cetvrtak, 12. februar 1998.

Bosna i Hercegovina

Nastavljena ostra etnicka diskriminacija

Sudstvo u oba entiteta i dalje podvrgnuto uticaju dominantnih politickih stranaka i izvrsne vlasti. Sloboda govora i stampe ogranicena u raznim stepenima u razlicitim entitetima. Vecina ratnih zverstava ostala nekaznjena. Evidentni znaci ekonomskog oporavka posebno u Federaciji

Opsti okvirni sporazum o miru u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum) iz 1995. godine, potpisan posle tri godine rata, predvidja kontinuitet Bosne i Hercegovine, prethodno jedne od konstitutivnih republika Jugoslavije, kao jedinstvene drzave. Sporazum takodje predvidja dva konstitutivna entiteta unutar drzave: Federaciju Bosne i Hercegovine (Federacija) i Republiku Srpsku (RS).

Ustav Bosne i Hercegovine (Aneks 4 Dejtonskog sporazuma) utvrdjuje odgovornost Federacije i RS za odrzavanje civilnih sluzbi sprovodjenja zakona, koje operisu u skladu s medjunarodno priznatim standardima. Pod nadzorom Medjunarodnih policijskih snaga (IPTF), osnovanih od strane Ujedinjenih nacija (UN) u skladu s Aneksom 11 Dejtonskog sporazuma, policije u oba entiteta sprovode promenu strukture i obuku o odgovarajucoj policijskoj proceduri i ljudskim pravima. Ocekuje se da ce ovaj proces biti dovrsen do sredine 1998. godine. U mnogim prilikama i u oba entiteta, organi sprovodjenja zakona su prekrsili medjunarodne standarde, omogucavajuci povlasceni tretman na osnovu politickog, etnickog ili verskog kriterijuma. Drugi problem je postojanje specijalne ili tajne policije, zaostatka iz komunistickog nasledja, u sve tri etnicke oblasti. Te snage nisu deo normalnog policijskog lanca komande, vec direktno odgovaraju visokom politickom rukovodstvu. Uz policiju koju regrutuje na lokalnom nivou, svaki entitet raspolaze i vojskom. Policija je sirom zemlje pocinila krsenja ljudskih prava.

Od vremena Dejtonskog sporazuma, posebno u Federaciji, evidentni su znaci ekonomskog oporavka. Bruto nacionalni proizvod u BiH se gotovo udvostrucio u odnosu na 1995. godinu i ocekuje se da ce u 1997. porasti za jos 30 odsto. Stopa nezaposlenosti je pala s 90 na 50 odsto, a plate u Federaciji su cetiri puta vece i iznose do 145 americkih dolara (260 DEM) mesecno. Bosna i Hercegovina je jos uvek veoma zavisna od inostrane pomoci u rekonstrukciji, a ocekuje se da ce predvidjeni povratak izbeglica iz inostranstva dodatno otezati problem otvaranja dovoljnog broja radnih mesta. Medjunarodnom pomoci, koja je uslovljena pridrzavanjem Dejtonskog sporazuma, finansirani su izgradnja infrastrukture i obezbedjeni su krediti za proizvodni sektor. Na konferenciji u avgustu, donatori su u cilju rekonstrukcije Bosne obecali priloge u iznosu od 1,4 milijarde dolara.

Pridrzavanje postovanja ljudskih prava i sloboda gradjana u Bosni i dalje je slabo, a stepen postovanja tih prava i dalje je razlicita u oblastima u kojima vecinu cine Bosnjaci, bosanski Hrvati i bosanski Srbi. Manji broj medjuetnickih prekrsaja i diskriminacija u mnogim oblastima nije bio toliko posledica pomirenja, koliko nastavljenog razdvajanja etnickih grupa.

Nadziranje policije od strane IPTF i SFOR dovelo je do nekih poboljsanja, poput uklanjanja prakticno svih utvrdjenih policijskih kontrolnih stanica, cime je u velikoj meri poboljsana slobodu kretanja. SFOR je u avgustu najavio da ce poceti inspekcije i nadzor specijalnih policijskih snaga u Federaciji i RS, u skladu s vojnim odredbama Dejtonskog sporazuma. Te jedinice cine bivsi pripadnici sluzbe drzavne bezbednosti i one se nalaze izvan regularnog lanca komande, a u bliskoj su vezi s tvrdokornim nacionalistickim strankama.

Sudstvo u oba entiteta i dalje je podvrgnuto ostrom uticaju dominatnih politickih stranaka i izvrsne vlasti. U mnogim oblastima postoje bliske veze izmedju sudova i vladajucih stranaka, a vlasti izlazu zastrasivanju one sudije koje pokazu nezavisnost. Primera radi, sudija Ustavnog suda RS bio je brutalno pretucen od strane siledzija uoci donosenja odluke od kljucnog politickog znacaja. Cak i onda kada se donesu nezavisne odluke, lokalne vlasti odbijaju da ih primene. U svim oblastima vlasti su pogazile pravo gradjana na privatnost i dom.

Iako su vlasti nametnule izvesna ogranicenja u slobodi okupljanja i udruzivanja, doslo je do znacajnog poboljsanja u poredjenju sa 1996. godinom, posebno tokom izbornih kampanja. Vlasti i dominatne politicke stranke su u svojim oblastima Bosne i Hercegovine vrsile uticaj na medije, dok je sloboda govora i stampe bila ogranicena u raznim stepenima u razlicitim entitetima. Politicki uticaj bio je posebno prekomeran u delu elektronskih medija RS, koji su snazno podrzavali partijske lidere SDS s Pala na racun predsednice RS Biljane Plavsic. Mediji RS su takodje objavljivali huskacka saopstenja protiv SFOR, kao i akcija koje je ICTY preduzeo protiv osoba optuzenih za ratne zlocine. SFOR je zbog toga u oktobru zauzeo jedan broj sredstava za emitovanje u RS. Suprotno od toga, u zapadnoj RS doslo je do primetnog razvoja nezavisnih medija. Medjunarodni donatori nameravaju da prosire domet Otvorene televizijske mreze (OBN), u nastojanju da unaprede objektivnije izvestavanje u RS. Akademska sloboda bila je ogranicena.

Nastavljena je ostra etnicka diskriminacija, posebno u postupanju prema izbeglicama. Proterivanje pripadnika manjina koji su ostali u svojim mestima tokom rata generalno je prestalo, ako se izuzme znacajno zlostavljanje bosnjacke zajednice u Teslicu, u RS. Cesto se desavalo da se lokalne vlasti i organizovani kriminalci agresivno opiru povratku manjinskih izbeglica. Vlasti RS i bosanskih Hrvata ohrabrivale su pripadnike svojih naroda da ostanu u oblastima u kojima cine vecinu stanovnistva ili da u takve oblasti odlaze, umesto da ostanu u svojim domovima ili da se u njih vrate. Neodgovarajuci zakoni o imovini i amnestiji dodatno su onemogucili povratke, od kojih su mali broj preduzele manjine. Nastavljena su neka ogranicenja slobode kretanja i unistavanje kuca. Nasilje kriminalaca takodje je bilo problem.

Vecina ratnih zverstava ostala je nekaznjena. Akcija koju je SFOR izveo 10. jula i u kojoj je jedan osumnjiceni ratni zlocinac uhapsen a drugi ubijen u samoodbrani - obojica su se nalazila na listi zapecacene optuznice ICTY - prouzrokovala je lavinu huskackih saopstenja u kontrolisanim medijima RS i vise od desetak napada na medjunarodne predstavnike. Deset Hrvata optuzenih za ratne zlocine predalo se ICTY-u u oktobru, posle snaznog medjunarodnog pritiska na Hrvatsku, a vojnici SFOR-a su u decembru uhvatili jos dvojicu Bosanaca osumnjicenih za ratne zlocine.

(Nezvanicni prevod uvodnog zbirnog pregleda Izvestaja o sprovodjenju ljudskih prava u BiH 1997. godine)

Policija prekoracuje ovlascenja

Broj prekrsaja ljudskih prava od strane policije opao je tokom 1997, ali ozbiljni problemi jos uvek opstaju. Sirom Bosne i Hercegovine, policija nastavlja da zloupotrebljava ljudska prava. Policija i mafija, koju po svoj prilici organizuju lokalne vlasti, pocinile su nekoliko vansudskih ubistava. Primera radi, policija zapadnog Mostara ubila je vatrenim oruzjem jednog bosnjackog povratnika; jedan Bosnjak ubijen je kada su kriminalci u Jajcu, uz saucesnistvo policije, spalili 4 kuce i proterali vise od 435 bosnjackih povratnika; grupa raseljenih bosnjackih zena je u Teslicu na smrt prebila jednog izbeglog Srbina koji se vratio i odrzala je agresivne proteste zbog povratka Srba. U dva incidenta u oblasti Travnika, etnicki Hrvati koji su se vratili ubijeni su od strane nepoznatih napadaca, da bi se Hrvati u oblasti potom pozalili zbog nedostatka sigurnosti i nedovoljnog napora koji policija ulaze da bi pronasla vinovnike zlocina.

Pripadnici snaga bezbednosti su zloupotrebljavali i fizicki maltretirali gradjane. Nastavili su takodje da samovoljno hapse i pritvaraju, iako u nesto manjem obimu nego prethodnih godina. Zakon o krivicnoj proceduri koji je zaostao iz jugoslovenskog perioda daje policiji veliku slobodu da zadrzava osumnjicene u pritvoru dugo pre nego sto podnese formalnu optuzbu. Policija je cesto prekoracivala ionako siroka ovlascenja koja im zakon pruza - medju bespravno pritvorenim nasla su se i dva Srbina, oslobodjena u avgustu, koji su u Medjunarodnom Crvenom krstu bili registrovani kao nestali od septembra 1995. godine, ali i kao "ratni zlocinci" u kantonu Una-Sana; ICTY nije ovlastio njihovo hapsenje. Zatvorski uslovi i dalje su nezadovoljavajuci.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /