Ponedeljak, 14. april 1997.

Ozaloscena porodica

Vladan Marjanovic

Ma koliko se najvisi drzavni zvanicnici zaklinjali u suprotno, vec sada je prilicno izvesno da se nikada nece saznati ko je ubio zamenika ministra i nacelnika Resora javne bezbednosti MUP Srbije Radovana Stojicica Badzu. Verovati u njihove krupne reci - da ce pocinilac ovog zlocina biti identifikovan, uhvacen i izveden pred sud - znacilo bi ispoljiti neverovatnu naivnost na koju danas i ovde pravo vise nemaju ni deca.

Da je ova vlast ikad istinski bila namerna da se zaista obracuna sa organizovanim podzemljem - umesto sto ga je, jos od vremena priprema za rat, pa citavim njegovim tokom i, konacno, po njegovom zavrsetku, koristila za obavljanje svih vrsta prljavih poslova i(li), u najmanju ruku, tolerisala njegove "redovne" aktivnosti - ne bi na svakom koraku bilo vidljiva sveopsta kriminalizacija svih sfera drustva; Beograd danas ne bi licio na Palermo, a "prvi srpski policajac", kako sad posthumno tepaju Stojicicu - dodeljujuci mu, kao pomocnik ministra unutrasnjih poslova Vlastimir Djordjevic, cak i "mesto u istoriji srpskog naroda" (!?) - najverovatnije bi jos bio ziv.

Jedan prizor sa Stojiciceve sahrane o toj nesvakidasnjoj, cudovisnoj nomenklaturi uspostavljenoj u Srbiji govori vise nego stranice i stranice ispisanog teksta.

Prakticno jedan iza drugog - izmedju njih se nalazio samo predsednik SRJ - nad Stojicicevim odrom u Aleji zasluznih gradjana u subotu su se, naime, nasli Slobodan Milosevic i Zeljko Raznatovic Arkan. Predsednik Republike Srbije, covek koji vec citavu deceniju u svojim rukama drzi sve poluge vlasti - i poslovni covek kontroverzne proslosti u kojoj vazno mesto zauzima i angazman na hrvatskom i bosanskom ratistu u sklopu jedinica prema cijoj aktivnosti se jugoslovenske vlasti zvanicno nikad nisu odredile; pri cemu je prvom Stojicic bio jedan od najblizih saradnika, a drugom ratni drug...

I ma sta covek mislio o njima, okolnost da su se Milosevic i Raznatovic, dve tako uticajne i mocne osobe tako razlicitih biografija i statusa (pri cemu ono sto ih najvise razdvaja svakako nije okolnost da je jedan ozenjen profesorkom univerziteta, a drugi pevacicom narodne muzike) nasle bezmalo rame uz rame - makar i nad grobom zajednickog prijatelja - predstavlja politicku i socijalnu cinjenicu prvog reda, koja savrseno odslikava cistiliste u koje je danasnja Srbija zapala. Jer, negde u tom sirokom (?) dijapazonu ljudi i dogadjaja koji razdvajaju - ili spajaju - Milosevica i Raznatovica lezi i odgovor na pitanje ko je i zasto ubio Radovana Stojicica. Kao i na pitanje koje je - makar (namerno) zvucalo i naivno - teze cak i od navedenih: ako neko nije prezao da udari na Slobinog i Arkanovog prijatelja, ko ce biti njegova sledeca meta?

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /