgovornosti, a zatim na pitanju struènosti. Ta su dva pitanja u naju¾oj vezi. To se vidi i iz slijedeæe izjave."

Brodariæ je pritisnuo dugme na magnetofonu i tada se zaèuo glas nekog radnika koji je govorio spretno i suvislo, jer je, oèito, mnogo razmi¹ljao o toj temi. Rekao je:

"©to mi imamo od toga da se nas pita treba li ne¹to uraditi, kave strojeve treba kupiti? Govorim o sebi, ja ne znam ni kakvi sve strojevi postoje na tr¾i¹tu, ni koji su od njih bolji za na¹u tvornicu. Prema tome, kakve æemo strojeve kupiti, o tome odluèuje netko drugi. Ali, ¹to je najgore, ni taj drugi ne zna ni¹ta bolje od mene kakvi i koji strojevi nama trebaju. Ipak, on odluèuje, jer je na takvom mjestu. Reæi æe netko: imamo mi i za to struènjake. Imamo, to je toèno, ali posljednju rijeè ipak imaju oni koji ne znaju, koji nisu struènjaci, ali su zato na polo¾ajina. Oni odluèuju, zato da bi se znalo tko je gazda. Njih zanima vlast, a ne proizvodnja. A ¹to je od svega najgore, na kraju ispadne da smo svi mi odgovorni, jer oni su nama do¹li na zbor radnih ljudi s prijedlogom da se uradi to i to, da se kupi to i to, i mi smo glasali, naravno, jer ¹ta ja znam o tim strojevima? I tako smo sad fino svi krivi. Ja se, drugovi, tu osjeæam prevaren."

Tu je bio kraj izjave, bilo je oèito da je traka kraæena i montirana, mo¾da je govornika negdje malo dalje prekinuo ¾agor, jer sve je to izgovoreno na sastanku u tvornici. Dubravka je malo prièekala, a potom je nastavila èitati tekst komentara.

"Smatramo da ovo ¹to ste upravo èuli najbolje svjedoèi o tome kako razmi¹ljaju u Kalteksu. Duboko smo uvjereni da razmi¹ljaju ispravno. Oni govore otvoreno, misle zdravo i komunistièki i postavljaju zahtjeve koji su na liniji najboljih tekovina ovoga dru¹tva. Meðutim, druga strana nije spremna da se dogovori s radnicima. Tko je u pravu, ne treba posebno nagla¹avati. I to jo¹ nije sve nego se pred javno¹æu taji ¹to radnici èine, za¹to ¹trajkaju i koji su njihovi zahtjevi. Jo¹ uvijek se od javnosti skriva i sama èinjenica da obustava rada postoji. Upravo zato javila se stanica Radio Sava, drugih razloga osim ovog nema. Radio-stanica javljat æe se kad god bude potrebno i dokle god bude potrebno."

Nakon toga, Dubravka je najavila slijedeæu emisiju, pa su pustili signal. Svi su odahnuli. Djevojka je ustala i Brodariæ ju je poljubio. Lovro je iskljuèio magnetofon.

- Kako vam se èini? - upita Brodariæ.

- Dobro je, dobro - reèe Berak.

- Je li vam ¾ao ¹to ste tu i ¹to ste se u ovo upustili?

- Upustili? - zgranu se Lovro. - Ti si se upustio, mi se ne upu¹tamo.

- Èuj - upita Berak. - Ima¹ li kakvih vijesti? Kako se stvari razvijaju?

- Nemam pojma - reèe mladiæ. - Danas je u redakciji bila mrtva ti¹ina, èak ni Vodopije nigdje nije bilo. Ali, to ni¹ta ne znaèi. Danas je odluèujuæi dan.

- Za¹to? - upita Berak.

- Uf, uf, odluèujuæi dan - frknu Lovro.

- Tako - reæe mladiæ. - Danas æe se znati sve. Hoæe li drugi amateri poèeti govoriti o tome, kako æe to primiti ¹trajkaèi, kako æe to utjecati na pregovore... Sve æe se danas znati.

Kuhinja je bila velika poput oveæe dnevne sobe, u njoj je sve blistalo od raznih strojeva i aparata, na podu su bile skupocjene ploèice, na zidovima nevjerojatne tapete koje su prikazivale hrastovu ¹umu, sa stropa visio je ventilator. Sve je pokazivalo da tu stanuje netko tko je pun novaca i tko je spreman da i drugima ka¾e kako da do novaca doðu. U istom stilu bila je i kuæa, dvokatnica s gara¾om za dva auta.

Na stolu su stajala dva magnetofona. Za jedan se brinuo Lovro, taj je snimao, oko drugoga se trudio domaæin a na njemu su se nalazili zvuèni efekti: ¹um ki¹e, pucketanje vatre, topot konja, ¹kripa vrata. Oko stola sjedile su dvije ¾ene i jedan mladiæ. U rukama su dr¾ali tekstove i èitali ravno u mikrofon. Kroz prozor se vidjelo blago sunce ranog poslijepodneva. U kuæi je vladala neprirodna ti¹ina.

Emisija je bila u toku. Jedna ¾ena govorila je sitnim, djeèjim glasom:

- Tata, tatice, nemoj nas ostaviti!

Druga je ¾ena napadno i histerièno ridala, dok je mladiæ govorio krupnim i drhtavim glasom:

- Kæeri moja, ja se mo¾da vi¹e nikada neæu vratiti u domovinu! Rana u mom srcu je te¹ka, i ja bih umro da se ona opet otvori!

- Tata, tata! - vapila je druga ¾ena.

- Kæeri govorio je mladiæ - moja su ti vrata uvijek otvorena. Ja ne znam ¹to æe sud odluèiti, ali ¹to zna sud o ljudskom srcu?

Druga je ¾ena ridala. Ona ¹to je igrala djevojcicu sad je progovorila, drhtavin glasom:

- Ja ¾elim biti s tobom, tata!

- Jednog dana, kæeri - javi se mladiæ, jo¹ dublje, i kao malo ¹tucajuæi - mi æemo biti skupa. Pravda i ljubav moraju pobijediti. A sad zbogom!

Zaèuo se zvuk vlaka, lupa kotaèa s magnetofona; u to se mije¹ala odjavna glazba. Kad je sve to zavr¹ilo, nastala je stanka od nekoliko sekunda, a onda je domaæin rekao u mikrofon:

- A sada malo muzike pa je pritisnuo dugme i krenula je zabavna glazba.

Na trenutak su u kuhinji svi sjedili ¹utke. Obojica novinara bili su impresionirani i dobro su razumjeli da i slu¹aocima treba da malo predahnu. Drama je opisivala raspad gastarbajterskog braka, zbog nevjere ¾ene koja je ostala kod kuæe. Radnik se vratio kuæi zauvijek i tek tada saznao ¹to se zbiva, pa je zato odluèio da se vrati u Njemaèku. Premda je sve bilo vrlo patetièno, nevje¹to napisano i jo¹ nevje¹tije odigrano, imalo je velikog uèinka, osobito na one koji su poznavali takve sluèajeve.

- Bilo je vrlo dobro - rekao je napokon Berak kad su mu se oèi susrele s upitnim domaæinovim pogledom. - Vrlo, vrlo dobro: gospon Po¾gaj.

- Meni se sve ovo sve vi¹e sviða - kimao je Lovro zami¹ljeno. - Pa èak i... - prekinuo se. Oèito je htio spomenuti Brodariæeve emisije, ali se na vrijeme suzdr¾ao: prvo, zato ¹to je to bila tajna, a drugo zato ¹to je Brodariæ bio s njima. On ih je i doveo k Po¾gaju, kojemu su specijalnost bile radio-drame.

Po¾gaj je bio povratnik iz Njemaèke. Bio je rið, proæelav i pjegav, i sam je pomalo lièio na nekoga ¹vabu. Za razliku od drugih arbajtera koji, kad se vrate, nastoje u¾ivati u onome ¹to su stekli, Po¾gaj je, kako je vrijeme prolazilo, sve vi¹e bio zaokupljen onim ¹to je u Njemaèkoj vidio i do¾ivio. Stra¹no ga je ¾deralo ¹to je morao iæi onamo, to je do¾ivljavao kao neku trajnu ljagu i biljeg na svom licu. Zato je stalno o tome govorio i pisao.

- Je li to sve iz ¾ivota? upita ga Berak.

- Sve - kimnu riði èovo. - Ni¹ta ja nisam napisao ¹to se nije dogodilo. Sve su to sluèajevi ljudi koje sam poznavao, sami su mi prièali, na radnom mjestu, i noæu, u baraci, dok sam bio tamo. Pone¹to ima i od mog iskustva.

- Imate li mnogo drama? - upita Lovro.

- Puno. Ne mogu sve ni zapisati, koliko znam reèe Po¾gaj.

- Kako ste poèeli? - upita ga Berak. Mislim, s radijem.

- Vidio sam od drugih. Za¹to ne bih i ja? A zapravo, najvi¹e zato da mogu praviti te drame, na¹ao sam ovdje i glumce, eto, vidite. A muziku ja onako, usput.

Kad je spomenuo glumce, ¾ene su pocrvenjele, a mladiæ se malo isprsio. ®ene su bile seljanke, mladiæ mo¾da uèenik, slu¾benik u zadruzi, prodavaè, ili ne¹to slièno. Nisu govorili dok ih se ne bi pitalo, znalo se tko je tu gazda, to vi¹e ¹to su svi oni bili u nekom rodu s Po¾gajem, a Po¾gaj je, dabome, obilato novèano pomagao bli¾u i dalju rodbinu, tvrdeæi da sve to Njemaèka daje.

- Znaèi, vi ste radi drama i poèeli s tim? - upita ga Lovro.

- Da. Shvaæate? Moram te stvari nekome isprièati, vidite. - Po¾gaj je govorio tako sigurno kao da je veæ mnogo puta i mislio i govorio o tome. Kad te stvari prièate ljudima, onda neæe da vas slu¹aju, misle da pretjerujete, i tako, a poslije brzo zaborave. A kad im to dadete kao pravu prièu, kao dramu s glumcima, onda slu¹aju, i te kako. Onda i plaèu, znam da plaèu.

Kad su odluèili da skoknu do Vodopije, mislili su da æe samo malo onju¹iti zrak, tek poslije se pokazalo da se stvari i dalje zapetljavaju. Berak i Lovro znali su sve urednièke ¹tosove, s lijepo je kad nekoga èita¹, a on ti ne mo¾e ni¹ta, jer nije za tebe nadle¾an. Ali, ispalo je drugaèije.

Najprije u redakciji nisu na¹li Brodariæa, premda je bio de¾uran te veèeri. Kad su oti¹li od Po¾gaja, rastali su se s mladiæem, on je oti¹ao kuæi da se pripremi, a oni u hotel da malo prilegnu. Zvjerali su po praznim prostorijama, onda su shvatili da je momak u Vodopijinoj sobi jer su se odande èuli glasovi. Vodopija je bio u redakciji po cijeli dan, i njemu su se tresle gaæe. Pokucali su i u¹li ne èekajuæi odgovor. Uspjeli su èuti posljednju Vodopijinu reèenicu.

- Bilo bi jako dobro za tebe da nema¹ ni¹ta s tim! Jako dobro! Inaèe...

Ja sam na trenutak pomislo, zbog stila... Ali, ako ti ka¾e¹...

- Ka¾em - odgovori Brodariæ. Jo¹ je trenutak èekao, a onda iza¹ao, kimnuv¹i glavom Zagrepèanima.

Ostali su sami s Vodopijom. Berak se upinjao da mu glas zazvuèi ¹to veselije i neposrednije.

- Evo nas - reèe. - Rekao si juèer da ¾eli¹ s nama razgovarati?

- A, rekao sam - gnijezdio se Vodopija na stolici, sav crven, zbog èvrsto vezane kravate, a mo¾da i zbog gnjeva ili èega drugog. - Ali, bolje da nismo juèer razgovarali.

- ©to je? Predomislio si se? - upita ga Lovro drsko.

- Pa, nisam se ba¹ predomislio, nego. Uoèio sam i drugu stranu te stvari, shvaæate.

A o èemu si htio da.? - upita ga Berak.

- Pa o tome, brate, o tom va¹em poslu, o toj reporta¾i. Vi znate kakva je situacija, tu je obustava rada, je li tako, ¹kakljiva stvar, do¹li su i drugovi iz Zagreba. A onda se, na sve to, juèer pojavila i neka amaterska stanica koja sad javlja o tom ¹trajku. Jeste li èuli za to?

Novinari se na trenutak zgleda¹e, a onda Lovro sa¾e glavu, odbijajuæi tako da prihvati odgovornost bilo za la¾, bilo za istinu.

- Prièa se - reèe Berak neodreðeno.

- Eto - dahnu Vodopija. I ¹ta sad? Neugodno, u bo¾ju mater! Amateri javljaju, a mi ¹utimo. Ja sam èak mislio da bi mo¾da trebalo. Ali, u dogovoru s drugovima, odluèili smo da ¹utimo i dalje.

- A, je li? - di¾e Lovro svoje nakostrije¹ene brkove prema purpurnom Vodopiji.

Na trenutak nastade ti¹ina. Èulo se kako kuca golemi sat na Vodopijinoj ruci i kako vani netko parkira auto.

- I sad, mislio sam juèer, znate - nastavio je urednik - s obzirom da postoji ta stanica, a mi ne znamo tko je... Mo¾da ne bi bilo pametno da ba¹ sad vi idete èaèkati po tim amaterima, praviti reklamu... Kad vide vas, osjetit æe se va¾ni, i ¹ta ja znam... A to ba¹, politièki...

Za¹utio je. Kucnuo je cigaretom po politiranoj plohi stola, prije nego ¹to æe pripaliti. ©kiljio je lukavo prema njima, vidjelo se da oèekuje efekt od onoga ¹to æe reæi.

- A sad si se predomislio? - priupita ga Berak.

- Predomislio - raspilavi se Vodopija ¹to stvari teku toèno po njegovu predviðanju. - Raæunam ovako: dobro je ¹to vi radite. Mogli biste mo¾da ne¹to i saznati.

- Aha! - graknu Lovro kao gavran u basni, pa nastavi buljiti preda se. Taj zvuk pao je u ti¹inu sobe i ostao visiti u zraku; znaèio je da je Lovro veæ smislio cijeli sistem.

- Kako sazvati? - upita Berak.

- Pa, tako. Vi æete sad hodati od jednoga do drugog amatera, razgovarat æete, vama æe mo¾da reæi ono ¹to nama ne bi... Mo¾da æete i sazvati tko je taj tko emitira.

- Aha - reèe sad i Berak.

Vodopiji svakako nije promaklo njihovo snebivanje, ali on se nije dao zbuniti: imao je svoje planove i za svaku rupu imao je èep, a za svaki vjetar jedro. Znao je kako kome mo¾e doskoèiti. Zato je sad nastavio ovako:

- Shvaæate? Ne ¾elimo gu¾vu oko toga. Dabome, uz pomoæ aparata bila bi igrarija otkriti odakle se emitira. Ali, to ne ¾elimo jer tu stvar ne treba napuhavati. Najbolje ako se mo¾e diskretno, a za to ste vas dvojica kao stvoreni. Ba¹ mi je drago ¹to ste do¹li.

- Oduvijek sam pri¾eljkivao ne¹to takvo - ne izdr¾a Lovro.

Onda su u¹utjeli. ©utnja je, dakako, bila neugodna. Vodopija svoja oèekivanja nije iznio u formi prijedloga, nego je o njima govorio kao o gotovoj stvari. Da razbije ti¹inu, Berak reèe:

- Tako, dakle.

- Hoæete li da skoknemo na piæe? - uzvrti se odjednom Vodopija i poèe zakljuèavati ladice. Bilo je to otprilike kao da treba zaliti uspje¹no sklopljen posao.

Obojica novinara ustado¹e, pa im Vodopija otvori vrata sobe i propusti ih. Berak ga upita:

- Onda vi jo¹ ne sumnjate tko bi to mogao biti?

- Sumnjamo, sumnjamo - reèe Vodopija sa smije¹kom.

Oni se lecnu¹e, Lovro èak zausti da ne¹to ka¾e, a donja mu se usna objesi daleko ispod epskih brkova. Berak brzo upita:

- Na koga?

- To mo¾e biti samo netko iz tvornice - reèe Vodopija uvjereno. - Kome bi drugome bilo toliko stalo da se za to èuje? Sad ispitujemo koji su sve tamo radio-amateri.

Njih dvojica se zgleda¹e. Iza¹li su u tajnièku sobu, a Vodopija otvori vrata redakcije da Brodariæu rekne kad æe se vratiti. Tu priliku iskoristi Lovro da ¹apne Beraku:

- A ¹to æe sad mali seronja, kad drugi poènu nadrapavati zbog njega?

PET

Dok je razgovarao preko telefona sa svojom biv¹om ¾enom, Marijan Berak je stajao kraj prozora. Vani je bilo oblaèno, odnekud se odjednom zaletjela te¹ka jesenska jugovina, bilo je èak i magle, i to nikako nije bilo dobro za vinograde. ®ute kalmanvarske kuæe, koje su inaèe izgledale tako zdravo i veselo, sad su nalikovale na gnjile kru¹ke i smrdljive dinje.

Kroz prozor, Berak je vidio Lovru koji je, zlovoljan i nateèenih oèiju, iza¹ao kad je shvatio da Berak namjerava telefonirati. U razgovoru, to se znalo unaprijed, nije moglo biti nièega tajnog, ali Lovri se naprosto nije dalo da slu¹a ozbiljne razgovore sa ¾enama. On osobno vi¹e je volio ¾enama prièati viceve, malo im tepati i voditi ih u krevet. U svojoj trideset ¹estoj godini jo¹ je uvijek bio ne¾enja, i to prilièno uspje¹an. Ipak, i kod njega su se poèeli zapa¾ati znakovi umora. Sad je stajao kod kioska i èitao novine dimeæi kroz brkove.

- To sam ja - reèe Berak u telefon, gledajuæi kroz prozor maglièaste bre¾uljke oko grada.

- Zdravo - rekla je. - Otkud ti tako rano?

Mogao ju je zamisliti: vjerojatno je veæ spremljena za posao, mo¾da ju je izvukao iz kupaonice, mo¾da je doruèkovala ili spremala maloga u ¹kolu. Za razliku od drugih ¾ena, dobro je izgledala ujutro, mo¾da èak i bolje nego s veèeri.

- Na terenu sam - reèe. U Kalmanvaru. Ne znam kad æu biti pri telefonu u toku dana.

- Ne¹to veæe? - upita ona.

Ostat æu desetak dana. Neka reporta¾a mljeo je odsutno, kao i uvijek kad su razgovarali: najprije su dolazila konvencionalna raspitivanja za zdravlje. Kako je mali?

- Dobro, uglavnom. Imao je prekjuæer neku temperaturicu, od grla, ali to je pro¹lo.

- Fino.

- Hoæe¹ ga èuti?

- Mo¾da bolje ne. Vjerojatno bi se rastu¾io. Obeæao sam mu da æu ga voditi prvi put kad budem i¹ao na put. Objasni mu nekako za iduæi vikend.

- Dobro.

Uostalom, mo¾da ja skoknem u Zagreb. A za onaj drugi sigurno æu veè biti kod kuæe.

- U redu.

Uvijek je bila pristojna i nikada nije dizala glas. Berak jo¹ malo prièeka, hoæe li ona jo¹ ¹togod reæi, ali ona je ¹utjela kao sekretarica koja hvata bilje¹ke u rokovnik. Vani je Lovro smotao novine i sad se ¹etkao po trgu, na kojemu je vladala uobièajena jutarnja vreva. Najvi¹e je bilo biciklista. Lovro je uvalio ruke u d¾epove, stao preko puta radio-stanice i zabuljio se u prozore. Ponekad se pona¹ao sasvim suludo.

- Jo¹ ne¹to - reèe Berak ¾eni, koja je slu¾beno jo¹ uvijek bila njegova supruga. Neæe te smetati da ti lovu po¹aljem odavde po¹tom? Mislim, ne znam hoæu li dolaziti u Zagreb, i ako hoæu, kad æu. Bilo bi se te¹ko dogovoriti.

- Meni to ne smeta - rekla je. - Ali, ne mora¹ ni slati ako ti je trenutno nezgodno. Mo¾e i prièekati - bila je diskretna, kao i uvijek.

Onda dobro - reèe Berak. Poslat æu jo¹ danas.

Gledao je kroz prozor. Vani, na trgu, ne¹to se dogaðalo. Iz zgrade u kojoj su bile smje¹tene dru¹tveno-politièke organizacije, iza¹la je skupina ljudi na kojima se odmah vidjelo da su slu¾bena lica. Ispraæali su jednoga od njih i uputili se prema crnom "mercedesu". U onome koga su ispraæali Berak je prepoznao partijskog funkcionera. Bio je otprilike Berakovrih godina, poèeo je od omladine, a sad je veæ oprilièno visoko dogurao. Oèito, bio je tu u ulozi vatrogasca. Berak je buljio u njih.

- Onda, to je sve? - upita ga ¾ena dok je telefonsko vrijeme teklo.

- Da. Zdravo.

- Zdravo.

Oni dolje, domaæini i gost, veselo su se smijali i tap¹ali po ramenima, rukovali se i mahali, kao da im je ¹trajk deseta briga. Nedaleko, na ploèniku, stajao je Lovro i buljio u njih kao tele u ¹arena vrata.

Kad je Berak stigao dolje, svi su veæ bili oti¹li: "mercedes" je otpra¹io niz ulicu, jo¹ se vidjelo kako prolazi kroz ¾uto na jedinom semaforu u glavnoj ulici. Oni iz zgrade vratili su se unutra. Lovro je i dalje stajao na ploèniku, samo ¹to sad vi¹e nije bio sam, upravo se rukovao s jednim èovjekom u smeðoj vjetrovci, kovrèave crne kose i s fotogra¾skim aparatom preko ramena. U njemu Berak prepozna zagrebaèkog dopisnika jednog beogradskog lista. Pri¹ao je pa se i on porukovao s èovjekom, koji se zvao Avakumoviæ. On kao da je bio zadovoljan, ali i malo zbunjen ¹to vidi Lovru i Beraka.

- A kad ste vi stigli? - upita odmah.

- Ima veæ dva dana - reèe Lovro i isprsi se poput starosjedioca.

- Isto zbog ¹trajka? Kad ste pre saznali -?

- Ne - reèe Berak. Mi smo tu sluèajno. Radimo na jednoj stvari u vezi s radio-amaterima.

- Pa to je u vezi, zar nije? - èudio se dopisnik. Ima ¹trajk, a ima i radio-stanica, koja je glasnogovornik toga ¹trajka, je li tako?

Lovro je doèekao svoj trenutak. Oèi su mu bile jo¹ krvavije nego prije, mo¾da i zato ¹to je ne¹to trgnuo u hotelskom bifeu.

- Mi¹ko moj - rekao je - to ti je slo¾enije. Postoji ¹trajk, ali za stanicu se ne zna èija je. Mo¾da govori u ime ¹trajka, a mo¾da i ne. To jo¹ nije utvrðeno. A ti si zbog ¹trajka do¹ao?

- Zbog ¹trajka.

- Naravno - kimnu Lovro znalaèki. - Tko æe drugi nego beogradska ¹tampa. A zagrebaèka ni zuc. Za tebe ovda¹nji drmatori nisu nadle¾ni.

- A ¹ta mi to vredi? - vrpoljio se Avakumoviæ. - Doðe¹ da izve¹tava¹ o obustavi rada, to je tvoje ustavno pravo i profesionalna du¾nost, a oni ti ne daju.

- A, ne daju? - ¾ivnu Lovro. - Vidi ti njih!

- Ne daju. Veæ sam kod portira zapeo. Mere bezbednosti: ne pu¹ta pa ne pu¹ta. Treba specijalno odobrenje od direktora, a direktora nema jer je u komitetu.

- Hoæe to, hoæe - kimnu Lovro.

- A poznajete li vi nekoga ovde?

- Poznajemo - kimnu Berak. - Ali, to nam malo vrijedi. Uostalom, mi smo izvan toga, ne petljamo se. A tko je tebi javio za ¹trajk?

- Rekli su mi u dopisni¹tvu. Ko je njima javio, nemam pojma. Valjda neko odavde.

Lovro je i dalje zlurado kimao. Kad je bio lo¹e raspolo¾en, moglo ga je raspolo¾iti samo to da apsolutno sve ide krivo i naopako, pa makar i na njegovu ¹tetu.

- Inaèe, kako ti se èini situacija? - upita Berak. - Mislim, s obzirom da si bio tamo, u tvornici?

- Ne znam - reèe Avakumoviæ. - Kad gleda¹ spolja, nikad ne bi mogao da pogodi¹ da se tu ne¹to de¹ava.

- To se i nama uèinilo - reèe Berak. - Jedino ¹to strojevi stoje.

Avakumoviæ je za¹kiljio preko cigarete. Tokom cijelog razgovora nije mu bilo jasno zezaju li se oni s njim ili ne¹to kriju iz profesionalnih razloga, a oni su naprosto osjeèali odgovornost zbog konspiracije s Brodariæem.

- Nemoj da me zeza¹ - reèe dopisnik. - Kako, stoje? Pa ne stoje ma¹ine. Ja sam ih pre deset minuta èuo kako lupaju.

Berak i Lovro se zgleda¹e. Lovro se izbulji na Avakumoviæa, pa zahropta:

- Lupaju?

- Tre¹ti cela ulica.

Lovro lupi ¹akom jedne ruke po dlanu druge. Oèi mu se jo¹ vi¹e podli¹e krvlju: nije bilo jasno shvaæa li to ¹to je èuo kao dobru ili kao lo¹u vijest, i da li ga to veseli ili ljuti.

- Aha - riknu. - Zato su se oni tu toliko smijuckali i tap¹ali po ramenima! Jo¹ su se na kraju i poljubili, pederi!

Avakumoviæ je gledao u Lovru, i¹èuðavajuæi se njegovu gnjevu; poku¹avao je razumjeti ¹to se tu zbiva.

- Ko to? - upita.

- Neki politièari su upravo oti¹li - reèe Berak. Bili su tu da smire stvar, razumije¹.

Onda se okrene i priðe kiosku u kojemu je postariji èovjek bez ruke upravo sreðivao netom prispjelu ¹tampu.

- Kuda æe¹?, - viknu Avakumoviæ za njim.

- Recite - nagnu se Berak nad prozorèiæ kioska - znate li mo¾da je li prestao ¹trajk u "Kalteksu"?

Invalid ga odmjeri pogledom i malo razmisli, a onda valjda zakljuèi da mu se ni¹ta neæe dogoditi ako ka¾e istinu, pa reèe:

- Od jutros rade normalno.

Na tonskom pultu presnimavali su ne¹to s reporterskog na studijski magnetofon. Tu je sjedio tonmajstor koga su zvali Tonèek, tko zna da li zbog posla ili zato ¹to se doista tako zvao. Kraj njega je bio Èabrajec, koji je u ruci dr¾ao nekakav tekst, preèitavao ga i kimao. Nikoga drugog nije bilo u blizini: ni tajnice, ni Vodopije, pa èak ni Brodariæa. Èabrajec je digao glavu kad su Berak i Lovro nahrupili u prostoriju.

- O - rekao je. - To ste vi. Zdravo! - Malo se u¹eprtljio, jer se, valjda, sjetio svojega obeæanja da æe ih odvesti do nekog amatera. Odmah je pre¹ao na to: - Evo, mislim da æu danas po podne biti slobodan. Izgleda da æe ukinuti de¾urstvo.

- ©trajk je prestao? - upita ga Berak.

- Jest. Od jutros rade.

- Kako im je to uspjelo? - pitao je Lovro, zvjerajuæi oko sebe.

- Ne znam - sle¾e Èabrajec ramenima. - Ali nasluæujem. Cijelu noæ su sastanèili. Evo, upravo pripremam prilog o tome za dana¹nji "Dnevnik komune".

- Prilog? - uzvi Berak obrvama. - Znaèi da æe se o tome ipak i slu¾beno progovoriti?

- Vi¹e alegorijski - reèe Èabrajec, a Lovro se nasmije¹i, s gorkom ironijom èovjeka koji sve zlo unaprijed predviða. - Onaj tko zna, znat æe, onaj tko ne zna, i dalje neæe znati. Evo, tu je i Vodopijin komentar.

- Kad ga je prije napisao? - rivnu Lovro.

- Daj, proèitaj - zamoli Berak.

Èabrajec pogleda u njih, pa u Tonèeka, koji je i dalje mirno radio svoj posao, pa zatim sle¾e ramenima. Onda reèe:

- Prilièno je dugaèko. Evo vam samo nekih znaèajnijih i eksplicitnijih mjesta. Na primjer, ovo: "Poznato je da privreda na¹e opæine, zbog te¹ke ekonomske situacije u kojoj se na¹lo na¹e dru¹tvo u cjelini, povremeno do¾ivljava zastoje i prazne hodove, kako zbog nedostatka repromaterijala tako i zbog nedostatka rezervnih dijelova, ili iz drugih razloga. Takvi su zastoji prolazne naravi, ali izazivaju i nove pote¹koæe. U takvim situacijama, radni ljudi ula¾u maksimalne napore da te pote¹koæe prevladaju. Ipak, ponekad se javlja i te¾nja da neki od radnika u udru¾enom radu ekscesno reagiraju na takve situacije. Nekad prikriveno, a nekad otvoreno, nekad iz najboljih pobuda, a nekad zlonamjerno, oni tra¾e da se stvari rije¹e na brzinu i radikalno, èesto èak i mimo samoupravnih mehanizama u kolektivu. Nedavna krizna situacija u tekstilnoj industriji Kalteks, koja je prevladana zahvaljujuci maksinalnom zalaganju svih zainteresiranih struktura, pokazuje da je iz ekonomskih, pa i politièkih pote¹koæa moguæe izaæi jedino jaèa njem samoupravljanja. Inaèe, Kalteks je pro¹le godine sudjelovao u deviznom prilivu na¹e opæine sa 23,2 posto" - èitao je Èabrajec, pa dodao: - I bla, bla, bla, tako to ide dalje, samoupravljanje uopæe, kao ¹to i prilièi, a onda ovo: "Zabrinjava, meðutim, èinjenica da se, èim iskrsnu ekonomske pote¹koæe, javljaju samozvani zagovornici i branioci radnièke klase, koji se silom ¾ele domoæi pozicije onoga tko æe arbitrirati i ocjenjivati, stavljajuæi se iznad dru¹tva, ne prezajuæi ni od ataka na sredstva javnog informiranja".

- Èista poezija - reèe Lovro. - Da se topi¹ od miline.

- Ako niste znali - reèe Èabrajec - to vam na hrvatskom znaèi otprilike ovo: ovaj posljednji ulomak odnosi se na onu radio-stanicu koja je javljala o ¹trajku, a sve skupa je komentar ¹trajka kao metode politièkog pona¹anja na ovom stupnju samoupravnog razvoja.

- Razumjeli smo, hvala - reèe Berek. - Od nas iz Zagreba je Vodopija i nauèio takav stil.

- Od mene nije - nakostrije¹i se Lovro.

- Nego, reci mi - okrene se Berak Èabrajcu. ©to je bilo s tom radio-stanicom? Jesu li otkrili èija je?

- Nisu - odmahnu Èabrajec. - Ali, ja mislim da se vi¹e neæe ni truditi da to saznaju. Nije vi¹e interesantno.

- Sumnjaju da je to iz tvornice? - nastavljao ga je Berak ispitivati.

- Izgleda - kimnu Èabrajec. - Zato ovaj njihov faktor i govori ovako.

I pritisnu dugme na magnetofonu, pa malo prièeka. Èuo se ¾amor, zatim izjava nekoga iz tvornice snimljena toga jutra. Oèito je to bio jedan od onih koji su sudjelovali u ¹trajku, ili bar bili na strani ¹trajkaèa.

- Osobito bismo ¾eljeli - govorio je èovjek - da se distanciramo od nekih pojava koje su se javile u vezi s pote¹koæama u na¹oj organizaciji udru¾enog rada. Opazili smo da se neke politièke snage, neprijateljske socijalizmu i samoupravljanju, poku¹avaju prikaèiti uz akcije na¹ih radnika, i svoje ciljeve prikazati kao na¹e. Èim smo uoèili kakva nam opasnost prijeti od takvih elemenata, odluèili smo da se od njih o¹tro distanciramo i da na djelu poka¾emo kako nemamo s njima ni¹ta zajednièko. Zbog toga smo tome prilagodili i svoje pona¹anje i odmah poduzeli potrebne akcije.

- Prevedeno na normalni jezik - uzdahnu Lovro - to znaèi da su prekinuli ¹trajk zato ¹to se pojavila neprijateljska radio-stanica, iza koje stoji tko zna kakva meðunarodna reakcija, i s kojom se oni ne ¾ele identificirati, je li tako?

- Tako nekako - slo¾i se Èabrajec.

- Samo, ako ¾eli¹ èuti moju prognozu - smje¹kao se Lovro, sad sve bolje raspolo¾en- ja mislim da se ni to neæe emitirati. I to previ¹e govori.

Brodariæa je trebalo tje¹iti. Bio je jo¹ rumeniji nego inaèe, i stalno je potezao iz boce vinjaka koju su ponijeli sa sobom. Sjedili su u hotelskoj sobi, mladiæ je do¹ao k njima, smatrali su da u tome nema ni¹ta lo¹e, sad kad je ¹trajk zavr¹io. Tranzistor je bio ukljuèen i namje¹ten na lokalnu radio-stanicu. Na programu je bila emisija koja se zvala "Dnevnik komune". Brodariæ je bio nesretan; on je i inaèe bio kenjkav, a sad je postao sasvim mek. Ipak, ta je mekoæa bila relativna: mek je bio u sitnicama, a èvrst, kako se èinilo, u velikim stvarima s kojima se ne treba igrati.

- Èuj, objektivno uzev¹i - okrutno je preo Lovro, mr¹teæi èupave obrve i mièuæi brèinama objektivno uzev¹i, ti si najzaslu¾niji èovjek za prestanak ¹trajka.

- Nemoj me zezati - odmahnu momak.

- Tko te zeza? Gledaj ovako. Po svemu ispada da je glavni razlog za prestanak ¹trajka to ¹to se oni ne ¾ele identificirati s neprijateljem. Taj neprijatelj si ti. Da nije bilo tvojih emisija, to bi sve skupa i dalje trajalo, i tko zna ¹to bi sve jo¹ bilo.

- Lijepa utjeha - zdvojno uzdahnu Tomislav Brodariæ.

- Ima ne¹to u tome ¹to Lovro govori - ukljuèi se sad i Berak, koji je sjedio na prozorskoj dasci. Iza njega, nebo je bilo olovno i ki¹a nikako nije poèinjala. Bilo je tri sata po podne, a jugo je davilo veæ od rane zore.

- Kako ne razumijete? - uspravi se Brodariæ odjednom. - Ne shvaæam kako vi to postavljate stvar! Kao da je meni u interesu da se ¹trajk ne prekine, nego da traje dalje!

- O, pardon! - isturi Lovro uspravljene dlanove prema Brodariæu i malo se odmaèe.

- ©to vi mislite, da sam ja lud pa da ¾elim da ljudi ne proizvode? -pjenio se momak. - Da tvornice nazaduju i ¹ta ja znam? Zar vi mislite da sam ja zbilja neprijatelj, ili ¹to?

- Ne mislimo - odmahnu Berak rukom.

- Ali, ti misli¹ da mi jesmo - zahripa Lovro, jer je u mladiæevim rijeèima doista postojao i takav prizvuk.

- Ne ka¾em ja ni¹ta - nastavijao je Brodariæ. Ja se nisam javio zato ¹to bi mi bilo drago ¹to je izbio ¹trajk, nego zato ¹to mi je bilo ¾ao i ¹to sam bio zabrinut. Ja sam se javio zato ¹to smatram da o tim stvarima treba javno govoriti, u skladu s principima ovoga dru¹tva, upravo zato da ih ubuduæe ne bi bilo!

- Sveti ®ivko! - uzdisao je Lovro.

- Smiri se! - reèe Berak.

- Ja vjerujem u temeljne vrijednosti ovoga dru¹tva! - reèe mladiæ, pa zamuèe.

Lovro je napola le¾ao na krevetu, njegova griva bila je tamna mrlja na svijetloj podlozi zida, i svaki je èas prinosio bocu ustima. Pokreti su mu postajali sve bla¾i i polaganiji, ali mu je zato jezik bio jo¹ poganiji nego inaèe. Reèe Brodariæu filozofski:

- Nisi ti lo¹ kit, ali koji put ne podno¹ljivo sere¹ s tim svojim temeljnim vrijednostima. I Vodopija je za temeljne vrijednosti, i oni vatrogasci iz Zagreba. I oni iskreno u to vjeruju. I ¹to rade?

- To je drugo - pognu Brodariæ glavu.

- Ne mo¾e¹ reæi - umije¹a se sad i Berak. Tomica je ipak ne¹to ozbiljno poduzeo s tom radio-stanicom. To je bio po¹ten èin.

- Jest, jest, to je bila sjajna ideja! - graknu Lovro. - I ishod je velièanstven. Svaka èast, kapa dolje! - bio je veæ prilièno pod gasom.

Berak ustade s prozorske daske i pro¹eæe se po sobi. Svi su jednim uhom slu¹ali ¹to se govori na radiju. Pribli¾io se i kraj emisije, i¹ao je upravo nekakav Brodariæev komentar o kulturnim zbivanjima u opæini, a o ¹trajku nije nitko rekao ni rijeèi, ni u kojem obliku, ni izravno ni alegorijski.

- Ni rijeèi - huknu Tomislav Brodariæ kad je krenula glazba.

- A ¹to mo¾e¹? - tje¹io ga je Berak. - Stvari nisu i¹le onako kako si se nadao, ali ne¹to si ipak uradio. U svakom sluèaju, sad te valjda Vodopija vi¹e neæe sumnjièiti da ima¹ neke veze s tom radio-stanicom.

Mladi je novinar ukoèeno buljio preda se, a rumenilo mu je sve vi¹e osvajalo lice, pa je sad pre¹lo i na èelo. Oko usta i nosa mi¹iæi su mu bili neobièno zategnuti. Onda reèe:

- Ne znam ba¹ da me neæe sumnjièiti. Ne znam.

- Neæe imati priliku - reèe Berak.

Brodariæ je gledao u njega zami¹ljeno. Lièio je na èovjeka koji spava, ili na èovjeka pod hipnozom, koga je putujuæi hipnotizer uspavao pa sad vi¹e ne zna ¹to bi s njim. Progovori polako, rastavljajuæi rijeèi:

- Zar misli¹ da to mo¾e samo tako ostati? Pogotovo sad, kad opet o tome ¹ute!

Nastao je trenutak ti¹ine. Berak je gledao kroz prozor, Brodariæ i dalje pred sebe. Lovro je ¾ivnuo: stvari su opet krenule lo¹e, a to je njega uvijek tje¹ilo. Reèe:

- O! I jo¹ jednom: o! Kako je ono govorio Ostap Bender? Sjednica se nastavlja!

- Emitirat æe¹ i dalje? - upita Berak preko ramena.

- Hoæu - odgovori mladiæ.

Ki¹a je poèela dok su se vozili kroz vinograde prema klijeti. Poèela je diskretno, jedva primjetno, tiho, jedva da je orosila "renaultova" stakla, a onda je poèela padati sve jaèe i odluènije. Bila je to prava jesenska ki¹a, i postojali su dobri izgledi da pada barem dva dana. Donijela je olak¹anje nakon jugovine.

- Dobro - gunðao je Lovro u brk dok su se truckali. - Ja tebe zbilja ne razumijem! - Lovro je bio odspavao sat i pol u hotelskoj sobi pa se rastrijeznio, ali je bio vrlo mrzovoljan. - Sve se lijepo zavr¹ilo, ¹trajk je popapala maca, nisu nas æopili, okej. I mi, umjesto da budemo sretni ¹to smo se izvukli, sad pratimo tu budalu dalje. Pa taj tip srlja ravno u Stenjevec!

- Zato æemo dobiti dobar materijal - reèe Berak mirno.

- Materijal? ¹to mo¾e¹ poèeti s tim sranjem? Tko æe ti to objaviti?

- Za¹to ne? Ako izre¾emo imena... Èuj, pa to je... - razvezao je Berak neobièno dug govor, s obzirom na njegov standard. - Mi smo i¹li raditi dokumentarnu dramu, je li tako? Zar ovo ne bi mogla biti odlièna fabula? To, da èovjek emitira vlastite vijesti u vrijeme kad slu¾beni radio ¹uti? Meni se to sviða, mogu ti reæi.

- Tu æe¹ fabulu prièati onome tko æe te strpati u buksu - gunðao je Lovro.

- Ozbiljno ti govorim - ostajao je Berak pri svome. - Ozbiljno. Ja mislim da je to materijal od kojeg mo¾emo poèeti. Makar to poslije i s glumcima snimili.

- Samo mi jo¹ reci da je to odlièna tema za knjigu, pa æu te puknuti. Mo¾e¹ slobodno dati ruku onome tvom Ferdi, ili kako se veæ zove. Zamijenite mjesta, nitko neæe ni¹ta opaziti, on neka ide na radio, a ti uèi djecu o Stanku Vrazu.

Ipak, Lovro se nije dalje bunio.

Brodariæ ih je doèekao sam: Dubravka je dobila temperaturu i nije mogla iz kuæe. To je Lovru jo¹ vi¹e oneraspolo¾ilo. Brodariæ je veæ imao napisan komentar. Ali, prije nego ¹to su ga poèeli èitati, pod svijeæom, dok je ki¹a bubnjala po krovu klijeti, zastali su nad pitanjem kako æe bez Dubravke.

- Onda æe¹ sam èitati? - upita ga Berak.

- To ne smijem - reèe mladiæ odluèno. - Prepoznali bi me.

- Onda ¹to?

- Ne znam - odmahivao je Brodariæ glavom. Mislio sam da zamolim nekoga od vas.

Nastala je na trenutak ti¹ina, a onda iz kuta, iz polutmine, dopre Lovrino graktanje:

- A, ne, hvala! Izuzetno sam poèa¹æen, ali ovaj put ne bih mogao. - Obratio se Beraku: - Jesam li ja tebi rekao da je on lud?

Berak ne reèe ni¹ta. Spusti pogled na papir koji je dr¾ao u ruci, pa se primaèe svijeæi i poèe èitati. U komentaru je pisalo:

"Kao ¹to je poznato, danas je prekinuta obustava rada u tekstilnoj industriji Kalteks. Radnici, koji do juèer nisu pristajali da se vrate na posao prije nego ¹to se dogovorno rije¹e svi problemi, a osobito problem odgovornosti, danas su popustili pod pritiskom rukovodeæih faktora opæine i republike. Neæemo ulaziti u to koliko je ispravna njihova odluka, jer ¹trajk, na kraju krajeva, nije ni po¾eljna ni osobito efikasna mjera u samoupravnom socijalizmu. Svakog dobronamjernog promatraèa, meðutim, smetaju dvije stvari. Prvo, to ¹to se u pregovorima s radnicima na¹a stanica spominjala kao nekakav glasnogovornik neprijatelja socijalizma, pa se od radnika zahtijevalo da se distanciraju od njezinih stavova. Drugo, to ¹to se u slu¾benim sredstvima informiranja o izbijanju ¹trajka i dalje ¹uti. Kako Radio-Sava mo¾e biti neprijateljska stanica kad nije èinila ni¹ta drugo nego samo obavje¹tavala o postojanju obustave rada kao o èinjenici, uzdr¾avajuæi se od svakog zakljuèka? A s druge strane, za¹to se istina smatra opasnom za socijalizam kad je socijalizam najveæi prijatelj istine, i kad je istina njegovo najjaèe oru¾je? Je li to razlog ¹to slu¾bena sredstva informiranja ¹ute o ¹trajku i danas, kad on vi¹e ne postoji? Radio - Sava i dalje æe biti uz istinu. Obavje¹tavat æe samo o èinjenicama. I to sve dotle dok to ne poènu èiniti i drugi; tada æe nestati razlog za njezino postojanje".

Berak podi¾e pogled s teksta i zami¹ljeno se zagleda u Tomislava Brodariæa. Po vanj¹tini i pona¹anju toga èovjeka nije se moglo zakljuèiti je li lukavac ili fanatik. Ili mo¾da oboje?

Brodariæ pogleda na sat: bilo je blizu vrijeme za poèetak emitiranja. Onda pogleda uvis: po krovu je bubnjala ki¹a, i postojala je velika vjerojatnost da æe to bubnjanje uæi u eter. Pogledavao je èas jednog, èas drugog novinara, ali oni nisu gledali u njega. Vidjelo se da ga pomalo hvata zdvojnost.

Onda iz tame, iz kuta klijeti, dopre Lovrin glas:

- Evo ti, mi¹ko.

Brodariæ se okrene. Lovro mu je pru¾ao mikrofon, preko kojega je bio navuèen tanak papir, a bilo je na mikrofonu jo¹ nekih dodataka.

- ©to je to? - upita mladiæ.

- Tako mo¾e¹ èitati. Neæe te prepoznati ni Dubravka, ako te bude slu¹ala - progunða Lovro, a zatim doda zlobno: - Ako sad ne le¾i u krevetu i radi ne¹to pametnije od slu¹anja tvojih emisija.

Brodariæ mu ne odgovori. Okrene se i poèe pripremati radio-stanicu za emitiranje.

©EST

Kad je opazio Ferdu kako se pribli¾ava njihovu stolu, Lovro je razvalio usta od zijevanja, nije se èak potrudio ni da ih zakloni rukom. Zapita kroz zijevanje:

- Za¹to se taj toliko mota oko nas?

- Slutim da mi ¾eli uvaliti nekakav tekst da mu ga emitiraju na Treæem programu - reèe Berak tiho. - Ko bog, neka novela.

- Ili, jo¹ gore, esej - naceri se Lovro.

Sjedili su nakon ruèka u hotelskom restoranu i gledali kroz prozor kako pada ki¹a. Tu ih je Ferdo na¹ao; veæ je otprilike znao kakav im je dnevni raspored, i pona¹ao se sasvim domaæinski. Odmakao je stolicu i sjeo.

- Onda? - upita. - Kako napredujete?

- Tako, tako - reèe Berak. - Obi¹li smo veæ nekoliko amatera. Ima¹ li ti kakav dobar prijedlog?

- Imam koliko hoæete - reèe Ferdo - samo ¹to se sad moram vratiti u ¹kolu na sat, danas sam jako zauzet. Do¹ao sam vidjeti treba li vam ne¹to.

- Snaæi æemo se - reèe Lovro osorno.

Ferdo po¹uti, petljajuæi ne¹to oko cigareta i ¹ibica. Vidjelo se da ga ¾dere neka tema o kojoj ¾eli diskutirati, samo ne zna kako da poène. Napokon reèe:

- Jeste li vidjeli ono sa ¹trajkom?

- Pa da - reèe Berak. - ©to se prièa?

- E, znao sam ja da æe to tako zavr¹iti - reèe Ferdo s mnogo hinjene rezignacije. - Lukavi su oni.

- Tko to?

- Pa ovi na¹i drmatori iz opæine. Nemate vi pojma kakvi su to tipovi, to vam je kao kod Zole.

- Kojeg Zole? - i¹èuðavao se Lovro.

- Ili kod nekoga jo¹ goreg - nije se Ferdo dao smesti. - Da vi samo znate te ljude, vi u Zagrebu ne mo¾ete to ni zamisliti. Niti znaju svoj posao, niti se razumiju u politiku. Ali su seljaèki lukavi, to ih dr¾i na povr¹ini.

Lovro se namr¹ti, jer on je u svemu tome nasluæivao neku mutljavinu ili barem provokaciju; malo se ispravi na stolici.

- Ima toga svuda - reèe Berak.

- Ima, ima, ali kad vidi¹ izbliza... Èista literatura. Predsjednik opæine poèeo je svoju karijeru tako ¹to je u¹ao na pogre¹na vrata. Èasna rijeè! Bila su u opæini dva sastanka u isto vrijeme, jedan je bio u Socijalistièkom savezu, a drugi je bio godi¹nja skup¹tina odbojka¹kog kluba. A on je bio nekakav funkcioner u odbojci i i¹ao je na taj odbojka¹ki sastanak. I pogrije¹io vrata. U prvi mah nije odmah ni shvatio, jer, naravno, sve ih poznaje, ovo je ipak mali grad, pa sad, tko æe ti znati tko sve sjedi u kojem odboru. A dok je on shvatio da oni tu ne prièaju o odbojci nego o neèemu drugom, bilo je veæ kasno i bilo mu neugodno da izaðe. A oni, kud æe, ¹ta æe, izaberu njega. On, dabome, prihvati. To je bilo prije dvadesetak godina. I tako, malo-pomalo, mic po mic, i vidi ga sad! Brine brigu o radnièkoj klasi i bdi nad narodom.

- Vidi¹, vidi¹ - smje¹kao se Berak. Zapravo, nije mu bila smije¹na ni Ferdina prièa ni Ferdo sam, nego Lovro koji je tvrdoglavo ¹utio. Ta je ¹utnja znaèila: znam ja tebe, cinkerska nju¹ko!

- Nemate vi pojma ¹ta je to - nastavljao je Ferdo. - A znate li kako se odnose prema intelektualcima? Bili smo tu osnovali nekakav klub, Klub prijatelja umjetnosti, nas nekoliko, slu¹ali smo ploèe, dr¾ali predavanja o umjetnosti, povijesti, znanosti, i tako. I mislite da nas nisu razjurili? Èim im se pru¾ila prilika. Kao, intelektualci se odvajaju od naroda, zatvaraju se, i tako. A iskoristili su to ¹to smo slu¹ali neke Bachove mise. Kao, religiozno. I jo¹ katolièko! Tobo¾e se okupljamo na nacionalnoj osnovi.

Ferdo je toga jutra doista bio nakrivo nasaden, obojici novinara bio je veæ pomalo i neugodan. Po èemu je on to zakljuèio da su oni nabru¹eni na sve oko sebe? To je doista dovoljno da se èovjek zabrine, ako se to toliko vidi.

- Dogaða se - promrsi Berak.

- A znate ¹to je najgore od svega? - pjenio se dalje Ferdo. - To ¹to iza toga stoje sasvim obiène i banalne stvari, tko je ukrao koliko cementa, tko se gdje ogrebao za veèeru i za putni tro¹ak, shvaæate? Jo¹ da oni doista misle da èuvaju narod, pa makar i od istine, jo¹ hajd-hajd. Ali, njih je uhvatila trta da se ne otkriju njihovi prljavi poslovi, da ¹trajkaèi to ne potegnu, to je njih strah. To je ono glavno.

- Kakvi prljavi poslovi?

- Prièat æu vam jednom. Izgradili su vikendice na staroj ¹ljunèari, sve o narodnom tro¹ku.

- I to bi bio dobar literarni motiv, a? - upita ga Lovro cinièno.

- Odlièan - odgovori Ferdo ozbiljno.

Po ki¹i su se odvezli do amatera o kojem im je govorio Brodariæ, a koji je ¾ivio u nekom prilièno udaljenom selu, na vrhu brijega s kojega se pru¾ao pogled na dolinu i na grad. Truckajuæi se makadamskom cestom punom rupa, zakljuèili su da to mora biti onaj isti brijeg koji se vidi s njihova hotelskog prozora. Cesta je bila ¾uta, usjeci ¾uti, voda u lokvama ¾eta, jer su vinogradi kroz koje su se vozili rasli na ilovaèi. Svaki put kad bi se auto nagnuo ili poskoèio, Lovro bi glasno prostenjao, kao da ga sve to neizrecivo boli i smeta.

Ali, raspolo¾enje mu se popravilo èim je u¹ao u sobu iz koje je amater emitirao. Fa¹cinirao ga je i èovjek i njegova oprema, tako da je rekao:

- Vidi¹, vidi¹, onaj drmotres ipak se isplatio.

Èovjek je bio èudan. Bilo mu je negdje izmeðu dvadeset pet i trideset godina, kosa mu je bila duga i masna, brada èupava i puna mrvica, a oèi sumnjivo sjajne. Kuæa je bila u lo¹em stanju, napola sru¹ena, a za èovjeka su jo¹ u gradu bili èuli da u¾iva glas narkomana, rokera i kvaritelja omladine. Ipak, nikad mu ni¹ta nisu na¹li. Poslije se pokazalo da u kuæi ima jo¹ nekoliko takvih tipova, pa èak i nekoliko djevojaka, ali se oni nisu mije¹ali u razgovor, samo su po kuæi tumarali. Svi su oni navodno studirali u Zagrebu.

- Gledaj ti, molim te - mumljao je Lovro motajuæi se po maloj prostoriji.

Oprema je bila doista fascinantna, bila je skupa, znalaèki odabrana i dobro odr¾avana. Ali, najvi¹e je od svega impresionirala muzika. Lovro je samo razgledao i kimao. Sve je vrvjelo od ploèa najnovijeg datuma, s najnovijim muzièkim trendovima o kojima je Lovro èitao u "Melodgy Makeru" i drugim takvim listovima.

- Gdje ovo nabavlja¹? - upitao je domaæina.

- ©alje mi stari - sle¾e onaj ramenima. - ©ljaka u ©vabiji.

Pokazalo se da neæe moæi snimiti emisiju, jer èovjek emitira samo naveèer. Odluèili su se zato za razgovor s njim, na ¹to je on rado pristao: glas o dvojici iz Zagreba koji intervjuiraju amatere veæ se bio pro¹irio meðu posjednicima privatnih radio-stanica, mo¾da i kroz eter. Bilo je oèito da nitko, pa ni ovaj momak, nema ni¹ta protiv toga da u mikrofon govori o svojim razlozima.

Sluèaj je bio pomalo nalik na ono ¹to je riði Po¾gaj opisivao u svojim radio-dramama. Mladiæev otac radi u Njemaèkoj veæ petnaestak godina; majka mu je u meðuvremenu umrla, i to je razlog ¹to kuæa izgleda onako kako izgleda. Otac se u Njemaèkoj ponovo o¾enio, ali ga, valjda, muèi gri¾nja savjesti zbog sina, pa mu spremno ¹alje muzièke èasopise i ploèe, prema popisima koje mu sin dostavlja. To je, uostalom, bio glavni sadr¾aj njihovih pisama, ta muzièka problematika.

- Kako inaèe ¾ivi¹? - upita ga Berak. - Kad nisi ovdje?

- Uglavnom sam tu - odgovori momak. - Èak ni dolje u grad ne idem. Povremeno skoknem u Zagreb, radi ispita, ako ne¹to spremim, ili na kakav koncert. Èovjek ne mora biti na svim mjestima da bi bio u toku.

- Ti misli¹ - razvijao je izvro njegovu misao - da odavde, s ovog brijega, mo¾e¹ komunicirati s ljudima jednako dobro kao da si u Zagrebu ili u Londonu?

- Za¹to ne? Bio sam ja i u Londonu, pa znam - nasmije¹i se bradonja. - Radio imam, slu¹am ¹to hoæu, malo emitiram, i tako. Ovo, kako ja ¾ivim, to je upravo ono za èim u Zagrebu i u Londonu èeznu, a ne mogo ostvariti.

- Onda si ti roker s brijega?

- Ako vam je tako dra¾e.

Ki¹a je kapala kroz krov i strop i posvuda po kuæi bile su rasporeðene ¹erpe, lavori, lonci, pa se èulo kako kapi bubnjaju o njihova dna ili pljuskaju o povr¹inu natalo¾ene ki¹nice.

- A za¹to inzistira¹ da tvoje pjesme budu najnovije? - upita Berak.

- Mora èovjek biti u neèemu prvi - reèe momak. - Kako æe¹ inaèe? Mora¹ biti drugaèiji. Osim toga, zar to nije ne¹to, imati pjesme koje ni Radio Zagreb jo¹ nema? To daje smisao mom emitiranju. Ljudi u cijeloj okolici namje¹taju antene od deset metara da bi me èuli.

- Onda si ti moæan?

- Svakako.

- Nisi nikad osjetio potrebu da tu moæ nekako upotrijebi¹?

- Kako to mislite?

- Pa eto, ¹ta ja znam - oteza¹e Berak. - Javio se jedan amater koji emitira vijesti o ¹trajku u "Kalteksu". Mislim, s obzirom da si ti moæan i da ti se vjeruje... Nisi pomislio na takvo ne¹to?

- Nisam - odmahnu bradonja glavom. - To me ne zanima. To nema nikakve perspektive. Sve je to isto sranje, tamo dolje.

Do razgovora sa sekretarom do¹lo je sluèajno, ili se barem dvojici novinara tako èinilo. Svratili su u radio-stanicu da vide ¹to tamo ima novo, da se jave Vodopiji i potra¾e Brodariæa.

Ali, Brodariæa nisu na¹li, a tek ¹to su u¹li u Vodopijinu sobu, zazvonio je telefon, i on je s nekim poèeo slu¾beno razgovarati. Nisu od toga razgovora mnogo razumjeli; naæulili su u¹i tek kad je Vodopija rekao u slu¹alicu:

- Jesu, jesu, ba¹ su kod mene.

Tako se ispostavilo da je to na telefonu partijski sekretar i da bi ¾elio s njima dvojicom razgovarati. Vodopija im je to prenio topeæi se od milja. Sve je to, naravno, mogao biti i sluèaj, ali ih je drug sekretar mogao vidjeti i dok su prelazili preko trga. Nisu imali kud nego da se odazovu njegovoj ljubeznoj molbi, pa su pro¹li u susjednu zgradu i popeli se na prvi kat.

Sekretar je bio mlad èovjek, u vjetrovci, zvao se Jankoviæ. Na zidu je visio nekakav ¹areni plakat, soba se nije doimala birokratski, a on se pona¹ao nekonvencionalno. Zato je sve izgledalo nekako vedrija i bolje, tako da su njih dvojica poèeli pomi¹ljati da mo¾da sve i nije onako sumorno kako se njima èinilo. Do tada su slu¹ali samo autsajdere; a sad im je govorio èovjek iznutra. I bio je ¹armantan.

- Slu¹ao sam va¹e emisije - rekao je. - I vrlo mi se sviðaju. Znate, ne bih htio da shvatite kako ja vas sad ne¹to politièki obraðujem... Ma, ¹to æemo okoli¹ati, vi znate da smo tu imali neka sranja.

- Vi¹e nemate? Mislim, sranja? - upade Lovro drsko, oèito u¾ivajuæi prostaèiti kad je veæ sekretar nametnuo takav ton.

- Imamo - reèe onaj smijuæi se. - Sad je ¹trajk zavr¹io, ali imamo jo¹ neke sitnice.

- S Radio-Savom? - upita ga Berak ozbiljno.

- Pa, da. Dabome, nije to ni¹ta veliko ni stra¹no, i nema potrebe da vas ja sad tu ne¹to obraðujem, nego... Pa, znate i sami, iz tako neèeg uvijek mo¾e ispasti jo¹ veæe sranje. - Sekretar se zakaèio za tu svespasavajuæu rijeè.

- Mo¾e, mo¾e - kimnu Lovro poput mudraca.

- E, vidite - nastavi sekretar mirno. - Vi sad o amaterima pravite reporta¾u... Mi se u to ne mislimo mije¹ati, naravno.

- Ja mislim da nema ni razloga - reèe Berak.

- Nema, ako èovjek trezveno gleda - reèe sekretar. - Meðutim, ako bi se procjenjivalo drugaèije... Pa, znate i sami. Ako nam sad netko ne¹to politièki petlja s radio-stanicama, onda nije dobro da se tome pravi reklama, i tako dalje, i tako dalje...

- Ali, to je dugoroèan projekt - obja¹njavao je Berak strpljivo. - Mi to ne mislimo sad emitirati. Mi zasad samo skupljamo materijal.

- Znam - kimnu sekretar. - Ali, s druge strane, opet, nije dobro ni da javnost osjeti kako se tome pridaje prevelika va¾nost. Ja vam samo prenosim ¹to misle na¹i ljudi ovdje. Ja intimno mislim da to nema veze. Ali, prenijeti moram.

- ©to jo¹ ka¾u? Mislim, ako se smije pitati? upita ga Lovro drsko, kako je uvijek razgovarao sa slu¾benim osobama koje mu ne mogu ni¹ta.

- Smije se pitati - nasmija se sekretar. - Ovo je neformalan razgovor. - Ja vam, deèki, govorim za va¹e dobro. Nemojte misliti da se na¹i nisu odmah raspitali o vama.

- Neæemo, neæemo misliti - reèe Lovro, premda se malo lecnuo.

- Raspitali su se - tumaèio je dalje sekretar. Odmah su se raspitali jeste li u Partiji. Saznali su da drug Berak jest, i to ih je donekle umirilo.

- Onda nas neæe spreèavati...? - upita ga Berak, dok je Lovro nabirao svoje obrve poput gusjenica i pravio smije¹ne grimase.

- To ovisi o vama. Raspitali su se oni temeljito, znate. I saznali su da ovdje niste po zadatku niti slu¾beno, nego da radite na svoju ruku.

- To je istina - reèe Berak. - Ali, to nikada nismo ni krili. Uostalom, ovo ¹to radimo, radimo opet s namjerom da se jednog dana emitira preko radija, najnormalnije.

- Da - nasmije¹i se sekretar. - Ako bude prihvaæeno za emitiranje.

Malo su po¹utjeli. Ki¹ica je i dalje padala i bubnjala po èemu pred prozorom sekretarove sobe. Berak je razmi¹ljao, a Lovro je sjedio u naslonjaèu kao mumija. Vijesti nisu bile sjajne, ali mo¾da i u Kalmanvaru ima simpatiènih ljudi. Mo¾da ipak nije sve tako crno-bijelo.

- Prema tome - zapita Berak - ¹to se sad od nas oèekuje?

- To je va¹a stvar - polo¾i sekretar oba dlana na stol. - Naravno, ne bi valjalo da se sad odjednom povuèete, da ispadne da vas je netko otjerao. Mi zapravo samo tra¾imo da to ¹to radite, radite pametno, eto tako.

- ©to znaèi pametno, ako nije tajna? - upita Lovro iz naslonjaèa. - To me cijelog ¾ivota muèi.

- Znaèi - nasmije¹i se sekretar - da treba da radite u dogovoru s nama, da se konzultiramo. Ali, sve ovisi prije svega o vama.

- Lijepo je to kad zna¹ da o tebi ne¹to ovisi progunða Lovro.

Premda su bili tu veæ nekoliko dana, Berak i Lovro bijahu izlo¾eni stalnim ¹okovima koji su dolazili odatle ¹to su stalno zaboravljali da se nalaze u malome gradu, pa ih je svaki susret iznova iznenaðivao. Kad èovjek ¾ivi u Zagrebu, mora ulo¾iti dosta napora da se s nekim poznatim naðe, a ako koga susretne sluèajno, onda je to takav dogaðaj da se obièno proslavlja odlaskom na kavu. U malom mjestu poput Kalmanvara, ljudi su se kretali stalno istim putanjama i susretali se po nekoliko puta dnevno. Njih dvojica, pak, sa svojim zagrebaèkim navikama, do¾ivljavali su to kao bogzna kakvu podudarnost, èak povremeno i kao zavjeru.

Zato su i zastali sa ¾licama na pola puta kad je u restoran "Pirovac" u¹la Dubravka. Stresla je kosu, jer nije imala ki¹obrana a padala je ki¹a, uvalila ruke u d¾epove vjetrovke i pri¹la njihovu stolu. Izgledala je lijepo, tako da Lovro nije mogao skinuti pogleda s nje, a poslije ga je muèila ljubomora, jer je djevojka obraæala vi¹e pa¾nje Beraku nego njemu.

- Dobar dan - rekla je. - Mogu sjesti?

Ustali su i pridr¾ali joj stolicu; mahnuli su konobaru da joj donese piæe. Bila je rumena i ozbiljna.

- Otkud ti? - upita Berak. - Kako angina?

- Bolje, hvala. Nosim Vam poruku od Tomice.

Zagledali su se u nju. Bio je to nov stil, jer do tada je Brodariæ redovito izravno komunicirao s njima, a Dubravku je pomalo ljubomorno skrivao.

- Opa, bato - reèe Lovro. - Poèele su i poruke. To je sad prava konspiracija. ©to je Tomica? Carlos? ¹ef Orvenih brigada?

- Nije nikakva konspiracija - nasmije¹i se Dubravka strpljivo - nego vas nije mogao naæi, a morao je otiæi da napi¹e tekst, pa je zamolio mene da vam poruèim neka doðete naveèer do ujaka Franje.

- ©to je, vraæamo se tamo? - Lovro je micao brkovima kao da su naelektrizirani. - Nema vi¹e konspiracije?

- Mislim da je on u lovu i da æemo biti sami reèe djevojka. - Tomica ¾eli razgovarati s vama. O ovome danas.

Oni se zgleda¹e. Zbog neèega, djevojka je mislila da oni znaju ¹to se Brodariæu dogodilo toga dana, mo¾da zato ¹to su se nalazili u malom gradu, a mo¾da i zato ¹to su njih dvojica imala taj privilegij da u svakome èasu mogo banuti kod Vodopije. A ono ¹to se dogodilo, zacijelo se moralo dogoditi izmeðu Vodopije i Brodariæa. Oni, pak, nisu ni o èemu imali pojma.

- Opet su ga ribali? - di¾e izvro svoje èupave obrve.

- Jesu - kimnu Dubravka. - I to ozbiljnije nego prije.

- Sumnjaju na njega?

- Ne znam. Ne ka¾u ni¹ta. Sad ne¹to petljaju oko njegovog dr¾anja u proteklim dogaðajima.

- Dr¾anja u dogaðajima? - izvali Lovro oèurde èvaèuæi salatu.

- Takva je formulacija - kimnu Berak zami¹ljeno. - Mogu zamisliti ¹to je. On je tra¾io da se emitira istina, a tok dogaðaja je pokazao da nije bio u pravu. Tok dogaðaja to jo¹ uvijek pokazuje: tra¾eæi da se stvar objavi, Tomica se na¹ao na istoj liniji s neprijateljskom radio-stanicom. Njega i nju mo¾e se tako identificirati. Je li tako, mala?

- Tako je - kimnu ona. - Otkud znate?

- Zna ti on sva¹ta - ubaci Lovro.

- Za to mogu imati dva razloga - razmi¹ljao je Berak glasno. - Ili im je veæ otprije u nosu, pa je ovo zgodna prilika da mu jo¹ ne¹to natovare, ili sumnjaju da i inaèe ima veze s Radio-Savom. Ni jedno ni drugo nije ba¹ zgodno.

Lovro je ritmièno ¾vakao salatu i smijuckao se. Njemu je bilo drago ¹to Brodariæ dobiva po prstima, ako ni zbog èega drugog, a ono zato ¹to mu se Dubravka stra¹no sviðala.

- Mislim da je ono prvo - reèe djevojka zami¹ljeno. - U svakom sluèaju, on ka¾e da se prema njemu dr¾e kao prema neprijatelju. Kao da je veæ definitivno dokazano da je napravio tko zna kakvu politièku gre¹ku i da treba da snosi posljedice.

- Snage pora¾ene na tom i tom plenumu? cerio se Lovro.

- Tako nekako - rekla je djevojka, gledajuæi kraj njegove glave u vrt, gdje je ki¹a prala one nestvarno crvene jabuke tako da su se sad sjale kao u¹eæerene.

- I koje su konzekvence? - upita je Berak. ©to æe biti dalje?

- Izgleda da èe to doæi na partijski sastanak reèe Dubravka. - To je jedino sigurno ¹to se u ovom èasu znade. Zasad su ga suspendirali.

U pogledu koji je uputila Beraku bilo je molbe i koketerije.

Zbog ki¹e, tama se rano spustila, i ne¹to poslije ¹est, kad su zasjeli u ujakovoj kuhinji, bio je veæ naveliko mrak. Pijuckali su rakiju i ozbiljno razgovarali. Pod ujakovom ¹kiljavom svjetiljkom, Dubravka je izgledala nekako starija i upla¹enija nego po danu.

Atmosfera je, naravno, bila pomalo zavjerenièka: pusta kuæa u tmini udaljenog sela, ¹kiljavo svjetlo, poluglasan razgovor. Situacija je postala ozbiljna: sve ono prije moglo se shvatiti i kao igra, a sad se doista poèelo raditi o neèijoj sudbini. Dvojica Zagrepèana su se, i protiv svoje volje, osjeæali nekako odgovornima za Brodariæa, jer su i do tada bili uz njega, pratili ga, èak i sudjelovali u radu s njim, i sad je bio red da se zainteresiraju ¹to æe biti dalje, pa da mu mo¾da èak i pomognu. Do¹li su u Kalmanvar da naprave emisiju koja æe biti sva protkana ¾ivotom; emisija je, doista, pomalo napredovala, ali je ¾ivota u njoj bivalo sve vi¹e i vi¹e, toliko da je ona to sve te¾e podnosila.

- Bilo kako bilo - reèe Brodariæ - ja sad vi¹e ne mogu odustati.

- Tko ti brani? - pobuni se Lovro. - Èojstvo i juna¹tvo? Daj, budi pametan! Ako te ¹arafe zato ¹to si demokratski predlo¾io da se vijest emitira, na ¹to ima¹ pravo, ¹to æe tek biti ako saznaju za Radio-Savu?

- Mo¾da je zbilja tako - slo¾i se Dubravka s njim.

- Nije tako, i ne mo¾e biti tako - sve se vi¹e zagrijavao Brodariæ. - Ja ne mogo i ne smijem prihvatiti ulogu krivca, jer nisam kriv!

- A tko te pita jesi li kriv? - huknu Lovro. - Pitanje je tko æe koga.

- Nije to pitanje - odmahivao je Brodariæ svojom crvenom glavom vrlo temperamentno. - Pitanje je hoæe li pobijediti istina ili la¾. Je li u pravu onaj tko tra¾i da se govori istina, ili onaj tko sve zata¹kava. Istina je uvijek politièki bolja.

- Barem na duge staze - kimnu Berak. - Ali na duge staze veæ se i zaborave oni koji su se za nju zalagali.

- Potrebno je stvoriti situaciju u kojoj æe istina biti bolja za svakoga.

- Aaaameeen! - otpjeva Lovro.

Po¹utje¹e. Èulo se kako vani pada ki¹a, a radio je tiho svirao. Da su igrali rauba, umjesto ¹to su vodili takve razgovore, sve bi bilo kako treba. Brodariæ je ne¹to razmi¹ljao, a onda reèe:

- Meni ostaje jo¹ samo jedna stvar. Da odem u Zagreb.

- Na promjenu zraka? - spremno doèeka Lovro.

- Na vi¹e forume. Da im izlo¾im situaciju i da im svoju verziju, prije nego ¹to me ovi ovdje do kraja ocrne i sasvim onemoguæe.

Bila je èudna ta prièa. Gledajuæi sa strane, èovjek bi lako stao na Brodariæevu stranu i navijao za njega, ako ni zbog èega drugog, a ono zato ¹to je bio sam protiv svih. Smetalo je jedino to ¹to je on bio tako fanatièan i stoga djelovao nekako odbojno, uobra¾eno i cmizdravo.

- ©to ti vrijedi tvoja verzija - reèe Berak - ako ti ovdje ne¹to napakiraju. A to nije te¹ko.

- Dragi moj Robespierre, valjda si i ti nekad ne¹to zasrao, svakom se to dogodi - reèe Lovro. - Ili si ¹togod rekao na sastanku, ili si krao tre¹nje kad si bio mali.

Brodariæ se malo zamisli. Onda mu se èelo polako razvedri, oèi mu sinu¹e i obrazi postado¹e jo¹ sjajniji, ba¹ kao da mu prija razmi¹ljanje o vlastitim starim grijesima.

- To je toèno - reèe napokon. - Samo, imaju i oni toga.

- Tko oni?

- Bud¾e. Imam ja o njima takve materijale da æe se samo vrtjeti. Ako zatreba, ja sam tu. Govorimo li o starim grijesima, da vidimo kome æe se tresti gaæe!

Lovro za¹kilji na njega, mièuæi brkovima kao hajduk u nijemom filmu, i di¾e jednu obrvu.

- A dokazi?

- Imam i to.

©utjeli su. Brodariæu je opet po¹lo za rukom da djeluje kao monstrum.

SEDAM

Krenuli su oko pola sedam, tek ¹to se bilo razdanilo. Lovro je svaki èas razvaljivao usta zijevajuæi, ne toliko zato ¹to bi mu bilo te¹ko ustati koliko da poka¾e kakve sve ¾rtve podnosi zbog Beraka i zbog gluposti koje on pravi. U sporednoj ulici pokupili su Brodariæa - èekao ih je pred ulazom u svoju sivu i ru¾nu èetvorokatnicu, s malim, plosnatim kovèe¾iæem u ruci. Obukao je bio odijelo i svezao kravatu. Odijelo mu je bilo malko tijesno, ko¹uIja bijela, a kravata vezana nakratko i pre¹iroka - nedostajao mu je samo trbuh pa da lièi na svojega ¹efa Vodopiju. Kad je on u¹ao u auto, Lovro je ¾ivnuo, jer je sad imao koga zezati.

- Pametna ti je ta odluka - rekao je. - Zagreb, Zagreb, nema ni¹ta bez Zagreba. Tako je i sluga Jernej i¹ao u Beè.

- Zezaj ti, zezaj - reèe Brodariæ mirno.

- Ima neke sliènosti s Jernejem, ima - pridru¾i se i Berak, mimo obièaja.

Brodariæ se malo narogu¹i, ali ne reèe ni¹ta. Gledao je kroz prozor vla¾ne livade i vinograde ¹to su èekali berbu, bre¾uljke, klijeti i bijele crkvice. Gledao je nekako pa¾ljivo, kao da se opra¹ta od svega toga; oèito, tu se osjeæao siguran i miran, a sve drugo bija¹e svijet, dakle: opasnost. Udaljavanje iz zavièaja, ispresijecanog valovima amaterskih radio-stanica, oèito mu je te¹ko padalo.

- Èuj, Jernej - reèe Lovro zijevajuæi. - A ako su informacije stigle prije tebe?

- Reæi æu im svoju verziju. ©to drugo mogu?

- Zvuèi dobro - kimnu Lovro ozbiljno.

Vozili su se glavnom cestom, koja je bila vla¾na, valovita i puna neravnina. Vidljivost je bila tako slaba da je Berak morao upaliti svjetla. Iako se morao koncentrirati na vo¾nju, upita momka:

- Dobro, reci ti meni jednu stvar. Rekao si da ima¹ neke podatke kojima bi mogao nauditi tim tvojim bud¾ama. I ¹to æe¹ s tim podacima? Ucjenjivati ih? Mislim, ako ti inzistira¹ da to ostane tajna...

- Ne inzistiram - odmahnu glavom Brodariæ, koji je bio blijed i oèito uzbuðen, ali odluèan. - Vama mogu reæi. Samo, to èuvam kao posljednje oru¾je, i ne jedino. Imam ja toga vi¹e. Na primjer, bila je jedna prometna nesreæa...

- Kakva nesreæa? - okrene se Lovro njemu sa suvozaèkog sjedala.

- Prije toèno dvije godine, u vrijeme Berbenih sveèanosti, kad je kod nas veliki blagdan. To se odr¾ava i u selima, i oni su u jednom takvom selu bili gosti...

- Oni? - priupita Berak.

- Predsjednik opæine, sekretar komiteta i jo¹ jedan koji vi¹e nije u Kalmanvaru, a tada je bio u sindikatu. I¹li su slu¾benim autom, shvaæate, sa ¹oferom, je li. I kad su se vraæali, po mraku, padala je ki¹a, ba¹ kao sad... Kad su se vraæali, pregazili su neku babu u jednome selu.

- I kako je ispalo? - upita Berak.

- Ispalo je tako da je baba bila pijana, da je vidljivost bila slaba, cesta vla¾na, tragova koèenja nije bilo, malo su se i klizali, i na tome je i ostalo...

- Aha - reèe Lovro. - A ti, lukavac, zna¹ i vi¹e?

- Znam - kimnu Brodarlæ stiskajuæi usnice. - Znam da je bilo velike ¾urbe da se istraga zakljuèi, vozaè se brzo preselio u Zagreb, isto tako navrat-nanos, premda je njegov nalaz krvi bio u redu. Ali, to nije bitno.

- Nego?

Brodariæ malo poèeka i pogleda u Beraka, pa se okrene i Lovri, pripremajuæi se da poka¾e svoj veliki adut. Reèe:

- Bitno je to ¹to vozaè uopæe nije vozio. Vozio je predsjednik, shvaæate? Oni to vole malo probati, kako ide ta mrcina od "mercedesa".

- A otkud ti sve to zna¹, èuj, Jernej? - upita ga Lovro otraga.

- Znam - dahnu Brodariæ. - Slu¾beno, nije bilo nikakvih oèevidaca, shvaæate, bilo je dosta kasno. Ali, ja sam poslije na¹ao èovjeka koji je sve vidio, on stanuje toèno nasuprot mjestu gdje je to bilo i toga je èasa buljio kroz prozor. Znam ga otprije, nekad smo skupa igrali nogomet. I lani smo dva-tri puta zasjeli zajedno, on je malo popio, a i ja, i tako mi je prièao o tome. Tvrdi da je auto jurio bar sto na sat kroz selo.

Malo su po¹utjeli dok se Berak probijao kroz sve gu¹æi promet prema Zagrebu, a ki¹a ¹ibala po stakliza, predoèavajuæi im jasno kako je sve to moralo izgledati te noæi kojom Brodariæ ucjenjuje bud¾e u svome gradu. Onda Lovro doda:

- A ti si snimio toga tvog prija¹ka?

- Jesam - kimnu Brodariæ. - Potajno.

- Kako si do¹ao na to? - upita Berak.

- Ne znam - reèe mladiæ. - Je li to novinarski nos? Kao da sam znao da æe mi jedanput zatrebati.

Zagreb im je izgledao nekako drugaèije. Tu vi¹e nije padala ki¹a, èak je zasjalo i sunce, promet je bio umjeren i sve je izgledalo prilièno veselo, a ipak nekako nisu prepoznavali grad u kojemu ¾ive. Zbog Brodariæeve prisutnosti u autu, bilo im je kao da gledaju grad iz neke druge perspektive, kao kad èovjek motri svoj grad iz bolnièkih kola ili iz zatvorskog furgona - uloga u kojoj se na¹ao sasvim mijenja perspektivu. Mo¾da su zato jedva èekali da se otarase mladoga novinara.

Iskrcali su ga na Zrinjevcu, jer je tako tra¾io. Nije rekao kamo ide, samo su se dogovorili da se vide po podne. Odmaglio je èim su se zaustavili pred semaforom.

- Da zna¹ da bih ga najradije pratio - progunða Lovro.

- Ne budi lud - reèe Berak.

- Zar misli¹ da æe on doista obijati pragove i moliti da ga po¹tede? Tip koji potajno tura ljudima mikrofon pod nos, sigurno æe se veæ snaæi. Tko zna za koga taj radi!

Dok su jo¹ gledali za Brodariæem, iznenada se ispraznilo jedno mjesto za parkiranje u Amru¹evoj. Bilo je to gotovo nevjerojatno, i taj je dar trebalo prihvatiti. Berak odmah utjera auto na prazno mjesto, dok su jedan "audi" i jedan "citroČn" ¾alosno ¾migali. Izaðo¹e iz auta i krenu¹e prema Trgu.

- Za koga bi radio? - upita Berak.

- A ¹ta ja znam! Ja ti ka¾em da je to mutan tip.

Kao po dogovoru, nisu oti¹li ni u jedan od onih kafiæa u kojima se inaèe skuplja dru¹tvo s radija. Po¹li su Ilicom, skrenuli lijevo i na¹li se na Cvjetnom trgu. Tu su u¹li u bife i naruèili dvije duple kave. Dok su stajali i buljili kroz izlog, Berak reæe:

- Sumnjiv ti je mali, a?

- A ti jo¹ o njemu? - pobuni se Lovro. - Goni ga! Ja ga nastojim zaboraviti.

- A ¹to misli¹, da mo¾da ne la¾e da je snimio tog oèevica? I sve drugo ¹to tvrdi da ima? ¹to ako j sve to izmislio?

Lovro se zagleda u njega, poèe¹a se po glavi i premjesti se s noge na nogu. Puhnu, pa reèe:

- Tko bi tebe razumio! Ja o malom seronji mislim lo¹e, ali opet ne toliko. Za¹to bi izmislio?

- Zato ¹to je fanatik. Èovjek koji u ne¹to toliko vjeruje i iza takve ideje, taj je u stanju sva¹ta izmisliti.

- Èekaj, èekaj - reèe Lovro zainteresirano i donekle likujuæi. - Ti, dakle, njega tako procjenjuje¹? Kao manijaka? A kad sam ti ja govorio...

- Ti si opet bio vidovit - potap¹e ga Berak po mi¹ici. - Ne, ne mislim ja da je on manijak - reèe uozbiljiv¹i se. - Mislim samo da je mlad i da je jako zagrizao u tu stvar. Ja vjerujem da on ne¹to zbilja ima, ali to ne mora biti ni toliko spektakularno ni toliko va¾no koliko se njemu èini.

- Ukratko - reèe Lovro prateæi pogledom neku lijepu djevojku u tijesnim hlaèama - mali je govno. Ili je lud pa izmi¹lja, ili je ¹picl pa potajno snima ljude. U tom sluèaju, za¹to se mi njega dr¾imo?

Berak uzdahnu, sle¾e ramenima, kucnu prstima po svojoj praznoj ¹alici, pogleda u Lovru i odmah skrene pogled.

- Zato ¹to smo se upleli - reèe.

- Kako upleli?

- Ne onako kako ti misli¹. Ne mo¾e nama nitko ni¹ta, bar zasad, sve su to njihove tamo lokalne seraèine. Drugaèije smo se upleli: suvi¹e znamo o svemu tome. A kad ne¹to zna¹, ne mo¾e¹ se praviti da ne zna¹. Mislim, sam pred sobom.

- Mogu, hvala na pitanju, kako da ne! Ako je to tebi novost, meni nije: to je jedna od glavnih vje¹tina u na¹oj profesiji.

- O tome se ba¹ i radi, o profesiji - reèe Berak. - Taj klinac, bio on lud ili ne, ¹picl ili ne, radi svoj posao upravo onako kako smo ti i ja nekada ¾eljeli raditi, a ne radimo.

- Pa ¹to?

- Pa ni¹ta. Zar ne misli¹ da je i tebi i meni vrijeme da malo razmislimo o toj svojoj profesiji. Otkrit æu ti tajnu: upravo zato ¹to sam osjetio tu potrebu, ja sam se i uhvatio ove drame s amaterima.

Lovro ga odmjeri pogledom punim sa¾aljenja i prezira, pa reèe:

- Otkrit æu i ja tebi tajnu. Puca meni lajbek za tvoju profesionalnu filozofiju!

Dvojica novinara rastali su se negdje oko podne, po¹to su bili popili nekoliko vinjaka. Onda je Lovro pogledao na sat i izjavio kako je krajnje vrijeme da krene, ako jo¹ misli ne¹to prevrnuti prije povratka u Kalmanvar. Berak je znao da je to ¾iva istina.

On se pak odvezao u Dugave, gdje je podstanarèio otkako se bio odvojio od obitelji. Usput je kupio ne¹to kruha, pa je pomalo ¾vakao dok je spremao rublje u torbu. Izvadio je trake koje je sninio s amaterima u Kalmanvaru i okolici, gledao ih neko nijeme dvoumeæi se da li da ih ostavi u stanu, a onda ih je vratio u torbu. ®vaèuæi pogledao je kroz prozor: jedna stara baka, koja je inaèe stalno kru¾ila po naselju, na¹iroko je raspredala s nekim inkasatorom.

Potom se istu¹irao, obrijao, presvukao, a onda je krenuo. Na¹ao je u gradu otvorenu jednu prodavaonicu igraèaka i kupio prilièno skup pi¹tolj. Oko tri je zazvonio na vratima stana u kojem je nekada stanovao.

- Otkud ti? - rekla mu je ¾ena kad ga je ugledala.

Njih dvoje su upravo bili ustali od ruèka, i njoj, oèito, nije bilo drago ¹to on upada u trenutku kad je stan neureðen i kad je ona umorna i nervozna nakon posla. Bilo joj je osobito stalo do toga da upravo pred njim uvijek izgleda dobro, da bude savr¹ena: neka vidi koliko je izgubio.

- Skoknuo sam na pola dana u Zagreb - reèe on. - Veèeras se vraæam.

- A ¹to ti to tamo radi¹? - upitala ga je konvencionalno. Bila je veæ zaboravila da joj je o tome govorio na telefonu.

Isprièao joj je na brzinu, ali na njezinom licu nije zapazio da se ièega prisjetila. Mali je le¾ao na kauèu i èitao strip. Poljubili su se, i Berak mu dade pi¹tolj. Klinac ga je razgledao sa zanimanjem i struènim okom procijenio njegove osobine, ali se nije odu¹evio. Vidjelo se da od oca oèekuje drugaèije stvari.

- Kamo æemo za vikend? - upitao ga je mali nakon njegova raspitivanja o ¹koli i zdraviju.

- E, ba¹ sam ti to htio reæi - kaza Berak. - Zauzet sam ovaj vikend, ne mogo nikako.

Mali nije pokazao ni da mu je ¾ao ni da mu je drago. Slegao je ramenima, ba¹ kao da iza nekakav svoj ¾ivot pun praktiènih problema, a odnos prema ocu jedan je od tih problema. Vidjelo se da je novonastalu situaciju veæ nekako ubilje¾io u rokovnik u svojoj svje¾oj i samostalnoj glavi.

Berak je izbjegavao da pogleda ¾enu, pa je jo¹ malo razgovarao s klincem. Mali i majka imali su svoj ¾ivot, svoje navike, svoje ¹ifre, i netko treæi jedva da je tu imao ¹to tra¾iti. ®ena je stajala kraj vrata prekri¾enih ruku, kao da je mali dobio temperaturu, a Berak je lijeènik koji je do¹ao da ga pregleda.

- Ne mogu ostati dugo - reèe Berak. - Samo sam skoknuo, kad sam veæ tu. Ti si dobro?

- Jesam.

Jo¹ je malo porazgovarao s djetetom. Ton razgovora bio je poslovan, ni jedan ni drugi nisu inzistirali na srdaènosti i drugarstvu, tako je bilo manje ¹ansi da sve skupa ispadne licemjerno, la¾no i uopæe naopako. Kad se ¹utnja otegnula, Berak je ustao da poðe.

Poljubio se s malim, a klinac se odmah, jo¹ dok je Berak bio u sobi, latio stripa. ®ena ga je ispratila do vrata i upitala:

- Kad se vraæa¹?

- Za par dana. Za¹to?

- Htjela bih da porazgovaramo.

Stajali su u polutami predsoblja, gdje se èulo njihovo zajednièko disanje koje je nekad bilo puno znaèenja, a sad je predstavljalo obièan ¹um.

- O èemu se radi?

- Pa, o svemu ovome -.reèe ona. - Treba da se dogovorimo ¹to æemo i kako æemo.

Otvorila mu je vrata. On je zastao na stubi¹tu i zamislio se, a onda se okrenuo njoj. I dalje je dr¾ala prekri¾ene ruke.

- Dobro - reèe. - Doæi æu èim se vratim.

S urednikom su se na¹li u jednom malom bircuzu u ¹ubiæevoj, kako se Berak bio s njim telefonski dogovorio. U krèmi je bilo pijanaca, konobarica je bila osorna i izdirala se na goste, a njih trojica stajaIi su u...kutu, tako da su se nekakve pivopije neprestano kraj njih provlaèile u zahod. Brodariæ je gledao urednika èudnim pogledom: bilo je u tom pogledu pobo¾nosti provincijskog novinara, ali i strahopo¹tovanja pacijenta koji oèekuje da mu lijeènik ka¾e je li tumor benigan ili maligan. Urednik je bilo nizak i æelav, nosio je ¹arenu kravatu, imao je tri prstena i dr¾ao se usiljeno vedro, kao da prièa viceve, kao da je to o èemu govore ne¹to ugodno, ¹aljivo i uglavnom neva¾no.

- Nije praksa - rekao je. - I ne samo da nije praksa, nego se ja ne sjeæam da sam ja o tome ikada govorio. Ili netko drugi.

- Znam, ali... - poku¹avao je Brodariæ, dok su ostala dvojica ¹utjela, znajuæi sve unaprijed.

- Vijest o obustavi rada prejaka je stvar za radio, prejak je to medij, shvaæate. U novinama, jo¹ hajde-de, premda i oni izbjegavaju. Ne, ne. Ja tu odgovornost ne bih preuzeo.

- Ne to, nego... - poku¹a opet Brodariæ.

- Kolega ¾eli reæi - tumaèio je Berak Brodariæeve misli - da on i nije imao na umu da se to objavi kao vijest. ©trajk je veæ pro¹ao, to ne bi dolazilo u obzir. Nego, ako bi se moglo spomenuti u nekome komentaru, makar uzgred, zna¹. Ipak je to krupna stvar, je li, a sad ispada kao da se ni¹ta nije dogodilo. Mo¾da bi ti mogao... - poku¹a mu Berak polaskati.

Mali debeli urednik imao je jedanput tjedno unutra¹nje-politièki komentar koji je sam èitao svojim astmatiènim glasom, usrkujuæi zrak vrlo glasno, tako da su stvari izgledale vrlo dramatièno kad bi ih on izgovarao. Sad je opet odmahivao glavom.

- Ni to - reèe. - Ma kakvi! Bilo pa pro¹lo. Ako je prestalo, znaèi da je rije¹eno na odgovarajuæi naèin, i ¹to tu ima... Ja komentiram opæe stvari, ili barem one za koje svi politièari znaju. A ovo... To je ipak sitno. Ne treba ni¹ta napuhavati. To je za lokalni radio.

- Ali, upravo oni neæe! - uspije sad Brodariæ zavapiti.

- A ¹to ja tu mogu, kolega dragi, ¹to ja tu mogu? - ra¹iri urednik svoje prste nalik na kranjske kobasice kakve se proizvode u kalmanvarskoj mesnoj industriji. - ©to ja tu mogu?

- Èekaj, ali ovoga èovjeka gnjave zato ¹to je htio objaviti vijest o tome, shvaæa¹? - govorio je Berak. - Ne zato ¹to je objavio, nego zato ¹to je predlagao da se objavi!

- Po kojoj liniji?

- Po partijskoj i radnoj - reèe Brodariæ.

- Onda se treba i ¾aliti po toj liniji - reèe urednik, zadovoljan ¹to je na¹ao rje¹enje.

- Suspendirali su ga - ubrzavao je sad Berak. - Shvaæa¹ li ti ¹to se tu dogaða? Èovjek je postupio u skladu s nekim proklamiranim naèelima ovoga dru¹tva, pozvao se na njih, a oni ga sad ¹ikaniraju!

Urednik kao da je sad pa¾ljivije slu¹ao, bilo zato ¹to je shvatio kako je stvar ozbiljnija nego ¹to je u prvi mah mislio, bilo opet zato ¹to je volio takve zapetljancije i u njima dobro plivao.

- Suspendirali, hm? - gunðao je.

- Pa, da - potvrdio je Berak. - Zna¹ i sam ¹to to mo¾e znaèiti za mladog èovjeka. Da se ta stvar spomene kod nas, u nekom komentaru... To bi bio spas za njega. To bi znaèilo da nije zabranjeno o tome govoriti, da je cijela ta stvar jedna epizoda, sitnica, i tako.

- Ne znam, ne znam - govorio je urednik zabrinuto. Onda ih je pogledao èvrsto, kao pravi èovjek, pa rekao: - Ne, to neæe iæi.

Na tome je i ostalo. Jo¹ su malo ¹utjeli, a onda izado¹e. Brodariæ je inzistirao da on plati. Dok je bio kod ¹anka, urednik uhvati Beraka pod ruku. Unio mu se u lice, bazdeæi po mentol-bombonima.

- Reæi æu ti u povjerenju - promrmljao je. - Nama je veæ javljeno da æe deèko mo¾da doæi. I da je politièki zbilja malo èudan, zna¹. - Odmjerio je Beraka pogledom punim znaèenja. - Samo mi nije jasno - nastavio je - ¹to ti radi¹ s tim klincem?

Berak se nasmija i potap¹a ga po ramenu, ali ne odgovori ni¹ta.

Na povratku, kroz vozaèko su staklo vidjeli zvijezde. Na suvozaèkom sjedalu, Lovro je veselo pjevu¹io. On je toga poslijepodneva udovoljio nekim svojim intimnim potrebama, pa je bio dobro raspolo¾en. Èak je poku¹avao raspolo¾iti i Brodariæa, koji je sjedio otraga blijed, gotovo zelen u licu, dr¾eæi na koljenima svoj smije¹ni kovèe¾iæ.

- E, moj Jernej - rekao je Lovro veselo. - A ¹to si ti mislio? Da æe oni jedva doèekati da te vade iz dreka?

- Oèekivao sam - reèe Brodariæ suho - da æe me barem pa¾ljivo saslu¹ati. Da æe shvatiti o kakvom se ozbiljnom problemu radi. Da su tu u pitanju temeljni principi.

- I da æe ovi iz Zagreba odmah nasrnuti na va¹e bud¾e, koji su ih èastili kad su bili u toj va¹oj vukojebini, i s kojima se tap¹u po ramenu na svim sastancima i plenumima?

- A ¹to su ti zapravo rekli? - upita Berak.

- Ni¹ta odreðeno - uzdahnu mladi novinar. - U Partiji su mi rekli da sve mora iæi redovnim putem, preko Komisije za ¾albe i predstavke, i tako. Da to ¹to svi ¹ute o ¹trajku, da je to stvar procjene, da je mo¾da doista bolje ponekad ¹utjeti, a ja sam neiskusan pa to ne znam... Nisam se tome nadao - uzdahnu toliko duboko da je to bilo komièno.

Lovro ga upita kroz smijeh:

- Gdje si jo¹ glumio Jerneja?

- Kod onih za informiranje.

- I oni isto tako?

- Njima nisam ni rekao sve. Samo da su me suspendirali, i tako. Ka¾u da oni ne ¾ele prejudicirati samoupravne odluke, da postoji pravobranilac samoupravljanja, i bla, bla, bla.

- Pa, postoji, ne mo¾e¹ reæi da ne postoji - Lovro æe veselo.

Vozili su se neko vrijeme u ti¹ini. Cesta je bila gotovo pusta, tu i tamo Berak bi pretekao koji kamion. Izgledali su kao trojica provincijalaca ¹to se vraæaju sa slu¾benog puta u Zagreb. Pa i nije Brodariæ bio jedini koji se osjeæao kao da se vraæa kuæi.

- ©to æe¹ sad? - upita ga Berak.

- Ne znam. Ne¹to æu veæ smisliti. Ne¹to svakako moram poduzeti.

- Javno? - upita Lovro.

- Javno. Ja druge naèine ne poznajem.

Opet su po¹utjeli. Onda Lovro pucnu prstima, okrene se Brodariæu i poèe mu govoriti vrlo ozbiljno, u ¾elji da ga nagovori na ne¹to. Sinula mu je ideja, a on je svaku ideju nastojao realizirati.

- Ima jo¹ jedna varijanta - reèe. - Poznaje¹ li ti onog Avakumoviæa?

- To ti je zagrebaèki dopisnik jednih beogradskih novina - ubaci Berak.

- I ¹to je s njim? - upita Brodariæ.

- Evo - tumaèio je Lovro - odmah æe¹ èuti. Èovjek je dolazio u Kalmanvar, imao je najozbiljniju namjeru da pi¹e o tom ¹trajku, ali mu nisu dali. On se pokupio i oti¹ao. Siguran sam da bi bio sretan da se mo¾e osvetiti ¹to je badava putovao. Kako bi bilo da lijepo ka¾e¹ njemu kako stoje stvari, da mu izlo¾i¹ svoj sluèaj i sve to? On bi od toga napravio bombon od reporta¾e.

- A beogradske novine bi to objavile - doda Berak.

Brodariæ je neko vrijeme razmi¹ljao, kao da razmatra tu moguænost. Onda odmahnu glavom.

- Ne - reèe. - Neæu. To je stvar koju treba rije¹iti ovdje. Ne ¾elim da druga sredina o tome arbitria. I da ispadne kako se ja okolo tu¾akam. To je moja sredina, moj grad, tu se moram izboriti za samoupravljanje.

Opet je to zazvuèalo patetièno i ¾alosno, neprimjereno situaciji i pomalo glupo, pa zato u¹utje¹e. Èak ni Brodariæ nije dalje obrazlagao svoje stanovi¹te.

Kad su stigli do prvih kalmanvarskih kuæa, Lovro se odjednom dosjeti:

- Èuj, a ¹to ako netko pove¾e stvari, a? Tebe danas nema, nema ni emisije, misli¹ da to nitko neæe opaziti?

Brodariæ se nasmije¹i, prvi put toga dana. Èak mu se i boja vratila u obraze.

- Emisija je bila - reèe. - Ostavio sam Dubravki komentar i kljuè od klijeti. Emitirala je, sigurno.

OSAM

Sveèanost je zapoèela veæ rano ujutro. Ispod hotelskog prozora pro¹la je vatrogasna glazba udarajuæi svom snagom narodne pjesme i ¹lagere adaptirane na koraènice. Veliki bubanj, tuba i èinele bili su tako sugestivni, na malom ¾utom trgu, da su hotelski gosti gotovo poskakivali na svojim le¾ajima. Glazba je stala na trgu i svirala sve u ¹esnaest. Jo¹ u polusnu, Lovro je jeèao uz bubnjeve i èinele, u ritmu:

- Pas-mater-jen-dva, pas-mater-jen-dva!

Nije im bilo druge nego da se jo¹ malo izle¾avaju, a onda da ustanu, obriju se, obuku, doruèkuju i krenu na posao. Zbog neèega, i njih je zahvatila u¾urbanost ¹to je vladala po gradu.

Odmah nakon doruèka, Lovro se nekamo izgubio a da nije rekao ni kamo ide ni ¹to smjera. Berak je imao neodreðen dojam da se Lovro uspio nekako sporazumjeti s tajnicom u Radio-Kalmanvaru, ali u to nije mogao biti siguran. Tek je poslije opazio da je Lovro sa sobom odnio i magnetofon.

Tako se Marijan Berak veæ oko devet na¹ao sam i bez ikakva posla, te mu nije preostao velik izbor moguænosti: da nekoga potra¾i, da sam zvrji po gradu, da nazove telefonom sina, da sjedne u auto i odjuri u Zagreb, ili da sjedne pred glavnu kavanu i zija naokolo. Odluèio se za ovu posljednju moguænost, jer je ona predstavljala najmanje udaljavanje od svrhe radi koje je bio tu. Sjeo je na terasu i gledao.

Na trgu se neprestano ne¹to dogaðalo - plesale su folklorne grupe, koje su se vozili na kolima ¹to su ih vukli okiæeni konji, treskale su se izvezene no¹nje (stajaæe ruho, tako se to zove, kao ¹to zna svatko tko je ikad pravio reporta¾u na takvu temu), zveckali su dukati, bljeskala su mala zrcala na crvenim opleæcima. Bilo je cijuka i podvriskivanja, bilo je zajapurenih lica, bilo je i naoèitog ¾enskinja. Sve je to pomalo lièilo na zagrebaèku Smotru folklora - u Kalmanvaru su Berbene sveèanosti bile bez konkurencije dogaðaj godine i trajale su tjedan dana.

Onda su umjesto plesaèa do¹li nekakvi djeèji zborovi, recitatori i igrokazi, govorile su se pjesme o majci i o domovini, djeca su imala bijele ko¹ulje i plave suknjice i hlaèe, bila su svje¾e poèe¹ljana i bri¾ljivo su skrivala iza leða prste smeðe od orahovih ljuski. Lièilo je to na one davne priredbe otprije tridesetak godina, kad su tribine bile iskiæene pirotskim æilimima, od kojih jedan i sad zastire pod u Vodopijinoj kancelariji.

- Sam si? - rekao je Lovro i sjeo. Preko ramena je nosio magnetofon, pa ga je odlo¾io na stolicu. - Uf - hukruo je. - Ovi nisu normalni.

- ©to je? ¹to si radio s tim magnetofonom? - upita ga Berak.

- Htio sam biti konstruktivan i ugodno iznenaditi druga umjetnika, naime tebe. Meðutim, ¹ipak! Htio sam napraviti anketu o tome koju stanicu ovdje ljudi najradije slu¹aju, ¹to iz se sviða, i tako. Mislim, taj aspekt publike.

- I?

- I drek, ka¾em ti. Nitko neæe ni da zucne. Èim èuju ¹to pitam, poènu vrdati, dvojica su mi èak i pobjegli.

Nisu stigli dalje o tome raspravljati, jer su stolu pri¹li Ferdo i Èabrajec. Obojica su bili obuèeni sveèano, s kravatama. Taj je obièaj, dakle, i dalje postojao u Kalmanvaru, kao i onda kad se nedjeljom ujutro odlazilo na misu. Sjeli su, naruèili pivo, pa se zagledali u ¾uti trg, ¾ute kuæe i bre¾uljke u pozadini. Bilo je toplo i ugodno. Onda Ferdo ne izdr¾a. Upita ih:

- Jeste li èuli novost?

- Opet novosti - huknu Lovro. - ©to je ovo ¾ivahno mjesto!

- Novosti, novosti - reèe Ferdo. - Radio-Sava juèer se dvaput javio. O drugoj emisiji je obeæao da æe iznijeti neke vrlo ¹kakljive podatke o rukovodeæim ljudima u na¹oj opæini.

Dok je stanica radila, po njoj su skakale koko¹i. Nalazila se u drvarnici, tako da je operater morao sjediti na panju u koji je bila zabijena sjekira. Koko¹i su okolo kvocale i kljucale, osjeæao se zadah peradi, a jedna debela baka u ¹irokim suknjetinama sjedila je na panju i èaèkala po radio-stanici. Preko rupca koji je nosila na glavi bila je nataknula slu¹alice. Lovro joj je tutnuo pod nos i svoj mikrofon, ali je bila prava ¹teta ¹to nije postojala moguænost da cijeli taj prizor i slikaju.

Brodariæ je stajao u dvori¹tu, raskoraèen, s rukama u d¾epovima, i motrio oko sebe vinograde, pejza¾ kao na staklima naivaca iz toga kraja. Dok su se vozili prema bakinom bre¾uljku, Berak ga je stigao upitati:

- ©to si to najavio sinoæ?

- Dubravka je opet govorila - rekao je momak. - Rekla je uglavnom ovo: da smo se uvjerili kako se neki ljudi boje istine, i to èak i onih istina koje su u interesu svih nas i nisu samo njihova svojina. A ako je tako, onda svaka istina mo¾e biti va¾na. I ona najmanja.

- I najavio si... ©to?

- Najavio sam da æe u iduæim emisijama biti rijeèi o tome u ¹to su sve upetljani vodeæi ljudi ove opæine. Spomenuo sam vikendice na velikoj ¹ljunèari.

Kako je sve to bilo razlièito od ove bake i njezina dvori¹ta! Bija¹e to jedna sasvim drugaèija upotreba radio-tehnike. Baka je rekla u mikrofon:

- Ka¾i, du¹o!

S druge strane zaèulo se krkljanje, a onda jedan mu¹ki glas:

- Mali mi pati od sinusa, bakice - rekao je èovjek. - Èuo sam da vi imate neki preparat od meda, pa da to kapate u nos, i da...

- Imam - reèe baka kre¹tavim glasom. - Èuje¹ me? Sad ja govorim. Imam, ka¾em. Dovedi ¹mrkavca ovamo. Ponesi nekoliko maramica. Jo¹ ne¹to? Prijem.

- Hvala, bakice - reèe èovjek. - Imate li jo¹ onog va¹eg èaja za ¾uè?

- Imam, du¹o. Kad doðe¹, ponesi novce. Gotovo - zavr¹i baka i odluèno iskljuèi aparat.

Baka je ¾ivjela na bre¾uljku i bila crvena u licu, tako da se odmah vidjelo da voli piti. To se odmah i potvrdilo: kad ih je ponudila komovicom, i sama je dobro potegnula. Potjerala je koko¹i i poklopila radio-stanicu.

- Doðite naveèer - rekla je - kad imam emisiju. Ovo nije ni¹ta.

Baka je imala emisije naveèer, a ujutro su se javljali amateri da joj postave dodatna pitanja i zamole za savjet.

- Kako ste se poèeli baviti radiom? - upita Lovro s mikrofonom pod nosom.

- Dosadilo mi da dan i noæ dolaze ovamo - reèe baka. - Ja sam vam kao neki narodni lijeèak, travar, je li tako? E, i onda su ljudi dolazili ovamo da je èudo jedno! Nisam od njih vi¹e mogla ni¹ta ni raditi. A ja imam kravu, koko¹i, guske, imam kuæu, treba na sve to stiæi, a jo¹ i unuke èuvam. I nemam ja radno vrijeme, nisam doktor, je li tako?

- I tako ste poèeli s radiom?

- Pa, da. Ima mnogo tih bolesti zbog kojih i ne treba dolaziti ovamo. Ja njih ionako ne pregleda vam. Ka¾u mi ¹to ih boli, a ja im dam lijek. Mnoge lijekove oni mogu i sami prirediti, samo treba znati pravu travu. I onda, za¹to da dolaze? Fino im triput tjedno ka¾em preko radija, to je besplatno. Ovi koji tra¾e posebne savjete, plate kad mogu. Mene to veseli, eto. Tako sam se rije¹ila gu¾ve.

- Onda su va¹e emisije samo o lijekovima?

- A zar je to malo? - zakre¹ta baka.- Da, tumaèim ponekad i snove.

Poèastili su se opet rakijom, a onda su upitali baku slu¹a li druge amatere. Rekla je da ne slu¹a. Pitali su je zna li za radio-stanicu Sava. Rekla je da ne zna. Tako su krenuli niz brijeg prema autu.

Brodariæ je i dalje dr¾ao ruke u d¾epovima hlaèa, kosa mu je vijorila kao kakvom romantiènom pjesniku. Gledao je vizionarski u daljinu. Jasno se vidjelo da ga Lovro sve te¾e podnosi. Upitao je mrdnuv¹i svojim golemim brkom:

Nije mi samo jasno za¹to Dubravka na sve to pristaje.

Brodariæ se malo tr¾e i pogleda u Lovru, kao da ga je i samo to pitanje uvrijedilo.

- Zato ¹to me voli - reèe.

- Je li to dovoljan razlog? - spremno pri¹kilji Lovro.

Brodariæ se malo skanjivao, kao da mu nije jasno treba li da se uvrijedi ili da uzme u obzir èinjenicu da æe mu dvojica novinara mo¾da jo¹ i te kako trebati.

- Ona misli kao i ja - reèe napokon. - Sve ¹to zna o dru¹tvenim problemima, od mene je nauèila. Postala je svjesna situacije pod mojim utjecajem, eto, to je.

- U moje vrijeme - coknu Lovro jezikom i nakrevelji se - mi smo maèkama davali sasvim drugaèije pouke.

Dvorana se slu¾beno zvala "Jedinstvo", ali su je svi jo¹ uvijek zvaii "Hrvatski dom". Imala je dugi i uski foaje, koji je na jednoj strani imao zid prepun starih kazali¹nih cedulja pod staklom, a na drugoj drveni pult i beskrajan niz garderobnih vje¹alica. Nekada je Kalmanvar valjda bio ne¹to veæi, ili mo¾da samo zainteresiraniji za kulturu. Doista, one su cedulje svjedoèile da je amatersko kazali¹te poèetkom pedesetih godina imalo vrlo ¹irok repertoar (Bogoviæ, Ogrizoviæ, Kulund¾iæ, Nu¹iæ), i da je davalo prosjeèno po dvije predstave tjedno, i mnogo gostovalo.

Dvorana je takoðer bila reprezentativna. Imala je lijep i prostran parter, deset lo¾a i polukru¾ni balkon za stajanje. Sve je bilo u te¹kom, crvenom pli¹u, iste boje kao i zastor na pozornici. Lo¾e i balkon bili su puni, a u parter su jo¹ pristizali. Prva dva reda parketa bila su tapecirana istim onakvim crvenim pli¹om. Tu su se vidjele ¾ene u veèernjim haljinama i s fri¹kim frizurama, crna odijela mu¹karaca i rukovodilaèka djeca. Predsjednik po imenu Markoviæ (trebalo je paziti da ga èovjek ne pomije¹a sa sekretarom, koji se zvao Jankoviæ) veæ je sjedio na svome mjestu.

- Ti boga - reèe Lovro dok su stajali na balkonu i motrili gungulu. - Vidi¹ ti njih! Pa to je tout Kalmanvar. Kao neka godi¹nja inventura.

- Vrag bi znao - reèe Berak - ¹to sve to skupa njima znaèi!

Povod mo¾da i nije bio va¾an. Svake godine, u okviru Berbenih sveèanosti, na sam njihov prvi dan (a taj je redovito bio u subotu), odr¾avalo se natjecanje pjevaèa-amatera. Postojao je i struèni ¾iri, koji je sjedio u prvoj lo¾i zdesna, u njemu su se nalazili lokaln nastavnici muzike, poneki muzièar iz Zagreba koji pu¹e u saksofon na televiziji, i poneki lokalni politièar koji pazi da ¹togod ne zabrljaju. Kad su se o tome raspitivali, Beraka i Lovru su uvjeravali da ima svega: i narodne muzike, i zabavne, pa èak i arija iz opera koje se pjevaju uz pratnju klavira. Glavna je nagrada snimanje za lokalnu radio-stanicu, a dobiva se i simbolièan novèani iznos. Radi se na tome da se sporazumiju s "Jugotonom" da pobjednik Kalmanvarskog natjeèaja snimi ploèu.

- Da vidimo èega sve tu ima, kad je veæ inventura - reèe Lovro. - A gdje je ta ¹a¹avica?

Tra¾ili su zapravo Dubravku: Brodariæ je rekao da æe ona biti tu i da æe ih odvesti do njega, da bi mogli snimiti veèernju emisiju.

Omladina je zatrpala balkone, stariji su sjedili u lo¾ama, sredovjeèni u parketu. Bilo je mnogo mahanja i upiranja prstom, svi su bili veseli. Zaèu se pljesak i svjetla se poèe¹e gasiti, a zavjesa se di¾e. Diksilend orkestar u jednakim konfekcijskim odijelima pra¹io je "Kad sveci mar¹iraju", a sviraèi su zauzimali poze za koje im se èinilo da najvi¹e lièe na one s televizije. Iza¹ao je konferansje.

- Ovako neæemo ni¹ta napraviti - reèe Lovro. - Zna¹ kako je najbolje? Ja æu se promuvati po zgradi, a ti pazi na glavna vrata. Mo¾e?

Berak kimnu i Lovro ode. Berak se jo¹ nije micao, jer nije mogao odvojiti oèiju od konferansjea, koji je dr¾ao govoranciju o natjeèaju, o njegovoj tradiciji, propozicijama i izluènim borbama koje su se vodile prethodnih dana. Premje¹tao se s noge na nogu, podizao lijevu pa desnu ruku, smije¹io se znaèajno, i èovjek je nakon pola minute lako mogao pogoditi kojeg televizijskog voditelja imitira.

U trenutku kad se Berak okrenuo da pode, jedna ga je ruka dotakla po ramenu. Pred njim je stajala Dubravka, lijepa i na¹minkana, smije¹eæi se pri odsjaju svjetla s pozornice.

Spu¹tali su se nekim stepenicama za koje Berak nije ni znao da postoje. Dubravka ga je vodila. Na¹li su se na samom poèetku garderobe. Lovre nije bilo. Zastali su i tiho razgovarali. Dubravka je na sebi imala veèernju haljinu, èak prilièno ukusnu, a kosu je skupila u punðu na vrh glave. Imala je i nau¹nice.

- Odakle si zapravo iskrsnula? - upita je Berak.

- Bila sam u lo¾i, s tatom. Moj tata je nekakav uglednik u ovom gradu. Veterinar - nasmijala se.

- Koga sve ima¹? - upita je Berak nakon kraæe ¹utnje.

- Samo tatu - reèe ona.

- A ti? ¹to radi¹? Studira¹?

- Ne. Radim u banci. Lani sam se poku¹ala upisati na kazali¹nu akademiju, ali nisam uspjela. Poku¹at æu opet dogodine, kad skupim malo love, mo¾da i u Beogradu.

- ©to si htjela? Glumu?

- To vas èudi? - Nasmijala se. - A za¹to se vi toliko raspitujete o meni? - uozbiljila se. - A, znam. Zanima vas za¹to radim sve ovo s Tomicom, je li tako?

- Jest, da ti iskreno ka¾em - uzdahnu Berak.

Malo se zamislila. Dopustila je da joj pripali cigaretu, pa je stajala, poduprijev¹i jednom rukom lakat druge. Svakako je èesto odlazila u Zagreb, znala je kako se pu¹i u kazali¹nom foajeu. Govorila je istodobno i ozbiljno i ironièno.

- Pa, eto - rekla je. - On je ipak najzanimljiviji èovjek u ovom gradu.

- Najzanimljiviji? - Beraku se lice komièno izdu¾i i ona se nasmija.

- Ne u obiènom smislu rijeèi - reèe. - Ali, on je jedini koji zna ¹to hoæe. Ima neku svoju ideju i ide za njom. Toga stra¹no fali ovdje kod nas, znate. Svi su u nekim svojim kompromisima. On je bedast, djetinjast, izgleda i malo lud, ali ima ne¹to svoje. To je meni glavno.

- A lukav nije? - upita je Berak naglo.

- Lukav? - zamisli se djevojka. - Pa, mo¾da, malo. Ponekad me iznenadi.

Berak je tapkao nogom kao ¹to rade junaci crtanih filmova kad su nervozni. Oboje se nasmija¹e.

- Ima li jo¹ tih razloga? - upita je Berak.

- Ima - reèe djevojka. - Ja ga èuvam da ne napravi kakim glupost.

Berak je opet bio u prilici da iskolaèi oèi i jasnim znacima iska¾e svoje èuðenje. Djevojci je to opet bilo smije¹no. On se iska¹lja.

- Lijepo ga èuva¹ - reèe. - Zna¹ li ¹to je naumio veèeras?

- A znate li vi ¹to je naumio? - upita djevojka. - Pa opet idete da to vidite i èujete. Ja znam ¹to je naumio. Nije to tako stra¹no. Bilo je ovdje i prije skandala. Malo gu¾ve, a poslije opet mir.

Berak ju je gledao zami¹ljeno. Je li moguæe da joj je toliko dosadno da se na takav naèin poku¹ava zabaviti? Zar nema nimalo ¾enskoga smisla za realno? Onda je upita:

- Koliko ste dugo skupa?

- Dvije godine. Za¹to?

- Tako - reèe novinar. - Pitam se tko je koga pokvario. Ne znam, ne znam. Mo¾da vi¹e ne razumijem mladu generaciju. Godine, godine.

- Godine i godine - zaèu se medvjeðe mumljanje sa dna foajea - godinama bih vas mogao èekati ko budala. Idemo ili ne?

Stadion je bio ograðen prilièno visokom i kiæenom ogradom od opeke, a svakako je bio prevelik za kalmanvarski nogometni klub koji se natjecao u ni¾im razredima. Kad su se provukli kroz ogradu na onoj strani gdje je bilo groblje (pri èemu je Dubravka stalno morala paziti da negdje na zapne svojom veèernjom haljinom, a Lovro joj je pomagao pomalo je pipkajuæi), ugledali su pred sobom teren. Izgledao je èudno, onako velik, u tami, s bijelim crtama koje su se isticale. U samom dnu stadiona bile su svlaèionice i upravna zgrada ravnoga krova. Bilo je èetvoro vrata, jer su bila dva kluba, jedan mali i jedan jo¹ manji; taj manji upravo se nedavno ugasio i njegove su svlaèionice sad bile prazne. Ovamo se Brodariæ sad sklonio, da malo promijeni mjesto emitiranja; osim toga, na ravnom krovu bilo je lako namjestiti antenu.

On je bio veæ sve priredio kad su stigli. U prostoriji je vonjalo po masti za kopaèke, mu¹kom znoju i sapunu. Uza zidove bile su niske klupe, na zidu vje¹alice. Na klupi je stajao radio-ureðaj, spreman za emitiranje i zagrijan.

- Nisi ba¹ izabrao neki termin - rekao je Lovro. - Tko æe te veèeras èuti? Svi slu¹aju prva grla Kailmanvara.

- Netko æe veæ èuti - reèe Brodariæ ozbiljno. - Nemaj brige!

Vijesti nisu bile osobito duge, ali su zato bile jezgrovite. Novinari su odmah zamijetili da su poèele dobivati ne¹to od literarnoga stila, a bijahu ispunjene i nekakvim tribunskim ¾arom koji je, istodobno, stvarao dojam kao da pu¹ta neka stvari suze govore. Nakon signala i najave, Dubravka je, èuèeæi kraj oda¹iljaèa, dok joj se veèernja haljina vukla po podu, poèela èitati:

"Kao ¹to smo juèer najavili, dajemo neke pojedinosti o izgradnji vikend-kuæa na velikoj ¹ljunèari. Kao ¹to je poznato, te su vikendice iznikle u roku od nekoliko mjeseci, prije pet godina, one iste graðevinske sezone kad je izgraðen istureni pogon Kalteksa u selu ®brelcu. Kad se to izrekne na ovaj naèin, onda dovodenje tih dviju stvari u vezu mo¾e izgledati kao pretpostavka ili proizvoljna konstrukcija. Ali, postoje i podaci. Kolièina materijala utro¹enog u izgradnju toga pogona bila bi dovoljna za dvostruko veæu zgradu. Kolièina upotrijebljenog cementa dostajala bi èak i za trostruko veæi objekt. Broj radnih sati koji su navodno utro¹eni u podizanje te zgrade i prateæih sadr¾aja bila bi dovoljna da se zgrada nekoliko puta sru¹i i ponovo sagradi. Osobito je interesantno pratiti koliko su tura napravili kamioni koji su materijal prevozili, kao i kretanje bolovanja radnika i tehnièara na gradili¹tu."

Slijedile su nakon toga cifre, vrlo precizne i podrobne. Nakon podataka, komentar je nastavljen. Dubravka je èitala ravnim glasom, bez logiènog nagla¹avanja, ¹to je jo¹ vi¹e pojaèavalo nestvaran dojam i tog komentara i cijele situacije u kojoj su se svi oni na¹li, u vonju kopaèki, dresova i rðe na kotlu za vodu. Slijedilo je:

"Da bi se o svemu tome donijeli cjeloviti zakljuèci, potrebno je dodati jo¹ nekoliko èinjenica. Prvo, na istoj toj ¹ljunèari, samo nekoliko mjeseci kasnije, vikendicu je podigao i èovjek koji je u vrijeme izgradnje pogona bio ¹ef gradili¹ta, da bi potom pre¹ao u jedno drogo, zagrebaèko poduzeæe. Drugo, nekoliko mjeseci nakon ¹to je pogon sveèano otvoren, za Dan Republike, sru¹io se njegov krov, i nekoliko je radnika ozlijeðeno krhotinama armiranog stakla od kojeg je krov bio naèinjen. Prema slu¾benoj verziji, krov se sru¹io zbog lo¹ega statièkog proraèuna, koji je naèinio jedan zagrebaèki projektni biro. Poznavaoci situacije, meðutim, tvrde da je do nesreæe do¹lo zato ¹to je u potpornje ugraðeno manje armaturnog ¾eljeza nego ¹to je bilo predviðeno; kamo je to ¾eljezo nestalo, nije te¹ko pretpostaviti. Samo su jo¹ nedostajale ljudske ¾rtve (a samo se sluèaju ima zahvaliti da se i to nije dogodilo) pa da slika bude kompletna."

- Sve same Amerike - pro¹apta Lovro.

"Treæe," nastavljala je Dubravka ravnim glasom, "poduzeæe koje je gradilo objekt, Kalinvest, na¹lo se ubrzo potom u materijalnim nedaæama u kojima grca jo¹ i danas. Ne ¾elimo, naravno, time reæi da je onih nekoliko vikendica upropastilo poduzeæe. ®elimo reæi samo to da je naèin rada i stupanj razvoja samoupravljanja u toj radnoj organizaciji glavni uzorak koji je omoguèio i manipulaciju vikendicama, pa i lo¹e poslovanje. Ipak, to jo¹ nije sve. Jer, naravno, sam Kalinvest ne bi tu mogao ni¹ta da nije imao podr¹ku najodgovornijih ljudi u ovoj komuni. A oni, svi dojednoga, od predsjednika Markoviæa, preko sekretara Jankoviæa, pa nadalje, imaju vikendice na velikoj ¹ljunèari. O svemu tome, meðutim, bit æe podrobnije rijeèi drugi put."

Slijedile su zavr¹ne formule, odjava, a potom je opet zasvirala muzika. Brodariæ je trljao ruke, ali vi¹e nervozno nego zadovoljno. Sjedili su u svlaèionici, u ti¹ini, i gledali se. Onda Lovro planu:

- Ma dobro, mi¹ko, èuj ti mene, ¹to ti misli¹ da si otkrio, to ti meni ka¾i, ako boga zna¹? ¹to tu ima novo? To je sranje, dragi moj, obièno sranje, ku¾i¹? Pedeset posto vikendica ti ovoj zemlji i dvadeset posto kuæa sagraðeno je na taj naæin. Je li ti jasno? I ¹to sad?

- To ne znaèi da treba ¹utjeti! - planu Brodariæ i ustade s klupe kao da æe se tuæi.

- Novinarski, to je nula - reèe Lovro strpljivije. - Svi to znaju, ne otkriva¹ ni¹ta novo. Tvojim slu¹ateljima bit æe drago ¹to zajebava¹ bud¾e, ali i mnogi od slu¹alaca gradili su na taj naèin. Shvaæa¹?

- Ali istina, istina! - tvrdoglavo je siktao Brodariæ, vrteæi se usplahireno po svlaèionici.

Meðutim, Lovro vi¹e nije imao milosti, odluèio je da klinca spusti na zemlju; osim toga, to je bila prilika da ga poni¾i pred Dubravkom, pa i da malo paradira svojim ¾ivotnim iskustvom.

- Nema¹ ti nikakve ¹anse - reèe. - Javni ¾ivot poèiva na opæoj suglasnosti da postoji ne¹to o èemu se ¹uti, a ¹to je istina, i ne¹to o èemu se govori, a ¹to nije istina. Kad ti inzistira¹ na istini, oni postaju sumnjièavi, misle da im ¾eli¹ ne¹to podvaliti. Je li ti sad jasno?

DEVET

Kroz grad su od ranoga jutra tandrkala zapre¾na kola i tutnjali kamioneti i traktori. Na njima su bile baève, kanisteri, kante, sjedila je vesela èeljad i pjevala. Bilo je sunèano i sveèano, i svi su hitali u vinograde. Èudno, kao da nitko nije brao prije toga tjedna, i kao da nitko neæe brati poslije - kao da se i samo gro¾ðe, dozrijevajuæi, prilagoðavalo tjednu Berbenih sveèanosti, za koje se veæ u kolovozu znalo kad æe se odr¾ati. Od sutra, od ponedjeljka, svi æe brati, premda æe prije podne raditi.

Bilo je lijepo naæi se u Kalmanvaru u takvu ugoðaju. Èak je i Lovru uhvatila ta atmosfera, pa se svaki èas osvrtao da vidi je li mu tu sva oprema - najbolje se mogao veseliti tako da ne¹to snimi.

Ipak, nisu se odmah uputili u vinograde, premda je Lovro to predlagao. Poslije doruèka, opazili su da je otvoren Vodopijin prozor u zgradi radio-stanice. Odmah im je palo na pamet da su mo¾da opet uveli de¾urstvo, nakon sinoænje emisije. Jo¹ dok su koraèali preko trga, hodajuæi od jedne do druge ¾ute kuæe, od hotela do zgrade Informativnog centra, opazili su Vodopiju kako stoji na prozoru, pu¹i i zami¹ljeno ih gleda.

- E, zdravo - rekao je kad su u¹li, ali ovaj put ih nije ponudio viskijem. - ©to ima novo?

- To smo mi tebe htjeli pitati - reèe Lovro drsko.

- Èuli smo da je sinoæ bila neka nezgodna emisija - reèe Berak. Vodopija je, oèito, veæ sve znao o emisiji. On je, dodu¹e, sinoæ bio u "Hrvatskom domu", sjedio je s nekim drugim takvim debeljuhima, koji su valjda bili direktori. Vodopijina ¾ena imala je lo¹e obojenu plavu kosu (dva prsta crnoga vidjelo se tamo gdje je kosa izrasla) i izgledala je prilièno upla¹eno.

Vodopija se zagleda u njih ¹kiljeæi. Kao i uvijek, u njegovu je pogledu bilo o¹trine koja daje do znanja da sugovornika èita kao knjigu, ali i neke èudne koncentracije koja je odavala da je to èitanje mo¾da ipak samo poku¹aj.

- Ne znam ¹to da vam ka¾em - uzdahnu napokon urednik. - Od jutra o tome razgovaramo. Zapravo, od sinoæ. Veæ mi je pomalo i dosta. - Uzdahnu, pa odjednom izbaci: - Maloprije je i o vama bilo rijeèi.

Njih dvojica se malo lecnu¹e. Lovro trijumfalno pogleda Beraka, kao i uvijek kad bi se ostvarila kakava njegova crna prognoza. Èak je ne¹to i progunðao u svoje velike brkove.

- O nama? - uzvi Berak obrvama. - ©to mi imamo s tim? To je va¹a lokalna stvar, ne?

- To sam i ja njima rekao. Ali, ¹to æe¹, to je sad postala takva stvar, ¹kakljiva. Vi pravite reporta¾u, pletete se tu oko amatera, je li tako? Ja sam im rekao da je sve to u profesionalne svrhe, i tako, ali oni...

- Kome si to rekao? - upita ga Berak.

- Pa, tu, drugovima. Imali smo sastanak.

- Nije se valjda veæ i milicija umije¹ala? - upita ga Lovro smje¹kajuæi se.

- Znate kako je - napravi se Vodopija da nije èuo pitanje. Po tome se moglo zakljuèiti da u Lovrinim zlim slutnjama ima bar trunak istine. - To je sad politièka stvar, je li tako. To je diverzija, bogati. I da se mene pita, ja se ne bih dvoumio, ja bih cijelu tu stvar predao u ruke miliciji. Oni bi veæ znali ¹to treba.

Vjerovali su mu. Vodopija je volio prebaciti teret odluke na nekoga drugog, a volio je i o¹tre metode, ¹to jest, jest.

- A drugi ne misle tako? - upita ga Berak oprezno.

- Ne - odmahnu Vodopija glavom. - Ne misle. Smatraju da se treba politièki boriti protiv toga. Shvaæate? Tobo¾e, zato ¹to se radi o njima i o njihovim vikendicama, da ne bi ispalo kako oni odmah pote¾u zakon, jer se radi o njima, nego treba to sve fino, po redu, oni tvrde da im je obraz èist, i ¹ta ti ja znam... A, ne znam. Ja nemam vikendicu, na primjer. I zato ja ne bih puno mislio. Ne shvaæaju oni da je tu mo¾da u pitanju cijela organizacija, shvaæate, grupa, tko zna èega tu sve nema. Za¹to ne, mo¾da i izvana.

- Izvana? - iskolaèi Lovro oèurde i razvali usta pod brèinama.

- A nego ¹ta? Zar bi netko sam sve to mogao? Osim ako nije jako vje¹t, je li tako... A trebalo bi pohvatati cijelu grupu, pogotovo ako je to neprijatelj izvana, postoje za to specijalizirane slu¾be... Shvaæate?

Shvaæali su. Sjedili su mirno i gledali Vodopiju kako se ¹eæe, zalazeæi pod slap svjetla ¹to je padao kroz prozor i izlazeæi ispod njega.

- A, ovaj - reèe Lovro polako - to ¹to va¹i neæe da to predaju u ruke zakona... Mo¾da nekome od drugova odgovara da sve to izbije na vidjelo, a? Mo¾da i nije ba¹ sve izvana?

Vodopija zastade nasred sobe, s rukama u d¾epovima, i zagleda se u Lovru. Na njegovu se licu nije moglo ni¹ta proèitati. Onda izvadi polako jednu ruku iz d¾epa, ispru¾i ka¾iprst i upre ga Lovri u prsa. Tiho mu reèe:

- Èuj me, dru¹kane. Dok smo prijatelji, prijatelji smo. Ali, s takvim svinjarijama mi nemoj dolaziti, ja sam po¹ten èovjek. Jasno?

Kad su se opet na¹li na trgu, zastali su ¾mirkajuæi na suncu. Lovro je stalno ne¹to mrsio u brkove, ali nije bio zlovoljan ni upla¹en. Vodopijina prijetnja nije ga pokolebala: stvari su i¹le lo¹e, upravo prema njegovim prognozama, i zato su mu misli sad bile zaokupljene drugim stvarima - pleo je u glavi razne moguænosti i kombinacije. Marijan Berak ga je gledao kako pognute glave ide preko trga, kao medvjed, i mrsi ne¹to sebi u brk, a onda mu reèe:

- Hajde da èujem ¹to ti je na du¹i.

- Sviða mi se ta kombinacija - reèe Lovro. - ¹to ako su to drugovi jedni drugima namjestili?

- Sumnjam - odmahnu Berak glavom. - Suvi¹e komplicirano. Suvi¹e riskantno. Osim toga, a Brodariæ? ¹to on tu znaèi?

- On radi za jedne od njih, za jednu struju - logièno æe Lovro.

Berak je i dalje odmahivao glavom. Zastali su na suncu i gledali se ¹kiljeæi. Lovro je motrio uèinak svojih rijeèi na Berakovu licu.

- Ne - reèe Berak. - To ne ide. Suvi¹e je fanatièan. Ne bi se tako pona¹ao da je kupljen.

- Jedino na taj naèin mo¾e¹ objasniti njegov fanatizam - nasmije se Lovro. - Tako da za nekoga radi.

- Ne - ponovi tvrdoglavo Berak. - On radi za sebe. ®eli se oprati. Sad vi¹e ne mo¾e natrag. To je pitanje kième.

- Kièma - reèe Lovro pouèno - slu¾i za to da ti glava ne padne u guzicu.

- To ti ba¹ i govorim - otpovrnu Berak.

Pred zgradom opæine opazi¹e sjajnu æelu. Po¾gaj, specijalist za radio-drame, upravo je smje¹tao bicikl u poseban stalak ¹to je stajao pred glavnim ulazom. Obradovao se kad ih je ugledao, kao da se od njih nada nekoj pomoæi.

- Otkud vi danas? - upita ga Berak nakon pozdrava. - Niste u berbi?

- A, ne - odmahnu Po¾gaj glavom. - Do¹ao sam do predsjednika. Èuo sam da je tu, premda je nedjelja.

- Markoviæa? - priupita Lovro. - Ili je Jankoviæ? ¹to æe vam on ba¹ danas?

- Zbog moje radio-stanice - reèe riði èovjek. - Zbog svega ovoga ¹to se dogaða. Moramo porazgovarati.

- Ne razumijem - reèe Berak, iako se Lovro veæ smje¹kao u brkove.

- Pa, jednostavno - reèe amater mirno - do¹ao sam reæi predsjedniku i ostalim drugovima da ja s tim nemam veze, mislim, s tim vijestima, s vikendicama i sa svim ostalim stvarima. Hoæu to odmah da im ka¾em, prije nego ¹to me pitaju. Imam i dokaze.

Stajali su na suncu i gledali kako se Po¾gaj sav zajapurio, kao da veæ sve to tumaèi samom predsjedniku. U ovoj dvojici novinara vidio je olièenu javnost i nastojao da pred tom javno¹æu ispadne ¹to bolje.

- Za¹to mislite - upita Berak - da netko sumnja na vas? Ima toliko amatera, za¹to ba¹ vi?

- Zato ¹to nisam naivan - nakesi se riði pjegavac lukavo. - Ja sam bio deset godina u Njemaèkoj, nije mi drago ¹to sam morao iæi, i to otvoreno svima ka¾em. Kad god se u ovoj opæini dogodi ne¹to ¹to smrdi na neprijateljsku djelatnost, odmah se sjete mene. Veæ sam ja s njima imao svakakvih cirkusa.

- A, je li? - reèe Lovro.

- Osim toga - nastavi Po¾gaj - moje drame bave se pravdom i takvim stvarima, a ove vijesti, taj novi radio, vidim, tjera isto tako ne¹to. I tako. Znam ja svoje. Ne ¾elim imati veze s tim.

- I nije vas obeshrabrilo ¹to vas svaki èas zezaju? - upita Lovro.

- Nije. Barem dosad. Ali, sad prestajem emitirati, bar na neko vrijeme. Ovo je suvi¹e ozbiljno.

Vinograd nije bio velik, ali je bio dobro ureðen i odr¾avan, osim toga, okrenut prema jugu. Nije bilo nijednoga suvi¹nog lista, ni travke korova pod lozom. Sve je to netko vrlo lijepo oplijevio, kao ¹to je i struèno poprskao, vidjeli su se jo¹ tragovi modre galice po li¹æu. Ugodno je mirisalo po rahloj, malo vla¾noj zemlji, po travi i zrelom gro¾ðu.

- Fino, fino - rekao je Lovro otrgav¹i nekoliko bobica. - Ovo vam gro¾ðe preporuèujem.

Do¹li su u vinograd tek po podne, jer je Èabrajec ujutro de¾urao u radio-stanici; njegova je obitelj jo¹ od jutros bila u vinogradu. Svi su se skupili kad su se pojaviii njih trojica. Bila je tu Èabrajèeva ¾ena s djecom, pa jo¹ dvoje mlaðih ljudi s klincima, pa neki visoki momak koji je valjda bio neèiji brat, i na kraju jedan starkelja, lica preplanulog od sunca, èije je djelo valjda i bio taj lijepo ureðeni vinograd. Sa svima su se pozdravili i porukovali. Svi su oni dr¾ali u rukama ko¹are i no¾eve kojima su rezali peteljke, èak i djeca. Bili su znojni.

- Eto, vidi¹ - osvrnuo se Èabrajec po vinogradu. - Do pred veèer bit æe gotovo.

Èabrajec ih je odveo do klijeti, gdje su zasukali rukave (nastojali su se obuæi ¹to gore, radno, premda je izbor bio slab, zbog skuèene prtljage), pa su dobili po no¾ i ko¹aru. Drugi su veæ naveliko brali, uzev¹i svatko po jedan red. Prije nego ¹to i sami poèe¹e, popi¹e malo rakije, koja je bila dobra ali i jaka. Pred vratima klijeti malo su zastali i pogledali po bre¾uljcima ¹to su se sterali naokolo kao na hlebinskim staklima. Bilo je lijepo, i Èabrajec je naslutio njihovo divljenje.

- Ovo odmah tu, to je Ferdin vinograd - rekao je. - Susjedi smo. Tako ti je to. Ovdje si svakome u neèemu susjed: stanom, radnim mjestom, ili bar vinogradom.

- Ima to svoje prednosti - reèe Lovro, pijuæi rakiju.

- Ne znam - reèe Èabrajec filozofski. - Znam samo da se o tome mora voditi raèuna. To ne smije¹ nikada zaboraviti: da ti je svatko u neèemu susjed, a sa susjedom treba bit dobar, jer te on mo¾e zajebati kao nitko drugi. To je glavni princip. Svi principi dolaze poslije toga.

Pogleda¹e ga. Stajao je pred svojom klijeti i meditirao dok je njegova slo¾na obitelj brala lijepo i slatko gro¾ðe. Iz njega je govorila mudrost zemljoposjednika, bilo je jasno da ono ¹to govori treba shvatiti alegorijski. Ipak, Berak ga upita:

- Govori¹ li ti to o ovoj situaciji s radio-stanicama?

- Pa i o tome, za¹to ne - reèe Èabrajec. - I o tome. Vama sa strane, on, mislim, taj tko to radi, mo¾da izgleda kao junak.

- Zasad je ona - reèe Lovro. - Junakinja. ®enska.

- Ne vjerujem ja u to - odmahnu Èabrajec glavom. ®enska je tu samo paravan, ma kakvi!

- Onda mo¾da zna¹ i tko je? - upita ga Berak blago.

- To ne ka¾em. Imam, dodu¹e, svoje mi¹ljenje, ali to sad nije va¾no. Va¾no je ovo: mo¾da vama to sad izgleda junaèki, po¹teno i ne znam ¹ta, ali sve je to strahovita glupost.

- Zbog susjeda? - priupita ga Berak.

- Zbog susjeda, naravno. Ne mo¾e¹ ti ovdje tjerati nekakvu ap¹traktnu pravdu. U Zagrebu, ne ka¾em, premda i u to sumnjam. Ali, ovdje nikako. Ovo je mali grad. Ne radi se samo o tome da ruka ruku mije, o kompromisima i ne znam èemu jo¹, nego se radi o tome da ovakav grad mo¾e postojati jedino tako da jedni drugima gledamo kroz prste. Osnovno je da se nekako slo¾imo, da ¾ivimo skupa, sve drugo dolazi kasnije. Kad jednom poène¹ od opæih istina, poka¾e se da su svi krivi. A u takvoj situaciji nadrapaju oni koji su najmanje krivi.

Lovro je opet potezao iz boce, ali je slu¹ao vrlo pa¾ljivo. Brzo je otro nadlanicom brkove i po¾urio se da podbode domaæina:

- Sve je to fino, ali ova Radio-Sava zasad ne ide s opæim istinama, nego s posebnim - ¹trajk, vikendice, tko je gdje drpio vreæu cementa, te stvari. To nisu opæe istine, nego sasvim posebne.

- Pusti ti to - odmahnu Èabrajec glavom. - Naèin na koji je sve to sroèeno, meni sve govori. Te konkretne stvari su tu samo primjeri, nisu one cilj. Sve to radi netko tko bi ovaj svijet htio urediti po statutu. Shvaæa¹, postoji knjiga, u knjizi pi¹e to i to, zbilja ne odgovara toj knjizi, pa zato raspali po zbilji! Znam ja takve tipove.

- Zna¹? - podbode ga opet Lovro.

- Idemo brati - reèe Èabrajec. - Veæ su stigli do pola reda.

Nakon dva sata rada novinari su se jedva jo¹ dr¾ali na nogama. Hvatali su se za kri¾a i trljali klecava koljena. Svi drugi veselo su grajali i raspitivali se ¹to je s jelom koje im je stari vinogradar bio obeæao. Sunce se poèelo naginjati prema zapadu, tako da je rasvjeta na bre¾uljcima bila sasvim nestvarna, ali novinari jedva da su imali snage da na to obrate pa¾nju. Prije jela, svi su posjedali u hlad vi¹nje i oraha, na meðu.

- E, sad poðite sa mnom - reèe Èabrajec novinarima.

- Kamo? - upita¹e ga.

- Pa, obeæao sam vam amatera, zar nisam? ¹to rekoh, ne porekoh. Ne ¾elim da ispadne... Hodite, tu je odmah gore iznad vinograda.

Oni se zgleda¹e. Bili su umorni, znali su da ih te veèeri mo¾da jo¹ sva¹ta èeka, valjalo je ¹tedjeti snagu. Ipak, nisu mogli èovjeka odbiti i reæi mu da su najzanimljivije stvari veæ vidjeli. Ipak, Lovro poku¹a:

- ©to nam vrijedi, sad æe svi ustuknuti, nakon tog cirkusa s vikendicama. Neæemo moæi ni¹ta snimiti.

- Neka - reèe Èabrajec. - Da ga barem vidite. Zanimljiv èovjek. On je prvi u ovom kraju poèeo emitirati, jo¹ ¹ezdeset sedme.

Dok su se penjali kroz vinograd prema cesti koja æe ih dovesti do zaselka u kojem je stanovao amater ¾iga, Èabrajec im na brzinu isprièa sve o njemu. Taj je ¾iga bio ¾eljeznièar, a ¹ezdeset ¹este mu je jedan vagon, manevrirajuæi na kalmanvarskoj ¾eljeznièkoj stanici, odrezao obje noge, gotovo do kukova. Najprije je poku¹ao samoubojstvo, èim je stigao iz bolnice, bacio se u bunar, ali su ga ukuæani na vrijeme izvukli. Onda se nekoliko mjeseci nije trijeznio, i napokon je nabavio radio-stanicu. Imao je zeta koji je takoðer radio na ¾eljeznici, taj je znao za nekakvu rashodovanu radio-stanicu koje se ¾eljeznica ¾eljela rije¹iti. ®iga ju je kupio za male novce i prvi poèeo emitirati. Svi drugi zapravo su bili njegovi sljedbenici.

Na¹li su ga kako sjedi u dvori¹tu na invalidskoj stolici i hrani golubove. Bio je sam u kuæi, svi drugi oti¹li su u berbu. Odmah je shvatio tko su i ¹to ¾ele, bio je dobro upoznat sa situacijom. Pitali su ga kako radi i za¹to.

- Ja uvijek ka¾em - rekao je polako - da radio svakom daje ono ¹to nema. Meni slu¾i umjesto nogu, drugom umjesto ruke, treæem umjesto pimpeka. Nekom i umjesto glave. Neka proteza, u svakom sluèaju.

Sjedili su pod orahom i gledali bre¾uljke. Kuæa je bila velika, a dvori¹te toliko neravno da je èovjek jedva mogao zamisliti kako se ¾iga tuda vozi. Okolo su klucale koko¹i, od staje se æutio vonj konja. Ispod ®igina oraha sterala se nevjerojatna panorama, s mnogo ¾utih i smeðih bre¾uljaka, sa stablima, bijelim crkvicama, s pravilnim parcelama po obroncima, i sa slutnjom neke veæe, zelenkaste planine daleko na istoku. U sve je to ¾iga gledao dok je govorio s njima.

- Radio je - reèe on - za ljude. - Nije za guzice. To vam je moje mi¹ljenje. Jednostavno, ali je moje.

Lice mu je bilo naborano, bore su bile duboke i smeðe; èinilo se da je u njima jo¹ ostalo pone¹to od ¾eljeznièke èaðe, otprije mnogo godina. Kosa mu je bila kratka, kao u je¾a, i sijeda.

- Èuo sam da je va¹ program vrlo kratak - reèe Berak.

- Toèno koliko treba. Ni vi¹e ni manje.

On je imao svoj stil. Emitirao je jedanput dnevno, i to iskljuèivo snimke izvornih narodnih glazbenika: gejda¹a, frula¹a, tambura¹a, drombulja¹a, èak i guslara. I izdaleka su dolazili da ih snimi.

- Vidim da ste èuli za ovo ¹to se dogaða - reèe Berak. - Zanima me hoæete li nastaviti s emitiranjem? Mislim, znam da su neki odluèili prestati na neko vrijeme.

®eljeznièar je polako pu¹io, a sasvim malen èik visio mu je na donjoj usni - tako pu¹e ljudi kojima ruke moraju biti slobodne. Zami¹ljeno je gledao u krajolik pred sobom.

- Nije to najva¾nije pitanje, emitirati ili ne emitirati - rekao je napokon. - Va¾nije je ¹to da se poduzme. Ne mo¾e to tako biti, da nas toliko, po¹tenih i ozbiljnih ljudi, sad bude osumnjièeno, i da nastradaju zbog jednoga koji ne valja. Treba ne¹to uraditi.

- ®iga je njihov ideolog - ubaci Cabrajec ozbiljno.

- Treba jo¹ razmisliti - nastavi ®iga. - Ali, ako ga treba hvatati, mi smo tu.

- Tko, amateri?

- Pa, da. Mi znamo te stvari. Veæ æemo mi njega nanju¹iti. Razumijete? Mi smo jedna snaga!

Premda je vinograd bio malen, branje i nije i¹lo tako brzo kako su se dvojica laika bila nadala. Ponajprije, na svakom trsu bilo je vi¹e grozdova nego ¹to se u prvi mah èinilo, pa su kroz redove napredovali sporije. Pa onda, i ti su redovi bili gusti, a svaki je trs trebalo dobro obraditi, sve obrati i ni¹ta ne ostaviti, paziti da se ne zare¾e loza kad se re¾e grozd, zatim je valjalo sve to lijepo slo¾iti u ko¹aru. Ko¹ara bi se, uostalom, brzo napunila, pa je trebalo iæi do baève i prazniti je, pa se opet vraæati tamo gdje su stali. Brzo su ih opet zaboljela leda, bilo im je vruæe, a gro¾ðe im je dojadilo: bilo je suvi¹e slatko, pa ga nije trebalo jesti previ¹e, da ne doðe do tradicionalnih berba¹kih probavnih problema.

- Èuj - rekao je Lovro otpuhujuæi - lijep si godi¹nji odmor ti meni priredio, svaka ti èast!

- ©uti i radi - odbrusi mu Berak.

Atmosfera nije bila onakva kakva je obièno u berbama: nije bilo potcikivanja, dobacivanja, masnih ¹ala i hvatanja prignutih beraèica za stra¾njicu (mo¾da je upravo to Lovri nedostajalo), bila je to prava obiteljska berba, tu su bila djeca, radilo se ozbiljno i s mi¹lju na korist koju æe svi od toga imati. Okolo, po bre¾uljcima, vidjelo se da i drugi beru, tamo je bilo i vriske i svega, pa je Lovro èesto onamo pogledao.

Nakon pauze, dok su opet brali, onaj starac (komu su pokreti bili spori, ali je ipak najbr¾e odmicao) latio se pripremanja jela. Nalo¾io je vatru imeðu dvije sjeèimice postavljene opeke i na nju stavio rajnglu u kojoj je bilo svinjske masti. Nasjeckao je unutra luka, rajèice, paprike, krumpira, dodao suhog mesa i ¹unke, malo slanine, a onda je sve to mije¹ao dr¾eèi kuhaèu rukom na kojoj su tri prsta bila zgrèena. Meðu prste dobro mu je pristajala bilo kuhaèa, bilo berba¹ki no¾. Bio je to nekakav paprika¹ koji se spravlja samo za berbu.

Jeli su pod orahom koji je slu¾io kao meða. ®ene su na travu prostrle stolnjake, svatko je svoj tanjur dr¾ao u krilu. Bilo je sklopivih stolica, prijenosnih fri¾idera i takvih gluposti, ali na to nitko nije obraæao pa¾nju. Djeca su jela kao zmajevi. Nebo je bilo plavo kao usred ljeta.

Ba¹ kad su zavr¹avali ruèak, zaèuo se motor automobila, a onda djeèji glasovi. Neka su djeca tutnjala kroz susjedni vinograd. Èabrajèeva djeca poðo¹e im u susret. Stigao je Ferdo sa svojom obitelji. I¹ao je posljednji, a na licu je imao izraz vojskovoðe. On je namjeravao brati sutradan.

Ali, pokazalo se da izraz na njegovu licu ne potjeèe od zemljoposjednièke zabrinutosti. Imao im je ne¹to va¾no reæi i samo je vrebao priliku. Èabrajec je to odmak shvatio, pa su se njih èetvorica odmah povukli u klijet, tobo¾e da natoèe vina, a zapravo da porazgovaraju.

- Jeste li èuli novost? - upitao ih je Ferdo èim su se na¹li u polutmini i kiselkastom mirisu klijeti.

- Kakvu novost?

- Pa zar ne slu¹ate radio? - otezao je on s vije¹æu. - Znate da Radio-Kalmanvar za vrijeme Berbenih sveèanosti emitira po cijeli dan.

- Znamo, hvala na pitanju - reèe Èabrajec.

- Èekaj, pa sad su ba¹ vijesti - reèe Ferdo. Vidim, imate tu tranzistor. Evo, slu¹ajte!

Doista, tranzistor je stajao tu, na polici, nitko cijeli dan nije na njega obraæao pa¾nju. Bio je crn i prilièno malen, a s obje strane na polici stajala je po jedna glavica crnoga luka. Èabrajec ga upali.

Vijesti su upravo zavr¹avale. Govorilo se o toku berbenih sveèanosti i o dobroj vremenskoj prognozi za iduæe dane, sve vrlo optimistièki. Onda spikerica reèe:

"Jedna obavijest. Odlukom ¹taba ONO i CZ opæine Kalmanvar, od danas do daljnjega zabranjuje se rad privatnim radio-stanicama na podruèju na¹e opæine. Ova je odluka privremena, a o prestanku zabrane pravodobno æemo izvijestiti sve zainteresirane."

DESET

Raspolo¾enje je u gradu i dalje bilo sveèano, ali se osjeæala i zabrinutost, zbog neugodnih ¾bivanja u eteru. Osjeæala se u¾urbanost oko organizacije Berbenih sveèanosti, ali i u¾urbanost neke druge vrste. U opæini se neprestano sastanèilo, Vodopija bi povremeno projurio preko trga, oznojen i neispravan, a kru¾ilo je i poprilièno milicijskih automobila a da se nije pravo znalo koja je tome svrha.

Kad se Berak probudio, Lovre vi¹e nije bilo u sobi. Lovro je povremeno patio od nesanice (osobito kad bi neko vrijeme bio bez ¾ena), tada je lutao naokolo i lijeèio nesanicu alkoholom. Tako su mu se i sad, kad su se u deset sati na¹li na terasi glavne kavane, oèi krijesile kao da je veæ ulio u sebe stanovit broj èa¹ica o¹trog piæa. Naruèio je pivo, ali mu se raspolo¾enje nije nimalo popravilo. Bio je mraèan, jedak i zlurad kao malokad.

- Vidi¹ ti ovo - pokazao je na jedan od milicijskih automobila ¹to su upravo. prolazili. - Vidi¹ kako su se uzvrpoljili? Zna¹ za¹to je to?

- Valjda zbog sveèanosti - oprezno æe Berak. - Mo¾da dolazi kakva bud¾a?

- Ma kakvi! - superiorno odmahnu Lovro glavom. - Bio sam malo po birtijama, jutros, pa sam se raspitao. Nikakva bud¾a ne dolazi. To ti je stalno isto, stari, stalno isto.

- Amateri?

- Amateri, nego ¹ta. ©to si ti mislio, da su se ¹alili, juèer, kad su odredili zabranu emitiranja? A, ne. Raèunaju ljudi sasvim ispravno: ako je taj manijak pokazao malo prljavog ve¹a, onda je vrlo vjerojatno da æe ga pokazati jo¹. A prljavoga ve¹a, kao ¹to i sam mo¾e¹ naslutiti, ima ovdje koliko ti du¹a ¾eli. Drugovi ne bi bili skloni da se to javno pere.

Berak se osvrne i baci pogled na ¾utu zgradu opæine. Zrake sunca na nju su sad padale nekako kosije: kao da je svaki dan stavljao zemlju u sve manji kut u odnosu na sunce, i kao da se to mo¾e golim okom pratiti. ®uta jabuka opæine uskoro æe, kad doðu oblaci, izgledati sasvim trula.

- I ¹to onda znaèi ta milicija, po tebi? - upita Berak.

- Znaèi to - reèe Lovro sa zluradim osmijehom - da obilaze amatere i upozoravaju ih neka se prestanu baviti svojim igraèkama, ako sluèajno nisu èuli obavijest, ili se prave da nisu.

- Obilaze? - uzvi Berak obrvama. - Po kojem kriteriju?

- Kako po kojem? - nakostrije¹i Lovro svoje brèine kao Groucho Marx. - Zar tu trebaju kakvi kriteriji? Ako smo ti i ja na tranzistoru svake veèeri slu¹ali emisije, onda budi siguran da su oni prislonili uho na aparat i da su ih sve popisali. Mislim, ne ba¹ milicija nego oni kojih se tièe taj prljavi ve¹.

- Dobro - kimnu Berak. - I sve obilaze?

- Sve koji emitiraju - kimnu Lovro. - Oni ih poznaju sve redom, mo¾e¹ biti u to siguran. Po glasu, po vremenu emitiranja, po sadr¾aju emisije, po izboru muzike, po kvaliteti tona. Ovo je malo mjesto.

A ¹to ako amateri odbiju da prestanu emitirati?

- Postoje naèini - kesio se Lovro zadovoljno. - Postoje, i ti bi to takoðer mogao znati. Stanica je, dodu¹e, privatna, ali samo do odreðene granice, je li tako. Dalje, svatko ti mo¾e soliti pamet u vezi s njom. Tvoja je, ali je i dr¾avna, ku¾i¹. Ako nisi znao, za to je potrebna neka diploma, pa dozvola za emitiranje, pa ¹ta ti je znam. Oni, dodu¹e, toleriraju i sasvim divlje stanice, ali isto tako mogu i da ne toleriraju. Sankcije su zakonske, je li.

- Da - reèe Berak. - Shvaæam.

- ©ipak ti shvaæa¹ - reèe Lovro uèiteljski, a onda nastavi: - Pa se ja onda pitam: ¹to mi jo¹ ovdje radimo? Nema vi¹e emitiranja, nema vi¹e amatera, ¹to smo snimili, snimili smo, i ¹to sad? ¹to jo¹ èekamo? Mo¾emo samo najebati.

- Kako misli¹ najebati? - pravio se Berak naivan.

- Pa tako, fino, draga èasna sestro, ako ne razumijete, ja æu vam objasniti. Oni imaju popis svih stanica do posljednje, u to budi siguran. Znaju i da Brodariæev ujak ima stanicu. I sjetit æe ga se, moraju se sjetiti. A kad se sjete njega, sjetit æe se Brodariæa i svih gluposti koje je na¹ Tomica izvodio. A kad se sjete njega, sjetit æe se i nas. A kad se sjete nas...

- Hajde, hajde - prekide ga Berak, mireæi vi¹e sebe nego Lovru. - Nije to tako stra¹no. Zar tebe ne zanima da vidi¹ kako æe se sve to zavr¹iti?

- Hvala na pitanju, ne zanima - narogu¹i se Lovro.

- Osim toga, zar ne misli¹ da smo se nas dvojica pomalo veæ i slizali s tim malim, pa da smo donekle i odgovorni za njega?

- Odgovorni? - izvali Lovro na njega najstra¹niji hajduèki pogled koji je imao u prièuvi.

Neodluèno su sjedili na terasi gledajuæi svaki na svoju stranu. Lovro je povremeno naginjao iz èa¹e, gledao vrevu na malome trgu, povremeno podizao naoèare za sunce na èelo kad bi nai¹la kakva naoèita djevojka. Trebalo je da odu do Radio-Kalmanvara, da potra¾e Brodariæa i raspitaju se za njegove namjere, da onju¹e atmosferu. Ali, sad je to bilo prilièno ¹kakljivo, kad su stvari krenule kako su krenule. Osim toga, nisu znali ¹to je Brodariæ uèinio prethodne veèeri, je li emitirao, a ako je emitirao, ¹to je emitirao. Zadr¾ali su se s Èabrajcem i njegovom obitelji do kasno, malo su se i podnapili i vi¹e nisu imali volje da se hvataju tranzistora. Dapaèe, Lovro je to, preuzev¹i ulogu neke vrste stoloravnatelja, najstro¾e zabranio. Tako su sad sjedili na suncu i ¾mirkali, sve dok njihovu stolu nije pri¹ao sekretar komiteta Jankoviæ. Opet je bio u vjetrovci, izgledao je kao kakav bezazleni provincijski ¹minker.

- Mogu li sjesti? - upitao je.

- Samo izvolite - reèe Berak. Lovro je okrenuo glavu na drugu stranu, kao da ga je stra¹no zainteresiralo ne¹to ¹to se zbiva na drugoj strani trga.

- Ja sam zapravo do¹ao napola privatno da vas ne¹to zamolim - reèe Jankoviæ kad je sjeo. - Opazio sam vas s prozora svoje kancelarije - doda iskreno - pa sam po¾urio dolje.

- Samo vi nas zamolite - potap¹a ga Lovro iznenada po podlaktici, dobrohotno, kao da je sekretar siroma¹ni roðak sa sela. - Volim kad me se ne¹to moli.