nedelja, 1. februar 1997.

Nova faza o obracunima zavadjenih frakcija DPS

Terorizam (kao) nastavak “dogadjanja naroda"

Ocigledno je da su zavadjeni DPS-ovci presli na tron krajnje opasnih optuzbi, zaboravljajuci pri tom da time obostrano pojacavaju dozu straha u vec uplasenom narodu

Bozidar I. Milicic

Sluzbeni automobil komandanta Specijalnih jedinica MUP Crne gore Veselina Veljovica unisten je podmetanjem eksplozivne naprave u ranim jutarnjim satima 24. januara. Skoro istovremeno na slican nacin stradao je i putnicki automobil Smiljane Djurisic, zaposlene u Klubu privrednika u Podgorici. Dan ranije Vlajko Zekovic krisom je zapalio sijeno svom komsiji Lakicu Radunovicu, ocu dr Miodraga, direktora beranske bolnice i predsjednika opstinskog DPS. Nakon hapsenja, legitimisuci se pristalicom politike Momira Bulatovica ucesnikom njegovih mitinga, zekovic je priznao paljevinu i izjavi da je to uradio iz osvete dr Radunovicu kao predstavnku druge politicke opcije.

Nepoznato lice podmetnulo je eksplozivnu napravu i ispod sluzbenog automobila Darka Raspopovica, jednog od inspektora Sluzbe drzavne bezbjednosti. Ucinjeno je to nocu izmedju 27. i 28. januara. Unisten je skupocjeni automobil i druge stete nije bilo.

MUP nije nista konkretnije saopstio u vezi sa podmetanjem “paklenih masina" pod automobile osim sto je obavijestio da preduzima opsezne mjere na pronalazenju njihovih pocinilaca. Podgoricka “Pobjeda" je iz policijskih izvora saznala “da ima indicija da bi dvije prve eksplozije mogle biti pocetak diverzantskih akcija kao nastavak politickih sukoba u Crnoj Gori". Ne navodeci nalaze istrage, Filip Vujanovic, ministar policije i mandatar za sastav nove Vlade ustvrdio je da je odmetanje eksplozije pod automobil komandanta SJ MUP “apsolutno teroristicki akt, izvrsen na jedan krajnje profesionalan nacin", koji, kako je dodao, ima politiku pozadinu, kao i paljevina sijean u Beranama.

Ako se ima u vidu da su jedinice Veselina Veljovica obezbjedjivale zgradu Vlade prilikom “mirne setnje" Bulatovicevih pristalica i njegova izjava da policijske snage po cijenu ljudskih zrtava ne bi dozvolile fizicki kontakt demonstranata sa predsjednikom Djukanovicem, moglo bi se zakljuciti da je bivsi predsjednik Crne Gore promijenio nacin djelovanja u dokazivanju “izborne kradje". Nema, medjutim, dokaza da su navedene eksplozije izvrsene po nalogu organizovane politicke grupe,a li one se i hronoloski i intenzitetom uklapaju u dramaticnost sukoba dvije (nepomirljive) frakcije DPS. Zato ne cudi sto sada jedni druge optuzuju za terorizam. Prvi je to uradio Milo Djukanovic, U intervju Radio-Indeksu on Bulatovicev napad na Vladu vidi kao “nasilje i vandalizam kojim je trebalo ugroziti i ustavni poredak Crne Gore". “Na taj nacin je, gospodin Bulatovic sebe kvalifikovao ne vise kao neku politicku grupaciju, vec kao teroristicku organizaciju, koja je, kao sto znate, primjenila najcrnje nasilje prema drzavnim sluzbenicima, bacajuci bombe i pucajuci na pripadnike MUP" - rekao je novoizabrani crnogorski predsjednik.

Bulatovicevci su uzvratili u istom stilu. Za njih vlast Mila Djukanovica nije samo “lopovska, osiona, kriminaliziovana", vec sada i “policijsko-teroristicka". Hapsenje pojedinaca koji su se istakli u obracunu sa policijom kvalifikuje se kao “nasilje drzave" nad mirnim gradjanima.

Pozivajuci svoje dojucerasnje saborce na razum, sjutradan je opstinsko rukovodstvo DPS Podgorice odgovorilo bulatovicevcima, nazivajuci ih “politickim trabantima, iscasenog politickog i ljudskog uma", koji su “skloni politickom i klasicnom terorizmu".

Ocigledno je da su zavadjeni DPS-ovci presli na teren krajnje opasnih optuzbi, zaboravljajuci pri tom da time obostrano pojacavaju dozu straha u vec uplasenom narodu. Jos kad u tom verbalnom ratu sporadicno odjekne i poneka eksplozija automobila (dobro osmisljena i izvedena), onda se vec moze postaviti logicno pitanje u kakvom ce se to politickom ambijentu odrzati vanredni izbori najavljeni za kraj maja.

Drzavni tuzilac Crne Gore Vladimir Supovic kaze za “Nasu Borbu" da se “svako ko putem eksplozije ili pozara pokusava da namjerno ugrozi drzavno-pravni pordak i stvori nemir i strah kod gradjana, prema zakonu, smatra teroristom, a njegova aktivnost terorizmom".

“Ako se podje od najopstije definicije terorizma - kao svake aktivnosti koja je usmjerena da izazove strah i osjecaj nesigurnosti kod gradjana ili grupa gradjana, pa do uze krivicno-pravne definicije toga pojma, onda nema sumnje da su u aktivnostima Bulatovica i njegovih saradnika ostvareni svi elementi koji zasluzuju tu kvalifikaciju" - kategorican je Dragan Soc, potpredsjednik Narodne stranke i republicki poslanik.

U javnosti su inace podijeljena misljenja o tome kako okvalifikovati ono sto se desilo 14. januara navece i kasnije. Ima i onih koji te dogadjaje oznacavaju kao pokusaj drzavnog udara i terorizam (njima, naglasava Soc, pripada i Narodna stranka), a i onih koji se uz osudu Bulatovica uzdrzavaju od navedenih kvalifikacija. Sigurno je, medjutim, jedno - Crna Gora je usla u dramaticnu fazu krize koja traje od prvih podjela u DPS. Ta dramaticnost se pojacava i time sto Momir Bulatovic, najavljeni pisac “Crne knjige" ne odustaje od svojih zahtjeva i sto su udarna snaga njegovih demonstracija ljudi koje sve manje zanimaju “pokradeni glasovi", a sve vise anarhija, osveta, nerede i nasilje, sto pokazuje i slucaj u Beranama.

Zato ocjena ministra Vujanovica nije bez osnova. Medjutim, na osnovu nje, bez konkretnih dokaza, tesko je zasnivati analizu sadasnje aktuelne politicke situacije u Crnoj Gori. Podmetanja bombi i eksplozija pod automobile u sitne sate bilo je u Crnoj Gori i za vrijeme sloznog DPS, pa ih niko nije kvalifikovao kao teroriticke akcije. Najveci broj tih incidenata policija nije cak ni rasvijetlila do kraja.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /