OKRUGLI STO “NASE BORBE" - “KUDA IDE CRNA GORA", ODRZAN U PODGORICI 6. DECEMBRA (6)

Manjinski narodi - faktor razdora ili dobrosusedstva

Albanci u Crnoj Gori predstavljaju specifikum u pogledu jezika, istorije i kulturnog nasledja, pa ovu posebnost moramo zastititi valjanim zakonima. Logicna je distanca manjinskih naroda od Slobodana Milosevica

Predrag Popovic (Narodna stranka)

- Aktuelna politicka kriza se jako manifestovala na pitanju manjinskih naroda u Crnoj Gori i to dvojako. Prvo, sto je osnazilo uvjerenje kod vecinskog dijela crnogorskog naroda da manjinski narodi nijesu remetilacki faktor koji moze ugroziti temelje nase drzave i, drugo, koje proizilazi iz ovog prvog, sto je na osnovu takvog pristupa, manjinski narod odgovorio, upravo suprotno onome sto je o njemu doskora mislila vladajuca vecina. Dakle, kada se tom pitanju pridje s druge strane, demokratski, tek tada se moze uociti koliko je pogresna procjena o tom pitanju i kod jednih i kod drugih uticala na stvaranje uzajamnog nepovjerenja.

Postavlja se pitanje: sta je opredjeljivalo manjinske narode da u vecini svoj glas daju Milu Djukanovicu? Naprosto uvjerenje da je jedino ovakvom politickom orijentacijom - Milo Djukanovic danas, a sjutra neko drugi - moguce dobiti njihovo povjerenje. Borba za bolji i dostojanstveniji zivot i iskrena zelja onoga ko se kandiduje za predsjednika Republike da pomogne svojim djelovanjem uspostavljanju demokratske infrastrukture, kao preduslova prosperiteta na svim poljima, jeste orijentir za dobijanje povjerenja ne samo od manjinskih naroda. Ako i oni postupe slicno vecinskom narodu, onda to moze da bude samo kvalitet onoga ko bude izabran za predsjednika, ali ujedno i velika obaveza da na adekvatan nacin odgovori, posebno iz razloga sto se niko od manjinskih naroda nije negativno odredio prema pitanju drzavno-pravnog statusa Crne Gore i njihovog javnog stava da se u odnose Srbije i Crne Gore nece mijesati.

SDA jasno kaze da podrzava projekat SRJ, DUA to pitanje ostavlja nama na rjesavanje, trazeci za sebe obezbjedjenje normalnih uslova za zivot, komunikaciju sa svojim maticnim narodom. Demokratski savez u Crnoj Gori se, takodje, nije negativno odredjivao prema tom pitanju. Svi oni izlaze na izbore i zele aktivno ucesce u rjesavanju svih problema vezanih za demokratski prosperitet Crne Gore, za razliku od onoga sto se desava u Srbiji. Vi, recimo, tamo imate problem Kosova, odnosno Albanaca. Ovdje, kod nas, tog problema nema.

Zato je pitanje manjinskih naroda dvostruko pitanje - s kojim ciljem? Dakle, zelite li da imate manjinski narod koji ce ucestvovati u razvoju te zemlje ili zelite da na stvaranju latentnih sukoba s tim narodom odrzavate svoju vlast? To su, direktno ili indirektno, radili oni koji su pripadali politickoj grupaciji Momira Bulatovica.

Manjinsko pitanje, objektivno, nije moglo uticati na povecanje konfliktnosti zato sto su na takav rasplet mogle i htjele uticati manjine. Ne, vec prvenstveno zbog Bulatovicevog, i njegovih satelita, vulgarnog instrumentalizovanja tog osjetljivog pitanja u svrhe svoje predizborne kampanje.

Zablude o gradjanskoj drzavi
Demokratska unija Albanaca je ogorcena postupkom nekih visokorukovodecih ljudi koji prebrojavanje glasova vrse po nacionalnom, opstinskom ili geografsko-regionalnom kljucu. To, naravno, vrijedja Albance, Muslimane i druge, pogotovu ako smo prihvatili cinjenicu gradjanskog ustrojstva Crne Gore u kojoj mora biti garantovano osnovno temeljno ustavno biracko pravo svakom gradjaninu. Izgleda da smo bili u zabludi jer, nakon svega, da se zakljuciti da je Crna Gora vise licila, i bila, drzava partijskog tipa, autoritarna, s prenaglasenim liderizmom i individualnim karijerizmom - rekao je Fuad Nimani.

Ako vi unaprijed osudite namjere jednog naroda pogresno i na osnovu toga suda vrsite propagandu protiv njega, onda je sasvim izvjesno da ce on utociste potraziti kod onoga koji ga stiti od takve vrste propagande. Nijesu Muslimani, Bosnjaci, Albanci, katolici i ostali krivi sto ih je Bulatovic proglasio remetilackim faktorom po drzavu zato sto mu nijesu dali povjerenje. Oni su postupili suprotno kada su 1992. umjesto Kosticu svoj glas dali upravo Bulatovicu. Dakle, ni tada ni sada se nijesu opredjeljivali izmedju svog kandidata i kandidata iz redova crnogorskog naroda, vec izmedju dva Crnogorca. Nije bio u pitanju njihov odnos prema srpstvu i pravoslavlju, kako ga sada vulgarnacionalisti postavljaju, vec prije svega prema programu i onome sta koji kandidat nudi.

Godine 1992. u odnosu na Branka Kostica, kao manje zlo, bio je izabran Momir Bulatovic, zato sto je Kostic u to vrijeme nudio, bolje reci prijetio, doduse mnogo manje prije cetiri godine nego sto to danas radi Bulatovic. Zbog toga je njihovo opredjeljenje bilo tada vecinsko za Bulatovica, jer su njih dvojica bili u drugom krugu. U ovom trenutku, izmedju dvije opcije koje su se javile, normalno je bilo da njihova reakcija bude onakva kakva je.

Fuad Nimani (Demokratska unija Albanaca)

- U nacelu svog programskog opredjeljenja Demokratska unija Albanaca nema namjeru da se mijesa u pitanje kakvu drzavu zele da stvore dva bratska naroda, ali cemo se zdusno zalagati na artikulisanju zahtjeva Albanaca Crne Gore za rjesavanje njihovog dosadasnjeg nerijesenog pravnog statusa, s dobrom namjerom i napomenom da Albanci vide sebe u Crnoj Gori kao ravnopravnog cinioca federalne zajednice, koji su svoju istorijsku sudbinu povezali sa drugim gradjanima Crne Gore, jer je uciteljica zivota tako htjela, a ona je prema njima bila neumoljiva, te predstavljamo unikatni primjer kako nije trebalo biti, da se bez pitanja i volje jednog naroda rasparca u pet drzava.

No, ipak, moramo biti realni, a realnost je samo jedna da Albanci u Crnoj Gori predstavljaju specifikum u pogledu jezika, istorije i kulturnog nasljedja pa ovu posebnost moramo zastititi valjanim zakonima. Dobra polazna osnova za ovo predstavlja postignut sporazum sa jednim krilom DPS-a i parlamentarnom opozicijom.

DUA smatra da ce demokratizacija Crne Gore i te kako uticati na demokratizaciju druge federalne jedinice, koja, moramo priznati, momentalno luta na iznalazenju rjesenja, koja nas asocira na brod koji se nalazi na otvorenom moru, koji talasi vuku cas naprijed cas nazad. Zasto i to ne reci - cas na Istok, a sve manje na Zapad, s cvrstim kormilarom partijskog centralistickog ustrojstva, koje ce na kraju dozivjeti brodolom.

Mi moramo priznati i to danas javno cinimo da hrabrost i mudrost gospodina Mila Djukanovica i njegovog sirokog tima zasluzuje posebnu paznju i zahvalnost sto je smogao snage da kaze jedno veliko NE prevazidjenoj politici balkanskog stila sitnih prevara, konstruisanoj populizmom, ultranacionalizmom, hegemonizmom, koja je vrlo retrogradna, besperspektivna za prag 21. vijeka, politici koja bi razarala Crnu Goru i drugu federalnu jedinicu.

Na koncu konca, Crna Gora ce ici tamo i onim putem kako je izrazena volja dijela birackog tijela, ukoliko se ne zeli javno reci i priznati da su Albanci, Muslimani, Hrvati i jos neki drugi - gradjani drugog reda i da im se treba oduzeti gradjansko ustavno temeljno pravo glasa, svesti ih samo na puki numericki broj u broju stanovnika. Gospodo, na to Albanci nikada nece pristati, jer taj polozaj je ispod casti i dostojanstva Albanaca u Crnoj Gori koji su svoji na svome.

Dupli zid sankcija
Treba li govoriti o necemu sto se zove nagovjestaj otvaranja Crne Gore, zar je cudno da manjinski narod, recimo Hrvati, daju podrsku konceptu otvaranja Crne Gore i otvaranju Debelog brijega? Jer, Crna Gora je pod duplim rezimom sankcija - jedan je spoljni zid sankcija, a drugi je zid sankcija koji je uveo rezim gospodina Slobodana Milosevica. Zid smrti! U tom duplom zidu smrti, u kojem se ocigledno vrtimo, normalno je ocekivati da ce Hrvati traziti otvaranje granice na Debelom brijegu. Normalno je ocekivati da ce albanski narod dobro docekati otvaranje Sukobina, Vrmose i ostalih granicnih prelaza pored zatvorenog Bozaja. Normalno je ocekivati da ce i Muslimani tom konceptu dati podrsku.
Takodje, cinjenica je da je u posljednjih par mjeseci skinuta maska laznih ljevicara. Mi smo citavo vrijeme upozoravali da je u Crnoj Gori, kao i u Srbiji, na vlati lazna ljevica, internacionalizam. Nastupi gospodina Bulatovica tokom izborne kampanje su vrlo indikativni. To je cista nacional-socijalisticka matrica. Cime su oni gadjali gospodina Djukanovica: "Milo Turcine", Milo Djekaj", casne sestre i slicno - rekao je Zarko Rakcevic.

Zarko Rakcevic (Socijaldemokratska partija Crne Gore)

- Sta je uticalo da se manjinski narodi u Crnoj Gori opredijele za politicku opciju koju personifikuje gospodin Milo Djukanovic? Poslije Hrvatske, poslije BiH, poslije Kosova, mislim da je logicna distanca manjinskih naroda od Slobodana Milosevica. To je jedna konstatacija. Treba li govoriti o necemu sto je zabiljezeno tokom kampanje o mitomaniji, o primitivnom nacionalnom socijalizmu, koji je karakterisao nastupe g. Bulatovica.

Esad Kocan (“Monitor")

- Imali smo manjinske narode u Crnoj Gori koji se, kao i njihove partije, nijesu mogli uklopiti u taj projekat, a pokazalo se vrlo vaznim da je nivo njihove integracije u crnogorsko drustvo mnogo veci nego nivo integracije manjinskih naroda u Srbiji. Mogucnost da one budu integrisane, da se osjete djelovima drustva je, naravno, u najvecem zasluga demokratskih partija u Crnoj Gori i nezavisnih drustvenih pokreta koji su nastali.

Bulatovic ide na stvaranje stalne konfuzije. Mi ozbiljno razgovaramo o tome zasto su manjinski narodi glasali za Djukanovica, nacionalne i ne znam kakve druge homogenizacije?

Ja sam siguran u to da je Momir Bulatovic duboko svjestan jedne druge cinjenice, a to je da na ovim prostorima njega nijesu iznevjerili manjinski narodi vec vecinski narod. On je iznevjerio maticu. Od prvih izbora ova ekspozitura rezima u Crnoj Gori funkcionisala je po jednom modelu: imamo neprijatelja - Ante Markovica; imamo neprijatelja - Dubrovnik, inflaciju... a sada je trebalo da to budu casne sestre, Muslimani, Bosnjaci, Albanci - to su neprijatelji. I posto se znalo da ce oni glasati za Djukanovica, to je trebalo da rastjera Crnogorce, Srbe, pravoslavce od njega. Oni su pokazali da ne prihvataju tu logiku i oni su “iznevjerili" Bulatovica i to je plus za ulaganje u buducnost.

Slobodan Franovic (Crnogorski helsinski komitet)

- Sto se tice pitanja polozaja manjina i ostvarivanja posebnih prava pripadnika manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori, moram reci da je taj nivo prava dozivio jedan pad poslije 1989. godine i da je on i sada mozda nizi od onoga nivoa koji je postojao u vrijeme bivse drzave SFRJ, a nizi mozda i od onoga nivoa koji je postojao u posljednjim godinama postojanja nezavisne drzave Crne Gore.

Da ponovim, ono sto je svima poznato - da je tradicija medjusobnog postovanja i uvazavanja u Crnoj Gori, posebno u pojedinim podrucjima Crne Gore, postojala i od ranije. O tome ne treba mnogo pricati, dovoljno je procitati knjige Marka Miljanova Popovica, procitati sta on kaze za jezike. Mi se danas zgrazavamo kada neko (ne mi, nego u javnoti) spomene, recimo, kod nas pitanje albanskog jezika, pa kad neko kaze (bilo je rijeci na parlamentu) da treba otvoriti katedru za albanski jezik i to je docekano na noz.

A Marko Miljanov kaze: “Obadva jezika jesu potpuno moji". I naravno i obratno naski, kako se tada govorilo. Ta tradicija je postojala u Crnoj Gori i ona je ocuvana i u ovim teskim vremenima, poslije 1989. godine kada smo imali razgradnju drzave SFRJ u ratu i gdje je osporavana mogucnost zajednickog zivota. Pokusali su da nas sve ubijede da nije moguc zajednicki zivot, da su potrebna preseljenja stanovnistva, pratila su to etnicka ciscenja, pa su ih oni zvali humana preseljenja stanovnistva, sto je jedna uzasna kontradiktornost.

Ta politika nacionalnog i etnickog inzenjeringa je i danas ziva. Sada u Crnoj Gori imamo situaciju koja je, po meni, pocela da se popravlja, jer ovaj sporazum koji je sklopljen 1. septembra za mene je kapitalna stvar. Naravno, to je samo jedan pocetni korak, ali je veoma vazan ako mi zelimo da udjemo u tranziciju i, narocito, da izbjegnemo ozbiljne konflikte. Mi moramo medjusobno da razgovaramo, da trazimo neka rjesenja koja ce biti prihvatljiva za sto veci broj politickih i drugih subjekata.

Dalje, posebno je vazno sto u svemu ovome ucestvuju i predstavnici manjinskih nacionalnih zajednica koje zive u Crnoj Gori, koje su tu autohtone i Crna Gora je jednako njihova drzava kao i svih nas ostalih i to je jedna situacija koju nemamo u postjugoslovenskim zemljama. Ni u jednoj to ne mozete naci, da ne kazem u Srbiji gdje je najlosija situacija.

Na Kosovu aparthejd balkanskog tipa
- Na Kosovu imamo jedan rezim koji smo mi u nasim izvjestajima nazvali - jedan novi aparthejd balkanskog tipa. To sto sada imamo u Crnoj Gori je veoma pozitivno. Crna Gora je po teritoriji i po broju stanovnika mala drzava, ali je velika po nekim stvarima koje su ovdje pocele. Posebno je velika po ovome sto je ocuvano do sada.
Kao covjek koji radi u nevladinoj organizaciji mislim da to stanje jos ne zadovoljava, ali ipak to je jedno, s obzirom na situaciju u regionu, dobro polaziste za dalje unapredjivanje. Sada mi od strane onoga ko vrsi vlast, a to je SPS, JUL i neki drugi politicki, parapoliticki cinioci, ciji je reprezent Slobodan Milosevic i njegova supruga Mirjana Markovic, imamo najveci napad na manjine.
Mi smo pratili ove izbore i naravno stampu koja izlazi u Beogradu, a koja se u znacajnim tirazima prodaje u Crnoj Gori i znatno utice na formiranje javnog mnjenja. Nije samo bilo napada na manjine poslije izbora. Podsjeticu vas na konferenciju za stampu gospodina Ivice Dacica koji uoci drugog kruga izbora takodje govori o balistima, islamskim fundamentalistima, ustaskim separatistima, katolickom klerikalizmu itd. Nakon izbora je dosao najveci napad bas na pripadnike manjina i na te vrijednosti koje bi u Crnoj Gori morali po svaku cijenu ocuvati i unaprijediti - rekao je Slobodan Franovic.

Nastavlja se

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /