Dervi¹ i smrt

1

Bismilahir-rahmanir-rahim!
Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono ¹to se perom pi¹e;
Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noæ i sve ¹to ona o¾ivi;
Pozivam za svjedoka sudnji dan, i du¹u ¹to sama sebe kori;
Pozivam za svjedoka vrijeme, poèetak i svr¹etak svega - da je svaki èovjek uvijek na gubitku.

(Iz Kur-ana)

Poèinjem ovu svoju prièu, niza¹to, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jaèa od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da æe se naæi neko rje¹enje kad bude raèun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji ¹to èeka kao izazov. Ne znam ¹ta æe biti zabilje¾eno, ali æe u kukama slova ostati ne¹to od onoga ¹to je bivalo u meni, pa se vi¹e neæe gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam ¹ta je bilo. Tako æu moæi da vidim sebe kakav postajem, to èudo koje ne poznajem, a èini mi se da je èudo ¹to uvijek nisam bio ono ¹to sam sad. Svjestan sam da pi¹em zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja ¹to mi predstoji, zbog suðenja koje otpoèinjem, a sve sam ja na tom suðenju, i sudija i svjedok i tu¾eni. Sve æu biti po¹teno koliko mogu, koliko iko mo¾e, jer poèinjem da sumnjam da su iskrenost i po¹tenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to mo¾e biti uvjeren?), a po¹tenja ima mnogo, i ne sla¾u se meðu sobom.

Ime mi je Ahmed Nurudin, dali su mi ga i uzeo sam ponuðeno, s ponosom, a sad mislim o njemu, poslije dugog niza godina ¹to su prirasle uza me kao ko¾a, s èuðenjem i ponekad s podsmijehom, jer svjetlo vjere to je oholost koju nisam ni osjeæao a sad je se pomalo i stidim. Kakvo sam ja svjetlo? Èime sam prosvijetljen? Znanjem?. Vi¹om poukom? èistim srcem? pravim putem? nesumnjanjem? Sve je do¹lo u pitanje, i sada sam samo Ahmed, ni ¹ejh ni Nurudin. Sve spada s mene, kao haljina, kao oklop, i ostaje ono ¹to je bilo prije svega, gola ko¾a i go èovjek.

Èetrdeset mi je godina, ru¾no doba: èovjek je jo¹ mlad da bi imao ¾elja a veæ star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i steèenom sigurno¹æu u nemoæi ¹to dolazi. A ja tek èinim ¹to je trebalo uèiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. ©teta ¹to nemam deset godina vi¹e pa bi me starost èuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se nièega ne boji, pa ni sebe.

Rekoh èudnu rijeè: pobuna. I zaustavih pero nad ravnim retkom u kom je ostala utisnuta jedna nedoumica, prelako izreèena. Prvi put sam tako nazvao svoju muku, a nikad ranije nisam o njoj mislio, nisam je zvao tim imenom. Odakle je do¹la opasna rijeè? I je li samo rijeè?. Upitao sam se, ne bi li bilo bolje prekinuti ovo pisanje, da sve ne bude te¾e nego ¹to jest. Jer ako ono neobja¹njivim putevima izvlaèi iz mene èak i ¹to nisam htio da ka¾em, ¹to nije bila moja misao, ili je moja nepoznata misao ¹to se skrivala u mraku mene, ulovljena uzbuðenjem, osjeæanjem koje me vi¹e ne slu¹a, ako je sve to tako, onda je pisanje nemilosrdno isljeðenje, ¹ejtanski posao, i mo¾da bi najbolje bilo slomiti tr¹èano pero pa¾ljivo zarezano na vrhu, prosuti divit na kamenu ploèu pred tekijom, neka me crnom mrljom podsjeæa da se nikad vi¹e ne prihvatim magije ¹to budi zle duhove. Pobuna! Je li to samo rijeè, ili je misao? Ako je misao, onda je moja misao, ili moja zabluda. Ako je zabluda, te¹ko meni; ako je istina, te¹ko meni jo¹ vi¹e.

Ali ja nemam drugog puta, nikome ne mogu da ka¾em osim sebi i hartiji. Zato sam nastavio da povlaèim nezaustavne redove, s desna na lijevo, od provalije do provalije ruba, od provalije do provalije misli, u dugim nizovima koji ostaju kao svjedoèanstvo, ili optu¾ba. Èija optu¾ba, veliki Bo¾e, ¹to si me ostavio najveæoj ljudskoj muci, da se zabavim o sebi, èija? protiv koga? Protiv mene ili protiv drugih? Ali vi¹e nema spasa, ovo pisanje je neminovnost, kao ¾ivljenje, ili kao umiranje. Biæe ono ¹to mora, a moja je krivica da sam ono ¹to sam, ako je krivica. Èini mi se da se sve stubokom mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo ¹to se de¹ava, i ono ¹to je bilo, iz istog je razloga: ¹to hoæu i moram sebe da po¹tujem. Bez toga ne bih imao snage da ¾ivim kao èovjek. Smije¹no je mo¾da, bio sam èovjek s onim od juèe, i hoæu da budem èovjek s ovim od danas, drukèijim, mo¾da i suprotnim, ali me to ne buni, jer èovjek je promjena, a zlo je ako ne poslu¹amo savjest kad se javi.

©ejh sam tekije mevlevijskog reda, najbrojnijeg i najèistijeg, a tekija u kojoj ¾ivim nalazi se na izlasku iz kasabe, meðu crnim i surim gudurama ¹to zaklanjaju ¹irinu neba, ostavljajuæi samo plavu prosjeklinu nad sobom, kao ¹krtu milost i sjeæanje na prostranstvo ogromnog neba djetinjstva. Ne volim ga, to daleko sjeæanje, muèi me sve vi¹e, kao propu¹tena moguænost, iako ne znam kakva. Sasvim nejasno uporeðujem soène ¹ume iznad oèeve kuæe, polja i voænjake oko jezera, sa kamenim tjesnacem u koji smo uhvaæeni ja i tekija, i èini mi se da ima mnogo sliènosti izmeðu tog stje¹njavanja u meni i oko mene.

Tekija je lijepa i prostrana, nadnesena nad rjeèicom ¹to se probija kroz kamen, iz planina, s ba¹èom i ru¾iènjakom, s odrinom nad verandom, sa dugom divanhanom u kojoj je ti¹ina mekana kao pamuk, jo¹ ti¹a zbog sitnog ¾ubora rjeèice ispod nje. Kuæu, nekada¹nji harem predaka, poklonio je redu bogati Alijaga D¾aniæ, da bude stjeci¹te dervi¹a i skloni¹te siromaha, ˙AFjer su oni slomljena srca˙AE. Molitvama i tamjanom sprali smo grijeh s te kuæe, i tekija je stekla slavu svetog mjesta, iako nismo potpuno istjerali sjenke mladih ¾ena. Ponekad se èinilo da prolaze odajama i da se osjeæa njihov miris.

Svako je znao, zato i ne krijem, drukèije bi ovo pisanje bilo la¾ koju znam (za la¾ koju ne zna, kojom se nesvjesno vara, niko nije kriv), tekija i njena slava i njena svetost, to sam bio ja, njen temelj i njen krov. Bez mene ona bi bila kuæa sa pet odaja, ista kao i ostale, sa mnom je postala bedem vjere. Kao da je bila odbrana kasabe od znanih i neznanih zala, za¹titnica njena, jer drugih kuæa poslije tekije nije bilo. Gusti mu¹ebci i debeli zid oko ba¹èe èinili su na¹u samotnost tvrðom i sigurnijom, ali je kapija uvijek otvorena, da uðe svako kome je potrebna utjeha i oèi¹æenje od grijeha, i doèekivali smo ljude lijepom rijeèju kad su dolazili, iako ih je bilo manje nego nevolja i mnogo manje nego grijehova. Nisam ohol zbog te svoje slu¾be, a to je zaista slu¾ba vjeri, iskrena i potpuna. Smatrao sam du¾no¹æu i sreæom da sebe i druge èuvam od grijeha. I sebe, uzalud je kriti. Grije¹ne misli su kao vjetar, ko æe ih zaustaviti? I ne mislim da je to veliko zlo. U èemu je pobo¾nost, ako nema isku¹enja koja se savladavaju? Èovjek nije Bog, i njegova snaga je ba¹ u tome da suzbija svoju prirodu, tako sam mislio, a ako nema ¹ta da suzbija, u èemu je onda zasluga? Sad o tome mislim drukèije, ali da ne pominjem ono ¹to æe doæi kad bude potrebno. Biæe vremena za sve. Na koljenu mi je hartija koja mirno èeka da primi moj teret, ne skidajuæi ga s mene i ne osjeæajuæi ga sama, preda mnom je duga noæ bez sna, i mnoge duge noæi, na sve æu stiæi, sve æu uèiniti ¹to moram, i da se optu¾im i da se odbranim, ¾urba nije potrebna, a vidim da ima stvari o kojima mogu pisati sada, i poslije mo¾da nikad vi¹e. Kad doðe vrijeme, i ¾elja da se ka¾u druge, i one æe doæi na red. Osjeæam kako stoje nagomilane u magazama moga mozga, i vuku jedna drugu, jer su povezane, nijedna ne ¾ivi sama za sebe, a opet ima nekog reda u toj gu¾vi, i uvijek jedna, ne znam kako, iskaèe izmeðu drugih i izlazi na svjetlo, da se poka¾e, da o¹ine ili utje¹i. Ponekad se guraju, nasrèu jedna na drugu, nestrpljive, kao da se boje da æe ostati nereèene. Polako, za sve ima vremena, dao sam ga sam sebi, a suðenje ima suoèenja i svjedoèenja, neæu ih mimoiæi, i moæi æu na kraju da donesem presudu sam sebi, jer sam samo ja u pitanju, niko drugi, samo ja. Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, zaèuðeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se vise.

Da se opet vratim sebi i tekiji. Volio sam je i volim je. Tiha je, èista, moja, miri¹e na kaloper ljeti, na ljut snijeg i vjetar zimi, volim je i zato ¹to je postala poznata zbog mene, i ¹to zna moje tajne koje nikome nisam kazivao, koje sam krio i od sebe. Topla je, mirna, golubovi guèu na krovu u rano jutro, ki¹a pada po æeramidi, i ¹obonji, i sad pada, uporna, dugotrajna, iako je ljeto, otièe drvenim olucima u noæ ¹to je zloslutna legla na svijet, bojim se da nikad neæe otiæi a nadam se da æe sunce uskoro svanuti, volim je ¹to sam za¹tiæen mirom mojih dviju soba, u kojima mogu da budem sam kad se odmaram od ljudi.

Rjeèica je slièna meni, bujna i plaha ponekad, a èe¹æe tiha, neèujna. Krivo mi je bilo kad su je zagatili ispod tekije i jarkom natjerali da bude poslu¹na i korisna, da kroz badanj tjera vodenièni toèak, a radovao se kad je, nabujala, razru¹ila ustavu i potekla slobodno. A znao sam da samo ukroèena melje ¾ito.

Ali evo, golubovi na tavanu se javljaju tihim gukanjem, ki¹a jo¹ lije, tako veæ danima, i ne mogu da izaðu ispod strehe, to je nagovje¹taj dana koga jo¹ nema. Ukoèila mi se ruka kojom dr¾im pero, svijeæa tiho ka¹ljuca i prska sitnim varnicama braneæi se od smrti, a ja gledam u duge redove slova, u ni¹ane misli, i ne znam da li sam ih ubio ili o¾ivio.

2

Kad bi Bog ka¾njavao za svako uèinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo nijedno ¾ivo biæe. (Moto na poèetku svakog poglavlja uzet je iz Kur-ana).

Sve je poèelo da se zapliæe prije dva mjeseca i tri dana, raèunaæu vrijeme, izgleda, od te ðurðevske noæi, jer je ovo moje vrijeme, jedino koje me se tièe. Brat je veæ deset dana le¾ao zatvoren u tvrðavi.

Hodao sam ulicama toga dana, pred sumrak, uoèi DJurðeva, gorak i uznemiren preko mjere. A izgledao sam miran, na to se èovjek navikne, i¹ao korakom koji ne otkriva uzbuðenje, tijelo samo misli na to skrivanje, ostavljajuæi mi slobodu da u tami razmi¹ljanja ¹to se ne vidi, budem kakav hoæu. Najradije bih krenuo izvan kasabe, u ovaj tihi predveèernji èas, da me noæ zateèe sama, ali me posao vodio na drugu stranu, meðu ljude. Zamijenio sam bolesnog hafiz-Muhameda, pozvao ga je stari D¾aniæ, na¹ dobrotvor. Znao sam da le¾i bolestan mjesecima, i da nas mo¾da zove pred smrt. I znao sam da mu je zet kadija Ajni-efendija, koji je napisao nalog da se zatvori moj brat. Zato sam rado pristao da poðem, nadajuæi se neèemu.

I¹ao sam kao i obièno, dok su me vodili kroz avliju, kroz kuæu, naviknut da ne vidim ono ¹to me se ne tièe, tako sam bli¾e sebi. Ostavljen na dugom hodniku, èekao sam da glas o meni dopre gdje je potrebno, oslu¹kivao ti¹inu, potpunu, kao da niko nije ¾ivio u ovom velikom zdanju, kao da se niko nije kretao po hodnicima i sobama. U muku prigu¹enog ¾ivljenja, uz samrtnika ¹to jo¹ di¹e negdje ovdje, u neèujnosti koraka ¹to umiru u prostirci, i tihih razgovora ¹to se vode ¹apatom, jedva èujnim cijukom rasprskavalo se staro drvo prozora i tavanica. Gledajuæi kako veèe polako opkoljava kuæu svilenim sjenkama i drhti na d¾amovima posljednjim odbljescima danjeg svjetla, mislio sam na starca i na ono ¹to æu mu reæi na posljednjem viðenju. Nisam jednom govorio s bolesnicima, nisam jednom otpremio samrtnika na veliki put. Iskustvo me uvjerilo, ako je za to potrebno ikakvo iskustvo, da svako osjeæa strah pred onim ¹to ga èeka, pred nepoznatim ¹to veæ kuca, neotkriveno, u obamrlom srcu.

Govorio sam, tje¹eèi: Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za ¹to znamo da æe nas stiæi. Izuzetka nema, ni iznenaðenja, svi putevi vode do nje, sve ¹to èinimo to je priprema za nju, priprema èim zakmeèimo udariv¹i èelom o pod, uvijek joj bli¾e, nikad dalje. Pa ako je jekin, za¹to se èudimo kad doðe. Ako je ovaj ¾ivot kratak prolazak ¹to traje samo èas, ili dan, za¹to se borimo da ga produ¾imo jo¹ dan ili èas. Zemaljski ¾ivot je varljiv, vjeènost je bolja.

Govorio sam: Za¹to vam srca od straha drhte kad se u predsmrtnim mukama noge omotaju jedna oko druge? Smrt je preseljenje iz kuæe u kuæu. To nije nestanak veæ drugo roðenje. Kao ¹to prsne ljuska jajeta kad se pile potpuno razvije, tako doðe vrijeme da se rastave du¹a i tijelo. Smrt je nu¾nost u neizbje¾nosti prelaska u drugi svijet, u kome èovjek dosti¾e svoj puni uspon.

Govorio sam: Smrt je propadanje tvari a ne du¹e.

Govorio sam: Smrt je promjena stanja. Du¹a poèinje da ¾ivi sama. Dok se nije rastala od tijela, ona je prihvatala rukom, gledala okom, slu¹ala uhom, ali je su¹tinu stvari znala sama sobom.

Govorio sam: Na dan moje smrti, kad bude no¹en moj tabut, ne misli da æu osjeæati bol za ovim svijetom. Ne plaèi i ne govori: ¹teta, ¹teta. Kada se mlijeko pokvari, veæa je ¹teta. Kad vidi¹ da me polo¾e u grob, ja neæu nestati. Zar mjesec i sunce nestanu kad zaðu? Tebi se èini smrt, a to je raðanje. Grob ti se èini tamnica, a du¹a je slobodna postala. Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju? Pa za¹to da sumnja¹ u zrno èovjekovo?

Govorio sam: Budi zahvalan, dome Davudov. I reci: do¹la je istina. Do¹ao je èas. Jer svako kru¾i svojom putanjom do odreðenog roka. Stvara vas Bog u utrobama majki va¹ih, pa vas iz jednog oblika u drugi pretvara, u tami trostruko neprozirnoj. Ne tugujte, radujte se raju koji vam je obeæan. O robovi moji, nema za vas straha danas, i neæete biti ¾alosni. O smirena du¹o, vrati se gospodaru svome zadovoljna, jer je on tobom zadovoljan. Uði meðu robove moje, uði u moj d¾enet.

Govorio sam tako, bezbroj puta.

A sad nisam siguran da to treba da ka¾em starcu ¹to me èeka. Ne zbog njega, veæ zbog sebe. Prvi put - koliko æu puta ovih dana reæi: prvi put? - smrt mi nije izgledala tako jednostavna kako sam vjerovao i uvjeravao druge. Desilo mi se da sam sanjao stra¹an san. Stajao sam na praznom prostoru, iznad mrtvog brata, tabut pokriven modrom èohom izdu¾io se pred mojim nogama, oko mene ljudi u krugu, daleko. Nikog ne vidim, nikog ne poznajem, znam samo da su zatvorili krug oko nas i ostavili me samog, u muènoj ti¹ini nad mrtvacem. Nad mrtvacem, kome ne mogu da ka¾em: za¹to drhti srce tvoje? Jer i moje srce drhti, pla¹i me gluhi muk. Boli me tajna kojoj ne vidim smisla. Ima smisla, govorio sam, braneæi se od u¾asa, ali ga nikako nisam pronalazio. Ustani, govorio sam, ustani. A on je sakriven mrakom, u magli nestajanja, u zelenkastoj tami, kao pod vodom, utopljenik nepoznatih prostranstava.

Kako sad da ka¾em samrtniku: Hodi poslu¹no putevima gospoda tvoga. Kad me jeza obuzima od tih skrivenih puteva, o kojima moje siæu¹no znanje ni slutnje nema.

Vjerujem u sudnji dan i u vjeèni ¾ivot, ali sam poèeo da vjerujem i u strahotu umiranja, u strah pred tom neprozirnom crninom.

Ni¹ta nisam rije¹io, kad su me uveli u jednu od soba, mlada djevojka me vodila, i¹ao sam spu¹tenilh oèiju, da joj ne vidim lice, da smislim ma ¹ta. Lagaæu ti, starèe, Bog æe oprostiti jer æu govoriti ono ¹to oèekuje¹ a ne ono ¹to zbunjeno mislim.

Ovdje ga nije bilo. l ne podigav¹i pogled, osjetio sam da u sobi nema te¹kog bolesnièkog mirisa, koji se, nakon dugog le¾anja, ne mo¾e nièim istjerati, ni èi¹æenjem, ni vjetrenjem, ni kaðenjem.

Kad sam pogledao, potra¾iv¹i dugotrajnog bolesnika ¹to ne miri¹e na smrt, ugledao sam na seæiji lijepu ¾enu, ¹to je podsjeæala na ¾ivot vi¹e nego ¹to mo¾e biti dobro.

Èudno je mo¾da ¹to to ka¾em, ali je zaista tako: osjetio sam se nelagodno. Razloga je moglo biti dosta. Spremao sam se za viðenje sa starcem, samrtnikom, pritisnut i sam mraènim mislima, a na¹ao se pred njegovom kèerkom (nikad je nisam vidio a znao sam da je ona!). Nevje¹t sam razgovoru sa ¾enama, pogotovu sa ¾enama njene ljepote i njenih godina. Oko trideset, èini mi se. Mlade djevojke zami¹ljaju ¾ivot i vjeruju rijeèima. Starice se boje smrti i s uzdahom slu¹aju o raju. Ovakve znaju vrijednost svega ¹to gube i dobijaju, i uvijek imaju svoje razloge, koji mogu biti èudni, ali su rijetko naivni. Njihove zrele oèi su slobodne i kad se obaraju, neugodno otvorene i kad se skrivaju trepavicama. Najneugodnije je ¹to znamo da one znaju vi¹e nego ¹to pokazuju, i da nas mjere svojim neobiènim mjerilima, koja te¹ko saznajemo. Njihova neobmanuta radoznalost, ¹to zraèi i kad se skriva, za¹tièena je njihovom neprikosnoveno¹æu, ako to samo hoæe. A mi pred njima nismo za¹tiæeni nièim. Uvjerene u svoju snagu, koju ne koriste, dr¾eæi je kao sablju u koricama ali im je ruka uvijek na balèaku, gledaju u nama moguæeg roba, ili prezreno stvorenje bez razloga ponosno na svoju nekorisnu snagu. Ta luda samouvjerenost toliko je ubjedljiva, da djeluje i kad je preziremo. Ostaje strah u èovjeku, i pored pouzdanja, u neku nepoznatu moguænost u neku vrad¾binu, u neku tajnu silu iblisovu.

Ova ¾ena imala je i neku posebnu snagu koja nije njena veæ soja kome je pripadala. Njen stav i njeni pokreti, sigurni, zapovjednièki (tako mi je pokazala da sjednem), izgledali su ubla¾eni, umek¹ani neèim ¹to nisam znao da odredim, dugom navikom, mekanim sjajem surmom osjenèenih oèiju u prorezu ja¹maka, rukom ¹to je savijena kao labudov vrat dr¾ala jedan kraj tanke tkanine, èudnom dra¾i ¹to izbija iz nje kao èarolija.

Iblisova kæi, mislio je u meni seljak, proklinjao dervi¹, zaèuðeni obojica.

Mrak se uvlaèio u sobu, bijelio se samo njen veo i njena ruka. Sjedili smo gotovo na dva kraja sobe, izmeðu nas je nedovoljna razdaljina sobe i muèno oèekivanje.

- Pozvala sam hafiz-Muhameda - r.elkla jo, za¹tiæena polutamom.

Bila je nezadovoljna. Ili se meni tako uèinilo.

- Molio me da doðem mjesto njega. Bolestan je.

- Svejedno. I ti si prijatelj na¹e kuæe.

- Jesam.

Htio sam da ka¾em vi¹e, sveèanije: ne bih zaslu¾io lijepu ljudsku rijeè ako ne bih bio, nedostojan pa¾nje na¹eg dobrotvora, u na¹im srcima ova kuæa je zapisana i tako dalje, ne¹to kao u pjesmi, ali je ispalo sakato.

Djevojke su u¹le sa svijeæama i poslu¾enjem.

Èekao sam.

Svijeæe su gorjele izmeðu nas, na pe¹kunu, sa strane. Izgledala je bli¾a, i opasnija. Nisam znao ¹ta sprema.

Mislio sam da su me pozvali zbog njenog oca, do¹ao bih i da se nisam nadao èudu, nekoj skrivenoj moguænosti, nekom sreænom sluèaju, da poku¹am spasti brata. Izmeðu razgovora o smrti i raju, smjestio bih negdje rijeè kojom bih tra¾io milost za njega, mo¾da bi pomoglo, mo¾da bi uèinio sevap, pred veliki put o kome ni¹ta ne znamo, mo¾da bi podigao sebi zadu¾binu. Mo¾da. Jer pred smrt se sjeæamo da nam dva anðela sjede na ramenima i zapisuju na¹a zla i dobra djela, i stalo nam je da popravimo svoj raèun, a te¹ko da se mo¾e korisnije umrijeti nego sa plemenito¹æu koja ostaje svje¾a i neukisla iza nas. A mogao bih. Ajni-efendiji je vi¹e stalo da se ne zamjeri bogatom tastu nego da zadr¾i u zatvoru nekog jadnika, ako bi Alijaga odluèio da mu njegovo jednostavno osloboðenje, bez ¾rtve i bez muke, bude stepenica na putu u raj. Nikad ni¹ta lak¹e ne bi zaslu¾io i ne vjerujem da bi odbio.

A o njoj ni¹ta nisam znao, ni o èemu bi mogla da govori sa mnom, ni za ¹to bih mogao da joj poslu¾im. Nikakvu vezu izmeðu sebe i nje nisam uspio da sagledam.

Stajali smo jedno prema drugome kao dva ratnika sa skrivenim oru¾jem iza leða, kao dva protivnika sa skrivenim namjerama u sebi, pokazaæemo se kad krenemo u napad, èekao sam da vidim ¹ta hoèe da zauzme, ¹ta hoæe da oduzme, nada je jo¹ ¾ivjela u meni ali nije bila èvrsta kao maloprije, ova ¾ena je suvi¹e mlada, i lijepa, da bi mislila na anðele ¹to bilje¾e na¹a djela. Za nju je postojao samo ovaj svijet.

Nije dugo oklijevala, nije dugo tra¾ila rijeèi, bila je zaista ratnik ¹to polazi u bitku ne zadr¾avajuæi korak, ne osvræuæi se. To je od njenog soja, ali i zbog mog. Preda mnom se ne ustruèava, ako se ikad ustruèava. U poèetku sam s pa¾njom pratio njen namjerno tihi glas, boje zurne, i slu¹ao govor ¹to je lièio na vez, na nizanje bisera, rijeèima i sklopom sasvim drukèijim od èar¹ijskog, pomalo uveo ali kiæen, s mirisom ovih starih odaja i dugog trajanja.

- Nije mi lako da ovo ka¾em, i ne bih rekla svakome. Ali ti si dervi¹. Vidio si i èuo sigurno sva¹ta, i pomagao ljudima koliko si mogao. I zna¹ da se u svakoj porodici de¹avaju stvari koje nikome nisu drage. Ti poznaje¹ moga brata Hasana?

- Poznajem.

- O njemu bih htjela da govorim.

Rekla je tako, poèinjuæi, sve ¹to je trebalo: polaskala, pokazala povjerenje, pozvala se na moje zvanje, pripremila me na ono ¹to æe reæi a ¹to nije lijepo, ukljuèiv¹i u to sve porodice, da ne zaboravim da su ru¾ne stvari svaèije a ne samo njihove, pa iako je tako zlo veèe, sramota je manja, jer je op¹ta, i mo¾e se o njoj bez zazora govoriti.

Iza tog nekorizno lijepog uvoda slijedila je prilièno nam poznata ¾alba zbog ¹urgave ovce u porodici, zbog velikih nada koje su sramotno iznevjerene. Toj porodiènoj zalutaloj ovci ne smeta njena ¹uga, a za njih je to tuga i nesreæa, sramota pred svijetom i strah pred Bogom. Tu lijepu tu¾balicu pjevaju pred nama ponekad iskreno, nadajuæi se pomoæi, koju obeæavamo ali rijetko ispunjavamo, a najèe¹æe da budemo svjedoci pred ljudima kako su oni uèinili sve ¹to su mogli, èak su i bo¾je ljude pokrenuli, i nije njihova krivica ¹to je zlo neiskorjenjivo.

Napamet sam znao tu prièu, odavno nam je veæ prièaju, i moje zanimanje je odmah splasnulo èim sam je èuo, i slu¹ao sam je s la¾nom pa¾njom, prikrivajuæi to prividno budnim izrazom. Bez razloga sam oèekivao ne¹to neobièno, ne¹to nesvakida¹nje ¹to æe me iznenaditi. Ni¹ta me neæe iznenaditi, ona æe reæi ono ¹to je red da ka¾e, po¾aliæe se na brata i zamoliæe me da razgovaram s njim i da poku¹am da ga urazumim. Ja æu sa sauèe¹æem primiti to tobo¾e tu¾no ispovijedanje, i obeæaæu da uèinim sve ¹to je u mojoj slaboj moæi, uzdajuæi se u bo¾iju pomoæ. I sve æe ostati na istome, ona æe biti mirna jer je izvr¹ila du¾nost i znaæe se za to, ja æu govoriti s Hasanom trudeæi se da ne ispadnem smije¹an. Hasan æe nastaviti da ¾ivi kako mu se sviða, sreæan ¹to njegova porodica zbog toga bjesni. I niko neæe imati ¹tete od svega. Ni koristi. A najmanje ja, i moj zatvoreni brat. Jer ona govori bez stvarne potrebe, bez izgleda na korist i uspjeh, sa mlakim osjeæanjem dru¹tvene obaveze, namijenjenim za tuðe u¹i. Ja treba da ga obznanim. Ali to je samo lijepo ophoðenje, stav koji odgovara ugledu porodice, opravdanje za neoku¾ene, ograðivanje od krivca, njegovo iskljuèivanje. Ona dobija malo, ni izdaleka toliko da bih za uzvrat mogao tra¾iti milost za svoga brata. Ovakvih odmetnika od porodlce, kao ¹to je Hasan, bivalo je sve vi¹e, izgledalo je da im je dosadio red i ugled oèeva, i Hasan je samo jedan od mnogih, pa to i nije bila neka naroèita sramota, veæ pojava kao i mnoge druge kojima je ljudska volja te¹ko mogla da upravlja.

Neudubljen, neuvuèen u njenu prièu, kojoj sam znao kraj èim sam èuo poèetak, nimalo ganut njenim ¾aljenjem jer je neiskreno, a i ona je znala da odr¾i mjeru, ne ¾eleæi da pretjera. Dovoljno je da ka¾e. Bilo je neke prihvatljive bezobzirnosti u tom vr¹enju du¾nosti koju srce nije tra¾ilo.

Kad veæ nisam imao razloga ni moguænosti da je slu¹am s pa¾njom, poèeo sam s pa¾njom da je posmatram. To sam èinio sa zanimanjem, mogla je misliti da je to zbog njenih rijeèi, i tako smo izgledali pristojni oboje.

Gledao sam je dodu¹e od samog susreta, iznenadila me ljepotom glatkog lica ¹to se prosijavalo kroz tanku tkaninu, i sti¹avanom svjetlo¹æu velikih oèiju ¹to su otkrivale vrelu naglost i te¹ke sjenke u njoj. Ali to je bio letimièan pogled, uznemiren, nesiguran, u oèekivanju onog ¹to æe ona reæi, i vi¹e je govorio o meni nego o njoj. A kad je skinula sa sebe opèinjenost, kad sam se u¹anèio u sigurnost tobo¾njeg slu¹anja, povukla me da je vidim oèima a ne strepnjom.

Nije to bila obièna radoznalost, da bolje sagledamo ova neobièna stvorenja, toliko izvan na¹eg svijeta, a koju rijetko zadovoljavamo, ili je èak i ne osjeæamo u susretima, iz razumljivih obzira. Iznenada sam se na¹ao u polo¾aju da je posmatram skriven, ne remeteæi ni¹ta u odnosu, ostajuæi pred njom dervi¹ koji uva¾ava njenu volju i njeno gospodstvo. Malo nadmoæan u sebi zato ¹to znam ¹ta misli, i ¹to je slobodno gledam, a ona mene ne vidi. Ne vidi, i ni¹ta ne zna o meni. To je prednost koju bi èovjek uvijek mogao da ¾eli, a rijetko je ostvaruje. To je ona stara njegova ¾elja da bude nevidljiv. A ne èinim ni¹ta ru¾no, gledam mirno i sabrano, i znam da se u meni neæe pokrenuti nijedna misao koje bih se sjeæao sa stidom.

Prvo sam zapazio njene ruke. Dok je pridr¾avala ja¹mak, prisilnom kretnjom, koja je odreðena, bez mnogo moguænosti, bile su razdvojene i neizrazite, jedva su se primjeæivale. Ali kad je pustila tkaninu i sastavila ruke, one su odjednom o¾ivjele, postav¹i cjelina. Nisu u pohod polazile naglo niti su se kretale ¾ivo, ali je u njihovom sti¹anom mirovanju, ili laganom lutanju, bilo toliko snage i nekog neobiènog smisla, da su neprestano prikivale moju pa¾nju. Izgledalo je da æe svakog èasa uèiniti ne¹to va¾no, ne¹to presudno, stvarajuæi tako napetost oèekivanja, stalnu i uzbudljivu. Mirovale su u krilu, sastavljene, obgrljene, kao da se dave u tihoj èe¾nji, ili èuvaju jedna drugu da ne odlutaju, da ne uèine ¹togod nerazumno, nepomiène u neprestanom talasanju ¹to se jedva vidjelo, sIièno nemirnom drhatu, lakom grèu od preobilja snage. Onda su se bez ¾urbe razdvajale, kao da su se dogovorile, i samo trenutak lebdjele, tra¾eæi se, pa nje¾no padale, poput zaljubljenih ptica, na atlasno koljeno, opet zagrljene, nerazdvojne, sreæne u svom sastavljenom æutanju. Dugo je tako trajalo, i jedna se pomaknula, prstima ¹to su se sporo i strasno grèili poèinjala da gladi atlas ispod sebe, i ko¾u ispod atlasa, a druga je le¾ala na njoj, priljubljena, uti¹ana, oslu¹kujuæi neèujno pucketanje glatkog kuma¹a nad okruglim mermernim koljenom. Samo ponekad bi se otkinule i jedna bi po¹la u samostalan pohod, da ovla¹ dodirne minðu¹u na kraju uha stidljivo skrivenog ispod crne kose crvenkasta odsjaja, ili bi se zaustavila u vazduhu, da èuje neku rijeè, pa bi se povlaèila, bez mnogo zanimanja za razgovor, iduæi u susret onoj drugoj ¹to je æutala, uvrijeðena tom malom nepa¾njom.

Pratio sam ih, iznenaðen izrazito¹æu njihova osamo staljenog ¾ivota, kao dva mala stvora ¹to imaju svoju vlastitu ¾ivotnu putanju, svoje prohtjeve i svoju ljubav, svoju ljubomoru, èe¾nju, blud, u jednom trenutku odu¹evljen, u drugom upla¹en, zbog lude misli o zatvorenosti i besmislenosti tog sitnog ¾ivota, sliènog svakom, ali je to bila brza i bezopasna misao, trenutni otkucaj drukèijeg ¾ivota u meni, koji nisam ¾elio da budim.

Gledao sam ih i zbog ljepote. Poèinjale su od zglavaka, oivièene halhalama i vezenim rubom svilene ko¹ulje, nje¾no oblih i nepojmljivo tankih zglobova, prozraènih èlanaka. Najljep¹i su bili prsti, dugi, gibljivi, svijetle ko¾e salivene u pravilne èunjeve sa sjenkama pregiba, zaèudno ¾ivi kad su se polako ¹irili ili skupljali u prozirnu èa¹ku, kao latice.

Ali ako sam prvo obratio pa¾nju na ta dva mala stvora, dvije ¾ivotinjice, dvije sipe, dva cvijeta, nisam ih primjeæivao same, ni u poèetku dok sam najvi¹e u njih gledao, ni poslije kad sam je otkrivao kao nepoznatu zemlju. Sve je na njoj bilo skladno i nerazdvojivo: pogled oèiju lako oivièen crnom bojom, ¹to se spajao s pokretom ruke jedva skrivene providnom tkaninom ko¹ulje; meki nagib glave; kad bi zatreptao zlatom obuhvaæeni smaragd na èelu, i nesvjestan trzaj noge u srebrnoj papuèi; lice bez neravnina, po kome se razlivala blaga svjetlost nekud iznutra, iz krvi ¹to se preobraæala u tople odsjaje; vla¾an bljesak zuba iza prividno lijenih, punih usana.

Imala je samo tijelo, sve drugo je njime potisnuto. Nije u meni probudila ¾elju, ne bih to sebi dopustio, udavio bih je u samom zaèetku, stidom, mi¹lju o godinama i zvanju, svije¹æu o opasnosti kojoj bih se izvrgao, strahom od nemira koji mo¾e da bude te¾i od bolesti, navikom da vladam sobom. Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom, sa dubokim i mirnim u¾ivanjem kojim se gleda tiha rijeka, nebo u predveèerje, mjesec u ponoæ, procvjetalo drvo, jezero moga djetinjstva u zoru. Bez ¾elje da se ima, bez moguænosti da se potpuno do¾ivi, bez snage da se ode. Ugodno je bilo gledati kako se love njene ¾ive ruke, kako se zaboravljaju u igri, ugodno je bilo slu¹ati je kako govori, ne, nije trebalo ni¹ta da govori, dovoljno je bilo da postoji.

A onda mi je do¹lo do svijesti da je opasno i ovo radosno posmatranje, nisam se vi¹e osjeæao nadmoæan, ni skriven, o¾ivjelo je ne¹to ne¾eljeno u meni. Nije to bila strast, veæ mo¾da gore od toga: uspomena. Na jednu jedinu ¾enu u mome ¾ivotu. Ne znam kako je isplivala ispod naslage godina, nije lijepa kao ova, nije joj ni slièna, za¹to je jedna dozvala drugu, vi¹e me se tièe ona daleka koja ne postoji, dvadeset godina je zaboravljam, i pamtim, dolazi u sjeæanje kad neæu i kad mi ne treba, gorka kao pelin. Dugo je nije bilo u meni, odakle sad da se javi. Da li zbog ove ¾ene s licem iz grije¹nih snova, da li zbog brata, da ga zaboravim, da li zbog svega ¹to se desilo, da se prekorim? Da se prekorim ¹to sam ispustio sve moguænosti, i vi¹e ne mogu da ih vratim.

Oborio sam pogled, nikad èovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo ¹to je pro¹lo. Ali za¹to se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona va¾na, ta daleka, sjeæanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukèije, pa i ovo ¹to me boli. Odlazi, sjenko, ni¹ta nije moglo biti drukèije, i na¹lo bi se ne¹to drugo da boli. Ne mo¾e biti drukèije pa da bude bolje u ljudskom ¾ivotu.

Ova ¹to me pokrenula, vratila me sebi.

- Slu¹a¹ li?

- Slu¹am.

Je li primijetila da sam se izgubio?

- Slu¹am, nastavi.

Slu¹ao sam zaista, to je sigurnije. Slu¹ao i èuo, iznenaðen ¹to ona ne prièa sasvim obiènu prièu, nije dodu¹e ni neobièna ali nije dosadna, i vrijedilo je slu¹ati, vrijedilo vi¹e nego gledati. Moja nada je odjednom digla glavu.

Isprièala je, a to sam znao, èudnu sudbinu svoga brata, ¹to je svr¹io ¹kole u Carigradu i dospio do polo¾aja koji je odgovarao i njegovu znanju i ugledu porodice (jedno je mo¾da precijenila, drugo potcijenila, jer polo¾aj mu nije bio visok, ali je tako izravnila dobitak i gubitak). Bili su ponosni na njega svi njegovi, pogotovu otac. A onda se desilo ne¹to nenadano, niko to ne umije da objasni, niko ne zna da ka¾e pravi razlog, èak ni Hasan: izmijenio se, sasvim. Kao da nikad nije ni sreo u ¾ivotu onog divnog mladiæa, rekla je. I svi se zaprepa¹teno pitaju, kud je oti¹lo njegovo znanje o kome su i muderisi govorili s priznanjem, kako su se bez traga izgubile tolike godine, gdje se to pripremalo zlo. Ostavio je slu¾bu, ne upitav¹i nikoga, do¹ao ovamo, o¾enio se kako mu ne odgovara, poèeo da se dru¾i s prostim ljudima, okrenuo da pije i da razbacuje imetak, èuda pravi po kasabi sa svojim dru¹tvom, kod èengija (glas joj se uti¹ao, ali nije klonuo) i na drugim mjestima koje nije lijepo ni pomenuti. A onda je postao kirid¾ija (u glasu joj gaðenje, gotovo u¾as), dogoni stoku iz Vla¹ke, iz Srbije, i odgoni u Dalmaciju i Austriju, za druge trgovce, kao pretrga, tuði sluga. I¹tetio se, upropastio, imanja nestaje, pola je prodao ¹to je od majke ostalo, otac se izbezumio, zbog Hasana je i u postelju pao, uzalud je molio, uzalud prijetio, niko ga s tog puta ne mo¾e odvratiti. I otac vi¹e neæe da zna za njega, ne dopu¹ta ni ime da mu se pomene pred njim, kao da ga nema, kao da je umro. Ona je oèi isplakala pred ocem, ali ni¹ta nije pomoglo. Tada je rekla onko ¹to je probudilo moju pa¾nju: zurna je zasvirala zanimljivu pjesmu. Otac je odluèio da ga iskljuèi iz nasljedstva, da sastavi testament pred uglednim ljudima i da ga se javno odrekne. I eto, da se to ne bi desilo, da ne biva grðe nego ¹to jest, moli me da govorimo s Hasanonm da se on sam, dobrovoljno odrekne nasljedstva, da ne padne oèeva kletva na njega, i da bude manja sramota za porodicu. O tome, dodala je, njen Ajni-efendija ni¹ta ne zna, neæe da se mije¹a izmeðu oca i sina, i ona èini sve na svoju ruku, da umanji nesreæu, a mi joj mo¾emo mnogo pomoæi, ja i hafiz Muhamed jer, èula je, Hasan dolazi u na¹u tekiju, i to joj je drago da makar ponekad porazgovara s pametnim i dobrim ljudima.

Bio sam joj zahvalan ¹to se tako razgolitila preda mnom. Pokazala je

dodu¹e da me ne cijeni mnogo, jer se ne ustruèava, ali svejedno, va¾nije su stvari bile u pitanju.

Neka je blagoslovena hafiz-Muhamedova sumnjiva bolest, stvorila mi je priliku o kakvoj nisam mogao ni misliti. Ni njen otac, pred smrt, ne bi imao vi¹e razloga da mi pomogne. Bilo mi je jasno da Ajni-efendija zna za sve ovo, da je mo¾da i smislio rijeèi koje je njegova ¾ena sa zadovoljstvom izgovorila. On je mogao znati da nije lako li¹iti jedinca sina nasljedstva bez stvarnih razloga. A da je bio siguran, da su bili sigurni, ne bi se mnogo brinuli za ugled porodice, i ne bi nas zvali u pomoæ. Pa dobro, mislio sam, gledajuæi je s pa¾njom koju sam joj u poèetku ostao du¾an, i nastojeæi da mi izraz lica ne bude suvi¹e veseo. U nevolji smo i ti i ja, zbog braæe. Ti svoga hoæe¹ da upropasti¹, ja svoga da spasem. ®elimo to vi¹e od svega, oboje, samo ¹to je moje po¹teno, tvoje prljavo. Ali neka bude, ne tièe me se. Ni¹ta ne znam o vama, a èini mi se da jasno vidim koliko mo¾e¹ da bude¹ nadmoæna nad svojim beskrvnim kadijom, koji po¹tuje tvoju snagu i tvoje bogatstvo, jer nema ni jedno ni drugo. Jedna njegova stidna noæ, i jedan tvoj odluèniji zahtjev mogli bi da izmijene sudbinu moga brata. Tako malo ula¾emo, a toliko mnogo dobijamo.

Gotovo da sam joj otvoreno rekao: u redu, nemamo vi¹e razloga da se krijemo. Daæu ti Hasana, daj mi moga brata. Tebi do tvog nije stalo, ja bih za svog uèinio i mnogo vi¹e.

Nisam rekao, naravno. Uvrijedila bi se zbog moje otvorenosti, ne vole je kod drugih.

Rekao sam, pristajuæi na njenu molbu, da Hasan zaista dolazi u tekiju, da je prijatelj hafiz-Muhamedov (¹to je bila istina), i moj (¹to nije bila istina), i da æemo s njim govoriti da uèini ¹to ona tra¾i, jer sam dirnut njenom sestrinskom ¾alo¹æu i njenom brigom za ugled porodice. Jer ako su oni o¹teæeni, svi smo o¹teæeni, i moramo pomoæi da ne padne ljaga na ono ¹to je meðu nama najbolje, da sprijeèimo zlurade podsmijehe kad se uglednima de¹avaju nesreæe. A obavezuje me i zahvalnost prema dobrotvoru tekije (pomenuo sam njenog oca namjerno, kad kæi neæe). I mislim da je dobra ne samo njena namjera veæ i zamisao, jer bi sve drugo bilo nesigurno. Te¹ko je razba¹tiniti prvog nasljednika bez krupnih razloga.

- Krupni razlozi postoje.

- Govorim o sudu. Hasan trguje stokom, to je istina, ali to nije nepo¹teno zanimanje. Tro¹i, ali ono ¹to zaradi. Pola imanja dao je svojoj biv¹oj ¾eni, a nije prodao. Te¹ko da ima ikakvih razloga, a ne krupnih.

Osjeæao sam se siguran, sigurniji od nje, izmijenio sam odnos u samome sebi. Nismo ono ¹to smo bili u poèetku, ona gospodska ¾ena lijepih oèiju, a ja skromni dervi¹, vjeèni seljak, veæ dvoje jednakih ¹to govore o poslovima. Tu sam jaèi od nje. Ali dok sam se sagla¹avao s onim ¹to je govorila, gledala me blagonaklono, bilo joj je to sasvim razumljivo, ali kad sam rekao ono ¹to nije moglo da joj se dopadne, luk njenih obrva poèeo je da se grèi, pogled joj se zao¹trio. Moje suprotstavljanje joj je izgledalo glupo i inad¾ijsko.

- Otac æe ga razba¹tiniti, sigurno - rekla je prijeteæi.

Nisam se mnogo brinuo da li æe ga otac razba¹tiniti ili neæe. Niti me mnogo uznemirila svojom ljutnjom. Htio sam samo da joj razbijem sigurnost, da postignem ono do èega mi je stalo.

- Mo¾e ga razba¹tiniti - rekao sam mirno. - Ali otac je star i veæ dugo boluje. Hasan mo¾e podiæi tu¾bu za obaranje testamenta, i dokazivaæe da je otac bio slab, nemoæan, da nije pri punoj svijesti donio odluku, ili da ga je neko nagovorio.

- Ko bi mogao da ga nagovori?

- Govorim o tu¾bi. Svejedno ko. Bojim se da bi presuda ispala u Hasanovu korist. Pogotovu ¹to se ne bi sudilo ovdje, zbog Ajni-efendije. A ne smijemo zaboraviti da i Hasan ima veza.

Gledala me æuteæi. Skinula je ja¹mak davno, jos kad su svijeæe donesene i kad je poèela svoju ru¾nu prièu. Na lijepom licu od mjeseèine oèi su sjale u uglovima ¾i¹kom odsjaja od plamena svijeæa, drhtavo i nemirno. To nije njen drhtaj, ali ga primam kao njen. Malo sam zlurad. Znam da sam je uznemirio, nije vjerovala da æu njenoj zamisli natovariti na vrat ovolike te¹koæe, mada je sigurno znala za neke.

Posmatrala me netremice, kao da nastoji da vidi trag ¹ale na mome licu, nesigurnost uvjerenja, moguæu nedoumicu. Ali vidi samo sigurnost i ¾aljenje ¹to je tako. Èinilo mi se da njena ljutina raste, kao iz ponornog izvora, je¹ te¾a ¹to nije mogla da se suprotstavi dostojnim razlogom, i namjerno saèekav¹i da je preplavi, sprijeèio sam da izbije. Pristao sam na sve ¹to je htjela, ali su opravdane zamjerke ostale:

- Treba ga nagovoriti, da sve proðe bez tu¾be.

Mislio sam da æe ustrajati u svome prkosu, osporavaæe moguænost ma kakvog parnièenja i mijenjanja oèeve volje, a onda æe otpoèeti drugi razgovor, koji joj nudim.

Odustala je, meðutim, od otpora odmah. ®urilo joj se.

Upitala je, otkrivajuæi svoju neuvjerenost: - Da li æe pristati?

- Treba pronaæi dobre i pametne razloge koji ga neæe ni naljutiti ni uvrijediti. S njim je te¹ko na prkos.

- Nadam se da mo¾ete naæi dobre i pametne razloge.

To je podsmijeh, ili nestrpljivost. Mislila je da æe sve biti lak¹e.

I ja sam tako mislio.

- Poku¹aæu - rekao sam.

Ne znam da li je u mome glasu osjetila nesigurnost, kolebanje, sumnju. Ne znam. Ali moje odu¹evljenje je zaista klonulo.

- Ne vjeruje¹ da æe pristati?

- Ne znam.

Da sam izdr¾ao samo jo¹ trenutak, da je moja ljubav prema bratu bila malo jaèa od moralnih obzira u meni, sve bi se svr¹ilo dobro. Ili bi bilo gore. Ali bih mo¾da spasao brata.

Nisam lako odustao od svoje ¾elje, kao ¹to bi moglo izgledati. U jednom jedinom trenu na¹ao sam bezbroj razloga i za jedno i za drugo, i da pristanem i da odbijem, i èesto je to bio isti razlog, i dok je ona èekala, u kratkom razmaku vremena, koliko da se odahne, bjesnila je u meni oluja. Odluèivao sam o svome i bratovljevom ¾ivotu. Predaæu joj njenog lakovjernog brata, nasje¹æe na savjete prijatelja. Naplatiæu za trud i izdaju, ne suvi¹e veliku, jer bi i bez mene uèinili ¹to hoæe, a ja bih mogao pomoæi da sve ipak izgleda ljep¹e. Za¹to da se stidim, za¹to da predbacujem sebi? Brata spasavam!

Samo, trebalo je da vièem jaèe, i uvjerljivije, da nadvièem drugi glas koji me opominjao. Ne znam ¹ta je brat uèinio, ne znam koliko je kriv, ne vjerujem da je i¹ta te¹ko, suvi¹e je po¹ten i mlad za veæe zlo. Mo¾da æe ga i pustiti uskoro. Ali ako i neæe, èak da sam i siguran da neæe, mogu li pristati na ovu nepo¹tenu zavjeru protiv èovjeka koji mi nikad ni ru¾nu rijeè nije rekao? Nije u pitanju imetak, nemam ga i ne po¹tujem ga mnogo ni kod drugih. U pitanju je ne¹to drugo, nepravda, prljav postupak, nepo¹tenje, nasilno oduzimanje prava. Ne cijenim mnogo njenog brata, povr¹an je, lakomislen, èudan, ali i da je gori nego ¹to jest, kako æu se opravdati pred sobom ako ovoj bezobzirnoj ¾eni pomognem u ovoj hajduèkoj pljaèki?

©ta sam onda govorio drugima tolike godine? ©ta æu reèi sebi poslije svega? ®iv brat æe me neprestano podsjeæati na moj ru¾ni èin, koji vi¹e neæu moæi popraviti. Ni¹ta nemam osim uvjerenja da sam èastan, ako i to izgubim, biæu ru¹evina.

Tako sam mislio, zaista. Mo¾da æe nekome izgledati èudno kako sam mogao da se kolebam izmeðu te dvije nejednake stvari, da uèinim sitnu izdaju da bih oslobodio brata. Ali kad je èovjek nauèio da mjeri svoje postupke strogim mjerilima savjesti, bojeæi se grijeha mo¾da i vi¹e nego smrti, onda to i nije tako èudno.

Osim toga, znao sam, potpuno sam bio siguran, treba samo da odem Hasanu i da mu ka¾em: odreci se, zbog moga brata, odrekao bi se, odmah.

Ali nisam mogao, nisam htio ni¹ta da joj ka¾em dok s njim ne razgovaram.

Po¾urivala me, razbijajuæi moje kolebanje: - Ne bih zaboravila uèinjenu uslugu. Stalo mi je da se ne di¾e buka oko na¹e porodice.

Èime bi vratila uslugu, veliki Bo¾e!

Ustani, Ahmede Nurudine, ustani i izaði.

- Javiæu ti - rekao sam, utiruæi put za ponovno videnje.

- Kada?

- Èim Hasan doðe.

- Vraæa se za dan, dva.

- Onda za dan, dva.

Ustali smo u istom èasu.

Njena lijepa ruka nije se podigla da sakrije lice. Bili smo u zavjeri.

Ne¹to se ru¾no desilo meðu nama, i nisam bio siguran da sam ostao potpuno èist.

3

Moj Bo¾e, oni ne vjeruju!

Nemir me strpljivo èekao, kao da sam ga ostavio pred ovom kuæom, i opet ga uzeo kad sam iza¹ao.

Samo je sad bio slo¾eniji nego maloprije, obogatio se, ote¾ao, postao neodreðeniji. Nikakvo zlo nisam uèinio, ali je ostalo sjeæanje na muklu ti¹inu, neproziran mrak, èudna svjetlucanja, muèno èekanje, ru¾nu napetost, skrivene i smije¹kom uljep¹avane misli, stidne tajne, i èinilo mi se da sam ne¹to proma¹io, da sam u neèemu pogrije¹io, ali ne znam u èemu, ne znam kako, ne znam a nisam miran. Te¹ko sam podnosio taj osjeæaj nelagodnosti, uznemirenost kojoj nisam mogao da odredim uzrok. Mo¾da zato ¹to nisam pomenuo brata, ¹to nisam nastojao da o njemu govorimo. Ali to sam uèinio namjerno, da ni¹ta ne pokvarim. Ili ¹to sam prisustvovao ru¾nom razgovoru i èuo ru¾ne namjere, a nisam se suprotstavio, nisam uzeo u za¹titu nevina èovjeka; samo, ja sam imao svoje razloge va¾nije od svega toga, i ne bi bilo pravo da sebi predbacujem previ¹e. Èemu god sam se pribli¾io, na¹ao sam opravdanje, a tegoba je ipak ostala.

Bila je mjeseèina, krhka i svilena, ni¹ani na mezarlucima bjelasali su se toplo, izmeðu kuæa æuæorila je razbijena moæ, po sokacima i avlijama uznemireno se kretao mladi svijet, èuo se kikot, i daleka pjesma, i ¹apat, izgledalo je da u ovoj ðurðevskoj noæi kasaba cepti u groznici. I odjednom, bez ikakva razloga, osjetih da sam izdvojen iz svega ovoga. Neprimjetno se uvukao u mene strah, sve je poèelo dobijati èudne razmjere, nisu to vi¹e bila poznata kretanja, ni poznati ljudi, ni poznata kasaba. Nisam ih nikad vidio ovakve, nisam znao da se svijet mo¾e toliko izoblièiti za dan, za sat, za tren, kao da se uzbunila vilenjaèka krv, i niko je uti¹ati ne mo¾e. Vidio sam ih po dvoje, èuo po dvoje, bili su iza svih taraba, iza svih kapija, iza svih zidova, nisu se smijali kao drugih dana, ni gledali, ni razgovarali, glasovi su im prigu¹eni, te¹ki, vrisak se probija kao munja u ovoj oluji ¹to prijeti, vazduh je natopljen grijehom, noæ ga je puna, poletjeæe noæas vje¹tice s kikotom iznad krovova polivenih mlijekom mjeseèine, i niko neæe ostati razuman, buknuæe ljudi stra¹æu i bijesom, ludo¹æu i ¾eljom da se upropaste, odjednom, svi, kuda æu ja? Trebalo bi se moliti, tra¾iti milost od Boga za sve grije¹ne, ili kaznu, da ih urazumi. Obuzimala me srd¾ba, kao groznica, kao nastup. Zar ni¹ta ne poma¾e sve ¹to èinimo? Je li rijeè bo¾ja koju propovijedamo mutava i glinena, ili je uho njihovo gluho za nju? Je li prava vjera u njima toliko slaba da se ru¹i kao trula ograda pred krdom divljih strasti?

Iza taraba su se èuli vreli glasovi djevojaka ¹to su spremale miloduh i crvena jaja u bakraèe pune vode, da se u ranu zoru izmiju, kao divljaci vjerujuæi èarolijama cvijeæa u noæi.

Sram vas bilo, govorio sam u drvenu tarabu, sram vas i stid bilo. Èiju vjeru vjerujete? Kojim se ¹ejtanima predajete?

Uzalud je bilo i¹ta èiniti i govoriti te veèeri, luðe od drugih. U ponoæ otiæi æe ove djevojke pod vodenice i gole se kupati na vodenoj maji ¹to je rasipa vodenièni toèak, i ¹ejtani, ¹to tad ustaju sa svojih legala, rutavim ¹apama pljeskaæe ih po vla¾nim butinama, sjajnim od mjeseèine.

Idite kuæi, ka¾em mladiæima ¹to nailaze, obijesni. Sutra je DJurðev, kaurski svetac, nije na¹. Ne èinite grijeha.

A njima je svejedno, i cijeloj kasabi je svejedno, niko im ovu noæ ne mo¾e oduzeti.

To je staro pravo na grijeh u jurjevskoj noæi. Èuvaju ga mimo vjere, i protiv nje, pogani u ova dvadeset èetiri sata razbludnog mirisa miloduha i ljubavi, miloduha ¹to grije¹no miri¹e na ¾enu i ljubavi ¹to miri¹e na miloduh ¾enskih bedara. Grijeh je prosut u tom spregu dana i noæi, ¹tedro, kao iz ogromnog vedra, iz zatvorenih mijehova ¾elje. Vuèe se staro tuðe vrijeme za nama, jaèe od nas, javljajuæi se u pobuni tijela, koja kratko traje, a pamti se do sljedeæe pobune. Tako i ne prestaje, i sve ostalo je privid, sve ¹to je izmeðu tih iskonskih pobjeda grijeha. I nije toliko nevolja u razbludnosti veæ u vjekovnom trajanju tuðeg zla, jaèeg od prave vjere. ©ta smo uèinili, ¹ta smo postigli, ¹ta smo sru¹ili, ¹ta izgradili? Da li se uzalud ne borimo protiv prirodnih nagona, jaèih od svega ¹to mo¾e da poludi razum? Da nije suvi¹e suho i neprivlaèno, ono ¹to dajemo u zamjenu za soèno drevno divljanje? Èime se suprotstavljamo èarima pradavnih doziva? Hoæe li nas osvojiti daleki divlji preci i vratiti na svoje vrijeme? Ni¹ta drugo ne ¾elim veæ da moje strahovanje bude gore od istine, ali se bojim da je pogled moje uznemirene du¹e bistriji nego u moje braæe kojima je bli¾i ovaj svijet od onoga. Nikoga ne tu¾im, Bo¾e koji sve zna¹, i budi milostiv i meni, i njima, i svima grije¹nim ljudima.

Zapamtio sam tu noæ, zapamtio bih je po vrelini kojom me gu¹ila i po praznini kojom me istrugala tuða strast, da ni¹ta drugo nije bilo. Ali Bog je htio da ona bude drukèija od ostalih, da se u njoj sluèi, kao na dugo pripremanom sretanju, sve ¹to je rascijepilo moj ¾ivot na dvije polovine, i da me odvoji od svega ¹to sam bio èetrdeset mirnih godina.

Vraæao sam se prema tekiji, pogru¾en, utuèen, mo¾da jedini nesreæan èovjek te veèeri u kasabi, izmruèen nemirom izmijenjenih sokaka, pritajenom mjeseèinom, bezrazlo¾no o¾ivjelim strahom, nesigurno¹æu kojom me ispunjavao svijet, kao da sam prolazio izmeðu zapaljenih kuæa, i mirna zaspala tekija je izgledala kao ¾eljeno utoèi¹te, èiji æe me debeli zidovi vratiti ti¹ini koja mi je potrebna i miru koji neæe biti gaðenje. Prouèiæu jasin i u molitvi uspokojiti uzdrhtalu du¹u, ¹to pati te¾e nego ¹to je Bogu drago. Jer pravi vjernik ne smije pasti u oèajanje i malodu¹nost. A ja, grije¹an, bio sam toliko malodu¹an da sam i zaboravljao razlog ¹to sam ga na¹ao na putu, i vraæao ga naporom svijesti, da ima za ¹to da se dr¾i moj nemir. Htio sam da ¾ilavi paganski grijeh bude i jedini razlog, kako bih druge ostavio u tami.

Nije trebalo da jurim vje¹tice te noæi po sokacima, nije mi bilo stalo do tuðeg grijeha, ali sam htio da okrenem misli od brata i od isku¹enja koje mi je poslato, a uspio sam samo da se vratim nespokojan i zatrovan.

U drugim noæima ostajao bih èesto na mjeseèini nad rijekom, pu¹tajuæi da me polako osvaja tiho palucanje sjeæanja, ili nejasnih ¾elja, znao sam kad to smijem, kad god je u meni vedri mir koji ne prijeti burama. Ali kad sam nasluæivao makar i nagovje¹taj uzburkanosti, stje¹njavao sam se u èetiri zida svoje sobe, i prisiljavao se da idem poznatom tvrdom stazom molitve. Ima u njima ne¹to prisno za¹titnièko, kao u starim porodiènim stvarima koje su postale neprijeteæi dio nas samih, one su priznata i primljena utjeha, smiruju i umrtvljuju opasnu misao ¹to ponekad bez na¹e volje o¾ivi u nama, vjerujemo im ne misleæi, svoju slabost stavljamo pod za¹titu njihove prastare snage, umanjujemo svoje ljudske brige i more navikom da ih mjerimo vjeènim mjerilima, i stavljajuæi ih tako u neravnopravan polo¾aj, svodimo ih na neznatne razmjere.

Te noæi nisam mogao da ostanem u ba¹èi, potrebno mi je bilo da se odvojim, da zaboravim, a ovdje se sve nametalo kao izazov. Mjeseèina je ledena i kao da je zaudarala na sumpor, cvijeæe je mirisalo prejako, razdra¾ujuæe, poèupati bi ga trebalo, pogaziti nogama, da ostane samo èkalj i pusta ledina, da ostane mezarje, bez oznaka, da ne podsjeæa nina¹to, da ostane gola ljudska misao, bez slika, bez mirisa, bez veze sa stvarima oko nas, i rijeku bi trebalo zaustaviti da ne ¾ubori podsmje¹ljivo, i ptice podaviti po kro¹njama i pod strehama da ne æuæore besmisleno, i poru¹iti sve vodenice pod kojima se kupaju gole djevojke, zagraditi sokake, zakovati kapije, silom uti¹ati ¾ivot, da ne buja zlo.

Urazumi me, Bo¾e.

Nikad nisam s takvim nerazumnim bijesom mislio o ljudima i ¾ivotu. Upla¹io sam se. Odakle ta ¾elja da nièega ne bude?

Htio sam da uðem u sobu, morao sam da uðem, a nisam mogao. Èudnom snagom zadr¾avala me noæ koju sam mrzio, jaèa od mene. A kad sam se veæ predao, osjetio sam da me uti¹ala. Savladala me blagim nasiljem tihih zvukova, snenih i samo sebi va¾nih, svjetlucavim mrakom ¹to je treperio u jedva vidljivom kretanju, u neobiènim sjenkama i oblicima, u mirisima ¹to su prodirali duboko u krv i postajali dio mene, mirisalo je ¾ivotom ¹to se sitnim glasiæima i pokretima spliæe u ne¹to jako, jaèe od svega ¹to bih htio, neodvojivo od mene, isto ¹to i ja sam, jo¹ nepronaðen a ¾eljan, zaboravio sam da je maloèas mjeseèina bila ledena i da je mirisala sumporom, to je bio samo strah od nje, sad ga nema, i mirno svjetlo je nada mnom i nad svijetom, trag neèega u meni, neèega ¹to je moglo biti i ¹to je bilo, neèega ¹to æe biti ako ustrajem u ovom praznom stanju, bez odbrane i bez za¹tite, sa dignutom ustavom navike i svijesti i volje. Ili æe iz crnih podruma moje krvi suknuti nepoznate ¾elje, i biæe kasno kad izaðu, nikad vi¹e neæu moæi misliti da su pomrle ili ukroæene, i nikad vi¹e neæu biti ono ¹to sam bio. A èinilo mi se da nemam snage da ih zaustavim, da ih vratim u tamu njihovog prinudnog boravka, nisam to èak ni ¾elio. Nejasno mi je kakve su, znao sam samo da su veoma sna¾ne. Nevine nisu, sigurno, ne bi se krile.

U tom èasu nemoæi i èekanja, a ¾elio sam da potraje, Bog me spasao od opasnog razgraðivanja. Ka¾em Bog, jer sluèaj ne bi mogao biti tako taèan, tako izraèunato predusretljiv, da doðe ba¹ u onom neuhvatljivo malom djeliæu vremena kad su nepoznate snage u meni poèele da rastu, nepoznate, jo¹ neobasjane mojim unutra¹njim vidjelom, ali nagomilane i upola osloboðene. Poslije, dok sam razgovarao sa Mula-Jusufom, drago mi je bilo ¹to se nisu otele, ali sam ¾alio ¹to nisam vidio kakve su. Zato sam bio rastresen, u sebi, pred drugima sam nauèio da se krijem.

Pri¹ao je tiho, èuo sam ga tek kad je za¹kripao pijesak pod njegovim opreznim nogama, i kad me oprljio njegov sti¹ani dah. Znao sam odmah ko je, i ne okreæuæi se, jer niko ne gazi tako neèujno, suvi¹e je rano usvojio oprezan korak.

- Jesam Ii te omeo u razmi¹ljanju?

- Nisi.

I glas mu je tih, skriven, ali jo¹ nevje¹to, ptice pjevaju u njemu. I oèi ga izdaju, svijetle su i nemirne.

Ni¹ta ga ne pitam, sam treba da ka¾e. Pristao je da nema liènih tajni, osim onih koje niko ne mo¾e saznati. Red u tekiji je strog, i zapamtio bih da nije rekao gdje se zadr¾ao.

- Bio sam u Sinanovoj tekiji. Abdulah-efendija je govorio o spoznaji.

- Abdulah-efendija je mistièar. On pripada bajramijskom redu.

- Znam.

- ©ta je govorio?

- O spoznaji.

- To je sve ¹to zna¹? Nisi ni¹ta zapamtio?

- Zapamtio sam stihove koje je tumaèio.

- Èije stihove?

- Ne znam.

- Da èujem.

- Tajnu bo¾jeg jedinstva ne zna Ahriman. Pitaj Asafa, on zna. Mo¾e li vrabac pojesti zalogaj kao Anka-ptica? Mo¾e li jedna testija zahvatiti vodu velikog mora?˙AE

- To su Ibni Arebini stihovi. Govore da je spoznaja bo¾je mudrosti moguæa samo odabranima, samo rijetkima.

- A ¹ta ostaje nama?

- Da spoznamo ono ¹to mo¾emo. Ako vrabac ne mo¾e progutati zalogaj Anka-ptice, uzeæe koliko je u stanju. Testijom ne mo¾e¹ zahvatiti cijelo more, ali i ono ¹to zahvati¹ i to je more.

Naglavce, sa stra¹æu i u¾ivanjem sam se bacio na to olako pobijanje Ibni Arebine mistike, mo¾da prvi put uviðajuæi da su nebesa i tajne svemira, da su tajne smrti i postojanja, najpogodnija oblast u koju se mo¾e pobjeæi od ovozemaljskih briga. Kad ne bi postojale, trebalo bi ih izmisliti, kao pribje¾i¹te.

Ali ovaj mladi èovjek nije prikladan sabesjednik. Èovjek dodu¹e najèe¹æe govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih rijeèi. A on je stajao preda mnom, lica osvijetljena mjeseèinom tako jasno da se na njemu vidjela svaka crta. Stajao je poslu¹no, nije mogao da ode dok ga ne otpustim, ali je misao njegova oti¹la bez njega, bogzna kuda i kako daleko, nju nisam mogao da zadr¾im, i ostavila njegovo tijelo da praznim prisustvom izra¾ava du¾nu poslu¹nost. A stihovi i mistika i spoznaja bili su tako daleko od njegove pa¾nje i od moguænosti njegova shvatanja, da je sigurno slu¹ao samo oèima, posmatrajuæi micanje mojih usana. Bilo je besmislenije nego da sam rijeèi vikao u prazan bunar, bar bi ih odjek vraæao. Nije se ni trudio da shvati. Da se saglasi sa mojom mi¹lju, makar je i ne shvatio. Nije on dugo slu¹ao stihove u Sinanovoj tekiji.

Neiskusan je, izlo¾io se mjeseèini, jo¹ ne umije da se krije tamom i la¾nim izrazom, oèi su mu ¹irom otvorene, tobo¾e slu¹a. Ali sjaj neèeg viðenog prije ovog èasa, svjedoèi protiv njega, kazuje da me ne èuje, izdaju ga. ©ta je u njima? Kakva slika ili sjeæanje, kakva rijeè ¹to jo¹ odzvanja, kakvo to sneno pamæenje, kakav grijeh? Bljedilo mjeseèine nije ugasilo zdravu boju njegovih obraza, osjenèenih mu¹kim crtama mladog te¾aka, ¾enika, i snagom jake krvi. ©ta tra¾i u ovoj ti¹ini svetog mjesta, u tvrdim okovima dervi¹kog reda, on je od ovog svijeta, od ove ðurðevske noæi, od ove osvijetljene mlake tame ¹to zove u grijeh, miris miloduha je na njemu, donio ga je na rukama, u dahu, pro¾et je èarolijom ostra¹æenih sokaka, èuo je tetrijebski ¹apat i ogluhnuo od njega, mo¾da mu u obeznanjenom dlanu jo¹ bije udar krvi nekog drugog mladog tijela i te¹ko sti¹avani plamen suklja iz njega kroz otvore oèiju. Opoganjen je ovom poganskom noæi, uprljan, oprljen, osvijetljen, oèi¹æen, trebalo bi ga staviti veèeras pod sedam katanaca da ne izgori u svojoj i tuðoj vatri, ugu¹iæe ga ova tekijska ti¹ina, i samoæa, za¹to se ne vrati u noæ i ne bude ono ¹to je, te¹ko æe doèekati daleku zoru, miloduh miri¹e veèeras, ne¹to se de¹ava veèeras, ne¹to je stra¹no veèeras, mjesec dugo neæe zaæi, po zgrudvanoj svjetlosti punoj omamljujuæih sjenki pr¹taæe varnice vodenih kapi pod vodenicama, pod johama, mjesec æe sjati cijelu ovu noæ, mjesec æe zvati cijelu ovu noæ, otiæi treba, s njim, otiæi sam, otiæi i lutati, otiæi i ne vratiti se, otiæi i umrijeti, otiæi i ¾ivjeti, ove noæi ¹to ostaje kad se sve gubi.

Eto, provalilo je.

Sigurno nije trajalo du¾e od trena, koliko oèni kapak da se spusti, znao sam po tome ¹to je mladiæ stajao preda mnom sa sleðenim odsutnim smije¹kom, ni¹ta nije èuo. ni¹ta osjetio od orljave u meni, nezaèuðen ludilom ¹to me iznenada obuzelo. Do¹lo je, kao buna, poslije muke i straha zbog brata, poslije sumnji ¹to su me uzdrmale u korijenu, provalila je sila ¾ivota ¹to èeka da se poru¹e temelji koje smo gradili, i kao bujica odnijela dugo njegovane zasade, ostaviv¹i kr¹ i pusto¹. Nisam mogao tada, u tom èasu zaprepa¹tenja, da sudim sebi, ni da se kajem, ni da se molim, suvi¹e je jo¹ sve bilo vrelo. Kao da je grom udario i sprljio me, oduzev¹i mi snagu.

Idi, rekao sam mu tiho. Idi, rekao sam. Mo¾da nisam ni rekao, ali on je razumio, po micanju usana, ili po pokretu ruke, jer je ¾elio da ode, i oti¹ao je, ne ¾ureæi, da ne poka¾e nestrpljenje koje ga je sigurno gonilo da ¹to prije ostane sam s onim ¹to je donio u oèima. Idi, rekao sam, jer on je bio svjedok moje slabosti, nesvjestan, slijep i glub, ali ja znam da je bio tu, i nisam ¾elio da ga se stidim. Ni da ga mrzim. Htio sam da ostanem sam sa sobom.

Znao sam za nemire i uzbune u sebi i ranije, ali to je nailazilo i odlazilo, kao trenutno gubljenje svijesti, kao neobja¹njivi prkos redu u sebi. Bila su to kratka posrtanja, koja nisu ostavljala traga. A te noæi èinilo se da me zadesila potpuna pometnja, da su sve veze popucale u meni, i da nisam ono ¹to sam bio. Sagledao sam jednu svoju moguænost, koja bi mogla da postane razorna, ako ustraje.

Prvo ¹to sam osjetio bio je strah, jo¹ dalek, ali dubok, siguran, kao izvjesnost da æu platiti taj trenutak. Kazniæe me Bog mukom savjesti, i neæu dugo èekati da se javi. Mo¾da ove noæi, mo¾da sad.

Ali se ni¹ta nije desilo. Stajao sam na istom mjestu, nogama ukopan u pijesak ba¹tenske staze, rastresen i umoran, jedva jo¹ vreo od vatre ¹to je buknula u meni. Oprosti mi, Bo¾e, ¹aptao sam nesvjesno, bez uèe¹æa, ne sjeæajuæi se molitve koja bi mi u tom èasu mogla pomoæi.

Odmaknuo sam se sa tog mjesta, kao da sam bje¾ao, i stao uz ogradu nad rijekom.

Èinilo mi se da nijedne misli u meni nema, da su mi èula pretrnula od udara. Ali za èudo, bio sam svjestan svega, osjetljiviji i prijemljiviji za sve oko sebe nego maloprije. Uho je hvatalo zvonke ¹umove noæi, jasne i preèi¹æene, kao da su se odbijali od stakla. Razlikovao sam svaki posebno a svi su se opet slivali u zajednièko brujanje, vode, ptica, lakog vjetra, izgubljenih dalekih glasova, tihog hujanja noæi ¹to se lagano giba pod udarima nepoznatih i nevidljivih krila. I ni¹ta mi sve to ne smeta, ne uznemiruje me, htio bih da je vi¹e tih glasova, ¹umova, brujanja, lepeta, da je vi¹e svega, izvan mene, mo¾da sam i èuo tako jasno da ne bih slu¹ao sebe.

Bilo je to vjerovatno jedini put u ¾ivotu da su se glasovi i ¹umovi, da su se svjetlo i oblici, javljali kao ono ¹to jesu, kao zvuk, ¹um, miris, oblièje, kao znak i objava stvari izvan mene, jer sam slu¹ao i gledao izdvojen, neumije¹an, bez tuge i bez radosti, ne kvareæi ih i ne popravljajuæi, ¾ivjeli su sami, bez mog uèe¹æa, neizmijenjeni mojim osjeæanjima. Tako samostalni, istiniti, nepretopljeni u moju misao o njima, ostavljali su pomalo ravnodu¹an utisak, kao tuða neprepoznata stvar, ne¹to ¹to se de¹ava, ¹to biva mimo svega, zaludno i nepotrebno. Iskljuèio sam se, i bio iskljuèen, odvojen od svega oko sebe, i svijet je prilièno avetinjski, ¾iv ali ravnodu¹an. A i ja sam osamostaljen i neprobojan.

Nebo je ispra¾njeno i pusto, nije ni prijetnja ni utjeha: gledao sam ga tako izmijenjeno, izvrnuto i razbijeno u vodi, blizak odsjaj a ne tajanstveno prostranstvo. Odsjevi kamenih bjelutaka vidjeli su se u bistroj vodi, kao trbusi riba ¹to spavaju ili umiru na plitkom dnu, pritajeni i nepomièni poput mojih misli, ali one æe isplutati, neæe ostati na dnu mene. Pa neka ih, neka ustanu kad o¾ive, kad budem mogao da ih primim sa znaèenjem koje nije samo nagovje¹taj. Za sad su mirne, i mo¾da moja èula blago piruju, u zati¹ju, za koje ne znam koliko æe trajati, svoja i osloboðena. Za èudo, èula su èista i nevina kad ih ja ne optereæujem nasiljem misli, ili ¾elja, oslobaðala su i mene i vraæala me u mir, u neko daleko vrijeme koje mo¾da nije ni postojalo, toliko je lijepo i èisto da ne vjerujem u njegovo biv¹e postojanje, iako ga sjeæanje nosi. Najljep¹e bi bilo ono ¹to je nemoguæe, vratiti se u taj san, u nesaznano djetinjstvo, u za¹tiæeno bla¾enstvo toplog i tamnog praizvora. Nisam osjeæao tugu i ludost takve ¾udnje, koja nije ¾elja, jer je neostvariva i kao pomisao. Lebdjela je u meni kao sti¹ana svjetlost, okrenuta nekud unazad, u nemoguæe, u nepostojanje. I rijeka je tekla unazad, sitni nabori vode okovani srebrom mjeseèine nisu oticali, a rijeka je opet tekla svome izvoru, kamena riba bijelog trbuha isplivala je na povr¹inu, a rijeka je opet tekla svome izvoru.

Tada mi je do¹lo do svijesti da to o¾ivljava moja misao, poèinjuæi da preobraæa ono ¹to vidim i èujem u bol, u sjeæanje, u neostvarive ¾elje. Iscijeðeni sunðer moga mozga poèeo je da se natapa. Vrijeme odvajanja bilo je kratko.

4

Zar mislite da æe èovjek postiæi ono ¹to ¾eli?

Na sokaku, pored tekijskog zida, zaraslog u br¹ljan, èuli su se koraci. Nisam obratio na njih nikakvu pa¾nju, jedva sam ih i zapazio, po neèemu ¹to je moglo da izgleda neobièno, ali je utisak ostao sasvim povr¹an, neprovjeren, rastresenost mi nije dopu¹tala da pove¾em pojavu i moguæi uzrok. Nije me se ticalo ni ko je mogao da prolazi u to kasno pretponoæno doba pored tekije, posljednje kuæe na izlasku iz kasabe. Ni¹ta se u meni nije pokrenulo, nikakav predosjeæaj, nikakva slutnja, ti koraci su imali znaèaja koliko i let noænog leptira, i ni¹ta me nije upozoravalo da bi mogli biti presudni u mome ¾ivotu. Kakva je to ¹teta i kakvo èudo ¹to èovjek ne osjeæa ni najneposredniju opasnost koja mu prijeti. Da sam znao, zatvorio bih te¹ki mandal na kapiji, i u¹ao u kuæu, neka se tuðe sudbine rje¹avaju bez mene. Ali nisam znao, i nastavio sam da posmatram rijeku, nastojeæi da je vidim kao trenutak ranije, nju samu, bez sebe. Nisam uspijevao, skoro æe ponoæ, pomalo sam sujevjerno i¹ao u susret tom èasu buðenja duhova svakakvog mraka, oèekujuæi da se ne¹to desi i od ove moje ti¹ine, dobro ili zlo.

Koraci su se vratili, tihi, ti¹i nego maloprije. Nisam znao kakvi su, a bio sam siguran da su isti. Ne¹to u meni je znalo, uho je zapazilo neobiènost o kojoj nisam razmi¹ljao, i zapamtilo je: jedan korak je oprezan, drugi neèujan, mo¾da èujan samo zato ¹to je bilo nemoguæe zamisliti da neko ide na jednoj nozi, pa sam sam stvarao privid tog drugog nepostojeæeg koraka. Noæobdija se nije èuo, jo li to poranio neki jednonogi duh?

Koraci su zastali pred kapijom, onaj stvarni, tih i oprezan, i moj, neèujni.

Okrenuo sam se i èekao. Poèeli su da me se tièu, nametnuli su se jezom. Jo¹ sam mogao da priðem kapiji i da gurnem mandal, a nisam to uèinio. Mogao sam da se prislonim na crvotoèno drvo vrata i da èujem di¹e li taj neko ili je odletio ili se pretvorio u mrak. Èekao sam, pomagao sluèaju nemije¹anjem.

Sokakom su se èuli koraci, vi¹e ih je, u trku, u¾urbani i usopljeni. Hoæe li im se jednonogi pridru¾iti, ili ga vi¹e nema?

Kapija se otvorila, i neko je u¹ao.

Stao je na kamenu ploèu dovratka i naslonio se leðima na ¹iroka vrata, kao da je klonuo, ili ih dr¾i da se ne otvore. Bio je to nesvjestan i uzaludan pokret, njegovo krhko sitno tijelo nikoga ne bi zadr¾alo.

Dva drveta su bacala sjenku na kapiju, a on je stajao u procijepu svjetla, kao osuðen, izdvojen, izlo¾en, a sigurno bi volio da se skloni u najgu¹æu tamu. Ali nije smio da se makne, koraci su u trku pro¹li pored kapije, protutnjali kaldrmom, pa se uti¹ali kod okuke u sutjesci, tu je arnautska stra¾a, sigurno su gonioci pitali za ovog ¹to stoji razapet na vratima. Znali smo i ja i on da æe se gonitelji vratiti.

Gledali smo se, nepomièni na svojim mjestima, i èutali. Preko cijele ¹irine vrta vidio sam na ploèi dovratka jednu njegovu bosu nogu, i lice bjelje od tekijskog zida. U tom bijelom licu, u nemoæno razapetim rukama, u æutanju, bio je u¾as èekanja.

Nisam se micao, nisam govorio, da ne poremetim tu uzbudljivu igru gonjenja i bje¾anja. ©to je na¹ polo¾aj postajao nemoguæniji, èekanje je postajalo sve napetije. Osjeæao sam da sam uvuèen u ne¹to neobièno, te¹ko i surovo, nisam znao ko je od njih surov, ovaj ¹to bje¾i ili ovi ¹to gone, nije mi bilo ni va¾no tada, hajka je mirisala na krv i smrt, i sve se rje¹avalo pred mojim oèima. Sinulo mi je u mislima da se to zapleo u krvav èvor sam ¾ivot, mo¾da malo prejako, sabijeno, preblizu, izra¾eno grubo, a uvijek isto, u svim malim i velikim gonjenjima, koja ne prestaju. Nisam bio ni na jednoj strani, a moj polo¾aj je izuzetno va¾an. Uzbuðivalo me ¹to sam mogao da budem sudija, i samo jednom glasnom rijeèju sve da presudim. Sudbina ovog èovjeka bila je u mojim rukama, ja sam mu bio sudbina, nikad nisam osjetio toliko moæi u onome ¹to sam mogao da uèinim. Nisam ga odao, a nevin pozdrav ili tihi ka¹alj mogli su da ga upropaste, ne zato ¹to me njegove oèi, koje sa svog mjesta i ne vidim dobro, sigurno preklinju za milost, ni ¹to bi to mo¾da bilo nepravedno, veæ ¹to sam htio da se igra produ¾i, da budem gledalac i svjedok, u¾asnut i uzbuðen.

Gonioci su se vratili, ne vi¹e u trku, hodom, zbunjeni, bijesni, jer se sve zaplelo, sad oni vi¹e nisu samo progonitelji veæ i krivci: njegovo bjekstvo znaèilo bi njihovu osudu. Ovdje se ni¹ta nije moglo rije¹iti mirno, ishod mora biti ru¾an, ma kakav da je.

Æutali smo svi koji smo bili upleteni u ovu igru, ja, gonjeni, i gonitelji. Samo su arnauti-stra¾ari, na bentu u tjesnacu, pjevali otegnutu pjesmu iz svoga zavièaja, i ta strana tu¾aljka, ¹to je lièila na divlji jecaj, èinila je na¹e æutanje jo¹ te¾im.

Koraci su se pribli¾avali, uti¹ani i neodluèni, poèeo sam da ih pratim sa dubokom napregnuto¹æu, pomalo i gonilac i gonjeni, jer nisam ni jedno, strasno sam ¾elio da bude uhvaæen i da pobjegne, èudno se mije¹ao u meni strah za gonjenog i ¾elja da viknem gdje se nalazi, i sve se to pretvaralo u muèno u¾ivanje.

Gonitelji su zastali pred vratima, prestao sam da di¹em, damara nabijenih nestrpljenjem pro¾ivljavao sam taj trenutak koji je rje¹avao i moju sudbinu.

Ni gonjeni sigurno nije disao, samo ga je tanka daska dijelila od gonilaca, ni pedalj razmaka nije ih razdvajao, a bili su daleko, kao planinom razdijeljeni, oni neznanjem, on nadom. Ruke su mu jo¹ razapete, a lice blje¹ti kao fosfor. Od uzbuðenja poèele su da se mute pred mojim oèima raève njegovih ruku i nogu, ali je bijela mrlja lica ostala kao znamenje njegove groze.

Hoæe li gonioci otvoriti kapiju i uæi? Hoæe li mu se omaknuti noga na glatkom kamenu, i upozoriti ih? Hoæu li se naka¹ljati, od uzbuðenja, i dozvati ih? Opirao bi se samo tren, borila bi se dva oèaja, a njih je vi¹e, i na¹li bi se oèi u oèi. To bi mu bio kraj, oborili bi se na njega, sa surovo¹æu zbog straha i srd¾be ¹to su ga izgubili, i zbog sreæe ¹to su ga na¹li. Ja bih gledao, zgaðen raspletom, i molio bih samo da odu iz tekijske ba¹èe. Ali toga èasa osjeæao sam se kao gonjeni, sluèajno, jer se moglo desiti da mislim i kao gonitelji, a mo¾da i nije sluèajno, Njega sam vidio i ¾elio da nevidljivi ljudi odu ispred kapije, da ne vidim ru¾ni kraj. Èinilo mi se da ta moja ¾elja poma¾e èovjeku ¹to se tako nemoæno bori za ¾ivot da mu daje neke izglede na sreæu.

I zaista, kao da je moja napregnuta volja djelovala, koraci su se odmaknuli od kapije, pa zastali u neredu, neko od njih nije siguran da li bi trebalo poku¹ati, jo¹ su mogli da se vrate, ali nisu, krenuli su niz sokak, prema kasabi.

Èovjek je jo¹ stajao u istom polo¾aju, ali je sigurno ukoèenost njegovih mi¹iæa popu¹tala, i ¹to se koraci vi¹e udaljuju, snaga mu je sve slabija.

Dobro je ¹to se tako svr¹ilo. Da su ga uhvatili, ili tukli preda mnom, ostala bi mi surova slika dugo u pameti, a moglo bi da se javi i kajanje ¹to sam u jednom trenutku bio spreman da im ga predam, i ¹to sam u¾ivao, bolno, ali u¾ivao, u tom ljudskom lovu. Ovako æe kajanje, ako se i javi, biti slabije.

Nisam mislio ko je kriv a ko prav, èak me se nije ni ticalo, ljudi ra¹èi¹æavaju svoje raèune i krivica se lako naðe, a pravda je pravo da uèinimo ono ¹to mislimo da treba, i onda pravda mo¾e da bude sve. I krivda isto tako. Dok ni¹ta ne znam, nema ni odreðenja, i neæu da se mije¹am. Dodu¹e, veæ sam se umije¹ao, æutanjem, ali to je mije¹anje koje me ne opovrgava, uvijek mogu da ga opravdam razlogom koji æe mi biti najpogodniji, ako istinu saznam.

Po¹ao sam prema tekiji, ostavljajuæi èovjeka samome sebi, sad mo¾e da uèini ¹to mu je drago. Hajka je minula, neka ide svojim putem. Gledao sam preda se, u pijesak staze i zelene rubove trave, da ga iskljuèim, da pokidam i one tanke niti veze ¹to je postojala meðu nama samo tren ranije, da ostane ono ¹to je, nepoznati, s kojim se ne ukr¹taju ni moje oèi ni moj put. Ali, i ne gledajuæi, vidio sam mu bjelinu ko¹ulje i bljedilo lica, mo¾da u sebi, po slici koju pamtim, vidio sam da je opustio ruke i sastavio noge, nije vi¹e napregnut, ni svezan u èvor drhtavih ¾ivaca ¹to ¾ive samo za taj èas trajanja koji odluèuje ¾ivot ili smrt, veæ èovjek rije¹en trenutne muke, da bi bio osloboðen za misao o onome ¹to ga èeka. Jer, znao sam, ni¹ta nije odluèeno izmeðu njega i onih ¹to ga love, samo je produ¾eno, odgoðeno na nepoznato vrijeme, mo¾da samo na sljedeæi èas, jer on je bio osuðen da bje¾i a oni da ga hvataju. A onda mi se uèinilo da je podigao ruku, neodluèno, jedva je odvojiv¹i od tijela, kao da je htio da me zaustavi, da mi ne¹to ka¾e, da me privoli da se umije¹am u njegovu sudbinu. Ne znam jesam li to vidio i je li to zaista uèinio, ili sam pogadao pokret koji bi mogao, koji je morao da uèini. Nisam se zaustavio, nisam htio da me se vi¹e tièe. U¹ao sam u tekiju, okrenuv¹i kljuè u zarðaloj bravi.

U sobi sam jo¹ èuo taj ¹kripavi zvuk kojim sam se odvojio. Za njega je to bilo osloboðenje, ili mo¾da jo¹ veæi strah, konaèna usamljenost.

Osjeæao sam potrebu da uzmem knjigu, Kur-an, ili neku drugu, o moralu, o velikim ljudima, o svetim danima, umirila bi me muzika poznatih reèenica kojima vjerujem, o kojima èak ne mislim, nosim ih u sebi kao krvotok. Nismo ga svjesni, a sve nam je, omoguæava da ¾ivimo i di¹emo, dr¾i nas uspravne, daje svoj smisao svemu. Uvijek me je èudno uljuljkivala ta povorka lijepih rijeèi o stvarima koje znam. U tom poznatom krugu kojim se kreæem, osjeæam se siguran, bez busija kojima prijete ljudi i svijet.

Samo, nije dobro ¹to sam htio da uzmem ma koju knjigu, i ¹to sam tra¾io za¹titu poznatih misli. Èega sam se bojao? Od èega sam htio da pobjegnem?

Znao sam, onaj èovjek je jo¹ dole, u ba¹èi, èulo bi se da je otvorio kapiju. Nisam upalio svjetlo, stajao sam u ¾utoj tami sobe, s nogama u mjeseèini, i èekao. ©ta sam èekao?

Bio je jo¹ dole, sve je u tome. Dosta ¹to ga je tekija spasla, treba da ode. Za¹to ne odlazi?

U sobi miri¹e na staro drvo, na staru ko¾u, na staro disanje, sjenke su samo prolazile njome, ponekad, veæ mrtvih mladih djevojaka, navikao sam na njih, tu su ¾ivjele prije mene. A sad se u ovaj stari mir, u ovo staro skloni¹te uselio nov, nepoznat èovjek sa bijelom mrljom lica, i sa ra¹ljama nogu i ruku, ¹to je, u muci, sam sebe razapeo na vratima. Znao sam da je promijenio polo¾aj, vidio sam kako mu se tijelo opustilo, kao da mu je odjednom polomljen cijeli splet kostiju, i to je bilo novije, i va¾nije, i bolnije, a ja sam pamtio njegov raniji grè i napor, njegovu napetost, koja ¾ivi, bori se, nikome se ne da, pamtio sam razapete opruge njegovih mi¹iæa sposobnih na èudo. Vi¹e sam volio tu sliku nego onu drugu, poru¹enu. Od nje sam se vi¹e nadao, lak¹e me oslobaðala, obeæavala da se osloni na vlastite moæi. Druga je bila zavisnost, nenadanje, potreba za osloncem. Sjetio sam se onog viðenog, ili neviðenog pokreta, kojim je ¾elio da okrene moje oèi prema svojima. Zvao me, molio da ne proðem pored njega i pored njegova straha kao da me se ni¹ta ne tièe. Ako to nije uèinio, ako sam ja samo zamislio taj neizbje¾ni pokret ¾ivota koji se brani i zove u pomoæ, onda je ostao potpuno bez snage, a sad i bez nade. ©teta ¹to ni¹ta ne znam o tom èovjeku. Ako je kriv, ne bih mislio o njemu.

Pri¹ao sam prozoru, i upla¹io se mjeseèine ¹to mi je udarila u lice. Kao da me je prokazala. Pogledao sam, sa strane, nije ga vi¹e bilo na kapiji, oti¹ao je. Pogledao sam slobodnije po ba¹èi, da je vidim pustu. Ali nije oti¹ao. Stajao je pod drvetom, u sjeni, prilijepljen uz drvo. Opazio sam ga kad se pomaknuo, i njegove noge su u mjeseèini, sjena ga je sjekla iznad koljena.

Nije gledao u kuæu, ni u prozor, od mene vi¹e ni¹ta nije oèekivao. Oslu¹kivao je prema sokaku, èuo je sigurno èak i korak maèke, me¹koljenje ptice, svoj uti¹an dah. Pogledao je u kro¹nju drveta, i ja za njegovim pogledom: lagano se njihala pokrenuta ponoænim vjetrom. Da li je molio da se uti¹a ili je proklinjao njeno ¹u¹tanje? Jer vi¹e nije mogao da raspozna ¹umove izvan tekijskih zidova, koji su mu mogli vrijediti koliko i ¾ivot.

Okrenuo se oko drveta, s leðima uz stablo, u krugu pomièuæi posrebrene noge, pa se odvojio, korakom koji se nije èuo, kao bez te¾ine, pri¹ao dvori¹noj kapiji i oprezno je zatvorio mandalom. Zatim se vratio, i krijuæi se ispod sjenke drveæa, do¹ao do ograde, nadnio se nad rijeku, pogledao gore, u tjesnac, i niz maticu, prema kasabi, pa se povukao i nestao u gustom ¾bunju. Da li je ne¹to èuo ili vidio, ili ne smije da izaðe, ili nema kud?

Volio bih da znam je li kriv.

I eto, pro¹ao sam pored njega, pogleda oborena u zemlju, zakljuèao tekijska vrata, zatvorio se u svojoj sobi, a nisam se odvojio od tog èovjeka ¹to je nahrupio u ovaj mir, prisiliv¹i me da mislim na njega i da, stojeæi uz prozor, posmatram njegov o¾ivjeli strah. Uèinio je da zaboravim na tuði grijeh u ovoj ðurðevskoj noæi, i na poèetak svoga, i na dvije èudesne ruke u sumrak, i na brigu. A mo¾da je ba¹ bilo zbog nje.

Trebalo je da okrenem leða prozoru, da upalim svijeæu, da odem u drugu sobu, ako ne bih htio da ga nepotrebno muèi osvijetljeni prozor, da uèinim ¹ta bilo, samo ne ono ¹to sam uèinio. Jer to je vezanost, bolesno zanimanje, nerije¹enost u sebi. Kao da nisam vi¹e imao povjerenja u sebe i svoju savjest.

Ovo skrivanje je djetinje, ili jo¹ gore, kukavièko, nemam èega da se pla¹im, èak ni sebe, za¹to se pravim da ne vidim èovjeka, i dajem mu priliku da ode a on to neæe, za¹to se pretvaram kao da nisam siguran da je u tekijskoj ba¹èi, da krije zloèin ili bje¾i od njega? Ne¹to se de¹ava, nimalo nevino, znam da se stalno de¹avaju te¹ke i surove stvari, ali ovo je pred mojim oèima, ne mogu da ga otisnem u neznano i neviðeno, kao sve ostalo, i neæu da budem ni krivac ni nevoljni sauèesnik, hoæu slobodno da se odluèim.

Si¹ao sam u ba¹èu, mjesec je svijetlio na kraju neba, uskoro æe zaæi, dafina je poèela da cvjeta, vazduh je oku¾en njome, treba je posjeæi, otu¾na je, nametljiva. Osjetljiv sam suvi¹e na mirise ponekad, cijela zemlja vonja nepodno¹ljivo i gu¹i me, dolazilo je to iznenada, sa uzbuðenjem, izgleda, iako ne znam kakve to meðusobne veze mo¾e da ima.

Stajao je u spletu ¹iblja, ne bih ga na¹ao da nisam znao gdje je, lice mu je bez crta, potrto polusjenom, on mene bolje vidi, otkriven sam svjetlom, pa mi se èini da sam go, a ne mogu da se zaklonim. Pretvorio se u ¹iblje, izrastao u grane, poèeæe da se nji¹e pod vjetrom noænikom ¹to kroz tjesnac silazi s planine.

- Treba da ide¹ - rekao sam ¹apatom.

- Kuda?

Glas mu je èvrst, dubok, kao da nije onaj sitni èovjek preda mnom.

- Odavdje. Svejedno kuda.

- Hvala ti ¹to me nisi odao.

- Neæu da se mije¹am u tuðe stvari, zato i ¾elim da ode¹.

- Ako me otjera¹, umije¹ao si se.

- Mo¾da bi bilo najbolje.

- Jednom si mi pomogao. Za¹to da to sad pokvari¹? Moglo bi ti nekad zatrebati lijepo sjeèanje.

- Ni¹ta ne znam o tebi.

- Sve zna¹ o meni. Gone me.

- Sigurno si im zlo uèinio.

- Nikakvo zlo nisam uèinio.

- ©ta misli¹ sad? Ne mo¾e¹ ostati ovdje.

- Pogledaj, je li stra¾ar na mostu?

- Jest.

- Èekaju me. Svuda su okolo. Zar me goni¹ u smrt?

- Dervi¹i ustaju rano, vidjeæe te.

- Skloni me do sutra¹nje veèeri.

- Putnici mogu da naiðu. Namjernici.

- I ja sam putnik namjernik.

- Ne mogu.

- Onda zovni stra¾are, tu su, iza zida.

- Neæu da ih zovem. I neæu da te sklonim. Za¹to da ti pomognem?

- Niza¹to. I skloni se, tebe se ovo ne tièe.

- Mogao sam da te upropastim.

- Nisi imao snage ni za to.

Zbunio me, nisam bio spreman na ovaj razgovor. Najvi¹e me iznenaðivalo, iz rijeèi u rijeè, to ¹to sam oèekivao da susretnem sasvim drukèijeg èovjeka. Prevarila me slika razapetih ruku i nogu na kapiji. Zami¹ljao sam ga, prema ¾aljenju, prema bijeloj mrlji lica, prema slaboj odbrani tanke daske, kao jadnog, upla¹enog, izgubljenog èovjeka, mislio sam èak da znam kakav mu je i glas, drhtav, nesiguran, a sve je bilo drukèije. Vjerovao sam da æe ga smek¹ati jedna moja rijeè, da æe ponizno gledati u mene, jer je bio u bezizlaznom polo¾aju, jer je zavisio od moje zle ili dobre volje. A njegov glas je miran, èak nije ni srdit, èinilo mi se da zvuèi gotovo veselo, podsmje¹ljivo, izazovno, da ne odgovara ni nabusito ni ponizno veæ ravnodu¹no, kao da je iznad svega ¹to se de¹ava, kao da zna ne¹to ¹to ga èini sigurnim. Toliko je iznevjerio moja oèekivanja, da sam sigurno i pretjerivao u ocjeni njegove mirnoæe. Zaèudilo me i kako je tra¾io da ga sklonim, kao da je to najobiènija stvar, usluga koja bi mu dobrodo¹la ali nije presudna. Molbu, ili zahtjev, nije ponovio, lako je odustao, nije se ljutio ¹to sam ga odbio, nije ni gledao u mene, oslu¹kivao je, malo podignute glave, ne oèekujuæi vi¹e moju pomoæ. Ne oèekujuæi vi¹e nièiju pomoè, znao je da mu sad niko ne smije pru¾iti ruku, da nema ni roðaka ni prijatelja ni poznanika, osuðen da bude sam u nesreæi. Oko njega i njegovih gonitelja ostavljen je prazan prostor.

- Sigurno misli¹ da sam rðav èovjek.

- Ne mislim.

- Nisam. Ali ne mogu da ti pomognem.

- Svako svoje zna.

Ni to nije prijekor, ni pomirenost sa nesreæom, veæ primanje onoga ¹to jest, neko drevno gorko saznanje o nikakvoj volji ljudi da pomognu osuðenom èovjeku, svih ljudi, i mene je ubrojio u njih, i ne i¹èuðava se radi toga. To ga nije slomilo, nije mu oduzelo snagu, nije se obazirao izgubljeno oko sebe, veæ vrlo sabrano, vrlo odreðeno, odluèan da se bori sam.

Upitao sam za¹to ga gone. Nije odgovorio.

- Kako si pobjegao?

- Skoèio sam sa stijene.

- Jesi li ubio koga?

- Nisam.

- Jesi li ukrao, oteo, uèinio kakvu sramotu?

- Nisam.

Nije ¾urio da se opravda, nije se trudio da me ubijedi, odgovarao je na moja pitanja kao da su suvi¹na i dosadna, ne cijeneæi me vi¹e ni po dobru ni po zlu, ni kao opasnost ni kao nadu: nisam ga izdao a neæu da mu pomognem. Zaèudo, to prela¾enje preko mene, kao da sam drvo, ¾bun ili dijete, pogodilo je moju sujetu, nekako me obezlièavalo i umanjivalo, oduzimalo mi vrijednost ne samo u njegovim veæ i u mojim vlastitim oèima. Nije me se ticao, nisam znao o njemu ni¹ta, nikad ga vi¹e vidjeti neæu, a stalo mi je do njegova mi¹ljenja, uvrijedilo me ¹to se dr¾i kao da me nema. Volio bih da se ljutio.

Napu¹tao sam ga, a uznemiravala me njegova samostalnost.

Stajao sam tako, i stajao, u mirisu dafine ¹to me gu¹ila, u ðurðevskoj noæi ¹to je ¾ivjela za sebe, u ba¹èi ¹to je postala svoj svijet, stajali smo, èovjek do èovjeka, bez radosti ¹to smo se sreli, bez moguænosti da se razdvojimo kao da se nismo sreli. Muèno sam razmi¹ljao ¹ta da uèinim s njim ¹to se pretvorio u granje, da ne uèinim zlo, da ne podr¾im tuði grijeh, ne znajuæi kakav je, ¾eleæi da se ne ogrije¹im o savjest a ne nalazeæi rje¹enje.

Èudna je to bila noæ, ne samo zbog onoga ¹to se de¹avalo, veæ kako sam to primao. Razum je govorio da se ne mije¹am u ono ¹to me se ne tièe, a umije¹ao sam se toliko da nisam vidio izlaza, duga navika da vladam sobom odvela me u sobu a vratio sam se gonjen nekom novom potrebom, tekijski i dervi¹ki red me nauèio da budem tvrd a stajao sam pred bjeguncem ne znajuæi ¹ta da uèinim, a to je veæ znaèilo da èinim ¹to ne treba. Svi su razlozi govorili da ostavim èovjeka njegovoj sudbini, a i¹ao sam s njim njegovim klizavim i opasnim putem, koji nije mogao da bude i moj.

I jo¹ dok sam mislio o tome, tra¾eæi pogodnu rijeè da se izvuèem, rekao sam nenadano:

- U tekiju te ne mogu uvesti. Bilo bi opasno i za mene i za tebe.

Nije odgovorio, nije me ni pogledao, ni¹ta mu novo nisam rekao. Jo¹ je bilo vremena da se povuèem, ali veæ sam poèeo da klizim i te¹ko se bilo zaustaviti.

- U dnu ba¹èe ima kuæica - ¹apnuo sam - niko ne ide tamo. Tu dr¾imo nepotrebnu starudiju.

Tada me bjegunac pogledao. Oèi su mu ¾ive, nepovjerljive, ali nimalo pla¹ljive.

- Skloni se dok ne odu. Ako te uhvate, nemoj reæi da sam ti ja pomogao.

- Neæe me uhvatiti.

Rekao je to s takvom sigurno¹æu, da mi se smuèilo. Osjetio sam ponovo onu uznemirenost zbog njegove samouvjerenosti, i pokajao se ¹to sam mu ponudio skloni¹te. Dovoljan je sam sebi, odstranjuje te: kao da me udario, odgurnuo pru¾enu ruku, siguran u sebe do odvratnosti. Poslije sam se stidio te svoje narogu¹enosti (¹ta mu je ostalo drugo nego da vjeruje u sebe!), uhvatio sam se u niskom osjeæanju potrebe da nam ljudi budu zahvalni, da se pokazuju maleni i zavisni, jer to stvara na¹u nalklonost, hrani je, i poveæava znaèaj na¹eg djela i na¹e dobrote. Ovako ispada sitna i nepotrebna. Tada se, meðutim, nisam stidio, bio sam ljut, èinilo mi se da sam se upustio u besmislenu stvar, ali sam po¹ao kroz ba¹èu prema oronuloj kuæici skrivenoj ¹ibljem i zovikom. Bez radosti, bez svog opravdanja, bez odreðene unutra¹nje potrebe, a nisam mogao drukèije.

Vrata su bila otvorena, ¹i¹mi¹i i golubovi su tu stanovali.

Zastao je.

- Za¹to ovo èini¹?

- Ne znam.

- Veæ si se pokajao.

- Suvi¹e si ponosan.

- Mogao si to i da ne ka¾e¹. A èovjek nikad nije suvi¹e ponosan.

- Neæu da te pitam ko si i ¹ta si uèinio, to je tvoja stvar. Ostani tu, to je sve ¹to mogu da ti dam. Neka bude kao da se nismo ni sreli ni vidjeli.

- Tako je najbolje. Idi sad u svoju sobu.

- Da ti donesem hranu?

- Ne treba. Veæ ti je krivo ¹to si i ovo uèinio.

- Za¹to misli¹ da mi je krivo?

- Suvi¹e oklijeva¹, suvi¹e razmi¹lja¹. ©to god bi sad uèinio, bilo bi ti krivo. Idi u tekiju, ne misli vi¹e na mene. Prijaviæe¹ me ako bude¹ mislio.

Je li to podsmijeh, ruganje, prezir? Odakle mu snaga da se tako dr¾i?

- Ne vjeruje¹ mnogo ljudima.

- Skoro æe zora. Ne bi bilo dobro da nas naðu zajedno.

Htio je da me se rije¹i, nestrpljivo je pogledao u nebo ¹to se mijenjalo slutnjom predjutarnjeg svjetla. A ja sam ¾elio da mu postavim bezbroj pitanja, nikad ga vi¹e neæu vidjeti. Niko mi ne mo¾e odgovoriti, samo on.

- Jo¹ samo ovo: sam si, zar se ne boji¹? Uhvatiæe te, ubiti, nema¹ izgleda nina¹to.

- Ostavi me na miru!

Glas mu je grub, prigu¹en od ljutine, bilo je zaista nepotrebno govoriti mu o onome ¹to je i sam znao, mislio je mo¾da da sam zaista rðav èovjek, da pakosno u¾ivam u njegovim mukama. I vratio mi je, ravnom mjerom:

- Ne¹to te muèi - rekao je s onom neoèekivanom pronicljivo¹æu koja me pora¾avala, loveæi me u mojim vlastitim gusti¹ima. - Doæi æu jednom na razgovor, kad ne bude opasno. Idi sad.

Nije mi odgovorio na ono ¹to me zanimalo, vratio me u mene sama. I kakav je odgovor mogao da mi da? Kakve smo veze nas dvojica mogli da imamo? Èemu je mogao da me pouèi?

Otvorio sam prozor, zagu¹ljivo je u sobi. Si¹ao bih u ba¹èu da njega nije bilo, da bez sna doèekam zoru, kao ¹to æu je doèekati i ovdje, nije daleko, ptice ranoranilice najavljivale su je sve gu¹æim pjevom, a nebo nad tamnim brijegom otvaralo je kapke, pokazujuæi modru zjenicu. Drveæe je sad sneno u vrtu, pokriveno maglicom tankog polumraka, uskoro æe u prvo svitanje i ribe poèeti da iskaèu iz vode, volio sam taj jutarnji èas buðenja, kao da ¾ivot tek nastaje.

Èekao sam nasred sobe, s osjeæanjem nemira, a nisam mogao da mu odredim uzrok, gorak zbog onoga ¹to sam uèinio, i ¹to nisam uèinio, proma¹en te noæi ispunjene prijetnjom i strepnjom bez razloga.

Oslu¹kivao sam svaki ¹u¹anj, ¹um ptièjeg krila, èuo ujednaèen tok rijeke, a oèekivao da èujem njega, ili njih, kako idu po njega. Hoæe li pobjeæi, hoæe li ostati, hoæe li ga uhvatiti? Jesam li pogrije¹io ¹to ga nisam odao, ili ¹to ga nisam sklonio u svoju sobu? Rekao mi je: ¹to god bi uèinio, bilo bi ti krivo. Kako je mogao da pogodi i ono ¹to ni meni samom nije bilo sasvim jasno? Nisam htio da budem ni protiv njega, ni za njega, i na¹ao sam srednje rje¹enje, nikakvo, jer ni¹ta nije bilo rije¹eno, samo je muka progu¾ena. Moraæu da stanem na jednu stranu.

Bezbroj razloga bilo je i za jedno i za drugo, da ga uni¹tim, ili da ga spasem. Dervi¹ sam, stojim na odbrani vjere, i reda, pomoæi mu znaèi izdati svoja uvjerenja, izdati ono u ¹to je ulo¾eno toliko godina moga èistog ¾ivota. Nezgodno je i za tekiju, kad bi ga uhvatili, a jo¹ nezgodnije ako bi se saznalo da sam mu ja pomagao, niko mi to ne bi oprostio, a sasvim je vjerovatno da bi se saznalo, on bi kazao, iz pakosti ili iz straha. Nezgodno je i za brata. I za mene i za brata. Pogor¹ao bih i svoj i njegov polo¾aj, na¹la bi se neka veza i dosljednost u tom postupku, lièilo bi na moju osvetu zbog brata, ili bi izgledalo kao pomoæ drugome, kad veæ bratu nisam mogao pomoæi. Bilo je dosta razloga da ga predam vlastima, pa neka izravna svoj spor sa pravdom kako zna.

A opet, èovjek sam, ne znam ¹ta je uèinio i nije moje da sudim, a i pravda mo¾e da pogrije¹i, za¹to da ga uzmem na du¹u i opteretim se moguæim kajanjem. Bilo je dosta razloga i da mu pomognem. Ali su bili nekako blijedi, nedovoljno uvjerljivi, a ¹to sam ih izmi¹ljao i davao im znaèaj, bilo je samo zato da mi poslu¾e kao zaklon ispred onog pravog, jedino va¾nog: ¹to sam poku¹avao da njime rije¹im sebe. Nai¹ao je upravo u èasu kad je mogao da postane jezièac na kantaru moje kolebljivosti. Osudiv¹i ga, predav¹i ga vlastima, pre¹ao bih preko svoje zbunjenosti, ostao bih ono ¹to sam bio bez obzira na sve ¹to se desilo, kao da se ni¹ta nije desilo, bez obzira na zatvorenog brata i na ¾alost zbog njega, ¾rtvovao bih njega unesreæenog i sebe ozlijeðenog, i i¹ao dalje utrvenom stazom poslu¹nosti, nevjeran svojoj muci. Ali ako bih ga spasao, to bi bila moja konaèna odluka: bio bih na drugoj strani, digao bih se protiv nekoga i protiv sebe dosada¹njeg, nevjeran svome miru. A nisam mogao ni jedno ni drugo, od jednog me odvraæala poljuljana sigurnost, od drugog snaga navike i strah od puta u nepoznato. Prije deset dana, dok brat nije zatvoren, bilo bi mi svejedno, ma ¹ta da uèinim bio bih miran, sad sam znao da je to odreðivanje, zato sam ostao na pola puta, neodreðen. Sve je bilo moguæe, a ni¹ta se nije ostvarivalo.

A on je bio u ba¹èi, u staroj kuæici, u grmlju, gledao sam neprestano u tom pravcu, ni¹ta se nije pomaknulo, ni¹ta se nije èulo, krivo mi je bilo ¹to nije oti¹ao. tako bi sam sve rije¹io, sad vi¹e nije mogao pobjeæi, ostaæe tu cijeli dan, i cijeli dan æu misliti na njega i èekati noè spasiteljicu, za njega ili za mene.

Znao sam kako se tekija budila. Prvo je ustajao Mustafa, ako nije spavao kod svoje kuæe, lupao te¹kom obuæom po kamenom podu u prizemlju, udarao vratima, izlazio u ba¹èu i uzimao abdest, duvajuæi sna¾no kroz nos, èisteæi grlo, trljajuæi se po ¹irokim prsima, klanjao na brzinu, a onda lo¾io vatru, uzimao i ostavljao posuðe, sve s takvom bukom da bi se probudio i ko nije navikao na rano ustajanje. Gluh je, i u njegovom pustom svijetu bez zvukova i odjeka buka je samo ¾elja, i kad smo ponekad uspijevali da mu ka¾emo kako suvi¹e lupa, udara, lomi, zvoni, on se èudio ¹to nekome mo¾e èak i to da smeta.

Gotovo u isto vrijeme èulo se i hafiz-Muhamedovo ka¹ljucanje, ponekad nije prestajalo cijele noæi, u proljeæe i jesen bivalo te¹ko i zagu¹ljivo, znali smo da baca krv ali je crvene tragove sam sklanjao, i izlazio sa smije¹kom, sa crvenim peèatima na obrazima, govoreæi o obiènim stvarima, ne o sebi ni o bolesti, èinilo mi se ponekad da je to oholost naroèite vrste, da bi bio iznad nas i svijeta. Pranje je vr¹io s posebnom pa¾njom, dugo trljajuæi providnu ko¾u. To jutro je ka¹ljao manje, lak¹e, de¹ava se da ga smiri blagi proljeæni dah, isti koji ga drugi put uni¹tava, znao sam da æe danas biti ugodan, sti¹an, dalek, tako se on sveti svijetu, ne pokazujuèi, ogorèenje.

Onda je si¹ao Mula-Jusut. Klepet njegovih nanula je uzdr¾an i spor, suvi¹e odmjeren za njegovo bujno zdravlje, on svome dr¾anju poklanja vi¹e pa¾nje nego ijedan od nas, jer ima vi¹e da krije. Nisam vjerovao toj smirenosti, lièila je na la¾, ne neprirodnost, sa njegovim rumenim licem i njegovih svje¾ih dvadeset pet godina. Ali to nije sigurna misao, veæ sumnja, utisak koji se mijenjao prema raspolo¾enju.

Nismo znali mnogo jedan o drugome, iako smo ¾ivjeli zajedno, jer nismo nikad razgovarali o sebi, i nikad potpuno, veæ o onome ¹to nam je zajednièko. I to je dobro. Liène stvari su suvi¹e tanane, mutne, nekorisne, i treba ih ostaviti sebi ako ne mo¾emo da ih ugu¹imo. Naèin razgovora meðu nama sveden je uglavnom na op¹te, poznate reèenice, kojima su se slu¾ili i drugi prije nas, zato ¹to su sigurne, provjerene, zato ¹to èuvaju od iznenaðenja i nesporazuma. Lièna boja je poezija, moguænost iskrivljenja, proizvoljnost. A izaæi iz kruga op¹te misli znaèi posumnjati u nju. Zato smo se poznavali samo po onome ¹to nije va¾no ili ¹to je u nama jednako. Drugim rijeèima, nismo se poznavali, niti je to potrebno. Poznavati se, znaèilo bi znati ono ¹to ne treba.

Ali ova op¹ta razmatranja nisu bila nimalo mirna, jer sam njima poku¹avao da se ukopam u ne¹to sigurno, da me oluja ne odvuèe iz zajednièkog kruga; i¹ao sam samom ivicom, i htio sam da se vratim u nelièno. Zavidio sam svima jutros, jer je njihovo jutro svakida¹nje.

Postojao je siguran i jednostavan naèin da svoju muku umanjim, èak i da je odstranim: da je pretvorim u zajednièku brigu. Bjegunac se sad tièe tekije, i odluku ne treba da donosim sam. Imam li prava da krijem ono ¹to je postalo i njihovo. Mogu da ka¾em svoje mi¹ljenje mogu da se zalo¾im za bjegunca, ali ne smijem da ga sakrijem. Bila bi to upravo ona odluka od koje bje¾im. A treba uèiniti da bude na¹a, ne moja, tako je lak¹e i po¹tenije. Sve drugo bilo bi nepo¹tenje, i la¾, znao bih da èinim ne¹to nedopu¹teno, a nisam imao nikakva razloga za to. Èak ni sigurnosti da je trebalo da tako uèinim.

Ali s kim da razgovaram? Ako budemo svi zajedno, bjegunac æe biti unaprijed ¾rtvovan. Bojaæemo se jedan drugoga i govoriæemo za one koji nisu prisutni, i tada je najprihvatljivije ono ¹to je najstro¾e. Razgovarati s jednim je lak¹e, i po¹tenije, ne vuèe ga broj, pred manje u¹iju ima vi¹e obzira pred razlozima razuma. Samo, koga da izaberem? Gluhi Mustafa sigurno otpada, jednaki smo pred Bogom, ali bi svakome bilo smije¹no da sam se s njim dogovarao, i ne zato ¹to je gluh. Toliko je obuzet mislima o svojoj nevjenèanoj ¾eni, od koje je èesto bje¾ao, spavajuæi iz noæi u noæ u tekiji, i o petoro djece, svoje i gotove dobijene, da bi se i sam èudio ¹to ga pitam o neèemu ¹to on ne zna, a mnogo ¹to¹ta tako potpuno ne zna, da je u tom pogledu lièio na svoju mnogobrojnu djecu.

Hafiz Muhamed bi me slu¹ao rastreseno, sa smije¹kom koji ni¹ta ne kazuje. ®ivio je nagnut nad po¾utjelim knjigama istorije. Za ovog èudnog èovjeka, tad sam mu zavidio na tome, kao da je postojalo samo vrijeme koje je pro¹lo, pa i ovo vrijeme je samo vrijeme koje æe proæi.ł ł Rijetko je ko bio tako sreæno iskljuèen iz ¾ivota kao on. Godinama je lutao po istoku, tragajuæi u èuvenim bibliotekama za istorijskim djelima, i vratio se u svoj rodni kraj, sa velikim zave¾ljajem knjiga, siroma¹an a bogat, pun znanja koje nikome nije trebalo, osim njemu. Iz njega je izlazilo znanje kao rijeka, kao potop, zatrpavala su te imena, zbivanja, strah te hvatao od gu¾ve ¹to je u tom èovjeku ¾ivjela kao da sad postoji, kao da to nisu aveti i sjenke veæ ¾ivi ljudi koji neprestano djeluju, u nekoj stra¹noj vjeènosti postojanja.ł ł U Carigradu ga je jedan oficir tri pune godine pouèavao i astronomiji, i zbog te dvije nauke on je sve stvari mjerio ogromnim prostranstvom neba i vremena. Mislio sam da i on pi¹e istoriju na¹eg doba, ali sam posumnjao, jer su u njemu dogaðaji i ljudi dobijali razmjere velièine i znaèaja tek kad su bili mrtvi. On je mogao da pi¹e samo filozofiju istorije, beznadnu filozofiju neljudskih razmjera, ravnodu¹an za obièan ¾ivot koji traje. Da sam ga upitao za ovog bjegunca, sigurno bi mu bilo muèno ¹to ga uznemiravam neprijatnostima u ovo divno jutro koje je doèekao bez groznice, i ¹to ga prisiljavam da misli o takvim sitnicama kao ¹to je sudbina èovjeka u tekijskoj ba¹èi. I odgovorio bi tako neodreðeno, da bi opet sve ostalo na mojoj odluci.

Rije¹io sam da razgovaram s Mula-Jusufom.

Upravo je dovr¹io abdest, i pozdraviv¹i me htio da se ukloni bez rijeèi. Zaustavio sam ga, rekav¹i da bih htio da govorim s njim.

Kratko me pogledao i odmah oborio glavu, neèega se bojao, ali ja nisam ¾elio nikakvu prednost od njegova muènog i¹èekivanja, i isprièao mu sve o bjeguncu: kako sam èuo, i vidio iz svoje sobe, kad je u¹ao u ba¹èu, i sklonio se u grmlju. Sigurno je i sad tu negdje, a sigurno je i da bje¾i, jer se ne bi skrivao. Rekao sam ono ¹to je istina, da sam bio u nedoumici, kao ¹to sam i sad, ¹ta da uèinim, da li da ga prijavim vlastima, ili da sve prepustim sluèaju. Mo¾da je kriv, nevine ne vijaju po noæi, ali sam opet mislio i ovako: ni¹ta ne znam o njemu i mogao bih uèiniti nepravdu, a Bog neka me od nje saèuva. I sada treba da vidimo, je li zlo ako se umije¹amo ili ne umije¹amo? Je li gore sakriti zloèin, ako je zloèin, ili ne uèiniti milosrðe?

Gledao me napregnuto, skrivajuæi pa¾nju i zanimanje koje je u njemu izazvala moja zbunjena prièa, ali je njegovo rumeno lice bez bora, svje¾e od vode i jutra, postalo ¾ivo i nemirno.

- Je li jo¹ u ba¹èi? - upitao je tiho.

- Do zore nije iza¹ao, po danu ne smije.

- ©ta misli¹ da uèinimo?

- Ne znam. Bojim se grijeha. Stigao bi nas prijekor od ljudi ako je kriv, a i za tekiju bi bilo nezgodno. Ali ako nije kriv, grijeh æe pasti na na¹u du¹u. A samo Bog zna svaèiju krivicu, ljudi ne znaju.

Ru¾ièasto polusvjetlo, jo¹ te¹ko sjenkama noæi, vedrina neojaèalog dana, èas kad su sve boje ¾ivlje i svi rijetki ¹umovi jaèi. Ali danas ne primjeæujem radost nezamorenog jutra, svezao sam juèera¹nji dan sa dana¹njim, brige mu ne olak¹av¹i snom.

Kad sam se vratio iz d¾amije, nesmiren jutarnjom molitvom, zatekao sam u tekijskoj ba¹èi stra¾are s Mula-Jusufom. Pretra¾ili su svaki kutak, pregledali kuæicu, ali bjegunca nije bilo.

- Mo¾da sam se prevario - rekao sam nezadovoljnim stra¾arima.

- Nisi se prevario. Pobjegao je sinoæ i sklonio se negdje.

- Jesi li ih ti pozvao? - upitao sam Jusufa poslije. kad su stra¾ari oti¹li.

- Mislio sam da ti tako ¾eli¹. Ne bi mi govorio da nisi ¾elio.

Uostalom, svejedno, tako je najbolje. Skinuo sam odgovornost i krivicu sa sebe, a nikome nije zlo naneseno. Trebalo je da olak¹ano odahnem i ne mislim o pro¹loj noæi.

A mislio sam, vi¹e nego ¹to sam to mogao ma èime opravdati. Obi¹ao sam ba¹èu, tragovi su se vidjeli na pijesku staze, jedna noga obuvena, druga bosa, stajale su uporedo, to je sve ¹to je ostalo od njega, i polomljene granèice biserka, i slika razapetih ruku i nogu na vratima, i prisustvo neèeg neobiènog ¹to lebdi pod granama starih stabala, neki novi miris, odsustvo praznine i pusto¹i, svje¾ina poslije oluje. Sada, kad nije bio u mome doma¹aju, kad nije bilo opasnosti meni od njega ni njemu od mene, mislio sam o tom nepoznatom èovjeku veoma èudnovato, kao da je bujica, èist vjetar, kao da je do¹ao u san. Rastvarao se, iskustvo ga je odricalo, ¾iv èovjek nije odavdje mogao otiæi neprimijeæen, a dva stopala su potvrðivala njegovo prisustvo, ne potiruæi tim stvarnim tragom nekakav èudni smisao koji sam osjeæao, i ne razumijevajuæi ga sasvim. Pobjegao je ispred stra¾ara, kroz prozor svoje kuæe kad su ga tra¾ili, iz zatvora provaliv¹i zid, skoèio je sa stijene, u¹ao u nepoznatu kapiju ne po¹tujuæi tuði ograðeni prostor, nestalo ga je a nije se oglasio korakom izmeðu stra¾a ¹to su ga èekale u obruèu, kao da je duh. Nije mi povjerovao, nikome vi¹e ne vjeruje, bje¾i od tuðeg straha kao i od stra¾arske surovosti, siguran samo u sebe, ¾ao mi je ¹to je potpuno izgubio vjeru u ljude, biæe nesreæan i pust u sebi. Zato je sada ¾iv, i slobodan dodu¹e, ali bih volio da nikad ne sazna kako sam ja mogao biti krivac za njegovu propast. Ne tièe me se taj èovjek, ni¹ta ne dugujemo jedan drugome, ne mo¾e mi uèiniti ni zlo ni dobro, a drago bi mi bilo da ponese u svoju samoæu lijepu misao o meni, da u te¹koj nevjerici prema ljudima saèuva sjeæanje na mene drukèije nego na ostale.

Gledao sam poslije kako Mula-Jusuf prepisuje Kur-an, napolju, pred tekijom, u gustom hladu granate jabuke, potrebno mu je ujednaèeno svjetlo, bez bljeska i bez sjenki. Posmatrao sam punu ru¾ièastu mladiæevu ruku ¹to je izvlaèila slo¾ene zavoje slova, beskrajan niz redova po kojima æe lutati tuðe oèi a neæe ni misliti koliko je trajao ovaj te¹ki rad niti æe mo¾da primijetiti njegovu ljepotu. Zaèudio sam se kad sam prvi put vidio tu mladiæevu neponovljivu vje¹tinu, a evo, i poslije toliko vremena gledao sam je kao èudo. Oplemenjene vijuge, soène obline, uravnote¾eni talas vrsta, crveni i zlatni poèeci ajeta, cvjetni crte¾i na rubovima listova, sve se to pretvaralo u ljepotu koja je zbunjivala èovjeka, pomalo i grije¹nu, jer nije bila sredstvo, veæ sama sebi cilj, sama po sebi va¾na, blje¹tava igra boja i oblika ¹to je odvraæala pa¾nju od onoga èemu treba da slu¾i; pomalo i stidnu, kao da iz tih ukra¹enih stranica izbija putena èulnost, mo¾da zato ¹to je ljepota sama po sebi èulna i grije¹na, a mo¾da i ja vidim stvari kako ne treba.

Dafina je mirisala, ona ista sinoænja ¹to me gu¹ila svojim gustim dahom, iz mahale se èula pjesma, ona ista sinoænja ¹to me zaprepastila golom bestidno¹æu, obuzimao me crni bijes, onaj isti sinoænji ¹to me ispunio strahom, iza¹ao sam iz brazde, ispao iz kruga, ni¹ta me vi¹e ne dr¾i, ni¹ta me ne èuva od mene i od svijeta, ni dan me ne ¹titi, nisam gospodar svojih misli ni svojih postupaka, postao sam jatak razbojnika, treba otiæi odavdje, ma kuda, treba otiæi od ovog mladog èovjeka ¹to me dra¾i ispitivaèkim pogledom, treba govoriti ¹ta bilo, da se ne otkrijem, mnogo zna o meni jutro¹njem, ne¹to tamno ima u njemu, surovo a mirno, nikad vrelije a sigurnije oèi nisam vidio.

Okrenuo sam se od njega, od ru¾ne slike koju sam vidio u njemu, i od bezrazlo¾ne mr¾nje ¹to je u meni buknula, gu¹eæi me kao dim, kao gnjile¾. Kako je samo mirno oti¹ao po stra¾are, da uhvate bjegunca. Ni za trenutak se nije zamislio nad njegovom sudbinom, ni nad njegovim ¾ivotom, ni nad njegovom moguæom nevino¹æu. Ja sam se lomio cijelu noæ, on je presudio odmah. I sad je spokojno ispisivao svoja divna grije¹na slova, vezuæi kao pauk svoja èudesna tkanja, vje¹t, surov, i neosjetljiv kao i on.

Pri¹ao sam nejednakim stopama u pijesku, i izbrisao trag.

- Jedna noga mu je bila bosa - rekao je Jusuf.

Posmatrao me, pratio moje kretanje i moje misli. Obuzela me luda ¾elja da mu pomognem, da ne luta, da ne odgoneta, da mu ka¾em sve o bjeguncu, da ka¾em sve ¹to mislim o njemu, ne bi bilo nimalo lijepo, i o njima, i o sebi, i o mnogoèemu, èak i ono ¹to ne mislim, samo da bude ru¾no.

- Mo¾da su ga veæ uhvatili - rekao sam u omaglici, gotovo gubeæi se.

Tren je bio dovoljan da me opreznost opomene i da se rijeè izmijeni. Upla¹io sam se ovog mladog èovjeka, zbog onog ¹to sam htio da ka¾em, zbog onog ¹to sam mogao da postanem, zbog onog ¹to bi on mogao da uèini.

Moja rijeè je bila neoèekivana, nesaglasna sa vrelinom srdite odluke ¹to se jedva skrila, i sa bojom glasa pode¹enim za huljenje, i on me gledao zaèuðeno, kao razocaran.

I tad mi je postalo jasno da sam od prvog èasa znao ¹ta æe ovaj èovjek uraditi. Kad sam odluèio da sve ka¾em nekome u tekiji, kad sam izabrao ba¹ njega, unaprijed odbaciv¹i sve ostale, kad sam rekao da bi bilo najbolje da se ne mije¹amo, bio sam siguran da æe pozvati stra¾are. Toliko siguran, da sam poslije molitve u d¾amiji hodao okolnim ulicama, da ne bih vidio kako ga hvataju i odvode. Raèunao sam na njegovu bezobzirnost. Znao sam, a ipak sam osjetio gaðenje i prezir prema njemu kad je to uèinio. Bio je izvr¹ilac moje potajne ¾elje, koja nije bila odluka, odluka je njegova, ali èak i da je moja, djelo je njegovo.

A mo¾da sam i nepravedan prema njemu. Ako je zaista mislio da ja ¾elim da se bjegunac preda stra¾arima, krivica bi mu bila u poslu¹nosti, a to nije krivica. Njegovu spremnost da bude surov, jo¹ juèe bih nazvao odluèno¹æu. Danas mu zamjeram. Nije se promijenio on, nego ja, i onda se sve promijenilo.

Htio sam ljubazno¹æu da mu se odu¾im za moguæu nepravdu, koju on nije znao ali je meni smetala, ma da mi¹ljenje o njemu nisam mnogo izmijenio, mr¾nja jo¹ nije izvjetrila iz mene, i mo¾da je nisam dobro ni sakrio. Rekao sam da æe njegov Kur-an biti pravo umjetnièko djelo, a on me pogledao zaèuðeno, gotovo upla¹eno, kao da je èuo prijetnju. Mo¾da zato ¹to je iskrena ljubaznost meðu nama rijetka, a ako se desi, onda slu¾i neèemu.

- Trebalo bi da ode¹ u Konstantaniju, da usavr¹i¹ kaligrafiju.

Sad se na njegovu licu pokazao pravi strah, veoma slabo prikriven.

- Za¹to? - upitao je tiho.

- Ruke su ti zlatne, bila bi ¹teta da ne nauèi¹ sve ¹to se mo¾e.

Sagnuo je glavu.

Nije mi vjerovao. Mislio je da tra¾im izgovor da ga udaljim odavdje. Umirio sam ga, koliko je njegovo nepovjerenje moglo da se sti¹a u tom kratkom èasu, ali je u meni ostao èudan osjeæaj nelagodnosti. Da li je to njegovo nevjerovanje postojalo i juèe, i lani, i uvijek, a ja ga tek sada otkrivam? Zar se i on boji mene, kao i ja njega?

Nikad ranije nisam ovako mislio, sve se mijenja kad se èovjek pomjeri iz le¾i¹ta. A ja ba¹ to nisam htio, ni da se pomjerim iz le¾i¹ta, ni da mijenjam ugao gledanja, jer ne bih bio vi¹e ¹to sam, a ¹ta bih bio, to nitko ne bi mogao da zna. Mo¾da neko nov i nepoznat, kome ne bih mogao da odredim ni predvidim postupke. Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemoæna kad se rodi, stra¹na kad ojaèa.

Jest, htio sam da predam bjegunca stra¾arima, i miran sam radi toga. On je bio izazov, podsticaj, mamljenje u nepoznato, junak iz djeèijih prièa, san o hrabrosti, ludaèki prkos, jo¹ opasniji ako sam samo mislio da je to, trebalo je ubiti svoju neodgovornu misao, njegovom krvlju se ukopati na mjestu koje je moje, moje po razumu i savjesti.

Tekija je mirovala na suncu, ozelenjela br¹ljanom i soènim listom, iz njenih debelih zidova i tamnocrvene kape krova zraèila je stara sigurnost, ispod strehe èulo se tiho golubije gukanje, uspjelo je da prodre u moja dotle zatvorena èula, to se vraæa spokojstvo, ba¹èa miri¹e suncem i dahom zagrijanih trava, èovjek mora da ima neko mjesto koje mu je drago zato ¹to je njegovo, i ¹to je za¹tiæeno, svijet je pun zamki kad si bez oslonca.ł ł Polako, cijelim stopalom gazim po izbujalom ko¹tanu, rukom dodirujem sedefnu kuglicu biserka, slu¹am grgoljavo oticanje vode, smje¹tam se u stari mir, kao prezdravjeli bolesnik, kao povratnik, stranstvovao sam mi¹lju cijelu dugu noæ, a sad je dan, i sunce, i vratio sam se, i sve je opet lijepo, ponovo dobijeno.

A kad sam do¹ao do mjesta gdje smo se pred zoru rastali, opet sam vidio bjegunca: nejasan smije¹ak i podrugljiv izraz lica lebdjeli su preda mnom, u jari vreline ¹to je osvajala sa danom.

- Jesi li zadovoljan? - upitao je, gledajuæi me mirno.

- Zadovoljan sam. Neæu da mislim na tebe, htio sam da te ubijem.

- Ne mo¾e¹ da me ubije¹. Niko ne mo¾e da me ubije.

- Precjenjuje¹ svoje snage.

- Ne precjenjujem ja, veæ ti.

- Znam. Ti i ne govori¹. Ti mo¾da i ne postoji¹ vi¹e. Ja mislim i govorim umjesto tebe.

- Onda postojim. I utoliko gore po tebe.

Poku¹ao sam da se nasmije¹im sam sebi, nemoæno, gotovo pora¾en. Samo je tren pro¹ao kako sam likovao zbog pobjede nad njim, i onim ¹to je mogao da znaèi, a veæ je o¾ivio u mome sjeæanju, jo¹ opasniji.

5

Jesu li stavljeni katanci na srca njihova?

Na dugom hodniku ¹to obuhvata stari han kao èetvrtasti obruè, ljudi su zakrèili prolaz. Pred vratima jedne sobe èekali su uzbuðeni, sabiv¹i se u gomilu, zatvoriv¹i nepravilan krug, u èijem je praznom sredi¹tu stajao stra¾ar. Nadolazili su i drugi, i hodnik se punio, kao zaèepljen kanal, èula se ¹u¹tava ¹aputanja, ljutita i zaèuðena, gomila ima svoj jezik, drukèiji od jezika kojim se slu¾i svaki od ovih ljudi, lièi na zujanje pèela, ili na re¾anje, gube se rijeèi a ostaje skupni zvuk, gube se pojedinaèna raspolo¾enja a ostaju zajednièka, opasna.

Ubijen je neki putnik, trgovac, sinoæ, sad æe dovesti i ubicu, uhvatili su ga jutros, sjedio je i pio mirno, kao da nije ubio èovjeka.

Nisam smio da upitam ko je ubica, iako mi njegovo ime ni¹ta ne bi reklo. Bojim se da bih ga prepoznao, ma koje ime da èujem, jer sam mislio samo na jednoga. Gotovo i ne razmi¹ljajuæi, pripisao sam ovo ubistvo mome bjeguncu. Uèinio je to sinoæ, gonili su ga, sklopio se u tekiju, a jutros oti¹ao da pije, misleæi da je siguran. Zaèudio sam se kako je uzak krug ¹to se zatvara oko ljudskih ¾ivota, i kako su izukr¹tane staze kojima hodimo. Sinoæ ga je sluèaj doveo do mene, a sad je sluèaj mene doveo da mu vidim kraj. Mo¾da je bilo najbolje da to saznanje i dokaz brze bo¾je pravde ponesem u sebi kao znak i umirenje. Ali nisam mogao, èekao sam da mu vidim lice ¹to me zbunilo sinoæ, i njegovu poru¹enu sigurnost, ili zloèinaèku drskost, da ga odbacim. Slu¹ajuæi oko sebe uti¹an razgovor kako je izvr¹eno ubistvo, no¾em, u vrat i u srce, mislio sam kako sam umije¹an u ru¾nu stvar, kako sam proveo te¹ku noæ, muèen savje¹æu, nièim ne predosjeæajuæi da je to ubica, uprljan susretom, poni¾en njegovim rijeèima, kriv ¹to je pobjegao i ¹to je mogao da ne uèini ludost i da ne svrati u kafanu.

Ali uzalud sam sve zami¹ljao te¾im, optu¾ujuæi se i pretvarajuæi da osjeæam gaðenje. Bilo mi je u stvari lak¹e, muèan teret je spao s mene, nestajalo je more ¹to me pritiskivala neprestano. On je ubica, gadni, surovi ubica ¹to nosi tuðu smrt na o¹trici hitrog no¾a, niza¹to, za rijeè ili za zlato, svim srcem sam ¾elio da to bude, tako bih ga se rije¹io. Zato me dr¾ao taj osjeæaj olak¹anja: sad æu ga istisnuti iz sebe i zaboraviti ludu sinoænju noæ ¹to je kao vatra o¾egla sve ¹to je bilo èuvano u meni kao neprikosnovenost. A ubica je samo nesreænik, i svejedno je da li æu ga pljunuti ili o¾aliti, on u meni mo¾e pokrenuti samo tugu, ili gaðenje, zbog ljudi.

Po tihim uzbuðenim glasovima ¹to su ¹umjeli kao lagani vjetar (sve je iz njega moglo proizaæi, i oluja i ti¹ina), glasovima punim mr¾nje, uzbuðenja, uzdrhtale radoznalosti, mirisa krvi, potajnog divljenja, spremnosti na nasilje i na odmazdu, znao sam da vode ubicu. Najavljivale su ga ¾ivlje kretnje, uznemireno sitno pomicanje nogu ¹to su se premje¹tale na jednom mjestu, radoznalo okretanje prema onima ¹to su nailazili, grè ¹to ih je stegao oduzev¹i im glas, i dah valjda. U potpunoj ti¹ini èuli su se koraci kaldrmisanim