nedelja, 15. februar 1997.

Jozef Kasa, predsednik Saveza vojvodjanskih Madjara o pregovorima sa Slobodanom Milosevicem

Dijalog u pet do dvanaest

Milosevic se zapanjio kada je cuo da je red voznje u Subotici, gradu sa 40 odsto Madjara i u pogranicnoj oblasti, ispisan samo na srpskom i da se na razglasu najavljuju vozovi samo na srpskom. Isto je bilo i kada smo ukazali da se savezni i republicki zakoni o sluzbenoj upotrebi jezika razlikuju. Rekao je da nema prepreke i da se zakon mora prilagoditi ovim zahtevima

Zuzana Serences

Ne, nisam se pokajao - ni zato sto sam se uputio u politiku ni zato sto smo sada zapoceli pregovore na najvisem nivou, kaze lider Saveza vojvodjanskih Madjara Jozef Kasa, zasut kritikama nakon vec drugog sastanka sa Slobodanom Milosevicem. Na primedbe, pre svega iz opozicionog tabora i redova politickih rivala iz madjarskih stranaka, odgovara uverenjem da su ti pregovori u interesu vojvodjanskih Madjara i, konacno, svih manjina.

- Pregovore je, dodaje Kasa, trebalo otpoceti. Jer, proteklih godina Madjare je u Vojvodini sustiglo toliko uskracenih prava, toliko diskriminacije i pritisaka. To je svima nama veoma bolno jer smo dosli u situaciju da su mladi, kao najdragocenija generacija - njih negde oko 40-50 hiljada - napustili zemlju. Ako bi se pritisak nastavio, jos vise bismo se osipali, jos bi se ubrzala asimilacija, u jos vecoj meri bismo izgubili identitet.

Imajuci u vidu kritike koje vam se upucuju, da li bi na isti nacin pristupili pregovorima u slucaju da ih sada zapocinjete i postavili identicne zahteve?

- Naravno. Trazili smo i tada misljenje ostalih madjarskih stranaka, odnosno se najjace posle SVM. A koliko su one bile kooperativne to je druga stvar. trazili smo i dobili misljenje ovdasnjih istaknutih madjarskih institucija i strucnjaka, dakle u nasim zahtevima objedinjeni su goruci problemi vojvodjanskih Madjara.

Nismo zatrazili misljenje srpskih opozicionih stranaka jer SVM nije nikakav prirepak i ne moze to sebi da dozvoli. A mnogo puta dosad srpske demokratske stranke pokusale su da se prema SVM ponasaju kao prema maloletnom bratu. I sada su ove reakcije stigle zato sto im se cini da SVM ne vodi politiku u onim okvirima koje su oni zamislili. A SVM ima svoju politiku, odrasla je organizacija, sa promisljenim politickim pravcem i nece dozvoliti da bilo ko odredjuje njen stav ili njene aktivnosti sabijeu neke date okvire.

Sto se tice ocene da nismo opoziciona stranka - pa zar smo to samo onda ako sledimo njihov smer? To ne prihvatamo i ne zanima nas njihovo misljenje. Proteklih godina dokazali smo da imamo smelosti da budemo uz srpsku demokratsku opoziciju i umemo da je podrzimo. Setimo se samo proslih zimskih demonstracija kada je za jednu manjinu bilo prilicno i opasno da se izjasni a SVM se hrabro pojavila sa svojom zastavom i ljudima i smelo prosetala sa liderima koalicije "Zajedno", simbolicno i stvarno dokazujuci da prihvatamo zajednistvo sa ljudima koji hoce promene rezima. Istovremeno, koalicija cak ni utoliko nije uvazavala predstavnike SVM da bi ih, recimo, pozvala za mikrofon...

Isto je i sa koalicijom "Vojvodina". Mi smo hrabro rekli da idemo u izbornu koaliciju. Oni su reki da to ne moze biti stvarna koalicija, jer ce onda gubiti popularnost i "srpske glasove". Gde je tu zajednicki intres ili podrska jednih prema drugima? Gde je tu ravnopravnost i kako je zamisljaju? Mi smo rekli da smo za vojvodjansku autonomiju, kao ovdasnja opozicija, ali oni nisu ni recju pomenuli da je Madjarima zaista sudbinsko pitanje upotreba jezika, ili nastavni programi u skolama. Zasto ta gospoda ne razmisljaju tako?

Prevrtanje kosara

Mediji su o nama stvorili sliku kao o nekim neprijateljima. Primeri pritisaka su jednostavni. Recimo, kada je Madjar u okruzenju srpskih naselja otisao na pijacu prevrtali bi mu kosaru, ili su mu upucivali pogrdne reci i opaske. Sve do nedavno skoro da nisu smeli da predju u srpska naselja. I sada, kako su ovi pregovori poceli, kada je to objavljeno i kada su za njih saznali i vojvodjanski Srbi, takav pritisak je poceo da popusta, a svakodnevni zivot se vraca u normalne tokove. To su ti prvi znaci i prvi skromni rezultati koji subili toliko potrebni. Mogu nas napadati i iz opozicije, i iz vladajuce stranke i predstavnici madjarskih partija, meni se opet cini da smo u poslednjem trenutku dosli do pregovora. O tome sta ce biti ishod, koji ce biti rezultati i sta ce biti sa nasim zahtevima, sta cemo od njih ostvariti - to je tesko prognozirati. Jer, nisu to prvi pregovori koji obecavaju rezultat, pa ce ispunjenje obecanja biti pravi rezultat. A to ne zavisi samo od predsednika Milosevica vec od predsednika Srbije, Vlade i resornih ministarstava a kako se ide niz hijerarhijsku lestvicu vlasti prepreke ce biti sve vece.

Osporava vam se i to da je SVM stranka koja ne moze da zastupa interese svih Madjara u Vojvodini?

- Na to ja uzvracam pitanjem: Koliko je puta DZVM dok je bila jedina stranka Madjara ukljucila nas clanove, cak clanove rukovdstva? Kada je Agoston nas ukljucio u pregovore? Kada se islo u Pestu isla je trojka Vekas-Hodi-Agoston, kod Milosevica je Agoston isao sam. Dakle, on nije pitao za misljenje ni najblize saradnike, kamoli da ih je poveo. Stavise, ja cak mislim da je bilo i tajnih pregovora o kojima javnost ne zna. E, mi to ne radimo, ne pregovaramo tajno i pokusali smo da ukljucimo siri krug ucesnika.

Utisak je da u javnosti vlada prilicna konfuzija oko toga koji su vasi zahtevi uvazeni, a koji ne. Sta je u stvari Milosevic nedvosmisleno prihvatio?

- Nedvomisleno je podrzan nas zahtev oko upotrebe jezika. Dakle, u svakodnevnom zivotu i sluzbenoj komunikaciji, da imamo na to pravo i to se ne dovodi u pitanje. Cak je Milosevic prekorno rekao saradnicima: zasto je trebalo da dodje dotle da se toliko uskracuje pravo upotrebe madjarskog jezika?

Da li je reagovao na neki konkretan slucaj?

- Da, kada sam pomenuo red voznje u Subotici. Milosevic se zapanjio kada je cuo da je red voznje u Subotici, gradu sa 40 odsto Madjara i u pogranicnoj oblasti, ispisan samo na srpskom i da se na razglasu najavljuju vozovi samo na srpskom. Ukorio je saradnike: zbog cega je to tako? Ili, kada smo rekli da u subotickom sudu u poslednje dve godine nije vodjena rasprava na madjarskom. Rekao je: pa to nije moguce! A moguce je...

A saradnici, Sipovac i Minic, da li su rekli nesto, kakvo su objasnjenje dali?

- Nisu mogli nista da objasne jer su ovi argumenti toliko jaki da se ne mogu osporiti, tako utemeljeni da se ne mogu olako tretirati i mora doci do promena. Isto je bilo i kada smo ukazali da se savezni i republicki zakoni o sluzbenoj upotrebi jezika razlikuju i da trazimo da na tablama sa imenima nasih naselja naziv mozemo ispisivati na maternjem jeziku i po madjarskom pravopisu. I to je Milosevic prihvatio. Rekao je da nema prepreke i da se zakon mora prilagoditi ovim zahtevima.

Znaci li to da je Milosevic prakticno najavio zakonske izmene koje ste trazili?

- Naravno. Nedvomisleno je da se moze ocekivati i izmena zakona i ubuduce bi trebalo da se rasprave pred sudom vode i na madjarskom. Mada je pitanje kako ce to ici jer su u medjuvremenu sudove popunili kadrovima koji ne znaju madjaski jezik. Ili - posluzicu se recima predsednika Milosevia kada se radi recimo o salterima, prilikom zaposljavanja po etnickom principu nikone moze imati prednost, ali prednosti mora da ima onaj ko govori jezik sredine. Sve u svemu, u toj oblasti smo naisli na najvise razumevanja.

Milosevic: Mi nemamo sta da krijemo

Smatram izuzetno znacajnim i velikim napretkom Milosevicevo obecanje da ce se nasim naucnicima otvoriti arhivi kako bi verodostojno i strucno mogla d se sagleda istina o jeseni i zimi 1944. i nevinim zrtvama madjarske nacionalnosti koje su ovde pale. Rec je o tome da te dogadjaje treba naucno istraziti i stvariti tacku na tu temu, toliko bolnu za ovdasnje Madjare. Da utvrdimo koliko je ljudi pogubljeno i da nam se dozvoli da to dostojno obelezimo. Mi ne trazimo da nas mole za oprostaj, ni retorziju, vec samo pijetet prema nevinim zrtvama.

Posebno je zanimljivo da je obecanje o otvaranju arhiva doslo nezavisno od zahteva koje smo Milosevicu predocili, jer ovo i nije nesto sto po prirodi spada u takve zahteve koje smo formulisali. Sve je doslo kao "grom iz vedra neba" kada je Milosevic upitao zasto je Subotica ukinula 10. oktobar kao datum Dana grada, a ja sam mu odgovorio da smo mi ponudili vise mogucih datuma za praznik, ne samo 1. septembar koji se vezuje za Mariju Tereziju, ali da je SPS sve odbio. Onda sam saslusao "predavanje" kako kriticari ovim dokazuju da su ukidanjem oktobarskog praznika Madjari uz fasizam, pa sam objasnio da valja shvatiti kako 10. oktobar Madjare asocira na bolne rane i na krvave obracune i osvete, a da nam istovremeno nije dozvoljeno ni da istrazimo te podatke, jer vlast nije dozvoljavala uvid u arhive. Rekao sam jos i da suboticka Skupstina moze ponovo da razmotri pitanje Dana grada, ali samo uz slov ako se otvore arhivi. I onda je Milosevic rekao: "Mi nemamo sta da krijemo".

Kako su u pregovorima prosli zahtevi oko obrazovanja?

- Tu vec nije bilo tako. Mi smo, naime, trazili madjarske skole. Oni su opet otisli dotle da u zajednickim skolama, dakle pod istim uslovima treba da se organizuje skolovanje i na srpskom i na madjarskom. Da ne moze biti u gorem polozaju niko tako sto, recimo, direktor ili pedagog zna samo srpski ili da sastav skolskih odbora bude takav kakav je sada, vec da treba da bude prilagodjen strukturi stanovnistva. Sporezumeli smo se da mi necemo odustati od naseg zahteva za madjarskim skolama, ali da u interesu trenutnog ublazavanja aktuelnih problema prihvatimo ponudjeno ali uz zahtev da se nastavni planovi prilagode na taj nacin sto ce se u njih ugraditi gradivo koje garantuje ocuvanje identiteta madjarskih djaka. To nam je obecano. Videcemo kako ce se ovo realizovati, a tu spada jos i obecanje o otvaranju odeljenja somborskog Uciteljskog fakulteta u Subotici, od jeseni.

Sta je u pregovorima sa predsednikom Milosevicem propraceno odbijanjem?

- Foramiranju Severno-backog okruga.

To je nedvosmisleno odbijeno?

- Da, sa obrazlozenjem da se po etnickom principu ne moze formirati taj okrug. Bio je to veoma krut stav i obrazlozenje takodje. Reagovao sam i rekao da mi ne trazimo taj okeug po etnickom kriterijumu, vec da je rec o prirodnim, funkcionalnim vezama u privrednoj, saobracajnoj, obraovnoj, zdravstvenoj mrezi u tom regionu, pa cak i kada je rec o elektricnoj ili telefonskoj mrezi. Dakle, da nije rec o etnickom principu, mada ima i takvih obelezja, vec je rec o pretezno madjarskom stanovnistvu. Naglasio sam da nije to u pitanju, vec prvenstveno prirodne, istorijske socijalne, privredne i kulturne veze i da na osnovu njih trazimo okrug. Nakon ovog obrazlozenja unekoliko je omeksao Milosevicem stav. Zato je i zakljuceno da cemo se vratiti ovoj temi, a uz obrazlozenje da se ne moze dozvoliti resavanje tog pitanja na ovaj nacin jer slicnih zahteva za prekomponovanjem okruga ima i iz drugih delova Srbije, te da se rai o sveobuhvatnom procesu. Dakle, ostalo je na tome da za sada to ostavimo po strani.

Napustate li vi to ovim zahtevom opredeljenost za vojvodjansku autonomiju?

- Vracanje tog okruga ne trazimo po etnickom principu vec po prirodnim vezama, da ne budemo u tom okrugu gradjani drugog reda, kakvi smo na primer sada. Zasto se autonomasi ne zapitaju zbog cega nema Madjara na celu sudova, policije, drzavnih organa? Zar to ne zanima autonomase, zar to nema veze sa autonomijom? Zasto se ne pozabavite i ovim pitanjem. A to sto mi trazimo nije u suprotnosti sa zalaganjem za autonomiju Vojvodine.

Da li je u razgovorima predsednik SRJ nesto trazimo od SVM?

- Iskljucivih zahteva nije bilo, recimo u tom smislu da ovako ili onako treba da glasamo ili kako da se ponasamo u skupstini. Na kraju susreta, doduse, cula se jedne polurecenica u smislu kako bi bilo dobro da SVM ponovo razmotri svoj stav oko ucesca u vladi. Cak nije rekao ni da se promeni vec samo razmotri i dodao da bi to naislo na dobrodoslicu ako bi "vidjeniji Madjari" ucestvovali u vladi.

Sta ste vi odgovorili?

- Nisam rekao ni da ni ne. Nisam reagovao.

Neka samo mase!

Moze biti da, kao sto neki sada ocenjuju, Milsevic ovim dijalogom sa nama zeli da se pred medjunarodnom zajednicom predstavi kao pregovarac koji je spreman za razgovore sa manjinama. Nije moje da razmatram kakve su okolnosti odigrale ulogu da bi Milosevic prihvatio dijalog. Moj zadatak je da nadjem resenje za probleme vojvodjanskih Madjara i svaku malu mogucnosti iskoristim za to. Ja inace smatram da se ne sme poistovetiti pitanje vojvodjanskih Madjara sa kosovskom situacijom jer to ni izbliza nije isto. Jedno je, medjutim, sigurno: probleme treba resavati dijalogom. Mi smo spremni za dijalog i cekamo rezultate. Znamo sta zelimo da ostvarimo i kako to zelimo, i zato cemo iskoristiti svaku pa i najmanju mogucnost. Prethodne godine su posvedocile da sem nas niko nece da pomogne. Nijedna rec se, naime, nije cula o problemima Madjara na nekim znacajnijim skupovima. Kao da ne postojimo. A mi vise ne mozemo da cekamo. Ovo je sada bleda nada da cemo resiti probleme jer ce Milosevic, navodno, hteti da time mase prema inostranstvu. Ja na to opet kazem: ako je i tako - neka mase. Mene to ne zanima, interesuje me, recimo, da dobijemo madjarske skole. A on neka mase ime hoce.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /