Sreda, 3. decembar 1997.

Ministre, podnesite ostavku

Misa Brkic

Finansijske malverzacije i iz njih nastali politicki skandali kostali su ministarskih funkcija dvojicu uglednih ruskih reformista - Cubajsa i Njemcova i ceskog plisanog reformistu - Vaclava Klausa. Tako to biva u postkomunistickim zemljama koje su, ne samo na recima, ozbiljno zagazile u demokratsko preoblikovanje i gde se normalno polazu racuni za obavljanje javnih poslova.

Srbija nema srece sa svojim ministrima, a nekoliko ministarskih afera polednjih godina potvrdjuje da je ovo zemlja u kojoj se racuni polazu samo na jednom mestu i nikome vise. Za pricu o srpskoj demokratskoj tranziciji nije vise ni vazno jesu li ljudi, koji su izabrani na ministarske funkcije, sposobni i kompetentni da vode pojedine resore. Vecina njih, uostalom, uspesno je dokazivala da su neuspesni i to im je i bila najbolja "preporuka" da nastave s ministrovanjem.

Sa stanovista demokratizacije drustva mnogo je bilo znacajnije upozorenje da na ministarska mesta ne treba postavljati direktore pojedinih preduzeca i da im ne treba dozvoliti dvojni status. Vlast u Srbiji oholo se oglusila o ove sugestije i time unapred diskvalifikovala ministarski kabinet premijera Marjanovica, koji je licnim primerom overio drzavni nemoral vladajucih socijalista. Niko i nikakvi potezi ne mogu vise oprati Mirka Marjanovica koji je svoju premijersku karijeru ugradio u gasni aranzman "Progresa", ili Dragana Tomica koji je kao ministar-koordinator "kapom i sakom" grabio primarnu emisiju i kredite za svoj "Simpo".

Najnoviji primer ministarskog bescasca je slucaj Milana Beka, misterioznog biznismena s Bahama, kome je poverena privatizacija u Srbiji. Beko je, dakle, ucestvujuci na sednici vlade (kao ministar) doneo odluku o prodaji 70 (ili 50) miliona maraka drzavnih para (otkud drzavi Srbiji devize?), a potom otrcao u svoju privatnu firmu i kao vlasnik dinarima kupio "vladine" devize.

Nikakvo naknadno "javno pranje" ministarskog obraza ne moze sacuvati autoritet Milana Beka. Koliko ministar za privatizaciju ne razume razmere skandala u koji je umesan potvrdjuje njegova izjava da nije kupio deset miliona, vec "samo" 435 hiljada maraka. I da je kupio hiljadu maraka, bio bi to dovoljan razlog da ga premijer (ili parlament) smeni s ministarskog mesta. Jer, kako cemo Milanu Beku verovati da u privatizaciji posteno prodaje drustvene firme kad je licne interese stavio u prvi plan u operaciji prodaje "drzavnih" deviza.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /