Nedeljna, 13. april 1997.

Veton Suroi, glavni urednik "Kohe" i Dusan Janjic, koordinator Foruma za medjuetnicke odnose - ucesnici skupa u Njujorku

Razgovor kao prethodnica pregovorima

Dusan Janjic: Ucesnici iz Srbije su zauzeli, otprilike, ovakav stav - vas krajnji cilj znamo, mi to ne mozemo da prihvatimo ali necemo ni da osporavamo da o tome razgovaramo

Veton Suroi: Albanska strana je deo jedne organske politike na Kosovu, politike koja ne zavisi od nekakve politicke elite nego od politike koja je usla duboko u korene zivota na Kosovu. U tom smislu predstavnici kosovskih Albanaca nisu, naravno, mogli zauzeti nikakvu drugu poziciju

Omer Karabeg: Odmah po zavrsetku srpsko-albanskog dijaloga zamolili smo dva ucesnika - Dusana Janjica, koordinatora Foruma za medjuetnicke odnose i Vetona Suroia, glavnog i odgovornog urednika pristinskog lista na albanskom jeziku "Koha", da ekskluzivno za Radio Slobodna Evropa iznesu svoje utiske o ovom skupu. I gospodin Janjic i gospodin Suroi nisu pozvani na ovaj skup kao pripadnici politickih partija vec kao nezavisne licnosti, pa nam se cinilo da zbog toga njihove ocene zasluzuju posebnu paznju.

U prvim odjecima skupa u Njujorku pominje se da je albanska strana nastupila dosta monolitno i da su svi ucesnici Albanci bili za nezavisno Kosovo.

Da li je to tacno gospodine Suroi?

Veton Suroi: Ja mislim da je tacno, jer je albanska strana deo jedne organske politike na Kosovu. Znaci, jedne politike koja ne zavisi samo od nekakve politicke elite, nego politike koja je usla duboko u korene zivota na Kosovu. U tom smislu predstavnici kosovskih Albanaca nisu, naravno, mogli zauzeti nikakvu drugu poziciju. Drugo je pitanje - pitanje tehnicke realizacije. Tu, naravno, ima i razlika i to se reflektovalo i na skupu. Mislim da je to dobro, da to pokazuje pluralizaciju na tom prostoru.

Omer Karabeg: Znaci razlike su na albanskoj strani bile jedino oko tehnike realizacije tog glavnog cilja - nezavisno Kosovo?

Veton Suroi: Ako se to tako moze reci, ili oko nacina na koji se razmisljalo da se dolazi do medjuresenja, do specificnih oblika komunikacije i tako dalje. Dusan Janjic: Mislim da je tacno to sto je Veton rekao za albansku stranu. Ako bi sad pogledali sta je bila krajnja poruka politicara iz Srbije koji su bili ovde, onda bi se moglo reci da su i oni bili jako monolitni. Kada je doslo do rasprave o samoopredeljenju i granicama, onda su oni svi do jednoga branili princip teritorijalnog integriteta i, naravno, demokratizacije u Srbiji i kroz Srbiju. Dakle, mogao bi se reci da je to bio neki njihov zajednicki imenitelj ili pozicija s koje se krece. Ta pozicija je, dakle, autonomija u Srbiji i ja prosto tu nisam video razlike. Naravno, i na srpskoj strani je bilo razlika oko nekih prelaznih resenja. Generalno, mislim da se ovde vodio razgovor sa dve potpuno suprotstavljene pozicije. Albanski ucesnici razgovora primenili su pozicionu strategiju, predstavljali su svoj cilj i insistirali na njemu, sto je, ja mislim, sasvim normalno. Ovo je, uostalom, bio prvi razgovor ove vrste, a mislim da su pred ovakvom publikom i jedni i drugi hteli da se sto bolje predstave, pa su onda izabrali strategije za koje su mislili da ce vise odgovarati uhu onih koji slusaju. Ucesnici iz Srbije su, opet, primenili drugu strategiju. Zauzeli su otprilike ovakav stav - vas krajnji cilj znamo, mi to ne mozemo da prihvatimo, ali necemo ni da osporavamo da o tome razgovaramo. I onda su vise forsirali takozvana posebna i pojedinacna pitanja.

Omer Karabeg: Da li je bilo polemika, suceljavanja argumenata, trazenja objasnjenja ili se sve svelo samo na seriju monologa?

Veton Suroi: Ja mislim da se cak u nedogled islo u polemikama i suceljavanjima. Bilo je dosta ostrine i ta je ostrina ponekad isla do tacke kada se o mnogim stvarima nije vise moglo razgovarati. Ali mislim da je postojala dobra volja sa obe strane da se nadju dodirne tacke, to jest tacke koje mozda izgledaju suprotstavljene, ali kada se pogleda njihova sustina, onda su one deo istog koncepta.

Omer Karabeg: Da li je bilo nekih neprijatnih trenutaka, nekih zescih sukoba koji su, mozda, poprimali i licni ton?

Dusan Janjic: Bilo bi mozda neprijatno da se desilo ono o cemu je spekulisala beogradska stampa - da su, navodno, Vuk Draskovic, Dusan Mihajloic i Dragoljub Micunovic napustili skup. Napustanje skupa, da je do toga doslo, zaista bi moglo da bude neprijatno. Ali razgovor podrazumeva i opstrukciju i argumentaciju. Tu, naravno, nije bilo nikakvog vredjanja. Ovde se radi o civilizovanim ljudima. Ja sam u jednom momentu izasao iz sobe i pratio stvar sa strane. To je bila jedna sjajna skola pregovaranja i razgovaranja. Neko je na kraju rekao da je ovaj razgovor zapravo tekao kao onaj u Dejtonu - u zadnjem minutu je doslo do konkrentog rezultata. Sta hocu da kazem? Nemojmo da zaboravimo da se prvi put desilo da su razgovarali politicki lideri s jedne i druge strane. Naravno, bez SPS i milsim da zato SPS i dize galamu, jer zna da je ovo vazan momenat koji se desio bez njih, zbog nekih, ja mislim, njihovih potpuno naivnih kalkulacija. Znaci, prvi put ljudi su javno razgovarali i zna se sta su razgovarali. To znaci da su jedni druge priznali kao pregovarace. Tu nije bilo ni podvala, kao, na primer, prilikom onog sporazuma o vracanju Albanaca u skole, kada ispod Rugovinog imena nije bilo napisano nista. Ovde se znalo ko je potpredsednik i ko je predsednhik koje partije. Prvi put kao rezultat razgovora postoje dva dokumenta. Dva dokumenta koja su javna i koja, u krajnjoj liniji, kada krenu sledeci razgovori obavezuju da se ide korak dalje. Ja ovo smatram zaista prekretnicom i smatram da su to prvi ozbiljni javni politicki razgovori od 1981, da ne kazem ranije. Vi znate kako se sve kvalifikovao albanski pokret - kontrarevolucionarni, nacionalisticki, iredentisticki i tako dalje, i nikada se s njim nije razgovaralo. Dakle, ja mislim da je to jedna cinjenica koja i te kako obavezuje sve, a pogotovo SPS.

Intervenisanje Amerikanaca

Uloga ljudi iz Amerike, bilo da su profesori ili predstavnici nekih insititucija, nije bila da oni tu govore i objasnjavaju, niti da saopstavaju stavove americke politike. Oni su samo u izuzetnim prilikama intervenisali tako sto bi u kriticnim momentima, kad se trazila zajednicka formulacija, koristeci svoje iskustvo, eventualno ponudili ili informaciju ili formulaciju. Skup i nije bio tako zamisljen da dodju Amerikanci i kazu sta misle oni i njihove institucije. Jednostavno, oni su ucestvovali u razgovoru, ali zaista ne kao ljudi koji vrednuju bilo ciji argument, vec kao ljudi koji daju dodatne informacije, ako je rec o nekoj siroj medjunarodnoj i istorijskoj pozadini onoga sto se desava.

Omer Karabeg: Ko su bili najzesci polemicari sa albanske i sa srpske strane, gospodine Suroi.

Veton Suroi: Pa, trebalo bi da nabrojim svih sedam sa albanske i svih sest sa srpske strane.

Omer Karabeg: Znaci, svi su bili i aktivni i veoma zestoki?

Veton Suroi: Da, i to je dosta dobro, jer se time pokazalo da postoji veoma veliko interesovanje i nastojanje da se druga strana ubedi. Inace, zamislite situaciju u kojoj ne bi bilo zestine, u kojoj bi svaki ucesnik rekao - pa dobro, posto necete da prihvatite moje argumente, ja se necu ni truditi da vas ubedim u nesto. To pokazuje dobru volju i zelju da se situacija resi. I to pokazuje kako kod svih postoji ubedjenje da je situacija teska i da trazi urgentno resenje.

Omer Karabeg: Gospodine Janjicu, mozete li vi da i navedete imena nekih zescih polemicara?

Dusan Janjic: Mi smo se dogovorili da ne pominjemo imena. Zapravo, svi su bili aktivni.

Omer Karabeg: Da li je iko sa americke strane ucestvovao u raspravi?

Veton Suroi: Ne na direktan nacin. Ne na nacin da utice na argumentaciju. Vise su bili u ulozi moderatora.

Omer Karabeg: Ko je govorio od poznatih americkih profesora?

Dusan Janjic: Od svih ljudi koji su tamo bili niko nije odsedeo kao pasivan posmatrac. Od americkih profesora tamo su bili Stiven Burger, Dejvid Filips i Robert Hejden. Mozda sam nekoga zaboravio.

Omer Karabeg: Bilo je informacija da je Sajrus Vens u ponedeljak prisustvovao razgovorima, a da se u utorak nije pojavio iz zdravstvenih razloga. Postoje spekulacije da je gospodinu Vensu namenjena neka posebna uloga u srpsko-albanskim pregovorima. Da li bi on mogao da preuzme ulogu posrednika?

Veton Suroi: Gospodin Sajrus Vens nije prisustvovao ni u ponedeljak, ni u utorak. To su spekulacije. Isto tako se spekulisalo i sa ucescem Ricarda Holbruka.

Omer Karabeg: Znaci, potpuno je pogresna informacija o ucescu Sajrusa Vensa?

Veton Suroi: Da.

Dusan Janjic: Sajrus Vens je trebalo da dodje, ne kao bivsi americki drzavni sekretar sekretar, vec kao clan Saveta "Projekta za etnicke odnose". On je jednostavno bio sprecen. Takodje, da je dosao, ne bi bio nikakav medijator, on bi, kao i drugi americki ucesnici, jednostavno bio posmatrac i mozda govorio nesto iz svog iskustva. Medjutim, treba imati u vidu - i to naglasavam - da su ovo bili politicki razgovori, a ne pregovori. Ja znam da mnogima ta razlika deluje kao nekakva diplomatska nijansa, ali nije. Jednostavno, pregovori podrazumevaju ljude koji za to imaju mandate, podrazumevaju prethodnu pripremu. Ovo je jednostavno bio razgovor, razmena misljenja i to prvi deo. Dogovorili smo se da nastavak ove rasprave bude u Beogradu, Pristini ili na nekom drugom mestu u zemlji. Razgovori moraju da se dopune i suceljavanjem socijalista sa problemom i sa drugim ucesnicima. A kada ce biti pregovori? Da li su se oni, mozda, u ovo vreme i odvijali? Mi to ne znamo, bili smo u Njujorku.

Omer Karabeg: Da li je predstavnik americke vlade prisustvovao celim tokom razgovora?

Dusan Janjic: Da, ako pod vladom podrazumevate i Stejt department i Belu kucu, onda dva puta - da.

Omer Karabeg: I oni su cutali sve vreme? Nisu intervenisali, nista nisu govorili, samo su slusali?

Dusan Janjic: Pa, rekli smo da niko nije cutao.

Omer Karabeg: Ja sam mislio da su predstavnici vlade cutali, a samo profesori govorili. Znaci i predstavnici vlade su govorili?

Dusan Janjic: Govorili su svi koji su bili u sali i sedeli za okruglim stolom.

Omer Karabeg: Da li su, recimo, intervencije i ucesce u diskusiji americkih zvanicnika imali uticaj na tok rasprave?

Veton Suroi: Imali su uticaj u tom smislu da bi ucesnici skupa, i sa jedne i sa druge strane, shvatili da ucesce predstavnika Stejt departmenta i Bele kuce pokazuje da oni izbiljno prate problem i da smatraju da je ovo pitanje od prvorazrednog znacaja u njihovoj politici prema bivsoj Jugoslaviji.

Korak ka dodirnim tackama

U jednom od dva dokumenta, koji su prihvaceni na kraju ovog skupa, stoji da ce svaka strana postovati politicku poziciju druge strane. To je veoma dobro, jer to skidamo sa dnevnog reda. Nije vise intencija, kao sto je do sada bilo, da jedna ili druga strana promeni svoje politicke pozicije. Ono sto je veoma bitno jeste da obe strane pokusavaju da na osnovu sopstvenih politickih pozicija nadju one dodirne tacke koje znace jedan korak napred.

Omer Karabeg: Rekli ste da su obe strane cvrsto stajale na svojim polaznim pozicijama. Da li je tokom dijaloga doslo do umeksavanja stavova i sa jedne i sa druge strane?

Veton Suroi: Ja mislim da se tome ne treba ni nadati, niti to, cak, traziti. Godinama je bio sasvim pogresan pristup. Trazilo se da se odmah pristupi pitanju politickog statusa i da se to pitanje resi kao prvo. Praksa pokazuje da se nigde tako ne radi i da se svaki razgovor blokira na pitanju politickog statusa. Ovde se sada polazi sa drugacijim pristupom. Postuju se pozicije obe strane oko krajnjeg statusa Kosova, ali se ceo taj medjuprostor pokusava ispuniti i drugacijim resenjima.

Dusan Janjic: Upravo tako. Ja opet kazem, ovde niko nikoga nije prosvecivao, nije je tu bilo ni politickog pregovaranja, jer bi onda sve islo sistemom - ja trazim, ti das. Sustina je da se ceo spektar problema koji postoje, a koji su dobrim delom bili zatrpani upravo zbog nepostojanja komunikacija, resava razgovorom. Znaci, da se u tim razgovorima vidi koji je to spektar problema. A ti problemi krecu se od pitanja statusa, pa do, da kazemo, posebnih pitanja. S jedne strane, mnogi ljudi sede u zatvorima kao politicki zatvorenici, ogroman broj policajaca je na ulicama Kosova, a s druge strane kod srpskog stanovnistva na Kosovu postoji stalna nesigurnost i nezivesnost koju izaziva svaki novi, da kazem, nastup lidera Kosova oko krajnjeg pitanja. Postoji terorizam, svejedno ko ga je poceo i ko stoji iza njega. Dakle, postoji jedna serija problema koji ljudima zagorcavaju zivot, koji, konacno, onemogucavaju da se rese i ta krajnja pitanja. Jednostavno, svrha razgovora je bila da pokusa da ukaze na sva pitanja i da, ako ga ima, ponudi neko resenje. Naravno, ne kazem da je razgovor uspeo da sve to uradi, ali to je bila ta njegova osnovna namera.

Omer Karabeg: Mislite li da je ovaj skup ipak bio nekakav pomak u albansko-srpskim odnosima?

Veton Suroi: Ja sam svestan da postoje uvek dva ili tri puta nakon svakog ovakvog koraka. Jedan je da se ide dalje, drugi je da se na tome zaustavi i treci je da se sve zaboravi i da se opet krene iz pocetka. To zavisi od politicke volje. Medjutim, zbog neucestvovanja SPS mi sada ne znamo koji ce od ova tri puta biti izabran. Nadamo se da se sa srpske strane razume pozicija Srbije koja je pod spoljnim zidom sankcija i koja mora napraviti ozbiljne pomake i oko Kosova i oko sopstvene demokratizacije. Mi se nadamo da ce se razumeti ovaj trenutak. Ukoliko se sve vrati na pocetak, to ce biti mnogo gore nego sto je bilo. Ja ne mislim da se jednim skupom moze stvoriti bolja atmosfera. Svestan sam da se moze stvoriti i mnogo gora atmosfera nego sto je sada. Mislim da je sada odgovornost na vladajucoj stranci u Srbiji i na vladajucim strukturama u Srbiji da shvate ozbiljnost situacije i da shvate poruku koju su Amerikanci dali prisustvom predstavnika Bele kuce i Stejt departmenta na ovom skupu, a ta poruka je da Amerikanci ovaj skup i ovakav nacin razresavanja pitanja shvataju ozbiljno.

Dusan Janjic: Ja, naravno, mislim da je skup bio uspesan, i to bez onog "ipak". Druga je stvar, sta ce biti sa upotrebom ovog skupa. Mislim da ce ucesnici biti odgovorni i da ga nace zloupotrebiti. I, kao sto je Veton rekao, sada je odgovornost, pre svega, na Socijalistickoj partiji Srbije. Kratko receno, ja nikada ne iskljucujem najgoru varijantu, jer nas je zivot na to naucio. Ali, da budemo vrlo precizni - posle ovog skupa odgovornost za najgoru varijantu, a to je prekidanje komunikacija, pojacanje represije ili, jos gore, sirenje sukoba, vrlo ce se tesko moci prebaciti na ljude koji su bili u Njujorku. Odgovornost za to ce biti na onome ko nije ucestvovao na ovom skupu i ko bude radio suprotno duhu razgovora u Njujorku.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /