Slavko Perovic, predsjednik Liberalnog saveza Crne Gore o zemljotresu u vladajucoj stranci

Niko u Crnoj Gori nece imati blanko potpis Liberalnog saveza CG. Djukanovic nas ne treba, on misli da moze sam. Bulatoviceva frakcija je predstavnik apsolutno najzaostalije politicke svijesti u Crnoj Gori. Nadam se da je vrijeme populizma "pojedeno", da vecina gradjana Crne Gore nece na njega nasjesti, kaze Perovic

Dragoljub Vukovic

Mozda je pravi trenutak da podsjetim da sam, u intervjuu datom podgorickom "Monitoru", neposredno prije proslogodisnjih, novembarskih izbora u Crnoj Gori, istakao da ce se DPS naci u poziciji da se davi u vlastitom blatu ili ce Crnu Goru izloziti mogucnostima novog "revolucionarnog" prevrata, ukoliko se odluci da pokrade i te izbore, kao sto je pokrao one 1990. i 1992. Znali smo da su ti izbori bili kljucni trenutak za politicku stabilizaciju Crne Gore i njeno okretanje prema reformama u sustinskom smislu, a ne iskljucivo u retorickom. No, u tada jedinstvenom DPS-u, Bulatovic, Marovic, Djukanovic i Pejanoviceva, smatrali su da se sa prevarama moze ici dalje. U tom smislu, u najboljem Milosevicevom maniru, skrojili su izborni zakon prema svojim trenutnim politickim i drugim interesima. Posredstvom birackih spiskova, tajne policije i citave lepeze naoko sitnih manipulacija "dobili" su i te izbore. Kakvi su oni bili najbolje potvrdjuje nedavna izjava Predraga Bulatovica, koji je potvrdio sve sto je opozicija dokazivala - kradju crnogorskih izbora. I, eto - Crna Gora je tu. DPS se davi u vlastitom blatu, a Crna Gora je pred realnim mogucnostima "revolucionarnog prevrata, kaze na pocetku razgovora za "Nedjeljnu Nasu Borbu" lider Liberalnog saveza Crne Gore Slavko Perovic.

U nastavku odgovora na nase pitanje, kako bi okarakterisao aktuelnu politicku situaciju u Crnoj Gori, gospodin Perovic je kazao:

- U svemu tome je strasno sto i jedna i druga struja namecu podjele u narodu, kojima se trazi glava, ova ili ona, za nabijanje na kolac; sto se, u svrhu unutarpartijskog obracuna, zloupotrebljavaju bukvalno sve drzavne institucije, pocev od institucije predsjednika Republike, premijera, ministarskih funkcija, Ustavnog suda, drzavnog tuzioca, policije, televizije, radija, pa sve do "nezavisnih" medija i privatnih agencija. Tu su studenti, djaci, milicajci, borci, penzioneri, sindikat, domacice... Tragikomicni haos. Sto bi rekao onaj mucenik sa Lovcena - "ljudstvo malo, kud si zaslijepilo".

Taj obracun je - nastavlja Perovic - beskrupulozan, staljinisticki; u njemu se ne biraju sredstva, a svi se pozivaju na Ustav, zakon, statut. Kamere koje su bile na sjednicama opstinskih odbora DPS-a (zamislite - kamere drzavne televizije na opstinskim odborima jedne stranke, a kao, Crna Gora je u visestranacju) potpuno su razotkrile svu politicku i svaku drugu retardiranost te nesrecne stranke, i kod gradjana Crne Gore (pazite, ne naroda, vec gradjana) ucvrstile uvjerenje da se gradjanski pokret mora jacati, kako bi se taj primitivizam usmjerio u nepovrat istorije, poput rijeke koja se nasipima usmjerava u zeljenom pravcu.

Koji su pozitivni, a koji negativni efekti politicke krize u DPS-u? Cemu se, zapravo, treba radovati, a od cega bojati?

- Negativno je sto se jedan, da kazem, prirodan sukob u jednoj stranci, pa bila ona i vladajuca, ne rjesava sredstvima parlamentarne demokratije, vec se on izlio van institucija stranke i zahvatio sve pore drustva. Ta cinjenica razotkriva koliko su, zapravo, dugacki pipci tog neokomunistickog mastodonta koji sebe naziva Demokratskom partijom socijalista, koliko je velika nesreca sto su se lako dokopali vlasti, i doprinijeli sadasnjoj kukavnoj poziciji i Crne Gore i Srbije, kolika je nesreca sto su svoje drzavnicke i premijerske poslove ucili in vivo, preko nasih ledja, nasih sudbina, neodgovorno i brutalno. S druge strane, napravili bismo strasnu gresku ako bismo ih shvatili kao neku manjinu, nekoga ko se sistemom prevara nametnuo. Nije. Oni su iz glave cijela naroda, oni su lakmus opsteg civilizacijskog zaostatka, a sam temelj tog zaostatka nalazi se u sistemu utemeljenom 1945. DPS je poslednji stadij komunizma na ovim prostorima, stadij koji prijeti da predje u cistu mafiokratiju i ohlokratiju.

Pozitivno je sto je Djukanoviceva struja doprinijela, makar na retorickom planu, da se rijeci, kao sto su - reforme, ekonomski prosperitet, privatizacija, privatna svojina, Mediteran, Evropa, svijet, crnogorski interes, ravnopravnost - usvoje kao neki parametri o kojima treba razgovarati.

Pozitivno je sto se Milosevicev kult u Crnoj Gori razbio u paramparcad, sto Crna Gora potmulo preispituje sebe. Pozitivno je da se razoblicava uticaj (svih ovih decenija aktivnih) tzv. terazijskih crnogorskih velikosrba, koji su imali dominantan uticaj na desavanja u Crnoj Gori i Srbiji, na njihov nezavidan polozaj. Pozitivno je sto nikome ne pada na pamet da se pritisci koji dolaze iz Beograda izjednace sa zeljom bratskog srpskog naroda, vec se vide kao ocajnicki pokusaj ucvrscivanja jednog suludog politickog rezima. Pozitivno je puno toga, ali se bojim da se sve to nece znati iskoristiti. Svemu tome je potreban kreativan pristup, a za strukture DPS moze se vezati bilo koji atribut ali taj sigurno ne, osim ako se ne radi o "kreativnom" tumacenju zakona. Steta.

Liberalni savez je prilicno rezervisan prema tzv. reformskoj struji u redovima vladajucih socijalista, na osnovu cega se stekao utisak da vam je Bulatovic blizi (prihvatljiviji) od Djukanovica.

- Da se razumijemo, Djukanovic, Bulatovic i Marovic su punih osam godina na vlasti u Crnoj Gori. Ko ih je doveo? Slobodan Milosevic. Ko su bili najvjerniji saveznici Slobodana Milosevica? Oni. Ko je prvi poceo pricu o reformama, ljudskim pravima, tranziciji, demokratiji, privatnoj svojini, privatizaciji i ne znam cemu sve ne u Crnoj Gori. Liberalni savez Crne Gore. Ko je bio protiv rata? LSCG! Ko je prvi pomenuo Mediteran i Evropu? LSCG! Ko nas je zestoko, do gole fizicke ugrozenosti, svih ovih godina progonio zbog toga? Bulatovic, Djukanovic, Marovic. Ko je beskrupulozno varao u Crnoj Gori? Oni! Ko je to zorno pokazao na posljednjim izborima! Oni!

Ako su demokrate i reformatori, ko im je smetao svih ovih osam godina da makar nesto u tom smislu i naprave, a ne da ucvrste rezim lazne podjele vlasti, iza kojeg stoji najogoljeniji sistem jedinstva vlasti, kontrolisan iz neformalnih centara moci? Niko! Da li su preko puta sebe imali sjajnu, istinski demokratsku opoziciju u Crnoj Gori? Jesu. Jesmo li zbog nasih politickih stavova, koje oni sada ponavljaju naizust, bili oznaceni kao ustase, vatikanci, kominternovci, tudjmanovci, drljevicevci, miljenici Zapada (sic!)? Jesmo li leceli Tudjmanovim avionima, ljubili sahovnicu, vodili 9.000 Crnogoraca da kolju Srbe u Kninu? Ko nam je to sve smisljao, ko nas je zaustavljao sa paravojskama, ko nam je postavljao balvane? Oni. Ko nas je otpustao sa posla? Oni. Koliko su puta obecali, pa izigrali? Svaki put, bez izuzetka. Ko nas je slao, samo prije neki mjesec, na skandalozno sudjenje? Oni. Kako da im se vjeruje?

Niko u Crnoj Gori nece imati blanko potpis LSCG-a. Na kraju, Djukanovic nas ne treba. On misli da moze sam. S druge strane, njemu su se u zagrljaj bacili svi koji u politickom smislu ne postoje ili vrlo malo znace, ne bi li na taj nacin, s njegovih ramena, palo malo sjaja i ne njihova. Ja bih zazirao od takve "podrske". Upravo oni sire tako smijesne tvrdnje (tvrdnje koje ce demantovati svaki vrabac u Crnoj Gori, a kamoli pismeni covjek) da je Slavko Perovic blizi Bulatovicu. A ja postavljam pitanje i dajem odgovor - da nije bilo LSCG-a, da li bi Djukanovic danas mogao da kaze i "C" od Crne Gore? Ne. No, takve price su najbolji dokaz koliko smo jaki na terenu; one su najbolje ankete stabilnosti i stamenosti Liberalnog saveza CG.

U cemu vidite osnovnu razliku izmedju dvije suprotstavljene frakcije DPS-a?

- Bulatovicevu frakciju ne treba posebno komentarisati. Ona je predstavnik apsolutno najzaostalije politicke svijesti u Crnoj Gori. Umjesto kukumakanja po Crnoj Gori o kriminalu, njen prvi covjek je imao sve mehanizme da sprijeci konstituisanje takvog drustva u Crnoj Gori. Koji je to bio metod? Reci "ne" Milosevicu jos 1990, jednostavno ne ucestvovati u tome. E, ali pusta vlast! Bulatovica ni danas ne interesuje borba protiv kriminala - njega interesuje obnavljanje politicke moci u Crnoj Gori, a on licno je moze obnoviti samo njenim svodjenjem na nivo mjesne zajednice. On bi se tu osjecao kao kod kuce.

Zamislite, Bulatovic je nedavno izjavio da u Srbiji postoji milion i po zitelja crnogorskog porijekla. Znate li sto je zelio da poruci - ma vas, dolje, ima samo saka jada, kakva drzava, ravnopravnost itd. Da je to smisljeno kao strategija, potvrdjuju rijeci onoga manekena koji mu je pozdravio Kolasinski kongres, kada je izjavio - pozdravljam Vas u ime 600.000 clanova SPS-a. Poruka je - vas ima koliko clanova SPS-a, kakva drzava, kakva ravnopravnost! Bulatovic radi na ucvrscenju pozicije Slobodana Milosevica. Crna Gora je van dometa njegovih receptora. On je ne osjeca, on o njoj ima saznanja na nivou zagonetki, pitalica i poslovica, sto sve zajedno predstavlja vrlo opasnu cjelinu.

A sta je sa Djukanovicem?

- Djukanovic je na rijecima reformista, a u konkretnoj politickoj praksi autokrata. On mora doci u koliziju, jer ako se zele promjene, ako se zele reforme, one moraju biti sprovedene na osnovu liberalno-demokratskih kriterijuma. Ti kriterijumi bi, nuzno, ugrozili (ako ne i razorili) sve komunisticke mehanizme na osnovu kojih se odrzava na vlasti.

Po mehanizmima kojima raspolaze, nacinom njihovog koriscenja... Djukanovic se, sustinski, vrlo malo razlikuje od Slobodana Milosevica. Sebe i svoje prijatelje vidi kao glavne kapitaliste i sjutra "privatizovanoj" Crnoj Gori, koja je vec njegov posjed. Medjutim, sjajno je osjetio nezrelost srpske opozicije (zapravo, on jeste prava mjera poraza srpske opozicije) i u zadnjem trenutku je "otkacio" Milosevica. Inace bi sa njim, nuzno, "isao" u paketu. Time je ostvario povlascenu poziciju kod Amerikanaca, kojima je bitan samo utoliko ukoliko bude "dzojstik" za obuzdavanje Milosevica - ne za njegovo rusenje. Time podsjeca na Tita - bice unutar Crne Gore "reformator" i "demokrata" do neophodne visestranacke sminke, koja nikad nece moci da mu ugrozi superiornu poziciju, kao sto je Broz time plijenio Zapad, inace nezainteresovan za stanje sloboda u Jugoslaviji. Takve su procjene. Ali, mislim da dovoljno ne uvidja trusnost ovog podrucja, koje moze donijeti citavi niz za sada nepredvidljivih faktora. Mislim da pravi racun bez krcmara.

Sta je najpreci zadatak parlamentarnih opozicionih stranaka u Crnoj Gori?

- Crnogorska opozicija je imala istorijsku sansu da se pojavi kao najrelevantniji politicki cinilac u Crnoj Gori i da, jednostavno, izdiktira i jednoj i drugoj strani uslove za predstojece izbore, da obezbijedi fer uslove i da, na taj nacin, najkvalitetnije ugrozi Milosevica i pojavi se sa ogromnim kredibilitetom pred medjunarodnom javnoscu.

Dakle, bila se ukazala sansa da postane jezicak na vagi, da iz toga izvuce politicku korist. Medjutim, gospodin Kilibarda je bio protiv toga, nazalost. Mozda situacija nije dovoljno shvacena. Ne znam. Opozicija, kao i sve demokratske snage i pojedinci moraju insistirati vec sada da se izbori precizno zakazu, moraju insistirati na posmatracima OEBS-a tokom citave kampanje, pa, ako hocete, i njene pripreme, moraju insistirati na svim (doslovce svim) tehnoloskim sredstvima koja su primijenjena nedavno u Albaniji i Bosni, moraju insistirati na Crnoj Gori kao jednoj izbornoj jedinici i moraju insistirati na jedinstvenom birackom spisku za citavu Crnu Goru. Sve to, i jos mnogo toga - stalno, svakodnevno, uporno.

Mora se shvatiti da je DPS prolazan, da ovaj sukob ubrzava njegov odlazak, a da strukture koje prezive nikada vise ne smiju imati superiornu poziciju vlastodrsca. U istoj mjeri kojom treba podrzati sve poteze tzv. reformista prema Zapadu, u istoj mjeri treba ih natjerati na sustinske promjene u crnogorskom drustvu. To je osnovna uloga crnogorske demokratske opozicije, kako je ja vidim.

Kakva je sada pozicija Liberalnog saveza, i da li je u krizi njegovo koaliciono partnerstvo sa Narodnom strankom?

- Nema nikakve krize u koaliciji. Ja mogu da razumijem Kilibardino utrcavanje u Djukanovica. NJegova stranka je dozivjela strasan potres, cije se posljedice duboko osjecaju u tkivu koje je ostalo oko Kilibarde. Razrjesenje toga potresa je u rukama Ustavnog suda Crne Gore. S druge strane, gospodin Djukanovic ostvaruje sustinske odrednice programa Narodne stranke, kada se to tice drzavnog statusa Crne Gore. Njihovo zajednicko geslo je: "Sa Srbijom da, pod Srbijom ne." (Kuriozitet je da je te rijeci prvi uzviknuo Stjepan Radic, vodja Hrvatske seljacke stranke, jos daleke 1919.) Djukanovic ostvaruje taj program koristeci retoriku LSCG-a.

Mi u koaliciju nijesmo usli zbog Djukanovica ili Bulatovica, vec zbog donosenja citavog seta zakona koji su trebalo da stvore demokratsku infrastrukturu u Crnoj Gori. Sansa se, kazem, bila ukazala. Zbog svega toga, sada je nuzno da do izrazaja dodju nase specificnosti, kako bi se razlike uocile, i kako bi se politicka javnost prema njima odredila.

Ima ljudi koji podrzavaju stav Kilibarde, ima ljudi koji podrzavaju nas. Mi smo uvijek zeljeli da budemo precizni, da ne ostavljamo nedoumice. Neko to hoce, najcesce zlonamjerno, da pretvori u rigidnost, a mi to definisemo kao principijelnost. Ko dozivljava politiku kao umijece permanentne prevare, podvale i lazi - neka mu je svaka cast. Mi se tim poslom ne bavimo.

Smatrate li da udruzena parlamentarna opozicija treba da na predsjednicke izbore izadje sa jednim kandidatom? Ukoliko se ne postigne dogovor o tome, odnosno ako jedinstvenog kandidata ne istakne "Narodna sloga", da li ce liberali imati kandidata za predsjednika Crne Gore?

- Sto se tice LSCG-a, to je otvoreno pitanje. Mi na njega jos nemamo odgovor, ali cemo ga ubrzo imati.