MEDJUNARODNI DIKTAT SARAJEVU

Sejad Luckin

Bosnjacka, preciznije SDA vlast u Sarajevu, u utorak je na medjunarodnoj konferenciji o povratku dobila, bez sumnje, najtezi moguci mirnodopski zadatak. Toj vlasti, bez obaveze medjunarodne zajednice na bilo kakve kontrausluge, nalozeno je da do kraja 1998. godine oslobodi dvije hiljade stanova za povratak dvadeset hiljada Hrvata i Srba u glavni grad Bosne i Hercegovine.

U stvari, ishod Konferencije o Sarajevu predstavlja najtezi i moralni i politicki samar za SDA, bez obzira sto se sadrzina deklaracije koja je usvojena poklapa s globalnim i do sada uglavnom verbalno isticanim opredjeljenjima te stranke. Upravo SDA i tokom rata, a i u miru, za prioritet je isticala stvaranje multietnicke Bosne i Hercegovine. Ali, njeni lideri non-stop su naglasavali da taj proces mora biti pokrenut na prostorima gdje vladaju HDZ i SDS, a ne na teritoriji koju oni kontrolisu.

Medjutim, ishod svih dosadasnjih napora medjunarodne zajednice je suprotan u Mostaru, i pored cetvorogodisnjeg prisustva svjetske diplomatije, jos nije izbrisana linija podjele tog grada. Brcko, iako pod supervizijom Roberta Faranda, sa skoro ratnom strukturom stanovnistva, docekuje novi proces arbitraze. U Srebrenici Srbi su kamenjem ispratili predstavnike OSCE koji su dosli da im ustolice bosnjacku vlast. Sve to su primjeri traljavih dometa medjunarodne zajednice u BiH, cija konacna cijena je, na kraju, isporucena SDA i Sarajevu.

Zbog toga je paket zadataka iz Sarajevske deklaracije moralni samar za - vodecu bosnjacku stranku. Ona je na primjeru Sarajeva po svemu izjednacena sa SDS i HDZ. Glavni grad BiH vise se ne pominje po cetvorogodisnjoj opsadi. To je zaboravljena prica i mnogo zanimljivije su tvrdnje o ubistvima Srba tokom rata, o odlascima Srba i Hrvata i preprekama njihovom povratku.

Politicke posljedice Sarajevske deklaracije, ukoliko se ne pronadje adekvatan put za ostvarenje onog sto je nalozeno, mogle bi biti jos pogubnije po SDA. Ova stranka morace pronaci i logicne i pomirljive odgovore na niz pitanja koja ce joj biti postavljana dolaskom prvog kontigenta povratnika srpske ili hrvatske nacije. Na primjer, gdje ce stanovati oni koji treba da prepuste sadasnja boravista ljudima koji su u proljece 1992. “otisli da sade luk po Trebevicu i Palama". Prije svih, dilema je zasto je medjunarodna zajednica prioritet u povratku dala stanovnicima Sarajeva koji su iz opkoljenog grada odlazili mahom svojom voljom i sa isprikom da sve sto se desava “nije njihov rat", a ne izbjeglicama iz istocne Bosne. Ko je kriv za taj obrt reda stvari i pretvaraju li se Bosnjaci iz najvece zrtve rata u gubitnike u miru?

Pitanja poput ovih i eventualna nemogucnost da ih razrijesi, SDA bi u konacnom ishodu mogla kostati gubitka glasacke podrske, pa i same vlasti, mozda vec u jesen ove godine. Jer, iako se zalaze za cjelovitu i multietnicku BiH, ona je ipak glasove dobijala od bosnjackog korpusa i sada je duzna vuci poteze koji taj narod nece pretvoriti u definitivnog gubitnika.

Jedno je sigurno, predratni stanovnici Sarajeva u sve vecem broju vracace se u svoj grad i u svoje domove. To je neminovnost koju su na svojoj kozi vec osjetila oba savjetnika Alije Izetbegovica, takodjer smjesteni u za vrijeme rata napustene stanove. Nakon sto dobiju krov nad glavom, oni ce traziti i posao u predratnim firmama, ravnopravan, a mozda i nesto povlasteniji “tretman za svoju djecu u skolama i na fakultetima". Sve te kapije, ako se bude zeljelo udovoljiti medjunarodnoj zajednici, morace im se otvoriti. Pri tome bice nevazno sto su, na primjer, neki od tih povratnika svojim rukama razmontirali i urusili fabrike u Rajlovcu ili u Vogosci. Odbijanje aktuelne vlasti da im da hljeb u ruke nece se tumaciti nikako drugacije nego kao ugrozavanje nacionalnih manjina.

Rasplet sarajevske izbjeglicke price jeste krupan test prije svega za SDA. To znaju i predstavnici medjunarodne zajednice i moguce je da insistiranje na provodjenju Sarajevske deklaracije za krajnji cilj ima slabljenje pozicije trenutno vodece bosnjacke stranke. U Republici Srpskoj SDS je vec nacet favorizovanjem Biljane Plavsic i Milorada Dodika, sto je dobilo potvrdu i na vanrednim izborima. Narednih sedam mjeseci, po slicnom scenariju, mogli bi biti presudni i po SDA, ali i HDZ koji medjunarodna zajednica takodjer nece postedjeti.

Ako poslije septembra te tri stranke ne budu na vlasti, nece biti kriva medjunarodna zajednica nego one same, jer su se u protekle dvije godine svim silama trudile da pokazu da oni koji su vodili rat - nisu sposobni graditi mir. Ali, i takve politicke prelome platice, na koncu, obicni smrtnici, a ne nacionalne vodje. Sarajevo je samo prvo dobilo racun i ono ce prvo iskusiti zestinu procesa koji predstoje.

(Tekst objavljen u sarajevskom “Oslobodjenju" 5. februara)