DOKUMENTI: KIDNAPOVANJE IZBEGLICA IZ BIH U CRNOJ GORI TOKOM 1992. GODINE (2)

Na ratiste, radne zadatke ili u taoce?: Izbeglice iz Bosne FOTO: "Monitor"

Kada su informacije o izvrsenoj akciji hapsenja i predaje izbjeglica iz Bosne i Hercegovine postale opste poznata "tajna", MUP Crne Gore je, sa dvije godine zakasnjenja, izdao javno saopstenje ("informaciju") o licima koja su "radnici MUP Crne Gore" predali vojnim i policijskim vlastima u Republici Srpskoj.

I. Izbeglice koje su predate SUP-u iz Srebrenice 27. maja 1992. godine

"Dana 27. maja 1992. godine, radnicima SUP-a Srebrenica Petru Mitrovisu i Predragu Perandicu, zatim Slavisi Perandicu i Nenadu Zivanovicu, koji su prilozili ovlascenje broj 53/92 od 25. maja 1992. godine koje je potpisao nacelnik stanice javne bezbjednosti Milutin Milosevic, predata su (podvukao A. S.) sledeca lica: Bajramovic Osman (1944) Bajrovic Osman (1955) iz Foce, Basic Sahid (1967) iz Gorazda, Begic Sazem (1963) iz Srebrenice, Bobic Slobodan, (1955) iz Sarajeva, Bosno Esad (1964) iz Srebrenice, Carapic Boro (1952) sa Ilidze, Celar Petar (1966) iz Mostara, Cengic Himzo (1958) iz Gorazda, Cebo Gradimir (1956) iz Visokog, Dedic Asim (1954) iz Srebrenice, Franic Mario (1962) iz Sarajeva, Gadza Momcilo (1959) iz Trebinja, Hasanbegovic Smail (1949) iz Gorazda, Hubic Hazem (1965) iz Srebrenice, Kukuriku Dobromir (1958) iz Trebinja, Pavlovic Suncan (1965) iz Sarajeva, Petricevic Rinko (1956) iz Sarajeva, Pilavdzic Muharem (1960) iz Sarajeva, Pljevljak Razem (1973) iz Gorazda, Prelo Amer (1972) iz Gorazda, Talusin Budimir (1956) iz Vogosce, Titoric Alemko (1963) iz Novog Sarajeva, Todorovic Rodoljub (1960) sa Ilidze, Tomic Zoran (1968) iz Sarajeva, Topalovic Suad (1962) iz Visokog, Tufegdzic Izet (1938) iz Visegrada, Vasic Zoran (1961) iz Tuzle, Vukovic Momir (1957) iz Gorazda i Zec Mirsad (1972) iz Gorazda."

U informaciji nije naveden podatak u kojem mjestu su predati nesrecni ljudi, a po nekim informacijama, njih je predala stanica javne bezbjednosti iz Herceg- Novog.

O sudbini ovih ljudi, ni Srba ni Muslimana-Bosnjaka, nema nikakvih informacija.

Po kriterijumu kakav je primenjivan sa ljudima koji su predati u Foci i u drugim mjestima, moze se zakljuciti da su Srbi mobilisani na ratiste ili rasporedjeni na radne zadatke, a Muslimani-Bosnjaci drzani kao taoci za razmjenu, kao logorasi ili su ubijeni.

II. Izbeglice koje su predate u KPD u Foci 25. maja 1992. godine

"Upravniku KPD-a u Foci, Slavku Koromanu (6) radnici MUP-a Crne Gore su 25. maja 1992. godine predali: Babic Ramiza (1962) iz Foce, Bico Enesa (1962) iz Gorazda, Borovac Mirsada (1964) iz Gorazda, Buric Aziza (1973) iz Srebrenice, Cardaklija Aliju (1937) iz Gorazda, Celik Hameda (1937) iz Foce, Cemo Ekrema (1953) iz Foce, Demirovic Sadika (1947) iz Trebinja, Divljaka Nikolu (1973) iz Sarajeva, Djuric Dragomira (1953) iz Sarajeva, Gavric Nikolu (1974) sa Ilidze, Hadzic Munira (1937) iz Gorazda, Hodzic Esada (Eso) (1953), iz Foce, Isakovic Ismeta (1950) iz Gorazda, Jahic Bega (1959) iz Srebrenice, Kadijevic Milana (1939) iz Imotskog, Kameric Abdulaha (1952) iz Foce, Karacic Suada (1954) iz Sarajeva, Kosarac Rista (1947) iz Iliijasa, Kozic Mitra (1953) iz Sarajeva, Krdzalija Sanina (1970) iz Gorazda, Krdzic Bekira (1957) iz Srebrenice, Krdzic Nezira (1957) iz Srebrenice, Kubat Sefka (1949) iz Foce, Kulundzic Draga (1960) iz Foce, Lojo Nedziba (1941) iz Foce, Markovic Milosa (1948) iz Gorazda, Milojevic Miroslava (1951) iz Modrice, Mujcic Envera (1963) iz Srebrenice, Nikolic Zivojina (1959) iz Banjaluke, Pasovic Ismeta (1926) iz Foce, Radunovic Savu (1944) iz Sarajeva, Srdanovic Branislava (1952) iz Rogatice, Stolovic Vladimira (1977) iz Tuzle, Skrelic Dragisu (1947) iz Sarajeva, Trapo Srdjana (1970) sa Ilidze i Vulovic Mladena (1950) iz Sarajeva."

Iz saopstenja MUP-a proizlazi da su i Srbi i Muslimani-Bosnjaci dovezeni zajedno, ali po svjedocenju kidnapovanih Muslimana-Bosnjaka, koji su kasnije razmijenjeni, Srbi su dovedeni jednim a Muslimani-Bosnjaci drugim autobusom. U KPD-u su prenocili samo Srbi koji nijesu iz Foce i samo jednu noc (tu kada su dovedeni) ali, takodje, odvojeno i ne kao zatvorenici. Njih su vec sutradan uputili u njihova mjesta, a mjestane rasporedili na zadatke, ratne ili radne, i pustili ih kucama.

Indikativno je i da na ovom zvanicnom spisku nema cetiri covjeka za koje se pouzdano zna da su istog dana i u istoj grupi dovedeni iz Herceg-Novog do Pluzina i tu predati vlastima Republike Srpske, odnosno, kako stoji u zvanicnoj informaciji, predati su "upravniku KPD-a u Foci, Slavku Koromanu", ali se ne kaze gdje su predati, u samoj Foci ili u Pluzinama. (7)

S druge strane, u spisku u zvanicnoj informaciji nalaze se ljudi koji nijesu bili tog dana (25. maja 1992. godine) i u grupi koja je predata "upravniku KPD-a u Foci, Slavku Koromanu".

Hadzic Munib (8), iz Foce, inace, jedan od kidnapovanih 22. maja 1992. godine u Ulcinju, koji je, sasvim izvesno - predat 25. maja 1992. godine i u pomenutoj grupi, navodi dvadeset i jedno ime Muslimana-Bosnjaka koji su tog dana predati: devetoro ljudi iz Foce, po pet iz Gorazda i Srebrenice, i po jedan iz Trebinja i Sarajeva. Sedamnaest od ovih imena nalaze se na spisku u informaciji MUP-a, iz cega se moze zakljuciti da se radi o istoj grupi. To su, iz Foce: Celik Hamed, Semo Ekrem, Hodzic Esad, Kameric Abdulah, Kubat Sefko, Lojo Nedzib i Pasovic Ismet; iz Gorazda: Bico Enes, Borovac Mirsad, Cardaklija Alija, Isakovic Ismet i Krdzalija Samir; iz Srebrenice: Jahic Bego, Krdzic Bekir i Krdzic Nezir; iz Sarajeva: Karacic Suad; iz Trebinja, Demirovic Sadik.

Na spisku u zvanicnoj informaciji MUP-a nema: Babic Asima i Hodzic Muniba iz Foce, a ni Jahic Aziza i Jahic Envera iz Srebrenice, a oni su predati u istoj grupi 25. maja 1992. godine.

Izuzev za Hadzic Muniba, koji je razmijenjen, o daljoj sudbini ostalih nista se ne zna.

S druge strane, u zvanicnoj informaciji se nalaze ljudi koji nijesu bili tog dana u grupi koja je predata "upravniku KPD-a u Foci Slavku Koromanu". To su: Babic Ramiz iz Foce, Hadzic Munir iz Gorazda, Buric Aziz i Mujcic Enver iz Srebrenice. Oni su, najverovatnije, predati nekom drugom prilikom. (9) Ni o njihovoj sudbini nema nikakvih informacija.

I u saopstenju MUP-a nalaze se imena dvadeset i jednog Muslimana-Bosnjaka. Najverovatnije da su u saopstenju navedena imena ljudi koji su u druge dane i na drugim mjestima zarobljeni i predati.

III. Izbeglice koje su predate radnicima SUP-a iz Foce 24. maja 1992. "Milicioneri OB Pluzine 24. maja 1992. godine predali su radnicima SUP-a Foca, na njihov zahtjev, (podvukao A. S.) bracu Hidajeta (1965), Huseina (1957) i Zaima (1963) Rikalo."

"U Foci ih je primio i preuzeo komandir milicije iz Foce Milomir Malis."

Iz informacije proizlazi da su predati u samoj Foci. Medjutim, nema informacija da su uopste dovedeni u Focu, niti se bilo sta zna o njihovoj sudbini. Sudeci po odnosu srpske vojske na podrucju Foce prema ovoj porodici (ubijeno je 12 Rikala, medju kojima ima i staraca i djece), njih su ubili prije nego sto su dovedeni do Foce.

IV. Izbeglice koje su predate SUP-u iz Cajnica 19. maja 1992. godine

"Pljevljanska policija je na granicnom prelazu Metaljka, 19. maja 1992. godine milicionerima iz Cajnica predala sedam lica: Brcica Nikolu, Hurema Mirsada, Kajgana Rasima, Kezunovica Milorada, Mijatovica Marka, Sandala Ibrahima, svi iz Foce i Velica Zijada, iz Cajnica."

Sudeci po informacijama Faika Tafra i drugih logorasa iz Foce koji su poslije oslobadjanja iz zatvora boravili u Novom Pazaru, nijedan od ovih kidnapovanih, izuzev Kajgana Rasima, nije doveden u KPD u Foci. A i Rasim je doveden direktno iz Pljevalja, sam i sest dana kasnije. Opisujuci dovodjenje vece grupe Muslimana-Bosnjaka koje je bilo 25. maja 1992. godine, Faik Tafro pise: "Iz Pljevalja su tog dana doveli i Rasima Kajganu. Doznali smo da je bio sa porodicom u hotelu."

Kasnijom provjerom, takodje, je utvrdjeno da je Rasim Kajgana doveden 25. maja 1992. godine, sam i direktno iz Pljevalja u KPD u Focu. O sudbini ovih ljudi se, izuzev za Kajgana Rasima, takodje, ne zna nista.

(Sutra: Izbeglice kojih nema na spisku u zvanicnoj informaciji)

(5) U narednom spisku lica koja su, po zvanicnoj informaciji predata "upravniku KPD Foca, Slavku Koromanu radnici MUP Crne Gore 25. 5. 1992. godine", navedena su cetiri lica koja nijesu predata ni u taj dan, ni kasnije u KPD u Foci, niti bilo gdje drugdje, te je moguce da oni nedostaju na spisku predatih "radnicima SUP-a Srebrenica..." To su: Babic Ramiz iz Foce, Hadzic Munir iz Gorazda, Buric Aziz i Mujcic Enver iz Srebrenice. Medjutim, na spisku predatih "upravniku Slavku Koromanu...", takodje, nedostaju cetiri lica a koja su sasvim izvesno predata tog dana i u toj grupi. (Babic Asim i Hadzic Munib iz Foce, te Jahic Aziz i Enver iz Srebrenice.) Zbog toga je tacnost prethodne pretpostavke moguca ali i neizvjesna. Izvjesno je samo jedno, spisak u zvanicnoj informaciji, nije verodostojan.

(6) U vrijeme predaje ovih ljudi upravnik KPD bio je Krnjojelac Milorad Mica, a njegov zamjenik izvesni Prodanovic, navodno, pravnik. Slavko Koroman je u to vrijeme bio komandir objezbedjenja, ali je, po svjedocenju Faika Tafra, "kasnije negdje nestao. Nije se vidjao."

(7) U svom dnevniku Faik Tafro pise: "Crnogorci su ih dovezli do Pluzina, uz jaku milicijsku pratnju. U Pluzinama su prebaceni u autobuse "Focatransa" i dovezeni uz jos jace obezbjedjenje focanske vojne (mafijaske) policije."

(8) Hadzic Munih je kidnapovan u Ulcinju, zajedno sa Nedzibom Lojom 22. maja 1992. godine, a doveden je u KPD u Focu 25. maja. U KPD-u u Foci je bio do 30. avgusta 1992. godine, kada je (jedini od kidnapovanih po Crnoj Gori i Srbiji), sa jos 34 logorasa iz Foce pusten, tj., dovezeni su strazarno do Rozaja gdje su oslobodjeni. Tom prilikom uzete su izjave od oslobodjenih logorasa, koji su jos uvijek bili preplaseni i uzdrzani u iznosenju podataka o nasilju koje je nad njima cinjeno.

(9) Vidi objasnjenje pod 5.

(10) Faik Tafro je priblizno tacno procijenio uvece, "po siluetama", da ih je "oko cetrdeset", jer su i Srbe vjerovatno u krug doveli neposredno ispred ili prije Muslimana-Bosnjaka, mada, dalje pise, da su ujutru, "putem mimika i pisanjem na suho po prozorskom staklu" doznali "da se radi o nasim ljudim" i da ih je "negdje oko sesnaest". Medjutim, u ovom dijelu se mora vise vjerovati ocevicima i ljudima koji su bili u autobusu (Munib Hodzic, Sadik Demirovic i dr.). Oni su, normalno, imali bolji uvid u broj i imena ljudi.

(11) Iz saopstenja proizlazi da je Rasim Kajgana predat 19. maja 1992. godine. Videti objasnjenje pod 13.

(12) Rasim Hanjalica, kao i drugih cetrnaest, ne pominje se u zvanicnoj informaciji MUP-a.

(13) Faik Tafro navodi u dnevniku samo imena ljudi koje je on poznavao i karakteristicne slucajeve za koje je znao kako su, uz ciju pomoc otisli do crnogorskog primorja i gdje su bili smjesteni. Inace, spisak ljudi koji su dovedeni 25. maja 1992. godine rekonstruisan je uz pomoc logorasa koji su kasnije razmijenjeni, a glavni izvor je Hadzic Munib koji je doveden do Rozaja i tu oslobodjen.