nedelja, 8. februar 1997.

KOSOVO: DA LI CE PROLECE KASNITI

Strah i nada sa Zapada

Koliko god oba naroda na Kosmetu izgledaju suprotstavljeno, koliko god da su odvojeni i odista vode paralelne zivote u paralelnim drzavama, muke, brige i strahovi su im - isti

Jovan Radovanovic

Da li ce prolece na Kosovu i Metohiji i ove godine da kasni?

“Situacija se sve vise usloznjava" - sto bi rekao glavni junak sjajnog madjarskog filma “Svedok"...

Unutrasnje tenzije u juznoj srpskoj pokrajini iz dana u dan narastaju, opasno se priblizavajuci eksploziji. Svet - tacnije SAD, a u poslednje vreme sve vise i Evropska unija - pojacava pritisak na Milosevica u strahu da bi, ako do eksplozije na Kosmetu dodje, lanacanu reakciju, kojom bi se vatra prenela i na susedne zemlje, tesko iko mogao da kontrolise.

Prvi prolecni mesec mart je mesec izbora za predsednika i institucije “Kosova republike", ali i vreme kada ce se na famoznom Milosevicevom kanabeu naci nemacki i francuski ministrar spoljnih poslova, Kinkel i Vedrin, da ne govorimo o emisarima Bila Klintona, OEBS-a, Saveta Evrope, Evropske Unije, vatikanskog Svetog Eudjidija, Grka koji se nude kao posrednici, predstavnika Tirane, a ne treba iskljucivati ni Ruse koji se, doduse, zabavljeni svojim jadom, ovim povodom nisu do sada oglasavali... Tesko je u ovom trenutku predvideti ne samo strateski, vec i takticki pristup jugoslovenskog predsednika u buducim razgovorima koji ce za jednu od centralnih tema imati normalizaciju stanja na Kosovu. Moze se samo naslutiti da ce, uza svu njegovu pregovaracku vestinu, morati makar da obeca da ce nekim zahtevima Zapada, koji se tako “drsko mesa u nase unutrasnje stvari", izaci u susret.

“Nocna vojska" kosovskih Albanaca...

Govoreci jezikom aktivista omiljene predsednikove partije, “na terenu" stvari stoje jos gore. Misteriozna, a sve vidljivija i uticajnija “Oslobodilacka vojska Kosova", pored teroristickih prepada na predstavnike vlasti i lojalne Albance, prema mnogim svedocenjima nocu vec vlada delom kosmetske teritorije, legitimisuci okasnele putnike na drumovima Drenice, kontrolisuci valjanost vozackih dozvola i oduzimajuci oruzje od neopreznih Srba. Oni koji su se s njima susreli, vele da se ponasaju strogo, da zele da pokazu da su oni “vlast" na Kosmetu, da su uglavnom korektni pri prvom susretu, ali da ne propustaju da preplasene nocne putnike upozore da sledeci put prema njima nece biti “tako blagi". Sta to tacno znaci, ostavljeno je svakom pojedinacno da nagadja.

Tesko je, takodje, proveriti price koje su kolale Pristinom ovih dana da su u neka cisto albanska sela upadali i pljackali osirotele seljane maskirani i naoruzani momci, koji su se predstavljali kao pripadnici “OVK". Prema nekim interpretacijama te je akcije izvodila tajna srpska policija, drugi opet misle da su to bila “braca" s druge strane granice kojima takvi poduhvati nisu strani, treci sa sigurnoscu tvrde da je to sve delo - agenata CIA!

Nezahvalno je baviti se spekulacijama ko odista stoji iza “OVK", te da li je oruzje stiglo iz letos opljackanih arsenala armije Albanije, ili da li je iz Svajcarske finansira premijer vlade “republike Kosovo" Bujar Bukosi, koji i dalje rukuje novcem prikupljenim iz albanske dijaspore, a poznato je da poodavno nije u ljubavi sa svojim nominalnim sefom Rugovom. Oko “OVK" se pletu mnoge legende i vec stvara pravi mit, tako da je tesko razluciti sta je istina a sta “nadogradnja". Ali, ono sto svaki dobronamerni posetilac Kosmeta u razgovoru s Albancima moze da oseti, jeste da se simpatije prema njihovim akcijama sve vise sire, narocito u mladjoj populaciji, kao i nezadovoljstvo “kolebljivom" i, za neke, nedovoljno “cvrstom nacionalnom politikom" predsednika “republike Kosovo" Ibrahima Rugove. Izvestan oprez pokazuju nesto stariji Albanci, kao i deo pragmaticnih nekadasnjih i sadasnjih politicara, koji su za ostvarivanje sveopste prihvacenog cilja - Kosova republike - ali politikom “korak po korak" za koju tvrde da ce imati i podrsku mocnih drzava na Zapadu. Od njih cete cesto cuti tvrdnju da “Amerika nece dozvoliti oruzani konflikt na Kosovu."

...i svakodnevni strahovi kosmetskih Srba

Na drugoj strani se nalaze kosmetski Srbi koji ocajnicki traze zastitu svoje drzave od terorizma, stalno prizivajuci u secanje sramotni egzodus svoje brace iz Kninske krajine, uplaseni mogucnoscu da ce doziveti slicnu sudbinu. Kako se osecaju krajinski Srbi-izbeglice koji su nasli privremeno uticiste na Kosmetu, nije potrebno ni opisivati. Kosmetlije pokusava da okupi Srpski pokret otpora sa vladikom Artemijem i Momcilom Trajkovicem na celu, ali na svakom koraku dozivljava omalovazavanje oficijelnih predstavnika vlasti, od onih koji drze neke pozicije u pokrajini, do predsednika Srbije Milana Milutinovica i predsednika Narodne skupstine Dragana Tomica.

Jugoslovenskom predsedniku Milosevicu, po svemu sudeci vise su za srce prirasli clanovi hiberniranog drustva “Bozur", s bivsim bokserom i ambicioznim aktivistom “antibirokratske revolucije", a sada silno kompromitovanim direktorom kosmetskog “Jugopetrola" Bogdanom Kecmanom na celu. Znalci vele da njima on moze lakse da rukuje, nego tvrdoglavim predstavnicima Srpskog pokreta otpora koji odavno javno iskazuju svoje nezadovoljstvo Milosevicevom zaboravnoscu. Jer, svojevremno se on s njihovih ledja uspeo na tron zemlje Srbije i obecao im da ce stanje na Kosmetu srediti zauvek.

Moguce je i da vlasti u Srbiji, kako je skoro izjavio Trajkovic, zaziru od ovoga pokreta kao konkurencije, iako oni tvrde da se ne bore za vlast vec za pronalazenje demokratskih resenja kosovskog problema. Doduse, u vreloj kosovskoj kasi koja se sve vise zakuvava, svi odreda tvrde da su za demokratska resenja, od onih koji svoju “demokratiju" dokazuju svakodnevnom policijskom represijom do onih kojima nije tesko da se za “demokratska resenja" izbore bombama. Tek, izgleda da zvanicnici zapadne Evrope i SAD imaju vise razumevanja za ove predstavnike kosmetskih Srba, ili barem strpljenja i dovoljno dobrog vaspitanja da saslusaju i njihove predloge za resenje kosovskog problema.

Iste muke i brige

Koliko god oba naroda na Kosmetu izgledaju suprotstavljeno, koliko god da su odvojeni i odista vode paralelne zivote u paralelnim drzavama, muke, brige i strahovi su im - isti. I jedni i drugi se mukotrpno bore za hleb svoj svagdanji, osim tankog sloja bogatasa i na jednoj i na drugoj “strani". Albanci, doduse, pokazuju vise spretnosti i vitalnosti u rascvetalom privatnom sektoru i ne kriju da raspolazu, u globalu, zamasnim kapitalom. Srbi su u vecini sebe zarobili u ekonomski odavno razorenim nekadasnjim drustvenim firmama, mada se i medju njima mogu naci spretni privatnici koji i te kako dobro saradjuju sa isto tako spretnim albanskim privatnicima.

I jedni i drugi nemaju mnogo poverenja u svoje politicare. Kod Albanaca nezadovoljstvo Rugovinom politikom otvara prostor politicarima koji su skloni radikalnim resenjima, tvrdeci da se sa Srbima, ne samo sa srpskim vlastima, nema vise sta razgovarati. Za njih je i srpska demokratska opozicija, kad je Kosovo u pitanju, potpuno jednaka kao srbijanska vlast. Racionalniji analiticari medju kosmetskim Albancima se pribojavaju da ce se Rugova, ako mu u dogledno vreme Milosevic u necemu ne izadje u susret, prikloniti radikalnijoj opciji, e da bi ocuvao svoju poziciju donedavno neprikosnovenog lidera Albanaca na Kosovu i Metohiji.

Srbi na Kosmetu su izgubili veru u sva Miloseviceva obecanja, lokalnim politicarima na vlasti znaju da ne mogu da povere vodjstvo, a Srpski pokret otpora nije uspeo do sada da oko svojih projekata okupi vecinu. Kosmetski Srbi su podeljeni i nemaju poverenja jedni u druge.

Pogledi i jednih i drugih su okrenuti ka Zapadu, sa nadom i velikim strahom. Slute da ce se odlucujuci potezi vuci u Vasingtonu, s mogucim konsultacijama na relaciji Bon-Pariz-Brisel, ali nikako da dokuce kakvu ce igru zaigrati veliki na ovom delu Balkana i kakva je njena pozadina.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /