Kosovo: Svetlana Slapwak: ALO, ALO!

Lipa[mailto:lipa@pobox.com]
Friday, April 02, 1999 11:09 AM


---------------------------------------------------------------------
K O S O V O mejling lista
Kosovo@yurope.com je privatan forum za razgovor u vezi sa udarom
NATO pakta na SRJ. Lista sluzi kao dopuna vestima, sa temama
vazanim za zivot i prezivljavanje civilnog stanovnistva SRJ.
---------------------------------------------------------------------

preuzeto sa liste MOSTOVI


iz knjige RATNI KANDID/Svetlana Slapwak - Beograd, Radio B92, 1997

ALO, ALO!
(1991)

Na dan 18. oktobra 1991, kada je hrvatska ratna televizija
poyela ponovo da emituje gore pomenutu englesku seriju
kao prvi znak popuwtanja ratne psihoze, prekinute su telefonske
veze izmedqu dobrog dela delova bivwe otadxbine. Time su
do nogu potuyeni oni gradqani koji su iz nuxde, potrebe,
zadovoljstva ili inata pokuwavali da ono wto je ostalo i dalje
koriste kao komunikacioni prostor. Anti-Bel koji je smislio
ovako sjajan potez mogao bi se meriti samo sa genijem
bojkota slovenayke robe, ako nije rey o istoj osobi. Alo-alo
gerilci su se, doduwe, u kratkom vremenu pokazali kao
snalaxljiva i odgovarajuqe opasna grupacija: yim su nevolje
sa telefonima poyele presecanjem linija kod Okuyana --
u wta jow moxe verovati samo neko ko nikad nije video
telefon -- oni su nawli nove moguqnosti: od telefoniranja
u gluvo doba, preko yudnih brojeva u Bosni, preko
satelitske stanice za Srbiju, posredno, preko prijatelja u
Sarajevu, Splitu, Priwtini ili veq negde, najzad preko
radioamatera u Dubrovniku. Pripremljeno je i novo tajno
oruxje, elektronska powta. Razmenjivali su se dva ili tri
puta preneseni telefaksi sa kojih se jedva yita, u krajnjem
oyajanju su se zvali sluyajni brojevi, uglavnom sa uspehom,
telefonske sekretarice su belexile najneobiynije poruke:
"Ako si yovjek, javi na broj ... da li se u Karlovcu neko
javlja na broj ..." Ljubljana je uvela linije, kako izgleda,
preko Austrije, ograniyila razgovore na west minuta:
taman poynew epski tuliti wto nema telefonskih veza,
kad te glas koji te je mogao sve vreme sluwati upozori
da vam je oboma vreme isteklo. Wto se moglo u jednom
smeru, nije moglo u drugome, o optereqenosti linija da
i ne govorimo: dok prst ne zaboli, dok se ne zaspi sa
sluwalicom na ramenu. Ali je vest o pogibiji Milana
Miliwiqa stigla za jedva nekoliko sati u sve jugoslovenske
centre, koordinacija oko evropskog karavana mira je
funkcionisala, tekstovi su kruxili, a "dezervisti" su razmenjivali
usluxne brojeve. Da i ne govorimo o saradnji reakcionarnih
krugova iz zemlje i inostranstva: autorki poznata g-dqa P. iz
Beograda dobila je preko Sarajeva i Atine vest o sreqnom
stizanju njene kqerke u Prag, a zna i za sluyaj izgubljenih
preko Australije i faksiranje teksta iz Ljubljane za Zagreb
preko Amerike. Najveqi broj linija bio je slobodan u Bosni,
a najviwe ljudi za vezu angaxovano u Sarajevu, te je isto,
bar za kratko vreme i bar pred kraj, zasluxeno priznato za
prestonicu Jugoslavije.

A sad jeste kraj: grupaciji kojoj su najoyiglednije oteta
gradqanska prava, ravnopravno na celoj teritoriji, grupaciji
"mewanih", neodgovorno rasutih i putujuqih, oduzeta je
poslednja mrva iz "helsinwke korpe": pravo na komunikaciju
i informisanje. Pobedili su oni od "kolevke, ognjiwta i praga"
(i hiljadugodiwnjeduhovnosti, ako se ne varam), yuvari
rasutih kostiju, oni wo nemaju dedu na Romaniji, tetu u
Zagrebu i nona na Koryuli. Poraxeni se nisu razbacivali
deklarativnim jugoslovenstvom, gadio im se opwti etno-bluz,
a i nisu imali vremena. Pokorno su prewli iz vozova u avione,
iz aviona u autobuse, iz autobusa u kola i kamione, vozili su
se preko Banja Luke, Virovitice, putem pa trajektom pa putem,
preko ltalije u Crnu Goru, preko Madqarske i Austrije u
Sloveniju, preko Bugarske u Makedoniju i preko Gryke u
Italiju do Istre. Izdrxali su po tri strane carine, odnedavno i
viwe domaqih, oduzeli su im steyeno, gotovinu na drugom
mestu, stanovi su im u opasnosti, otpuwtaju ih, zimske su
im stvari ostale u jednoj, neprijateljskoj drxavi, a u drugoj su
stranci ili emigranti, bez moguqnosti da unovye svoje yekove,
unesu svoj novac, zamene ga, prexive. Najgore je wto sporo
shvataju. Sedam Bosanaca je dobilo godiwnji odmor u
Ljubljani, pa su krenuli da oberu kukuruz kod kuqe u blizini
Kladuwe: mina ih je raznela na izlasku iz Karlovca. Nisu
razumeli da je vreme za ljude posebnoga kova, za projekciju
u veynost, samo za one, kako u 'Mladini' kaxe "srpski
intelektualac" Aleksandar Tijaniq, koji su se borili protiv
Hrvata, ili obrnuto. Buduqnost definitivno nije u branju
kukuruza (sem ako nije ono sa zrnom i okupatorom), jow
manje u pisanju tekstova, a ponajmanje u komuniciranju,
sa veleizdajom u izgledu. Neki qe vernik veq naqi
otpadnikove telefakse, na kojima izdajniyki stoje imena,
brojevi, datumi i rukom upisano "Hvala!". Jer takvi su se,
nama naravno tudqi, brinuli wto rukopisi kasne kada su
verniyke reyi sluge zapisivale, i od njih knjige pravile.
Jer samo su nas jow te zapletene telefonske xice zadrxavale,
u hrljenju ka Evropi. Jer se parcela dobija umesto Minitela --
ali ne besplatno! Zato, dok telefoni qute, treba smisliti
alternativne nayine komuniciranja: ostaviti magnetofon
ukljuyen u tiwini, i hvatati duwe, ili otvoriti prozor u odredqenom
trenutku, kao u jednom ne tako starom ameriykom filmu, i
sa hiljadama drugih urlikati: "Besan/sna sam kao ris, i dosta
mi je svega!" Oba postupka su zajedno sa dimnim signalima
tewko izvodljiva u krajevima u kojima se puca, kao i za vreme
vazduwne uzbune. No postoji jow jedan, koji qu formulisati
kao poruku veq pomenutoj g-dqi P.:

Mama, javi se L.-u iz Obrenovca wto nam je radio parket.
On je golubar.

________________

Da dodam svoje iskustvo iz ovog perioda. Ja sam bila
u Beogradu, majka u Hrvatskoj. Moja sestra od strica je
iz Makedonije zvala i jednu i drugu i prenosila pozdrave
i vesti. Powto i ona i mux rade u istoj fabrici, jednom su
uspostavili obe veze istovremeno sa dva telefona,
spojili sluwalice unakrst, pa smo, posle dugo vremena,
mama i ja jedna drugoj yule glas.

Ovih dana 1999, ta ista sestra, sa istog telefona, opet
zove Beograd i Hrvatsku. Nekad ona meni kaxe wta
ima u Beogradu, a nekad ja njoj. Juye me je zvala
poslednji put. Fabrika u kojoj i ona i mux "rade" veq
odavno bez plate, a sad moxda i bez toplog obroka
i radnog staxa, walje sve na neplaqeno odsustvo.
Od yega qete xiveti? Ne znam.

Lipa

PROSIRITE LISTU U JUGOSLAVIJI I SVETU.
-----------------------------------------------------------------
Kosovo@yurope.com mejling lista
WWW: http://www.yurope.com/kosovo/
-----------------------------------------------------------------