The encoding of this document complies strictly with iso-8859-2 standard. It is best viewed with either Netscape 2.0 (or greater), or Microsoft Internet Explorer 3.0 (or greater). An appropriate font should also be installed. If you have problems with southslavic characters, please visit FAQ Page.
This text has originally been compiled in 1992 by Henning Moerk. Original compressed ASCII version of this text may be downloaded from Slavisk Institut Aarhus, Universitet Ny Munkegade, 116 8000 Aarhus C Denmark. This HTML version was prepared in June 1996 and revised to comply with iso-8859-2 in December 1996 by Borut Maricic.
AUTHOR: Me¹a Selimoviæ
TITLE: Dervi¹ i smrt
SOURCE: Sarajevo (Svjetlost) 1968 Chapter 1-7 (p. 9-157)

Dervi¹ i smrt

1

Bismilahir-rahmanir-rahim!
Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono ¹to se perom pi¹e;
Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noæ i sve ¹to ona o¾ivi;
Pozivam za svjedoka sudnji dan, i du¹u ¹to sama sebe kori;
Pozivam za svjedoka vrijeme, poèetak i svr¹etak svega - da je svaki èovjek uvijek na gubitku.

(Iz Kur-ana)

Poèinjem ovu svoju prièu, niza¹to, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jaèa od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da æe se naæi neko rje¹enje kad bude raèun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji ¹to èeka kao izazov. Ne znam ¹ta æe biti zabilje¾eno, ali æe u kukama slova ostati ne¹to od onoga ¹to je bivalo u meni, pa se vi¹e neæe gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam ¹ta je bilo. Tako æu moæi da vidim sebe kakav postajem, to èudo koje ne poznajem, a èini mi se da je èudo ¹to uvijek nisam bio ono ¹to sam sad. Svjestan sam da pi¹em zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja ¹to mi predstoji, zbog suðenja koje otpoèinjem, a sve sam ja na tom suðenju, i sudija i svjedok i tu¾eni. Sve æu biti po¹teno koliko mogu, koliko iko mo¾e, jer poèinjem da sumnjam da su iskrenost i po¹tenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to mo¾e biti uvjeren?), a po¹tenja ima mnogo, i ne sla¾u se meðu sobom.

Ime mi je Ahmed Nurudin, dali su mi ga i uzeo sam ponuðeno, s ponosom, a sad mislim o njemu, poslije dugog niza godina ¹to su prirasle uza me kao ko¾a, s èuðenjem i ponekad s podsmijehom, jer svjetlo vjere to je oholost koju nisam ni osjeæao a sad je se pomalo i stidim. Kakvo sam ja svjetlo? Èime sam prosvijetljen? Znanjem?. Vi¹om poukom? èistim srcem? pravim putem? nesumnjanjem? Sve je do¹lo u pitanje, i sada sam samo Ahmed, ni ¹ejh ni Nurudin. Sve spada s mene, kao haljina, kao oklop, i ostaje ono ¹to je bilo prije svega, gola ko¾a i go èovjek.

Èetrdeset mi je godina, ru¾no doba: èovjek je jo¹ mlad da bi imao ¾elja a veæ star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i steèenom sigurno¹æu u nemoæi ¹to dolazi. A ja tek èinim ¹to je trebalo uèiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. ©teta ¹to nemam deset godina vi¹e pa bi me starost èuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se nièega ne boji, pa ni sebe.

Rekoh èudnu rijeè: pobuna. I zaustavih pero nad ravnim retkom u kom je ostala utisnuta jedna nedoumica, prelako izreèena. Prvi put sam tako nazvao svoju muku, a nikad ranije nisam o njoj mislio, nisam je zvao tim imenom. Odakle je do¹la opasna rijeè? I je li samo rijeè?. Upitao sam se, ne bi li bilo bolje prekinuti ovo pisanje, da sve ne bude te¾e nego ¹to jest. Jer ako ono neobja¹njivim putevima izvlaèi iz mene èak i ¹to nisam htio da ka¾em, ¹to nije bila moja misao, ili je moja nepoznata misao ¹to se skrivala u mraku mene, ulovljena uzbuðenjem, osjeæanjem koje me vi¹e ne slu¹a, ako je sve to tako, onda je pisanje nemilosrdno isljeðenje, ¹ejtanski posao, i mo¾da bi najbolje bilo slomiti tr¹èano pero pa¾ljivo zarezano na vrhu, prosuti divit na kamenu ploèu pred tekijom, neka me crnom mrljom podsjeæa da se nikad vi¹e ne prihvatim magije ¹to budi zle duhove. Pobuna! Je li to samo rijeè, ili je misao? Ako je misao, onda je moja misao, ili moja zabluda. Ako je zabluda, te¹ko meni; ako je istina, te¹ko meni jo¹ vi¹e.

Ali ja nemam drugog puta, nikome ne mogu da ka¾em osim sebi i hartiji. Zato sam nastavio da povlaèim nezaustavne redove, s desna na lijevo, od provalije do provalije ruba, od provalije do provalije misli, u dugim nizovima koji ostaju kao svjedoèanstvo, ili optu¾ba. Èija optu¾ba, veliki Bo¾e, ¹to si me ostavio najveæoj ljudskoj muci, da se zabavim o sebi, èija? protiv koga? Protiv mene ili protiv drugih? Ali vi¹e nema spasa, ovo pisanje je neminovnost, kao ¾ivljenje, ili kao umiranje. Biæe ono ¹to mora, a moja je krivica da sam ono ¹to sam, ako je krivica. Èini mi se da se sve stubokom mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo ¹to se de¹ava, i ono ¹to je bilo, iz istog je razloga: ¹to hoæu i moram sebe da po¹tujem. Bez toga ne bih imao snage da ¾ivim kao èovjek. Smije¹no je mo¾da, bio sam èovjek s onim od juèe, i hoæu da budem èovjek s ovim od danas, drukèijim, mo¾da i suprotnim, ali me to ne buni, jer èovjek je promjena, a zlo je ako ne poslu¹amo savjest kad se javi.

©ejh sam tekije mevlevijskog reda, najbrojnijeg i najèistijeg, a tekija u kojoj ¾ivim nalazi se na izlasku iz kasabe, meðu crnim i surim gudurama ¹to zaklanjaju ¹irinu neba, ostavljajuæi samo plavu prosjeklinu nad sobom, kao ¹krtu milost i sjeæanje na prostranstvo ogromnog neba djetinjstva. Ne volim ga, to daleko sjeæanje, muèi me sve vi¹e, kao propu¹tena moguænost, iako ne znam kakva. Sasvim nejasno uporeðujem soène ¹ume iznad oèeve kuæe, polja i voænjake oko jezera, sa kamenim tjesnacem u koji smo uhvaæeni ja i tekija, i èini mi se da ima mnogo sliènosti izmeðu tog stje¹njavanja u meni i oko mene.

Tekija je lijepa i prostrana, nadnesena nad rjeèicom ¹to se probija kroz kamen, iz planina, s ba¹èom i ru¾iènjakom, s odrinom nad verandom, sa dugom divanhanom u kojoj je ti¹ina mekana kao pamuk, jo¹ ti¹a zbog sitnog ¾ubora rjeèice ispod nje. Kuæu, nekada¹nji harem predaka, poklonio je redu bogati Alijaga D¾aniæ, da bude stjeci¹te dervi¹a i skloni¹te siromaha, ˙AFjer su oni slomljena srca˙AE. Molitvama i tamjanom sprali smo grijeh s te kuæe, i tekija je stekla slavu svetog mjesta, iako nismo potpuno istjerali sjenke mladih ¾ena. Ponekad se èinilo da prolaze odajama i da se osjeæa njihov miris.

Svako je znao, zato i ne krijem, drukèije bi ovo pisanje bilo la¾ koju znam (za la¾ koju ne zna, kojom se nesvjesno vara, niko nije kriv), tekija i njena slava i njena svetost, to sam bio ja, njen temelj i njen krov. Bez mene ona bi bila kuæa sa pet odaja, ista kao i ostale, sa mnom je postala bedem vjere. Kao da je bila odbrana kasabe od znanih i neznanih zala, za¹titnica njena, jer drugih kuæa poslije tekije nije bilo. Gusti mu¹ebci i debeli zid oko ba¹èe èinili su na¹u samotnost tvrðom i sigurnijom, ali je kapija uvijek otvorena, da uðe svako kome je potrebna utjeha i oèi¹æenje od grijeha, i doèekivali smo ljude lijepom rijeèju kad su dolazili, iako ih je bilo manje nego nevolja i mnogo manje nego grijehova. Nisam ohol zbog te svoje slu¾be, a to je zaista slu¾ba vjeri, iskrena i potpuna. Smatrao sam du¾no¹æu i sreæom da sebe i druge èuvam od grijeha. I sebe, uzalud je kriti. Grije¹ne misli su kao vjetar, ko æe ih zaustaviti? I ne mislim da je to veliko zlo. U èemu je pobo¾nost, ako nema isku¹enja koja se savladavaju? Èovjek nije Bog, i njegova snaga je ba¹ u tome da suzbija svoju prirodu, tako sam mislio, a ako nema ¹ta da suzbija, u èemu je onda zasluga? Sad o tome mislim drukèije, ali da ne pominjem ono ¹to æe doæi kad bude potrebno. Biæe vremena za sve. Na koljenu mi je hartija koja mirno èeka da primi moj teret, ne skidajuæi ga s mene i ne osjeæajuæi ga sama, preda mnom je duga noæ bez sna, i mnoge duge noæi, na sve æu stiæi, sve æu uèiniti ¹to moram, i da se optu¾im i da se odbranim, ¾urba nije potrebna, a vidim da ima stvari o kojima mogu pisati sada, i poslije mo¾da nikad vi¹e. Kad doðe vrijeme, i ¾elja da se ka¾u druge, i one æe doæi na red. Osjeæam kako stoje nagomilane u magazama moga mozga, i vuku jedna drugu, jer su povezane, nijedna ne ¾ivi sama za sebe, a opet ima nekog reda u toj gu¾vi, i uvijek jedna, ne znam kako, iskaèe izmeðu drugih i izlazi na svjetlo, da se poka¾e, da o¹ine ili utje¹i. Ponekad se guraju, nasrèu jedna na drugu, nestrpljive, kao da se boje da æe ostati nereèene. Polako, za sve ima vremena, dao sam ga sam sebi, a suðenje ima suoèenja i svjedoèenja, neæu ih mimoiæi, i moæi æu na kraju da donesem presudu sam sebi, jer sam samo ja u pitanju, niko drugi, samo ja. Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, zaèuðeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se vise.

Da se opet vratim sebi i tekiji. Volio sam je i volim je. Tiha je, èista, moja, miri¹e na kaloper ljeti, na ljut snijeg i vjetar zimi, volim je i zato ¹to je postala poznata zbog mene, i ¹to zna moje tajne koje nikome nisam kazivao, koje sam krio i od sebe. Topla je, mirna, golubovi guèu na krovu u rano jutro, ki¹a pada po æeramidi, i ¹obonji, i sad pada, uporna, dugotrajna, iako je ljeto, otièe drvenim olucima u noæ ¹to je zloslutna legla na svijet, bojim se da nikad neæe otiæi a nadam se da æe sunce uskoro svanuti, volim je ¹to sam za¹tiæen mirom mojih dviju soba, u kojima mogu da budem sam kad se odmaram od ljudi.

Rjeèica je slièna meni, bujna i plaha ponekad, a èe¹æe tiha, neèujna. Krivo mi je bilo kad su je zagatili ispod tekije i jarkom natjerali da bude poslu¹na i korisna, da kroz badanj tjera vodenièni toèak, a radovao se kad je, nabujala, razru¹ila ustavu i potekla slobodno. A znao sam da samo ukroèena melje ¾ito.

Ali evo, golubovi na tavanu se javljaju tihim gukanjem, ki¹a jo¹ lije, tako veæ danima, i ne mogu da izaðu ispod strehe, to je nagovje¹taj dana koga jo¹ nema. Ukoèila mi se ruka kojom dr¾im pero, svijeæa tiho ka¹ljuca i prska sitnim varnicama braneæi se od smrti, a ja gledam u duge redove slova, u ni¹ane misli, i ne znam da li sam ih ubio ili o¾ivio.

2

Kad bi Bog ka¾njavao za svako uèinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo nijedno ¾ivo biæe. (Moto na poèetku svakog poglavlja uzet je iz Kur-ana).

Sve je poèelo da se zapliæe prije dva mjeseca i tri dana, raèunaæu vrijeme, izgleda, od te ðurðevske noæi, jer je ovo moje vrijeme, jedino koje me se tièe. Brat je veæ deset dana le¾ao zatvoren u tvrðavi.

Hodao sam ulicama toga dana, pred sumrak, uoèi DJurðeva, gorak i uznemiren preko mjere. A izgledao sam miran, na to se èovjek navikne, i¹ao korakom koji ne otkriva uzbuðenje, tijelo samo misli na to skrivanje, ostavljajuæi mi slobodu da u tami razmi¹ljanja ¹to se ne vidi, budem kakav hoæu. Najradije bih krenuo izvan kasabe, u ovaj tihi predveèernji èas, da me noæ zateèe sama, ali me posao vodio na drugu stranu, meðu ljude. Zamijenio sam bolesnog hafiz-Muhameda, pozvao ga je stari D¾aniæ, na¹ dobrotvor. Znao sam da le¾i bolestan mjesecima, i da nas mo¾da zove pred smrt. I znao sam da mu je zet kadija Ajni-efendija, koji je napisao nalog da se zatvori moj brat. Zato sam rado pristao da poðem, nadajuæi se neèemu.

I¹ao sam kao i obièno, dok su me vodili kroz avliju, kroz kuæu, naviknut da ne vidim ono ¹to me se ne tièe, tako sam bli¾e sebi. Ostavljen na dugom hodniku, èekao sam da glas o meni dopre gdje je potrebno, oslu¹kivao ti¹inu, potpunu, kao da niko nije ¾ivio u ovom velikom zdanju, kao da se niko nije kretao po hodnicima i sobama. U muku prigu¹enog ¾ivljenja, uz samrtnika ¹to jo¹ di¹e negdje ovdje, u neèujnosti koraka ¹to umiru u prostirci, i tihih razgovora ¹to se vode ¹apatom, jedva èujnim cijukom rasprskavalo se staro drvo prozora i tavanica. Gledajuæi kako veèe polako opkoljava kuæu svilenim sjenkama i drhti na d¾amovima posljednjim odbljescima danjeg svjetla, mislio sam na starca i na ono ¹to æu mu reæi na posljednjem viðenju. Nisam jednom govorio s bolesnicima, nisam jednom otpremio samrtnika na veliki put. Iskustvo me uvjerilo, ako je za to potrebno ikakvo iskustvo, da svako osjeæa strah pred onim ¹to ga èeka, pred nepoznatim ¹to veæ kuca, neotkriveno, u obamrlom srcu.

Govorio sam, tje¹eèi: Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za ¹to znamo da æe nas stiæi. Izuzetka nema, ni iznenaðenja, svi putevi vode do nje, sve ¹to èinimo to je priprema za nju, priprema èim zakmeèimo udariv¹i èelom o pod, uvijek joj bli¾e, nikad dalje. Pa ako je jekin, za¹to se èudimo kad doðe. Ako je ovaj ¾ivot kratak prolazak ¹to traje samo èas, ili dan, za¹to se borimo da ga produ¾imo jo¹ dan ili èas. Zemaljski ¾ivot je varljiv, vjeènost je bolja.

Govorio sam: Za¹to vam srca od straha drhte kad se u predsmrtnim mukama noge omotaju jedna oko druge? Smrt je preseljenje iz kuæe u kuæu. To nije nestanak veæ drugo roðenje. Kao ¹to prsne ljuska jajeta kad se pile potpuno razvije, tako doðe vrijeme da se rastave du¹a i tijelo. Smrt je nu¾nost u neizbje¾nosti prelaska u drugi svijet, u kome èovjek dosti¾e svoj puni uspon.

Govorio sam: Smrt je propadanje tvari a ne du¹e.

Govorio sam: Smrt je promjena stanja. Du¹a poèinje da ¾ivi sama. Dok se nije rastala od tijela, ona je prihvatala rukom, gledala okom, slu¹ala uhom, ali je su¹tinu stvari znala sama sobom.

Govorio sam: Na dan moje smrti, kad bude no¹en moj tabut, ne misli da æu osjeæati bol za ovim svijetom. Ne plaèi i ne govori: ¹teta, ¹teta. Kada se mlijeko pokvari, veæa je ¹teta. Kad vidi¹ da me polo¾e u grob, ja neæu nestati. Zar mjesec i sunce nestanu kad zaðu? Tebi se èini smrt, a to je raðanje. Grob ti se èini tamnica, a du¹a je slobodna postala. Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju? Pa za¹to da sumnja¹ u zrno èovjekovo?

Govorio sam: Budi zahvalan, dome Davudov. I reci: do¹la je istina. Do¹ao je èas. Jer svako kru¾i svojom putanjom do odreðenog roka. Stvara vas Bog u utrobama majki va¹ih, pa vas iz jednog oblika u drugi pretvara, u tami trostruko neprozirnoj. Ne tugujte, radujte se raju koji vam je obeæan. O robovi moji, nema za vas straha danas, i neæete biti ¾alosni. O smirena du¹o, vrati se gospodaru svome zadovoljna, jer je on tobom zadovoljan. Uði meðu robove moje, uði u moj d¾enet.

Govorio sam tako, bezbroj puta.

A sad nisam siguran da to treba da ka¾em starcu ¹to me èeka. Ne zbog njega, veæ zbog sebe. Prvi put - koliko æu puta ovih dana reæi: prvi put? - smrt mi nije izgledala tako jednostavna kako sam vjerovao i uvjeravao druge. Desilo mi se da sam sanjao stra¹an san. Stajao sam na praznom prostoru, iznad mrtvog brata, tabut pokriven modrom èohom izdu¾io se pred mojim nogama, oko mene ljudi u krugu, daleko. Nikog ne vidim, nikog ne poznajem, znam samo da su zatvorili krug oko nas i ostavili me samog, u muènoj ti¹ini nad mrtvacem. Nad mrtvacem, kome ne mogu da ka¾em: za¹to drhti srce tvoje? Jer i moje srce drhti, pla¹i me gluhi muk. Boli me tajna kojoj ne vidim smisla. Ima smisla, govorio sam, braneæi se od u¾asa, ali ga nikako nisam pronalazio. Ustani, govorio sam, ustani. A on je sakriven mrakom, u magli nestajanja, u zelenkastoj tami, kao pod vodom, utopljenik nepoznatih prostranstava.

Kako sad da ka¾em samrtniku: Hodi poslu¹no putevima gospoda tvoga. Kad me jeza obuzima od tih skrivenih puteva, o kojima moje siæu¹no znanje ni slutnje nema.

Vjerujem u sudnji dan i u vjeèni ¾ivot, ali sam poèeo da vjerujem i u strahotu umiranja, u strah pred tom neprozirnom crninom.

Ni¹ta nisam rije¹io, kad su me uveli u jednu od soba, mlada djevojka me vodila, i¹ao sam spu¹tenilh oèiju, da joj ne vidim lice, da smislim ma ¹ta. Lagaæu ti, starèe, Bog æe oprostiti jer æu govoriti ono ¹to oèekuje¹ a ne ono ¹to zbunjeno mislim.

Ovdje ga nije bilo. l ne podigav¹i pogled, osjetio sam da u sobi nema te¹kog bolesnièkog mirisa, koji se, nakon dugog le¾anja, ne mo¾e nièim istjerati, ni èi¹æenjem, ni vjetrenjem, ni kaðenjem.

Kad sam pogledao, potra¾iv¹i dugotrajnog bolesnika ¹to ne miri¹e na smrt, ugledao sam na seæiji lijepu ¾enu, ¹to je podsjeæala na ¾ivot vi¹e nego ¹to mo¾e biti dobro.

Èudno je mo¾da ¹to to ka¾em, ali je zaista tako: osjetio sam se nelagodno. Razloga je moglo biti dosta. Spremao sam se za viðenje sa starcem, samrtnikom, pritisnut i sam mraènim mislima, a na¹ao se pred njegovom kèerkom (nikad je nisam vidio a znao sam da je ona!). Nevje¹t sam razgovoru sa ¾enama, pogotovu sa ¾enama njene ljepote i njenih godina. Oko trideset, èini mi se. Mlade djevojke zami¹ljaju ¾ivot i vjeruju rijeèima. Starice se boje smrti i s uzdahom slu¹aju o raju. Ovakve znaju vrijednost svega ¹to gube i dobijaju, i uvijek imaju svoje razloge, koji mogu biti èudni, ali su rijetko naivni. Njihove zrele oèi su slobodne i kad se obaraju, neugodno otvorene i kad se skrivaju trepavicama. Najneugodnije je ¹to znamo da one znaju vi¹e nego ¹to pokazuju, i da nas mjere svojim neobiènim mjerilima, koja te¹ko saznajemo. Njihova neobmanuta radoznalost, ¹to zraèi i kad se skriva, za¹tièena je njihovom neprikosnoveno¹æu, ako to samo hoæe. A mi pred njima nismo za¹tiæeni nièim. Uvjerene u svoju snagu, koju ne koriste, dr¾eæi je kao sablju u koricama ali im je ruka uvijek na balèaku, gledaju u nama moguæeg roba, ili prezreno stvorenje bez razloga ponosno na svoju nekorisnu snagu. Ta luda samouvjerenost toliko je ubjedljiva, da djeluje i kad je preziremo. Ostaje strah u èovjeku, i pored pouzdanja, u neku nepoznatu moguænost u neku vrad¾binu, u neku tajnu silu iblisovu.

Ova ¾ena imala je i neku posebnu snagu koja nije njena veæ soja kome je pripadala. Njen stav i njeni pokreti, sigurni, zapovjednièki (tako mi je pokazala da sjednem), izgledali su ubla¾eni, umek¹ani neèim ¹to nisam znao da odredim, dugom navikom, mekanim sjajem surmom osjenèenih oèiju u prorezu ja¹maka, rukom ¹to je savijena kao labudov vrat dr¾ala jedan kraj tanke tkanine, èudnom dra¾i ¹to izbija iz nje kao èarolija.

Iblisova kæi, mislio je u meni seljak, proklinjao dervi¹, zaèuðeni obojica.

Mrak se uvlaèio u sobu, bijelio se samo njen veo i njena ruka. Sjedili smo gotovo na dva kraja sobe, izmeðu nas je nedovoljna razdaljina sobe i muèno oèekivanje.

- Pozvala sam hafiz-Muhameda - r.elkla jo, za¹tiæena polutamom.

Bila je nezadovoljna. Ili se meni tako uèinilo.

- Molio me da doðem mjesto njega. Bolestan je.

- Svejedno. I ti si prijatelj na¹e kuæe.

- Jesam.

Htio sam da ka¾em vi¹e, sveèanije: ne bih zaslu¾io lijepu ljudsku rijeè ako ne bih bio, nedostojan pa¾nje na¹eg dobrotvora, u na¹im srcima ova kuæa je zapisana i tako dalje, ne¹to kao u pjesmi, ali je ispalo sakato.

Djevojke su u¹le sa svijeæama i poslu¾enjem.

Èekao sam.

Svijeæe su gorjele izmeðu nas, na pe¹kunu, sa strane. Izgledala je bli¾a, i opasnija. Nisam znao ¹ta sprema.

Mislio sam da su me pozvali zbog njenog oca, do¹ao bih i da se nisam nadao èudu, nekoj skrivenoj moguænosti, nekom sreænom sluèaju, da poku¹am spasti brata. Izmeðu razgovora o smrti i raju, smjestio bih negdje rijeè kojom bih tra¾io milost za njega, mo¾da bi pomoglo, mo¾da bi uèinio sevap, pred veliki put o kome ni¹ta ne znamo, mo¾da bi podigao sebi zadu¾binu. Mo¾da. Jer pred smrt se sjeæamo da nam dva anðela sjede na ramenima i zapisuju na¹a zla i dobra djela, i stalo nam je da popravimo svoj raèun, a te¹ko da se mo¾e korisnije umrijeti nego sa plemenito¹æu koja ostaje svje¾a i neukisla iza nas. A mogao bih. Ajni-efendiji je vi¹e stalo da se ne zamjeri bogatom tastu nego da zadr¾i u zatvoru nekog jadnika, ako bi Alijaga odluèio da mu njegovo jednostavno osloboðenje, bez ¾rtve i bez muke, bude stepenica na putu u raj. Nikad ni¹ta lak¹e ne bi zaslu¾io i ne vjerujem da bi odbio.

A o njoj ni¹ta nisam znao, ni o èemu bi mogla da govori sa mnom, ni za ¹to bih mogao da joj poslu¾im. Nikakvu vezu izmeðu sebe i nje nisam uspio da sagledam.

Stajali smo jedno prema drugome kao dva ratnika sa skrivenim oru¾jem iza leða, kao dva protivnika sa skrivenim namjerama u sebi, pokazaæemo se kad krenemo u napad, èekao sam da vidim ¹ta hoèe da zauzme, ¹ta hoæe da oduzme, nada je jo¹ ¾ivjela u meni ali nije bila èvrsta kao maloprije, ova ¾ena je suvi¹e mlada, i lijepa, da bi mislila na anðele ¹to bilje¾e na¹a djela. Za nju je postojao samo ovaj svijet.

Nije dugo oklijevala, nije dugo tra¾ila rijeèi, bila je zaista ratnik ¹to polazi u bitku ne zadr¾avajuæi korak, ne osvræuæi se. To je od njenog soja, ali i zbog mog. Preda mnom se ne ustruèava, ako se ikad ustruèava. U poèetku sam s pa¾njom pratio njen namjerno tihi glas, boje zurne, i slu¹ao govor ¹to je lièio na vez, na nizanje bisera, rijeèima i sklopom sasvim drukèijim od èar¹ijskog, pomalo uveo ali kiæen, s mirisom ovih starih odaja i dugog trajanja.

- Nije mi lako da ovo ka¾em, i ne bih rekla svakome. Ali ti si dervi¹. Vidio si i èuo sigurno sva¹ta, i pomagao ljudima koliko si mogao. I zna¹ da se u svakoj porodici de¹avaju stvari koje nikome nisu drage. Ti poznaje¹ moga brata Hasana?

- Poznajem.

- O njemu bih htjela da govorim.

Rekla je tako, poèinjuæi, sve ¹to je trebalo: polaskala, pokazala povjerenje, pozvala se na moje zvanje, pripremila me na ono ¹to æe reæi a ¹to nije lijepo, ukljuèiv¹i u to sve porodice, da ne zaboravim da su ru¾ne stvari svaèije a ne samo njihove, pa iako je tako zlo veèe, sramota je manja, jer je op¹ta, i mo¾e se o njoj bez zazora govoriti.

Iza tog nekorizno lijepog uvoda slijedila je prilièno nam poznata ¾alba zbog ¹urgave ovce u porodici, zbog velikih nada koje su sramotno iznevjerene. Toj porodiènoj zalutaloj ovci ne smeta njena ¹uga, a za njih je to tuga i nesreæa, sramota pred svijetom i strah pred Bogom. Tu lijepu tu¾balicu pjevaju pred nama ponekad iskreno, nadajuæi se pomoæi, koju obeæavamo ali rijetko ispunjavamo, a najèe¹æe da budemo svjedoci pred ljudima kako su oni uèinili sve ¹to su mogli, èak su i bo¾je ljude pokrenuli, i nije njihova krivica ¹to je zlo neiskorjenjivo.

Napamet sam znao tu prièu, odavno nam je veæ prièaju, i moje zanimanje je odmah splasnulo èim sam je èuo, i slu¹ao sam je s la¾nom pa¾njom, prikrivajuæi to prividno budnim izrazom. Bez razloga sam oèekivao ne¹to neobièno, ne¹to nesvakida¹nje ¹to æe me iznenaditi. Ni¹ta me neæe iznenaditi, ona æe reæi ono ¹to je red da ka¾e, po¾aliæe se na brata i zamoliæe me da razgovaram s njim i da poku¹am da ga urazumim. Ja æu sa sauèe¹æem primiti to tobo¾e tu¾no ispovijedanje, i obeæaæu da uèinim sve ¹to je u mojoj slaboj moæi, uzdajuæi se u bo¾iju pomoæ. I sve æe ostati na istome, ona æe biti mirna jer je izvr¹ila du¾nost i znaæe se za to, ja æu govoriti s Hasanom trudeæi se da ne ispadnem smije¹an. Hasan æe nastaviti da ¾ivi kako mu se sviða, sreæan ¹to njegova porodica zbog toga bjesni. I niko neæe imati ¹tete od svega. Ni koristi. A najmanje ja, i moj zatvoreni brat. Jer ona govori bez stvarne potrebe, bez izgleda na korist i uspjeh, sa mlakim osjeæanjem dru¹tvene obaveze, namijenjenim za tuðe u¹i. Ja treba da ga obznanim. Ali to je samo lijepo ophoðenje, stav koji odgovara ugledu porodice, opravdanje za neoku¾ene, ograðivanje od krivca, njegovo iskljuèivanje. Ona dobija malo, ni izdaleka toliko da bih za uzvrat mogao tra¾iti milost za svoga brata. Ovakvih odmetnika od porodlce, kao ¹to je Hasan, bivalo je sve vi¹e, izgledalo je da im je dosadio red i ugled oèeva, i Hasan je samo jedan od mnogih, pa to i nije bila neka naroèita sramota, veæ pojava kao i mnoge druge kojima je ljudska volja te¹ko mogla da upravlja.

Neudubljen, neuvuèen u njenu prièu, kojoj sam znao kraj èim sam èuo poèetak, nimalo ganut njenim ¾aljenjem jer je neiskreno, a i ona je znala da odr¾i mjeru, ne ¾eleæi da pretjera. Dovoljno je da ka¾e. Bilo je neke prihvatljive bezobzirnosti u tom vr¹enju du¾nosti koju srce nije tra¾ilo.

Kad veæ nisam imao razloga ni moguænosti da je slu¹am s pa¾njom, poèeo sam s pa¾njom da je posmatram. To sam èinio sa zanimanjem, mogla je misliti da je to zbog njenih rijeèi, i tako smo izgledali pristojni oboje.

Gledao sam je dodu¹e od samog susreta, iznenadila me ljepotom glatkog lica ¹to se prosijavalo kroz tanku tkaninu, i sti¹avanom svjetlo¹æu velikih oèiju ¹to su otkrivale vrelu naglost i te¹ke sjenke u njoj. Ali to je bio letimièan pogled, uznemiren, nesiguran, u oèekivanju onog ¹to æe ona reæi, i vi¹e je govorio o meni nego o njoj. A kad je skinula sa sebe opèinjenost, kad sam se u¹anèio u sigurnost tobo¾njeg slu¹anja, povukla me da je vidim oèima a ne strepnjom.

Nije to bila obièna radoznalost, da bolje sagledamo ova neobièna stvorenja, toliko izvan na¹eg svijeta, a koju rijetko zadovoljavamo, ili je èak i ne osjeæamo u susretima, iz razumljivih obzira. Iznenada sam se na¹ao u polo¾aju da je posmatram skriven, ne remeteæi ni¹ta u odnosu, ostajuæi pred njom dervi¹ koji uva¾ava njenu volju i njeno gospodstvo. Malo nadmoæan u sebi zato ¹to znam ¹ta misli, i ¹to je slobodno gledam, a ona mene ne vidi. Ne vidi, i ni¹ta ne zna o meni. To je prednost koju bi èovjek uvijek mogao da ¾eli, a rijetko je ostvaruje. To je ona stara njegova ¾elja da bude nevidljiv. A ne èinim ni¹ta ru¾no, gledam mirno i sabrano, i znam da se u meni neæe pokrenuti nijedna misao koje bih se sjeæao sa stidom.

Prvo sam zapazio njene ruke. Dok je pridr¾avala ja¹mak, prisilnom kretnjom, koja je odreðena, bez mnogo moguænosti, bile su razdvojene i neizrazite, jedva su se primjeæivale. Ali kad je pustila tkaninu i sastavila ruke, one su odjednom o¾ivjele, postav¹i cjelina. Nisu u pohod polazile naglo niti su se kretale ¾ivo, ali je u njihovom sti¹anom mirovanju, ili laganom lutanju, bilo toliko snage i nekog neobiènog smisla, da su neprestano prikivale moju pa¾nju. Izgledalo je da æe svakog èasa uèiniti ne¹to va¾no, ne¹to presudno, stvarajuæi tako napetost oèekivanja, stalnu i uzbudljivu. Mirovale su u krilu, sastavljene, obgrljene, kao da se dave u tihoj èe¾nji, ili èuvaju jedna drugu da ne odlutaju, da ne uèine ¹togod nerazumno, nepomiène u neprestanom talasanju ¹to se jedva vidjelo, sIièno nemirnom drhatu, lakom grèu od preobilja snage. Onda su se bez ¾urbe razdvajale, kao da su se dogovorile, i samo trenutak lebdjele, tra¾eæi se, pa nje¾no padale, poput zaljubljenih ptica, na atlasno koljeno, opet zagrljene, nerazdvojne, sreæne u svom sastavljenom æutanju. Dugo je tako trajalo, i jedna se pomaknula, prstima ¹to su se sporo i strasno grèili poèinjala da gladi atlas ispod sebe, i ko¾u ispod atlasa, a druga je le¾ala na njoj, priljubljena, uti¹ana, oslu¹kujuæi neèujno pucketanje glatkog kuma¹a nad okruglim mermernim koljenom. Samo ponekad bi se otkinule i jedna bi po¹la u samostalan pohod, da ovla¹ dodirne minðu¹u na kraju uha stidljivo skrivenog ispod crne kose crvenkasta odsjaja, ili bi se zaustavila u vazduhu, da èuje neku rijeè, pa bi se povlaèila, bez mnogo zanimanja za razgovor, iduæi u susret onoj drugoj ¹to je æutala, uvrijeðena tom malom nepa¾njom.

Pratio sam ih, iznenaðen izrazito¹æu njihova osamo staljenog ¾ivota, kao dva mala stvora ¹to imaju svoju vlastitu ¾ivotnu putanju, svoje prohtjeve i svoju ljubav, svoju ljubomoru, èe¾nju, blud, u jednom trenutku odu¹evljen, u drugom upla¹en, zbog lude misli o zatvorenosti i besmislenosti tog sitnog ¾ivota, sliènog svakom, ali je to bila brza i bezopasna misao, trenutni otkucaj drukèijeg ¾ivota u meni, koji nisam ¾elio da budim.

Gledao sam ih i zbog ljepote. Poèinjale su od zglavaka, oivièene halhalama i vezenim rubom svilene ko¹ulje, nje¾no oblih i nepojmljivo tankih zglobova, prozraènih èlanaka. Najljep¹i su bili prsti, dugi, gibljivi, svijetle ko¾e salivene u pravilne èunjeve sa sjenkama pregiba, zaèudno ¾ivi kad su se polako ¹irili ili skupljali u prozirnu èa¹ku, kao latice.

Ali ako sam prvo obratio pa¾nju na ta dva mala stvora, dvije ¾ivotinjice, dvije sipe, dva cvijeta, nisam ih primjeæivao same, ni u poèetku dok sam najvi¹e u njih gledao, ni poslije kad sam je otkrivao kao nepoznatu zemlju. Sve je na njoj bilo skladno i nerazdvojivo: pogled oèiju lako oivièen crnom bojom, ¹to se spajao s pokretom ruke jedva skrivene providnom tkaninom ko¹ulje; meki nagib glave; kad bi zatreptao zlatom obuhvaæeni smaragd na èelu, i nesvjestan trzaj noge u srebrnoj papuèi; lice bez neravnina, po kome se razlivala blaga svjetlost nekud iznutra, iz krvi ¹to se preobraæala u tople odsjaje; vla¾an bljesak zuba iza prividno lijenih, punih usana.

Imala je samo tijelo, sve drugo je njime potisnuto. Nije u meni probudila ¾elju, ne bih to sebi dopustio, udavio bih je u samom zaèetku, stidom, mi¹lju o godinama i zvanju, svije¹æu o opasnosti kojoj bih se izvrgao, strahom od nemira koji mo¾e da bude te¾i od bolesti, navikom da vladam sobom. Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom, sa dubokim i mirnim u¾ivanjem kojim se gleda tiha rijeka, nebo u predveèerje, mjesec u ponoæ, procvjetalo drvo, jezero moga djetinjstva u zoru. Bez ¾elje da se ima, bez moguænosti da se potpuno do¾ivi, bez snage da se ode. Ugodno je bilo gledati kako se love njene ¾ive ruke, kako se zaboravljaju u igri, ugodno je bilo slu¹ati je kako govori, ne, nije trebalo ni¹ta da govori, dovoljno je bilo da postoji.

A onda mi je do¹lo do svijesti da je opasno i ovo radosno posmatranje, nisam se vi¹e osjeæao nadmoæan, ni skriven, o¾ivjelo je ne¹to ne¾eljeno u meni. Nije to bila strast, veæ mo¾da gore od toga: uspomena. Na jednu jedinu ¾enu u mome ¾ivotu. Ne znam kako je isplivala ispod naslage godina, nije lijepa kao ova, nije joj ni slièna, za¹to je jedna dozvala drugu, vi¹e me se tièe ona daleka koja ne postoji, dvadeset godina je zaboravljam, i pamtim, dolazi u sjeæanje kad neæu i kad mi ne treba, gorka kao pelin. Dugo je nije bilo u meni, odakle sad da se javi. Da li zbog ove ¾ene s licem iz grije¹nih snova, da li zbog brata, da ga zaboravim, da li zbog svega ¹to se desilo, da se prekorim? Da se prekorim ¹to sam ispustio sve moguænosti, i vi¹e ne mogu da ih vratim.

Oborio sam pogled, nikad èovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo ¹to je pro¹lo. Ali za¹to se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona va¾na, ta daleka, sjeæanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukèije, pa i ovo ¹to me boli. Odlazi, sjenko, ni¹ta nije moglo biti drukèije, i na¹lo bi se ne¹to drugo da boli. Ne mo¾e biti drukèije pa da bude bolje u ljudskom ¾ivotu.

Ova ¹to me pokrenula, vratila me sebi.

- Slu¹a¹ li?

- Slu¹am.

Je li primijetila da sam se izgubio?

- Slu¹am, nastavi.

Slu¹ao sam zaista, to je sigurnije. Slu¹ao i èuo, iznenaðen ¹to ona ne prièa sasvim obiènu prièu, nije dodu¹e ni neobièna ali nije dosadna, i vrijedilo je slu¹ati, vrijedilo vi¹e nego gledati. Moja nada je odjednom digla glavu.

Isprièala je, a to sam znao, èudnu sudbinu svoga brata, ¹to je svr¹io ¹kole u Carigradu i dospio do polo¾aja koji je odgovarao i njegovu znanju i ugledu porodice (jedno je mo¾da precijenila, drugo potcijenila, jer polo¾aj mu nije bio visok, ali je tako izravnila dobitak i gubitak). Bili su ponosni na njega svi njegovi, pogotovu otac. A onda se desilo ne¹to nenadano, niko to ne umije da objasni, niko ne zna da ka¾e pravi razlog, èak ni Hasan: izmijenio se, sasvim. Kao da nikad nije ni sreo u ¾ivotu onog divnog mladiæa, rekla je. I svi se zaprepa¹teno pitaju, kud je oti¹lo njegovo znanje o kome su i muderisi govorili s priznanjem, kako su se bez traga izgubile tolike godine, gdje se to pripremalo zlo. Ostavio je slu¾bu, ne upitav¹i nikoga, do¹ao ovamo, o¾enio se kako mu ne odgovara, poèeo da se dru¾i s prostim ljudima, okrenuo da pije i da razbacuje imetak, èuda pravi po kasabi sa svojim dru¹tvom, kod èengija (glas joj se uti¹ao, ali nije klonuo) i na drugim mjestima koje nije lijepo ni pomenuti. A onda je postao kirid¾ija (u glasu joj gaðenje, gotovo u¾as), dogoni stoku iz Vla¹ke, iz Srbije, i odgoni u Dalmaciju i Austriju, za druge trgovce, kao pretrga, tuði sluga. I¹tetio se, upropastio, imanja nestaje, pola je prodao ¹to je od majke ostalo, otac se izbezumio, zbog Hasana je i u postelju pao, uzalud je molio, uzalud prijetio, niko ga s tog puta ne mo¾e odvratiti. I otac vi¹e neæe da zna za njega, ne dopu¹ta ni ime da mu se pomene pred njim, kao da ga nema, kao da je umro. Ona je oèi isplakala pred ocem, ali ni¹ta nije pomoglo. Tada je rekla onko ¹to je probudilo moju pa¾nju: zurna je zasvirala zanimljivu pjesmu. Otac je odluèio da ga iskljuèi iz nasljedstva, da sastavi testament pred uglednim ljudima i da ga se javno odrekne. I eto, da se to ne bi desilo, da ne biva grðe nego ¹to jest, moli me da govorimo s Hasanonm da se on sam, dobrovoljno odrekne nasljedstva, da ne padne oèeva kletva na njega, i da bude manja sramota za porodicu. O tome, dodala je, njen Ajni-efendija ni¹ta ne zna, neæe da se mije¹a izmeðu oca i sina, i ona èini sve na svoju ruku, da umanji nesreæu, a mi joj mo¾emo mnogo pomoæi, ja i hafiz Muhamed jer, èula je, Hasan dolazi u na¹u tekiju, i to joj je drago da makar ponekad porazgovara s pametnim i dobrim ljudima.

Bio sam joj zahvalan ¹to se tako razgolitila preda mnom. Pokazala je

dodu¹e da me ne cijeni mnogo, jer se ne ustruèava, ali svejedno, va¾nije su stvari bile u pitanju.

Neka je blagoslovena hafiz-Muhamedova sumnjiva bolest, stvorila mi je priliku o kakvoj nisam mogao ni misliti. Ni njen otac, pred smrt, ne bi imao vi¹e razloga da mi pomogne. Bilo mi je jasno da Ajni-efendija zna za sve ovo, da je mo¾da i smislio rijeèi koje je njegova ¾ena sa zadovoljstvom izgovorila. On je mogao znati da nije lako li¹iti jedinca sina nasljedstva bez stvarnih razloga. A da je bio siguran, da su bili sigurni, ne bi se mnogo brinuli za ugled porodice, i ne bi nas zvali u pomoæ. Pa dobro, mislio sam, gledajuæi je s pa¾njom koju sam joj u poèetku ostao du¾an, i nastojeæi da mi izraz lica ne bude suvi¹e veseo. U nevolji smo i ti i ja, zbog braæe. Ti svoga hoæe¹ da upropasti¹, ja svoga da spasem. ®elimo to vi¹e od svega, oboje, samo ¹to je moje po¹teno, tvoje prljavo. Ali neka bude, ne tièe me se. Ni¹ta ne znam o vama, a èini mi se da jasno vidim koliko mo¾e¹ da bude¹ nadmoæna nad svojim beskrvnim kadijom, koji po¹tuje tvoju snagu i tvoje bogatstvo, jer nema ni jedno ni drugo. Jedna njegova stidna noæ, i jedan tvoj odluèniji zahtjev mogli bi da izmijene sudbinu moga brata. Tako malo ula¾emo, a toliko mnogo dobijamo.

Gotovo da sam joj otvoreno rekao: u redu, nemamo vi¹e razloga da se krijemo. Daæu ti Hasana, daj mi moga brata. Tebi do tvog nije stalo, ja bih za svog uèinio i mnogo vi¹e.

Nisam rekao, naravno. Uvrijedila bi se zbog moje otvorenosti, ne vole je kod drugih.

Rekao sam, pristajuæi na njenu molbu, da Hasan zaista dolazi u tekiju, da je prijatelj hafiz-Muhamedov (¹to je bila istina), i moj (¹to nije bila istina), i da æemo s njim govoriti da uèini ¹to ona tra¾i, jer sam dirnut njenom sestrinskom ¾alo¹æu i njenom brigom za ugled porodice. Jer ako su oni o¹teæeni, svi smo o¹teæeni, i moramo pomoæi da ne padne ljaga na ono ¹to je meðu nama najbolje, da sprijeèimo zlurade podsmijehe kad se uglednima de¹avaju nesreæe. A obavezuje me i zahvalnost prema dobrotvoru tekije (pomenuo sam njenog oca namjerno, kad kæi neæe). I mislim da je dobra ne samo njena namjera veæ i zamisao, jer bi sve drugo bilo nesigurno. Te¹ko je razba¹tiniti prvog nasljednika bez krupnih razloga.

- Krupni razlozi postoje.

- Govorim o sudu. Hasan trguje stokom, to je istina, ali to nije nepo¹teno zanimanje. Tro¹i, ali ono ¹to zaradi. Pola imanja dao je svojoj biv¹oj ¾eni, a nije prodao. Te¹ko da ima ikakvih razloga, a ne krupnih.

Osjeæao sam se siguran, sigurniji od nje, izmijenio sam odnos u samome sebi. Nismo ono ¹to smo bili u poèetku, ona gospodska ¾ena lijepih oèiju, a ja skromni dervi¹, vjeèni seljak, veæ dvoje jednakih ¹to govore o poslovima. Tu sam jaèi od nje. Ali dok sam se sagla¹avao s onim ¹to je govorila, gledala me blagonaklono, bilo joj je to sasvim razumljivo, ali kad sam rekao ono ¹to nije moglo da joj se dopadne, luk njenih obrva poèeo je da se grèi, pogled joj se zao¹trio. Moje suprotstavljanje joj je izgledalo glupo i inad¾ijsko.

- Otac æe ga razba¹tiniti, sigurno - rekla je prijeteæi.

Nisam se mnogo brinuo da li æe ga otac razba¹tiniti ili neæe. Niti me mnogo uznemirila svojom ljutnjom. Htio sam samo da joj razbijem sigurnost, da postignem ono do èega mi je stalo.

- Mo¾e ga razba¹tiniti - rekao sam mirno. - Ali otac je star i veæ dugo boluje. Hasan mo¾e podiæi tu¾bu za obaranje testamenta, i dokazivaæe da je otac bio slab, nemoæan, da nije pri punoj svijesti donio odluku, ili da ga je neko nagovorio.

- Ko bi mogao da ga nagovori?

- Govorim o tu¾bi. Svejedno ko. Bojim se da bi presuda ispala u Hasanovu korist. Pogotovu ¹to se ne bi sudilo ovdje, zbog Ajni-efendije. A ne smijemo zaboraviti da i Hasan ima veza.

Gledala me æuteæi. Skinula je ja¹mak davno, jos kad su svijeæe donesene i kad je poèela svoju ru¾nu prièu. Na lijepom licu od mjeseèine oèi su sjale u uglovima ¾i¹kom odsjaja od plamena svijeæa, drhtavo i nemirno. To nije njen drhtaj, ali ga primam kao njen. Malo sam zlurad. Znam da sam je uznemirio, nije vjerovala da æu njenoj zamisli natovariti na vrat ovolike te¹koæe, mada je sigurno znala za neke.

Posmatrala me netremice, kao da nastoji da vidi trag ¹ale na mome licu, nesigurnost uvjerenja, moguæu nedoumicu. Ali vidi samo sigurnost i ¾aljenje ¹to je tako. Èinilo mi se da njena ljutina raste, kao iz ponornog izvora, je¹ te¾a ¹to nije mogla da se suprotstavi dostojnim razlogom, i namjerno saèekav¹i da je preplavi, sprijeèio sam da izbije. Pristao sam na sve ¹to je htjela, ali su opravdane zamjerke ostale:

- Treba ga nagovoriti, da sve proðe bez tu¾be.

Mislio sam da æe ustrajati u svome prkosu, osporavaæe moguænost ma kakvog parnièenja i mijenjanja oèeve volje, a onda æe otpoèeti drugi razgovor, koji joj nudim.

Odustala je, meðutim, od otpora odmah. ®urilo joj se.

Upitala je, otkrivajuæi svoju neuvjerenost: - Da li æe pristati?

- Treba pronaæi dobre i pametne razloge koji ga neæe ni naljutiti ni uvrijediti. S njim je te¹ko na prkos.

- Nadam se da mo¾ete naæi dobre i pametne razloge.

To je podsmijeh, ili nestrpljivost. Mislila je da æe sve biti lak¹e.

I ja sam tako mislio.

- Poku¹aæu - rekao sam.

Ne znam da li je u mome glasu osjetila nesigurnost, kolebanje, sumnju. Ne znam. Ali moje odu¹evljenje je zaista klonulo.

- Ne vjeruje¹ da æe pristati?

- Ne znam.

Da sam izdr¾ao samo jo¹ trenutak, da je moja ljubav prema bratu bila malo jaèa od moralnih obzira u meni, sve bi se svr¹ilo dobro. Ili bi bilo gore. Ali bih mo¾da spasao brata.

Nisam lako odustao od svoje ¾elje, kao ¹to bi moglo izgledati. U jednom jedinom trenu na¹ao sam bezbroj razloga i za jedno i za drugo, i da pristanem i da odbijem, i èesto je to bio isti razlog, i dok je ona èekala, u kratkom razmaku vremena, koliko da se odahne, bjesnila je u meni oluja. Odluèivao sam o svome i bratovljevom ¾ivotu. Predaæu joj njenog lakovjernog brata, nasje¹æe na savjete prijatelja. Naplatiæu za trud i izdaju, ne suvi¹e veliku, jer bi i bez mene uèinili ¹to hoæe, a ja bih mogao pomoæi da sve ipak izgleda ljep¹e. Za¹to da se stidim, za¹to da predbacujem sebi? Brata spasavam!

Samo, trebalo je da vièem jaèe, i uvjerljivije, da nadvièem drugi glas koji me opominjao. Ne znam ¹ta je brat uèinio, ne znam koliko je kriv, ne vjerujem da je i¹ta te¹ko, suvi¹e je po¹ten i mlad za veæe zlo. Mo¾da æe ga i pustiti uskoro. Ali ako i neæe, èak da sam i siguran da neæe, mogu li pristati na ovu nepo¹tenu zavjeru protiv èovjeka koji mi nikad ni ru¾nu rijeè nije rekao? Nije u pitanju imetak, nemam ga i ne po¹tujem ga mnogo ni kod drugih. U pitanju je ne¹to drugo, nepravda, prljav postupak, nepo¹tenje, nasilno oduzimanje prava. Ne cijenim mnogo njenog brata, povr¹an je, lakomislen, èudan, ali i da je gori nego ¹to jest, kako æu se opravdati pred sobom ako ovoj bezobzirnoj ¾eni pomognem u ovoj hajduèkoj pljaèki?

©ta sam onda govorio drugima tolike godine? ©ta æu reèi sebi poslije svega? ®iv brat æe me neprestano podsjeæati na moj ru¾ni èin, koji vi¹e neæu moæi popraviti. Ni¹ta nemam osim uvjerenja da sam èastan, ako i to izgubim, biæu ru¹evina.

Tako sam mislio, zaista. Mo¾da æe nekome izgledati èudno kako sam mogao da se kolebam izmeðu te dvije nejednake stvari, da uèinim sitnu izdaju da bih oslobodio brata. Ali kad je èovjek nauèio da mjeri svoje postupke strogim mjerilima savjesti, bojeæi se grijeha mo¾da i vi¹e nego smrti, onda to i nije tako èudno.

Osim toga, znao sam, potpuno sam bio siguran, treba samo da odem Hasanu i da mu ka¾em: odreci se, zbog moga brata, odrekao bi se, odmah.

Ali nisam mogao, nisam htio ni¹ta da joj ka¾em dok s njim ne razgovaram.

Po¾urivala me, razbijajuæi moje kolebanje: - Ne bih zaboravila uèinjenu uslugu. Stalo mi je da se ne di¾e buka oko na¹e porodice.

Èime bi vratila uslugu, veliki Bo¾e!

Ustani, Ahmede Nurudine, ustani i izaði.

- Javiæu ti - rekao sam, utiruæi put za ponovno videnje.

- Kada?

- Èim Hasan doðe.

- Vraæa se za dan, dva.

- Onda za dan, dva.

Ustali smo u istom èasu.

Njena lijepa ruka nije se podigla da sakrije lice. Bili smo u zavjeri.

Ne¹to se ru¾no desilo meðu nama, i nisam bio siguran da sam ostao potpuno èist.

3

Moj Bo¾e, oni ne vjeruju!

Nemir me strpljivo èekao, kao da sam ga ostavio pred ovom kuæom, i opet ga uzeo kad sam iza¹ao.

Samo je sad bio slo¾eniji nego maloprije, obogatio se, ote¾ao, postao neodreðeniji. Nikakvo zlo nisam uèinio, ali je ostalo sjeæanje na muklu ti¹inu, neproziran mrak, èudna svjetlucanja, muèno èekanje, ru¾nu napetost, skrivene i smije¹kom uljep¹avane misli, stidne tajne, i èinilo mi se da sam ne¹to proma¹io, da sam u neèemu pogrije¹io, ali ne znam u èemu, ne znam kako, ne znam a nisam miran. Te¹ko sam podnosio taj osjeæaj nelagodnosti, uznemirenost kojoj nisam mogao da odredim uzrok. Mo¾da zato ¹to nisam pomenuo brata, ¹to nisam nastojao da o njemu govorimo. Ali to sam uèinio namjerno, da ni¹ta ne pokvarim. Ili ¹to sam prisustvovao ru¾nom razgovoru i èuo ru¾ne namjere, a nisam se suprotstavio, nisam uzeo u za¹titu nevina èovjeka; samo, ja sam imao svoje razloge va¾nije od svega toga, i ne bi bilo pravo da sebi predbacujem previ¹e. Èemu god sam se pribli¾io, na¹ao sam opravdanje, a tegoba je ipak ostala.

Bila je mjeseèina, krhka i svilena, ni¹ani na mezarlucima bjelasali su se toplo, izmeðu kuæa æuæorila je razbijena moæ, po sokacima i avlijama uznemireno se kretao mladi svijet, èuo se kikot, i daleka pjesma, i ¹apat, izgledalo je da u ovoj ðurðevskoj noæi kasaba cepti u groznici. I odjednom, bez ikakva razloga, osjetih da sam izdvojen iz svega ovoga. Neprimjetno se uvukao u mene strah, sve je poèelo dobijati èudne razmjere, nisu to vi¹e bila poznata kretanja, ni poznati ljudi, ni poznata kasaba. Nisam ih nikad vidio ovakve, nisam znao da se svijet mo¾e toliko izoblièiti za dan, za sat, za tren, kao da se uzbunila vilenjaèka krv, i niko je uti¹ati ne mo¾e. Vidio sam ih po dvoje, èuo po dvoje, bili su iza svih taraba, iza svih kapija, iza svih zidova, nisu se smijali kao drugih dana, ni gledali, ni razgovarali, glasovi su im prigu¹eni, te¹ki, vrisak se probija kao munja u ovoj oluji ¹to prijeti, vazduh je natopljen grijehom, noæ ga je puna, poletjeæe noæas vje¹tice s kikotom iznad krovova polivenih mlijekom mjeseèine, i niko neæe ostati razuman, buknuæe ljudi stra¹æu i bijesom, ludo¹æu i ¾eljom da se upropaste, odjednom, svi, kuda æu ja? Trebalo bi se moliti, tra¾iti milost od Boga za sve grije¹ne, ili kaznu, da ih urazumi. Obuzimala me srd¾ba, kao groznica, kao nastup. Zar ni¹ta ne poma¾e sve ¹to èinimo? Je li rijeè bo¾ja koju propovijedamo mutava i glinena, ili je uho njihovo gluho za nju? Je li prava vjera u njima toliko slaba da se ru¹i kao trula ograda pred krdom divljih strasti?

Iza taraba su se èuli vreli glasovi djevojaka ¹to su spremale miloduh i crvena jaja u bakraèe pune vode, da se u ranu zoru izmiju, kao divljaci vjerujuæi èarolijama cvijeæa u noæi.

Sram vas bilo, govorio sam u drvenu tarabu, sram vas i stid bilo. Èiju vjeru vjerujete? Kojim se ¹ejtanima predajete?

Uzalud je bilo i¹ta èiniti i govoriti te veèeri, luðe od drugih. U ponoæ otiæi æe ove djevojke pod vodenice i gole se kupati na vodenoj maji ¹to je rasipa vodenièni toèak, i ¹ejtani, ¹to tad ustaju sa svojih legala, rutavim ¹apama pljeskaæe ih po vla¾nim butinama, sjajnim od mjeseèine.

Idite kuæi, ka¾em mladiæima ¹to nailaze, obijesni. Sutra je DJurðev, kaurski svetac, nije na¹. Ne èinite grijeha.

A njima je svejedno, i cijeloj kasabi je svejedno, niko im ovu noæ ne mo¾e oduzeti.

To je staro pravo na grijeh u jurjevskoj noæi. Èuvaju ga mimo vjere, i protiv nje, pogani u ova dvadeset èetiri sata razbludnog mirisa miloduha i ljubavi, miloduha ¹to grije¹no miri¹e na ¾enu i ljubavi ¹to miri¹e na miloduh ¾enskih bedara. Grijeh je prosut u tom spregu dana i noæi, ¹tedro, kao iz ogromnog vedra, iz zatvorenih mijehova ¾elje. Vuèe se staro tuðe vrijeme za nama, jaèe od nas, javljajuæi se u pobuni tijela, koja kratko traje, a pamti se do sljedeæe pobune. Tako i ne prestaje, i sve ostalo je privid, sve ¹to je izmeðu tih iskonskih pobjeda grijeha. I nije toliko nevolja u razbludnosti veæ u vjekovnom trajanju tuðeg zla, jaèeg od prave vjere. ©ta smo uèinili, ¹ta smo postigli, ¹ta smo sru¹ili, ¹ta izgradili? Da li se uzalud ne borimo protiv prirodnih nagona, jaèih od svega ¹to mo¾e da poludi razum? Da nije suvi¹e suho i neprivlaèno, ono ¹to dajemo u zamjenu za soèno drevno divljanje? Èime se suprotstavljamo èarima pradavnih doziva? Hoæe li nas osvojiti daleki divlji preci i vratiti na svoje vrijeme? Ni¹ta drugo ne ¾elim veæ da moje strahovanje bude gore od istine, ali se bojim da je pogled moje uznemirene du¹e bistriji nego u moje braæe kojima je bli¾i ovaj svijet od onoga. Nikoga ne tu¾im, Bo¾e koji sve zna¹, i budi milostiv i meni, i njima, i svima grije¹nim ljudima.

Zapamtio sam tu noæ, zapamtio bih je po vrelini kojom me gu¹ila i po praznini kojom me istrugala tuða strast, da ni¹ta drugo nije bilo. Ali Bog je htio da ona bude drukèija od ostalih, da se u njoj sluèi, kao na dugo pripremanom sretanju, sve ¹to je rascijepilo moj ¾ivot na dvije polovine, i da me odvoji od svega ¹to sam bio èetrdeset mirnih godina.

Vraæao sam se prema tekiji, pogru¾en, utuèen, mo¾da jedini nesreæan èovjek te veèeri u kasabi, izmruèen nemirom izmijenjenih sokaka, pritajenom mjeseèinom, bezrazlo¾no o¾ivjelim strahom, nesigurno¹æu kojom me ispunjavao svijet, kao da sam prolazio izmeðu zapaljenih kuæa, i mirna zaspala tekija je izgledala kao ¾eljeno utoèi¹te, èiji æe me debeli zidovi vratiti ti¹ini koja mi je potrebna i miru koji neæe biti gaðenje. Prouèiæu jasin i u molitvi uspokojiti uzdrhtalu du¹u, ¹to pati te¾e nego ¹to je Bogu drago. Jer pravi vjernik ne smije pasti u oèajanje i malodu¹nost. A ja, grije¹an, bio sam toliko malodu¹an da sam i zaboravljao razlog ¹to sam ga na¹ao na putu, i vraæao ga naporom svijesti, da ima za ¹to da se dr¾i moj nemir. Htio sam da ¾ilavi paganski grijeh bude i jedini razlog, kako bih druge ostavio u tami.

Nije trebalo da jurim vje¹tice te noæi po sokacima, nije mi bilo stalo do tuðeg grijeha, ali sam htio da okrenem misli od brata i od isku¹enja koje mi je poslato, a uspio sam samo da se vratim nespokojan i zatrovan.

U drugim noæima ostajao bih èesto na mjeseèini nad rijekom, pu¹tajuæi da me polako osvaja tiho palucanje sjeæanja, ili nejasnih ¾elja, znao sam kad to smijem, kad god je u meni vedri mir koji ne prijeti burama. Ali kad sam nasluæivao makar i nagovje¹taj uzburkanosti, stje¹njavao sam se u èetiri zida svoje sobe, i prisiljavao se da idem poznatom tvrdom stazom molitve. Ima u njima ne¹to prisno za¹titnièko, kao u starim porodiènim stvarima koje su postale neprijeteæi dio nas samih, one su priznata i primljena utjeha, smiruju i umrtvljuju opasnu misao ¹to ponekad bez na¹e volje o¾ivi u nama, vjerujemo im ne misleæi, svoju slabost stavljamo pod za¹titu njihove prastare snage, umanjujemo svoje ljudske brige i more navikom da ih mjerimo vjeènim mjerilima, i stavljajuæi ih tako u neravnopravan polo¾aj, svodimo ih na neznatne razmjere.

Te noæi nisam mogao da ostanem u ba¹èi, potrebno mi je bilo da se odvojim, da zaboravim, a ovdje se sve nametalo kao izazov. Mjeseèina je ledena i kao da je zaudarala na sumpor, cvijeæe je mirisalo prejako, razdra¾ujuæe, poèupati bi ga trebalo, pogaziti nogama, da ostane samo èkalj i pusta ledina, da ostane mezarje, bez oznaka, da ne podsjeæa nina¹to, da ostane gola ljudska misao, bez slika, bez mirisa, bez veze sa stvarima oko nas, i rijeku bi trebalo zaustaviti da ne ¾ubori podsmje¹ljivo, i ptice podaviti po kro¹njama i pod strehama da ne æuæore besmisleno, i poru¹iti sve vodenice pod kojima se kupaju gole djevojke, zagraditi sokake, zakovati kapije, silom uti¹ati ¾ivot, da ne buja zlo.

Urazumi me, Bo¾e.

Nikad nisam s takvim nerazumnim bijesom mislio o ljudima i ¾ivotu. Upla¹io sam se. Odakle ta ¾elja da nièega ne bude?

Htio sam da uðem u sobu, morao sam da uðem, a nisam mogao. Èudnom snagom zadr¾avala me noæ koju sam mrzio, jaèa od mene. A kad sam se veæ predao, osjetio sam da me uti¹ala. Savladala me blagim nasiljem tihih zvukova, snenih i samo sebi va¾nih, svjetlucavim mrakom ¹to je treperio u jedva vidljivom kretanju, u neobiènim sjenkama i oblicima, u mirisima ¹to su prodirali duboko u krv i postajali dio mene, mirisalo je ¾ivotom ¹to se sitnim glasiæima i pokretima spliæe u ne¹to jako, jaèe od svega ¹to bih htio, neodvojivo od mene, isto ¹to i ja sam, jo¹ nepronaðen a ¾eljan, zaboravio sam da je maloèas mjeseèina bila ledena i da je mirisala sumporom, to je bio samo strah od nje, sad ga nema, i mirno svjetlo je nada mnom i nad svijetom, trag neèega u meni, neèega ¹to je moglo biti i ¹to je bilo, neèega ¹to æe biti ako ustrajem u ovom praznom stanju, bez odbrane i bez za¹tite, sa dignutom ustavom navike i svijesti i volje. Ili æe iz crnih podruma moje krvi suknuti nepoznate ¾elje, i biæe kasno kad izaðu, nikad vi¹e neæu moæi misliti da su pomrle ili ukroæene, i nikad vi¹e neæu biti ono ¹to sam bio. A èinilo mi se da nemam snage da ih zaustavim, da ih vratim u tamu njihovog prinudnog boravka, nisam to èak ni ¾elio. Nejasno mi je kakve su, znao sam samo da su veoma sna¾ne. Nevine nisu, sigurno, ne bi se krile.

U tom èasu nemoæi i èekanja, a ¾elio sam da potraje, Bog me spasao od opasnog razgraðivanja. Ka¾em Bog, jer sluèaj ne bi mogao biti tako taèan, tako izraèunato predusretljiv, da doðe ba¹ u onom neuhvatljivo malom djeliæu vremena kad su nepoznate snage u meni poèele da rastu, nepoznate, jo¹ neobasjane mojim unutra¹njim vidjelom, ali nagomilane i upola osloboðene. Poslije, dok sam razgovarao sa Mula-Jusufom, drago mi je bilo ¹to se nisu otele, ali sam ¾alio ¹to nisam vidio kakve su. Zato sam bio rastresen, u sebi, pred drugima sam nauèio da se krijem.

Pri¹ao je tiho, èuo sam ga tek kad je za¹kripao pijesak pod njegovim opreznim nogama, i kad me oprljio njegov sti¹ani dah. Znao sam odmah ko je, i ne okreæuæi se, jer niko ne gazi tako neèujno, suvi¹e je rano usvojio oprezan korak.

- Jesam Ii te omeo u razmi¹ljanju?

- Nisi.

I glas mu je tih, skriven, ali jo¹ nevje¹to, ptice pjevaju u njemu. I oèi ga izdaju, svijetle su i nemirne.

Ni¹ta ga ne pitam, sam treba da ka¾e. Pristao je da nema liènih tajni, osim onih koje niko ne mo¾e saznati. Red u tekiji je strog, i zapamtio bih da nije rekao gdje se zadr¾ao.

- Bio sam u Sinanovoj tekiji. Abdulah-efendija je govorio o spoznaji.

- Abdulah-efendija je mistièar. On pripada bajramijskom redu.

- Znam.

- ©ta je govorio?

- O spoznaji.

- To je sve ¹to zna¹? Nisi ni¹ta zapamtio?

- Zapamtio sam stihove koje je tumaèio.

- Èije stihove?

- Ne znam.

- Da èujem.

- Tajnu bo¾jeg jedinstva ne zna Ahriman. Pitaj Asafa, on zna. Mo¾e li vrabac pojesti zalogaj kao Anka-ptica? Mo¾e li jedna testija zahvatiti vodu velikog mora?˙AE

- To su Ibni Arebini stihovi. Govore da je spoznaja bo¾je mudrosti moguæa samo odabranima, samo rijetkima.

- A ¹ta ostaje nama?

- Da spoznamo ono ¹to mo¾emo. Ako vrabac ne mo¾e progutati zalogaj Anka-ptice, uzeæe koliko je u stanju. Testijom ne mo¾e¹ zahvatiti cijelo more, ali i ono ¹to zahvati¹ i to je more.

Naglavce, sa stra¹æu i u¾ivanjem sam se bacio na to olako pobijanje Ibni Arebine mistike, mo¾da prvi put uviðajuæi da su nebesa i tajne svemira, da su tajne smrti i postojanja, najpogodnija oblast u koju se mo¾e pobjeæi od ovozemaljskih briga. Kad ne bi postojale, trebalo bi ih izmisliti, kao pribje¾i¹te.

Ali ovaj mladi èovjek nije prikladan sabesjednik. Èovjek dodu¹e najèe¹æe govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih rijeèi. A on je stajao preda mnom, lica osvijetljena mjeseèinom tako jasno da se na njemu vidjela svaka crta. Stajao je poslu¹no, nije mogao da ode dok ga ne otpustim, ali je misao njegova oti¹la bez njega, bogzna kuda i kako daleko, nju nisam mogao da zadr¾im, i ostavila njegovo tijelo da praznim prisustvom izra¾ava du¾nu poslu¹nost. A stihovi i mistika i spoznaja bili su tako daleko od njegove pa¾nje i od moguænosti njegova shvatanja, da je sigurno slu¹ao samo oèima, posmatrajuæi micanje mojih usana. Bilo je besmislenije nego da sam rijeèi vikao u prazan bunar, bar bi ih odjek vraæao. Nije se ni trudio da shvati. Da se saglasi sa mojom mi¹lju, makar je i ne shvatio. Nije on dugo slu¹ao stihove u Sinanovoj tekiji.

Neiskusan je, izlo¾io se mjeseèini, jo¹ ne umije da se krije tamom i la¾nim izrazom, oèi su mu ¹irom otvorene, tobo¾e slu¹a. Ali sjaj neèeg viðenog prije ovog èasa, svjedoèi protiv njega, kazuje da me ne èuje, izdaju ga. ©ta je u njima? Kakva slika ili sjeæanje, kakva rijeè ¹to jo¹ odzvanja, kakvo to sneno pamæenje, kakav grijeh? Bljedilo mjeseèine nije ugasilo zdravu boju njegovih obraza, osjenèenih mu¹kim crtama mladog te¾aka, ¾enika, i snagom jake krvi. ©ta tra¾i u ovoj ti¹ini svetog mjesta, u tvrdim okovima dervi¹kog reda, on je od ovog svijeta, od ove ðurðevske noæi, od ove osvijetljene mlake tame ¹to zove u grijeh, miris miloduha je na njemu, donio ga je na rukama, u dahu, pro¾et je èarolijom ostra¹æenih sokaka, èuo je tetrijebski ¹apat i ogluhnuo od njega, mo¾da mu u obeznanjenom dlanu jo¹ bije udar krvi nekog drugog mladog tijela i te¹ko sti¹avani plamen suklja iz njega kroz otvore oèiju. Opoganjen je ovom poganskom noæi, uprljan, oprljen, osvijetljen, oèi¹æen, trebalo bi ga staviti veèeras pod sedam katanaca da ne izgori u svojoj i tuðoj vatri, ugu¹iæe ga ova tekijska ti¹ina, i samoæa, za¹to se ne vrati u noæ i ne bude ono ¹to je, te¹ko æe doèekati daleku zoru, miloduh miri¹e veèeras, ne¹to se de¹ava veèeras, ne¹to je stra¹no veèeras, mjesec dugo neæe zaæi, po zgrudvanoj svjetlosti punoj omamljujuæih sjenki pr¹taæe varnice vodenih kapi pod vodenicama, pod johama, mjesec æe sjati cijelu ovu noæ, mjesec æe zvati cijelu ovu noæ, otiæi treba, s njim, otiæi sam, otiæi i lutati, otiæi i ne vratiti se, otiæi i umrijeti, otiæi i ¾ivjeti, ove noæi ¹to ostaje kad se sve gubi.

Eto, provalilo je.

Sigurno nije trajalo du¾e od trena, koliko oèni kapak da se spusti, znao sam po tome ¹to je mladiæ stajao preda mnom sa sleðenim odsutnim smije¹kom, ni¹ta nije èuo. ni¹ta osjetio od orljave u meni, nezaèuðen ludilom ¹to me iznenada obuzelo. Do¹lo je, kao buna, poslije muke i straha zbog brata, poslije sumnji ¹to su me uzdrmale u korijenu, provalila je sila ¾ivota ¹to èeka da se poru¹e temelji koje smo gradili, i kao bujica odnijela dugo njegovane zasade, ostaviv¹i kr¹ i pusto¹. Nisam mogao tada, u tom èasu zaprepa¹tenja, da sudim sebi, ni da se kajem, ni da se molim, suvi¹e je jo¹ sve bilo vrelo. Kao da je grom udario i sprljio me, oduzev¹i mi snagu.

Idi, rekao sam mu tiho. Idi, rekao sam. Mo¾da nisam ni rekao, ali on je razumio, po micanju usana, ili po pokretu ruke, jer je ¾elio da ode, i oti¹ao je, ne ¾ureæi, da ne poka¾e nestrpljenje koje ga je sigurno gonilo da ¹to prije ostane sam s onim ¹to je donio u oèima. Idi, rekao sam, jer on je bio svjedok moje slabosti, nesvjestan, slijep i glub, ali ja znam da je bio tu, i nisam ¾elio da ga se stidim. Ni da ga mrzim. Htio sam da ostanem sam sa sobom.

Znao sam za nemire i uzbune u sebi i ranije, ali to je nailazilo i odlazilo, kao trenutno gubljenje svijesti, kao neobja¹njivi prkos redu u sebi. Bila su to kratka posrtanja, koja nisu ostavljala traga. A te noæi èinilo se da me zadesila potpuna pometnja, da su sve veze popucale u meni, i da nisam ono ¹to sam bio. Sagledao sam jednu svoju moguænost, koja bi mogla da postane razorna, ako ustraje.

Prvo ¹to sam osjetio bio je strah, jo¹ dalek, ali dubok, siguran, kao izvjesnost da æu platiti taj trenutak. Kazniæe me Bog mukom savjesti, i neæu dugo èekati da se javi. Mo¾da ove noæi, mo¾da sad.

Ali se ni¹ta nije desilo. Stajao sam na istom mjestu, nogama ukopan u pijesak ba¹tenske staze, rastresen i umoran, jedva jo¹ vreo od vatre ¹to je buknula u meni. Oprosti mi, Bo¾e, ¹aptao sam nesvjesno, bez uèe¹æa, ne sjeæajuæi se molitve koja bi mi u tom èasu mogla pomoæi.

Odmaknuo sam se sa tog mjesta, kao da sam bje¾ao, i stao uz ogradu nad rijekom.

Èinilo mi se da nijedne misli u meni nema, da su mi èula pretrnula od udara. Ali za èudo, bio sam svjestan svega, osjetljiviji i prijemljiviji za sve oko sebe nego maloprije. Uho je hvatalo zvonke ¹umove noæi, jasne i preèi¹æene, kao da su se odbijali od stakla. Razlikovao sam svaki posebno a svi su se opet slivali u zajednièko brujanje, vode, ptica, lakog vjetra, izgubljenih dalekih glasova, tihog hujanja noæi ¹to se lagano giba pod udarima nepoznatih i nevidljivih krila. I ni¹ta mi sve to ne smeta, ne uznemiruje me, htio bih da je vi¹e tih glasova, ¹umova, brujanja, lepeta, da je vi¹e svega, izvan mene, mo¾da sam i èuo tako jasno da ne bih slu¹ao sebe.

Bilo je to vjerovatno jedini put u ¾ivotu da su se glasovi i ¹umovi, da su se svjetlo i oblici, javljali kao ono ¹to jesu, kao zvuk, ¹um, miris, oblièje, kao znak i objava stvari izvan mene, jer sam slu¹ao i gledao izdvojen, neumije¹an, bez tuge i bez radosti, ne kvareæi ih i ne popravljajuæi, ¾ivjeli su sami, bez mog uèe¹æa, neizmijenjeni mojim osjeæanjima. Tako samostalni, istiniti, nepretopljeni u moju misao o njima, ostavljali su pomalo ravnodu¹an utisak, kao tuða neprepoznata stvar, ne¹to ¹to se de¹ava, ¹to biva mimo svega, zaludno i nepotrebno. Iskljuèio sam se, i bio iskljuèen, odvojen od svega oko sebe, i svijet je prilièno avetinjski, ¾iv ali ravnodu¹an. A i ja sam osamostaljen i neprobojan.

Nebo je ispra¾njeno i pusto, nije ni prijetnja ni utjeha: gledao sam ga tako izmijenjeno, izvrnuto i razbijeno u vodi, blizak odsjaj a ne tajanstveno prostranstvo. Odsjevi kamenih bjelutaka vidjeli su se u bistroj vodi, kao trbusi riba ¹to spavaju ili umiru na plitkom dnu, pritajeni i nepomièni poput mojih misli, ali one æe isplutati, neæe ostati na dnu mene. Pa neka ih, neka ustanu kad o¾ive, kad budem mogao da ih primim sa znaèenjem koje nije samo nagovje¹taj. Za sad su mirne, i mo¾da moja èula blago piruju, u zati¹ju, za koje ne znam koliko æe trajati, svoja i osloboðena. Za èudo, èula su èista i nevina kad ih ja ne optereæujem nasiljem misli, ili ¾elja, oslobaðala su i mene i vraæala me u mir, u neko daleko vrijeme koje mo¾da nije ni postojalo, toliko je lijepo i èisto da ne vjerujem u njegovo biv¹e postojanje, iako ga sjeæanje nosi. Najljep¹e bi bilo ono ¹to je nemoguæe, vratiti se u taj san, u nesaznano djetinjstvo, u za¹tiæeno bla¾enstvo toplog i tamnog praizvora. Nisam osjeæao tugu i ludost takve ¾udnje, koja nije ¾elja, jer je neostvariva i kao pomisao. Lebdjela je u meni kao sti¹ana svjetlost, okrenuta nekud unazad, u nemoguæe, u nepostojanje. I rijeka je tekla unazad, sitni nabori vode okovani srebrom mjeseèine nisu oticali, a rijeka je opet tekla svome izvoru, kamena riba bijelog trbuha isplivala je na povr¹inu, a rijeka je opet tekla svome izvoru.

Tada mi je do¹lo do svijesti da to o¾ivljava moja misao, poèinjuæi da preobraæa ono ¹to vidim i èujem u bol, u sjeæanje, u neostvarive ¾elje. Iscijeðeni sunðer moga mozga poèeo je da se natapa. Vrijeme odvajanja bilo je kratko.

4

Zar mislite da æe èovjek postiæi ono ¹to ¾eli?

Na sokaku, pored tekijskog zida, zaraslog u br¹ljan, èuli su se koraci. Nisam obratio na njih nikakvu pa¾nju, jedva sam ih i zapazio, po neèemu ¹to je moglo da izgleda neobièno, ali je utisak ostao sasvim povr¹an, neprovjeren, rastresenost mi nije dopu¹tala da pove¾em pojavu i moguæi uzrok. Nije me se ticalo ni ko je mogao da prolazi u to kasno pretponoæno doba pored tekije, posljednje kuæe na izlasku iz kasabe. Ni¹ta se u meni nije pokrenulo, nikakav predosjeæaj, nikakva slutnja, ti koraci su imali znaèaja koliko i let noænog leptira, i ni¹ta me nije upozoravalo da bi mogli biti presudni u mome ¾ivotu. Kakva je to ¹teta i kakvo èudo ¹to èovjek ne osjeæa ni najneposredniju opasnost koja mu prijeti. Da sam znao, zatvorio bih te¹ki mandal na kapiji, i u¹ao u kuæu, neka se tuðe sudbine rje¹avaju bez mene. Ali nisam znao, i nastavio sam da posmatram rijeku, nastojeæi da je vidim kao trenutak ranije, nju samu, bez sebe. Nisam uspijevao, skoro æe ponoæ, pomalo sam sujevjerno i¹ao u susret tom èasu buðenja duhova svakakvog mraka, oèekujuæi da se ne¹to desi i od ove moje ti¹ine, dobro ili zlo.

Koraci su se vratili, tihi, ti¹i nego maloprije. Nisam znao kakvi su, a bio sam siguran da su isti. Ne¹to u meni je znalo, uho je zapazilo neobiènost o kojoj nisam razmi¹ljao, i zapamtilo je: jedan korak je oprezan, drugi neèujan, mo¾da èujan samo zato ¹to je bilo nemoguæe zamisliti da neko ide na jednoj nozi, pa sam sam stvarao privid tog drugog nepostojeæeg koraka. Noæobdija se nije èuo, jo li to poranio neki jednonogi duh?

Koraci su zastali pred kapijom, onaj stvarni, tih i oprezan, i moj, neèujni.

Okrenuo sam se i èekao. Poèeli su da me se tièu, nametnuli su se jezom. Jo¹ sam mogao da priðem kapiji i da gurnem mandal, a nisam to uèinio. Mogao sam da se prislonim na crvotoèno drvo vrata i da èujem di¹e li taj neko ili je odletio ili se pretvorio u mrak. Èekao sam, pomagao sluèaju nemije¹anjem.

Sokakom su se èuli koraci, vi¹e ih je, u trku, u¾urbani i usopljeni. Hoæe li im se jednonogi pridru¾iti, ili ga vi¹e nema?

Kapija se otvorila, i neko je u¹ao.

Stao je na kamenu ploèu dovratka i naslonio se leðima na ¹iroka vrata, kao da je klonuo, ili ih dr¾i da se ne otvore. Bio je to nesvjestan i uzaludan pokret, njegovo krhko sitno tijelo nikoga ne bi zadr¾alo.

Dva drveta su bacala sjenku na kapiju, a on je stajao u procijepu svjetla, kao osuðen, izdvojen, izlo¾en, a sigurno bi volio da se skloni u najgu¹æu tamu. Ali nije smio da se makne, koraci su u trku pro¹li pored kapije, protutnjali kaldrmom, pa se uti¹ali kod okuke u sutjesci, tu je arnautska stra¾a, sigurno su gonioci pitali za ovog ¹to stoji razapet na vratima. Znali smo i ja i on da æe se gonitelji vratiti.

Gledali smo se, nepomièni na svojim mjestima, i èutali. Preko cijele ¹irine vrta vidio sam na ploèi dovratka jednu njegovu bosu nogu, i lice bjelje od tekijskog zida. U tom bijelom licu, u nemoæno razapetim rukama, u æutanju, bio je u¾as èekanja.

Nisam se micao, nisam govorio, da ne poremetim tu uzbudljivu igru gonjenja i bje¾anja. ©to je na¹ polo¾aj postajao nemoguæniji, èekanje je postajalo sve napetije. Osjeæao sam da sam uvuèen u ne¹to neobièno, te¹ko i surovo, nisam znao ko je od njih surov, ovaj ¹to bje¾i ili ovi ¹to gone, nije mi bilo ni va¾no tada, hajka je mirisala na krv i smrt, i sve se rje¹avalo pred mojim oèima. Sinulo mi je u mislima da se to zapleo u krvav èvor sam ¾ivot, mo¾da malo prejako, sabijeno, preblizu, izra¾eno grubo, a uvijek isto, u svim malim i velikim gonjenjima, koja ne prestaju. Nisam bio ni na jednoj strani, a moj polo¾aj je izuzetno va¾an. Uzbuðivalo me ¹to sam mogao da budem sudija, i samo jednom glasnom rijeèju sve da presudim. Sudbina ovog èovjeka bila je u mojim rukama, ja sam mu bio sudbina, nikad nisam osjetio toliko moæi u onome ¹to sam mogao da uèinim. Nisam ga odao, a nevin pozdrav ili tihi ka¹alj mogli su da ga upropaste, ne zato ¹to me njegove oèi, koje sa svog mjesta i ne vidim dobro, sigurno preklinju za milost, ni ¹to bi to mo¾da bilo nepravedno, veæ ¹to sam htio da se igra produ¾i, da budem gledalac i svjedok, u¾asnut i uzbuðen.

Gonioci su se vratili, ne vi¹e u trku, hodom, zbunjeni, bijesni, jer se sve zaplelo, sad oni vi¹e nisu samo progonitelji veæ i krivci: njegovo bjekstvo znaèilo bi njihovu osudu. Ovdje se ni¹ta nije moglo rije¹iti mirno, ishod mora biti ru¾an, ma kakav da je.

Æutali smo svi koji smo bili upleteni u ovu igru, ja, gonjeni, i gonitelji. Samo su arnauti-stra¾ari, na bentu u tjesnacu, pjevali otegnutu pjesmu iz svoga zavièaja, i ta strana tu¾aljka, ¹to je lièila na divlji jecaj, èinila je na¹e æutanje jo¹ te¾im.

Koraci su se pribli¾avali, uti¹ani i neodluèni, poèeo sam da ih pratim sa dubokom napregnuto¹æu, pomalo i gonilac i gonjeni, jer nisam ni jedno, strasno sam ¾elio da bude uhvaæen i da pobjegne, èudno se mije¹ao u meni strah za gonjenog i ¾elja da viknem gdje se nalazi, i sve se to pretvaralo u muèno u¾ivanje.

Gonitelji su zastali pred vratima, prestao sam da di¹em, damara nabijenih nestrpljenjem pro¾ivljavao sam taj trenutak koji je rje¹avao i moju sudbinu.

Ni gonjeni sigurno nije disao, samo ga je tanka daska dijelila od gonilaca, ni pedalj razmaka nije ih razdvajao, a bili su daleko, kao planinom razdijeljeni, oni neznanjem, on nadom. Ruke su mu jo¹ razapete, a lice blje¹ti kao fosfor. Od uzbuðenja poèele su da se mute pred mojim oèima raève njegovih ruku i nogu, ali je bijela mrlja lica ostala kao znamenje njegove groze.

Hoæe li gonioci otvoriti kapiju i uæi? Hoæe li mu se omaknuti noga na glatkom kamenu, i upozoriti ih? Hoæu li se naka¹ljati, od uzbuðenja, i dozvati ih? Opirao bi se samo tren, borila bi se dva oèaja, a njih je vi¹e, i na¹li bi se oèi u oèi. To bi mu bio kraj, oborili bi se na njega, sa surovo¹æu zbog straha i srd¾be ¹to su ga izgubili, i zbog sreæe ¹to su ga na¹li. Ja bih gledao, zgaðen raspletom, i molio bih samo da odu iz tekijske ba¹èe. Ali toga èasa osjeæao sam se kao gonjeni, sluèajno, jer se moglo desiti da mislim i kao gonitelji, a mo¾da i nije sluèajno, Njega sam vidio i ¾elio da nevidljivi ljudi odu ispred kapije, da ne vidim ru¾ni kraj. Èinilo mi se da ta moja ¾elja poma¾e èovjeku ¹to se tako nemoæno bori za ¾ivot da mu daje neke izglede na sreæu.

I zaista, kao da je moja napregnuta volja djelovala, koraci su se odmaknuli od kapije, pa zastali u neredu, neko od njih nije siguran da li bi trebalo poku¹ati, jo¹ su mogli da se vrate, ali nisu, krenuli su niz sokak, prema kasabi.

Èovjek je jo¹ stajao u istom polo¾aju, ali je sigurno ukoèenost njegovih mi¹iæa popu¹tala, i ¹to se koraci vi¹e udaljuju, snaga mu je sve slabija.

Dobro je ¹to se tako svr¹ilo. Da su ga uhvatili, ili tukli preda mnom, ostala bi mi surova slika dugo u pameti, a moglo bi da se javi i kajanje ¹to sam u jednom trenutku bio spreman da im ga predam, i ¹to sam u¾ivao, bolno, ali u¾ivao, u tom ljudskom lovu. Ovako æe kajanje, ako se i javi, biti slabije.

Nisam mislio ko je kriv a ko prav, èak me se nije ni ticalo, ljudi ra¹èi¹æavaju svoje raèune i krivica se lako naðe, a pravda je pravo da uèinimo ono ¹to mislimo da treba, i onda pravda mo¾e da bude sve. I krivda isto tako. Dok ni¹ta ne znam, nema ni odreðenja, i neæu da se mije¹am. Dodu¹e, veæ sam se umije¹ao, æutanjem, ali to je mije¹anje koje me ne opovrgava, uvijek mogu da ga opravdam razlogom koji æe mi biti najpogodniji, ako istinu saznam.

Po¹ao sam prema tekiji, ostavljajuæi èovjeka samome sebi, sad mo¾e da uèini ¹to mu je drago. Hajka je minula, neka ide svojim putem. Gledao sam preda se, u pijesak staze i zelene rubove trave, da ga iskljuèim, da pokidam i one tanke niti veze ¹to je postojala meðu nama samo tren ranije, da ostane ono ¹to je, nepoznati, s kojim se ne ukr¹taju ni moje oèi ni moj put. Ali, i ne gledajuæi, vidio sam mu bjelinu ko¹ulje i bljedilo lica, mo¾da u sebi, po slici koju pamtim, vidio sam da je opustio ruke i sastavio noge, nije vi¹e napregnut, ni svezan u èvor drhtavih ¾ivaca ¹to ¾ive samo za taj èas trajanja koji odluèuje ¾ivot ili smrt, veæ èovjek rije¹en trenutne muke, da bi bio osloboðen za misao o onome ¹to ga èeka. Jer, znao sam, ni¹ta nije odluèeno izmeðu njega i onih ¹to ga love, samo je produ¾eno, odgoðeno na nepoznato vrijeme, mo¾da samo na sljedeæi èas, jer on je bio osuðen da bje¾i a oni da ga hvataju. A onda mi se uèinilo da je podigao ruku, neodluèno, jedva je odvojiv¹i od tijela, kao da je htio da me zaustavi, da mi ne¹to ka¾e, da me privoli da se umije¹am u njegovu sudbinu. Ne znam jesam li to vidio i je li to zaista uèinio, ili sam pogadao pokret koji bi mogao, koji je morao da uèini. Nisam se zaustavio, nisam htio da me se vi¹e tièe. U¹ao sam u tekiju, okrenuv¹i kljuè u zarðaloj bravi.

U sobi sam jo¹ èuo taj ¹kripavi zvuk kojim sam se odvojio. Za njega je to bilo osloboðenje, ili mo¾da jo¹ veæi strah, konaèna usamljenost.

Osjeæao sam potrebu da uzmem knjigu, Kur-an, ili neku drugu, o moralu, o velikim ljudima, o svetim danima, umirila bi me muzika poznatih reèenica kojima vjerujem, o kojima èak ne mislim, nosim ih u sebi kao krvotok. Nismo ga svjesni, a sve nam je, omoguæava da ¾ivimo i di¹emo, dr¾i nas uspravne, daje svoj smisao svemu. Uvijek me je èudno uljuljkivala ta povorka lijepih rijeèi o stvarima koje znam. U tom poznatom krugu kojim se kreæem, osjeæam se siguran, bez busija kojima prijete ljudi i svijet.

Samo, nije dobro ¹to sam htio da uzmem ma koju knjigu, i ¹to sam tra¾io za¹titu poznatih misli. Èega sam se bojao? Od èega sam htio da pobjegnem?

Znao sam, onaj èovjek je jo¹ dole, u ba¹èi, èulo bi se da je otvorio kapiju. Nisam upalio svjetlo, stajao sam u ¾utoj tami sobe, s nogama u mjeseèini, i èekao. ©ta sam èekao?

Bio je jo¹ dole, sve je u tome. Dosta ¹to ga je tekija spasla, treba da ode. Za¹to ne odlazi?

U sobi miri¹e na staro drvo, na staru ko¾u, na staro disanje, sjenke su samo prolazile njome, ponekad, veæ mrtvih mladih djevojaka, navikao sam na njih, tu su ¾ivjele prije mene. A sad se u ovaj stari mir, u ovo staro skloni¹te uselio nov, nepoznat èovjek sa bijelom mrljom lica, i sa ra¹ljama nogu i ruku, ¹to je, u muci, sam sebe razapeo na vratima. Znao sam da je promijenio polo¾aj, vidio sam kako mu se tijelo opustilo, kao da mu je odjednom polomljen cijeli splet kostiju, i to je bilo novije, i va¾nije, i bolnije, a ja sam pamtio njegov raniji grè i napor, njegovu napetost, koja ¾ivi, bori se, nikome se ne da, pamtio sam razapete opruge njegovih mi¹iæa sposobnih na èudo. Vi¹e sam volio tu sliku nego onu drugu, poru¹enu. Od nje sam se vi¹e nadao, lak¹e me oslobaðala, obeæavala da se osloni na vlastite moæi. Druga je bila zavisnost, nenadanje, potreba za osloncem. Sjetio sam se onog viðenog, ili neviðenog pokreta, kojim je ¾elio da okrene moje oèi prema svojima. Zvao me, molio da ne proðem pored njega i pored njegova straha kao da me se ni¹ta ne tièe. Ako to nije uèinio, ako sam ja samo zamislio taj neizbje¾ni pokret ¾ivota koji se brani i zove u pomoæ, onda je ostao potpuno bez snage, a sad i bez nade. ©teta ¹to ni¹ta ne znam o tom èovjeku. Ako je kriv, ne bih mislio o njemu.

Pri¹ao sam prozoru, i upla¹io se mjeseèine ¹to mi je udarila u lice. Kao da me je prokazala. Pogledao sam, sa strane, nije ga vi¹e bilo na kapiji, oti¹ao je. Pogledao sam slobodnije po ba¹èi, da je vidim pustu. Ali nije oti¹ao. Stajao je pod drvetom, u sjeni, prilijepljen uz drvo. Opazio sam ga kad se pomaknuo, i njegove noge su u mjeseèini, sjena ga je sjekla iznad koljena.

Nije gledao u kuæu, ni u prozor, od mene vi¹e ni¹ta nije oèekivao. Oslu¹kivao je prema sokaku, èuo je sigurno èak i korak maèke, me¹koljenje ptice, svoj uti¹an dah. Pogledao je u kro¹nju drveta, i ja za njegovim pogledom: lagano se njihala pokrenuta ponoænim vjetrom. Da li je molio da se uti¹a ili je proklinjao njeno ¹u¹tanje? Jer vi¹e nije mogao da raspozna ¹umove izvan tekijskih zidova, koji su mu mogli vrijediti koliko i ¾ivot.

Okrenuo se oko drveta, s leðima uz stablo, u krugu pomièuæi posrebrene noge, pa se odvojio, korakom koji se nije èuo, kao bez te¾ine, pri¹ao dvori¹noj kapiji i oprezno je zatvorio mandalom. Zatim se vratio, i krijuæi se ispod sjenke drveæa, do¹ao do ograde, nadnio se nad rijeku, pogledao gore, u tjesnac, i niz maticu, prema kasabi, pa se povukao i nestao u gustom ¾bunju. Da li je ne¹to èuo ili vidio, ili ne smije da izaðe, ili nema kud?

Volio bih da znam je li kriv.

I eto, pro¹ao sam pored njega, pogleda oborena u zemlju, zakljuèao tekijska vrata, zatvorio se u svojoj sobi, a nisam se odvojio od tog èovjeka ¹to je nahrupio u ovaj mir, prisiliv¹i me da mislim na njega i da, stojeæi uz prozor, posmatram njegov o¾ivjeli strah. Uèinio je da zaboravim na tuði grijeh u ovoj ðurðevskoj noæi, i na poèetak svoga, i na dvije èudesne ruke u sumrak, i na brigu. A mo¾da je ba¹ bilo zbog nje.

Trebalo je da okrenem leða prozoru, da upalim svijeæu, da odem u drugu sobu, ako ne bih htio da ga nepotrebno muèi osvijetljeni prozor, da uèinim ¹ta bilo, samo ne ono ¹to sam uèinio. Jer to je vezanost, bolesno zanimanje, nerije¹enost u sebi. Kao da nisam vi¹e imao povjerenja u sebe i svoju savjest.

Ovo skrivanje je djetinje, ili jo¹ gore, kukavièko, nemam èega da se pla¹im, èak ni sebe, za¹to se pravim da ne vidim èovjeka, i dajem mu priliku da ode a on to neæe, za¹to se pretvaram kao da nisam siguran da je u tekijskoj ba¹èi, da krije zloèin ili bje¾i od njega? Ne¹to se de¹ava, nimalo nevino, znam da se stalno de¹avaju te¹ke i surove stvari, ali ovo je pred mojim oèima, ne mogu da ga otisnem u neznano i neviðeno, kao sve ostalo, i neæu da budem ni krivac ni nevoljni sauèesnik, hoæu slobodno da se odluèim.

Si¹ao sam u ba¹èu, mjesec je svijetlio na kraju neba, uskoro æe zaæi, dafina je poèela da cvjeta, vazduh je oku¾en njome, treba je posjeæi, otu¾na je, nametljiva. Osjetljiv sam suvi¹e na mirise ponekad, cijela zemlja vonja nepodno¹ljivo i gu¹i me, dolazilo je to iznenada, sa uzbuðenjem, izgleda, iako ne znam kakve to meðusobne veze mo¾e da ima.

Stajao je u spletu ¹iblja, ne bih ga na¹ao da nisam znao gdje je, lice mu je bez crta, potrto polusjenom, on mene bolje vidi, otkriven sam svjetlom, pa mi se èini da sam go, a ne mogu da se zaklonim. Pretvorio se u ¹iblje, izrastao u grane, poèeæe da se nji¹e pod vjetrom noænikom ¹to kroz tjesnac silazi s planine.

- Treba da ide¹ - rekao sam ¹apatom.

- Kuda?

Glas mu je èvrst, dubok, kao da nije onaj sitni èovjek preda mnom.

- Odavdje. Svejedno kuda.

- Hvala ti ¹to me nisi odao.

- Neæu da se mije¹am u tuðe stvari, zato i ¾elim da ode¹.

- Ako me otjera¹, umije¹ao si se.

- Mo¾da bi bilo najbolje.

- Jednom si mi pomogao. Za¹to da to sad pokvari¹? Moglo bi ti nekad zatrebati lijepo sjeèanje.

- Ni¹ta ne znam o tebi.

- Sve zna¹ o meni. Gone me.

- Sigurno si im zlo uèinio.

- Nikakvo zlo nisam uèinio.

- ©ta misli¹ sad? Ne mo¾e¹ ostati ovdje.

- Pogledaj, je li stra¾ar na mostu?

- Jest.

- Èekaju me. Svuda su okolo. Zar me goni¹ u smrt?

- Dervi¹i ustaju rano, vidjeæe te.

- Skloni me do sutra¹nje veèeri.

- Putnici mogu da naiðu. Namjernici.

- I ja sam putnik namjernik.

- Ne mogu.

- Onda zovni stra¾are, tu su, iza zida.

- Neæu da ih zovem. I neæu da te sklonim. Za¹to da ti pomognem?

- Niza¹to. I skloni se, tebe se ovo ne tièe.

- Mogao sam da te upropastim.

- Nisi imao snage ni za to.

Zbunio me, nisam bio spreman na ovaj razgovor. Najvi¹e me iznenaðivalo, iz rijeèi u rijeè, to ¹to sam oèekivao da susretnem sasvim drukèijeg èovjeka. Prevarila me slika razapetih ruku i nogu na kapiji. Zami¹ljao sam ga, prema ¾aljenju, prema bijeloj mrlji lica, prema slaboj odbrani tanke daske, kao jadnog, upla¹enog, izgubljenog èovjeka, mislio sam èak da znam kakav mu je i glas, drhtav, nesiguran, a sve je bilo drukèije. Vjerovao sam da æe ga smek¹ati jedna moja rijeè, da æe ponizno gledati u mene, jer je bio u bezizlaznom polo¾aju, jer je zavisio od moje zle ili dobre volje. A njegov glas je miran, èak nije ni srdit, èinilo mi se da zvuèi gotovo veselo, podsmje¹ljivo, izazovno, da ne odgovara ni nabusito ni ponizno veæ ravnodu¹no, kao da je iznad svega ¹to se de¹ava, kao da zna ne¹to ¹to ga èini sigurnim. Toliko je iznevjerio moja oèekivanja, da sam sigurno i pretjerivao u ocjeni njegove mirnoæe. Zaèudilo me i kako je tra¾io da ga sklonim, kao da je to najobiènija stvar, usluga koja bi mu dobrodo¹la ali nije presudna. Molbu, ili zahtjev, nije ponovio, lako je odustao, nije se ljutio ¹to sam ga odbio, nije ni gledao u mene, oslu¹kivao je, malo podignute glave, ne oèekujuæi vi¹e moju pomoæ. Ne oèekujuæi vi¹e nièiju pomoè, znao je da mu sad niko ne smije pru¾iti ruku, da nema ni roðaka ni prijatelja ni poznanika, osuðen da bude sam u nesreæi. Oko njega i njegovih gonitelja ostavljen je prazan prostor.

- Sigurno misli¹ da sam rðav èovjek.

- Ne mislim.

- Nisam. Ali ne mogu da ti pomognem.

- Svako svoje zna.

Ni to nije prijekor, ni pomirenost sa nesreæom, veæ primanje onoga ¹to jest, neko drevno gorko saznanje o nikakvoj volji ljudi da pomognu osuðenom èovjeku, svih ljudi, i mene je ubrojio u njih, i ne i¹èuðava se radi toga. To ga nije slomilo, nije mu oduzelo snagu, nije se obazirao izgubljeno oko sebe, veæ vrlo sabrano, vrlo odreðeno, odluèan da se bori sam.

Upitao sam za¹to ga gone. Nije odgovorio.

- Kako si pobjegao?

- Skoèio sam sa stijene.

- Jesi li ubio koga?

- Nisam.

- Jesi li ukrao, oteo, uèinio kakvu sramotu?

- Nisam.

Nije ¾urio da se opravda, nije se trudio da me ubijedi, odgovarao je na moja pitanja kao da su suvi¹na i dosadna, ne cijeneæi me vi¹e ni po dobru ni po zlu, ni kao opasnost ni kao nadu: nisam ga izdao a neæu da mu pomognem. Zaèudo, to prela¾enje preko mene, kao da sam drvo, ¾bun ili dijete, pogodilo je moju sujetu, nekako me obezlièavalo i umanjivalo, oduzimalo mi vrijednost ne samo u njegovim veæ i u mojim vlastitim oèima. Nije me se ticao, nisam znao o njemu ni¹ta, nikad ga vi¹e vidjeti neæu, a stalo mi je do njegova mi¹ljenja, uvrijedilo me ¹to se dr¾i kao da me nema. Volio bih da se ljutio.

Napu¹tao sam ga, a uznemiravala me njegova samostalnost.

Stajao sam tako, i stajao, u mirisu dafine ¹to me gu¹ila, u ðurðevskoj noæi ¹to je ¾ivjela za sebe, u ba¹èi ¹to je postala svoj svijet, stajali smo, èovjek do èovjeka, bez radosti ¹to smo se sreli, bez moguænosti da se razdvojimo kao da se nismo sreli. Muèno sam razmi¹ljao ¹ta da uèinim s njim ¹to se pretvorio u granje, da ne uèinim zlo, da ne podr¾im tuði grijeh, ne znajuæi kakav je, ¾eleæi da se ne ogrije¹im o savjest a ne nalazeæi rje¹enje.

Èudna je to bila noæ, ne samo zbog onoga ¹to se de¹avalo, veæ kako sam to primao. Razum je govorio da se ne mije¹am u ono ¹to me se ne tièe, a umije¹ao sam se toliko da nisam vidio izlaza, duga navika da vladam sobom odvela me u sobu a vratio sam se gonjen nekom novom potrebom, tekijski i dervi¹ki red me nauèio da budem tvrd a stajao sam pred bjeguncem ne znajuæi ¹ta da uèinim, a to je veæ znaèilo da èinim ¹to ne treba. Svi su razlozi govorili da ostavim èovjeka njegovoj sudbini, a i¹ao sam s njim njegovim klizavim i opasnim putem, koji nije mogao da bude i moj.

I jo¹ dok sam mislio o tome, tra¾eæi pogodnu rijeè da se izvuèem, rekao sam nenadano:

- U tekiju te ne mogu uvesti. Bilo bi opasno i za mene i za tebe.

Nije odgovorio, nije me ni pogledao, ni¹ta mu novo nisam rekao. Jo¹ je bilo vremena da se povuèem, ali veæ sam poèeo da klizim i te¹ko se bilo zaustaviti.

- U dnu ba¹èe ima kuæica - ¹apnuo sam - niko ne ide tamo. Tu dr¾imo nepotrebnu starudiju.

Tada me bjegunac pogledao. Oèi su mu ¾ive, nepovjerljive, ali nimalo pla¹ljive.

- Skloni se dok ne odu. Ako te uhvate, nemoj reæi da sam ti ja pomogao.

- Neæe me uhvatiti.

Rekao je to s takvom sigurno¹æu, da mi se smuèilo. Osjetio sam ponovo onu uznemirenost zbog njegove samouvjerenosti, i pokajao se ¹to sam mu ponudio skloni¹te. Dovoljan je sam sebi, odstranjuje te: kao da me udario, odgurnuo pru¾enu ruku, siguran u sebe do odvratnosti. Poslije sam se stidio te svoje narogu¹enosti (¹ta mu je ostalo drugo nego da vjeruje u sebe!), uhvatio sam se u niskom osjeæanju potrebe da nam ljudi budu zahvalni, da se pokazuju maleni i zavisni, jer to stvara na¹u nalklonost, hrani je, i poveæava znaèaj na¹eg djela i na¹e dobrote. Ovako ispada sitna i nepotrebna. Tada se, meðutim, nisam stidio, bio sam ljut, èinilo mi se da sam se upustio u besmislenu stvar, ali sam po¹ao kroz ba¹èu prema oronuloj kuæici skrivenoj ¹ibljem i zovikom. Bez radosti, bez svog opravdanja, bez odreðene unutra¹nje potrebe, a nisam mogao drukèije.

Vrata su bila otvorena, ¹i¹mi¹i i golubovi su tu stanovali.

Zastao je.

- Za¹to ovo èini¹?

- Ne znam.

- Veæ si se pokajao.

- Suvi¹e si ponosan.

- Mogao si to i da ne ka¾e¹. A èovjek nikad nije suvi¹e ponosan.

- Neæu da te pitam ko si i ¹ta si uèinio, to je tvoja stvar. Ostani tu, to je sve ¹to mogu da ti dam. Neka bude kao da se nismo ni sreli ni vidjeli.

- Tako je najbolje. Idi sad u svoju sobu.

- Da ti donesem hranu?

- Ne treba. Veæ ti je krivo ¹to si i ovo uèinio.

- Za¹to misli¹ da mi je krivo?

- Suvi¹e oklijeva¹, suvi¹e razmi¹lja¹. ©to god bi sad uèinio, bilo bi ti krivo. Idi u tekiju, ne misli vi¹e na mene. Prijaviæe¹ me ako bude¹ mislio.

Je li to podsmijeh, ruganje, prezir? Odakle mu snaga da se tako dr¾i?

- Ne vjeruje¹ mnogo ljudima.

- Skoro æe zora. Ne bi bilo dobro da nas naðu zajedno.

Htio je da me se rije¹i, nestrpljivo je pogledao u nebo ¹to se mijenjalo slutnjom predjutarnjeg svjetla. A ja sam ¾elio da mu postavim bezbroj pitanja, nikad ga vi¹e neæu vidjeti. Niko mi ne mo¾e odgovoriti, samo on.

- Jo¹ samo ovo: sam si, zar se ne boji¹? Uhvatiæe te, ubiti, nema¹ izgleda nina¹to.

- Ostavi me na miru!

Glas mu je grub, prigu¹en od ljutine, bilo je zaista nepotrebno govoriti mu o onome ¹to je i sam znao, mislio je mo¾da da sam zaista rðav èovjek, da pakosno u¾ivam u njegovim mukama. I vratio mi je, ravnom mjerom:

- Ne¹to te muèi - rekao je s onom neoèekivanom pronicljivo¹æu koja me pora¾avala, loveæi me u mojim vlastitim gusti¹ima. - Doæi æu jednom na razgovor, kad ne bude opasno. Idi sad.

Nije mi odgovorio na ono ¹to me zanimalo, vratio me u mene sama. I kakav je odgovor mogao da mi da? Kakve smo veze nas dvojica mogli da imamo? Èemu je mogao da me pouèi?

Otvorio sam prozor, zagu¹ljivo je u sobi. Si¹ao bih u ba¹èu da njega nije bilo, da bez sna doèekam zoru, kao ¹to æu je doèekati i ovdje, nije daleko, ptice ranoranilice najavljivale su je sve gu¹æim pjevom, a nebo nad tamnim brijegom otvaralo je kapke, pokazujuæi modru zjenicu. Drveæe je sad sneno u vrtu, pokriveno maglicom tankog polumraka, uskoro æe u prvo svitanje i ribe poèeti da iskaèu iz vode, volio sam taj jutarnji èas buðenja, kao da ¾ivot tek nastaje.

Èekao sam nasred sobe, s osjeæanjem nemira, a nisam mogao da mu odredim uzrok, gorak zbog onoga ¹to sam uèinio, i ¹to nisam uèinio, proma¹en te noæi ispunjene prijetnjom i strepnjom bez razloga.

Oslu¹kivao sam svaki ¹u¹anj, ¹um ptièjeg krila, èuo ujednaèen tok rijeke, a oèekivao da èujem njega, ili njih, kako idu po njega. Hoæe li pobjeæi, hoæe li ostati, hoæe li ga uhvatiti? Jesam li pogrije¹io ¹to ga nisam odao, ili ¹to ga nisam sklonio u svoju sobu? Rekao mi je: ¹to god bi uèinio, bilo bi ti krivo. Kako je mogao da pogodi i ono ¹to ni meni samom nije bilo sasvim jasno? Nisam htio da budem ni protiv njega, ni za njega, i na¹ao sam srednje rje¹enje, nikakvo, jer ni¹ta nije bilo rije¹eno, samo je muka progu¾ena. Moraæu da stanem na jednu stranu.

Bezbroj razloga bilo je i za jedno i za drugo, da ga uni¹tim, ili da ga spasem. Dervi¹ sam, stojim na odbrani vjere, i reda, pomoæi mu znaèi izdati svoja uvjerenja, izdati ono u ¹to je ulo¾eno toliko godina moga èistog ¾ivota. Nezgodno je i za tekiju, kad bi ga uhvatili, a jo¹ nezgodnije ako bi se saznalo da sam mu ja pomagao, niko mi to ne bi oprostio, a sasvim je vjerovatno da bi se saznalo, on bi kazao, iz pakosti ili iz straha. Nezgodno je i za brata. I za mene i za brata. Pogor¹ao bih i svoj i njegov polo¾aj, na¹la bi se neka veza i dosljednost u tom postupku, lièilo bi na moju osvetu zbog brata, ili bi izgledalo kao pomoæ drugome, kad veæ bratu nisam mogao pomoæi. Bilo je dosta razloga da ga predam vlastima, pa neka izravna svoj spor sa pravdom kako zna.

A opet, èovjek sam, ne znam ¹ta je uèinio i nije moje da sudim, a i pravda mo¾e da pogrije¹i, za¹to da ga uzmem na du¹u i opteretim se moguæim kajanjem. Bilo je dosta razloga i da mu pomognem. Ali su bili nekako blijedi, nedovoljno uvjerljivi, a ¹to sam ih izmi¹ljao i davao im znaèaj, bilo je samo zato da mi poslu¾e kao zaklon ispred onog pravog, jedino va¾nog: ¹to sam poku¹avao da njime rije¹im sebe. Nai¹ao je upravo u èasu kad je mogao da postane jezièac na kantaru moje kolebljivosti. Osudiv¹i ga, predav¹i ga vlastima, pre¹ao bih preko svoje zbunjenosti, ostao bih ono ¹to sam bio bez obzira na sve ¹to se desilo, kao da se ni¹ta nije desilo, bez obzira na zatvorenog brata i na ¾alost zbog njega, ¾rtvovao bih njega unesreæenog i sebe ozlijeðenog, i i¹ao dalje utrvenom stazom poslu¹nosti, nevjeran svojoj muci. Ali ako bih ga spasao, to bi bila moja konaèna odluka: bio bih na drugoj strani, digao bih se protiv nekoga i protiv sebe dosada¹njeg, nevjeran svome miru. A nisam mogao ni jedno ni drugo, od jednog me odvraæala poljuljana sigurnost, od drugog snaga navike i strah od puta u nepoznato. Prije deset dana, dok brat nije zatvoren, bilo bi mi svejedno, ma ¹ta da uèinim bio bih miran, sad sam znao da je to odreðivanje, zato sam ostao na pola puta, neodreðen. Sve je bilo moguæe, a ni¹ta se nije ostvarivalo.

A on je bio u ba¹èi, u staroj kuæici, u grmlju, gledao sam neprestano u tom pravcu, ni¹ta se nije pomaknulo, ni¹ta se nije èulo, krivo mi je bilo ¹to nije oti¹ao. tako bi sam sve rije¹io, sad vi¹e nije mogao pobjeæi, ostaæe tu cijeli dan, i cijeli dan æu misliti na njega i èekati noè spasiteljicu, za njega ili za mene.

Znao sam kako se tekija budila. Prvo je ustajao Mustafa, ako nije spavao kod svoje kuæe, lupao te¹kom obuæom po kamenom podu u prizemlju, udarao vratima, izlazio u ba¹èu i uzimao abdest, duvajuæi sna¾no kroz nos, èisteæi grlo, trljajuæi se po ¹irokim prsima, klanjao na brzinu, a onda lo¾io vatru, uzimao i ostavljao posuðe, sve s takvom bukom da bi se probudio i ko nije navikao na rano ustajanje. Gluh je, i u njegovom pustom svijetu bez zvukova i odjeka buka je samo ¾elja, i kad smo ponekad uspijevali da mu ka¾emo kako suvi¹e lupa, udara, lomi, zvoni, on se èudio ¹to nekome mo¾e èak i to da smeta.

Gotovo u isto vrijeme èulo se i hafiz-Muhamedovo ka¹ljucanje, ponekad nije prestajalo cijele noæi, u proljeæe i jesen bivalo te¹ko i zagu¹ljivo, znali smo da baca krv ali je crvene tragove sam sklanjao, i izlazio sa smije¹kom, sa crvenim peèatima na obrazima, govoreæi o obiènim stvarima, ne o sebi ni o bolesti, èinilo mi se ponekad da je to oholost naroèite vrste, da bi bio iznad nas i svijeta. Pranje je vr¹io s posebnom pa¾njom, dugo trljajuæi providnu ko¾u. To jutro je ka¹ljao manje, lak¹e, de¹ava se da ga smiri blagi proljeæni dah, isti koji ga drugi put uni¹tava, znao sam da æe danas biti ugodan, sti¹an, dalek, tako se on sveti svijetu, ne pokazujuèi, ogorèenje.

Onda je si¹ao Mula-Jusut. Klepet njegovih nanula je uzdr¾an i spor, suvi¹e odmjeren za njegovo bujno zdravlje, on svome dr¾anju poklanja vi¹e pa¾nje nego ijedan od nas, jer ima vi¹e da krije. Nisam vjerovao toj smirenosti, lièila je na la¾, ne neprirodnost, sa njegovim rumenim licem i njegovih svje¾ih dvadeset pet godina. Ali to nije sigurna misao, veæ sumnja, utisak koji se mijenjao prema raspolo¾enju.

Nismo znali mnogo jedan o drugome, iako smo ¾ivjeli zajedno, jer nismo nikad razgovarali o sebi, i nikad potpuno, veæ o onome ¹to nam je zajednièko. I to je dobro. Liène stvari su suvi¹e tanane, mutne, nekorisne, i treba ih ostaviti sebi ako ne mo¾emo da ih ugu¹imo. Naèin razgovora meðu nama sveden je uglavnom na op¹te, poznate reèenice, kojima su se slu¾ili i drugi prije nas, zato ¹to su sigurne, provjerene, zato ¹to èuvaju od iznenaðenja i nesporazuma. Lièna boja je poezija, moguænost iskrivljenja, proizvoljnost. A izaæi iz kruga op¹te misli znaèi posumnjati u nju. Zato smo se poznavali samo po onome ¹to nije va¾no ili ¹to je u nama jednako. Drugim rijeèima, nismo se poznavali, niti je to potrebno. Poznavati se, znaèilo bi znati ono ¹to ne treba.

Ali ova op¹ta razmatranja nisu bila nimalo mirna, jer sam njima poku¹avao da se ukopam u ne¹to sigurno, da me oluja ne odvuèe iz zajednièkog kruga; i¹ao sam samom ivicom, i htio sam da se vratim u nelièno. Zavidio sam svima jutros, jer je njihovo jutro svakida¹nje.

Postojao je siguran i jednostavan naèin da svoju muku umanjim, èak i da je odstranim: da je pretvorim u zajednièku brigu. Bjegunac se sad tièe tekije, i odluku ne treba da donosim sam. Imam li prava da krijem ono ¹to je postalo i njihovo. Mogu da ka¾em svoje mi¹ljenje mogu da se zalo¾im za bjegunca, ali ne smijem da ga sakrijem. Bila bi to upravo ona odluka od koje bje¾im. A treba uèiniti da bude na¹a, ne moja, tako je lak¹e i po¹tenije. Sve drugo bilo bi nepo¹tenje, i la¾, znao bih da èinim ne¹to nedopu¹teno, a nisam imao nikakva razloga za to. Èak ni sigurnosti da je trebalo da tako uèinim.

Ali s kim da razgovaram? Ako budemo svi zajedno, bjegunac æe biti unaprijed ¾rtvovan. Bojaæemo se jedan drugoga i govoriæemo za one koji nisu prisutni, i tada je najprihvatljivije ono ¹to je najstro¾e. Razgovarati s jednim je lak¹e, i po¹tenije, ne vuèe ga broj, pred manje u¹iju ima vi¹e obzira pred razlozima razuma. Samo, koga da izaberem? Gluhi Mustafa sigurno otpada, jednaki smo pred Bogom, ali bi svakome bilo smije¹no da sam se s njim dogovarao, i ne zato ¹to je gluh. Toliko je obuzet mislima o svojoj nevjenèanoj ¾eni, od koje je èesto bje¾ao, spavajuæi iz noæi u noæ u tekiji, i o petoro djece, svoje i gotove dobijene, da bi se i sam èudio ¹to ga pitam o neèemu ¹to on ne zna, a mnogo ¹to¹ta tako potpuno ne zna, da je u tom pogledu lièio na svoju mnogobrojnu djecu.

Hafiz Muhamed bi me slu¹ao rastreseno, sa smije¹kom koji ni¹ta ne kazuje. ®ivio je nagnut nad po¾utjelim knjigama istorije. Za ovog èudnog èovjeka, tad sam mu zavidio na tome, kao da je postojalo samo vrijeme koje je pro¹lo, pa i ovo vrijeme je samo vrijeme koje æe proæi.³ ³ Rijetko je ko bio tako sreæno iskljuèen iz ¾ivota kao on. Godinama je lutao po istoku, tragajuæi u èuvenim bibliotekama za istorijskim djelima, i vratio se u svoj rodni kraj, sa velikim zave¾ljajem knjiga, siroma¹an a bogat, pun znanja koje nikome nije trebalo, osim njemu. Iz njega je izlazilo znanje kao rijeka, kao potop, zatrpavala su te imena, zbivanja, strah te hvatao od gu¾ve ¹to je u tom èovjeku ¾ivjela kao da sad postoji, kao da to nisu aveti i sjenke veæ ¾ivi ljudi koji neprestano djeluju, u nekoj stra¹noj vjeènosti postojanja.³ ³ U Carigradu ga je jedan oficir tri pune godine pouèavao i astronomiji, i zbog te dvije nauke on je sve stvari mjerio ogromnim prostranstvom neba i vremena. Mislio sam da i on pi¹e istoriju na¹eg doba, ali sam posumnjao, jer su u njemu dogaðaji i ljudi dobijali razmjere velièine i znaèaja tek kad su bili mrtvi. On je mogao da pi¹e samo filozofiju istorije, beznadnu filozofiju neljudskih razmjera, ravnodu¹an za obièan ¾ivot koji traje. Da sam ga upitao za ovog bjegunca, sigurno bi mu bilo muèno ¹to ga uznemiravam neprijatnostima u ovo divno jutro koje je doèekao bez groznice, i ¹to ga prisiljavam da misli o takvim sitnicama kao ¹to je sudbina èovjeka u tekijskoj ba¹èi. I odgovorio bi tako neodreðeno, da bi opet sve ostalo na mojoj odluci.

Rije¹io sam da razgovaram s Mula-Jusufom.

Upravo je dovr¹io abdest, i pozdraviv¹i me htio da se ukloni bez rijeèi. Zaustavio sam ga, rekav¹i da bih htio da govorim s njim.

Kratko me pogledao i odmah oborio glavu, neèega se bojao, ali ja nisam ¾elio nikakvu prednost od njegova muènog i¹èekivanja, i isprièao mu sve o bjeguncu: kako sam èuo, i vidio iz svoje sobe, kad je u¹ao u ba¹èu, i sklonio se u grmlju. Sigurno je i sad tu negdje, a sigurno je i da bje¾i, jer se ne bi skrivao. Rekao sam ono ¹to je istina, da sam bio u nedoumici, kao ¹to sam i sad, ¹ta da uèinim, da li da ga prijavim vlastima, ili da sve prepustim sluèaju. Mo¾da je kriv, nevine ne vijaju po noæi, ali sam opet mislio i ovako: ni¹ta ne znam o njemu i mogao bih uèiniti nepravdu, a Bog neka me od nje saèuva. I sada treba da vidimo, je li zlo ako se umije¹amo ili ne umije¹amo? Je li gore sakriti zloèin, ako je zloèin, ili ne uèiniti milosrðe?

Gledao me napregnuto, skrivajuæi pa¾nju i zanimanje koje je u njemu izazvala moja zbunjena prièa, ali je njegovo rumeno lice bez bora, svje¾e od vode i jutra, postalo ¾ivo i nemirno.

- Je li jo¹ u ba¹èi? - upitao je tiho.

- Do zore nije iza¹ao, po danu ne smije.

- ©ta misli¹ da uèinimo?

- Ne znam. Bojim se grijeha. Stigao bi nas prijekor od ljudi ako je kriv, a i za tekiju bi bilo nezgodno. Ali ako nije kriv, grijeh æe pasti na na¹u du¹u. A samo Bog zna svaèiju krivicu, ljudi ne znaju.

Ru¾ièasto polusvjetlo, jo¹ te¹ko sjenkama noæi, vedrina neojaèalog dana, èas kad su sve boje ¾ivlje i svi rijetki ¹umovi jaèi. Ali danas ne primjeæujem radost nezamorenog jutra, svezao sam juèera¹nji dan sa dana¹njim, brige mu ne olak¹av¹i snom.

Kad sam se vratio iz d¾amije, nesmiren jutarnjom molitvom, zatekao sam u tekijskoj ba¹èi stra¾are s Mula-Jusufom. Pretra¾ili su svaki kutak, pregledali kuæicu, ali bjegunca nije bilo.

- Mo¾da sam se prevario - rekao sam nezadovoljnim stra¾arima.

- Nisi se prevario. Pobjegao je sinoæ i sklonio se negdje.

- Jesi li ih ti pozvao? - upitao sam Jusufa poslije. kad su stra¾ari oti¹li.

- Mislio sam da ti tako ¾eli¹. Ne bi mi govorio da nisi ¾elio.

Uostalom, svejedno, tako je najbolje. Skinuo sam odgovornost i krivicu sa sebe, a nikome nije zlo naneseno. Trebalo je da olak¹ano odahnem i ne mislim o pro¹loj noæi.

A mislio sam, vi¹e nego ¹to sam to mogao ma èime opravdati. Obi¹ao sam ba¹èu, tragovi su se vidjeli na pijesku staze, jedna noga obuvena, druga bosa, stajale su uporedo, to je sve ¹to je ostalo od njega, i polomljene granèice biserka, i slika razapetih ruku i nogu na vratima, i prisustvo neèeg neobiènog ¹to lebdi pod granama starih stabala, neki novi miris, odsustvo praznine i pusto¹i, svje¾ina poslije oluje. Sada, kad nije bio u mome doma¹aju, kad nije bilo opasnosti meni od njega ni njemu od mene, mislio sam o tom nepoznatom èovjeku veoma èudnovato, kao da je bujica, èist vjetar, kao da je do¹ao u san. Rastvarao se, iskustvo ga je odricalo, ¾iv èovjek nije odavdje mogao otiæi neprimijeæen, a dva stopala su potvrðivala njegovo prisustvo, ne potiruæi tim stvarnim tragom nekakav èudni smisao koji sam osjeæao, i ne razumijevajuæi ga sasvim. Pobjegao je ispred stra¾ara, kroz prozor svoje kuæe kad su ga tra¾ili, iz zatvora provaliv¹i zid, skoèio je sa stijene, u¹ao u nepoznatu kapiju ne po¹tujuæi tuði ograðeni prostor, nestalo ga je a nije se oglasio korakom izmeðu stra¾a ¹to su ga èekale u obruèu, kao da je duh. Nije mi povjerovao, nikome vi¹e ne vjeruje, bje¾i od tuðeg straha kao i od stra¾arske surovosti, siguran samo u sebe, ¾ao mi je ¹to je potpuno izgubio vjeru u ljude, biæe nesreæan i pust u sebi. Zato je sada ¾iv, i slobodan dodu¹e, ali bih volio da nikad ne sazna kako sam ja mogao biti krivac za njegovu propast. Ne tièe me se taj èovjek, ni¹ta ne dugujemo jedan drugome, ne mo¾e mi uèiniti ni zlo ni dobro, a drago bi mi bilo da ponese u svoju samoæu lijepu misao o meni, da u te¹koj nevjerici prema ljudima saèuva sjeæanje na mene drukèije nego na ostale.

Gledao sam poslije kako Mula-Jusuf prepisuje Kur-an, napolju, pred tekijom, u gustom hladu granate jabuke, potrebno mu je ujednaèeno svjetlo, bez bljeska i bez sjenki. Posmatrao sam punu ru¾ièastu mladiæevu ruku ¹to je izvlaèila slo¾ene zavoje slova, beskrajan niz redova po kojima æe lutati tuðe oèi a neæe ni misliti koliko je trajao ovaj te¹ki rad niti æe mo¾da primijetiti njegovu ljepotu. Zaèudio sam se kad sam prvi put vidio tu mladiæevu neponovljivu vje¹tinu, a evo, i poslije toliko vremena gledao sam je kao èudo. Oplemenjene vijuge, soène obline, uravnote¾eni talas vrsta, crveni i zlatni poèeci ajeta, cvjetni crte¾i na rubovima listova, sve se to pretvaralo u ljepotu koja je zbunjivala èovjeka, pomalo i grije¹nu, jer nije bila sredstvo, veæ sama sebi cilj, sama po sebi va¾na, blje¹tava igra boja i oblika ¹to je odvraæala pa¾nju od onoga èemu treba da slu¾i; pomalo i stidnu, kao da iz tih ukra¹enih stranica izbija putena èulnost, mo¾da zato ¹to je ljepota sama po sebi èulna i grije¹na, a mo¾da i ja vidim stvari kako ne treba.

Dafina je mirisala, ona ista sinoænja ¹to me gu¹ila svojim gustim dahom, iz mahale se èula pjesma, ona ista sinoænja ¹to me zaprepastila golom bestidno¹æu, obuzimao me crni bijes, onaj isti sinoænji ¹to me ispunio strahom, iza¹ao sam iz brazde, ispao iz kruga, ni¹ta me vi¹e ne dr¾i, ni¹ta me ne èuva od mene i od svijeta, ni dan me ne ¹titi, nisam gospodar svojih misli ni svojih postupaka, postao sam jatak razbojnika, treba otiæi odavdje, ma kuda, treba otiæi od ovog mladog èovjeka ¹to me dra¾i ispitivaèkim pogledom, treba govoriti ¹ta bilo, da se ne otkrijem, mnogo zna o meni jutro¹njem, ne¹to tamno ima u njemu, surovo a mirno, nikad vrelije a sigurnije oèi nisam vidio.

Okrenuo sam se od njega, od ru¾ne slike koju sam vidio u njemu, i od bezrazlo¾ne mr¾nje ¹to je u meni buknula, gu¹eæi me kao dim, kao gnjile¾. Kako je samo mirno oti¹ao po stra¾are, da uhvate bjegunca. Ni za trenutak se nije zamislio nad njegovom sudbinom, ni nad njegovim ¾ivotom, ni nad njegovom moguæom nevino¹æu. Ja sam se lomio cijelu noæ, on je presudio odmah. I sad je spokojno ispisivao svoja divna grije¹na slova, vezuæi kao pauk svoja èudesna tkanja, vje¹t, surov, i neosjetljiv kao i on.

Pri¹ao sam nejednakim stopama u pijesku, i izbrisao trag.

- Jedna noga mu je bila bosa - rekao je Jusuf.

Posmatrao me, pratio moje kretanje i moje misli. Obuzela me luda ¾elja da mu pomognem, da ne luta, da ne odgoneta, da mu ka¾em sve o bjeguncu, da ka¾em sve ¹to mislim o njemu, ne bi bilo nimalo lijepo, i o njima, i o sebi, i o mnogoèemu, èak i ono ¹to ne mislim, samo da bude ru¾no.

- Mo¾da su ga veæ uhvatili - rekao sam u omaglici, gotovo gubeæi se.

Tren je bio dovoljan da me opreznost opomene i da se rijeè izmijeni. Upla¹io sam se ovog mladog èovjeka, zbog onog ¹to sam htio da ka¾em, zbog onog ¹to sam mogao da postanem, zbog onog ¹to bi on mogao da uèini.

Moja rijeè je bila neoèekivana, nesaglasna sa vrelinom srdite odluke ¹to se jedva skrila, i sa bojom glasa pode¹enim za huljenje, i on me gledao zaèuðeno, kao razocaran.

I tad mi je postalo jasno da sam od prvog èasa znao ¹ta æe ovaj èovjek uraditi. Kad sam odluèio da sve ka¾em nekome u tekiji, kad sam izabrao ba¹ njega, unaprijed odbaciv¹i sve ostale, kad sam rekao da bi bilo najbolje da se ne mije¹amo, bio sam siguran da æe pozvati stra¾are. Toliko siguran, da sam poslije molitve u d¾amiji hodao okolnim ulicama, da ne bih vidio kako ga hvataju i odvode. Raèunao sam na njegovu bezobzirnost. Znao sam, a ipak sam osjetio gaðenje i prezir prema njemu kad je to uèinio. Bio je izvr¹ilac moje potajne ¾elje, koja nije bila odluka, odluka je njegova, ali èak i da je moja, djelo je njegovo.

A mo¾da sam i nepravedan prema njemu. Ako je zaista mislio da ja ¾elim da se bjegunac preda stra¾arima, krivica bi mu bila u poslu¹nosti, a to nije krivica. Njegovu spremnost da bude surov, jo¹ juèe bih nazvao odluèno¹æu. Danas mu zamjeram. Nije se promijenio on, nego ja, i onda se sve promijenilo.

Htio sam ljubazno¹æu da mu se odu¾im za moguæu nepravdu, koju on nije znao ali je meni smetala, ma da mi¹ljenje o njemu nisam mnogo izmijenio, mr¾nja jo¹ nije izvjetrila iz mene, i mo¾da je nisam dobro ni sakrio. Rekao sam da æe njegov Kur-an biti pravo umjetnièko djelo, a on me pogledao zaèuðeno, gotovo upla¹eno, kao da je èuo prijetnju. Mo¾da zato ¹to je iskrena ljubaznost meðu nama rijetka, a ako se desi, onda slu¾i neèemu.

- Trebalo bi da ode¹ u Konstantaniju, da usavr¹i¹ kaligrafiju.

Sad se na njegovu licu pokazao pravi strah, veoma slabo prikriven.

- Za¹to? - upitao je tiho.

- Ruke su ti zlatne, bila bi ¹teta da ne nauèi¹ sve ¹to se mo¾e.

Sagnuo je glavu.

Nije mi vjerovao. Mislio je da tra¾im izgovor da ga udaljim odavdje. Umirio sam ga, koliko je njegovo nepovjerenje moglo da se sti¹a u tom kratkom èasu, ali je u meni ostao èudan osjeæaj nelagodnosti. Da li je to njegovo nevjerovanje postojalo i juèe, i lani, i uvijek, a ja ga tek sada otkrivam? Zar se i on boji mene, kao i ja njega?

Nikad ranije nisam ovako mislio, sve se mijenja kad se èovjek pomjeri iz le¾i¹ta. A ja ba¹ to nisam htio, ni da se pomjerim iz le¾i¹ta, ni da mijenjam ugao gledanja, jer ne bih bio vi¹e ¹to sam, a ¹ta bih bio, to nitko ne bi mogao da zna. Mo¾da neko nov i nepoznat, kome ne bih mogao da odredim ni predvidim postupke. Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemoæna kad se rodi, stra¹na kad ojaèa.

Jest, htio sam da predam bjegunca stra¾arima, i miran sam radi toga. On je bio izazov, podsticaj, mamljenje u nepoznato, junak iz djeèijih prièa, san o hrabrosti, ludaèki prkos, jo¹ opasniji ako sam samo mislio da je to, trebalo je ubiti svoju neodgovornu misao, njegovom krvlju se ukopati na mjestu koje je moje, moje po razumu i savjesti.

Tekija je mirovala na suncu, ozelenjela br¹ljanom i soènim listom, iz njenih debelih zidova i tamnocrvene kape krova zraèila je stara sigurnost, ispod strehe èulo se tiho golubije gukanje, uspjelo je da prodre u moja dotle zatvorena èula, to se vraæa spokojstvo, ba¹èa miri¹e suncem i dahom zagrijanih trava, èovjek mora da ima neko mjesto koje mu je drago zato ¹to je njegovo, i ¹to je za¹tiæeno, svijet je pun zamki kad si bez oslonca.³ ³ Polako, cijelim stopalom gazim po izbujalom ko¹tanu, rukom dodirujem sedefnu kuglicu biserka, slu¹am grgoljavo oticanje vode, smje¹tam se u stari mir, kao prezdravjeli bolesnik, kao povratnik, stranstvovao sam mi¹lju cijelu dugu noæ, a sad je dan, i sunce, i vratio sam se, i sve je opet lijepo, ponovo dobijeno.

A kad sam do¹ao do mjesta gdje smo se pred zoru rastali, opet sam vidio bjegunca: nejasan smije¹ak i podrugljiv izraz lica lebdjeli su preda mnom, u jari vreline ¹to je osvajala sa danom.

- Jesi li zadovoljan? - upitao je, gledajuæi me mirno.

- Zadovoljan sam. Neæu da mislim na tebe, htio sam da te ubijem.

- Ne mo¾e¹ da me ubije¹. Niko ne mo¾e da me ubije.

- Precjenjuje¹ svoje snage.

- Ne precjenjujem ja, veæ ti.

- Znam. Ti i ne govori¹. Ti mo¾da i ne postoji¹ vi¹e. Ja mislim i govorim umjesto tebe.

- Onda postojim. I utoliko gore po tebe.

Poku¹ao sam da se nasmije¹im sam sebi, nemoæno, gotovo pora¾en. Samo je tren pro¹ao kako sam likovao zbog pobjede nad njim, i onim ¹to je mogao da znaèi, a veæ je o¾ivio u mome sjeæanju, jo¹ opasniji.

5

Jesu li stavljeni katanci na srca njihova?

Na dugom hodniku ¹to obuhvata stari han kao èetvrtasti obruè, ljudi su zakrèili prolaz. Pred vratima jedne sobe èekali su uzbuðeni, sabiv¹i se u gomilu, zatvoriv¹i nepravilan krug, u èijem je praznom sredi¹tu stajao stra¾ar. Nadolazili su i drugi, i hodnik se punio, kao zaèepljen kanal, èula se ¹u¹tava ¹aputanja, ljutita i zaèuðena, gomila ima svoj jezik, drukèiji od jezika kojim se slu¾i svaki od ovih ljudi, lièi na zujanje pèela, ili na re¾anje, gube se rijeèi a ostaje skupni zvuk, gube se pojedinaèna raspolo¾enja a ostaju zajednièka, opasna.

Ubijen je neki putnik, trgovac, sinoæ, sad æe dovesti i ubicu, uhvatili su ga jutros, sjedio je i pio mirno, kao da nije ubio èovjeka.

Nisam smio da upitam ko je ubica, iako mi njegovo ime ni¹ta ne bi reklo. Bojim se da bih ga prepoznao, ma koje ime da èujem, jer sam mislio samo na jednoga. Gotovo i ne razmi¹ljajuæi, pripisao sam ovo ubistvo mome bjeguncu. Uèinio je to sinoæ, gonili su ga, sklopio se u tekiju, a jutros oti¹ao da pije, misleæi da je siguran. Zaèudio sam se kako je uzak krug ¹to se zatvara oko ljudskih ¾ivota, i kako su izukr¹tane staze kojima hodimo. Sinoæ ga je sluèaj doveo do mene, a sad je sluèaj mene doveo da mu vidim kraj. Mo¾da je bilo najbolje da to saznanje i dokaz brze bo¾je pravde ponesem u sebi kao znak i umirenje. Ali nisam mogao, èekao sam da mu vidim lice ¹to me zbunilo sinoæ, i njegovu poru¹enu sigurnost, ili zloèinaèku drskost, da ga odbacim. Slu¹ajuæi oko sebe uti¹an razgovor kako je izvr¹eno ubistvo, no¾em, u vrat i u srce, mislio sam kako sam umije¹an u ru¾nu stvar, kako sam proveo te¹ku noæ, muèen savje¹æu, nièim ne predosjeæajuæi da je to ubica, uprljan susretom, poni¾en njegovim rijeèima, kriv ¹to je pobjegao i ¹to je mogao da ne uèini ludost i da ne svrati u kafanu.

Ali uzalud sam sve zami¹ljao te¾im, optu¾ujuæi se i pretvarajuæi da osjeæam gaðenje. Bilo mi je u stvari lak¹e, muèan teret je spao s mene, nestajalo je more ¹to me pritiskivala neprestano. On je ubica, gadni, surovi ubica ¹to nosi tuðu smrt na o¹trici hitrog no¾a, niza¹to, za rijeè ili za zlato, svim srcem sam ¾elio da to bude, tako bih ga se rije¹io. Zato me dr¾ao taj osjeæaj olak¹anja: sad æu ga istisnuti iz sebe i zaboraviti ludu sinoænju noæ ¹to je kao vatra o¾egla sve ¹to je bilo èuvano u meni kao neprikosnovenost. A ubica je samo nesreænik, i svejedno je da li æu ga pljunuti ili o¾aliti, on u meni mo¾e pokrenuti samo tugu, ili gaðenje, zbog ljudi.

Po tihim uzbuðenim glasovima ¹to su ¹umjeli kao lagani vjetar (sve je iz njega moglo proizaæi, i oluja i ti¹ina), glasovima punim mr¾nje, uzbuðenja, uzdrhtale radoznalosti, mirisa krvi, potajnog divljenja, spremnosti na nasilje i na odmazdu, znao sam da vode ubicu. Najavljivale su ga ¾ivlje kretnje, uznemireno sitno pomicanje nogu ¹to su se premje¹tale na jednom mjestu, radoznalo okretanje prema onima ¹to su nailazili, grè ¹to ih je stegao oduzev¹i im glas, i dah valjda. U potpunoj ti¹ini èuli su se koraci kaldrmisanim hodnikom, i ne di¾uæi glavu, poku¹avao sam da odredim da li je jedan nepotpun, onda sam ga vidio izmeðu dva stra¾ara, od nogu, obje su obuvene, digao sam pogled navi¹e, nièeg se nisam sjeæao od sinoæ osim bijele ko¹ulje i o¹trog lica, ruke su mu vezane unakrst, pomodrele, nateklih ¾ila, ni o njima ni¹ta ne znam, zaustavio sam pogled na mr¹avom vratu, trebalo je da odem ranije, pa bez ¾urbe, i bez volje, prenio oèi na lice. Nije bio onaj od sinoæ.

Znao sam to i prije nego ¹to sam ga vidio.

Ovaj je stajao u krugu, blijed, miran, uèinilo mi se da se èak smije¹i jednim krajem tankih usana, svejedno mu je ¹ta se s njim de¹ava, ili je zadovoljan ¹to ga ljudi posmatraju. Stra¾ari su razmaknuli gomilu i uveli ga u sobu u kojoj je le¾ao ubijeni trgovac.

Po¹ao sam hodnikom, ovo me se ne tièe. Nisam se zaèudio ¹to nije bio on, bilo bi zaista nevjerovatno, a ¾elio sam da bude, èekao sam èudo. Mo¾da sam mu uèinio nepravdu, a mo¾da i nisam, dovodeæi u vezu spolja¹nje uzroke, a zaboravljajuæi sve ¹to sam jutros i sinoæ mislio o njemu. Ali nije bio va¾an on, nego ja. Htio sam da ga se oslobodim, kao i jutros. Ovo je drugi poku¹aj da ga uni¹tim, da kaznim sebe i izbri¹em trag ¹to ga je ostavio.³ ³ Suvi¹e sam se zabavio njime, zamamio je moj duh toliko da sam se kolebao u sebi, ¾eleæi èak da pobjegne potjeri i saèuva slobodu, kao neukroæena rijeka. Bio je jedna moguænost, rijetka i neobièna, koju je trebalo saèuvati.³ ³ Tako sam mislio, i odmah se pokajao. Upao je u moj ¾ivot u èasu slabosti, i bio uzrok i svjedok izdaje, kratkotrajne ali stvarne. Zato sam ¾elio da bude ubica, sve bi tada bilo lak¹e. Ubistvo je manje opasno nego buntovni¹tvo. Ubistvo ne mo¾e biti uzor i podstrek, izaziva osudu i gaðenje, a de¹ava se iznenada, kad se zaboravi strah i savjest, neprijatno je, kao ru¾no podsjeæanje na trajnost niskih nagona kojih se ljudi stide, kao ¹to se stide nedostojnih predaka i prestupnih roðaka. A pobuna je zarazna, mo¾e da podstakne nezadovoljstva, kojih uvijek ima, lièi na juna¹tvo, a mo¾da i jeste juna¹tvo, jer je otpor i neslaganje, izgleda lijepo jer je nose zanesenjaci koji umiru za lijepe rijeèi, sve stavljaju na kocku jer je sve njihovo nesigurno. Zato je privlaèno, kao ¹to ponekad èovjeku izgleda privlaèno i lijepo sve ¹to je opasno.

Otac je stajao nasred sobe, otvorio je vrata i èekao.

Znao sam ¹ta je trebalo uèiniti, priæi mu i zagrliti ga, bez èasa gledanja i oklijevanja. Time bi sve meðu nama bilo rije¹eno na najbolji i najjednostavniji naèin, razvezao bih tako sve uzlove, svoje i njegove, i onda bismo mogli da se pona¹amo kao otac i sin. Ali je te¹ko bilo pru¾iti ruke i zagrliti ovog sijedog èovjeka, koji nije uzalud stajao na sredini sobe, pla¹eæi se ovog susreta. Bili smo zbunjeni obojica, nismo znali kako da se dr¾imo i ¹ta da ka¾emo jedan drugome, izmeðu na¹eg posljednjeg viðenja stajale su mnoge godine, a htjeli smo nekako da sakrijemo da nas je ¾ivot rastavio. Gledali smo se jedan dugi tren, lice mu je izrova¹eno staro¹æu, oèi ukoèeno uprte u mene, ni¹ta nije kao nekad, sve sam morao da nadomje¹tam, o¹tre zategnute crte, sna¾an glas, jednostavnost jakog èovjeka kome ruke ne smetaju, potrebno mi je bilo zbog neèega da ga zami¹ljam neoronulog, dugo sam ga takvog nosio u sjeæanju. A bogzna kako je on mene vidio, ¹ta je tra¾io i ¹ta je na¹ao. Bili smo dva stranca koji nisu htjeli tako da se pona¹aju, a najmuènije je zbog zami¹ljanja kako je.trebalo da bude, ¹ta smo mogli i ¹ta nismo mogli da uèinimo.

Prignuo sam se da ga poljubim u ruku, svi sinovi tako èine, ali nije dopustio, uhvatili smo se za mi¹ice, kao poznanici, i to je bilo najbolje, izgledalo je prisno a nije pretjerano. Ali kad sam osjetio njegove ruke, jo¹ jake, na mojima, kad sam iz blizine vidio njegove sive vla¾ne oèi, kad sam prepoznao njegov krepki miris, drag mi od djetinjstva, zaboravio sam na svoju i njegovu zbunjenost, i djetinjim pokretom prislonio glavu uz njegova ¹iroka prsa, odjednom raznje¾en neèim ¹to sam mislio da je davno nestalo. Mo¾da me uzbudio sam taj pokret, ili blizina starèeva ¹to je pokrenula skrivena sjeæanja, mirisao je na jezero i ¾itna polja, mo¾da je razlog bio u njegovu uzbuðenju, osjeæao sam kako mu drhti kljuènjaèa na koju sam se oslonio èelom, ili me savladala priroda, èudom o¾ivjeli ostatak onoga ¹to je moglo biti moja priroda, iznenadiv¹i i mene samoga obiljem iskrenih suza. Trajalo je to samo trenutak, i jo¹ dok suze nisu poèele ni da se su¹e, zastidio sam se tog smije¹nog djetinjeg postupka, jer nije odgovarao ni mojim godinama ni odjeæi ¹to sam je nosio. Ali sam, zaèudo, dugo poslije pamtio tu stidnu slabost kao beskrajno olak¹anje: na èas samo bio sam izdvojen iz svega i vraæen u djetinjstvo, pod neèiju za¹titu, osloboðen godina, dogaðanja, muka odluèivanja, sve je bilo predato u jaèe ruke od mojih, bio sam divno nejak, bez potrebe za snagom, za¹tiæen ljubavlju koja sve mo¾e. Htio sam da mu isprièam kako sam sinoæ jurio mahalama upla¹en grije¹nom uzbuðeno¹æu ljudi, i sam otrovan èudnim mislima, uvijek je tako kad sam smeten i nesreæan, kao da tijelo tra¾i izlaz iz muka, a sve je to zbog brata, i on, otac, do¹ao je zbog njega, znam i ¾elio sam da mu ka¾em kako se bjegunac sklonio u tekiju i nisam znao ¹ta da uèinim, sve se i¹èa¹ilo u meni, zato sam htio da kaznim i sebe i njega, jutros, i sad, maloprije, iako je svejedno, ni¹ta vi¹e nije na svome mjestu, i zato tra¾im utoèi¹te na njegovim prsima, malen kao nekad.

Ali kad je nje¾nost minula, brzo, kao bljesak munje, vidio sam pred sobom starog èovjeka, zbunjenog i upla¹enog mojim suzama, i znao sam da su bile glupe i nepotrebne. Mogle su da mu ubiju svaku nadu, jer je mislio samo na jedno. Ili da ga uvjere kako sam proma¹io u ¾ivotu, a to nije istina. Jasno mi je bilo i to da ni¹ta ne bi shvatio od svega ¹to sam mislio da ka¾em, iako nisam ni mislio veæ strasno ¾elio, kao dijete, kao nemoænik: odmah bi me sprijeèile njegove u¾asnute oèi i budni stra¾ari moga razuma. ®eljeli smo isto jedan od drugoga, uzdajuæi se on u moju ja u njegovu snagu, nemoæni obojica, i to je bilo naj¾alosnije u ovom viðenju bez svrhe.

Upitao sam ga za¹to nije do¹ao u tekiju, kod nas odsjedaju i nepoznati putnici, a zna kako bi me obradovao. I ljudi æe se èuditi, za¹to da tra¾i konak na drugom mjestu, nismo se ni zavadili ni zaboravili. A i nezgodno je u hanu, han je svaèije svrati¹te, dobro za èovjeka koji nema nikoga svoga, ko zna ko dolazi a ko odlazi, svakakva svijeta ima danas.

Na sva moja uvjeravanja, kojima sam odgaðao ono ¹to je trebalo da doðe, odgovarao je samo jedno: sinoæ je kasno stigao i nije htio da smeta.

Odmahnuo je rukom kad sam upitao da li zna za ubistvo u hanu. Zna.

Nije pristao da preðe u tekiju, po podne se vraæa, noæiæe kod prijatelja u jednom selu.

- Ostani dan-dva, odmori se.

Opet je odmahnuo rukom i glavom. Nekad je govorio lijepo, polako, za sve je imao vremena, sla¾uæi rijeèi u skladno slo¾ene reèenice, bilo je nekog mira i sigurnosti u tom tihom neu¾urbanom govorenju, èinilo se da je iznad stvari i da vlada njima, vjerovao je u zvuk i smisao rijeèi. A sad je to nemoæno odmahivanje rukom znaèilo predavanje pred ¾ivotom, odustajanje od rijeèi koje ne mogu da sprijeèe ni da objasne nesreæu. I zatvarao se tim pokretom, skrivao zbunjenost pred sinom s kojim vi¹e nije znao ni da razgovara, u¾as pred gradom ¹to ga je doèekao zloèinom i mrakom, nesnala¾enje pred nevoljama ¹to su mu upropastile starost. Trebalo je samo da svr¹i posao zbog kojega je i do¹ao, pa da odmah pobjegne iz ove varo¹i koja mu je oduzela sve ¹to je imao, sinove, sigurnost, vjeru u ¾ivot. Osvrtao se oko sebe, gledao u pod, stiskao kvrgave prste, krio oèi. Bilo mi je ¾ao i te¹ko.

- Rasuli smo se - rekao je - samo nas nesreæe okupljaju.

- Kad si èuo?

- Neki dan. Nai¹le neke kirid¾ije.

- I odmah si po¹ao? Upla¹io si se?

- Do¹ao sam da vidim.

Razgovarali smo o zatvorenom bratu i sinu kao o mrtvome, ne pominjuæi mu imena, on nas je, nestali, i sastavio. Mislili smo na njega i kad smo govorili o svemu drugome.

Sad je otac gledao u mene sa strahom i nadom, sve ¹to æu reæi za njega je presuda. Nije pominjao ni bojazan ni oèekivanje, sujevjerno se èuvajuæi da ne ka¾e ma ¹ta odreðeno, pIa¹eæi se zle magije rijeèi. Dodao je samo posljednji razlog, koji ga je i doveo ovamo: - Ti si ovdje ugledan, poznaje¹ sve prve ljude.

- Nije ni¹ta opasno. Govorio je ne¹to ¹to nije trebalo.

- ©ta je govorio? Zar se i za rijeè zatvara?

- Danas æu iæi muselimu. Da saznam razlog i da molim milost.

- Treba li i ja da idem? Reæi æu da su pogrije¹ili, zatvorili su najpo¹tenijeg, o, ne mo¾e uèiniti ni¹ta ru¾no, ili æu kleknuti na koljena, neka vide roditeljsku ¾alost. I platiæu ako treba, prodaæu sve i platiæu, samo neka ga puste.

- Pustiæe ga, ne treba da ide¹ nikud.

- Onda æu èekati ovdje. Neæu izaæi iz hana dok se ne vrati¹. I reci im da mi je samo jo¹ on ostao. Uzdao sam se da æe se vratiti kuæi, da mi se neæe ugasiti ognji¹te. A opet bih sve prodao, ni¹ta mi ne treba.

- Ne brini, sve æe biti dobro, s bo¾jom milo¹æu.

Sve sam izmislio, osim bo¾je milosti, nisam imao srca da ga ostavim bez nade, niti sam mogao da ka¾em da o bratu ne znam ni¹ta. Otac je ¾ivio u naivnom uvjerenju da sam ja bratu moguæa za¹tita svojim prisustvom i svojim ugledom, a nisam htio da mu pomenem da bratu moje prisustvo nije pomoglo a da je i moj ugled doveden u pitanje. Kako bi mogao shvatiti da je dio bratovljeve krivice pao i na mene.

Iza¹ao sam iz hana pod teretom obaveze koju sam preuzeo iz obzira, ne znajuæi kako da je izvr¹im, pritisnut neopreznom rijeèju ¹to je ocu izmakla u tuzi. Nikad je ne bi izrekao da je vladao sobom, po tome sam vidio kolika je njegova ¾alost. A vidio sam i da je mene otpisao, za njega vi¹e ne postojim i isto je kao da sam mrtav, samo mu je onaj drugi ostao. Tako je trebalo i da ka¾em ljudima: ja sam mrtav za oca, samo mu je jo¹ onaj ostao, vratite mu ga. Mene nema. Mir du¹i grije¹nog dervi¹a Ahmeda, umro je, i samo izgleda da je ¾iv. Nikad ne bih saznao to mi¹ljenje o sebi, da ga tuga nije obeznanila, a sad ga znam, i vidim se drukèije, tuðim oèima. Zar je put koji sam izabrao toliko ni¹tavan za moga oca da me radi toga ¾iva sahranio? Zar ovo ¹to èinim za njega nije ni¹ta, zar smo toliko odvojeni, toliko drukèiji, na potpuno suprotnim stazama, da i ne priznaje moje postojanje? Èak ni ¾alosti nije bilo u njemu ¹to me izgubio, toliko je taj gubitak davno i konaèno pre¾aljen. A mo¾e biti da pretjerujem, mo¾da bi otac i zbog mene ovako dojurio, ako bi me zadesila nevolja, i mislio samo na mene, jer je najpreèi onaj kome je najte¾e.

©ta se to odjednom desi, koji se to kamen iz temelja izmakne pa sve poène da se ru¹i i odronjava? ®ivot je izgledao èvrsta zidanica, nijedna pukotina se nije vidjela, a iznenadan potres, besmislen i neskrivljen, poru¹io je ponosnu zidanicu kao da je od pijeska.

S brda, iz ciganske mahale, ¹to se povukla u vis i na kraj, zaglu¹no je udarao bubanj i pi¹tala zurna, ðurðevsko veselje se sruèivalo na kasabu kao pljusak, neprestano, nikud se od njega nije moglo pobjeæi.

Budale, mislio sam nesabrano, juèera¹njom srd¾bom. Oni i ne znaju da ima va¾nijih stvari na svijetu.

Ali moja ljutina nije bila vrela kao sinoæ. Nije bila ni ljutina, veæ uvrijeðenost. To ludo veselje je smetnja i nepravda, moja briga je ote¾ana njime. Sav sam se pretvorio u nju, postala je moj svijet i moj ¾ivot, ni¹ta izvan nje ne postoji.

Nesavladivo je te¹ko sve ¹to sam mogao da uèinim, lièilo je na prestup ili na prve korake u ¾ivotu. A morao sam, zbog sebe, brat sam mu, zbog njega, brat mi je, i ne bih tra¾io drugi ni bolji razlog izvan tog uobièajenog ¹to lijepo zvuèi i obja¹njava se sam sobom, da nije bilo ovog nemira u meni, ovog nespokojstva punog crne slutnje, ¹to me nagonilo da zelenom srd¾bom mislim na zatvorenog brata: za¹to mi je to uèinio. U poèetku sam poku¹avao da se odbranim od te sebiène misli. Nije lijepo, govorio sam sam sebi, ¹to njegovu nevolju smatra¹ samo svojom nesreæom, on je krv tvoje krvi, treba da mu pomogne¹, ne misleæi na sebe.

Tako bi bilo ljep¹e, mogao bih da budem ponosan na svoju plemenitu misao, ali nisam uspijevao da odstranim brigu o sebi. I odgovarao sam svojoj nemoænoj èistoj misli: da, brat mi je, ali ba¹ zato je te¹ko, i na mene je bacio sjenku. Ljudi su me gledali podozrivo, podsmje¹ljivo ili sa¾aljivo, neki su okretali glavu da nam se pogledi ne sretnu. Uvjeravao sam sam sebe: to je nemoguæe, samo ti se èini, svako zna da postupak tvoga brata nije tvoj, ma kakav da je.

Ali uzalud, pogledi ljudi nisu kao ranije. Te¹ko ih je izdr¾ati, neprestano podsjeæaju na ono ¹to bih htio da ne znaju. Bezuspje¹no nastoji¹ da ostane¹ èist i slobodan, neko tvoj æe ti zagorèati ¾ivot.

Skrenuo sam iz èar¹ije, putem pored rjeèice, iduæi za njenim tokom, izmeðu ba¹èa i njenog plitkog korita, tuda ljudi samo prolaze, ne zadr¾avaju se; najbolje bi bilo otiæi za njenom vodom daleko izvan kasabe, u polje izmeðu brda, znam da ne valja kad èovjek ¾eli da pobjegne, ali se misao sama oslobaða kad joj je te¹ko. U plitkoj vodi plivaju sitni srebrni èikovi, izgleda da nikad ne narastu, i to je dobro, gledam ih uporno, ne zastajuæi, dr¾im se njih, ovo nije moj put, trebalo je da idem na drugu stranu, ali se ne vraæam, uvijek ima vremena za ono ¹to je neprijatno.

Bilo bi lijepo da sam skitnica. On uvijek mo¾e da tra¾i dobre ljude i drage krajeve, i nosi vedru du¹u otvorenu za ¹iroko nebo i slobodan drum koji ne vodi nikuda, koji vodi svukuda. Kad èovjeka samo ne bi dr¾alo osvojeno mjesto.

Idi od mene, odvratna nemoæi, zavarava¹ me la¾nim slikama rastereæenja, koje nisu èak ni ¾elje.

Putem iza sebe zaèuo sam potmuli topot, kao ispod zemlje. Veliki d¾elep goveda i¹ao je pored rijeke u oblaku pra¹ine.

Skrenuo sam u jednu ba¹tensku kapiju da propustim tu stoglavu rogatu snagu, slijepu i ludu, ¹to je zatvorenih oèiju jurila na ¹ibe gonièa.

Na konju ispred d¾elepa jahao je Hasan, u crvenoj kabanici, uspravan, vedar, jedini on miran i nasmijan u toj gu¾vi, u tom uzbuðenom mukanju, vici i psovkama ¹to su se razlijegali rijeènom dolinom.

Uvijek isti.

Poznao je i on mene, i odvojiv¹i se od d¾elepa, od gonièa, od oblaka pra¹ine, dokasao do moje kapije.

- Ne bih ¾elio da ba¹ tebe pregazim - rekao je smijuæi se. - Da je neko drugi, ne bih ¾alio.

Sjahao je, lako, kao da je tek po¹ao na put, i sna¾no me zagrlio. Bilo mi je èudno i nelagodno kad sam osjetio klije¹ta njegovih ¹aka na svojim ramenima, on je uvijek neskriveno pokazivao svoju radost. A ba¹ to me i èudi, ta radost. Je li to zbog mene, ili je rasipno razbacivanje, isto prema svakome? Prazna ¾ivotna vedrina ¹to se presipa kao voda, bezvredna jer je svaèija.

Vraæa se iz Vla¹ke, mjesecima je na putu, pitam ga iako znam, samo da ne¹to govorim. Sinoæ sam bio spreman da ga izdam sestri.

- Potavnio si - ka¾e.

- Imam briga.

- Znam.

Odakle je mogao da zna? Gotovo tri mjeseca je hodao po tuðim zemljama, hiljade milja je pre¹ao trgujuæi, i tek ¹to je stigao, sve je èuo. A ja sam mislio da ni svi ljudi u kasabi ne znaju. Uvijek svi znaju za nesreæu i zlo, samo dobro ostaje skriveno.

- Za¹to je zatvoren?

- Ne znam. Ne vjerujem da je ikakvo zlo mogao da uèini.

- Da je uèinio zlo, znao bi.

- Bio je miran - rekao sam, ne razumjev¹i ga.

- Na¹i ljudi ¾ive mirno, a stradaju naglo. ®ao mi je, i zbog njega, i zbog tebe. Gdje je sad?

- U tvrðavi.

- Pozdravio sam je izdaleka, zaboravio sam ¹ta je u njoj. Doæi æu veèeras u tekiju, ako ti neæu smetati.

- Za¹to bi mi smetao! - Kako je hafiz Muhamed?

- Dobro.

- Sve æe nas on ukopati - nasmijao se opet.

- Èekaæemo te veèeras.

Neæe mi ni pomoæi ni smetati njegova prazna neplodna dobrota. Sve je u njega prazno i nekorisno, i mirna narav, i vedro raspolo¾enje, i bistar um, prazno i povr¹no. Ali je on bio jedini èovjek u kasabi koji mi je rekao rijeè sauèe¹æa, nekorisnu ali sigurno iskrenu. Pa opet, stidim se da ka¾em, lièila je na milostinju siromaha, i nije me ni zagrijala ni ganula.

Odjahao je ispred volovskih rogova, spu¹tenih kao za napad, zavijen pra¹inom ¹to je kao siv mjehur plovila nad govedima, skrivajuæi ih.

Dr¾ao sam ga na odstojanju, zbog onog sinoæ, i zbog onog ¹to èekam.

U mislima sam skrenuo preko drvenog mosta, na drugu obalu, u ti¹inu mirnih sokaka u kojima korak ostaje usamljen, a kuæe su skrivene u granama drveæa iza visokih ograda, kao da se sve sklanja jedno pred drugim, izdvajajuæi se u samoæu i mir. Nikakva posla nisam imao tamo, a ¾elio sam da odem, odla¾uæi sve prije nego ¹to sam i¹ta poku¹ao. Mo¾da bih i oti¹ao u te mrtve skrivene sokake, na drugu stranu, kud je lak¹e, ali sam tada iz èar¹ije èuo upla¹eno udaranje bubnja, drukèije nego cigansko, i piskav zvuk trube sa sahat-kule, u nevrijeme, i zbrkane nejasne glasove ¹to su se dozivali u zajednièkoj muci, lièilo je na napadnutu ko¹nicu, zujale su uskome¹ane ljudske pèele, odlijetale da pobjegnu i vraæale se da brane, vièuæi kletve i dozivajuæi u pomoæ.

Iznad kasabe dizao se polako siv konèiæ dima, kao da se u to tanko povjesmo uprela ljudska cika postav¹i vidljiva, a oko njega su letjela jata golubova, dignuta vikom i vrelinom.

Uskoro je stub vatre ojaèao i poèeo da se ¹iri iznad kuæa, gust i crn. To se plamen oslobodio i, nesmiljen, ¾estok, bujan, skakao sa neskrivenom rado¹æu s krova na krov, natkriljen nad vikom i strahom ljudi.

Nagonski sam zadrhtao pred tom nesreæom, uvijek smo ugro¾eni, uvijek se ne¹to ru¾no de¹ava, a onda sam se odvojio svojom nevoljom, bila je te¾a od ove, i va¾nija, èak sam sa zadovoljstvom poèeo da gledam u vatru, nadajuæi se da æe ljudi pred njom ostati nemoæni, i da æe se tako rije¹iti sve, i moje. Ali bila je to trenutna ludost, poslije me se nije ticalo.

I eto, kada sam imao dovoljno razloga da skrenem s puta, da ne izvr¹im ono ¹to sam naumio, odluèio sam da ne odgaðam. Nisam mnogo razmi¹ljao, ali je mo¾da o¾ivjela u meni nada da je lak¹e govoriti o milosti u ovakvoj nesreæi koja podsjeæa ljude na krhkost i nemoæ pred voljom gospodnjom.

A imam prava da znam o roðenom bratu onoliko koliko treba da mi ka¾u, koliko bi rekli svakome, du¾an sam da mu pomognem, ako je moguæe. Ru¾no bi bilo da ostanem po strani, svako bi mi zamjerio. Koga imam osim njega? I koga on ima osim mene? Hrabrio sam se i opravdavao, utvrðivao svoje pravo i pripremao odstupnicu. Nisam zaboravio ¹ta sam mislio prije toga, da se bojim za sebe i da ¾alim njega, èak nisam znao ni ¹ta je va¾nije, niti sam lako odvajao jedno od drugoga.

Pred muselimatom je stajao stra¾ar, sa sabljom o pojasu i malom pu¹kom u bensilahu. Nikad ovdje nisam bio, i nisam mislio o naoru¾anim stra¾arima koji stoje kao prepreka.

- Je li muselim u muselimatu?

- Za¹to?

Potajno sam se nadao da neæu naæi muselima, vatra je u gradu, i drugih poslova ima svakakvih, èudo bi bilo da je ba¹ ovdje kad ga ja tra¾im, mo¾da me ta skrivena misao i natjerala da doðem, jer ga neæu naæi, i oti¹ao bih odgodiv¹i posjetu za drugi dan. Ali kad me stra¾ar, s rukom na jabuci pu¹ke, drsko upitao ono ¹to ga se ne tièe, buknula je u meni ljutina, kao da je nespokojstvo na¹lo odu¹ka, jedva doèekav¹i da se istutnji kako bilo. Ja sam dervi¹, ¹ejh tekije, i jedan sejmen ne mo¾e da me doèekuje tako, s rukom na pu¹ci, makar i zbog ove odjeæe koju nosim. Bio sam iskreno uvrijeðen, a docnije sam mislio kako se za strah svetimo gdje mo¾emo. Njegovo pitanje je grubo, isticalo je njegovo pravo i znaèaj, oznaèilo je moju bezvrijednost, pokazalo mi da ni red kojem pripadam ne uliva po¹tovanje. A sve to nije moglo da poslu¾i kao izgovor da odem. Da je rekao da muselima nema, ili da danas ne prima, bio bih mu zahvalan i oti¹ao s olak¹anjem.

- Ja sam ¹ejh mevlevijske tekije - rekao sam tiho, smirujuæi srd¾bu. - Treba da se vidim s muselimom.

Stra¾ar je gledao mirno, nimalo zbunjen mojim rijeèima, sumnjièav, uvredljivo nemaran prema onome ¹to sam rekao. Upla¹io sam se tog kurjaèkog mira, uèinilo mi se da bi on, bez radosti i bez ljutine, mogao da izvuèe kuburu i da me ubije. Ili da me pusti muselimu. On je sinoæ gonio moga bjegunca, on je odveo moga brata u tvrðavu, on je kriv njima. A oni su krivi meni, zbog njih sam sad ovdje.

Ne ¾ureæi, oèekujuæi jo¹ ne¹to od mene, grdnju ili molbu, zovnuo je drugog stra¾ara, iz hodnika, i rekao mu da nekakav dervi¹ hoæe muselimu. Nisam se pobunio protiv tog obezlièenja, mo¾da je tako bolje. Muselim sad neæe odbiti mene veæ nekog bezimenog dervi¹a.

Èekali smo da ta poruka proðe kroz hodnike i da se vrati odgovor. Stra¾ar je opet stao na svoje mjesto, ne gledajuæi me, s rukom na kuburi, nije ga se ticalo da li æe me primiti ili odbiti, njegovo crno mr¹avo lice zraèilo je spokojnom bezobzirno¹æu kojom ga je hranilo ovo mjesto.

Èekajuæi, pokajao sam se ¹to sam se zainatio da preðem ovu prepreku, misleæi da je ni¹tavna, a ona je isto ¹to i muselim, njegova ispru¾ena ruka. Sad vi¹e nisam mogao da odem, sam sebe sam prikovao za ovo mjesto, doveo sam se u priliku da me uvedu ili vrate. Ne znam ¹ta je gore. Namjera mi je bila da svratim kod muselima, poznavao sam ga, i da povedem razgovor o bratu, kao usput. Sad je to nemoguæe, pokrenuo sam èitav tespih ljudi, zahtijevao da me muselim primi, razgovor vi¹e ne mo¾e biti uzgredan, dat mu je znaèaj prava. A biæe priznanje kukavièluka, ako budem govorio u pola glasa, ponizno. ®elio sam da saèuvam i dostojanstvo i opreznost. Drskost mi ne bi pomogla, i nemam je, poniznost bi me uvrijedila, a osjeæam je u svim ¾ilama.

Bolje bi bilo da me odbije, bio sam zbunjen i nepripremljen, uzalud sam zami¹ljao ¹ta æu reæi, uzalud sam zami¹ljao izraz lica koji æu unijeti u sobu, vidio sam zgrèene crte usplahirenog èovjeka koji nije znao èak ni ¹ta ga goni na taj korak, ljubav prema bratu, strah za sebe, obzir prema ocu, i koji strepi, kao da èini ne¹to zabranjeno, kao da sve dovodi u pitanje. ©ta sam dovodio u pitanje? Nisam znao, zato i ka¾em: sve.

Pozvali su me da uðem.

Muselim je stajao kraj prozora, gledao po¾ar. Kad se okrenuo, vidio sam da je nesabran, u njegovu pogledu nisam ugledao sebe, kao da me nije poznao. Nièim mi nije pomoglo to nepokretno lice.

U jednom trenu, dok sam gledao njegove odbojne oèi, ¹to su èekale da mi presude, osjetio sam se kao krivac. Stajao sam izmeðu njega i poèinjenog nepoznatog zloèina, i on me gurao od sebe, bli¾e prestupniku.

Mogao sam da uðem u razgovor na vi¹e naèina, da nisam bio uzbuðen. Mirno: - Nisam do¹ao da branim veæ da pitam. ©iroko: - Kriv je èim je zatvoren, mogu li da znam ¹ta je uèinio? Umjereno uvrijeðeno: - Zatvoren je, dobro; bilo bi pravo da ste i mene obavijestili. Trebalo je poæi s nekom namjerom, s nekim odreðenim htijenjem, pokazujuæi vi¹e èvrstine u ovom uplitanju, a ja sam izabrao najgori naèin, nisam ga ni izabrao, sam se nametnuo.

- Htio sam da pitam za brata - rekao sam smeteno, poèinjuæi kako ne treba, bez sigurnosti, odmah otkrivajuæi slabo mjesto, ne uspjev¹i da pripremim povoljniji prijem i utisak. To te¹ko neprobuðeno lice me prisililo da ka¾em ¹ta bilo, sve odjednom, da bi me prepoznao, da bi me primijetio.

- Brata? Kakvog brata?

U tom gluhom pitanju, u mrtvom glasu, u èuðenju ¹to sam pretpostavljao da bi trebalo da zna ne¹to neva¾no, osjetio sam kako smo se brat i ja smanjili do zrnca prasine.

Neka mi oproste svi èasni ljudi, hrabriji od mene, svi dobri ljudi koji nisu do¾ivjeli isku¹enje da zaborave ponos, ali moram da ka¾em, ni¹ta mi ne bi pomoglo kad bih pred sobom skrio istinu: nije me uvrijedila njegova namjerna grubost, ni stra¹na daljina koju je postavio izmeðu mene i sebe. Upla¹ilo me to, jer je bilo neoèekivano, osjetio sam se nespokojan i ugro¾en, brat nije postojao kao moguæa spona izmeðu nas, trebalo ga je o¾ivjeti, dovesti ga pred njega prvi put, i prvi put odrediti stepen njegove krivice. Ali ¹ta sam mogao da ka¾em da ne nanesem ¹tetu bratu i da ne uvrijedim muselima?

Rekao sam da ¾alim ¹to se to desilo, nesreæa me pogodila kao smrt moga najbli¾eg, sudbina me nije saèuvala od nevolje da roðenog brata vidim tamo kuda odlaze grije¹nici i neprijatelji, i da me ljudi gledaju s èuðenjem, kao da sam i ja ponio dio krivice, ja koji godinama èasno slu¾im Bogu i vjeri. I jo¹ dok sam govorio, znao sam da je to ru¾no, èinio sam izdaju, ali su rijeèi tekle lako i iskreno, tu¾ba na sudbinu otimala se sama od sebe, sve dok prijekor iz mene nije postao toliko jak i glasan, da mi se ogadio taj slatki plaè nad sobom, zbog kukavièluka kojem nisam znao pravi razlog, zbogsebiènosti ¹to je ugu¹ila svaku drugu misao. Ne! zazivalo je ne¹to u meni, ru¾no je, zar si do¹ao da sebe brani¹, od èega, brat je u opasnosti, stidjeæe¹ se poslije, ote¾aæe¹ mu polo¾aj, uæuti i izaði, reci i izaði, reci i ostani,pogledaj mu u oèi, samo te pla¹i svojim kumirskim licem,uæutkaj bezrazlo¾ni strah, nema¹ èega da se boji¹, ne sramoti se jadikovkama i pred njim i pred sobom, reci ono ¹to mora¹.

I rekao sam. Da je brat, kako sam èuo, uèinio ne¹to ¹to mo¾da nije trebalo, ja ne znam, ali ne vjerujem da je ne¹to te¹ko, zato molim muselima da ispita tu stvar, kako se zatvoreniku ne bi pripisalo i ono ¹to nije.

Bilo je malo to ¹to sam rekao, nedovoljno hrabro i nedovoljno po¹teno, ali to je sve ¹to sam mogao. Obuzimao me te¾ak umor.

Njegovo lice ni¹ta nije govorilo, nije odavalo ni srd¾bu ni razumijevanje, iz njegovih usta mogla je da izaðe i osuda i blagost. Docnije sam se nesigurno prisjeæao da sam tada mislio kako je u stra¹nom polo¾aju svako ko moli: nu¾no malen, ni¹tavan, pod tuðom nogom, kriv, poni¾en, ugro¾en od tuðeg hira, ¾eljan sluèajne dobre volje, podlo¾an tuðoj moæi, ni¹ta od njega ne zavisi, èak ni izraz straha ili mr¾nje koji ga mo¾e upropastiti. Pod tim pogledom bez sjaja, ¹to me jedva vidio, prestao sam da oèekujem dobru rijeè ili milost, i samo ¾elio da odem, a sve neka se svr¹i kako alah hoæe.

Napokon je muselim progovorio, a bilo mi je veæ svejedno, mrtvo kao ¹to je i æutao, godinama naviknut na taj stav neprobojnosti i strogog prezira, ali mi je i to bilo svejedno. Malo me muèilo gaðenje.

- Brat, veli¹? Zatvoren?

Pogledao sam kroz prozor, vatra je uga¹ena, samo se jo¹ dim vukao iznad èar¹ije, trom, crn. ©teta ¹to nije sve uni¹tila.

- Zna¹ li za¹to je zatvoren?

- Do¹ao sam da pitam.

- Eto, ne zna¹ ni za¹to je zatvoren. A dolazi¹ da moli¹, bez obzira ¹ta je uèinio.

- Nisam do¹ao da molim.

- Hoæe¹ li da ga optu¾i¹?

- Neæu.

- Mo¾e¹ li da navede¹ svjedoka za njega ili protiv njega? Da uka¾e¹ na druge krivce? Ili sauèesnike?

- Ne mogu.

- ©ta onda hoæe¹?

Govorio je lijeno, s prekidima, okreæuæi glavu u stranu, kao da je uvrijeðen, kao da mu je muèno ¹to mora da obja¹njava tako jasne stvari i ¹to gubi vrijeme s nerazumnim èovjekom.

Obuzeo me stid. Zbog straha, zbog kukavièke sebiènosti, zbog njegova prezira, zbog prava na grubost, zbog dosade koju nije krio, zbog toga ¹to me ponizio, ¹to je razgovarao sa mnom kao da sam hamal, softa, du¹manin. Navikao sam da slu¹am, da ne prigovaram, da sagibam glavu, èak i to ¹to sam pitao za brata lièilo mi je gotovo na prestup, ali je osionost ovog surovog èovjeka, a mo¾da jo¹ vi¹e njegova prostaèka neuètivost, ugu¹ila u meni dugu naviku. Osjeæao sam da postajem zelen od mr¾nje, iako sam znao da mi nije korisna. Njemu je svejedno, meni nije, on to i hoæe, on nastoji, èak i ne nastoji, on zraèi osjeæanjem odvratnosti prema ljudima. Ne znam za¹to mu je stalo da stvara neprijatelje, i ne tièe me se, ali kako smije prema meni tako da se pona¹a? Jo¹ me zavaravala misao o znaèaju reda i poziva kome sam pripadao.

Ljudi ¾ive mirno, a umiru naglo, rekao je onaj èudni d¾elepèija, Hasan, ¹to nikad neæe prenagliti ni stradati zbog nepromi¹ljenosti. I ja sam vjerovao da sam siguran od iznenaðenja u sebi.

- ©ta hoæu? - rekao sam, èudeæi se sam sebi i znajuæi da nije dobro ¹to to govorim. - Nije trebalo to da ka¾e¹. Je li zloèin upitati za brata, ma ¹ta da je uèinio! To mi je du¾nost, i po bo¾jim i po ljudskim zakonima, svako bi mogao da me pljune ako bih se oglu¹ioo to svoje pravo. I sve nas, kad bi se to pravo osporilo. Jesmo li postali ¾ivotinje, ili gori od ¾ivotinja?

- Rijeèi su ti te¹ke - rekao je isto onako mirno,samo su mu se suzili kapci na te¹kim oèima. - Na èijoj je strani pravo? Ti brani¹ brata, ja zakon. Zakon je strog, ja mu slu¾im.

- Ako je zakon strog, treba li mi da budemo kurjaci?

- Je li kurjaèki braniti zakon, ili ga napadati, kao ti?

Htio sam da ka¾em da je kurjaèki biti surov po svaku cijenu. Èovjek strada naglo. Dobro je ¹to ni¹ta nisam odgovorio na njegov izazov, on osjeæa potrebu i zadovoljstvo da izbezumljuje ljude.

Poslije sam bio poti¹ten, ljutina me brzo pro¹la, a smijenilo je kajanje zbog naglosti koja mi nije svojstvena. Odgovorio sam o¹tro, jer sam bio suvi¹e napregnut, nesposoban da obuzdam nerazmi¹ljene porive. Sve ¹to se tada uèini, obièno je ¹tetno: to je oblik glupog juna¹tva, samoubilaèki prkos bez svrhe, koji ne traje dugo i ostavlja nezadovoljstvo sobom. l zaka¹njelo naknadno razmi¹ljanje koje nièemu ne slu¾i.

Desilo se ono èega sam se najvi¹e pla¹io, reèeno mije da branim brata, suprotstavljajuæi se zakonu. Ako je zaista tako, ako nekome izgleda da je tako, jer ja znam da nije, ako ljudi budu mislili da ja svoj lièni gubitak pretpostavljam svemu izvan mene, onda je sve ispalo kako najgore mo¾e biti, i moja mutna strahovanja bila su opravdana. A najgore je ¹to u stvari nisam branio brata, samo sam se u jednom nerazumnom trenutku pobunio protiv stra¹ne surovosti, a nisam bio ni na njegovoj ni na muselimovoj strani. Nisam bio nigdje.

Drago mi je ¹to je podne blizu, ¹to neæu ostati sam, odvojiæu se molitvom od dana¹njeg dana, ostaviæu muènu misao pred d¾amijskim vratima, èekaæe me sigurno, ali æu bar neko vrijeme biti bez nje.

Kad sam stao pred nekoliko vjernika i poèeo molitvu, jaèe nego ikad osjetio sam za¹titnièki mir poznatog mjesta, gusti topli miris istopljenog voska, ljekovitu ti¹inu bijelih zidova i èaðave tavanice, materinsku nje¾nost sunèanog svjetla ¹to je iskrilo na zlatnim zrncima pra¹ine. Ovo je moja dr¾avina, pohabani æilimi, bakreni svijeænjaci, mihrab gdje klanjam pred ljudima pogru¾enim na koljenima, moja ti¹ina i sigurnost, godinama sam ovdje svoj, znam æilimsku ¹aru gdje staje moja stopa, istrvena je i izblijedjela, trag svoj sam ostavio na onome ¹to traje du¾e od nas, iz dana u dan vr¹im svetu du¾nost u ovoj kuæi ¹to je postala moja, na¹a i bo¾ija, krijuæi i od samog sebe da je bila najvi¹e moja. Ali toga dana, toga podneva, osloboðen more, vraæen iz èudnog svijeta na koji nisam naviknut u ovaj sti¹ani mir, ja nisam vr¹io du¾nost, bio sam siguran da nikome ne slu¾im veæ da sve slu¾i meni, da me zaklanja i vraæa, da potire ru¾an san o neèemu nejasnom. Ronio sam u nasladu poznate molitve, osjeæao da mi se vraæa poremeæena ravnote¾a zbog svega ¹to je godinama moje, zbog prisnih mirisa, nejasnog mrmljanja ljudi, tupih udara koljena, zbog molitava uvijek istih, zbog kruga ¹to se zatvarao kao odbrana, kao tvrðava, opravdavajuæi me i potvrðujuæi. Ne prekidajuæi molitvu, vr¹eæi je navikom, vidio sam sunèevu zraku ¹to se probija kroz staklo, zategnuta od prozora do mojih ruku, kao da se igrala, izazivajuæi me; èuo sam vedar svaðalaèki cvrkut vrabaca oko d¾amije, neprekinut ¾amor njihovih glasova, veselo ¾utih, èinilo mi se, kao ¾ito i sunce; i ne¹to toplo i vedro lebdjelo je oko mene, odvajajuæi me, budeæi sjeæanje na ono ¹to je jednom bilo, ne znam kad, ne znam gdje, ali bilo, nemam potrebe da ga o¾ivljavam, ¾ivo je, jako i drago kao nekad, kao nikad, neuoblièeno i zato sveobuhvatno, bilo je, znam, mo¾da u djetinjstvu, koje vi¹e ne postoji u sjeæanju veæ u ¾aljenju, mo¾da u ¾elji da bude, i biva, prozraèno, lagano, kao njihanje, tihi tok vode, miran ¹um krvi, sunèana radost ni zbog èega, i znao sam da je to grijeh, to zaboravljanje u molitvi, ta slast tijela i misli, a nisam mogao da se otmem, nisam ¾elio da prekinem taj èudni zaborav.

A onda se prekinuo sam.

Uèinilo mi se da iza mojih leða, meðu ljudima u molitvi, stoji moj sinoænji bjegunac. Nisam smio da se okrenem, ali sam bio siguran da je u d¾amiji, u¹ao je poslije mene, ili ga nisam vidio. Njegov glas se èuje drukèije nego ostali, dublji je i mu¹kiji, njegova molitva nije molba veæ zahtjev, oèi su mu o¹tre, pokreti gipki, ime mu je Ishak, zovem ga tako jer je tu i jer mu ne znam ime, a treba da znam. Do¹ao je mene radi, da mi zahvali, ili sebe radi, da se skloni. Ostaæemo sami poslije namaza, da ga pitam ¹to sam propustio sinoæ. Ishak, ponavljam, Ishak, to je ime moga ujaka koga sam kao dijete mnogo volio, Ishak, ne znam kako ih dovodim u vezu, i kako i za¹to tako uporno dozivam djetinjstvo, sigurno je to bje¾anje. Bje¾anje od ovoga ¹to jest, spasavanje nesvjesnim sjeæanjem i ludom ¾eljom da ne bude stvarnosti, neostvarivom ¾eljom, natjerala bi me u oèaj da je bila stvarna misao, a ovako se èak i ostvarivala, u trenucima, izvitoperenjima, maglovitim zanosima, u kojima su tijelo i nepoznate unutra¹nje snage tra¾ile izgubljeni mir. Nisam bio svjestan u tom èasu da je vijek zaboravu kratak, ali kad se javila misao o Ishaku, znao sam da se moj mir opet muti, jer i Ishak je iz onoga svijeta na koji nisam htio da mislim, i mo¾da sam zato i ¾elio da ga smjestim u prostor dalekih snova, odvajajuæi ga od èasa i vremena u kome nismo mogli biti zajedno. ®elio sam da se okrenem, molitva mi je zbog njega bila prazna, svedena na rijeèi bez sadr¾ine, i du¾a nego ikad.

O èemu bih s njim govorio? O sebi neæe da ka¾e ni¹ta, uvjerio sam se sinoæ. Govorili bismo o meni. Sje¹æemo ovdje, u ovaj prazan prostor d¾amije, u svijetu a izvan njega, sami, smije¹iæe se onim svojim sigurnim dalekim osmijehom, koji i nije osmijeh veæ pronicljiva hladnoæa, pogled koji sve vidi ali se nièemu ne èudi, slu¹aæe me pa¾ljivo, zagledan u ¹aru æilima pred sobom ili u sunèanu zraku ¹to se uporno probija kroz iskrièavu sjenku, i reæi æe mi istinu od koje æe mi biti lak¹e.

Zami¹ljajuæi taj razgovor, o¾ivljavao sam njegov lik, ne èudeæi se kako sam mnogo od njega zapamtio, èekao sam da ostanemo sami, kao sinoæ, da nastavimo neobièni razgovor, ne krijuæi se. Taj nemirni pobunjeni èovjek koji je mislio suprotno od svega ¹to sam ja mogao da pomislim, hirom potpune nedosljednosti izgledao mi je kao èovjek na koga bih mogao da se oslonim. Sve ¹to je èinio bilo je ludo, sve ¹to je govorio bilo je neprihvatljivo, a samo bih njemu mogao da se povjerim, jer je nesreæan ali po¹ten, ne zna ¹ta hoæe ali zna ¹ta radi, ubio bi ali ne bi prevario. I dok sam tako ispisivao u svom srcu lijepe osobine potpuno nepoznatog odmetnika, nisam ni primijetio koliki sam put pre¹ao od sinoæ. Jutros sam htio da ga predam stra¾arima, a u podne sam bio na njegovoj strani. Ali, ni jutros nisam bio protiv njega, a i sad bih ga mo¾da prijavio, i to dvoje nema meðu sobom veze, ili ima, ali nekako naopako, sasvim spleteno. U stvari, bio sam samo siguran da bi mi on, Ishak, pobunjenik, mogao da objasni neke stvari zauzlane u meni u èvor. Jedini on. Ne znam za¹to, mo¾da ¹to je patio, ¹to je u mukama stekao iskustvo, ¹to ga je pobuna oslobodila naviknutog mi¹ljenja koje ve¾e, ¹to nema predrasuda, ¹to je ra¹èistio sa strahovima, ¹to je po¹ao putem koji nema izlaza, ¹to je veæ osuðen i samo junaèki odgaða smrt. Takvi ljudi mnogo znaju, vi¹e nego mi koji klecamo od nauèenog pravila do straha od grijeha, od navike do strepnje pred uvijek moguæom krivicom. I mada nikad ne bih po¹ao putem odmetni¹tva, ni u mislima èak, rado bih èuo njegovu istinu. O èemu?

Ne znam o èemu.

Reæi æu mu ovako:

Dvadeset godina sam dervi¹, a malim djetetom sam po¹ao u ¹kolu, i ne znam ni¹ta izvan onoga ¹to su htjeli da me nauèe. Uèili su me da slu¹am, da trpim, da ¾ivim za vjeru. Boljih od mene je bilo, vjernijih nema mnogo. Uvijek sam znao ¹ta treba da èinim, dervi¹ki red je mislio za mene, a osnovi vjere su i tvrdi i ¹iroki, i ni¹ta moje nije postojalo ¹to se u njih nije moglo uklopiti. Imao sam porodicu, ¾ivjela je svojim ¾ivotom, moja po krvi i dalekom sjeæanju, po djetinjstvu koje cijelog ¾ivota zatrpavam, varajuæi se da je mrtvo, moja jer tako treba da bude, volio sam tu ljubav bez dodira i koristi, iako je zato bila i hladna. Postojali su, moji su, i to mi je bilo dovoljno, i njima valjda, tri viðenja u ovih dvadeset godina nisu ni¹ta ni pokvarila ni popravila, nisu ni smetali ni pomagali mojoj slu¾bi vjeri, iako sam vi¹e osjeæao ponos ¹to sam na¹ao ¹iru porodicu, nego ¾alost ¹to sam se udaljio od svoje vlastite. I eto, desilo se da je moga brata stigla nesreæa. Ka¾em tu rijeè, jer ne znam pravu, ne mogu da ka¾em ni pravda ni nepravda, i tu poèinje muka. Ne volim nasilje, mislim da je to znak slabosti i nerazumnog rasuðivanja, to je i naèin da se ljudi otjeraju u zlo. Pa ipak, kad je vr¹eno nad drugima, æutao sam, odbijao da donosim presudu, prebacujuæi odgovornost na druge, ili se navikavajuæi da ne mislim o onome ¹to nije moja krivica, priznavajuæi èak da se ponekad mora uèiniti zlo radi veæeg i va¾nijeg dobra. Ali kad je biè vlasti pogodio moga brata, i mene je rasjekao, do krvi. Nejasno mislim da je mjera surova, poznajem tog mladiæa, nesposoban je za zloèin. Ali evo, ne branim ga dovoljno èvrsto, a njih ne opravdavam, èini mi se samo da su mi svi zajedno nanijeli zlo, gotovo podjednako, poremetili me, suoèili sa ¾ivotom izvan moje prave putanje, natjerali me da se odreðujem. ©ta sam ja sad? Zakr¾ljali brat ili nesigurni dervi¹? Jesam li izgubio ljudsku ljubav ili sam o¹tetio èvrstinu vjere, izgubiv¹i tako sve? Volio bih da plaèem zbog brata, ma kakav da je, ili da budem tvrdi branilac zakona, makar i brat bio u pitanju, makar i ¾aleæi. A ne mogu ni jedno ni drugo. ©ta je to, Ishaèe, buntovni muèenièe, koji si stao na jednu stranu i ne zna¹ ¹ta je neodluènost, jesam li izgubio ljudski lik ili vjeru? Ili oboje? I ¹ta je onda ostalo od mene, ljuska, mezar, ni¹an bez oznake? Strah se nastanio u meni, Ishaèe, strah i zbunjenost, ni korak vi¹e ne smijem da uèinim ni na jednu stranu, izgubiæu se i propasti.

Nisam se okrenuo da ga vidim, ne vjerujuæi da je vi¹e tu, i ne znajuæi ¹ta bih mogao da mu ka¾em od sve te muke ¹to ni imena nije imala. A bila je opasna misao da ba¹ njemu povjerim ono ¹to nikome ne bih rekao. Nije mi pao na um nijedan dervi¹, nijedan od ljudi s kojima se susreæem, veæ odmetnik, bjegunac, èovjek izvan zakona. Jesam li mislio da se samo on ne bi iznenadio kad bi to èuo? Jesam li vjerovao da me jedino on ne bi prijekorno pogledao? Pomozi mi, Bo¾e, da iz ovih isku¹enja izaðem isti kao ¹to sam bio. A jedini pravi izlaz vidim u tome da se ni¹ta nije desilo.

Spas i mir Ibrahimu, Spas i mir Musau i Harunu, Spas i mir Ilijasu, Spas i mir Ishaku, Spas i mir nesreænom Ahmedu Nurudinu.

Ljudi su izlazili, ka¹ljucajuæi, tiho ¹apuæuæi, ostavljali su me, ostao sam na koljenima pred mukom, sam, sreæom, sam na ¾alost, bojeæi se da napustim ovo mjesto gdje sam mogao da se muèim neodluèno¹æu.

Napolju se èula strka, neko je vikao, neko je prijetio, neæu da èujem rijeèi, neæu da znam ko vièe i ko prijeti, sve ¹to se u svijetu dogaða ru¾no je, primi, Bo¾e, molitvu moje nemoæi, oduzmi mi snagu i ¾elju da izaðem iz ove ti¹ine, vrati me u mir, prvi ili posljednji, mislio sam da izmeðu njih postoji ne¹to, bila je nekad jedna rijeka, i magle u njenim predveèerjima, i sunèev odsjaj na njenim ¹irinama, postoji i sad u meni, mislio sam da sam zaboravio, ali ni¹ta se izgleda ne zaboravlja, sve se vraæa iz zakljuèanih pretinaca, iz mraka tobo¾njeg zaborava, i sve je na¹e ¹to smo mislili da je veæ nièije, ne treba nam a stoji pred nama, svjetluca svojim biv¹im postojanjem, podsjeæajuæi nas i ranjavajuæi. I sveteæi se zbog izdaje. Kasno je, sjeæanja, uzalud se javljate, beskorisne su va¹e nemoæne utjehe i podsjeæanja na ono ¹to je moglo da bude, jer ¹to nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono ¹to se nije ostvarilo. Vi ste varka koja raða nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne ¾elim da otjeram, jer me razoru¾ava i tihom tugom brani od patnje.

Otac me èeka, izgubljen od bola, zbog sina, samo mu je jo¹ on ostao, mene nema, ni njega nema, sam, starac me èeka u hanu, sam, nekad smo mislili da smo jedno, sad ne mislimo ni¹ta, prvo æe me njegove oèi upitati, i ja æu odgovoriti, sa osmijehom, imaæu toliko snage, zbog njega, reèeno mi je da æe brat blti pu¹ten uskoro, ispratiæu ga s nadom, za¹to da odlazi satrven, nikakve koristi od istine ne bi imao. I vratiæu se tu¾an.

Udisao sam svje¾u majsku noæ, mladu i iskrièavu, volim proljeæe, mislio sam, volim proljeæe, neumoreno i neote¾alo, budi nas vedrim lakomislenim zovom da poènemo iznova, varka i nada svake godine, novi pupovi nièu iz starih stabala, volim proljeæe, vièem u sebi uporno, prisiljavam se da povjerujem, krio sam ga od sebe ranijih godina, a sad ga zovem, nudim se da me obuzme, dodirnem cvijet jabuke kraj puta, i glatku novu granèicu, sokovi ¾ubore njenim bezbrojnim ¾ilicama, tok im osjeæam, neka mi kroz jagodice preðu u tijelo, jabukov cvat da nikne na mojim prstima, i prozirno zeleno li¹æe na mojim dlanovima, da budem blagi miris voækin, i njena tiha nebriga, nosiæu ocvjetale ruke pred zadivljenim oèima, pru¾aæu ih ki¹i hraniteljki, u zemlju ukopan, nebom hranjen, proljeæima obnavljan, jesenima smirivan, dobro bi bilo poèeti sve iz poèetka.

A poèetka vi¹e nema, niti je va¾an, niti znamo kad bude, poslije ga odreðujemo, kad smo u virovima, kad se sve samo nastavlja, i onda mislimo da je moglo biti nekako drukèije, a nije, i nameæemo se proljeæu, da ne mislimo na nepostojeæi poèetak, ni na ru¾no nastavljanje.

Uzalud hodam sokacima, tro¹im vrijeme ¹to se ne da potro¹iti, Hasan me èeka u tekiji. Otac me danas èekao u hanu, Hasan veèeras u tekiji, stoje na svim putevima i na svim raskr¹æima, ne daju mi izaæi iz brige. - Odmah mi javi kad ga puste - rekao je otac na odlasku. - Neæu se smiriti dok ne èujem. A najbolje bi bilo da doðe kuæi.

Najbolje bi bilo da nije ni i¹ao od kuæe.

- Otiði sutra muselimu - napomenuo je da ne zaboravim - i zahvali mu. Zahvali i u moje ime.

Drago mi je ¹to je oti¹ao, te¹ko je gledati u njegovo lice, koje je tra¾ilo utjehu, a ja sam mu je mogao dati samo kroz la¾. Odnio je i jedno i drugo, meni je ostalo ru¾no sjeæanje. Zaustavili smo se na kraju polja, poljubio sam ga u ruku, on mene u èelo, opet je bio otac, gledao sam za njim, i¹ao je poguren, vodeæi konja kao da se naslanja na njega, okreæuæi se, neprestano, laknulo mi je kad smo se rastali, a bio sam tu¾an i usamljen, sad je to bilo konaèno, varke vi¹e nije moglo biti. Sahranili smo jedan drugoga ba¹ u èasu kad smo se prepoznali, ni¹ta nam ta nepotrebna posljednja toplina nije mogla pomoæi.

Stajao sam usred ¹irokog polja kad je otac uzjahao konja i za¹ao za stijenu, kao da ga je progutao suri kamen.

Duga popodnevna sjenka, tmurna du¹a brda, puzila je poljem, zatamnjujuæi ga, pre¹la je i preko mene, opkolila me odasvud, a sunèana strana je bje¾ala od nje, uzmièuæi prema drugom brdu. Daleko je noæ, to je samo njen rani predznak, ne¹to zloslutno je u tim mrkim prethodnicama. Nikoga nema na polju prepolovljenom sjenkom, puste su obje strane, jedini ja stojim na toj zavaðenoj ¹irini ¹to se zamraèuje, sitan u prostoru ¹to se zatvara, obuzet mutnim tjeskobama koje nosi moja prastara du¹a, tuða a moja. Sam u polju, sam u svijetu, nemoæan pred tajnama zemlje i ¹irinama neba. A onda se odnekle od brda, od kuæa u pristranku, zaèula neèija pjesma, probijala se kroz sunèani prostor polja do moje sjenke, kao da mi je i¹la u pomoæ, i zaista me oslobodila kratke i bezrazlo¾ne zaèaranosti.

Nisam izbjegao Hasanovu netra¾enu pa¾nju. Sjedio je sa hafiz-Muhamedom, u èardaku, iznad rijeke, u plavom mintanu, pod¹i¹ane mekane brade, jagom namirisan, svje¾, nasmije¹en, saprao je sa sebe tri mjeseca putovanja, miris stoke, znoja, hanova, pra¹ine, blata, zaboravio na psovke, na planinske prevoje, na opasne prelaze preko rijeka, i sad je lièio na mladog agu koga je ¾ivot razmazio, ne tra¾eæi od njega ni napor ni hrabrost.

Zatekao sam ih u razgovoru. Taj d¾elepèija i biv¹i muderis podsticao je hafiz-Muhameda da izla¾e ono ¹to zna, da bi mogao da mu se suprotstavi, ¹aleæi se, ne pridajuæi znaèaja ni onome ¹to je èuo ni onome ¹to je odgovarao. Uvijek sam se èudio kako je u neozbiljnim razgovorima pronalazio pametne razloge, zaodijevajuæi ih u lude oblike.

Upitao me kad smo se pozdravili: - Jesi li saznao ¹togod za brata?

- Nisam. Iæi æu sutra opet. A ti, kako si putovao? Tako je najbolje, moje brige neka ostanu meni.

Rekao je nekoliko obiènih reèenica o svom putovanju, ¹aleæi se, kako uvijek zavisi od volje bo¾ije i od æudi stoke, i on svoju volju i æud podreðuje njima, a onda predlo¾io da hafiz Muhamed nastavi svoje izlaganje, veoma zanimljivo, i veoma sumnjivo, o postanku i razvitku ¾ivih biæa, pitanje od znaèaja sve dok ima ¾ivih biæa i pogodno za sporenja, naroèito u vremenu kad sporenja nema i kad svi umiremo od dosade, sla¾uæi se u svemu.

Hafiz Muhamed, koji je tri mjeseca æutao, ili govorio o najobiènijim stvarima, nastavio je svoje izlaganje o postanku svijeta, èudno i netaèno, Kur-anom nepotvrðeno, ali je zanimljiva slika koju je razvijao, uzeta iz bogzna koje knjige od mnogih koje je proèitao, ma¹tom o¾ivljena, sva svjetlucava od vatre usamljenih groznica, kad se u njegovim bolesnim viðenjima svijet stvarao i rastvarao. Lièilo je na bogohuljenje, ali smo se veæ navikli, jedva smo ga i smatrali pravim dervi¹em, izvojevao je sebi pravo da bude neodgovoran, najljep¹e i najreðe pravo u na¹em redu, i nije se smatralo da je suvi¹e ¹tetno ono ¹to je ponekad govorio, jer je bilo prilièno nerazumljivo.

Izgledalo mi je sasvim neobièno, nezami¹ljivo gotovo, kako jedan bezazlen uèenjak govori o postanku svijeta jednom duhovitom spadalu, neozbiljnom dobrièini, nekada¹njem alimu i sada¹njem gonièu stoke i pratiocu karavana. Kao da se sam ¹ejtan potrudio da sastavi ova dva èovjeka koji nièeg zajednièkog nisu imali, i da ih navede na razgovor koji niko ne bi oèekivao.

Ovaj mladi èovjek me uvijek iznova iznenaðivao nekom neoèekivano¹æu koju nije bilo lako objasniti ni opravdati. Iako je pametan i obrazovan, sve ¹to je èinio bilo je neobièno, izvan svega ¹to bi se moglo pretpostaviti. Zavr¹io je ¹kolu u Carigradu, hodao po Istoku, bio muderis na medresi, slu¾benik na Porti, oficir, pa ostavio sve, zbog neèeg ¾ivio u Dubrovniku, vratio se s jednim dubrovaèkim trgovcem i njegovom ¾enom, govorilo se da je zaljubljen u tu bjeloko¾u Latinku crne kose i sivih oèiju, ¹to sad s mu¾em ¾ivi u Latinluku, tu¾io sudu nekog dalekog roðaka koji je prisvojio njegovo imanje i odustao od tu¾be kad je vidio koliko djece taj nesreæni roðak hrani, o¾enio se kæerkom tog dalekog roðaka koju su mu nametnuli da se odu¾e za imanje, a kad je vidio èime su ga usreæili, pobjegao je glavom bez obzira, sve ih ostaviv¹i u svojoj kuæi, i poèeo da se bavi trgovinom, odlazeæi na istok i zapad, na u¾as porodice. Kako je spojio toliko zanimanja, ¹ta je bilo njegovo, te¹ko je reæi. Nijedno, smijao se on, ali se od neèega mora ¾ivjeti, i svejedno je, na kraju krajeva. Bio je suvi¹e govorljiv za slu¾bu na Porti, suvi¹e bujan za muderisa, suvi¹e obrazovan za d¾elepèiju. Govorilo se da je otjeran iz Carigrada, kolalo je isto toliko prièa o njegovu po¹tenju koliko i o nepo¹tenju, o izuzetnim sposobnostima kao i o potpunoj nesposobnosti; nazvali su ga nemilosrdnim kad je podnio tu¾bu zbog imanja, a budalom kad je odustao; jedni su prièali da je bestidan jer ¾ivi sa Dubrovkinjom, pored mu¾a mamlaza, a drugi da je on mamlaz, jer ga Dubrovkinja i njen mu¾ iskori¹ærju. Pretresan je na sitno kasablijsko sito, zgodan predmet za stotine radoznalih nagaðanja, naroèito u poèetku, dok se nisu navikli, a on je na sve odmahivao rukom, bilo mu je svejedno, kao i sve u ¾ivotu. Dru¾io se sa svakim, razgovarao s muderisima, trgovao s trgovcima, pijanèio s barabama, ¹alio se s kalfama, ravan svakome u svemu èime se bavio, a opet proma¹en u svemu.

Nisam ¾elio da govorim s njim o bratu, bio bi o¾alo¹æen ali zakratko, ozlojeðen ali zakratko. A muèio me i sinoænji razgovor s njegovom sestrom. Volio bih da nije do¹ao.

Sreæom, nije nametljiv. I sreæom, zanimao ga je razgovor koji su vodili. Tako æu moæi sve da odlo¾im.

Vlaga i toplina su izvor ¾ivota, govorio je hafiz Muhamed. Iz trule memljivosti, u kojoj su se dugo stvarala, najprije su ponikla ¾iva biæa, bez oblika, bez udova, zrnca i ¹tapiæi u kojima je tinjala ¾ivotna snaga, kretala su se u mraku svoga nevidjela, tumarajuæi bez svrhe i bez cilja, ¾iveæi u vodi, odlazeæi na kopno, zavlaèeæi se u mulj. Hiljade godina je tako pro¹lo...

- A Bog? - pitao je Hasan.

Bilo je to ¹aljivo a ipak ozbiljno pitanje. Hafiz Muhamed nije htio da ga èuje.

- Hiljade godina je tako pro¹lo, ta mala nemoæna biæa su se mijenjala, jedna su se navikavala na kopno, druga na vodu. Raðala su se gluha i slijepa, bez ruku, bez nogu, bez ièega na sebi, i sve je nicalo poslije duge potrebe i mnogih poku¹avanja.

- A Bog?

- Bog je tako htio.

Morao je tako da ka¾e, iako je zvuèalo neubjedljivo, ali je hafiz Muhamed vi¹e uklanjao jednu nezgodnu smetnju neprikosnovenom op¹tom tvrdnjom, nego ¹to je odgovarao na izazov.

Zaèudilo me dr¾anje i jednog i drugog. Hafiz Muhamed je zaista odricao bo¾ije uèe¹æe u stvaranju svijeta, a Hasan je samo ¹aljivo na to upozoravao, ne ¾eleæi da stvar tjera do kraja niti da iskoristi prednost koju je, mogao lako steæi.

Znao sam, bila su to ne¹to izmijenjena uèenja grèkih filozofa, a prenio ih je Ibn-Sina u svojim djelima na arapskom jeziku. Po tom uèenju, èovjek je postepeno postajao ono ¹to jest, polako se prilagoðavao prirodi, potèinjavajuæi je sebi, jedino stvorenje koje ima svijest. Zato mu priroda nije vi¹e tajna, ni prostranstvo oko njega nepoznanica, osvojio ga je i savladao, pre¹av¹i ogroman put od crva do gospodara zemlje.

- Rðav gospodar - nasmijao se Hasan.

Spor je i poèeo oko toga, i cio razgovor: da su ljudi rðavo udesili ovaj svijet, kako je tvrdio Hasan, ne ljuteæi se ¹to je tako. A hafiz Muhamed se nije slagao, i po¹ao je za dokazom èak do klice svijeta.

Stotinu prigovora moglo se uèiniti svemu ¹to je hafiz Muhamed govorio, od obja¹njenja postanka ¾ivih biæa, koje se desilo samo po sebi, pa do tvrdnje da je èovjek gospodar zemlje, gotovo nezavisno od bo¾ije volje. Ali kad sam se umije¹ao u razgovor, nisam mu prigovorio zbog tih ogre¹enja, izgledalo mi je smije¹no da se sporim oko suvi¹e poznatih stvari. Va¾nije mi je bilo ne¹to drugo: zar nije naivno mi¹ljenje da je èovjek ugodno smje¹ten na zemlji i da je tu njegov pravi dom?

Prostranstvo je na¹a tamnica, rekao sam oslu¹kujuæi odjek svojih nepoznatih misli, unoseæi neoèekivanu vatru u mrtvi i nepotrebni dotadanji razgovor. Prostranstvo posjeduje nas. Mi ga posjedujemo samo koliko mo¾e oko da preðe preko njega. A ono nas umara, pla¹i, zove, goni. Mislimo da nas vidi, a mi ga se ne tièemo, ka¾emo da ga savladavamo, a samo se koristimo njegovom ravnodu¹no¹æu. Zemlja nam nije naklonjena. Gromovi i talasi nisu za nas, mi smo u njima. Èovjek nema svog pravog doma, on ga otima od slijepih sila. To je tuðe gnijezdo, zemlja bi mogla biti samo stani¹te èudovi¹ta koja bi bila u stanju da se nose s nedaæama ¹to ih ona pru¾a u izobilju. Ili nièija. Pa ni na¹a.

Ne osvajamo zemlju, veæ grumen za svoju stopu, ni planinu veæ sliku u svome oku, ni more veæ njegovu gibljivu èvrstinu i odsjaj njegove povr¹ine. Ni¹ta nije na¹e osim varke, zato se èvrsto dr¾imo za nju.

Mi nismo ne¹to u neèemu, veæ ni¹ta u neèemu, nejednaki s tim oko sebe, ne isto, nespojivo. Razvitak èovjekov trebalo bi da ide ka gubljenju svijesti o sebi. Zemlja je nenastanjiva, kao i mjesec, a mi sebe varamo da je ovo na¹ pravi dom, jer nemamo kud. Dobra za nerazumne, ili za neranjive. Mo¾da æe biti izlaz èovjekov da se vrati unazad, da postane samo snaga.

A kad sam izrekao svu tu nerazumnost, upla¹io sam se da sam razgolitio sve ¹to sam htio da sakrijem. Odgovarao sam dana¹njem danu i svojoj ozlojeðenosti. Doveo sam u neugodan polo¾aj i sebe i njih dvojicu.

Hafiz Muhamed je gledao u mene zaèuðeno, gotovo upla¹eno, a Hasan rastreseno, smije¹eæi se, i ja sam tek u njihovim oèima sagledao pravu te¾inu svojih rijeèi, o kojima ranije nisam razmi¹ljao. Ali me savjest nije prekoravala, èak mi je bilo lak¹e.

Hasanov izraz lica postao je neoèekivano sabran. Ne, rekao je, polako odmahujuæi glavom, kao da se izvinjava ¹to govori ozbiljno. Ne treba èovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve ¹to u njemu vrijedi, to je ranjivo. Mo¾da nije lako ¾ivjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, biæe jo¹ gore. A ¾eljeti snagu i bezosjeæajnost, znaèi svetiti se sebi zbog razoèarenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega ¹to èovjek mo¾e da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna su¹tina ljudskog biæa koje ¾eli moæ, jer se boji.

- Ovdje smo, na zemlji - rekao je hafiz Muhamed uzbuðeno. - Poricati da je ovo mjesto za nas, znaèi poricati ¾ivot. Jer...

Zaka¹ljao se, ali je i dalje mahao rukom da se ne sla¾e sa mnom, ne uspjev¹i da smiri uzbuðenu bolest.

- Treba da ide¹ u sobu - upozorio ga je Hasan. - Hladno je, vla¾no. Da ti pomognem?

Odbio je rukom: ne treba. I oti¹ao, ka¹ljuæi: nije volio svjedoke u bolesti.

Ostali smo sami, Hasan i ja.

©teta ¹to se nismo mogli rastati bez ikakva obja¹njenja, bez ikakva daljeg razgovora, najbolje bi bilo ustati i otiæi, te¹ko je bilo i prekinuti i nastaviti, a nije vi¹e bilo ni hafiz-Muhameda, koji nam je slu¾io kao spona i kao razlog za op¹ti razgovor. Èekalo nas je ono ¹to se tièe samo njega i mene.

Ali Hasanu nije nezgodno, uvijek je nalazio naèina da sve bude prirodno. Svratio je pogled sa hafiz-Muhameda na mene i nasmijao se. Smijeh mu je put do èovjeka, izra¾ava razumijevanje, olak¹ava.

- Upla¹io si hafiz-Muhameda. Izgledao je zabezeknut.

- ®ao mi je.

- Zna¹ li ¹ta sam mislio dok si govorio? Kako neki ljudi mogu da ka¾u sve ¹to hoæe, i mo¾e¹ da primi¹ ili ne primi¹, ostaje¹ miran. A neki u jednu rijeè unesu sebe, i odjednom se sve za¾ari, niko ne ostaje miran. Osjetimo da se ne¹to va¾no de¹ava. To vi¹e nije razgovor.

- Nego ¹ta je?

- Spremnost da se sve baci na lomaèu. Suvi¹e te pogodila bratova nesreæa.

Nikome ne bih dopustio da ovako sa mnom govori, odbio bih ljutito, ali on me porazio, pogaðajuæi su¹tinu moje pobune, a jo¹ vi¹e dobronamjerno¹æu, koja nije u rijeèima veæ u pogledu, dubokoj iskrenosti, razumijevanju, zabrinutosti, u èitavom naèinu kako je zraèio, kao da me tek sada vidio i s one strane koja se obièno krije. Ali ako ga i nisam odbio, ¾elio sam da skrenem razgovor, nisam volio da iko kopa po meni.

- ©ta si mislio govoreæi o prastarom strahu koji vuèemo iz davnine?

- Zar je ovo veèeras prvi put ¹to se vidimo? Htio bih da razgovaramo o tvome bratu. Ako ti nije nezgodno.

Mogao sam da mu ka¾em: ne tièe te se, ostavi me na miru, ne ulazi u moje skrivene prostore, muka mi je od ljudi koji daju savjete. I to bi bilo najiskrenije. Ali nisam podnosio ni svoju ni tuðu grubost, stidio sam se kad bi me pobijedila, dugo pamtio kad bi mene pogodila. Rekao sam, izvinjavajuæi se, da mi je otac danas do¹ao od kuæe, i da nisam ba¹ najboljeg raspolo¾enja.

- Veæ drugi put me odbija¹ - nasmijao se.

- ©ta bih mogao da ti ka¾em? Ni¹ta nisam saznao.

- Ni za¹to je zatvoren?

- Ni to.

- Onda ja znam vi¹e od tebe.

Nije ga lako odbiti.

Isprièao je èudnu prièu, koju sam jedva shvatao svojim ogranièenim i jednostranim iskustvom, djetinjim po nepoznavanju svijeta u kome sam ¾ivio.

U okolini grada ¾ivio je neki mali posjednik, rekao je Hasan, ¾ivio, sad je mrtav. Je li imao stvarnog razloga, zato ¹to je bio neèim pogoðen, ili je bio naivan, ili po¹ten, je li bio naprasit, ukoljica, zanesenjak, je li imao nekoga za leðima, ili je imao dokaze, da li je bio lud, ili mu je bilo svejedno ¹ta æe se s njim desiti, te¹ko je znati, a sad nije ni va¾no, tek taj èovjek je poèeo da govori sve najcrnje o nekim ljudima iz vlasti, optu¾ujuæi ih jasno i glasno za ono ¹to svi znaju ali ne pominju. Lijepo su mu poruèili da doðe sebi, ali on je mislio da ga se boje, i nije prestao da èini ono ¹to nikome nije bilo od koristi. Tada su poslali po njega sejmene, doveli ga vezana u kasabu, zatvorili u tvrðavu, napisali saslu¹anja u kojima je nesreænik priznao mnoge grijehe, sam naveo vlastite rijeèi protiv vjere, dr¾ave, sultana, valije, obja¹njavajuæi da je govorio u ljutini i bijesu. Priznao je èak da je odr¾avao veze sa pobunjenicima u Krajini, da im je slao pomoæ, a njegova kuæa je bila stjeci¹te njihovih glasnika i povjerljivih ljudi. Poslali su ga sa svim saslu¹anjima veziru u Travnik, ali je èovjek na putu isjeèen, sabljama, jer je poku¹ao da pobjegne. Sad, ¹to se tièe tog poku¹aja bjekstva, mo¾e da misli ko ¹ta hoæe, mo¾da je i poku¹ao da bje¾i, a mo¾da i nije, svejedno mu je bilo uostalom, jer bi ga posjekao vezir da nisu sejmeni. I ne bih ti o njemu ni prièao, nije jedan, ni posljednnji, da u sve to nije umije¹an i tvoj brat. A nije ga ni poznavao, nije ga èak ni vidio, èovjek nije nikad ni saznao da postoji taj mladiæ, a njegova bi sudbina bila ista i da se tvoj brat nije umije¹ao. Nisu se poznavali, nisu se nikad sreli, nikakve veze nisu imali, bili su razlièiti a opet po neèemu slièni: u obojici je bilo ne¹to samoubilaèko. Na nesreæu, tvoj brat je radio kod kadije, na nesreæu, ka¾em, jer je opasna i te¹ka blizina moænih, i kao povjerljiv pisar nekako je do¹ao do skrivenih spisa. Kako je do¹ao, niko sad ne mo¾e saznati, a sigurno mu ih nisu pokazali, nai¹ao je sluèajno, a to je najkobnija stvar na koju je mogao naiæi.

- Na ¹to je nai¹ao?

- Na saslu¹anje krivca, napisano prije nego ¹to je èovjek saslu¹an, prije nego ¹to je doveden u kasabu, prije nego ¹to je zatvoren, i u tome je njegova kob i opasnost. Shvaæa¹ li, unaprijed su znali ¹ta æe govoriti, ¹ta æe priznati, ¹ta æe ga ubiti. Dobro, ni to nije tako neobièno, ¾urilo im se, trebalo je da se sve brzo i sigurno svr¹i, i sve bi bilo kako je bilo, da je mladi pisar ostavio to unaprijed pripremljeno saslu¹anje ondje gdje ga je i na¹ao. I zaboravio ¹to je vidio. Ali nije. ©ta je uèinio, ne znam, mo¾da ga je pokazao nekome, mo¾da je isprièao, mo¾da su ga uhvatili s tim spisima, tek zatvorili su ga. Suvi¹e je znao.

Slu¹ao sam s nevjericom. ©ta je ovo? Ludilo? U¾as koji nas obuzima u te¹kim snovima? Tamna oblast ¾ivota u koju neko nikad ne zaviri? Nevjerovatno izgleda da èovjek mo¾e toliko da ne zna. Jesu li ljudi preda mnom æutali, je li se suvi¹e tiho ¹aputalo, jesam li bio unaprijed spreman da ne povjerujem, jer bi me saznanje izbacilo iz osvojenog mira i poremetilo stvorenu sliku o prilièno uravnote¾enom svijetu koji je moj. Ako i nisam mislio da je savr¹en, vjerovao sam da je sno¹ljiv, kako bih mogao primiti da je nepravedan? Mogao bi neko da posumnja u iskrenost mojih rijeèi i da me upita: kako to da zreo èovjek, koji je pro¾ivio tolike godine meðu ljudima, vjerujuæi da im je blizak i da pronièe u ono ¹to kriju od drugih, a nije glup, ne vidi i ne sazna ¹ta se de¹ava oko njega a ¹to nije nimalo neva¾no? Je li to licemjerje? Ili sljepilo? Da nije grijeh kleti se, zakleo bih se tvrdom kletvom da nisam znao. Pravdu sam smatrao potrebom, a krivdu moguæno¹æu. A ovo je sve suvi¹e zapleteno za moju naivnu misao o ¾ivotu, stvorenu u izdvojenosti i poslu¹nosti, trebalo je mnogo crne ma¹te da se uðe u te zamr¹ene spletove odnosa, koje sam primao kao muènu i èasnu, dodu¹e prilièno neodreðenu borbu za bo¾iju misao. Ili su ljudi krili od mene, èuvajuæi se da ne ka¾u ono ¹to ne bih ¾elio da èujem? Te¹ko je u to povjerovati. Pa i tada, kad sam èuo, bio sam spreman da ne povjerujem, bar ne potpuno: povjerovati znaèilo bi smrtno se upla¹iti, ili uèiniti ne¹to, ni rijeèi nemam da obilje¾im tu nepoznatu neophodnost koju bi mi nalagala savjest. Priznajem, ne stidim se, iskrenost mi¹ljenja me pravda, da je sama Hasanova liènost umanjila znaèaj obavje¹tenja koje sam èuo. Bio je dobronamjeran ali povr¹an, po¹ten ali lakomislen, i njegova neodgovorna ma¹ta mogla je da izmisli bogzna kakvu prièu, dodajuæi na zrnce istine tovar proizvoljnosti. I kako bi mogao da zna, tek je stigao s puta?

Upitao sam ga, bacajuæi kotvu za koju bih se uhvatio:

- Odakle to zna¹?

- Sluèajno - rekao je mlrno, kao da je oèekivao pitanje.

- Mo¾da je sve to nagaðanje, prazna prièa?

- Nije nagaðanje, ni prazna prièa.

- Taj koji ti je isprièao, je li na takvom polo¾aju da mo¾e znati.

- Zna samo ovo ¹to sam ti kazao.

- Ko je on?

- Ne mogu ti reæi, niti je va¾no! Od njega bi mogao èuti samo ovo ¹to si veæ èuo. ©ta ti treba vi¹e!

- Ni¹ta.

- Bio je toliko upla¹en, da mi ga je bilo ¾ao.

- Za¹to ti je onda govorio?

- Ne znam. Mo¾e biti, da se rastereti. Da ga ne udavi ono ¹to zna.

Bio sam toliko smeten onim ¹to sam èuo, da nikako nisam uspijevao da saberem misli, bje¾ale su kao ptice pred po¾arom, skrivale se u tamne jame, kao kamenjarke. Stra¹na se ukazivala preda mnom slika svemoènog zla.

- To je stra¹no - rekao sam. - Toliko stra¹no, da jedva mogu vjerovati. Volio bih da mi nisi isprièao.

- I ja bih. Sad. Pa, neka bude kao da ni¹ta nisam rekao, ako ti ne treba.

- To je nemoguæe. Stvari ne postoje dok se ne ka¾u.

- Stvari ne mogu da se ka¾u dok ne postoje. Pitanje je samo, treba li da se ka¾u. Da sam znao koliko æu te uzbuditi, mo¾da bih æutao. Za¹to se pla¹i¹ istine?

- ©ta imam od nje?

- Ne znam. A mo¾da i nije istina.

- Kasno je sad da se povlaèi¹. Ne mo¾emo potrti ¹to je reèeno. Poznajem li ga, tog ¹to ti je isprièao?

Pogledao me zaèuðeno: - Htio sam da ti pomognem. Mislio sam da æe¹ razmi¹ljati kako da spase¹ brata, ¹to prije, ¹to br¾e. A ti si, izgleda, zapamtio samo tog jadnika koji sigurno noæima ne spava od straha. Kao da ne ¾eli¹ znati ni¹ta drugo.

Mo¾da je to taèno, mo¾da je imao pravo, tom mi¹lju o sporednom olak¹avao sam svoj u¾asni teret. Samo, nije trebalo ovako razgovarati, a èinilo mi se da znam i kako je trebalo. Na samom rubu usana mi je bilo nepametno, djetinje pitanje: ¹ta da radim, dobri èovjeèe, koji si pre¹ao preko opomene svoga razbora i krenuo u susret drugom èovjeku, reci mi ¹ta da uèinim? Zaprepa¹ten sam tvojim otkriæem, kao da sam doveden nad provaliju, a neæu da pogledam, hoæu da se vratim u ono ¹to sam bio, ili da se ne vratim, ¾elim da spasem vjeru u svijet, a to je nemoguæe dok se ovaj stra¹ni, ubilaèki nesporazum ne otkloni. Ka¾i mi, od èega da poènem?

Nisam bio svjestan, tada, kako ne pristajem na raskid, kako uporno èuvam davno uspostavljene veze, ne znajuæi da time bacam krivicu na brata, jer neko mora biti kriv. Kamo sreæe da sam poèeo da govorim, prestao bih da se zaklanjam pred njim, i pred sobom. Ne znam ¹ta bi se desilo, mo¾da mi ne bi znao ni¹ta reæi, mo¾da mi ne bi mogao nièim pomoæi, ali bi popustio grè moje du¹e, i ne bih bio sam. A mo¾da bih izbjegao put kojim je docnije krenuo moj ¾ivot, da sam prihvatio njegovo veæe i gorèe iskustvo, da se nisam zatvorio u svoju muku. Iako ni to nije bilo sigurno, jer su se na¹e namjere potpuno razilazile, on je ¾elio da spase jednog èovjeka, ja sam spasavao jednu misao. Dodu¹e, tako sam mislio poslije, a u tom èasu bio sam pometen, ogorèen, nesvjesno kivan na njega ¹to je otkrio ¹to nisam znao, svjestan da moram uèiniti sve da istina izaðe na vidjelo, sad moram; da nisam znao, mogao bih da èekam, branilo bi me neznanje. Sad vi¹e nije bilo izbora, osuðen sam istinom.

Obuzet brigom o onome ¹to je moralo da doðe, sutra, za dva dana, kroz neko vrijeme koje nije daleko, ipak sam mislio kako je muèno da se rastanemo. Da ode bez rijeèi, da ka¾emo ne¹to suvi¹e obièno, da se razdvojimo hladno i ljutito? Ne nalazim pravu rijeè i pravi odnos kad su moje liène stvari u pitanju: do sada sam uvijek znao ¹ta da ka¾em i kako da se dr¾im. Ostala je neka neprijatnost od ovog razgovora, izvjesna te¾ina predosjeæanja, i nezadovoljstvo ¹to nije sve reèeno, ali sam se i nehotice uzdr¾avao da ne poka¾em hladnoæu i uvrijeðenost, jer nisam znao da li æe mi ovaj èovjek jo¹ biti potreban. Ka¾em: nehotice, jer nisam svjesno smi¹ljao lukavstvo, nisam znao na kom bi mi putu mogao biti koristan, jer ga nisam ni odredio, ali mi je unutra¹nja opreznost nalagala da ga ne izgubim. A mo¾da æe mi biti potrebna njegova naklonost zbog posla koji sam dogovorio s njegovom sestrom. Zato sam zavr¹io razgovor tako da se mo¾e ponovo zapoèeti ili ne zapoèeti, kako bude volja bo¾ija.

Rekao sam, s najboljom ¾eljom da mi glas bude obièan i ljubazan:

- Kasno je. Ti si sigurno umoran.

Iznenadio me odgovorom i postupkom, neoèekivanim a prirodnim, toliko jednostavnim, da je ba¹ zato bio èudan.

Stavio je svoje duge èvrste prste na podlanicu moje ruke ¹to je le¾ala na naslonu klupe, jedva me dodirnuv¹i, tek da osjetim ugodnu hladnoæu njegove ko¾e i mekih jagodica, i rekao mirno, tihim dubokim glasom kojim se valjda izgovara ljubav:

- Izgleda da sam te povrijedio, a nisam to htio. Mislio sam da zna¹ vi¹e o svijetu i ljudima, mnogo vi¹e. Trebalo je drukèije da razgovaram s tobom.

- Kako si drukèije mogao da razgovara¹?

- Ne znam. Kao sa djetetom.

Te rijeèi mogle bi da ne znaèe ni¹ta, ali je na mene ostavio utisak naèin na koji ih je izrekao, glasom duboke krnete, bez ¹umova i prizvuka, bez nemirnih predisaja, sa smije¹kom tu¾nim zbog neèega ¹to se nije desilo sada, a blagim i pametnim i oslobaðajuæim, i pomislio sam s èuðenjem, prvi put, kako u njemu ¾ivi ne¹to veoma zrelo i puno, ¹to se otkriva samo u èasovima kad se ne èuva. Pri ovakvoj mjeseèini ¹to nas obliva nemirom. U trenucima kad je te¹ko. Zapamtio sam taj obli glas ¹to goni na povjeravanje, i taj osmijeH ¹to miruje, i to pretponoæno vrijeme kad se otvaraju tajne, ostalo mi je u sjeæanju sve, zbog neèeg jakog a ipak neuhvaæenog potpuno. Mo¾da zato ¹to mi se uèinilo da sam odjednom, sasvim iznenada, do¾ivio da jedan èovjek poka¾e svoju skrivenu stranu, koju niko prije mene nije vidio. Ne znam da li se tek radao ili otkrivao, svlaèeæi zmijsku ko¹uljicu, ne znam ni ¹ta je pokazao, a ubijeðen sam da je trenutak bio izuzetan. Razmi¹ljao sam i o tome da je moje vlastito uzbuðenje u stanju da preobrazi svaku rijeè, svaki pokret, svaki do¾ivljaj, ali je sjeæanje ostalo.

Tada je on ustao, uspje¹no je razvezao uzlove nelagodnosti meðu nama, na¹ao je pravu rijeè koja lijepo i dugo zvoni, i mogao je da ode. Malopreða¹nje bezrazlo¾no uzbuðenje me nije vi¹e dr¾alo, zamijenila ga je ru¾na namjera, èudnija zato ¹to se rodila neposredno poslije odu¹evljenja, nego ¹to se javila.

Na polasku izvadio je iz d¾epa neki zave¾ljaj i stavio na klupu. - Za tebe - rekao je.

I oti¹ao.

Ispratio sam ga do kapije. A kad je za¹ao za æo¹ak, po¹ao sam za njim. Koraèao sam tiho, blizu zidova i taraba, spreman da zastanem ako se okrene, misliæe da sam sjenka. Gubi se u tami sokaèiæa, pratim ga po udaru koraka, moji se ne èuju, mekani su i skriveni, nikad ranije nisam tako hodao, ponovo pronalazim plavi mintan i visoku priliku na raskr¹æima obasjanim mjeseèinom, i slijedim ga, uokrug, èini mi se, a onda razoèaran vidim kako se to varljivo kru¾enje su¾ava, prema poznatom mjestu. Zastao sam kod d¾amije, on je kucnuo halkom na vratima svoga dvori¹ta i neko je otvorio, kao da ga je èekao iza kapije. Da je u¹ao u neku tuðu kuæu, vjerovao bih da je svratio kod onog koga mi nije otkrio. Ovako nisam znao ni¹ta.

Vratio sam se u tekiju, umoran od neèega ¹to nije zamor tijela.

Na klupi je le¾ao Hasanov poklon: Abul Farad¾ova "Knjiga prièa", u skupocjenim koricama od safijanske ko¾e, sa èetiri zlatne ptice u uglovima. Iznenadilo me ¹to su i na svilenoj marami u koju je knjiga zamotana bile izvezene èetiri zlatne ptice. To nije kupljeno usput.

Jednom sam u razgovoru pomenuo Abul Farad¾a, sjeæajuæi se mladosti. Pomenuo i zaboravio. On nije.

Sjeo sam na klupu i dr¾eæi knjigu u krilu, gladeæi prstima glatki safijan, gledao mjeseèinom umrtvljenu rijeku, slu¹ao kako otkucava vrijeme na sahat-kuli, i èudno sti¹an, ¾elio da zaplaèem. Od dalekog djetinjeg Bajrama ¹to se veæ izgubio u pamæenju, ovo je prvi put da mi je neko donio dar, prvi put da je neko mislio na mene. Zapamtio je moju rijeè, i sjetio se negdje u dalekoj zemlji.

Osjeæanje je sasvim neobièno: kao da je svje¾e sunèano jutro, kao da sam se s dalekog puta vratio kuæi, kao da me obasjala bezrazlo¾na a jaka radost, kao da je tmine nestalo.

Otkucala je i ponoæ, javljale su se noæobdije, kao noæne ptice, vrijeme je prolazilo, a ja sam sjedio zaèuðen. Zbog Abul Farad¾ove knjige i zbog èetiri zlatne ptice. Vidio ih je na beznoj marami, to je jedino ¹to mi je ostalo iz na¹e kuæe, otac mi je donio tvrde gurabije u seljaèkom pe¹kiru, davno, i maramu, ljep¹u, preko grubog æetena. I to je zapamtio.

Te¹ko je vjerovati, ali je istina: bio sam duboko ganut. Zato ¹to me se jedan èovjek sjetio. Ni zbog èega, ni zbog kakve koristi, iz èista srca, ili iz ¹ale, mo¾da. Tako se, eto, kupuje pa¾njom i stari okorjeli dervi¹ koji je mislio da je savladao sitne slabosti u sebi. A one, izgleda, ne umiru tako lako. I nisu ni sitne.

Noæ je prolazila, a ja sam sjedio ozaren, smije¹an sam sebi zbog uzbuðenja koje nisam mogao da objasnim. A nisam ¾elio da ga se li¹im.

6

Slab je koji tra¾i, a slabo je i ¹to se od njega tra¾i.

I¹ao sam jutros u polje, peo se uz iscvjetalo brdo, stajao uz nisko stablo voæke, licem uz grozd cvjetova, listiæa, èa¹ica, lepeza, hiljade ¾ivih èuda spremnih na oplodnju, osjeæao sam opojnu slast od tog bujanja, od huèanja sokova kroz bezbroj nevidljivih ¾ilica, i opet sam ¾elio, kao i sinoæ, da uklopim obje ruke u granje, da me protoèi bezbojna krv bilja i da bez bola cvjetam i venem. I ba¹ to ponavljanje èudne ¾elje uvjeravalo me o te¾ini muke koju nosim.

Iz ¹ume je zvonko odjekivala sjekira, u odreðenim razmacima, u kojima je bio zamah neèijih sna¾nih ruku, i kratka ti¹ina poslije udarca, i na toj daljini znao sam da je sjekira o¹tra, dugog sjeèiva, i da zagriza drvo ljutitim cikom, bijesno prodiruæi do srèike. I kukavica se èula, sa svojom dvoslo¾nom tugovankom, peèalno ravnodu¹nom, kao sudbina, i neèiji zov, ¾enski, vedar, prodoran, nerazumljiv, ¾ena je mlada, proljetnim suncem opaljena, nasmijana, ne vidim je, okreæem se prema tom mladom glasu kao prema krbli, a znam sve o njoj. Samo ta tri glasa u ti¹ini proljetnog jutra, u prostranstvu tuðeg svijeta. Zatvorio sam oèi, sladak miris peluda je u meni, i slu¹ao: tri sasvim jednostavna glasa. I tada sam do¾ivio neobièan trenutak zaborava. Nije to bilo sjeæanje, veæ prisustvo u drugom vremenu, mnogo ranijem, ni¹ta od mene sada¹njeg nije postojalo tada, bio je samo lagan, radostan osjeæaj ¾ivljenja, uzdrhtala sa¾ivjelost sa svim oko sebe. Znao sam, sjekira je oèeva, to njegove jake ruke zamahuju u ¹umi iznad kuæe. I kukavièin glas prepoznajem, nisam je nikad vidio, ali se javlja uvijek sa istog mjesta. Znam i djevojku, ¹esnaest joj je godina, vidim je preko tolikog beskrajnog vremena, kao da su vijekovi pro¹li, a ni¹ta zaboravio nisam, siæu¹ne zlatne malje oko nasmijanih usana, stas za obruè dviju ¹aka, miris na miloduh, nei¹èilio kroz duge godine. Koga to djevojka zove kroz vrijeme? Nisam mogao da se odazovem, nisam mogao da se vratim.

Iz te zaèaranosti dalekog vremena probudio me vedar susret. Putem prema meni nai¹ao je djeèak, kidao je cvijeæe i bacao iznad glave, grudama tvrdog èaèka gaðao ptice, izvikivao nerazumljive rijeèi, svoje, veseo i bezbri¾an, kao maèe. Ugledav¹i me, umirio se i po¹ao u stranu, uozbiljen. Nisam spadao u njegov svijet.

Davno, prije mnogo godina, susreo sam na drugoj stazi, u drugom kraju, istog ovakvog djeèaka. Nije bilo nikakva razloga da se toga sjetim i da ih uporeðujem. A eto, sjetio sam se. Mo¾da zato ¹to je dan bio odreðen za sjeæanje, ili ¹to sam i onda bio na ¾ivotnom raskr¹æu, kao i sad, ili ¹to su obojica bucmasti, zaneseni, sami sebi dovoljni u pustom kraju, i ¹to su i jedan i drugi pro¹li pored mene ozbiljni, kao da sam im utulio radost. Upitao sam djeèaka, oèi su mu kao kudeljin cvijet, isto ¹to i onog nekada¹njeg, pitanje je staro i zvoni tu¾no, ali on to ne zna.

Sreæom, razgovor izmeðu nas je bio sasvim drugaèiji nego onaj raniji. Zapisao sam ga radi olak¹ice, bez druge potrebe, kao ¹to se umorni putnik zaustavi pored svje¾e vode.

- Èiji si, mali?

Zastao je, pogledao me nimalo prijateljski.

- Ne tièe te se.

- Ide¹ li u mekteb?

- Ne idem vi¹e. Juèe me hod¾a istukao.

- Za tvoje dobro te istukao.

- Onda bih to dobro mogao da dijelim i ¹akom i kapom. A hod¾a ga dijeli po na¹im stra¾njicama. Za svako slovo pomodri kao patlid¾an.

- Ne govori ru¾ne rijeèi.

- Zar je patlid¾an ru¾na rijeè?

- Veliki si ðavo.

- Ne govori ru¾ne rijeèi, efendija.

- Jesi li juèe tako slobodno govorio?

- Do juèe sam bio hod¾in bubanj. Danas sam ko ova tica. Hajde, neka me sad neko udari!

- ©ta ti ka¾e otac?

- Ka¾e: alim svakako neæe¹ postati. A orati mo¾e¹ i s elifom i bez elifa, zemlja te èeka, neæemo je drugome davati. A ako je dijeliti batine, to mogu i ja, veli.

- Hoæe¹ li da govorim s ocem, da te povedem u kasabu? Uèiæe¹ ¹kolu, postaæe¹ alim.

Rekao sam to i onom nekada¹njem djeèaku, sad je u tekiji, dervi¹. Ali ovaj je drukèiji. Veselog izraza nestalo je s njegova lica, a javila se mr¾nja. Gledao me trenutak mrko, u bijesnoj nedoumici, pa se naglo sagnuo i uzeo kamen s puta.

- Eno oca - rekao je prijeteæi. - Ore. Hajde, poði da mu to ka¾e¹, ako smije¹.

Mo¾da bi zaista udario. Ili bi plaèuæi pobjegao u brdo. Bio je pametniji od onog drugog djeèaka.

- Neæu - rekao sam pomirljivo. - Niko te ne mo¾e natjerati. A mo¾da je i bolje da ostane¹ ovdje.

Stajao je zbunjen, ali nije ispu¹tao kamen iz ruke.

Po¹ao sam i osvrnuo se nekoliko puta. Nije se micao s onog mjesta, prepreka izmedu oca i moje ponude, upla¹en l nepovjerljiv. Tek kad sam se udaljio, kad nije imao razloga da se boji, bacio je kamen daleko u ¾ito i potrèao prema ocu.

Vratio sam se tmuran.

Mala ¾ena je otvorila kapiju, i tobo¾c sakrivajuæi lice ja¹makom, uputila me u ba¹èu, tamo su, veli, tri luda hvataju jednog bijesnog, pa mogu da odem, ako hoæu, a mogu i da saèekam ovdje a ona æe javiti Hasanu, i reæi æe mi ¹ta ka¾e, ako bude i¹ta kazao, jer danas nije razgovorljiv.

Idem tamo, rekao sam, a ¾ena je zatvorila kapiju i oti¹la u kuæu.

U velikoj ba¹èi iza kuæe, na slobodnom travnom prostoru okru¾enom ¹ljivikom, dva Hasanova momka hvatala su mladog ¾drijepca. Hasan je stajao kraj ograde, s unutra¹nje strane, i mirno gledao, æuteæi, ili ih podstièuæi kratkim uzvicima i psovkama.

Nisam u¹ao u to travno borili¹te, u kome je busenje zemlje letjelo ispod kopita poludivljeg konja.

Prilazili su mu naizmjence jedan i drugi momak, stariji, nizak i sna¾an, i mlaði, visok i vitak. Bilo je èudno ¹to ga nisu hvatali zajedno, savladali bi ga lak¹e, i èudno je ¹to je Hasan æutao, pu¹tajuæi ih da se muèe.

®drijebac, crne i sjajne dlake, jakih sapi, ¾ilavih nogu i tankih èlanaka, stajao je nasred ba¹èe, naljuæen, ra¹irenih ru¾ièastih nozdrva, izdreljenih bionjaèa, trepereæi u lakim drhtajima ¹to su mu nabirali èvrstu ko¾u kao sitni talasi.

Stariji momak, uvuèene glave u ¹iroka ramena, sav napregnut, prilazio mu je sa strane, ne poku¹avajuæi da ga umiri glasom ili pokretom, pristajuæi da budu neprijatelji, i iznenada skoèio, nastojeæi da se doèepa vrata i grive, siguran u svoju snagu. Konj je stajao prividno miran, i odjednom se okrenuo uokrug, strelovitom kretnjom, ali èovjek kao da je to oèekivao, izmakao se i bacio se s druge strane, uhvativ¹i se za dugu grivu. Konj je zastao, iznenaðen, a onda poèeo da ga vuèe, nastojeæi da se oslobodi, ali je zagrljaj èvrst, i jake ruke ne pu¹taju vitki vrat. Izgledalo je da æe ga savladati, lièilo je na èudu kako ljudska snaga mo¾e da ukroti ovaj èvor napetih mi¹iæa, stajali su ukopani, kao da su premoreni, kao da nemaju moguænosti da se razdvoje, kao da ne znaju ¹ta treba dalje da èine. A onda je ¾ivotinja iznenadnim trzajem odbacila èovjeka daleko od sebe.

To se desilo i mlaðem. On je prilazio konju opreznije, lukavije, poku¹avajuæi da ga prevari otvorenim dlanom, èak i ljubaznim licem, na kome je lebdio besmislen smije¹ak, ali kad je do¹ao nadohvat ruke, konj se zavrtio u krug i odbacio ga tijelom.

Hasan je dobacio ru¾nu rijeè, mlaði se nasmijao, stariji opsovao ovu divlju mrcinu.

- Ti si mrcina - rekao mu je Hasan.

Gledao sam kako mirno prati ovu borbu, kao rvanje, kao dvoboj, i nije mu va¾no da konja uhvate, iako je kovaè èekao s ove strane ograde, kao i ja, veæ da vidi kako poku¹avaju i ne uspijevaju, i ne poma¾e im savjetom niti prekida ovu opasnu igru. Ali me vi¹e zaèudilo ¹to je neuobièajeno ozbiljan, èak i tmuran, nezadovoljan neèim, ali ne vjerujem da je zbog nespretnosti momaka. Èudno je i ¹to je pu¹tao da sve ovo suvi¹e dugo traje, lièilo je na nepotrebnu surovost, koja je meðu njima mo¾da obièna, ali je meni izgledala bez ikakve svrhe. A to pona¹anje mijenjalo je i sliku koju sam stvorio o njemu. Nije blag ni vedar, kao ¹to sam zami¹ljao, ili je takav kad je sa sebi jednakima, a sa momcima je kao i drugi. Ali i kad me primijetio, kratko me pozdraviv¹i, nije se izmijenio. Nije im skratio muke, a ni oni se nisu bunili.

Sreæom, konj je pogodio starijeg momka u stegno, i on mu je vratio stra¹nim udarcem u rebra.

- Lud si ko i on! Izlazite! - viknuo je Hasan, a èovjek je bez rijeèi othramao izvan doma¹aja ¾ivotinje.

Saèekao je da se izmaknu u stranu i stanu uz ogradu, I polako po¹ao prema konju, obilazeæi ga u krugu, prilazeæi s glave, uporno mijenjajuæi polo¾aj, ne ¾ureæi, ne èineæi usplahirene pokrete, ne nastojeæi da ga prevari, sve dok konj nije stao, umiren neèim, mo¾da Hasanovim ujednaèenim kretanjem, mo¾da njegovim tihim nejasnim rijeèima ¹to su se èule kao neprestano ¾uborenje, mo¾da njegovim upornim pogledom, ili odsustvom straha i bijesa, i saèekao da mu èovjek priðe, jo¹ na izgled nepovjerljiv, frkæuæi ¹irokim nozdrvama, ali je Hasan veæ bio kraj njega, i jo¹ ga umirujuæi tihim ¹aputanjem, pru¾io ruku prema èelu i poèeo da ga miluje, i opet bez ¾urbe, bez nestrpljenja, kao da i ne primjeæuje da konj odmahuje glavom, polako vraæajuæi dlan na nju¹ku, na èelo, na vrat, pa ga uhvatio za grivu i poveo prema ogradi.

- Evo - rekao je momcima. - Sad æete valjda moæi.

I pri¹ao mi.

- Jesi li dugo èekao? Drago mi je ¹to si do¹ao. Hajdemo u kuæu.

- Nisi raspolo¾en danas.

- Bivao sam i gori.

- Hoæe¹ li da odem, ako smetam?

- Ne, za¹to? Ja bih potra¾io tebe, da nisi do¹ao.

- Jesu li te momci naljutili?

- Jesu. ®elio sam da jedan pogine.

Ni¹ta nisam odgovorio.

On se nasmijao: - Pravi dervi¹ki odgovor: æutanje. Da, nakrivo sam nasaðen, i govorim koje¹ta. Oprosti.

Rekao sam: da odem, a ¾elio sam da me zadr¾i, ne bih mogao, ne bih smio na sokak, ni jutros nisam lutao bez razloga, htio sam da ga vidim, bila mi je potrebna njegova mirna rijeè, i neprijeteæa sigurnost ¹to je sti¹avala oluje oko mene, tako èovjek za¾eli da sjedne ponekad pored tihe moæne rijeke i da se uspokoji zbog njene mirne snage i sigurnog toka. A eto, na¹ao sam drugog èovjeka, nepoznatog, bilo mi je ¾ao, osjeæao sam se o¹teæen, i nisam znao ¹ta mogu uèiniti dvojica uznemirenih ljudi.

Sreæom, on je umio da se svladava, ili njegova vedra priroda nije mogla dugo da izdr¾i bijes, i postajao je sve vi¹e onaj koga tra¾im.

Uveo me u veliku sobu, s prozorima na cijeloj prednjoj strani, polovina neba nudila se pogledu, neskrivena, iznenadilo me prostranstvo te ljetne odaje, sa minderlucima, levhama, izrezbarenim dolafima, sa mno¹tvom æilima, èitavo jedno zapra¹eno bogatstvo, rasko¹ o kojoj niko ne vodi raèuna. Kao on, mislio sam. Volio sam red, strog, dervi¹ki, svaka stvar treba da ima svoje mjesto, kao i sve u svijetu, èovjek mora da stvara red, da se ne izbezumi. Zaèudo, nije mi smetala ova nemarnost, lièila je na nesitnièavu slobodu da se èovjek koristi stvarima, ne slu¾eæi im i ne po¹tujuæi ih suvi¹e. Iako to ja ne bih mogao.

Smijao se, sklanjajuæi mintan, èizme, oru¾je, kako se navikao na nered po hanovima, pa primijeti tek kad pogleda tuðim oèima, kad neko doðe. A ja sam siguran da je takav oduvijek, to je dio njegove prirode, neodgovorne i razbaru¹ene. I rekao sam mu to, u ¹ali, da je ba¹ to lijepo kod njega, a sigurno je bio uvijek isti. Prihvatio je ¹alu, sa smijehom: taèno, uvijek je bio nemaran, iako ponekad po¹tuje red koji drugi znaju da stvore, ali sam ne osjeæa potrebu za njim, ne misli o tome vi¹e. Jednom u ¾ivotu se èak i trudio, vr¹eæi nasilje nad sobom, uzalud. Kao da je u neprijateljstvu sa stvarima, ili ga ne po¹tuju, odbijaju da mu se podvrgnu, nema smisla za vlast ni nad èim. U stvari, reda se malo i pla¹i, red je konaènost, tvrdi zakon, umanjivanje broja moguæih ¾ivotnih oblika, la¾no uvjerenje da vladamo ¾ivotom, a ¾ivot se sve vi¹e otima, sve nam vi¹e izmièe ¹to ga vi¹e ste¾emo.

Bilo je sasvim neobièno kako je ovaj grubi malopreða¹nji d¾ambas lako uskakao u razgovor koji ne prilièi njegovom dana¹njem zanimanju, ali ja sam ga prihvatio sa zadovoljstvom.

Upitao sam: - A kako treba ¾ivjeti? Bez reda, bez cilja, bez svjesnih namjera koje nastojimo da ostvarimo?

- Ne znam. Dobro bi bilo kad bismo mogli odrediti cilj i namjere i stvoriti pravila za sve ¾ivotne prilike, da uspostavimo zami¹ljen red. I,ako je izmisliti op¹te propise, gledajuæi iznad glava ljudi, u nebo i vjeènost. A poku¹aj da ih primijeni¹ a ¾ive ljude, koje poznaje¹ i mo¾da voli¹, a da ih ne povrijedi¹. Te¹ko æe¹ uspjeti.

- Zar Kur-an ne odreduje sve odnose meðu ljudima? Su¹tinu propisa mo¾emo primijeniti na svaki pojedini sluèaj.

- Misli¹? Onda mi rije¹i ovu zagonetku. Nije rijetka, nije neobièna, nije daleka od nas. Susre¹æemo se s njom kad god hoæemo da otvorimo oèi. ®ive, recimo, mu¾ i ¾ena, i ¾ive u ljubavi, na izgled. Ili èekaj, da govorimo o ljudima koje znamo, biæe lak¹e. Da pretpostavimo da su to ovo dvoje koje si vidio, ¾ena koja ti je otvorila vrata, i onaj stariji momak, Fazlija, njen mu¾. ®ive kod mene, u dvori¹noj kuæi, nije im lo¹e, on putuje sa mnom, zaraðuje vi¹e nego ¹to im je potrebno, donosi joj poklone s puta, i u¾iva u njenoj radosti, a ona zna da se raduje, kao dijete. Smije¹an je, nespretan, jak kao bivo, pomalo djetinjast, ali neobièno pa¾ljiv prema njoj. Voli je, propao bi bez nje. Mene pomalo potkrada, zbog ¾ene, ali voli i mene, poginuo bi da me odbrani. Drago mi je bilo ¹to se sla¾u, pobjegao bih od mu¾a i ¾ene koji se kolju. Stalo mi je do njih, jer sam i ja pomogao da se naðu, a malo sam ih i zavolio. I sad mislim ovako: ¹ta bi se desilo kad bi ¾ena na¹la drugog mu¹karca i kri¹om mu poklanjala ono ¹to je mu¾evljevo i po bo¾jim i po ljudskim propisima? ©ta bi trebalo uèiniti kad bi se to desilo?

- Je li se desilo?

- Desilo se. Vidio si i njega, onaj mlaði. Mu¾ ne zna. Kur-an ka¾e: kamenovati preljubnicu. Ali priznaæe¹, to je zastarjelo. A ¹ta da uradim? Da ka¾em mu¾u? Da njoj zaprijetim? Da otjeram mladiæa? Sve to ne bi pomoglo.

- Ni grijeh ne mo¾e¹ gledati mirno.

- Te¾e je sprijeèiti ga. Nju vole obojica, ona se boji mu¾a, a voli mladiæa. I on je kod mene, malo je lukav ali pametan, toliko vje¹t u poslovima da se bojim za njegovo po¹tenje, ali mi je potreban. Stanuje ovdje, s njima, mu¾ ga je sam doveo, to mu je daleki roðak. Mu¾ je dobrièina, ni¹ta ne sumnja, vjeruje ljudima, i u¾iva u svojoj sreæi; ¾ena ne ¾eli ni¹ta da mijenja, boji se da sve ne pokvari; mladiæ æuti, ali neæe da ode. Mogao bih da ga smjestim u drugu kuæu, ona bi oti¹la i tamo, sama mi je rekla, i bilo bi gore. Mogao bih da ga po¹aljem u drugo mjesto, ona bi oti¹la za njim. Ma ¹ta da se izmijeni u ovome ¹to je sad, ne bi valjalo. Mu¾ bi ubio i nju i njega, kad bi saznao, jer je, budala, vezao svoj ¾ivot za nju. Njih dvoje kradu svoju sreæu, i misle da imaju pravo na nju, ne usuðujuæi se da je uèine ljep¹om. I nije im lako, ni njoj, jer mora da bude ¾ena èovjeku koga ne voli, ni mladiæu, jer je prepu¹ta drugome svako veèe. Mu¾u je najlak¹e, jer ni¹ta ne zna, i za njega ni¹ta ne postoji, a mi mislimo da je on najvi¹e o¹teæen. Na nju on vi¹e i nema prava, odr¾ava ga samo njen strah. A ja èekam, pu¹tam da sve traje, ne smijem ni¹ta da uèinim, toliko je sve rovito, pokidao bih tanke konce ¹to ih dr¾e zajedno, ubrzao bih nesreæu ¹to visi nad njima. Eto sad, nadi kakvo hoæe¹ pravilo, rije¹i mi to, uspostavi red! Ali da ih ne uni¹ti¹. Jer onda nisi ni¹ta uèinio.

- To se mo¾e zavr¹iti samo nesreæom, sam ka¾e¹.

- Bojim se. Ali neæu da je po¾urujem.

- Govori¹ o posljedicama a ne o uzrocima, govori¹ o nemoæi propisa kad se ne¹to desi, a ne o grijehu ljudi ¹to ga se ne dr¾e.

- ®ivot je ¹iri od svakog propisa. Moral je zamisao, a ¾ivot je ono ¹to biva. Kako da ga uklopimo u zamisao a da ga ne o¹tetimo? Vi¹e je ¹tete naneseno ¾ivotu zbog spreèavanja grijeha, nego zbog grijeha.

- Onda da ¾ivimo u grijehu?

- Ne. Ali ni zabrane ni¹ta ne poma¾u. Stvaraju licemjere i duhovne bogalje.

- I ¹ta treba da èinimo?

- Ne znam.

Nasmijao se, kao da mu je drago ¹to ne zna.

U¹la je ¾ena, unijela ¹erbe.

Upla¹io sam se da æe Hasan poèeti razgovor s njom, suvi¹e je otvoren i nagao da bi sakrio ono ¹to misli. Sreæom, i èudom, nije rekao ni¹ta, gledao je u nju s jedva vidljivim osmijehom, nimalo zlobnim, èak i s nekom podsmje¹ljivom blagonaklono¹æu, kao ¹to se gleda drago stvorenje, ili dijete.

- Gleda¹ je kao da si na njenoj strani - rekao sam kad je iza¹la.

- Da, na njenoj sam strani. ®ena je uvijek zanimljiva kad je zaljubljena, tada je pametnija, odluènija, ljupkija nego ikad. Mu¹karac je rastresen, ili grub, ili nerazmi¹ljen, ili plaèljivo nje¾an. Ali sam i na njihovoj strani, na strani obojice. Neka ih davo nosi!

®alio sam ga u tom èasu, i zavidio mu. Ne mnogo ni jedno ni drugo. ®alio ga ¹to je svjesno razru¹io u sebi cjelovit i siguran naèin ml¹ljenja kojim je mogao da poslu¾i vjeri, a zavidio mu zbog nejasne slobode koju sam samo nazirao. Nije bila moja, protivna je meni, a opet je lièila na lak¹e disanje. I mislim tako zbog njega, èinim ustupke, jer ne mogu sebi da sakrijem, drago mi je ¹to ga vidim, drag mi je njegov laki prozraèni smije¹ak ¹to se rascvjetava sam od sebe, drago mi je njegovo vjetrovima opaljeno lice na kome blistaju modre oèi, prijatna mi je vedrina ¹to ga okru¾uje kao svjetlost, mo¾da èak i lakomislenost koja ne obavezuje. U neobiènom odijelu, plavim èak¹irama i ¾utim èizmama od jareæe ko¾e, u bijeloj ko¹ulji sa ¹irokim rukavima i sa èerkeskom kapom na glavi, èist kao bjelutak, ¹irokih ramena, sna¾nih prsa ¹to su se trokutom zdrave tamnine pokazivala iz proreza ko¹ulje, lièio je na hajduèkog starje¹inu kad se odmara kod sigurnih jataka, na veselog pustahiju koji se ne pla¹i ni sebe ni drugog, na jelena, na rascvjetalo drvo, na nezauzdani vjetar. Uzalud poku¹avam da ga vidim drukèijeg, da ga vratim na poèetak. I pretjerujem, suprotstavljajuæi ga sebi.

Nekad je bio ¹to i ja, ili slièan meni. Ne¹to se desilo, nekad, jednom, zato je izmijenio svoj ¾ivotni put, i sebe. Zami¹ljam ¹ejha Ahmeda Nurudina tako preobra¾enog, kako putuje drumovima, ¹enluèi po hanovima, kroti divlje konje, psuje, govori o ¾enama, i ne uspijevam da domislim, smije¹no mi, nemoguæe, morao bih drugi put da se rodim i da ni¹ta ne saznam od ovoga ¹to znam. Za¾elio sam da ga upitam, mo¾da zato ¹to i ja slutim promjenu u sebi, ne ovakvu, slutim i bojim se, a ne znam kako da to uèinim, izgledalo bi sasvim èudno, on ne vidi put moje misli i opravdanost moje radoznalosti.

Po¹ao sam stranputicom: - Jesi li zadovoljan svojim poslom?

- Jesam.

Pa se nasmijao i veselo mi gledajuæi u oèi, rekao bez okoli¹enja:

- Priznaj da nisi to htio da pita¹.

- Pogaða¹ tuðe misli, kao sihirbaz.

Èekao je, osmjehnut, oslobaðajuæi me obzira otvoreno¹æu i vedrim izgledom koji ohrabruje. Iskoristio sam tu povoljnu priliku, priliku za sebe, on ih nudi drugima uvijek:

- Nekad si mislio kao i ja, ili slièno kao ja, kao mi. Nije lako izmijeniti se, treba odbaciti sve ¹to si bio, ¹to si nauèio, na ¹to si se navikao. A ti si se izmijenio, potpuno. To je kao da si ponovo uèio da hoda¹, da progovara¹ prve rijeèi, da stièe¹ osnovne navike. Razlog je morao biti veoma vazan.

Posmatrao me trenutak s èudnom pa¾njom, kao da sam ga vratio u pro¹lost ili u neku zaboravljenu muku, ali se taj napregnuti izraz ubrzo ubla¾io. Potvrdio je mirno:

- Da, izmijenio sam se. Vjerovao sam u sve ¹to i ti, kao i ti, mo¾da i tvrðe. A onda mi je rekao Talib-efendija, u Smirni: ˙AFKad vidi¹ da mlad èovjek stremi u nebo, uhvati ga za nogu i svuci na zemlju˙AE. I svukao me na zemlju. - Odreðen si da ¾ivi¹ ovdje - izgrdio me - e pa ¾ivi! I ¾ivi ¹to ljep¹e, ali tako da te nije stid. I radije pristani da te Bog pita: za¹to nisi to uèinio? Nego: za¹to si to uèinio?

- I ¹ta si sad?

- Skitnica na ¹irokim drumovima na kojima susreæem dobre i rðave ljude, sa istim brigama i nevoljama kao i ovdje, sa istim radostima zbog male sreæe, kao i svugdje.

- ©ta bi bilo kad bi svi po¹li tvojim putem?

- Svijet bi bio sreæniji. Mo¾da.

Zatvarao je krug razgovora.

- I sad te se ni¹ta ne tièe. Je li to sve ¹to si postigao?

- Nisam ni to.

Sjedim i razgovaram, sa sve manje pa¾nje, sa sve manje zanimanja, oèekivao sam mnogo od njegove ispovijesti, a nisam dobio ni¹ta. Njegov sluèaj je usamljen. Pomalo je èudak, ili pametan èovjek koji krije svoje razloge, ili nesreænik koji se brani prkosom, a za to je potrebno biti suvi¹e slab ili isuvi¹e jak, a ja nisam ni jedno ni drugo. Svijet nas dr¾i èvrstim vezama, kako ih raskinuti? I za¹to? I na koji se naèin mo¾e ¾ivjeti bez vjerovanja ¹to je za èovjeka priraslo kao ko¾a, koje je ti? Kako mo¾e¹ bez sebe?

A onda sam se sjetio brata, sjetio sam se kuda sam po¹ao. Sjetio sam se da ne smijem ostati sam.

- Do¹ao sam da ti zahvalim na poklonu.

- Volio bih da si do¹ao bez razloga. Da porazgovaramo ni o èemu, ni zbog èega.

- Odavno nisam bio tako uzbuðen kao sinoæ. Dobri ljudi su sreæa na ovome svijetu.

Bila je to ljubaznost koja ne obavezuje ni onoga ko je ka¾e ni onoga ko je èuje. Ali sam se sjetio sinoænje veèeri i uèinilo mi se da zaista tako mislim, i da je malo ¹to sam rekao. Osjeæao sam ¾elju da ka¾em vi¹e, da zadovoljim neku svoju potrebu ¹to je rasla, da se ispunim nje¾no¹æu i toplinom. Uzalud je Hasan u smijehu poku¹avao da me zaustavi, to je sad bilo nemoguæe. Dr¾ao sam se za njega kao za kotvu, bio mi je neophodan ba¹ tada, u tom èasu, i potrebno je bilo da mi bude drag, i najbolji. Rekao sam da æu jo¹ sutra, mo¾da i danas, uèiniti za brata sve ¹to mogu. Vjerujem da sam u pravu, i tra¾iæu pravdu dokle mognem da stignem. Mo¾da neæe biti lako, kao ¹to mislim, mo¾da æe biti i te¹koæa (veæ ih osjeæam: jutros muselim nije htio da me primi, drsko su rekli da ga nema iako je preda mnom u¹ao u muselimat), mo¾da æu biti sam i ugro¾en, i eto, zato sam i do¹ao danas do njega, osjeæam da mi je blizak, i ni¹ta ne tra¾eæi, osim ljudske rijeèi, htio sam da mu to ka¾em, zbog sebe.

Istina je bila to ¹to sam rekao, neka neobièna unutarnja istina, koja me i dovukla ovamo, iako sam je i sebi izrekao tek tada, pred njim. Kao da sam polazio na pogibeljan put, u opasnu bitku, gledao sam u jedinog prijatelja, koji se pojavio sa nesreæom, da ne bude potpuna, i mada mi ni¹ta ne mo¾e pomoæi, niti treba, neka duboka a nesaznana strepnja me vukla da ga saèuvam. Mo¾da mi je tek tada, pred tim sabranim èovjekom ¹to me slu¹ao sti¹an, privuèen ozbiljno¹æu moga glasa i skrivenom tjeskobom koju je mogao da nasluti, mo¾da mi je tek tada, velim, potpuno do¹la do svijesti praznina koju sam jutros osjeæao pred muselimatom, dok sam zaèuðeno slu¹ao sejmene kako mi mirno saop¹tavaju la¾i. Bio sam poni¾en, ali nisam imao snage da osjetim uvredu. Bio sam zaprepa¹ten saznanjem da su brata i mene nepovratno vezali osudom. Morao sam da spasavam sebe, spasavajuæi njega. Ali nisam mogao da sakrijem pred samim sobom ledenu pusto¹ ¹to me zapahnula. Znao sam, nisu to jedina vrata na koja treba da zakucam, nije to jedini èovjek koji treba da èuje moj zahtjev, ima ih jo¹, boljih i jaèih od ovog siled¾ije obezumljenog vla¹æu, a opet sam pretrnuo, naglo onemoæao, kao èovjek koji u noæi izgubi put. I to je bio razlog ¹to sam u nastupu povjeravanja i tra¾enja podr¹ke vezivao Hasana za sebe sponama prijateljstva, kopèama ljubavi, iznenaðen sam sobom i tom novom potrebom, nerazumnom koliko i sna¾nom. Uspio sam, uèinio sam to najbolje ¹to je moguæe, voðen nesvjesnim lukavstvom iskrene nemoæi, nabujalom èe¾njom da zadovoljim neku veliku ¾eð, koja je sigurno odavno postojala, skrivena i gu¹ena. Dugo sam poslije pamtio taj èas i onu silnu ganutost ¹to me obuzela.

Uzbudio sam i njega. ©iroko otvorene modre oèi su gledale kao da me prepoznaju, izdvajaju me iz neke bezliènosti, daju mi crte i lik. Izraz njegove obiène, podsmje¹ljive veselosti izmijenio se u uznemirenu napregnutost, a kad je poèeo da govori, bio je opet miran i sabran èovjek koji vlada svojim osjeæanjima, nadzire ih da ne budu prejako izra¾ena kao kod ljudi koji lako zaboravljaju odu¹evljenje. Njegov ¾ar je trajniji, nije plamen u kome izgore vrele rijeèi. I ta misao o njemu je nova. Jo¹ danas, jo¹ maloprije sam smatrao da je povr¹an, i prazan, iako sam negdje u sebi sigurno mislio drukèije, jer za¹to bih ba¹ njemu do¹ao kad mi je bila potrebna ljudska rijeè. To ga je branila moja nova ljubav, moje odu¹evljenje koje sam vezao za njega, pla¹eæi se usamljenosti. Uostalom, svejedno, neka je i povr¹an, neka je lakomislen, neka proæerdava svoju nesvakida¹nju pamet kako hoæe, ali je dobar èovjek i zna tajnu da bude prijatelj. Ja ne znam, on æe mi je otkriti. To je mo¾da molitva pred velikom strepnjom, talisman protiv zlih sila, gatanje pred polazak na had¾iluk patnje.

Ali nikad ne znamo ¹ta izazivamo u drugom èovjeku rijeèju koja za nas ima sasvim odreðeno znaèenje i zadovoljava samo na¹u potrebu. Pokrenuo sam u njemu, izgleda, dobro skrivanu ¾elju da se mije¹a u tude ¾ivote. Kao da je jedva doèekao moj izliv prijateljstva da mi pru¾i ruku i pomoæ. Rijeèi mu nisu dovoljne.

- Drago mi je ¹to ima¹ povjerenja u mene - rekao je spremno. - Pomoæi æu ti koliko mogu.

Sve je u njemu odjednom o¾ivjelo, pripremilo se na ne¹to, na èin, na opasnost. Trebalo ga je zaustaviti.

- Ne tra¾im pomoæ. Mislim da nije ni potrebno.

- Pomoæ nikad nije suvi¹na, a sad æe biti potrebnija nego ikad. Moramo ga izvuæi ¹to prije, i skloniti odavde.

Ustao je, nemiran, ustremljen nada mnom, oèi su mu sijale zlom vatrom. ©ta sam probudio u njemu?

Nisam oèekivao ni ovu ponudu ni ovu brzinu u odluæivanju, do kraja ¾ivota upoznavaæu ljude a nikad ih upoznati neæu, uvijek æe me zbunjivati neobja¹njivo¹æu postupaka. Razmi¹ljao sam trenutak, zateèen, upla¹en ovom naglo¹æu, u opasnosti da budem uvuèen u ru¾an poduhvat. Odbio sam, ne kazujuæi pravi razlog, i ne znajuæi ga taèno.

- Onda bi ostao kriv.

- Ostao bi u ¾ivotu! Va¾no je spasti èovjeka.

- Ja spasavam vi¹e: pravdu.

- Stradaæete i ti, i on i pravda.

- Ako je odreðeno da bude tako, onda je to bo¾ja volja.

Te moje smirene rijeèi mogle su biti tu¾ne, gorke, bespomoæne, ali su bile iskrene. Ni¹ta mi drugo nije ostalo. Ne znam za¹to su ga toliko izazvale, kao da su bile blato koje sam mu bacio u lice. Mo¾da zato ¹to sam zaustavio njegov polet, sprijeèio ga da bude plemenit. Vatra se zapalila negdje u njemu, drukèija nego maloèas, izravnija, bli¾a, oèi su gorjele u¾arenim bljeskom, uz obraze se pelo gusto crvenilo, lijevom rukom je uhvatio desnu, kao da je spreèava u zamahu. Rijetko sam kad vidio takvu snagu uzbuðenja i takav bijes. Oèekivao sam ispad, prasak, psovku. Za èudo, nije viknuo, a vi¹e bih volio, govorio je muklo, neprirodno tiho, ste¾uæi glasnice, postav¹i odjednom toliko uznemiren da mu se i lik izmijenio. Prvi put sam èuo da govori vrelo, onako kako je u ljutini mislio, ne ubla¾avajuæi te¹ke rijeèi ni uvrede.

Slu¹ao sam zaprepa¹ten: - O jadni dervi¹u! Mo¾e li se ikad desiti da ne mislite dervi¹ki? Djelovanje po odreðenju, odreðivanje po bo¾joj volji, spasavanje pravde i svijeta! Kako se ne ugu¹ite od tih velikih rijeèi! Zar ne mo¾e ne¹to da se uèini i po ljudskoj volji, i bez spasavanja svijeta? Ostavi svijet na miru, ako Boga zna¹, biæe sreæniji bez te va¹e brige. Uèini ne¹to za èovjeka kome zna¹ ime i prezime, koji ti je sluèajno i brat, da ne propadne ni kriv ni du¾an u ime te pravde koju brani¹. Kad bi smrt tvoga brata bila zaloga za sutra¹nji raj ostalih, pa dobro, neka umre, iskupio bi mnoge nevolje. Ali neæe, sve æe ostati kao ¹to je bilo.

- Onda Bog tako hoæe.

- Ima¹ li neku drugu rijeè, ljudskiju?

- Nemam. I ne treba mi.

Pri¹ao je prozoru, zagledao se u polovinu neba nad kasabom i nad brdima ¹to su je okru¾avala, kao da na toj ¹irokoj èistini tra¾i odgovor ili smirenje, a onda poèeo da vièe nekome u dvori¹te, pitajuæi da li je konj potkovan, i da po¾uri po sviraèe.

Uzalud, te¹ko ga upoznajem. Èim vidim jednu stranu, odmah iskrsne druga, nepoznata, i ne znam koja je prava.

Kad se okrenuo, bio je opet miran, ali mu osmijeh nije vedar kao ranije.

- Oprosti - rekao je poku¹avajuæi da bude veseo - bio sam grub i glup. To je d¾elepèijski naèin. Dobro da nisam poèeo i da psujem.

- Svejedno. To sad nije va¾no.

- A mo¾da i nemam pravo. Mo¾da je tvoj naèin korisniji. Bolje se dr¾ati nebeskih mjera nego obiènih, ovda¹njih. Neuspjesi te ne uznemiruju, uvijek raèuna¹ na beskrajno vrijeme, opravdanje je u razlozima izvan tebe.

Lièni gubitak postaje manje va¾an. I bol. I èovjek. I dana¹nji dan. Sve se produ¾ava na trajanje, bezlièno i ogromno, pospano tromo i sveèano ravnodu¹no. Kao more: ne mo¾e da ¾ali bezbrojne smrti ¹to se u njemu neprestano de¹avaju.

Æutao sam. ©ta sam imao da ka¾em? Te uznemirene rijeèi su otkrivale nesigurnost i nedoumice kojima se ne mo¾e naæi kraj. ©ta da osporavam ili odobravam, kad ni on ne zna na èemu je? Samo sumnja. Ja ne sumnjam. Zaista mislim da je bo¾ja volja vrhovni zakon, da je vjeènost mjera na¹eg djelovanja i da je vjera va¾nija od èovjeka. Jest, more postoji oduvijek i zauvijek, i ne mo¾e se uzburkati zbog svake siæu¹ne smrti. On je to rekao, gorko, sa drugim smislom, ne vjerujuæi. A ja bih ¾elio da se uzdignem do te misli, i kad je moja sreæa u pitanju.

Nisam htio da obja¹njavam, ne bi shvatio, jer misli drukèije nego ja, da bratovo osloboðenje pripremljenim bjekstvom ili podmiæivanjem ne mogu prihvatiti, jer jo¹ vjerujem u pravdu. Kad bih se uvjerio da nema pravde u ovom mome svijetu, ostalo bi mi da se ubijem, ili da se okrenem protiv tog svijeta, koji vi¹e ne bi bio moj.

Hasan bi opet rekao da je to dervi¹ki naèin mi¹ljenja, slijepa zagnjurenost u pravilo, zato ni¹ta ne govorim, ali ne znam kako bi èovjek mogao drukèije da ¾ivi.

Ili mo¾e?

Gledao sam u ispupalu granu pod otvorenim prozorom. Trebalo je da odem.

- Proljeæe - rekao sam.

Kao da on ne zna. Sigurno ne zna ovako kao ja. Nisam se sjetio da mu je mogla biti èudna ova moja rijeè. Kao da je prekidala razgovor, i misao, a nije.

Sjetio sam se kako se bijelo i ru¾ièasto obilje ponavljalo u beskraj, jutros, nekad, bilo je mnogo svijetlih sjenki ispod stabala, mirisala je razbuðena zemlja, a ja sam mislio kako bi bilo lijepo krenuti u svijet sa dervi¹kim ke¹kulom u ruci, voðen jednim jedinim suncem i ma kojom rijekom, ma kojom stazom, bez ijedne druge ¾elje osim da ne budem nigdje, da se ne vezujem niza¹to, da sa svakim jutrom vidim drugi kraj, sa svakom noæi da legnem na drugi le¾aj, da nemam obaveza ni ¾aljenja ni sjeæanja, da pu¹tam mr¾nji na volju tek kad odem i kad postane besmislena, da udaljim svijet od sebe prolazeæi ga. Ali ne, nisam to mislio, pripisao sam sebi ¾elju koju je Hasan maloèas izrekao, uèinila mi se toliko lijepa, toliko rje¹avajuæa, da sam je prisvojio, i cio jedan trenutak mislio da je moja. Èak sam je obilje¾io u sebi njegovim rijeèima. Odgovarala je mome jutro¹njem bespuæu, i prihvatio sam je naknadno, kao da je bila. A nije bila, znam sigurno.

Isprièao sam Hasanu o susretu sa djeèakom, poslije poni¾enja koje mi je poklonio muselim.

- Za¹to si ga zvao? - upitao je Hasan smijuæi se.

- Izgledao je bistar.

- Bilo ti je te¹ko, bje¾ao si od muke, htio si da zaboravi¹ kako su te sejmeni otjerali ispred muselimata, i tada, u èasu velike liène tegobe ti primjeæuje¹ bistre djeèake i misli¹ na buduæe branitelje vjere. Je li tako? - Ako mi je te¹ko, jesam li prestao da budem ono ¹to sam? Mahao je glavom, nisam znao da li me ismijava ili ¾ali.

- Reci da nije, molim te, reci da ti je brat va¾niji od svega, reci da æe¹ sve poslati do ðavola da ga spase¹, zna¹ da je nevin!

- Uèiniæu sve ¹to mogu.

- To nije dovoljno. Hajde da uèinimo vi¹e!

- Hajde da ne govorimo vi¹e o tome.

- Dobro. Kako hoæe¹. Volio bih da se ne pokaje¹.

Bio je uporan. Ne znam za¹to je htio da se upusti u opasan i nesiguran posao spasavanja èovjeka koga je jedva i poznavao, bilo je èudno i zato ¹to je protivurjeèilo svemu ¹to sam znao o njemu. Ali nije lagao, nije nudio samo rijeèi jer je vidio moju odluènost da ne pristanem: zaista bi uèinio, ne oklijevajuæi ni èasa.

Mo¾da bi neko mogao pomisliti da sam bio dirnut tom njegovom spremno¹æu da pritekne u pomoæ, da sam tu njegovu neobiènu ¾rtvu doèekao sa suzama u grlu. Ali nisam. Nikako nisam. U poèetku sam htio da ta njegova ponuda bude la¾na, prazna rijeè koja ne obavezuje na djelo. Ali kad nisam uspio da je na to svedem, jer je njegova iskrenost bila nesumnjiva, osjetio sam ljutinu i uvrijeðenost. Izgledalo mi je neprilièno toliko njegovo zanimanje, neprilièno i nametljivo, jer je neprirodno. Nadilazio je moju revnost, ukazivao na nedovoljnost moje brige, nudio svoju ¾rtvu da uka¾e na moju malu ljubav, prigovarao i ka¾njavao me. Izmuèio me ovaj razgovor, i ¾elio sam samo da se zavr¹i, nismo mogli da se razumijemo. Zbunio me neoèekivanim zakljuèkom poslije prièe o djeèaku, kad je otkrio ono o èemu nisam mislio a ¹to je sigurno istina, ali je smisao svega ¹to je govorio bila pobuna. Iskopav¹i taj zakljuèak, zatvorio sam se, postao opsaðena tvrðava o koju su strijele uzalud udarale. Nije mi prijatelj, ili je èudan prijatelj koji mi sijeèe korijenje, potkopava temelje. Nema prijateljstva meðu ljudima koji drukèije misle.

To gorko saznanje (a bilo mi je potrebno kao vazduh, kao lijek) pomoglo mi je da ga lak¹e odbijem, i da poènem te¾ak razgovor koji sam stalno odgaðao, i stalno mislio na njega.

Mogao sam da ga zamolim i kao prijatelja, imao sam prava na to, ali je moja misao i¹la drugim putem, onemoguæavajuæi to; mogao sam da ka¾em kao tuðu poruku, koja me se tobo¾e ne tièe, ali bih se onda muèio da ka¾em svoju molbu, i sve bi ispalo ru¾no. Ovako je najbolje: nije mi prijatelj, to je sigurno, i iznijeæu tuði zahtjev od koga ja oèekujem korist. Mo¾da zato nisam ni pokazao maloèas da sam ljut, jer bih ga okrenuo protiv sebe i umanjio izglede na uspjeh.

Rekao sam, spremajuæi se da poðem, kao da sam se sluèajno sjetio, da sam bio kod njegove sestre, pozvala me (znam, dodao je, i tako me upozorio da moram reæi vi¹e nego ¹to mi je mo¾da korisno), i zamolila me da mu ka¾em da æe ga otac li¹iti nasljedstva (znam i to, nasmijao se Hasan), i da bi bilo najbolje da se sam odrekne, zbog svijeta, pred kadijom, da bude manje bruke.

- Za koga manje bruke?

- Ne znam.

- Neæu da se odreknem. Neka èine ¹to im je drago.

- Mo¾da je tako najbolje.

Uzalud je kriti, uzdao sam se da æe mi pomoæi, meni i mome bratu, posredovanje u ovom ru¾nom poslu. Kad je odbio, uèinilo mi se da je grub i tvrdoglav, i stalo me velikog napora da ga podr¾im u odluci. Te¹ko je bilo, rijeè mi je grizla grlo kao otrov, a nisam mogao da uèinim drukèije: ne bih sebi oprostio da je primijetio moju igru. Krivo sam poèeo, sve sam zapleo, trebalo je reæi jednostavno, kao èovjek èovjeku, ne bi bila nikakva sramota ni da me odbio, ali sad sam sve pokvario. Prilika koju sam dugo èekao, nepovratno se gubila, a ja sam stajao nemoæan.

Ali ba¹ tada, kad sam izgubio svaku nadu, kad sam pomislio da je ova posjeta besmislena, on se sjetio:

- Ako se odreknem nasljedstva, da li bi moj zet, kadija, pomogao tvome bratu?

- Ne znam, nisam o tome mislio.

- Hajde da uèinimo tako! Neka ti pomogne, i odreæi æu se svega. Sa munare æu vikati ako treba. Svejedno mi je uostalom, ostaviæe me bez ièega i ovako i onako.

- Mogao bi povesti parnicu. Ti si prvi nasljednik, nisi uvrijedio porodicu, otac je bolestan, lako je dokazati da sve èini pod neèijim pritiskom.

- Znam.

Naprezao sam se da to ka¾em, s mukom se prisiljavao da budem po¹ten, veæ drugi put. Htio sam da mu budem ravan, htio sam docnije, kad se sjetim njegove velikodu¹nosti, da imam odgovor sam sebi: uèinio sam ¹to sam morao, na svoju ¹tetu, nisam ga prevario, neka sam odluèi.

- Znam - rekao je - uèinimo sad ovako. I zet se boji parnice, on nije glup veæ nepo¹ten. I gramziv, sreæom. Mo¾da æe i pomoæi, jer mu je vi¹e stalo do imanja nego do sitnog nepoznatog pisara. Oslonimo se na ljudske poroke, kad ne mo¾emo drukèije.

- Poklanja¹ suvi¹e. A ne mogu ti nièim vratiti nego zahvalno¹æu.

Nasmijao se, i odmah umanjio svoj dar:

- Ne poklanjam mnogo, svakako bi bilo njihovo. Ko bi se vukao po sudovima!

Sad sam mogao da ga odvraæam koliko god mi je bila volja, ne bi odustao. Ali nisam vi¹e htio da se igram sa sudbinom.

Zahvalio sam i poèeo da se opra¹tam. Vratilo mi se dobro raspolo¾enje, i nada, pobijedio me svojom neuraèunljivom velikodu¹no¹æu. Sreæom, svega se odrekao sam, nije mi objesio o vrat svoju ¾rtvu, nije me opteretio zahvalno¹æu, i nije mi vi¹e neprijatelj. (Sve je mogao da bude u tim prvim danima, ni¹ta jo¹ nije postao odreðeno, odreðivao sam se prema trenucima, kao u prvoj nesigurnoj ljubavi, lako je mogla da se preokrene i u mr¾nju.)

- ©teta ¹to si dervi¹ - rekao je iznenada, nasmijav¹i se glasno. - Pozvao bih te na veselje, doæi æe mi prijatelji.

I dodao lukavo otvoreno: - Ne krijem, jer æe¹ sutra svakako doznati.

- Ne voli¹ red?

- Da, ne volim red. Znam, grdiæe¹ me, ali, ˙AFvama va¹i poslovi, meni moji˙AE. Nije va¾no ¹to ne èinimo dobro, va¾no je da ne èinimo zlo. A ovo nije zlo.

©alio se i s Kur-anom, ali bez zlobe i bez ruganja. Nije volio red, nije volio svetinje, bio je ravnodu¹an prema njima.

Odjednom se njegov veseli glas naglo prekinuo. Razvuèene usne su se skupile u zgrèenu kru¾nicu, a lice, preplanulo od vjetrova, probilo je jedva vidljivo bljedilo. Pogledao sam kroz prozor, za njegovim oèima: vitka Dubrovkinja i njen mu¾ u¹li su u dvori¹te.

- Jesu li i oni do¹li na veselje?

- ©ta? Ne, nisu.

Trajalo je samo trenutak, to njegovo gubljenje vlasti nad sobom, i uzbuðenje koje ga je savladalo. Oèi su mu zastale meðu ¹irokim otvorima kapaka, ruke se zbunile. Samo trenutak, i sve je pro¹lo, kao da nije ni bilo. Vratio mu se osmijeh, i opet je bio siguran, i neuzbuðeno vedar, mirno radostan ¹to su mu do¹li prijatelji. Ali ga je uzbuðenje jo¹ dr¾alo, ma da mu je izgled smiren. Znao sam po tome ¹to me vi¹e nije vidio, ¹to za njega nisam postojao. Nije bio neljubazan, nije gledao mimo mene, rekao je da opet navratim, napomenuo mi da odem do njegove sestre, sve je na izgled bilo obièno, ali njegova misao nije sa mnom: dole je, na dvori¹tu, uz ¾enu ¹to mu je i¹la u posjetu. Krenuli smo im u susret, sreli se na vratima, pozdravljajuæi se pogledao sam kri¹om i letimice u njeno lice, nije mi se uèinila naroèito lijepa ovako iz blizine, obrazi su joj mr¹avi i blijedi, oèi sa tragovima vatre od neke bolesti ili tuge, ali ima ne¹to u izrazu lica ¹to ostaje u sjeæanju, i pro¹ao sam kroz oblak lakog mirisa, udaljio se sa mi¹lju o nerje¹ivosti svega meðu njima. Zato je s onakvim zanimanjem govorio o onoj ¾eni iz dvori¹ta i o dvojici momaka! Je li to i njegova muka, je li to i njegov bezizlaz? Da nije zaljubljen, sve bi lak¹e i jednostavnije bilo, ali njegovo naglo bljedilo ne vara. Zna li ona? Zna li njen mu¾, dobrodu¹an Latinin ¹to se poklonio preda mnom duboko, sa ugodnim smije¹kom nezlobiva èovjeka, troma u svemu. Sigurno ne zna, njega strast ne raspinje. On ne bi ubio, i kad bi znao. ®ena zna, ¾ene uvijek znaju, makar ni¹ta ne bilo reèeno, i prije æe pomisliti da jest nego da nije. ©ta se de¹ava meðu njima, nekazano, ili izmucano, izmeðu mu¾a koji ih odvaja prisustvom i podstièe nesumnjanjem, uvijek spreman da prebrodi njihove opasne æutnje veselim prièanjem ni o èemu? Kakav je bijes oku¹ane ili neuta¾ene ¾elje meðu to dvoje mladih ljudi, kakva omaðijanost koja se, samo mislima hranjena, mo¾e razviti u opasan zanos. Ili je samo Hasan uhvaæen, zbog njenog lelujavog stasa vitke trske i tihe vedrine sjajnih oèiju koje je obilje¾ila bolest. Zar se zato izdvojio, da se ovako nepovratno zaplete u strast ¹to se ne tro¹i i ne mo¾e da nestane? Misli na nju, mjesecima razdvojen, susreæe je kad se vrati, uljep¹anu ¾eljama s dalekih puteva, upija ¾ednim oèima da je zapamti i ponese na nova putovanja. Gdje æe se zatvoriti taj krug u kome se strast hrani a ne tro¹i?

Zaboravio je na mene sad, ako je ikad mogao da misli, istisnula me ona odavno, i mene i sve ostalo ¹to nije ona; i ako sam je mrzio u tom èasu, bilo je to zato ¹to su njena kadifena haljina do tala i njena djevojaèka puna usta i zreli mazni glas va¾niji od mene i moje muke. Potisnula me do nepostojanja, uni¹tila mi oslonac, koji nije ni postojao, ali bih volio da varka nije otkrivena.

Opet sam sam.

Mo¾da je i najbolje tako, ne oèekuje¹ pomoæ i ne boji¹ se izdaje. Sam. Uèiniæu sve ¹to mogu, ne uzdajuæi se u podr¹ku koje nema, i onda je moje sve ¹to postignem, i zlo i dobro.

Pro¹ao sam pored d¾amije na èo¹ku Hasanova sokaka, pro¹ao pored medrese ¹to se nije vidjela iza zida, pro¹ao nanuld¾ijski sokak, do¹ao do ko¾ara, i¹èilio je Latinkin miris, blijedila je misao o Hasanu, koraèao mimo zanatlijskih radnji i zanaèija ¹to su mirno radili svoj posao, poèinjala je granica moje vlastite brige i puta u nepoznato. Ali za¹to u nepoznato? Nisam sumnjao da æu uspjeti, nisam smio da sumnjam, jer ne bih imao snage da uèinim ni korak dalje. A morao sam, to je bilo pitanje moga ¾ivota, ili neèeg jo¹ va¾nijeg. Èeznuo sam za mirom u tom èasu, i¹ao pognute glave pored æefenaka, klonulo umoran, osjeæao miris ko¾e i johove kore, umoran, gledao okrugli kamen kaldrme pred sobom i noge prolaznika, umoran, bez trunka snage, ¾eljan zatvorene sobe i dugog mrtvaèkog sna, kao davljenik, iza zakljuèanih vrata, zatvorenih prozora, kao bolesnik. Ali ta slabost, i taj strah pred nesluæenim te¹koæama, ta ¾elja da se legne i umre, da se odustane i primi sudbina, ne smiju sada da me zaustave. Nikakav zamor ni klonulost ne mogu me sprijeèiti da izvr¹im obavezu. Gonila me moja preostala seljaèka upornost i nemilosrdno jasna misao o potrebi da se branim. Moram. Idi naprijed, poslije umri.

Odakle samo strah i predosjeæanje prijeteæih nevolja, kad me moje iskustvo nije moglo upozoriti?

Kad sam èuo topot konjskih kopita po kaldrmi, digao sam oèi i vidio dva naoru¾ana sejmena na konjima, ja¹u uporedo, ne sklanjajuæi se nikome. U uskom sokaku prolaznici su se stiskali uz æefenke i zidove da ih ne odgurnu konjske sapi i ne zakaèe o¹tre bakraèlije. Jahali su polako, i svijet je stizao da se skloni, bez rijeèi, i da saèeka dok oni proðu. Nisu htjeli da ikog okrznu namjerno, ali nisu ni ustupali. Gotovo da nisu ni vidjeli nikoga.

Mislio sam, da li da uðem u neku radnju i tako ih propustim, ili da stanem uza zid, kao svi ostali. Ostaæu, kao svi. Pustiæu da me ponize, prolaz je uzak, prolaz je sav za njih, dohvatiæe me stremenom, poderaæe mi d¾ube, neæu se ni okrenuti, neka èine ¹ta hoæe, biæu kao ovaj svijet ¹to æuti i gleda i èeka, ¹ta èeka, ¹ta su èekali ti ljudi ispred æefenaka dok su sejmeni i¹li prema meni? da vide kako æe me uvrijediti, ili da èuju kako æu viknuti na njih, èin i odijelo daju mi na to pravo. I jedno i drugo sam ¾elio tada, uèinilo mi se odjednom da je va¾no, da je presudno ¹ta æu uèiniti, zbunili su me ¹to su èekali i gledali, jesu li na mojoj strani, jesu li protiv mene, jesu li ravnodu¹ni? Ni to nisam znao. Viknuti nisam smio, narugaæe mi se sejmeni i biæu samo smije¹an, ljudi me ne bi po¾alili radi tog poraza. Ne, neka me uvrijede, svi æe vidjeti da sam se sklonio, da sam isti kao oni, nemoæan, èak sam ¾elio da poni¾enje bude ¹to veæe, da bude te¾e nego ostalima. Stao sam uza zid jedva osjeæajuæi leðima neravnine æerpièa, oborena pogleda, neuznemiren poni¾enjem ¹to me èeka, namjerno sam izabrao naju¾e mjesto, èak sam sa nekom bolnom sla¹æu i¹èekivao da doðe, èuæe se, ¾aliæe me, poèinjem da bivam ¾rtva.

Ali se desilo ono ¹to nisam predvidio: jedan sejmen je izjahao naprijed, i pro¹li su mimo mene jedan za drugim. Èak su me i pozdravili. U poèetku sam bio iznenaðen, taj postupak me zatekao nespremna, sav moj napor bio je nepotreban, i sve je nekako ispalo smije¹no: i moje nemoæno juna¹tvo, i suvi¹no sklanjanje uza zid, i spremnost da primim uvredu. Krenuo sam, ne di¾uæi oèiju,izmeðu ljudi ¹to su stajali na sokaku i ispraæali me æuteæi, prevaren i postiðen. Bio sam na samoj granici da budem ¹to i oni, a sejmeni su me izdvojili.

Kad sam pro¹ao kroz zami¹ljene ¹ibe oèiju, ne usuðujuæi se da ih pogledam, kad sam skrenuo u drugi sokak, gdje vi¹e nije bilo svjedoka moje proma¹ene ¾rtve, napregnutost je poèela da popu¹ta, osjeæao sam se rastereæen, dizao sam pogled prema ljudima, javljao se, otpozdravljao, smiren i tih, i sve mi je jasnije bivalo da je dobro ¹to se ovako svr¹ilo. Priznali su me, odali mi po¹tovanje, odustali od nasilja nada mnom, a ja sam to i ¾elio, ja sam èak gatao u sebi, stojeæi uza zid: ako proðu jedan za drugim, sve æe biti dobro, sve ¹to namjeravam da uèinim. Ili mo¾da nisam, mo¾e biti da sam to pomislio docnije, kad se veæ desilo, jer bih se ranije sujevjerno pla¹io da ¾eljeni uspjeh vezujem uz nemoguæ uslov, uz èudo. Ali svejedno, èudo se dogodilo, ili nije èudo, veæ znak i dokaz. Kako sam, malodu¹an, mogao i pomisliti da sam odbaèen i obespravljen? Za¹to bi bilo tako? Kome bi koristilo? Ostao sam ono ¹to sam, dervi¹ uglednog reda, ¹ejh tekije, osvjedoèeni branilac vjere. Kako da budem odbaèen, i za¹to? Ne ¾elim, neæu, ne mogu da budem i¹ta drugo, i svi to znaju, pa za¹to bi me onemoguæili? Sve sam uobrazio, isprepleo u sebi bez potrebe, ne znam samo odakle se pojavio taj kukavièluk, stotinu puta sam stajao na biljezi smrti i nisam se upla¹io, a sad nam je srce kamièak, mrtvo i hladno. ©ta se to desilo? U ¹to se pretvorilo na¹e juna¹tvo? U stidno prezanje pred sovinim hukom, pred jaèim glasom, pred nepostojeæom krivicom. Ne vrijedi tako ¾ivjeti. U zubima sam sablju nosio plivajuæi preko rijeke, u tr¹æaku puzio na trbuhu ¾eljno oslu¹kujuæi disanje neprijatelja, na pu¹ku nalijetao ne zaustavljajuæi se, a sad se pla¹im pljesnivog sejmena. Avaj, tugo golema, ne¹to se desilo s nama, ne¹to se grdno desilo s nama, smanjili smo se a nismo to ni primijetili. Kad smo se to izgubili, kad smo to dopustili?

Jo¹ je dan, slab, umoran, sjenke ga veæ grizu, ali mora trajati toliko da ne uðem u noæ s mukom i stidom. Znao sam kuda idem, jo¹ dok nisam ni odluèio da li æu ga posjetiti. Nesvjesno sam mislio na njega, nadajuæi se da mu je ¾ena isprièala na¹ razgovor, praviæemo se obojica da nismo upuæeni niu¹ta, èuvaæemo tobo¾nju tajnu, neæemo govoriti o Hasanu, ali æe moj vedri izgled sve otkriti. Pa i da mu nije kazala, nemam èega da se pla¹im. Mo¾da bi bilo bolje da sam prvo oti¹ao do nje, da joj odnesem glas n Hasanovu pristanku, kao poklon. Lak¹e bih onda razgovarao s njenim mu¾em.

Uzalud, kukavièluk nas je opsjeo, mislimo njime. On govori iz nas, neka je proklet, i kad ga se stidimo.

Iskoristio sam taj trenutak ogorèenosti, i uèinio odmah, da ne bih odgodio na nikad.

Za èudo, Ajni-efendija me primio istog èasa, kao da me oèekivao, nisu preda mnom i¹li glasovi ni glasnici, iako se na hodnicima osjeæalo prikriveno prisustvo ljudi i oèiju.

Doèekao me ljubazno, s pozdravom koji nije ni buèan ni ravnodu¹an, ne pretvarajuæi se ni da je obradovan ni zaèuðen, odmjeren u svemu, neodreðeno osmjehnut, ne poku¹avajuæi ni da me upla¹i ni da me ohrabri. To je po¹teno, mislio sam, ali sam se osjeæao nelagodno.

Odnekle se privukla maèka, pogledala me zlim ¾uækastim oèima, i pri¹la mu, nju¹kajuæi ga. Ne skidajuæi pogled sa mene, pogled ljubazno rasut, milovao je maznu ¾ivotinjicu ¹to se sladostrasno uvijala pod njegovom rukom, taruæi se vratom i bokovima o njegovo koljeno, pa se uspuzala i savila u krilu i poèela da prede ¹kiljeæi u mene zloslutno. Sad su me gledale dvoje oèi, ¾uækaste i hladno oprezne obadvoje.

Nisam htio da mislim na njegovu ¾enu, ali je sama izranjala iz tame, iz daljine, zbog njega, ukoèenog, na oprezi, sakrivenih ruku koje su se sigurno davile u dugim rukavima, prozirnog lica, tankih usana, uskih ramena, ispran, krhak. voda teèe u njegovim ¾ilama, kakve su noæi meðu njima u onoj velikoj gluhoj kuæi?

Sjedio je nepojmljivo miran, ne osjeæajuæi potrebu da makne bilo èime (lièilo je na mrtvaèku obamrlost ili na fakirsku snagu samosavladavanja), s istim izrazom lica ¹to sam ga zatekao kad sam u¹ao, sa osmijehom koji ni¹ta ne izra¾ava, varljlvo razapet na ustima bez usana. Umarao me taj osmijeh vi¹e nego njega.

Samo, s vremena na vrijeme, a uvijek mi je izgledalo neoèekivano, o¾ivjela bi ruka nekako podmuklo, izvukla bi se iz rukava kao zmija (njene su kao ptice), i oèi ¹to bi pogledale u iste takve, maèje, jedino tada za trenutak smek¹ane.

Ne znam koliko sam tako sjedio, bio je sumrak, pa mrak, iz njegova krila ¾arile su se fosforne oèi, zaèudo i njegove, ili mi se tako èinilo, imao je èetiri svjetlucava oka, onda su unijeli svijeæe (kao i ono veèe, ali nisam vi¹e mislio na nju, nisam mogao), i bilo je jo¹ gore, obespokojavao me njegov mrtvi osmijeh, pla¹io me njegov mrtvaèki izgled, pla¹ila me tama iza njegovih leða i sjenka na zidu, uznemirivalo me tiho ¹u¹kanje, kao da su pacovi puzali oko nas. A od svega je mo¾da bilo najmuènije ¹to nijednom nije digao glas, nije izmijenio naèin govora, nije se uzbudio, naljutio, nasmijao. Polako su otpadale od njega rijeèi, ¾ute, vo¹tane, tuðe, i uvijek nanovo sam se èudio kako ih dobro sla¾e i nalazi im pravo mjesto, jer je izgledalo da æe se prosuti iz njega, nagomilane negdje u ¹upljini usta, i poteæi bez reda. Govorio je uporno, strpljivo, sigurno, ni jedan jedini put nije bio u sumnji, nije pretpostavio neku drugu moguænost, i ako sam mu protivurjeèio, rijetko, izgledao je istinski zaèuðen, kao da ga je prevario sluh, kao da se susreo s ludim èovjekom, i opet nastavljao da ni¾e reèenice iz knjiga, dodajuæi vijekovima njihove starosti memlu svoga mrtvila. Za¹to govori? - pitao sam se uznemireno. Zar misli da ne znam ove poznate reèenice, ili da sam ih zaboravio? Govori li to njegovo visoko mjesto, njegova istaknuta du¾nost? Govori li iz navike, ili da ni¹ta ne ka¾e, ili se ruga, ili nema drugih rijeèi osim nauèenih? Ili me muèi, da me dovede do ludila, a ova maèka je zato tu da mi na kraju iskopa oèi?

Onda sam pomislio da je zaista zaboravio sve obiène rijeèi, i to mi je izgledalo stra¹no: ne znati ni jednu jedinu svoju rijeè, ni jednu jedinu svoju misao, biti nijem za sve ljudsko, i govoriti bez potrebe, bez smisla, govoriti preda mnom kao da me nema, biti osuðen na govorenje koje je pamæenje. A ja sam osuðen na slu¹anje onoga ¹to znam.

Ili je ludak? lli mrtvac? lli priviðenje? Ili najgori muèitelj?

U poèetku nisam vjerovao sam sebi, izgledalo je nemoguæe da ga ¾iv èovjek pred njim i ¾iv zatvorenik u tvrðavi ne navedu na jednu jedinu stvarnu rijeè, od ovog èasa. Poku¹avao sam da ga navuèem na ljudski razgovor, da ka¾e ma ¹ta o sebi, o meni, o njemu, ali sve je bilo uzalud, govorio je samo Kur-anom. Avaj, a ipak je govorio i o sebi i o meni i o njemu.

Onda sam i ja zaronio u Kur-an, moj je koliko i njegov, poznajem ga kao i on, i poèeo je megdan hiljadu godina starih rijeèi, koje su zamijenile na¹e, sada¹nje, i koje su stvorene zbog mog zatvorenog brata. Lièili smo na dvije obataljene èesme ¹to su rasipale ustajalu vodu.

Kad sam rekao za¹to sam do¹ao, odgovorio je kur-anskom reèenicom: - Koji vjeruju Boga i sudnji dan, ne dr¾e prijateljstvo s neprijateljima alaha i poslanika njegova, makar to bili oèevi njihovi, ili braæa njihova, ili roðaci njihovi.

Zavapio sam: - ©ta je uèinio? Hoæe li mi iko reæi ¹ta je uèinio?

- O pravovjerni, ne pitajte za stvari koje bi vas u brigu i oèajanje mogle baciti, ako bi vam se otvoreno reklo.

- Do groba æu ti biti du¾nik. Do¹ao sam da mi se otvoreno ka¾e. I ovako sam u brizi i oèajanju.

- Oholo su zemljom hodili i ru¾ne spletke pleli.

- O kome to govori¹? Ne mogu da vjerujem da govori¹ o mome bratu. To Bog ka¾e o nevjernicima, a moj brat je pravovjerni.

- Te¹ko onima koji ne vjeruju.

- Èuo sam da je zatvoren zbog nekih rijeèi.

- Ne mo¾e biti tajnog sporazumijevanja i sa¹aptavanja meðu trojicom a da Bog ne bude èetvrti meðu njima. Tajni sastanci su satanino djelo, jer satana hoæe da rastu¾i pravovjerne.

- Dobro poznajem svoga brata, nije mogao da uèini zlo!

- Ne budi pomagaè i zaleðe nevjernicima!

- Brat mi je, zaboga!

- Ako su vam va¹i oèevi, va¹i sinovi, va¹a braæa, va¹e ¾ene, va¹e porodice, miliji od Boga, od njegova poslanika i od borbe na njegovu putu, ne oèekujte milost bo¾iju.

- O pravovjerni, klonite se sumnjièenja i klevetanja, jer kleveta i sumnjièenje je grijeh.

To sam ja rekao.

Odvratio sam istom mjerom, kur-anskom, nisam vi¹e mogao da ostanem na obiènim rijeèima, tako je bio jaèi od mene. Njegovi su razlozi bo¾ji, moji ljudski. Nismo bili ravnopravni. On je uzdignut iznad stvari, i govori rijeèima stvoriteljevim, a ja sam poku¹avao da svoju sitnu nevolju stavim na vagu obiène èovjeèanske pravde. Natjerao me da svoj sluèaj podvedem pod vjeènija mjerila, da ga sasvim ne obezvrijedim. Nisam tada ni osjetio da sam u tim razmjerama vjeènosti izgubio brata.

Pa i tada on je branio naèela, ja sebe; on miran i siguran, ja uzrujan, gotovo razjaren. Govorili smo isto, a sasvim drugo.

Rekao je: Nisu za grije¹nicima plakali ni nebo ni zemlja. A ja sam mislio: te¹ko èovjeku ako su mu mjera nebo i zemlja. I rekao je: Zaista, biæe nesreæan ko du¹u svoju okalja. I jo¹: O, Zulkarnejne, Jed¾ud¾ i Med¾ud¾ prave smutnju po zemlji.

A ja: O, Zulkarnejne, Jed¾ud¾ i Med¾ud¾ prave smutnju po zemlji. I: Zaista biæe nesreæan ko du¹u svoju okalja. I: Pored istine postoji zabluda. I: Neka ljudi oproste i smiluju se, zar vi ne ¾elite da vama Bog oprosti? I jo¹: Zaista je èovjek veliki nasilnik, a nasilnici su najdalje od istine.

Na to je on zaæutao za trenutak, pa rekao mirno, jo¹ se smije¹eæi:

- Te¹ko tebi, te¹ko tebi, i opet te¹ko tebi!

- Alah je svaèije utoèi¹te - odgovorio sam izgubljeno.

Onda smo gledali jedan u drugog, ja rastrzan svim ¹to je izgovoreno, misleæi kako sam brata zaboravio a sebe opteretio; on spokojan, gladeæi uzdignuti rep odvratne maèke ¹to mu se uvijala iza leða. Trebalo je da odem, kamo sreæe da nisam ni dolazio, ni¹ta doznao nisam, ni¹ta pomogao nisam, a rekao sam ¹to nije trebalo. Jer i Kur-an je opasan ako bo¾iju rijeè o grije¹nicima ve¾e¹ uz onoga ko odreðuje grije¹nike. Hiljadu puta se pokaje¹ za ono ¹to ka¾e¹, rijetko za ono ¹to preæuti¹, znao sam za tu mudrost kad mi nije bila potrebna. Bolje bi bilo da sam samo slu¹ao, i kazao ¹to bi bilo vrednije od svega, potpuno sam smeo s uma, a siguran sam da je znaèajno. Sinoæ je bilo, njega se tièe, i mene, ¾ena je rekla da krije od njega. Sjetio sam se: prijatelja sam izdao radi toga.

I isprièao mu kratko, suzbijajuæi stid ¹to me zapljusnuo, kako sam nagovorio Hasana da se odreèe nasljedstva. Ni¹ta vi¹e, samo to. Ni u kakvu vezu nisam doveo ni sebe, ni ovu posjetu, ni brata. Ali on æe dovesti, mora, i neæe moæi odgovoriti Kur-anom. Bilo je i crne pakosti u tom naglom mijenjanju razgovora, i zlurade ¾elje da ga uprljam njegovom vlastitom pohlepom.

Prevario sam se, opet. Nièim nije pokazao da me shvatio, nije se ni iznenadio, nisam vidio na njemu ni srd¾bu ni radost, ali je u svetoj knjizi na¹ao odgovor i za ovu priliku:

- Slab je koji tra¾i, a slabo je i ono ¹to se od njega tra¾i.

Sve je moglo da znaèi to ¹to je kazao, ili ni¹ta. Prekid razgovora, skrivenu ljutinu, ruganje.

Uzalud, jaèi je od mene. Lièi na mrtvaca, ali nije mrtvac: naèelo bjesni u njemu.

Oèi mu svijetle u krilu, ispod ruke, maèije, ne usuðujem se da pogledam u njegove, pro¾i¾u me ledeno fosfornim sjajem.

Oborio sam pogled i æutao, upla¹en svojom nepotrebnom smjelo¹æu i njegovim nadmoænim odbijanjem.

- Svrati opet - rekao je ljubazno. - Ne viðamo se èesto.

7

Ne tugujte, radujte se raju koji vam je obeæan.

Iza¹ao sam u noæ, drvene noge su bile poda mnom, ledena jeza je kolala ¾ilama, i umor, kajanje, srd¾ba, strah, skupilo se u meni sve ludo i nemoæno, pretvorilo se u mutljag u kome se svijest gu¹ila. Ispratio me uètivo, do hodnika, svijeæe su titrale u rukama dvojice momaka (kako su znali da izlazim?), oslijepiæe me treperenjem u dugom mraku, pozvao me da opet doðem, kad god ¾elim. Mo¾da je jo¹ èekao da se vratim, mo¾da bi trebalo da se vratim, da ka¾em kako nisam mislio ni¹ta rðavo, na muci sam, zbunjen i nespokojan, zato neka zaboravi sve ¹to sam rekao. Mo¾da bi trebalo da se vratim, da ga ubijem, da ga uhvatim za vrat i udavim. Ni onda mu smije¹ak ne bi nestao sa blijedih usana, niti bi se utulile ¾ute fosforne oèi.

Trljao sam oznojene ruke jednu o drugu, kao da sam nosio vlagu njegove ko¾e na svojim dlanovima, dr¾ao ih otvorene pred sobom da izvjetri zami¹ljeni dodir, poku¹avao da ga se oslobodim.

Dugo sam i¹ao obalom rijeke, susretao rijetke prolaznike, ljudi se rano zatvaraju u kuæe, ostaju u noæi samo pasvand¾ije, sarho¹i i nesreæan svijet.

Sve me vuklo u tekiju, da zakljuèam te¹ka vrata i ostanem sam. ®elja je bila jaka, kao nagon da se pobjegne. Ali nisam dopustio sebi tu slabost, odbacivao sam je, èineæi nasilje nad sobom, jer sam znao da ovo ¾eljeno povlaèenje ne bi nikad bilo opasnije nego sad, umanjilo bi me, obezvrijedilo, ne bih vi¹e imao prava na samopo¹tovanje, ne bih bio spreman da ikad i¹ta uèinim, èekao bih sve udarce pognute glave, bio bih jad, postao bih ni¹ta. Ne smijem da odustanem. Izazvao sam ih, i moram ostati na nogama. Dotukao bih sam sebe ako bih sada ustuknuo.

Koraèao sam tihom obalom, slu¹ajuèi hod rjeèice, i nadao se smirenju, jer priroda i njen moæni ¾ivot sti¹avaju èovjeka mo¾da ba¹ zato ¹to su ravnodu¹ni prema njemu. Ali rijeka mi nije pomogla, moji hukovi su bili jaèi.

Nisam oèekivao da sretnem ni odmetnika Ishaka, sazrio sam od onog èasa kad sam u d¾amiji nejasno ¾elio da ga èujem. Njegovo mi¹ljenje i njegov savjet danas me se ne tièu. On ima neki svoj cilj, i nedaæe prima kao ki¹u, kao oblak. A ja ne mislim o odreðenim nedaæama. Znao sam da je sve moje dovedeno u pitanje. Sve - to je veoma neodreðeno, ali i veoma stvarno. To je izgubljenost i bespuæe, to je ispadanje sa ¾ivotne staze a druga ne postoji, to je osjeæanje u¾asa bez imena, zbog praznine i gluhog prostora ¹to bi se mogao stvoriti oko tebe.

Mo¾da æe neko, dalek i nepoznat, èitati ove moje neobiène zapise, i bojim se da neæe sve razumjeti, jer izgleda da zaista postoji poseban dervi¹ki naèin mi¹ljenja o sebi i svijetu, u kome sve na¹e zavisi od drugih. Niko ne mo¾e biti tako razoru¾an i tako obesmi¹ljen, tako konaèno u sebi upropa¹ten kao mi, ako nas izdvoje. A èak i mi to te¹ko uviðamo dok se ne desi.

Kod drvenog mosta, gdje se rijeka savija u luku, zaustavio me pasvand¾ija. Stajao je u sjenci drveta, skriven, ¹apnuo i meni da se sklonim, dok ne odu, rekao je. Neki mladiæi gaðali su kamenjem fenjer kraj puta.

Kad je staklo prsnulo a ¾uto svjetlo se ugasilo, oti¹li su bez ¾urbe.

Pasvand¾ija je gledao mirno za njima, i objasnio da im je veæ u¹lo u obièaj da svako veèe ¹togod uni¹te. A on se skloni, èuva glavu. I sutra plate mahaljani, nije pravo da plaæa on iz svoga d¾epa. A ¹to ga pitam za¹to ih ne prijavi, kako da ih prijavi kad ne zna ko su? Noæ, mrak, daljina, mo¾e èovjek du¹u ogrije¹iti. A kad sam rekao da ih ja ne bih ¹tedio da sam na njegovu mjestu, odgovorio je da ne bi ni on, da je na mome mjestu. A ovako, niti vidi niti èuje, a ¹ta mu i ostaje drugo kad je ko maca: puhni, i nema ga. A bogzna èiji su, sve sitopjano, obuèeno opareno, ne ozeblo ne poteglo, sve do zore lingaju, tra¾e ¾ensko, da oprosti moj èin, tra¾e belaja. Po cijelu bogovetnu noæ bje¾i od njih, krije se da se ne susretnu, a ako ne ubjegne, on im ka¾e: idite malo u drugi kraj; a oni ka¾u: neæemo; a on im ka¾e: nemojte; a oni njemu ka¾u: ti si stara budala; znam, ka¾e on, i svakog dana sve veæa; hoæe¹ li da te bacimo u rijeku, ka¾u oni; neæu, ka¾e on. Tako se porazgovaraju, i on gleda kako da izmakne. Takav posao, veli, svaèega se èovjek nagleda i naslu¹a. Noæ je stvorena za ono ¹to se radi skriveno, pa on, hodajuæi do zore, sazna i ono ¹to ne ¾eli i ¹to ga se ne tièe. A moglo bi se ticati mnogih, samo on ne voli da govori, pogotovu ako je badava: ¹to da èovjek gubi vrijeme uzalud? A to ¹to zna, njemu ne treba, ne mo¾e ga ni pojesti ni popiti, a ponekome bi moglo poslu¾iti. Iako mu doðe nekako èudno: on zna a ne tièe ga se, a drugoga se tièe a ne zna. Njega, pasvand¾ije, tièe se jedino kad pokloni to svoje znanje, kad ga uruèi onome kome mo¾e biti od koristi, a sve za ljubav i prijateljstvo, koliko da ne doðe praznih ruku djeci. Dodu¹e, samo onako ka¾e: prijateljstvo, a ba¹ da ga ima mnogo, nema; po noæi ga ne vidi, a po danu spava pa ne zna. Ali od ovog ¹to zna, nije se usreæio. Poèeo je i na svoju ¾enu da gleda ispod oka, da mu ne smi¹lja kakvo zlo. Sad, ¹to se tièe njegove ¾ene, to pretjeruje i du¹u grije¹i, oko bi mu iskopala, to jest svoje, kad bi mu zatrebalo, i ka¾e to vi¹e kao jedan primjer.

Slu¹ao sam to lukavo-mahnito brbljanje, tu ¹eretsku otvorenost svaèijeg ¾bira, spremnog da proda tuðe tajne, mene se ne tièu, a nisam ¾urio da odem, stajao sam dugo, prekraæujuæi vrijeme i sebi i njemu, on je ¾elio da prièa, ja da slu¹am, svejedno ¹ta, èak me poèelo zanimati kako tobo¾e skriva misao a onda je sasvim otkriva, neistrajan u prepredenosti. Onda je postao èudan i æudljiv, star je, pedeset mu je godina najmanje, a starim ljudima je dosadno, ili se pla¹e samoæe. Pozvao me da obiðem s njim ulice, sigurno nisam nikad vidio kasabu u duboku noæ, a ¾iv èovjek treba sve da vidi, osobito je lijepo pred zoru, kad se u pekarama vade vruæi somuni. Mo¾emo da odemo i u Hasanov sokak, ako hoæu, Hasan ¹enluèi, doveo je sviraèe, staæemo gdjegod u kraj i slu¹ati, nije to grijeh, a mo¾e da razgali svaèiju du¹u, pa i dervi¹ku. Bilo mu je ¾ao kad nisam pristao. Kako hoæe¹, rekao je, kako hoæe¹, tvoja volja, a ¹teta ¹to neæe¹. Èudio sam se tom pozivu, lièilo je na grubu ¹alu ili djetinju ¾elju. Sad æe èekati nekog drugog.

- Pa dobro, hajde - rekao je ispraæajuæi me.

Da li se pla¹io neèega?

Ostao je ispod jedne kapije sa nastre¹nicom, nevidljivu sjenci.

Èudan svijet, mislio sam iduæi pustim sokacima.

Sve se izmijeni kad padne tama. Za grijeh nije ostavljeno jedno odreðeno doba, ali je njegovo prirodno vrijeme noæ (sad spavaju pametna mala i tupava velika djeca, i oni ¹to stignu da svr¹e zlo za dana). l uvijek kad se ne vidi.

Eto, to smo postigli: potisnuli smo grijeh u nevidjelo, i uèinili ga moænijim.

Prolazim uti¹anim gradom, èuje se samo dalek glas zurne, promaknu ponekad ljudske sjenke, nemirne kao obilje¾ene du¹e, psi laju u mahalama, mjeseèina je olovna, nijedna vrata se ne bi otvorila kad bih kriknuo makar i pred smrt, te¹ko se zaustavljam u ovom èasu ¹to teèe, sve se u meni otima prema onome ¹to je bilo ili ¹to æe biti, ali ne uspijevam da preðem granice ove noæi. Samo, osjeæam je izdaleka, kao da sa brda gledam tu¾ni predio, izvan njega sam a u njemu, izdvojen a obuhvaæen. Sitno mi izgleda sve u ovom mome svijetu, mnoga roðenja ¹to se de¹avaju evo ba¹ sada, mnoge smrti, mnoge ljubavi, mnoga zla. U mome svijetu, jer drugoga nema. Oko njega su sjenke i prazna mjeseèina. Oko nas tiho kapanje vremena. U meni nemoæna ravnodu¹nost i ti¹ina bez ¾ivota. Vidjela u meni nema, kao u nevjernicima.

Koji je to neznani grijeh zbog koga me ka¾njava¹, moj Bo¾e?

Molim te, usli¹i moju molitvu.

Spas i mir Ishaku koga nema u ovoj noæi.

Spas i mir Ahmedu Nurudinu i njegovu bratu Harunu, koji se tra¾e u ovoj noæi.

Spas i mir svima izgubljenim u ovom velikom æutanju izmeðu neba i zemlje.

Trebalo je da ostanem sa pasvand¾ijom, da ne budem sam sa sobom i sa svojom nemoæi da se oduprem ili pomirim.

Prazan i tu¾no ravnodu¹an. A opet sam se obradovao kad sam se pribli¾io tekiji. Onda nisam ni prazan ni ravnodu¹an, jer dobro je kad je èovjeku drago ili ¾ao, ma zbog èega. I èim sam zapazio to sitno prisustvo radosti (a gledao sam u svoju du¹u, i sve ¹to se u njoj de¹ava, kao ¹to ratar gleda u nebo, u oblake i vjetrove, da vidi kakvo æe vrijeme biti), osjetio sam se èvr¹æim zbog tog traèka vedrine u oblacima. Ono postoji i kad ga ne vidimo, postoji i kad u njega posumnjamo.

Kad sam kroèio u svoj uski sokak ¹to me prigrlio roðaèki, iz sjenke tekijskog zida iza¹ao je neki èovjek, pojavila se samo glava na mjeseèini, kao da je izronio iz vode, kao da je tijelo ostavio na drugom mjestu. Pozdravio me, nastojeæi da bude ljubazan, zbog moga straha koji je morao pretpostaviti:

- Dugo si se zadr¾ao. Èekam te odavno.

Æutao sam, nisam znao ¹ta treba da ka¾em ili da pitam. Njegovo lice mi je izgledalo poznato, iako se ne sjeæam da sam ga ikad vidio, poznato na neki naroèit naèin, kad uoèavamo neku osobinu, neki izraz, neko svojstvo zapa¾eno negdje, nekad, na nekome, pa zaboravljamo jer nije bilo va¾no.

Pogledao sam prema tekiji, tihoj i mrtvoj na mjeseèini, i dok sam se okretao prema njemu, veæ sam zaboravio njegov izgled. Okrenuo sam se ponovo, sad veæ nastojeèi da mu zapamtim lice, ali uzalud, gubio se iz sjeæanja èim ga nisam gledao, zaèuðujuæe bezlièan.

Primijetio je moje osvrtanje, i po¾urio da ka¾e: - ©alju me prijatelji.

- Kakvi prijatelji?

- Prijatelji. Mislio sam da neæe¹ ni doæi veèeras, u tekiji nisu ni¹ta znali da mi ka¾u. Dugo si se negdje zadr¾ao.

- Hodao sam ulicama.

- Sam?

- Bio sam sam, sve do sad. I bio sam zadovoljan.

Nasmijao se, uètiv, ljubazan.

- Razumijem, kako da ne!

Lice mu je pljosnato, kao dva dlana rastavljena nosem, ¹iroka, jaka usta razvuèena u vedar osmijeh, ¾ive oèi pa¾ljivo zagledane u mene. Kao da je veoma sreæan ¹to smo se sreli, i raduje ga sve ¹to ka¾em i uèinim. Njegov izgled mogao bi da bude prijatan, da nije noæ i da nismo sami. Ne bojim se ovog èovjeka, ni traga straha u meni nema, èak ni od nasilja. Samo se osjeæam èudno, postaje tijesno oko mene. Nestrpljiv sam.

- Dobro, prijatelju, reci ¹ta hoèe¹, ili me pusti da proðem.

- Hodao si sokacima i gubio vrijeme, a sad odjednom toliko ¾uri¹!

Poku¹ao sam da proðem, ali on je stao preda me.

- Prièekaj. Evo ¹ta sam htio.

Izgleda zbunjen, kao da tra¾i pogodne rijeèi, ili mu je nezgodno ¹to me zaustavlja. Ali ne oklijeva da to uèini.

- Ote¾ava¹ mi posao. Sad ne znam kako da poènem.

- Dugo si èekao, mogao si da smisli¹.

Nasmijao se veselo: - Ima¹ pravo. Nije lako s tobom. Pa evo. A mo¾da je najbolje da uðemo u tekiju.

- Dobro. Hajde.

- Svejedno, mo¾emo i ovdje. Poruka je kratka. Od koga misli¹ da je poruka?

- Poruke mi niko ne ¹alje, a prijatelji sami ka¾u ¹ta hoæe. A ti tjera¹ ¹egu sa mnom, ili ¾eli¹ da me naljuti¹.

- Taman posla! Ba¹ ste vi uèeni ljudi smije¹ni. Pa ¹ta ako se ¹alim? Zar ne mo¾emo da porazgovaramo kao ljudi! Pa dobro. Prijatelji ti poruèuju da malo pripazi¹ ¹ta radi¹.

- Mora da si pogrije¹io, ti sigurno ne zna¹ s kim razgovara¹.

- Nisam pogrije¹io, i znam s kim razgovaram. Da pripazi¹. Suvi¹e istrèava¹, moglo bi da bude opasno. Za tebe, mislim. ©to da tovari¹ krivicu na vrat, i jo¹ kad niko tebe ne dira. ©ta æe èovjeku nevolja, bez nevolje! Je li tako?

Dakle, prijetnja. Namjerno poni¾avajuæa, stavljena u usta ovog policijskog prostaka, ¹to se jo¹, za svoj raèun, zabavlja sa mnom, dajuæi mi savjete. Sad sam mu zanimljiv, kao rijetka zvjerka, uhvaæena u stupicu, pomalo me i voli: mogao bih mu donijeti radost.

- Dobro - rekao sam sti¹avajuèi srd¾bu, jer nisam htio da je poka¾em pred ovim èovjekom. - Reci svojim prijateljima...

- I tvojim.

- Reci tim prijateljima da im zahvaljujem na poruci, iako su mogli i sami da mi to ka¾u. A za sve ¹to èinim, odgovaraæu pred Bogom i pred svojom savje¹æu.

Jesi li zapamtio?

- Kako da nisam! Nego mislim, moglo bi se odgovarati i pred nekim drugim. Pred Bogom je lako, oprostiæe. A pred svojom savje¹æu jo¹ lak¹e: poturiæe¹ joj hiljadu isprika. Ali kad se naðe¹ u mengelama, gore u tvrðavi, bogami, te¾e je. I jo¹ kad zna¹ da si pod krivicom.

- Nikakve krivice nemam.

- Pa sad, nije ba¹ da nema. Ko je nema, reci pravo. Eto, dolazi li u tekiju Hasan, d¾elepèija? Dolazi. Vodite li svakakve razgovore? Vodite. Pa onda...

- Kako te nije stid!

- Nije me stid, efendija. Pa onda, je li se u tekijsku ba¹èu sklonio bjegunac? Jest, sklonio se. Je li pobjegao? Jest, pobjegao je. A ko mu je pomogao da pobjegne?

- Pozvao sam stra¾are.

- Kasno si pozvao stra¾are. A o drugim krivicama da i ne govorim. A ti ka¾e¹: nemam krivice! Pa opet, da li te ko upitao za sve to? Nije niko. E pa, to velim, okani se belaja. A ako neæe¹, tvoja stvar, je li tako? A moje je da ka¾em.

- Je li to sve?

- A kud æe¹ vi¹e? Pametnu èovjeku i ovo bi bilo previ¹e. Ali ako ustreba, pronaæi æe se jo¹, ne brini. Svi tako u poèetku pitaju: je li to sve? Poslije ne pitaju. Ja volim hrabre ljude, samo gdje su? U nekoliko godina jedan ako se naðe malo koèoperniji. Jedan meðu tolikima. Da pljune¹ na svijet! Eto tako. Pa nemoj reæi: nisam znao. Sad zna¹.

Gledao me jo¹ s onim zanimanjem kao u poèetku, ali sad je svr¹io posao i htio je da vidi ¹ta je postigao, je li u¾egao u meni strah.

Uznemirio me, ali straha nisam osjeæao. Nadvladala ga je ljutina zbog ru¾nog postupka i uvrede. Èak se javio i prkos, da istrajem, izazvan trenutnom mi¹lju kako ¾ele da me zaustave u onome ¹to èinim s pravom. To onda znaèi da nisu sigurni, i da se boje. Jer, da nije tako, za¹to bi me upozoravali? Uèinili bi ¹to hoæe, ne obaziruæi se na ono ¹to ja èinim i govorim. To je utvrdilo moju unutarnju sigurnost, koju nosim odavno, da predstavljam ne¹to ovdje, u ovom mjestu, u dervi¹kom redu, da nisam pro¹ao svijetom neviðen i beznaèajan. Toliko glupi nisu, znaju da bi njihova ¹teta bila da me napadnu, otvoreno bi pokazali da ne po¹tuju nikog, ni najpo¹tenije, ni najodanije, a to neæe, niti imaju za¹to.

Razmi¹ljao sam tako, iduæi prema tekiji, s poraslim pouzdanjem, da je èak i dobro ¹to su mi poslali ovog èovjeka: otkrili su da se boje, a uvredom su podstakli moju odluènost. Samo, znao sam da im ne smijem dati mnogo vremena da djeluju protiv mene, moram prije njih otiæi do onoga koji mo¾e sve da presudi. Da nije noæ, oti¹ao bih ovoga èasa. Obradovala me ta rije¹enost da ne èekam, da se ne prepu¹tam praznom tugovanju i nemoænom nadanju, veæ da uèinim ono ¹to mogu. Ne smijem da hodam sokacima poput mjeseèara, sa uzetom voljom, kao bogalj. Nije èovjek ono ¹to misli, veæ ono ¹to èini.

Ali kad sam zatvorio te¹ku hrastovu kapiju i navukao mandal, kad sam se na¹ao u sigurnosti tekijske ba¹èe, suprotno svakom oèekivanju, suprotno logici, jer me ovdje sve moje ¹titilo, obuzelo me muèno nespokojstvo, odjednom, gotovo bez ikakva prelaza, kao da sam otvarajuæi i zatvarajuæi vrata, navlaèeæi mandal i provjeravajuæi da li se smjestio u svoju drvenu postelju, ispustio misao ¹to je odr¾avala moju bodrost. Nestala je, sunula u noæ kao divlja ptica, a javio se nemir, slièan strahu, tek tada, naknadno, ne znam za¹to, nisam se usuðivao da obja¹njavam razloge, mo¾da sam se bojao ba¹ tih razloga i ostavljao ih u tami, nerazaznate, ali svjestan da postoje. Oblila me misao, kao vrelina, udarila me, mislim da tako dolazl kap, kao bolan bljesak, obznanila se kao duboka gluha grmljavina: opkoljavaju me.

Nisam se sjetio ni tada ni dugo poslije, da je ljudska misao nesiguran talas ¹to ga podi¾e ili smiruje æudljivi vjetar straha ili ¾elje.

Znao sam jedino, znao ponovo, jer sam bio zaboravio, da je slutnja prvi glasnik nesreæe.

Ali i u tom èasu mi je bilo jasno da se ne smijem predati. Sutra, ranim jutrom, uèvrstiæu branu pred tom bujicom ¹to joj veæ èujem huku.

Neæu se predati.

Neka mi se ruke sasu¹e, neka mi usta onijeme, neka mi du¹a ostane pusta, ako ne uèinim ¹to èovjek mora da èini.

A Bog neka odluèi.

Ujutro sam izvr¹io sve svete du¾nosti, mo¾da ¾ivlje nego obièno, unoseæi uzbuðenje u poznate pokrete i rijeèi, sjeæajuæi se sinoænjeg nemira, misleæi o znaèaju posla ¹to me èeka, kao pred odsudnu bitku, nijednog èasa ne sumnjajuæi da li treba da poðem. U boju se mogu zadobiti rane, mo¾e se i poginuti, i zato je molitva vrelija nego ikad, ali vraæanja nema, zato je kletva i zakletva, kojom sam sinoæ predusretao svoje oklijevanje, bila nepotrebna. Sjetio sam se, zaista je sve bilo kao pred bitku, onda. Sinoæ sam se kupao kad sam do¹ao, èinilo mi se da æe me voda smiriti, okupao sam se i jutros. Ko¹ulja mi je bila èista, a uzeo sam svje¾u, bijelu kao snijeg. Kao onda. Samo sam u onu bitku i¹ao sa drugima, u redu èvr¹æem od kamena, s golom sabljom u goloj ruci, s vrelom rado¹æu u oèima. Sad idem sam, o drago daleko vrijeme, u crnom d¾ubetu ¹to se sapliæe oko nogu, praznih klonulih ruku, sa strepnjom u du¹i.

Ali idem. Moram.

Svratio sam Hasanu. Nisam imao mnogo vremena, zbog nestrpljenja, a svratio sam, ne bih mogao da odem a da ga ne vidim, kao da bih propustio ne¹to veoma va¾no. Iako ne znam za¹to mi je to bilo potrebno: nije mi mogao pomoæi, nije mi mogao savjet dati. Mo¾da zato ¹to mi je najbli¾i, iako mi ni on nije blizak. Lièilo je pomalo na gatanje, na odbranu od uroka: njegova vedrina mo¾e donijeti sreæu.

Nije ga bilo kod kuæe. Dugo sam kucao halkom na vratima, mislio sam da spava, i kad sam veæ odustao, kapiju je otvorila ona sitna ¾ena, opet krijuæi lice, i namje¹tajuæi kosu, èudno zbunjena. Objasnila je, ¾ureæi i spotièuæi se u govoru, da Hasan nije kod kuæe, oti¹ao je sinoæ i jo¹ se nije vratio, njen mu¾ ga tra¾i, i sad ih èekaju, obojicu. Njih dvoje èekaju njih dvojicu, zakljuèani, uzbuðeni, zadovoljni zbog tuðe nevolje koja im je donijela sreæu.

Rekao sam i hafiz-Muhamedu kuda idem, da èujem ¹ta misli. Ne bih izmijenio odluku ma ¹ta kazao, ali sam ¾elio da me ohrabri. Bio je pa¾ljiv, kao da sam ja bolesnik a ne on. Treba da ide¹, rekao je. ©teta ¹to to nisi uèinio i ranije. Du¾nost nam je da pomognemo i nepoznatu èovjeku a kamoli bratu roðenom. I ne ustruèavaj se, nikakvo zlo ne èini¹. Tako je rekao, iskreno i uzbuðeno, ali me nije naroèito ohrabrio, jer sam to oèekivao. I znao je da sam oèekivao. A dobar èovjek æe uvijek tako reæi, i to nije mi¹ljenje veè prazno sauèe¹æe.

Hasana nema. Nikad nema onih koje tra¾i¹.

Prolazeæi pored pekare, udahnuo sam miris vruæih somuna, i sjetlo se da od juèe ni¹ta jeo nisam. Pasvand¾ija je sinoæ govorio o somunima. I njega moram pronaæi, danas. Kako nisam osjetio da je htio ne¹to da mi ka¾e? Ne samo za onog èovjeka ¹to me èekao sa prijetnjom. Gotovo je silom ¾elio da me zadr¾i uza se, da ga upitam. A ja sam bio gluh i slijep.

Onda sam se prisilio da mislim o kadijinoj ¾eni, otiæi æu opet u onu æutljivu kuæu, i o Hasanu, ¹ta je èinio sinoæ i kuda je oti¹ao, i o ocu, javiæu mu odmah, èim se rije¹i sve ovo, i o pro¹loj noæi, dugoj i besanoj, i o bezbroj sitnica, niko nije podrezao ru¾e u tekijskoj ba¹ci, zara¹æe u trnje, i o Mustafinoj djeci, sve èe¹æe sjede pred tekijom, ¾ena ih otjera da joj ne smetaju a Mustafa gunða i iznosi im hranu, smijaæe nam se svijet, veæ ih zovu dervi¹kom djecom, a nemam srca da zabranim, i jo¹ bogzna o èemu, samo da ne mislim na razgovor s muftijom. Ne ¹to ne znam ¹ta æu reæi, veæ ¹to poslije toga nema ni¹ta. Do presude ima nade za sve, a onda ima samo presuda. Ako bude dobra, nada i ne treba, ako bude rðava, ne vrijedi ni misliti.

Muftijina kuæa je u brdu, usamljena, u ba¹èi ograðenoj visokim zidom. Nikad nisam u¹ao unutra. Neæu ni sad, izgleda.

Stra¾ar pred vratima mi reèe da muftija nije kod kuæe. Oti¹ao je iz kasabe.

- Kada æe se vratiti?

- Ne znam.

- Kuda je oti¹ao?

- Ne znam.

- Ko zna?

- Ne znam.

Eto, sav strah je bio uzaludan. Nada se produ¾ava, ali sve slabija. Mo¾e uskoro da mi i ne zatreba.

Nisam znao ¹ta da èinim. Ako odem odavde, te¹ko æu stiæi do muftije, i kasno, ako i stignem. Kuda je oti¹ao? U koju od svojih kuæa? Na koje od imanja? Ugosko? Uglje¹iæe? Gor? Tihoviæe? U ravnicu? Na jezero? Na rijeku? Èesto je bje¾ao, i od svega, od vruæine, od hladnoæe, od magle, od vlage, od ljudi.

Gdje je sad? Samo mi ovdje mogu reæi.

- Ne znam ¹ta da radim - po¾alio sam se stra¾aru - Muftija mi je poruèio da doðem, imamo va¾an razgovor. Moram da ga naðem.

Stra¾ar je slegao ramenima, ponoviv¹i tako onu jednu jedinu rijeè koju je znao. A ja nikako nisam mogao da odem.

- Mora neko da zna u kuæi.

Tada su se otvorila vrata, i mr¹av èovjek, biv¹i vojnik, sudeæi po brazgotinama na licu i po dijelovima odjeæe ¹to je jo¹ zadr¾avao na sebi, sigurno ¾aleæi da sve odbaci, gledao je strogo u mene. Dok se ne opravdam, ja sam za njega krivac.

I njemu sam rekao ¹to i stra¾aru.

Po nepovjerljivom izrazu uèinilo mi se da sumnja u istinitost mojih rijeèi. Uvrijedilo me to nepovjerenje, ali je jo¹ jaèa bila ¾elja da mi zaista ne povjeruje. Upleo sam se u la¾, bio sam prisiljen da tako postupim, ali ako muftija sazna, a saznaæe, moraæu da tra¾im opro¹taj a ne pravdu.

- Pa ni¹ta - rekao sam povlaèeæi se.

U tom èasu primijetio sam da se strogo vojnikovo lice mijenja, razbla¾uje, rasplinjuje u osmijeh. Za¹to?

Tada sam i ja njega prepoznao. Ratovali smo jedno vrijeme zajedno, samo je on na vojni bio i prije mene i poslije mene.

Obradovali smo se obojica.

- Promijenio si se - ka¾e veselo - ko bi te poznao u tom dervi¹kom ruhu! Ali eto, poznao sam te!

- A ti si isti. Malo stariji, malo mr¹aviji, ali isti.

- Pa nisam ba¹ isti. Dvadeset godina je pro¹lo. Uði.

Kad je zatvorio vrata iza nas, kao da je postao nesigurniji.

- A muftija te pozvao?

- Moram da govorim s njim. Stra¾ar nije htio da mi ka¾e kuda je oti¹ao.

Kroz ba¹èu se bijelio ravan èisti put pokockan sitnim rijeènim kamenjem, oivièen ogradom od ¹im¹ira i biserka nje¾no zelenih listiæa. U ba¹èi je neko vje¹to razbacao stabla voæaka, breza, smreka, grmova divljih ru¾a, ostavljajuæi ponegdje jedno jedino drvo na èistoj tratini, a negdje ih zbijajuæi u skupine, stvarajuæi tako igru ¹to je lièila na prirodu i prirodu ¹to je lièila na igru. Ova cvjetna i lisnata ljepota ogromnog prostranstva djeluje kao èudo, mo¾da najvi¹e zbog misli da je sve ovo stvoreno da jedna noga gazi svijetlo-zelenu travu, i jedan pogled da se odmara na nje¾nim vr¹ikama stabala. Zaista izgleda da je ljepota samo suvi¹ak.

Vojnik je uti¹ao glas. I ja. Gotovo ¹apuæemo u ovoj oèi¹æenoj, ograbljanoj, njegovanoj ¹umi kojoj je oduzeta divljina a ostavljena svje¾ina, u ovom tihom prostoru ograðenom zidom, gdje su i olujama podrezana krila.

Vojnik gleda du¾ puta prema bijeloj kuæi skrivenoj u drveæu. Gledam i ja. U oku se smjenjuje blje¹tavo i zeleno, o¹tro i sneno, od sunca na staklu prozora, i lakog njihanja granja.

Vojniku je ime Kara-Zaim. Sad je sjenka nekada¹njeg Kara-Zaima, sad je dronjak onog neustra¹ivog mladiæa ¹to je golom sabljom i¹ao na golu sablju, dok mu jedna, ulanska, nije otvorila put izmeðu rebara na prsima i leðima. Do tada je boden, zasijecan, sjeèen, skraæivan, nije imao pola lijevog uha, ni tri prsta na lijevoj ruci, lice mu je i¹arano crvenim brazdama na kojima ne izrasta nova ko¾a, ostale biljege sakrivao je haljinama, i uvijek je lako prebolijevao i vraæao se u bitke. Krv mu je bila jaka, i duboki zasjeci u mlado meso brzo su zacjeljivali. A kad ga je probola du¹manska sablja ulanska, naèiniv¹i otvore da svjetlo sunèevo uðe u njega prvi put, kad su mu vrh i sjeèivo pro¹li kud im nije put, kroz pluæa, Kara-Zaim je pao i zamro, ostavili su ga uzmièuæi, i d¾erah je u trku samo dotakao njegovu hladnu ruku i po¾urio za vojskom, namjeravajuæi da mu prouèi dovu kad izmakne na sigurno mjesto. Kara-Zaim se probudio u noæi, od hladnoæe, meðu mrtvacima, iznemogao i tih kao i oni. Ostao je ¾iv, ali nije vi¹e bio za vojsku. Izgubio je snagu, i brzinu, i radost. Sad je èuvar ba¹èe, ili kuæe, ili nevoljnik ¹to prima milostinju.

- Dobro mi je - pogledao me veselo. Prisiljavam se da mirno gledam u njegovo izorano lice. - Posao nije te¾ak. A muftija ima povjerenja u mene. Ja sam kao nadzornik stra¾ara, pomalo ih uèim, nadgledam, i tako.

- Mogao si da bude¹ i ne¹to drugo. Dizdar u tvrðavi. Pomoænik kajmekama. A mogli su da ti daju kakav timar, kao i drugima, da bude¹ na svome imanju.

- Za¹to? - upitao je uznemireno. - Nudili su mi, nisam htio. Ja sam zadovoljan. Na ovom mjestu ne mo¾e biti svako.

Vrijeðalo me, i boljelo, ¹to pla¹ljivo gleda prema kuæi, nekada¹nji gazija Kara-Zaim. Da li bi trebalo da i ja ovako gledam ako bih se uputio tamo? Èega se boji on koji se nièega bojao nije?

Rekao sam, ne ¾eleæi da ga povrijedim: - Kakav si ti junak bio! Bo¾e veliki, kakav junak!

I odmah se pokajao. Za¹to mu o¾ivljava¹ pro¹lost? Za¹to ga budi¹ iz drijeme¾a? Nije zaboravio, to je nemoguæe, ali se sti¹ao, primirio, pre¾alio mo¾da; no treba mu pozleðivati rane ¹to su prestale da krvare.

Avaj, govorio sam i o sebi.

Sad je kasno, reèeno je ¹to nije trebalo.

Pogledao me zaprepa¹teno, sigurno veæ godinama niko nije govorio o njegovoj pro¹losti, ili je on sam govorio, navodeæi druge da ka¾u, da ga se sjete drukèijeg, zar je umrlo i sjeæanje? zar ga nema ni u èijoj uspomeni? A mo¾da ni on vi¹e ne govori, èemu? ili govori vi¹e i beznadnije ¹to pro¹lost biva dalja, i ne nada se da æe se iko sjetiti. U njemu je sve ¾ivo, u drugima je umro.

l eto, jedan dervi¹ je progovorio o njemu nekada¹njem. I jo¹ kako je progovorio! Sanjao je mo¾da da to neko ka¾e ba¹ ovim mojim rijeèima: Bo¾e veliki, kakav si junak bio! Udarile su ga po srcu, sigurno, sunule su kroz krv kao vreli vjetar, u¹i mu zaglu¹ile. Ili je mislio da su to rijeèi iz njegovih snova, niko ih nije izrekao, èula ih je samo njegova ¾elja. Ali ne! Rekla je to ova stara dervi¹ina. Sjetila se i rekla.

Gledao me trenutak izgubljeno, kao padavièar, nisam znao da li æe skoèiti od sreæe, i sru¹iti se na kamen, lomljiv, ili æe me zagrliti, da se odr¾i na slabim nogama, ili se nasmijati, ili zaplakati, i umrijeti, ali ja nisam dovoljno poznavao gaziju Kara-Zaima. Sjetio sam se junaka, kako da to ne bude i sad? Samo ga izdaje drhtav glas i tiho krkljanje u probodenim pluæima, zbog uzbuðenja:

- Sjeæa¹ se? Da li se zaista sjeæa¹?

- Sjeæam se. Uvijek kad mislim o onom vremenu, vidim tebe.

- Kako me vidi¹?

©apat mu je tih, zove me iz tame vremena.

- U nekom svjetlu, Kara-Zaime. Na ¹irokom polju. Samog. Ide¹ mirno, ne osvræuæi se, ne èeka¹ nikoga. Sav u bijelom. Ruke su ti gole do lakata. U ruci sablja, i svjetlo je mo¾da od sunca na njenom sjeèivu. Lièi¹ na vjetar ¹to se ne mo¾e zaustaviti. Na sunèanu zraku lièi¹ ¹to æe svugdje prodrijeti. Svi drugi su zastali, gledaju, nema ih. Samo ti.

- Nisam tako i¹ao.

- To je moje sjeæanje. Izbrisalo se ono ¹to je mo¾da bilo, i samo je to ostalo.

- Lijepo je. Ljep¹e nego u zbilji. Ili nije. U nekom svjetlu, veli¹. Na ¹irokom polju.

©apuæe opijeno, a onda gleda u mene, tra¾i svoju sliku u mojim rijeèima, svoju daleku slavu na mojim usnama.

Zami¹lja da pjevam pjesmu o njegovoj hrabrosti, a ja ga ¾alim.

I ne mogu vi¹e.

- Drago mi je ¹to sam te vidio - ka¾em opra¹tajuæi se.

- Èekaj.

Te¹ko mu je da me pusti, ja sam onaj dugo ¾uðeni koji zna, ja sam svjedok da ne umiru uspomene, ja sam potvrda da nije sve samo sjenka u njemu, moje sjeæanje je naknada za dugi zaborav, nagrada za èekanje.

Iste rijeèi, dva raspolo¾enja. I moje i njegovo istog je korijena, za njega je sreæa ¹to je za mene tuga. Svejedno, i moje i njegovo staro je hiljadu godina. I vi¹e. Ne vrijedi se oko toga mnogo baktati.

- Moram da idem.

- Èekaj. Muftija je ovdje, u kuæi, Uði, ako ti je va¾no. Reci da sam te ja pustio. Ili nemoj. Reci da te on pozvao.

- Nije me pozvao. Sam sam do¹ao.

- Znam. Samo tako reci: poruèio si da doðem. Ima toliko poslova da se neæe sjetiti. A ako upita za mene, i ako ti bude zgodno, ka¾i ¹to zna¹. Ono od ranije.

Mislio sam da muftije nema i ¾alio radi toga, ali sam se pomirio. Gotovo da mi je bilo lak¹e ¹to odgaðam. A sad se sve iznenada izmijenilo, i ono ¹to sam ¾elio treba da se desi. Bio sam zbunjen i nepripremljen. Nisam se zaèudio ¹to Kara-Zaim moli da ga pomenem, ¾alio sam ¹to je naglo odustao od ponude da mi njegova preporuka bude oslonac. Jo¹ u mislima na svoju sliku, u svjetlu, na junaèkom ogra¹ju, ponudio mi se za za¹titnika. A odstupio u istom èasu, èim se sjetio da je to daleka pro¹lost. Planuo je i izgorio u istom trenutku. Na isjeèenom licu jo¹ je treptala sreæa zbog onoga ¹to je bilo, i pla¹ljiva nesigurnost zbog svega ¹to je sad. Jesu li se u njemu uvijek sudarala dva vremena, razlièita po svemu a neodvojiva: ne mo¾e ni iz jednog.

Dok je ¹aptao s nekim èovjekom na kuænom ulazu, mislio sam smuæeno, vajkajuæi se ¹to mi je izmakla njegova jadna podr¹ka, da je moja nesigurnost ista kao i njegova. ®alosno smo èekali pomoæ jedan od drugoga, ne pouzdavajuæi se mnogo u sebe. Sastavljali smo dvije nemoæi da ispadne jedno slabo nadanje. Kod njega je nadanje ostalo, ali je vrijedilo koliko i moje poru¹eno.

Kad je èovjek iza¹ao iz kuæe i znakom ili tihom rijeèju rekao ne¹to Kara-Zaimu, on me pozvao pokretom ruke: pomogao sam ti, hajde! I ni¹ta ne govoreæi, uputio me prema ulazu, ali sad je to znaèilo: uði, mo¾da æe biti dobro. Ali sve sam to vidio usput, nesigurno, tako blijedo vidio sam i kr¾ljavi limun pred kuæom, i jo¹ kr¾ljaviju palmu ¹to je jedva preboljela na¹u te¹ku zimu i drijemala na proljetnom suncu kao bolesnik. Ne sjeæam se ni kuda sam prolazio, ni koliko me ljudi pratilo oèima, stalno misleæi na prvu rijeè koju æu reæi. Prva rijeè! Kao oru¾je, kao ¹tit. Sve od nje zavisi, ne zato ¹to æe ne¹to objasniti, veæ ¹to mogu izgubiti svaku hrabrost ako bude neprikladna, mo¾e me uèiniti smije¹nim i nametnuti se kao sud o meni. Nevjerovatno mnogo rijeèi sam oku¹ao u sebi, i pravo je èudo ¹ta se sve nametalo kao prva misao. Lièilo je na poremeæaj u mozgu, na potres koji je sve isprevrtao, ostavljajuæi zbrku i besmisao. Dok sam i¹ao tim prolazom ¹to mi je ostao mraèan i neraspoznat u svijesti, dolazilo mi je na um sve, od sveèanih zaklinjanja do psovke. Ne mogu ni da napi¹em ¹ta je sve htjelo da izaðe pri tom prvom susretu; pri prvom viðenju. Bila je to te¹ko obja¹njiva mahnitost, toliko je izgledalo neshvatljivo ¹ta sam ja, ¹ta je moj mozak izmi¹ljao tada, bjesneæi i rugajuæi se svemu razumnom. Kao da se sam iblis smjestio u meni, i ¹aptao mi tako nedostojne i odurne rijeèi, tako smije¹ne i nedostojne postupke, da sam bio zgranut. Odakle me naðe ba¹ u ovom èasu kad mi je potrebna najveæa sabranost! Ali on dolazi ba¹ onda kad se ne nada¹ i kad ti je najgore. Jer, misliti kao ¹to sam ja mislio, ozbiljan i miran èovjek, da priðem muftiji i nazovem ga antiohijskom kozom, to mo¾e da bude samo ðavolov grije¹ni mig. Ostavi me, bo¾ji otpadnièe! - prijetio sam, jo¹ vi¹e ga razdra¾ujuæi.

Zbunile su me i one ju¾ne biljke u drvenim grobi¹tima, palma i limun, pred kuæom. Znao sam da je muftija iz Antiohije, i da ne poznaje na¹ jezik, ali gdje je ta Antiohija, u kojoj zemlji, i kojim se jezikom tamo govori, nikako mi nije dolazilo u pamet.

Sreæom, nije bila potrebna prva rijeè, nije trebalo ni¹ta da ka¾em, nije trebalo ni¹ta da uèinim.

U sobi, u koju su me uveli, muftija je igrao ¹aha s èovjekom koga ranije nikad nisam vidio. Zapravo, igra je bila zavr¹ena, ili prekinuta, u poèetku nisam znao ¹ta se de¹ava, niti me se ticalo, a nepoznati èovjek, nezdravo debeo, umorna, strpljivo ponizna smije¹ka, pristajao je na sve, uporno okreæuæi glavu prema meni, kako bi skrenuo muftijinu pa¾nju sa sebe. Sigurno mi je ¾elio uspjeh u svemu ¹to bih tra¾io, samo da me muftija primijeti.

Ali muftija dugo nije vidio da je neko u¹ao u sobu (a morao je reæi da me puste kad su ga pitali), niti je odgovorio na moj pozdrav.

Cijele zime je èamio u pregrijanim sobama, upla¹en surovom hladnoæom ¹to je nizala ar¹in duge ledenice po strehama, gledao je u njih sigurno sa zaprepa¹tenjem, izmuèen i ¾ut, kao i njegove ju¾ne biljke, ¹to su jedva ¾ive doèekale proljeæe. Leðima okrenut prozoru, ogrnut æurkom, grijao se na suncu, iskopnio, zlovoljan.

Obojica ugojeni, samo sa salom nejednako rasporeðenim, bezbojni i zbrèkani, sparu¹eni sobnim vazduhom, kao da su presjedili od jesenas nad ovim crnim stolom od abonosa i nad ¹ahom od slonovaèe.

Ljutito u poèetku, a onda sve bljeðe, sve bezvoljnije, muftija je prigovarao a drugi se sagla¹avao. Izgledalo je èudno kako muftija pita, kako tvrdi, kako odgovara. Jedva sam uspijevao da uhvatim neki smisao.

- Ne¹to nije u redu.

- Vidim.

- Ni¹ta ti ne vidi¹.

- Ne¹to nije u redu.

- Cijelo vrijeme stajao sam bolje.

- Znam.

- ©ta vidi¹?

- Negdje sam pogre¹no vukao.

- Kako onda gubim?

- Potpuno mi je nejasno.

- Sigurno si negdje pogre¹no vukao.

- Sigurno sam pogre¹no vukao.

- Odakle tvoj konj ovdje?

- Eto, tu je gre¹ka. Nisam mogao doæi na to mjesto.

- Onda, ¹ah.

- Taèno. Evo, ¹ejh je do¹ao.

- Za¹to ne pazi¹? Ne mogu ja sve da vidim.

- Obièno mi se to ne de¹ava.

- Ako je konj tu, ja ga jedem, je li tako? Ja ga jedem. Jedem. Ga.

- I mat.

- Koji ¹ejh?

Æovjek je pokazao na mene, sreæom, i muftija se okrenuo. Lice mu je sivo-¾uto, mlitavo, s te¹kim podoènjacima.

Upitao me, ne ustajuæi: - Igra¹ li ¹ah?

- Slabo.

- ©ta hoæe¹?

- Rekao si da doðem. Molio sam da govorim s tobom.

- Rekao sam? Da, da. Kome? Kako je napolju?

- Sunèano. Toplo.

- I zimus su tako govorili: nije hladno. Jesu li zime uvijek ovako o¹tre?

- Gotovo uvijek.

- Stra¹na zemlja.

- Èovjek se navikne.

- Dosadna zemlja. Igra¹ li ¹ah?

Debeli èovjek se umije¹ao, tiho: - Ne igra, rekao je.

- A ¹ta hoæe?

- Ima neku molbu.

- Ko je on?

Rekao sam ko sam, i da sam u nevolji, i da tra¾im pravdu, i da mi je niko neæe dati ako mi je on ne da.

Muftija je pogledao u èovjeka pred sobom, ne krijuæi dosadu, gotovo s oèajanjem.

U èemu sam pogrije¹io?

Ustao je, osvrnuo se desno-lijevo, kao da je tra¾io kuda bi mogao pobjeæi, pa poèeo da hoda po sobi, gazeæi pa¾ljivo po sunèanim plohama. A onda zastao i zamislio se, gledajuæi me neveselo:

- Govorio sam o tome sa carigradskim mulom. Volio sam s njim da razgovaram, ponekad, ne zato ¹to je pametan, pametni ljudi mogu da budu vrlo dosadni, veæ ¹to bi znao da ka¾e ne¹to neoèekivano, ¹to te iznenadi i probudi - razumije¹ li, Malièe, sigurno ne razumije¹! - zbog èega ti se èini da vrijedi slu¹ati i odgovarati. Govorio je: - Znanje ljudsko je neznatno. Zato pametan èovjek ne ¾ivi od onoga ¹to zna. Ali, htio sam ne¹to drugo... O èemu sam govorio?

- O carigradskom muli - rekao je Malik.

- Ne. O pravdi. Pravda - rekao je jednom - mi mislimo da znamo ¹ta je to. A ni¹ta nije neodreðenije. Mo¾e da bude zakon, osveta, neznanje, nepravda. Sve zavisi od stanovi¹ta. Ja sam odgovorio...

Nastavio je da hoda, æuteæi, odjednom klonuo, uèinilo mi se da u njemu postoji neka opruga koja ga pokrene, o¾ivi mu rijeè i tijelo, a kad opruga zastane, i on se umrtvi, obuzme ga èama.

Nije mi ponudio da sjednem, nije ga zanimalo ¹ta sam htio da ka¾em, i ostalo mi je da govorim ili da odem. Ovako sam i ja mogao da postanem Malik, muftijina druga sjenka, nepotrebna koliko i prva. Odluèio sam da govorim.

- Do¹ao sam s molbom.

- Ja sam umoran.

- Mo¾da bi te zanimalo.

- Misli¹?

- Poku¹aæu. Govorio si o pravdi. Pravda je kao zdravlje, misli¹ o njoj kad je nema, i zaista je neodreðena, ali je mo¾da najvi¹e ¾elja da se udavi nepravda, a ona je vrlo odreðena. Svaka nepravda je jednaka, a èovjeku se èini da je najveæa koja je njemu uèinjena. A ako mu se èini, onda i jeste tako, jer se ne mo¾e misliti tuðom glavom.

Muftijina opruga se opet zategla. Pogledao me iznenaðeno, obje¹ene oèi njegove zaustavile su se na meni s priznanjem, ne ba¹ naroèitim, ali dovoljnim da me ohrabri. Probudio sam mu pa¾nju. A to sam i htio: sam me pouèio svojom sakatom prièom o carigradskom muli. Ali sam uskoro uvidio da se lak¹e igrati rijeèima govoreæi o op¹tim stvarima nego o pojedinaènim, koje su na¹e a ne svaèije.

- Zanimljivo - rekao je muftija, oèekujuæi, a Malik me pogledao s po¹tovanjem. - Zanimljivo. A da li vi¹e ljudi mo¾e misliti istu misao? I da li tada misle tuðom glavom?

- Dvije prave ljudske misli nikad nisu iste, kao ni dva dlana.

- ©ta je prava ljudska misao?

- Koja se obièno nikome ne govori.

- Lijepo reèeno. Mo¾da netaèno, ali lijepo reèeno.

I dalje?

- Htio bih da govorim o svojoj nesreæi. Rekao sam da mi izgleda najveæa, jer je moja. A volio bih da je tuða, i ne bih ¾urio da je saznam, kao ¹to sad ¾urim da je ka¾em.

Hitao sam da sa op¹tih razmatranja preðem na ono ¹to me boli, dok ga opruga dr¾i, dok su mu oèi koliko toliko ¾ive, jer sam se pla¹io njegovog skorog klonuæa, kad æe moje rijeèi uzaludno oblijetati oko njega.

Bivalo mi je sve jasnije: njega muèi èama i dosada. Le¾ala je po njemu kao pokrov, padala kao magla, umotavala ga kao ilovaèa, opkoljavala kao vazduh, ulazila mu u krv, u disanje, u mozak, ¹irila se iz njega i iz svega oko njega, iz stvari, prostora, neba, sipala kao otrovni dim. Trebalo je da klonem i sam ili da se borim protiv nje.

Ne pretjerujem, da sam bio siguran da æu rastjerati barsku maglu u njemu, digao bih skutove d¾ubeta i zaigrao trbu¹nu igru, uèinio bih sve ¹to bi razumnom èovjeku te¹ko i na um palo. Mo¾da bi njegova pa¾nja, prije nego ¹to splasne, uèinila toliko da ¾uta bezvoljna ruka napi¹e tri rje¹avajuæe rijeèi: pustiti zatvorenika Haruna. I ne znajuæi ¹ta je napisala, ne sjetiv¹i se nikad vi¹e. Uèinio bih sve, ka¾em, svaku ludost, svaku sramotu, i ne bih se stidio poslije, èak bih s ponosom mislio kako sam pobijedio jednu mrtvaèku ravnodu¹nost, zbog ¾ivog èovjeka, zbog brata. Ali se nisam usuðivao da mijenjam igru, vidio sam da ga je na èas probudio samo pehlivanluk duha, kao ha¹i¹, i morao sam da mu dam jo¹, vi¹e, kako se ne bi uvalio u te¾u nepokretnost.

To je bila najèudnija borba za koju sam ikad èuo, protiv mrtvila u njemu, protiv uzetosti volje, gnu¹anja od ¾ivota. Borba te¹ka i muèna najvi¹e zato ¹to se morala voditi neprirodnim sredstvima, izvrnutim mi¹ljenjem, ru¾nim parenjem nespojivih osjeæanja, silovanjem rijeèi. A bojao sam se, i jo¹ kako sam se bojao, da æe njegova pa¾nja umrijeti onoga èasa kad prestanem s igrom i preðem na pravi cilj, zbog koga sam sve to i èinio. Morao sam lebdjeti iznad pravog smisla, pribli¾avajuæi mu se i krijuæi ga, jer bi njegova èula mogla da se zatvore, sama od sebe, èim ga osjeti.

Sreæom, nije bio pritvoran, nije neproziran: sve je pokazivao i sve se na njemu vidjelo, i dopadanje i odvratnost. Zato sam vodio svoju usplahirenu misao prema sjenkama i osvjetljenjima na njegovu licu, radujuæi se tom putokazu, jer, moglo je i njega da ne bude.

Sve je na njemu govorilo: iznenadi me, probudi me, zagrij me, i ja sam ga iznenaðivao, budio, zagrijavao, vodeæi oèajnièku bitku da odr¾im na ¾ivotu samrtnika, stalno na granici strave da neæu uspjeti, a sva mi je nada u njemu. Izvrnuo sam duh naopako, groznièavo kopao po zakutcima da pronaðem ðavolske brabonjke u sebi, borio se sa mrtvacem da ne bude jo¹ jedan, i na trenutak odahnuo tek kad je sjeo, sa ne¹to zanimanja i ¾ivosti na mlohavomlicu, te su i mome nadanju porasla krilca.

- Imam brata - bulaznio sam ne znajuæi da li je i to dovoljno. - Ali ako ne po¾urim da ti ka¾em, mogao bih reæi da sam ga imao, a imam i imao sam isto je ¹to imam i nemam. A mo¾e da odluèi sijev neèije zle ili dobre volje. Brat mi je, ne zato ¹to sam ga htio, jer da sam ga htio ja bih ga pravio, i onda mi ne bi bio brat, a ne znam ni da li ga je moj otac htio, ali kad se spario s mojom majkom, kad je kaplja mutne vode u¹la u rodiljku, iz tog zadovoljstva za njih, iz tog nièeg za mene, izrasla je veza i obaveza ¹to se zove sin i brat. Bio ¾eljena utjeha ili uobièajena nevolja, Bog ga vezuje uz nas bez na¹eg pitanja, uskraæujuæi nam sva njegova zadovoljstva a optereæujuæi nas svim njegovim nevoljama i nesreæama, a kao ¹to zna tvoja uzvi¹ena pamet, nesreæe su mnogo èe¹æe nego zadovoljstva, pa bismo mogli reæi da je brat nesreæa koju nam Bog ¹alje, i zato je primamo kao bo¾iju volju i odreðenje, zahvaljujuæi mu na svemu. Tako, eto, zahvaljujem Bogu na nesreæi, a volio bih da je on tvoj brat pa da zahvaljujem na sreæi ¹to slu¹am tebe, kao ti sad mene, pa da mi je svejedno. Ali, kako ne mo¾e biti tvoj brat, jer je moj, a ja ne mogu biti ti, jer je Bog odredio ga budem samo nedostojni dervi¹, budimo ono ¹to smo: ja molim, ti rje¹avaj. Ili bolje: ja æu da prièam, ti slu¹aj. Tebi je te¾e, znam. Ti ne mora¹, ja moram.

Probudio sam ga, o¾ivio je, gleda, slu¹a, shvata, prima! Nije potrebna èoèeèka igra, dovoljne su prazne rijeèi, pusti ih da lete kao vjetar, da se prevræu kao majmuni, da bezglavo jure izmeðu proljetnih sunèanih zraka i sobne sjenke, kao pomahnitale, i evo, umirio se na stolici, slu¹a, èeka.

- l dalje? -ka¾e prilièno ¾ivo.

I prva sjenka njegova zuri u mene, èudi se, mo¾da uèi. Ne vidim ga dobro, jer me se ne tièe. Gledam u muftijino lice.

Ima nade, brate Harune!

- I eto, imam brata, ili ga imam upola: ja pominjem ime njegovo, a on je zatvoren u tvrðavi. Pola ¾ivota mu je ovdje, pola gore. Ako izgubi ovu polovinu, mogao bi i onu drugu.

- Koju polovinu?

- Koju ja jo¹ dr¾im, prièajuæi.

- Kakvoj tvrðavi?

- U tvrðavi, nad gradom.

- Svejedno, nastavi.

- U tvrðavu se zatvaraju rðavi ljudi, lopovi, zloèinci, hajduci, carevi neprijatelji. Ponekad. A najèe¹æe budale. Zato ¹to misle da nisu krivi, a to èovjek nikad ne zna. Uvijek ispravljaju krivu Drinu, a to nije njihov posao, niti to ko od njih tra¾i. Kako su ponosni na svoju ludost, lako ih je uhvatiti, i zato ih je najvi¹e. Po ovome bi se moglo zakljuèiti da su na slobodi samo pametni, ali nije tako: ostaju i ludi ako znaju da to sakriju. I ne ostaju pametni ako to pokazuju. Jo¹ ostaju oni koji imaju prava da budu kakvi hoæe. Moj brat je bio niko i ni¹ta, sreæan èovjek, ni pametan da ga se boje, ni lud da ne znaju ¹ta bi mogao da uèini, kukavica da bi bio hajduk, naivan da bi bio rðav, lijen da bi bio neèiji neprijatelj. Jednom rijeèju, bo¾ijom providno¹æu odreðen da ga ljudi pozdravljaju ne po¹tujuæi ga, da mu priznaju vrijednost ne tra¾eæi da je poka¾e.

- Za¹to je zatvoren?

- Zato ¹to nije poslu¹ao oca.

- Zanimljivo.

- Otac je prost èovjek, radi koliko mo¾e, daje koliko mora, ne tièe ga se ni¹ta osim ki¹e, oblaka, sunca, gusjenica, krompirove bube, ljuljka na p¹enici, snijeti na kukuruzu i mira u porodici. Kako je sasvim jednostavan, iz jednog komada, kao drvena ka¹ika, kao lipov èanak, kao rucelj pluga, nije se odrekao nepotrebne roditeljske navike da govori ono ¹to oèevi uvijek govore a djeca nikad ne slu¹aju. Savjetovao mu je da ne ide od kuæe, zemlja æe ostati pusta a varo¹i tijesne, malo mjesta a mnogo usta, malo moguænosti a mnogo ¾elja, poèeæemo da se davimo meðu sobom za veæi komad hljeba.

Brat nije poslu¹ao. Onda je otac rekao: pamti, nesreæa je ¹to kod nas niko ne misli da je na pravom mjestu, i svako svakome je moguæi suparnik; ljudi preziru one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako ¾eli¹ mir, ili na mr¾nju ako pristane¹ na borbu. Ali ne ulazi u okr¹aj ako nisi siguran da æe¹ oboriti protivnika. Ne upiri prstom na tuðe nepo¹tenje ako nisi dovoljno jak da to ne mora¹ dokazivati. Ni to nije poslu¹ao. Sad otac ima razloga da se raduje i ka¾e: eto tako prolaze neposlu¹ni sinovi.

Govoreæi, primijetio sam s u¾asom da se gasi nejako svjetlo u muftijinim oèima, postajale su te¹ke i umorne, a u izrazu se javilo ne¹to izgubljeno. Upitao je, jedva otvarajuæi usta:

- Ko to nije poslu¹ao?

O, Bo¾e veliki! Neprestano koraèam, a sve sam dalje. Èim se pribli¾im onome ¹to mi je cilj, on se upla¹i. Èim po¾elim da iskoristim ¹to sam izgradio, on sve poru¹i. Moj posao nema zavr¹etka!

Po¾urio sam, naglavce. Jo¹ u njemu ima bar ¾i¹ka ¾ivota, jer ne bi ni ovo pitao. Postao sam nezanimljiv, zamorio ga mudrovanjem, nisam se igrao veæ rugao, zanijelo me ogorèenje, i sve je poèelo da zvuèi ozbiljno. Hvatala me vrtoglavica: molim te, saèekaj jo¹ malo, ne ugasi se samo za trenutak.

Posljednji odsjaj sunca trne, a ja sam u sleðenoj pusto¹i, preda mnom duga samrtnièka noæ. A ne smijem ni da kriknem.

Izgubio sam pouzdanje, nestalo je lakoæe kojom sam mije¹ao rijeèi, osjeæao sam da vi¹e neæe poletjeti, neæe zalepr¹ati, puziæe po zemlji poput sljepiæa.

Jo¹ samo pregr¹t ludih rijeèi, Bo¾e, mora¹ mi ih dati, borim se za jedan ¾ivot! - molio sam oèajan, ali molitva nije pomogla. Ubio me proma¹aj, vidio sam ga na njegovom licu.

Kuda to nestaje¹, brate Harune?

Sve ¹to sam dalje rekao, bilo je nepotrebno i uzaludno. Bio sam prisiljen da otkrijem namjeru.

Muftiju je sve br¾e potapala dosada, sve konaènije je zapadao u baru mrtve bezvoljnosti. Od njega æe poèeti svijet da zamire.

Malik je spavao, s glavom na prsima.

- Umoran sam - rekao je muftija, u¾asnut gotovo kao i ja. - Umoran sam. Idi sad.

- Nisam sve rekao.

- Idi sad.

- Naredi da ga puste.

- Koga da puste?

- Moga brata.

- Doði sutra. Ili reci Maliku. Sutra.

Malik se probudio, upla¹en: - ©ta se desilo?

- Bo¾e, kako je dosadno.

- Hoæe¹ li da igramo ¹ah?

- Ni¹ta se nije desilo.

Odgovarao je u raskorak, preskaèuæi pitanja, pamteæi èudom neku rijeè na koju bi docnije stizao odgovor, pa je izgledalo sasvim besmisleno.

Iza¹ao je ne pogledav¹i nas, ubijen, mo¾da je i zaboravio da smo ovdje. A mo¾da je bje¾ao.

Nisam pobijedio dosadu. Savladala nas je obojicu, jedva sam ¾elio da odem. Da sam znao kakva je, ne bih se ni usudio da poku¹am.

Malik me pogledao krvnièki, i poskakujuèi, ponio svoje tromo tijelo, ¾ureæi za muftijom.

- Rekao je da doðem sutra.

- Ja ni¹ta ne znam. Uh, upropastio si me.

Tako, sad je gotovo. Mo¾da je ipak trebalo da ga uhvatim za oba uha, ili da ga udarim èukljem prsta u ¾uto èelo. I opet nisam znao gdje je Antiohija, ni kojim smo jezikom govorili. Cijelo vrijeme mi se èinilo da dubim na glavi, da visim izmeðu poda i kandilja, da strop podupirem pleæima, izgubljen, poblesavio zbog njegove èame i svoje ¾elje da je savladam. Èudnim jezikom sam govorio, zaista, a uzalud. Mo¾da i sutra uzalud, jer æe me unaprijed obeshrabriti dana¹nji neuspjeh. Moram doæi, a doæi æu klecajuæi, i neæu znati ne samo gdje je Antiohija - prokleta bila! - veæ ni kako je ime sinu moje majke. Muèiæemo se ponovo kao dvoje starih u drugoj braènoj noæi, poslije prve ¹to je ¾alosno propala, samo æe sve trajati kraæe, jer se neæemo mnogo nadati ni ja ni on.

Sad nemam kud da ¾urim. ®uta troma ruka nije u èasu kratkotrajne bodrosti napisala: pustiti zatvorenika Haruna.

Je li zbog toga Harun zatvorenik propao u jo¹ dublju tamu?

Iza¹ao sam, izveli su me, izgurali, a pred kuæom me saèekao zaboravljeni Kara-Zaim. Ljudi ga ne pamte poslije dvadeset godina, ja sam ga zaboravio nakon jednog sata. Samo on ne zaboravlja, i to je tako.

- Dugo si ostao - ka¾e gledajuæi me radoznalo.

- Zar megdan traje kraæe?

- Obièno izlaze br¾e. I obièno su zbunjeni.

- Jesam li ja zbunjen?

- Ne bih rekao.

Kara-Zaimovo oko nije ba¹ bistro. Neka bude kako on ka¾e.

- Prièali smo o svemu.

- A o meni?

- Rekao je da doðem sutra.

- Tako. Znaèi, sutra.

I opet smo i¹li èistom stazom od rijeènih bjelutaka. I iæi æemo opet, sutra.

Mislio sam da neæu imati snage da razgovaram sa Zaimom, da neæu ni èuti ¹ta mi ka¾e, a èuo sam, i odgovarao, iako je sve bilo isprevrtano u meni, ako sam jo¹ stajao naglavce, i polako, polako se ispravljao, siguran da æe sve izgledati jo¹ èudnije kad doðem sebi. Lièiæe na pijanstvo, na ru¾an san, vjerovaæu da sam udario na èini, i da ni¹ta stvarno nije bilo.

Zaim ne zna ¹ta se de¹ava u meni, on misli da sam uspio.

- To je dobro - ka¾e - ¹to te zove sutra. Obièno ne zove. Znaèi da si mu se dopao, znaèi da si mu u volji.

Nisi mnogo mudar, nisi mnogo ni rjeèit, moj dobri Zaime. Da, dopao sam mu se, veoma, oti¹ao je jedva di¹uæi, a muèenje nastavljamo sutra.

Zaim gleda u mene zbunjeno, tra¾i rijeèi.

- Pa evo, htio bih da te zamolim.

Gleda li i on u moje lice da li se gasi od njegovih rijeèi? Hrabrim ga, bez volje, sjeæajuæi se:

- Reci, Kara-Zaime. Slobodno. Ne¹to te muèi.

Tako je trebalo onaj da ka¾e meni, maloèas.

- Pa, ni¹ta me ne muèi. Ali ovdje ne znaju ko sam, misle da sam ovako sipljiv i nikakav oduvijek. Ne ka¾em za muftiju, veæ za druge.

- Da li ti se ne¹to desilo?

- Ni¹ta mi se nije desilo. Ka¾u da nisam vi¹e za slu¾bu.

- Otpu¹taju te?

- Znaèi, otpu¹taju me. Pa mislim, ako bi mogao da ka¾e¹ muftiji, da me ostavi. Nisam vi¹e za vojsku, ali da vrata èuvam, to mogu bolje od drugih. Primam sto gro¹a godi¹nje...

- Muftija prima dvanaest hiljada.

- Drugo je muftija. I velim, ako je mnogo sto gro¹a, neka bude manje, neka bude osamdeset. Neka bude i sedamdeset. Znaèi, sedamdeset na godinu, zar je to mnogo? Eto, to sam htio.

Pa, obièno nije mnogo sedamdeset gro¹a na godinu. Znaèi, neæe¹ se ugojiti od tih sedamdeset gro¹a, moj Zaime, koji si grdno pogrije¹io ¹to nisi umro na vrijeme. Ali, oprosti ¹to ne mogu da te ¾alim, dugo sam se rvao s karanðolozom i sav sam razglobljen, nijedna kost mi nije na svome mjestu.

- Nisi za vojsku, - rekao sam ni¹ta ne misleæi - ali pu¹ku mo¾e¹ da nosi¹. Jatagan mo¾e¹ da nosi¹. Koliko bi tra¾io da oslobodimo jednog nevinog èovjeka. Zatvoren je na pravdi bo¾ijoj, ni¹ta nije kriv. Da li bi pristao za sto gro¹a?

Zbunio se.

- Ne znam da li me ispituje¹, ili govori¹ o neèemu ¹to mo¾e biti.

- Odgovori mi.

- Nije lako odgovoriti. Dok sam bio pravi Kara-Zaim, ne bih uzeo ni¹ta. A sad, ako je stvar po¹tena...

Sto gro¹a?

- Dvjesta.

- Dvjesta gro¹a! Bo¾e milosni! Tri godine bih mogao da pro¾ivim sa dvjesta gro¹a. I nevin èovjek? Gdje je?

- U tvrðavi.

- Znaèi, dvjesta gro¹a. I nevin èovjek, u tvrðavi. Ne bih mogao.

- Prije dvadeset godina bi pristao? I da je u tvrðavi? Samo da je nevin, zatvoren bez krivice?

- Pristao bih.

- A sad ne bi?

- Sad ne bih.

- Onda ni¹ta.

- Je li to zbilja ili ¹ala?

- ©ala. Htio sam da vidim koliko si se promijenio.

- Pa, promijenio sam se. A ako me otpuste, da te potra¾im?

- Ako te otpuste, ja æu ti naæi posao.

- Hvala ti, zapamtiæu to. Ali opet, govori sutra s muftijom.

®elio je da ostane na ovoj bijeloj stazi od vrata do kuæe po svaku cijenu. Odsjaj muftijina znaèaja padao je i na njega, beznaèajnog, i sigurno mu se èinilo da je mnogo bli¾e odatle do onog gazije sa bojnog polja, nego iz pekarskog hamurluka ili sa ba¹tovanske lijehe. A on mu je va¾niji od svega na svijetu.

Sreo me istog èasa, pred veèe, u najte¾i èas, kad sam i¹ao prema kapiji smrti, izletio je iz magle, s neba pao preda me na putu gdje nije bilo nikakva smisla da se sretnemo, ni mi, ni na¹a lica, ni na¹a raspolo¾enja. Moje ne znam kakvo je, njegovo zraèi veseljem. Hripanje mu je pobjedonosno.

- Ostajem - rekao je odu¹evljen. - Neæe me otpustiti. Znaèi, ostajem. Pitali su me ¹ta sam govorio s tobom, i ja sam prièao. Pa su me odveli Maliku, i opet sam prièao. Ono o svjetlu i o bojnom polju, pa kako si mi nudio dvjesta gro¹a, i ostalo. Ako ostanem bez posla. Malik se smijao, dobar èovjek, ka¾e, to za tebe, a i ja ka¾em, jest, dobar èovjek, i tako, znaèi, ne treba ni¹ta da govori¹ sutra.

- Dobro.

Nije ni znao da sam mu pomogao.

Trebalo bi ubijati pro¹lost sa svakim danom ¹to se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lak¹e bi se podnosio dan ¹to traje, ne bi se mjerio onim ¹to vi¹e ne postoji. Ovako se mije¹aju utvare i ¾ivot, pa nema ni èistog sjeæanja ni èistog ¾ivota. Dave se i osporavaju, neprestano.