MARIJA VOGRIC, AUTOR "RATA IZ LJUBAVI", PRVE SLOVENACKE KNJIGE KOJA JE OD '90. PREVEDENA I OBJAVLJENA U NOVOJ JUGOSLAVIJI

Svaki narod sebe najvise ugrozava svojim delima i zato se pred sopstvenim zlom ne moze pobeci. Stoga svi nasi narodi moraju u sopstvenim glavama iskristalisati zlo i dobro, kaze Marija Vogric

"Odbijam neprijateljstvo koje covecanstvu nikada u proslosti nije donelo nista. Za one koji posezu za njim nema ni sadasnjosti ni buducnosti. Necu da budem medju njima. Ni danas ni sutra", napisala je slovenacka knjizevnica Marija Vogric u predgovoru prve knjige svoje trilogije "Rat iz ljubavi" koja je ovih dana objavljena u izdanju beogradskog "Dan grafa" i promovisana pred beogradskom publikom. Kuriozitet vezan za ovu knjigu, odnosno trilogiju, je dvostruk. Prvo, "Rat iz ljubavi" ni po cemu ne spada medju dnevnicko-memoarske beleske poput ispovesti sto su ih javnosti ponudili Veljko Kadijevic, Borisav Jovic, Stipe Mesic i ostali saucesnici rasturanja Jugoslavije. Drugo, to je prva knjiga koja je posle raspada SFRJ sa slovenackog prevedena i objavljena na prostorima nove Jugoslavije. A "onima koji se ljute na pisca" Marija Vogric porucuje da "jedan roman nece spreciti ratove".

- Trilogija, a narocito prva knjiga, je odraz mojih emocija podstaknutih pocetkom sukoba u Sloveniji '91 i dizanjem u vazduh skladista oruzja na Crnom vrhu, nedaleko od moje kuce. Pisala sam je sa puno ogorcenja i zalosti. Moji junaci su obicni ali stvarni ljudi pogodjeni strahotom rata, vojnici, oficiri, njihove porodice, prijatelji. To je moj protest protiv nasilja, rata i mrznje, opomena za buduce generacije da covek moze biti covek samo ako zelje i potrebe drugih ljudi uvazava koliko i svoju potrebu za zivotom i suzivotom sa narodima na planeti.

Sta je, posle svega, buducnost naroda bivse Jugoslavije?

- Vecina tih naroda godinama i decenijama nece zaleciti rane rata, tragedije i stradanja. Da ne govorimo o ranama u dusi koje se ne vide ili o ljudima kojih vise nema i nista ih ne moze vratiti. Koliko dugo cemo leciti te rane ne znam ali je strasno sto se mrznja prenosi dalje, mrznja i zelja za osvetom. To je negativna hipoteka koju cemo manje ili vise svi na ovom delu planete nositi.

Koliko je politicko (ne)prijateljstvo ovovremenskih politickih vodja smetnja uspostavljanju veza medju gradjanima donedavno zajednicke Jugoslavije?

- Na jednoj od prvih promocija knjige u Sloveniji rekla sam da bi svi narodi svoje glavne politicare morali poslati u penziju, politicki ih likvidirati i ostaviti ih da rade ono sto znaju. Jer, pokazalo se, drzavnicki posao nisu znali, ni jedni ni drugi, ni treci... Za mene je najveca tragedija, a ujedno je i zakonitost, sto su svi ti ljudi koji su upropastili Jugoslaviju i svoje narode u svim republikama i dalje na vlasti. Zasto? Jer uvek iznova manipulisu ljudima koji nece da razmisljaju svojom glavom i trezveno analiziraju sta je bilo pre, sta je bilo dobro a sta ne i sta su ti konkretni politicari uradili da nam je danas ovako kako jeste. Rekli su - mi smo vas oslobodili. A ljudi ce, pre ili kasnije, u to sam sigurna, pitati: a sta mi to imamo od te slobode, kamo i kako nas ovi vuku, zar smo normalni sto ih jos trpimo.

Mislite li da ljudi imaju dovoljno hrabrosti, moci i politicke zrelosti da to uskoro urade?

- To je drustvena zakonitost. Mora doci vreme da ljudi izbore te promene. Uostalom, svaki narod sebe najvise ugrozava svojim delima i zato se pred sopstvenim zlom ne moze pobeci. Stoga svi nasi narodi moraju u sopstvenim glavama iskristalisati zlo i dobro. A ostankom na vlasti ovi politicari samo pospesuju zabludu da je dobro to sto su uradili. Pri tom, nesto moraju znati - da ni jedna laz nije vecna.

V. Ilic