Kosovo: Kristijan Amanpur

novine (novine@spanit.com)
Wed, 05 May 1999 14:42:44 -0400


---------------------------------------------------------------------
K O S O V O mejling lista
Kosovo@yurope.com je privatan forum za razgovor u vezi sa udarom
NATO pakta na SRJ. Lista sluzi kao dopuna vestima, sa temama
vazanim za zivot i prezivljavanje civilnog stanovnistva SRJ.
---------------------------------------------------------------------

>Date: Wed, 5 May 1999 09:07:05 -0700 (PDT)
>From: Pavle Tunguz <pavletunguz@yahoo.com>
>Subject: KO JE KRISTIJAN AMANPUR
>To: novine@spanit.com
>

>
>2522, april 28 1999

KO JE KRISTIJAN AMANPUR, JUNAKINJA TV SERIJE "SAMO JE RAT VECAN"?
MINI MAUS SA METLOM

Kristijan Amanpur je nekad bila bogata devojka u Teheranu, koja se bavila
jahanjem. Mnogi misle da je svetsku slavu stekla kao novinar pred kojim je
istina uvek u opasnosti. To je pogresan zakljucak: Kristijan Amanpur je lik
u jednoj televizijskoj seriji
Gde se nadje Kristijan Amanpur, tu je istina u opasnosti - kaze komentator
"Politike".
Ali, zasto bas Kristijan Amanpur, zasto ne neko drugi? "Pravilo sluzbe"
novog soja ratnih izvestaca vazi podjednako za sve.
Stvar je u tome da Kristijan Amanpur nije prva medju svojim kolegama, koji
se pogresno nazivaju novinarima; ona je znatno vise od toga - njihov
simbol. Tako je stekla status "globalne metafore", koja ce se jos dugo
pominjati po zlu.
Do takvog polozaja nije stigla zahvaljujuci nekim svojim posebnim
(novinarskim?) predispozicijama ili kvalitetima. Oni koji je poblize
poznaju, tvrde da je prakticno nepismena. Kristijan Amanpur je, prosto,
"izabrana" - manje zarad necije konkretne volje, vise snagom jedne
tehnologije i "duha vremena". Sirotica vrlog novog sveta
Njena munjevita karijera traje krace od jedne decenije: svoj prvi vazniji
novinarski zadatak dobila je 1990. godine. No, dve godine kasnije vec je u
Bosni i na putu ka svetskoj slavi, a 1994 - pobijajuci zakon fizike da se
jedno telo ne moze nalaziti na vise mesta u isto vreme - boravi u Zairu,
Somaliji, na Tahitiju (tu je promasila: gradjanski rat se nije dogodio) i
ponovo u Bosni, stekavsi u tom kratkom periodu vise nagrada negoli sto su
ih drugi dobili tokom citave svoje karijere.
Enigma uspona Kristijan Amanpur postaje tim veca kada se zna da ta
"polovnjaca" (prevalila je cetrdesetu) nije ni neka "pojava": mozda
eroticna za neki poseban ukus, ona je zapravo ruznjikava i muskobanjasta.
Njen "imidz" je cista katastrofa: u jednom clanku "Njusvik" je lako
pobrojao citavu njenu garderobu, koja se sastoji od ruznog kaputa sa
krznenom kragnom, nekoliko majica i kosulja, i dve jakne, od kojih je jedna,
ona od nepromocivog platna, progorela na ledjima kiselinom iz akumulatora.
Ali, u ugovorima koje potpisuje Amanpurova obavezna je klauzula da nece
biti primoravana da se podvrgne nikakvim kozmetickim tretmanima. Jedan
opisivac "lika i dela" ove kontroverzne zene kaze da u programu "60 minuta"
mreze CBS, koja je skupo platila njen "ekskluzivitet", Kristijan ima na
sebi manje sminke nego ijedan muskarac u toj emisiji. Njen kolega sa CNN-a,
koji je proveo tri godine u Bosni, opisuje Amanpurovu kao osobu celicnih
zivaca, cak i pod stalnom snajperskom pucnjavom u Sarajevu. To na televi
Ko je, zapravo, Kristijan Amanpur?
Pitanje nije izraz puke znatizelje ili, jos manje, opsednutosti njenom
"magijom ekstrema"; ono je nuzno da bi se razumela citava ova prica u kojoj
je zivotni background ("biografija") Amanpurove od nezaobilaznog znacaja.
Ona je, sto bi se reklo, child od several cultures: "Hladna sam kao
Engleskinja, temperamentna sam kao Mediteranka", kaze. "Ali se osecam
Amerikankom!" Dete iz braka jedne Engleskinje i bogatog Iranca,
veleposednika, cija je porodica bila bliska sahu, Kristijan je bezbrizno
zivela u Teheranu sve do Homeinijeve verske revolucije, baveci se uglavnom
jahanjem. Ostavsi nenadno bez igde icega i spasavajuci glave na ramenima
(jedan stric je ubijen u zatvoru), familija buduce zvezde CNN-a odlazi u
Englesku, gde Kristijan, sada sirotica, pohadja skolu za devojke koju drze
neke kaludjerice i tu cesto biva kaznjavana batinanjem po tabanima zarad
"gresnih misli" ili tome slicnog. Studira u Americi, deleci iznajmljenu kucu
sa Dzonom F. Kenedijem juniorom.
Kucala je na mnoga vrata. Govorili su joj da nema odgovarajucu boju glasa,
da joj je akcenat los i da grozno izgleda. Njena sudbina visila je o koncu.
Ali je njeno vreme pouzdano dolazilo. Kada se zaposlila u CNN-u imala je
125 dolara i polovan bicikl. Bicikl su joj oduzeli. Nije bio predvidjen
scenarijem. Junaci sapunske opere
Scenario je kljucna rec. Druga kljucna rec je televizija. Ocito da nova
pravila ratnog izvestavanja, koje uslovljava televizija, nisu vise na
strani "tvrdih", "cistih", odnosno - kako bi Makluan rekao - "pregrejanih"
licnosti: Volter Kronkajt je televizijska istorija koja se sigurno nece
ponoviti. Prednost sada pripada "mesanim", "neodredjenim" osobama poput
Amanpurove, koje, u toj svojoj mixed - neodredjenosti, olicavaju pozeljan
princip "multikulturalnosti", ono sto je conditio sine ljua non svakog
danasnjeg "idealistickog rata", dok njihov "pogled na svet" mora takodje
biti uopsten, "likvidan". Ono sto Kristijan voli u Americi, ono sto je
preuzela u svoj state od mind (stanje svesti), jesu ideali slobode,
tolerancije i demokratije. Manje od ovoga bilo bi vec prag imbecilnosti.
No, zasto bi to uopste bilo od nekog znacaja?
Prvo rat u Zalivu, onda Somalija i Bosna, najzad agresija NATO-a na
Jugoslaviju, oznacili su konacno status ratnog izvestaca kao oblik posebne
emanacije. Ratno izvestavanje bilo je u proslosti patriotski zadatak,
avantura, tajna sluzba, biznis, profesija, no tek je u nasim danima, sa
televizijom i brojnim "lokalnim ratovima", ono je postalo "egzistencija".
Razume se da propozicije te "egzistencije" (znaci navoda su nuzni)
odredjuje bas televizija. Buduci da je televizija globalni fenomen,
savremeni ratni izvestac "pokriva" svet, tretirajuci ga kao integralno
bojiste. Tako ratovi iz kojih permanentno ("globalno") izvestavaju
Amanpurova ili Piter Arnet postaju nesto nalik epizodama televizijske
serije. Tacno je da se ovi moderni "mali" ratovi, kojima "posreduje"
televizija, u proseku brze zavrsavaju negoli sto je to bio slucaj sa
ratovima u proslosti. Ali se rat kao specificna "televizijska predstava"
jedino seli s jednog mesta na drugo: danas je ovde, sutra je vec na drugom
kraju sveta - gde ga, spremna, ceka Kristijan Amanpur.
Pomeranje rata iz Iraka ili Somalije u Jugoslaviju samo je "promena dekora"
ili tzv. mastera, opsteg plana. Ono gde operisu Amanpurova i Arnet (rat),
jeste nesto sto se, poput svake televizijske serije, nastavlja, bez
predvidljive mogucnosti kraja. Ta se mogucnost mora odgoditi za daleku
buducnost, no i tako ona je samo maglovita pretpostavka, zavisna od
programskog "rejtinga" doticne televizijske serije (rat). Munjevite
"promene dekora" ne samo da taj rejting odrzavaju, nego imaju i za cilj da
se, u skladu sa dramaturgijom televizijskih serija, otkloni faktor "pauze",
praznog hoda, koji bi, ako se dogodi, mogao dovesti do toga da "junak",
televizijski ratni izvestac, postane tudj gledaocu, da se prekine
("ohladi") nit identifikacije koja rat cini delom savremenog "domaceg
(kucnog) pejzaza".
Otuda se dogadja to da takvim faktorima ustrojeni televizijski ratni
izvestac, koji je deo jedne "predstave", njena "dramska persona", sasvim
malo lici na tradicionalnog novinara ili, jos manje, na tradicionalnog
ratnog izvestaca, cija je misija bila pod velom tajnosti. Nije cudo da su
se, u novije vreme, televizijski novinari (ili oni koje pogresno takvima
smatraju) uvrstili medju junake "sapunskih opera", onih televizijskih serija
koje su nekad pripovedale o sentimentalnim iskusenjima princeva i
medicinskih sestara, buduci da su, u stvarnosti svojih (i nasih) zivota, i
stvoreni po modelu junaka "sapunske opere". U jednom clanku o Amanpurovoj,
gde su pazljivo pobrojani ugovori te "najbolje placene novinarke na svetu",
kaze se da Kristijan ne zivi zivotom zvezde iz dzet-seta. Sasvim
razumljivo: ona je, mada istovremeno i "ziva osoba" (zvezda dzet-seta),
"lik", lice u televizijskoj predstavi rata kao osobene sapunske opere
moderne (televizijske) istorije. Za Pitera Arneta ili Kristijan Amanpur vaz
Sada se donekle shvata zasto je Kristijan Amanpur "izabrana" da bude "lik"
- i vise od toga: "globalna metafora" - posrednika rata kao "televizijske
predstave" u jednom svetu ciji se "ideali" - staromodan pojam sa cudnim
znacenjem u ovoj prici - zasnivaju bas na efektima te predstave - u
nastavcima. Rat je, prosto, postao "televizijski zanr". Nesto sto se odvija
po (svojim) pravilima. Jedno od tih pravila uslovljava junaka. Kristijan je
bila po meri tog pravila i usla je u scenario na velika vrata.
Scenario o kome se ovde radi, mada se ni po cemu ne izdvaja iz matrice po
kojoj nastaje vecina televizijskih serija, izmenio je - kako rekosmo -
posao ratnog izvestavanja i profil tradicionalnog ratnog izvestaca, koji je
pio kao Hemingvej, a ljubio kao Gari Kuper. Jer je izmenio smisao rata,
koji se, kao "zanr", sada zasniva na prostim, univerzalnim premisama.Ratovi
danas nisu ni osvajacki, ni odbrambeni; oni su "produzetak" neke
simplifikovane "ideje" - bilo da se vode u ime ljudskih prava, novog
svetskog poretka, "sprecavanja humanitarne katastrofe" ili zbog ideala
slobode, tolerancije i demokratije. Vise od toga izazvalo bi kobnu zabunu.
"Praotac zalosnog plemena" ratnih izvestaca (kako je sam sebe
okarakterisao), Tajmsov korespondent iz Krimskog rata (1854) Vilijam Hauard
Rasel, bio je u dilemi da li da objektivno izvestava o onome sto vidi ili
da pise u skladu sa ratnim ciljevima svoje vlade. Izabrao je prvu soluciju
i to je, za citavo jedno stolece, opredelilo profesiju. Takva dilema deluje
danas krajnje staromodno; zapravo, ona vise ne postoji kao "zanrovska
odrednica".
Kolege iz stampe (koje, ipak, nisu "likovi") cesto zameraju Amanpurovoj da
olako prekoracuje granicu izmedju izvestavanja i "advokatisanja", to jest,
otvorenog svrstavanja na jednu od zaracenih strana. Ona to ne porice;
naprotiv - "kult ravnoteze" je tiranija novinarskog mediokritetstva, kaze
Kristijan (i delimicno je u pravu). U vreme bosanskog rata vise puta je
izjavila da se njeno izvestavanje, pristrasno preko svake mere, zasniva na
uverenju kako je nedopustivo izjednacavati krivicu strana u ratu. To je, sa
moralistickog stanovista, neosporno tacno: nema jednakosti u zlocinu. Ali,
ako se podje od takve aksiome, onda nema ni novinarstva, ciji je smisao bas
u ravnopravnosti svih "subjekata" informacije ("neka se cuje i druga
strana"). Ono sto imamo kao rezultat jeste "literatura" ili je -
televizija. No, preuzimajuci "literarni metod", televizija svojim medijskim
svojstvima dodatno "dramatizuje" rat na krajnje bestidan nacin. Kristijan
kaze da je vise puta od bilo kog drugog novinara intervjuis
Rat tako, konacno, postaje puka "dramska situacija". Svaka dramska
situacija ima sopstvenu formu, unutar koje se jedino moze odvijati; ona je
jedan klise. Bodrijarova teza da danas dogadjaji slede informacije (umesto
da bude obrnuto) moze biti razumljiva samo ako joj se pridoda stav da
informacije slede sopstvene klisee unutar odredjenih, zadatih dramskih
situacija (rat). Tamo gde nema klisea, nema ni informacije, onda posledicno
nema ni dogadjaja, nema nicega.
Mada to zasigurno ne znaju, Amanpurova i sledbenici su nakaradni zastupnici
(protagonisti) aristotelovske dramaturgije. Stari filozof je rekao: "Licnost
je zaplet." Buduci da je, u televizijskoj seriji "Samo je rat vecan",
glavna licnost Kristijan Amanpur, Aleksis svih ratova, ona je ta oko koje
se "zaplice" radnja (bez izgleda da se ikad "otplete"), cije nesmetano
odvijanje (kao "dramske situacije") treba obezbediti uz pomoc odredjenog
broja stereotipa. Nije vazno zasto je neki rat izbio i zasto se vodi, vec je
vazno odrediti ko su u njemu "dobri", a ko "losi" momci. Kada se ta odluka
donese, sve se odvija po oprobanom modelu koji su milioni televizijskih
gledalaca davno usvojili, vicni "citanju" izmena dekora (palme, pesak,
sneg, mostovi; dakle - Somalija, Irak, Albanija, Jugoslavija) i
"razumevanju" mastera (ljudska prava, novi svetski poredak, humanitarna
katastrofa). I oni samo cekaju novu epizodu serije o Kristijan Amanpur, kao
sto su nekad cekali novu epizodu stripa o Tarzanu.
Zato nije u pravu komentator "Politike" kada kaze da je istina u opasnosti
tamo gde se pojavi Kristijan Amanpur. Tamo gde je Kristijan Amanpur, tu
istine nema, pa ne moze ni biti u opasnosti.

BOGDAN TIRNANIC

PROSIRITE LISTU U JUGOSLAVIJI I SVETU.
-----------------------------------------------------------------
Kosovo@yurope.com mejling lista
WWW: http://www.yurope.com/kosovo/
-----------------------------------------------------------------