nedelja, 15. februar 1997.

Dr Zoran Tomic, profesor Pravnog fakulteta, o nezakonitosti vladinog dekreta

Kafanski, apravni pucanj

Ovo nepodnosljivo stanje nereda i izolacionizma su bas stvorile i ohrabrile one politicke snage koje se sada ovom uredbom pojavljuju kao nekakvi lazni spasioci

Bojana Oprijan-Ilic

Ustavni sud Srbije kao i Savezni ustavi sud pretrpani su ovih dana pristiglim zahtevima za ocenu ustavnosti i zakonitosti Uredbe o merama finansijske discipline u 1998. godini. Sudeci po obrazlozenjima u ovim predlozima i inicijativama kao i po zestokim rekcijama pravnih eksperata, sudijama koji ce arbitrirati to ne bi trebalo da bude tezak posao. Dok je javnost zaprepascena posledicama koje je izazvala pomenuta Uredba, juristi danima ukazuju da najnovije vladine mere predstavljaju direktnu uzurpaciju zakonodavne vlasti i flagrantno krsenje saveznog i republickih ustava te brojnih zakona koji prakticno cine stub pravnog i ekonomskog sistema zemlje. Sta, dakle, ovi pravni akti nalazu u pogledu sopstvene hijerarhije, odnosno gde po "rangu" spadaju uredbe, koje oblasti i na koji nacin mogu da uredjuju, ko moze da ih donosi za " Nasu Borbu", izmedju ostalog, tumaci dr Zoran Tomic, profesor upravnog prava Pravnog fakulteta u Beogradu.

Protivpravan akt

- Po svojoj prirodi klasicne uredbe su, opste je poznato, propisi nizi od zakona koji moraju biti u skladu s njima i koji sluze njihovom izvrsavanju. Dakle, klasicna uredba je podredjena zakonu i njime ogranicena a sve to u skladu s ustavom. Moglo bi se reci da je uredba najvazniji podzakonski sprovedbeni akt izvrsne vlasti po pravilu vlade. Odlikuje je relativna sirina predmeta razrade, cime se olaksava i operacionalizuje primena merodavnog zakona. Uredbodavac, buduci operativniji i pokretljiviji od zakonodavca ima znacajnu ulogu u preciziranju zakonske sadrzine. No, po izuzetku, postoje i uredbe sa zakonskom snagom ili uredbe po nuzdi koje se donose u tzv. izuzetnim situacijama (neposredna ratna opasnost, ratno i vanredno stanje) onda kad parlament nije u prilici da se sastane. Takve neklasicne uredbe, uredbe umesto zakona ili meta- zakonske uredbe donosi ili vlada (kao kod nas na saveznom nivou) ili sef drzave, zavisno od sistema. U Srbiji uredbe sa zakonskom snagom donosi predsednik Republike.

Uredba o merama finansijske discipline u izvrsavanju obaveza u 1998. godini, nastavlja nas sagovornik, trebalo bi imajuci u vidu njen uvod da predstavlja klasicnu uredbu, sto ce reci akt za izvrsavanje zakona sto je, inace, po Ustavu u rukama republicke vlade. No, ova uredba je vec prima facie (na prvi pogled) - nesto sasvim drugo. U njoj se vlada ne poziva na bilo kakav merodavan zakonski propis cija bi se materija izvrsavala, to jest odredjivao nacin izvrsavanja zakona. Pominje se jedino zakonski osnov da vlada ima pravo na donosenje uredbi i nista vise.

U stvari, ocenjuje dr Tomic, ovde je posredi jedna toboze uredba para specialis sa cak kvazi-meta ustavnom snagom probijajuci ustavne okvire. Moglo bi se reci da je ovo jedan bahati vanredni vladin dekret, kafanski apravni pucanj cak, cije posledice ili nisu dovoljno proucene ili je umesto propagiranog reda i navodne finansijske discipline rec o uvodjenju jos veceg pravnog i ekonomsko-finansijskog haosa. Drski izazov na poslovanje ispod zita. Ovaj akt je, po mom misljenju, cisto politicki, nerealan, a sadrzinski i formalno svesno duboko protivpravan.On je privremen vec po svom nazivu (govori o 1998) nejasan i nedorecen, nedovrsen i smusen ili cak namerno konfuzan. Bice da je u pitanju sok cin sa planiranim, pre svega, psiholoskim efektima.

Povecanje razrokosti federacije

0 S druge strane, ukazuje sagovornik "Nase Borbe", ovo je jos jedan doprinos povecanju razrokosti nase labave i nacete nazovi federacije. Jos jedan nevesto pravno upakovan, finansijski srbijanski udar, ovaj put cisto birokratski drzavno-administrativni, na uveliko oslabljeno politicko i ekonomsko jedinstvo savezne drzave. Sto je jos vaznije, ona je u suprotnosti sa parlamentarnim sistemom i ulogom zakonodavne vlasti zadiruci u njen domen. Najzad, ova uredba moze biti dnevno-politicki korisna za izvrsnu vlast, za sam drzavni vrh ali visestruko opasan za demokratsku vladavinu ustava i zakona a narocito za pravnu sigurnost, za slobode i prava gradjana.

Vratili smo se po ko zna koji put, samo u promenjenom obliku, na onaj slogan od pre desetak godina "na ljutu ranu, ljuti lek", kaze dr Zoran Tomic. Rana jeste ali ovo lek, uveren sam, nije, a boli i bolece jos vise, bojim se. Pri donosenju ove uredbe nema niti moze biti pozivanja na neke izuzetne ili neredovne okolnosti radi opravdanja nacina donosenja i njene sadrzine. Jer, sadasnje i ovdasnje okolnosti, ovo nepodnosljivo stanje nereda i izolacionizma su bas stvorile i ohrabrile one politicke snage koje se sada ovom uredbom pojavljuju kao nekakvi lazni spasioci. Ona, to ekonomski i finansijski strucnjaci savrseno znaju, nece biti pogotovo ne trajno olaksanje a kamoli spasenje. Opet je na delu vecito odlaganje, zamajavanje i zamagljivanje istine, odnosno pravih ekonomskih radikalnih mera.

Dakle, zakljucuje sagovornik "Nase Borbe", za bilo kakvu buducu odbranu ovog pravno nistavog akta vredi drevna pravnicka sentenca "nemo auditor propriam turpi tudinem allegans" - ne treba slusati onoga ko hoce da izvuce korist iz sopstvene sramote. Ali, mi smo nanovo suoceni sa proverenim ironicnim i tuznim aforizmom: "Vec danas nam je mnogo bolje nego sto ce nam biti sutra..."

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /