Kosovo: Ratovi kao motor privrednog razvoja SAD

novine (novine@spanit.com)
Mon, 10 May 1999 00:48:27 -0400


---------------------------------------------------------------------
K O S O V O mejling lista
Kosovo@yurope.com je privatan forum za razgovor u vezi sa udarom
NATO pakta na SRJ. Lista sluzi kao dopuna vestima, sa temama
vazanim za zivot i prezivljavanje civilnog stanovnistva SRJ.
---------------------------------------------------------------------

>>>>
From: "Pavle Tunguz"
To:
Subject: RATOVI KAO MOTOR PRIVREDNOG RAZVOJA SAD
Date: Sun, 9 May 1999 22:52:07 -0700

RATOVI KAO MOTOR PRIVREDNOG RAZVOJA SAD

Prof. dr Bozidar Raicevic

U poslednjoj deceniji (i neku godinu vise) najveci broj zemalja sveta
pokazuje znake recesije ili ostvaruje slabiji i neravnomeran privredni
razvoj (stagnacija). Izuzetak su privrede Severne Amerike: posebno SAD i u
manjoj meri Kanada. U tu kategoriju treba svrstati i Australiju i Novi
Zeland, ali i ove dve zemlje registruju znake usporavanja u poslednjih
nekoliko godina. No, njihova teznja u svetskoj privredi nije znacajna.
Azijski kontinent potresa velika recesija (Japan i bivse azijske tigrove) a
Kina ostvaruje tek nekoliko godina ozbiljniji privredni razvoj, no njena
startna baza je veoma niska. Pitanje je dokle ce Kina moci da ostvaruje tako
velike suficite u spoljnotrgovinskoj razmeni sa SAD i da iz toga izvlaci
odgovarajuce (tehnoloske) koristi. Proizvodjaci nafte su u veoma izrazenim
teskocama. Uz Irak, Iran i Kuvajt, to posebno vazi za Saudijsku Arabiju.

Afrika je ako se izuzme nekoliko zemalja (JAR pre svega, a i on pokazuje
znake posustajanja) u nazadovanju. Ostale zemlje su ekonomski neznatne i
"istisnute" (marginalizovane) iz svetske privrede, cak i proizvodjaci nafte
(Nigerija, Libija, posebno. Evropska Unija "gura" napred ali veoma
neravnomerno i veoma sporo (stope rasta oko ili ispod 1% u posmatranom
periodu, u pojedinim godinama oko 2-2,5%, a bilo je i negativnih stopa).
Gusi je velika nezaposlenost, jos uvek izrazeni partikularizam, nejedinstvo
prema daljem ujedinjenju i realizaciji sporazuma iz Mastrihta, prema evru i
poljoprivredi, izrazeni budzetski deficiti (koji su bar za sada vesto
prikriveni) i posebno mlak otpor trgovackom protekcionizmu SAD
(poljoprivredni proizvodi, investiciona ulaganja, prodaja oruzja, nove
tehnologije, slobodna trgovina sa ranijim kolonijama, niske cene energije i
sirovina a one poticu iz bivsih evropskih kolonija ili interesnih sfera).
Evropskoj Uniji odavno je jasno (Francuzima posebno), ali to ne zele da
priznaju, da

Ostali deo Evrope je u "tranziciji", ka cemu to se sve manje jasno zna. Od
svih tranzicionih privreda do sada ne pokazuje znake da posustaje jedino
privreda Poljske, koja ima relativno skromniju ali i ravnomerniju stopu
rasta. Ceska se gusi a to se dogadja i sa Madjarskom (nesto sporije). Za
ostale privrede je poznato da su u velikim nevoljama. U najvecim mukama je
na zalost Rusija. Njena privreda je jednaka privredi drzave Minesote koja je
tek 13. drzava po privrednoj snazi u SAD.

Latinska Amerika je takodje u velikoj recesiji posle nekoliko godina veoma
uspesnog razvoja (Meksiko, Brazil i Argentina). U periodu posle Drugog
svetskog rata u svetu je bilo oko 260 ratnih sukoba raznih inteziteta i
duzine trajanja. U preko 220 sukoba SAD su bile direktno angazovane svojim
vojnim snagama (i svojim proizvodima) a u gotovo svim ostalim i svojim
oruzjem ili na neki drugi indirektni nacin (opet svojim proizvodima).
Kasnije, bezmalo u svim zemljama na cijim teritorijama se sukob odrzavao,
SAD su se pojavljivale kao glavni organizator pomoci i obnove sukobom
poremecene ili unistene privrede. I u ovom slucaju pomoc je stizala
prevashodno u vidu proizvoda SAD.

Rat i period obnove se za SAD pojavljuje kao pitanje opstanka ili bolje
receno rat i period obnove se pojavljuje kao snazan motor privrednog razvoja
SAD. To nije nista novo i nepoznato u ekonomskoj teoriji. Naime, pojacana
ratna prizvodnja cini vaznu komponentu i faktor privrednog razvoja savremene
privrede, posebno ako je ona uz to i politicki dominantna.

Stavise, ratna proizvodnja se pojavljuje i kao podstrekac i ako prvi
direktni korisnik najveceg broja naucnih i tehnickih dostignuca, a mnoga od
njih i dan-danas imaju primenu iskljucivo za vojne potrebe. Znacaj
ukljucivanja SAD u sukobe najbolje pokazuju skokovi i rast Dau Dzonsovog
indeksa (indeks vrednosti akcija 30 americkih firmi na Njujorskoj berzi,
postoji od 1896. godine) koji su izrazeni upravo u kriznim (ratnim i
poratnim) vremenima. Vise od polovine firmi cije se akcije nalaze na listi
su poznati proizvidjaci oruzja i vojnog materijala: Rejton (tomahavci i
druge rakete ali i avioelektronika), Junajted tehnologzis (oruzje vezano za
kopnene operacije ali i za elektroniku) , Sikorskaj (isto), Boing (ratni
avioni), Dzeneral dinamiks (glavni snabdevac mornarice) i slicno. Drugi
znacajan broj firmi sa liste su pak prizvodjaci robe siroke potosnje i robe
koja se trazi u periodu obnove. Za najveci broj ovih firmi (ratnih i
mirnodopsih) je takodje bitno da im je jedna od glavnih sirovina nafta i
njeni deri

Izrazenu dinamiku ima i od 24. marta 1999. godine, od dana pocetka agresije
na SR Jugoslaviju. Privreda SAD je u poslednjih deceniju i nesto vise u
velikom zamahu. Njen zamah se bazira na velikoj potrosnji (unutrasnjoj ali i
spoljasnjoj) , uz jeftine sirovine i energiju. SAD kao veliki proizvodjac
nafte (i odlucujuci koncesionar u proizvodnji nafte u drugim zemljama
prizvodjacima nafte, ukljuciv i neke clanice SSSR-a), naftu kupuju i
stokiraju u svojim praznim busotinama cime postizu da se cena nafte nalazi
na veoma niskom nivou. Prognoze su govorile da ce cena nafte dostici krajem
veka 70 dolara po barelu a ona je jedva oko 14 dolara. Ista je situacija i
sa drugim sirovinama. To je cuvena americka manipulacija sirovinama kojoj
Evropa ne moze da se odupre a ni ostali deo sveta. SAD imaju veoma veliki
deficit - njihov razvoj prakticno finansiraju druge zemlje imajuci u vidu
sistem i rezime placanja koji danas vladaju u svetu. Nije slucajno da su SAD
najveci svetski duznik, pri cemu imaju nikad vecu uposlenost

Bruto domaci proizvod zemalja NATO iznosi oko 15.000 milijardi dolara. U SR
Jugoslaviji bruto domaci prizvod iznosi oko 15 milijardi dolara odnosno oko
0,1% bruto drustvenog proizvoda zemalja NATO. Evropska procena o troskovima
agresije (3 mlrd) predstavlja samo 0,02% njihovog bruto proizvoda ali i
jednu petinu naseg drustvenog bruto prizvoda. Naravno, ako se agresija
nastavi i pojaca (kopnena dejstva) valja ocekivati povecanje ovog procenta.
Obim razaranja u SR Jugoslaviji je velik, no njegove procene su veoma
nezahvalne sve dok se ne zavrsi sa razaranjima. Izvesno je da ce one uveliko
da premase troskove agresora. Ne treba da zavarava na prvi pogled dosadasnji
mali znacaj troskova u odnosu na drustveni proizvod zemalja NATO. On je i te
kako vec sada dovoljan dinamizator privrednog razvoja ali prvenstveno
privrede SAD (dosadasnja agresija na SR Jugoslaviju je povecala Dau Dzonsov
indeks): u najvecoj meri se njena "roba" trosi a drugi placaju jer SAD uvek
uspeva da sve troskove u najvecoj meri prevali na ost

Nije samo rat dinamizator privrednog razvoja. To je u trostruko vecoj meri
(procene i dosadasnja iskustva Marsalovog plana) period posle prestanka
ratnih dejstava, kada treba obnoviti poruseno. U periodu od nepunih cetiri
godine koliko je trajao Marsalov plan (april 1948. kraj 1951. godine) SAD su
zemljama Evrope "dale" robe (prvenstveno) i zajmova u iznosu od ondasnjih
12,2 milijarde dolara. "Pomoc" koju su SAD "davale" zemljama Evrope
sastojala se u hrani, sirovinama i robi siroke potrosnje (nije bilo mnogo
sredstava za rad!). Tako su SAD via facti pomogle preorijentaciju svoje
ratne privrede na mirnodopsku. To se ponovilo svaki put posle svakog ratnog
sukoba u kome su SAD ucestvovale (ranije posebno J. Koreja i Tajvan i sad
Vijetnam, Kuvajt i Saudijska Arabija). Kad je rec o pomoci (a to je slucaj i
sa finansiranjem putem zajma) valja skrenuti paznju na nacin (tehnologiju)
koju SAD koriste. Roba mora biti americka bilo iz SAD bilo iz zemlje u cijoj
je privredi investiran americki kapital. Ako je rec u fin

Prozimanje rata i mira znaci prozimanje i dve vrste robe i dve vrste
proizvodnje: ratne i posleratne (mirnodopske). To SAD veoma efikasno koriste
u citavom posleratnom periodu. A obe proizvodnje koje se uslovljavaju
povlace privredni razvoj

* Autor je profesor univerziteta
i saradnik Ekonomskog instituta u Beogradu

<<<<

PROSIRITE LISTU U JUGOSLAVIJI I SVETU.
-----------------------------------------------------------------
Kosovo@yurope.com mejling lista
WWW: http://www.yurope.com/kosovo/
-----------------------------------------------------------------