#Zabrinutost zbog "jacanja nasilja obe strane" ~JUCE U BRISELU IZA ZATVORENIH VRATA ZASEDAO SAVET NATO ^Zabrinutost zbog “jacanja nasilja obe strane"

Zapadna alijansa ubrzano pravi planove o razmestaju trupa na granici Albanije i Makedonije. Prema proceni NATO, OVK trenutno kontrolise 40 odsto teritorije Kosova

Brisel, Beta. - Savet NATO ocenio je juce da najnoviji razvoj situacije na Kosovu “veoma zabrinjava" zbog “jacanja nasilja sa obe strane poslednjih dana" i izrazio uverenje da ce “diplomatski napori dovesti do brze obustave vatre", rekli su juce izvori u sedistu Atlantskog saveza u Briselu. Stalni predstavnici zemalja clanica NATO su naglasili da se od Kontakt grupe ocekuje “razjasnjenje u pogledu politickih poteza koji treba da dovedu do resenja kosovskog problema kroz pregovore". Istovremeno je naglaseno da se ubrzano dovrsava planiranje za mogucu vojnu intervenciju NATO na Kosovu, kao i izrada planova za razmestaj trupa na granici Albanije i, eventualno i Makedonije sa SRJ, a prema Kosovu. Cilj razmestanja trupa na albansko-jugoslovenskoj granici je da se spreci ilegalni protok oruzja i lica, kao i da se pomogne u zbrinjavanju izbeglica, saopstili su predstavnici NATO. Paznja vojno-politickih struktura NATO je usredsredjena i na “politicki okvir" ovih planova, jer se u potpunosti mora usaglasiti “politicki sa vojnim ciljevima". Ali “NATO ce biti spreman da dejstvuje i stupice u akciju ako stanje postane takvo da je nuzno da se upotrebi sila", podvukli su visoki zvanicnici NATO. Vojni planovi za delovanje NATO na podrucju Kosova, Albanije i Makedonije bice, kako je receno, zavrseni do kraja ove nedelje. Savet NATO je temeljito proucio najnoviji razvoj stanja na temelju informacija sa terena na Kosovu. Izvori NATO su naveli da americki predstavnici juce na zasedanju Saveta NATO nisu obelodanili nikakve pojedinosti iz direktnog kontakta zvanicnika SAD sa predstavnicima Oslobodilacke vojske Kosova. Kako je saopsteno u Briselu, procene NATO ukazuju da Oslobodilacka vojska Kosova trenutno kontrolise oko 40 odsto teritorije Kosova. {Pet tacaka plana Kontakt grupe Bon, Beta-AFP. - Kontakt grupa koja ce se sastati 8. jula u Bonu, predstavice plan od pet tacaka za resavanje krize na Kosovu, rekao je juce nemacki ministar spoljnih poslova Klaus Kinkel. Kinkel je u intervjuu za nemacki radio “Dojclandfunk" rekao da je rec o sledecih pet tacaka: - momentalna obustava vatre koja prethodi obnovi dijaloga izmedju Beograda i kosovskih Albanaca - stupanje na snagu sankcija medjunarodne zajednice i rezolucija Saveta bezbednosti - razrada osnovnih elemenata za autonomiju Kosova od strane Kontakt grupe - postavljanje “snazne i vidljive" medjunarodne posmatracke misije na Kosovu - regionalni koncept za izbeglice sa ciljem da vise ne idu ka Nemackoj. Pre nego sto se pribegne vojnoj intervenciji NATO, “moramo da najpre iscrpimo sve mogucnosti da se dodje do politickog resenja", ponovio je Kinkel. } #Milosevic na Kosovu ne moze da pobedi vojnim putem ~VOLFGANG SISEL, SEF AUSTRIJSKE DIPLOMATIJE ^Milosevic na Kosovu ne moze da pobedi vojnim putem Bec, Beta-Rojters. - Ministar inostranih poslova Austrije Volfgang Sisel izjavio je juce da se ne sme dozvoliti da kontakti Zapada sa Oslobodilackom vojskom Kosova (OVK) potkopaju polozaj umerenog lidera kosovskih Albanaca Ibrahima Rugove. Na konferenciji za novinare u Becu, Sisel je rekao da predsednik SR Jugoslavije Slobodan Milosevic ne moze vojnim putem da izadje kao pobednik iz sukoba na Kosovu i da Rusija na njega treba da izvrsi pritisak da prihvati pregovore, rekao je Sisel, cija je zmelja juce od Velike Britanije preuzela duznost predsedavajuceg Evropske unije. #Novac nije stampan, devalvacija se ne planira ~SAOPSTENJE NBJ ^Novac nije stampan, devalvacija se ne planira Beograd, Beta. - Narodna banka Jugoslavije (NBJ) saopstila je juce da “ne priprema nikakav predlog za promenu politike deviznog kursa", niti da se razmislja o tome, i da nije emitovala novac. “Novcana masa nije povecana ni za dinar... (i) krece se ispod nivoa s kojeg se startovalo 1. aprila ove godine", navodi se u saopstenju koje je potpisao viceguverner Ratko Banovic. U trenutku devalvacije dinara 1. aprila, sa 3,30 na 6,0 dinara za jednu nemacku marku, NBJ je u opticaju drzala oko 9,1 milijardi dinara. Dinar je na slobodnom tzv. crnom deviznom trzistu u gotovinskim transakcijama juce kotirao 6,8-7,2 za marku, u odnosu na kurs od 6,2-6,4 dinara za marku u subotu. Sticovani kurs, po kojem se marka obracunava u ziralnim transakcijama, stabilan je ili u blagom padu sa 6,8 dinara za marku. #Politicke stranke o rezultatima delovanja republicke Vlade ~ ^Politicke stranke o rezultatima delovanja republicke Vlade |Nova demokratija

Vlada Srbije nije ispunila obecanja

Beograd, Beta. - Nova demokratija ocenila je danas da Vlada Srbije ne moze da ispuni predizborna obecanja o cemu svedoci skok kursa marke na crnom deviznom trzistu, najavljeno poskupljenje benzina i poskupljenje struje. “Nakon sto dana od pocetka mandata ove vlade situacija u Srbiji drasticno je pogorsana. Vreme za pocetak sustinskih promena ubrzano istice uz opasnost da i ono malo investiciono atraktivnih sadrzaja potpuno izgubi svoju ekonomsku vrednost", navodi se u saopstenju ND. Nova demokratija navodi da je neophodno zapoceti proces privatizacije uz primenu principa obaveznosti, vremenske orocenosti i sistema vaucera, kao najvaznijih uslova za kvalitetno sprovodjenje svojinske transformacije - glavnog preduslova za pocetak ozivljavanja nacionalne ekonomije. |Zoran Djindjic, lider Demokratske stranke

Namerno izazvana inflacija

Beograd. - “Nasu ekonomiju je moguce pokrenuti samo sistemskim reformama i integracijom Jugoslavije u medjunarodne finansijske institucije. Miloseviceva i Seseljeva vlada to ne ume, niti zeli da uradi. Da bi se zaustavio skok crnog kursa nemacke marke potrebno je prvo zaustaviti stampanje novca bez pokrica, pokrenuti proizvodnju i strateski organizovati podrsku preduzecima koja zaista imaju izvozni potencijal i koja mogu obezbediti devizni priliv Jugoslaviji. Obecanja da ce monetarna stabilnost i ekonomski prosperitet uslediti odmah posle devalvacije dinara, koja je uvedena gotovo istog dana kada je na scenu stupila crveno-crna koalicija, pokazala su se kao lazna i kratkorocna. Za prvih 100 dana vlade Seselja i Milosevica inflacija je bila skoro duplo veca nego citave 1997. godine, kaze se u izjavi predsednika Demokratske stranke dr Zorana Djindjica, koju prenosi informativna sluzba ove stranke. Najnovija namerno izazvana inflacija dinara predstavlja samo jos jednu u nizu mahinacija vladajuceg rezima. Ova inflacija nije elementarna nepogoda, vec obican proizvod stampanja novca. Izgleda kao da socijaliticko-radikalsaka Vlada zeli da obelezi sto dana svoje bezuspesne vlasti novom pljackom gradjana. Sva pravdanja inflacije predstavljaju samo praznu pricu korumpiranih politicara koji se ne obaziru na rastuce siromastvo gradjana. Srbiju je u ovom trenutku moguce spasiti samo odlucnim i promisljenim reformama politickog i ekonomskog sistema. Rezim je do sada pokazao jedino smisao za promene na gore i zato je cilj demokratske opozicije promena rezima - uslov svih drugih promena", stoji u izjavi. |Koalicija Vojvodina

Opozicija ne mora da rusi vlast

Novi Sad, Beta. - Koordinator koalicije Vojvodina Miodrag Isakov ocenio je juce da posle 100 dana od konstituisanja Vlade Srbije opozicija ne mora nista da radi na rusenju ove vlasti vec da se samo “priprema da joj je preuzme". “Za 100 dana oboren je standard gradjana za 100 posto, marka je skocila 50 posto, krizu na Kosovu ova vlada je pretvorila u rat, zemlju odvela u jos vecu izolaciju sa mogucnoscu vojne intervencije NATO, uhapsila je univerzitet i gusila medije", rekao je Isakov na konferenciji za novinare. On je ocenio da opozicija ne mora nista da radi na rusenju vlasti, potrebno je samo da se pripremi kako bi je (vlast) preuzela, ali i dodao da ce ponovo napraviti gresku i medjusobno se obracunati. On je istakao da ce se ponoviti “obracuni" u opoziciji koji ce eliminisati svaku alternativu vlasti i dodao da narod ponovo nece imati izbora. “Ljudi ce ici na varijantu ’daj sta das’, sto im obezbedjuje laznu sigurnost, a ovi (opozicija) sto se tuku, nista ne obecavaju", naveo je Isakov. On je rekao da upucuje apel opoziciji da se “opameti, sedne, saceka i pripremi se za konacni obracun". “Potreban je dijalog u opoziciji oko minimuma zajednicke platforme, potrebni su fer odnosi, bez ikakvih brakova i to je put koji ce omoguciti pravu alternativu rezimu", ocenio je Isakov. #Zastita od pogubne politike rezima u Srbiji ~Socijaldemokratska partija predlaze da se marka uvede u platni promet Crne Gore ^Zastita od pogubne politike rezima u Srbiji Podgorica, Beta. - Socijaldemokratska partija Crne Gore (SDP) predlozila je juce da se povede ozbiljna i strucna rasprava o uvodjenju nemacke marke kao druge vazece valute u platni promet Crne Gore. “Najnovija ratna avantura na Kosovu povecala je ionako previsoke troskove drzave koji se ne mogu pokriti od redovnih prihoda, a stezanje sankcija medjunarodne zajednice onemogucilo je beogradski rezim da rasprodajom svojih najvrednijih preduzeca dodje do neophodnih deviza", navodi se u saopstenju SDP. Najnoviji poremecaj crnog deviznog kursa je, prema oceni SDP, jos jedan u nizu dokaza da Crna Gora “nema nikakve mogucnosti da se zastiti od pogubnog uticaja ekonomske politike koja se vodi u uskom krugu pripadnika porodicnog klana Milosevic". “Uigrani tim pljackasa naroda koji je opet na okupu u Centralnoj banci i Ministarstvu finansija Srbije odlucio se na oprobani mehanizam ogranicenih monetarnih udara", ocenila je SDP, clcanica vladajuce koalicije u Crnoj Gori “Da zivimo bolje". Razlog za takvu oscilaciju kursa stranka vidi u uvodjenju konvertibilne marke u BiH, sto je rezultiralo dotokom dinara iz Republike Srpske. “Bilo kako bilo, za takvu katastrofalnu politiku opet ce platiti najsiromasniji socijalni slojevi kojih je u ovoj drzavi najvise", primecuje se u saopstenju SDP i ocenjuje da ce to imati “veoma stetne" posledice po tek zapocetu turisticku sezonu u Crnoj Gori. #Nezadovoljstvo zbog neuspelog oslobadjanja otetih lica na Kosovu ~MINISTAR POLICIJE PRIMIO PREDSTAVNIKE MEDJUNARODNOG KOMITETA CRVENOG KRSTA ^Nezadovoljstvo zbog neuspelog oslobadjanja otetih lica na Kosovu Beograd.- Ministar unutrasnjih poslova Srbije Vlajko Stojiljkovic primio je juce Andjela Nedingera, generalnog izaslanika Medjunarodnog komiteta Crvenog krsta za Evropu i Tomasa Merkelbaha, sefa Misije ove organizacije u Beogradu. Na sastanku je konstatovano da se aktivnost MKCK u Jugoslaviji stalno unapredjuje u obostranom interesu uz stvaranje medjusobnog punog poverenja, saopsteno je iz MUP Srbije. Prema navodima saopstenja, generalni izaslanik Nedinger se zahvalio jugoslovenskim vlastima na obezbedjenju “pune slobode kretanja MKCK na celoj teritoriji Jugoslavije, posebno na podrucju Kosova i Metohije i na neometanom pristupu i ostvarivanju humanitarnih isporuka". Ministar Stojiljkovic je, stoji u saopstenju, izneo zahteve da MKCK realizujuci svoje aktivnosti ostane u domenu humanitarnog, i ne dozvoli da se pomoc zloupotrebljava, vec da se dostavlja civilnom stanovnistvu bez obzira na pripadnost. Stojiljkovic je dodao da se humanitarna pomoc “posebno ne sme dostavljati teroristima". Ministar policije je izrazio nezadovoljstvo dosadasnjim aktivnostima MKCK na oslobadjanju otetih i lica koje teroristi drze u zatocenistvu, medju kojma ima Srba, Crnogoraca, albanaca, Roma i pripadnika policije, istakavsi da od njihovog oslobadjanja ne postoji prioritetniji i humanitarniji zadatak, navosi se u saopstenju srpske policiije.

D.P.

#Predsednici SRJ i Srbije jos cute ~ISTEKAO ROK ZA ZAHTEVE SKUPA KOD GRACANICE ^Predsednici SRJ i Srbije jos cute Beograd, Beta. - Ucesnici “narodnog zbora" Srba sa Kosova i Metohije dali su rok predsednicima SRJ i Srbije Slobodanu Milosevicu i Milanu Milutinovicu do 1. jula da preko drzavnih medija saopste stavove o resenju krize na Kosovu i Metohiji. Na skupu, odrzanom pre tri dana u porti manastira Gracanica na Kosovu, najavljen je “masovan" odlazak Srba sa Kosova u Beograd, ukoliko se predsednici SRJ i Srbije do srede ne obrate javnosti povodom stanja na Kosovu. Ucesnici skupa kod Gracanice zatrazili su od drzavnih organa Srbije i SRJ da hitno pronadju politicka “i sva druga sredstva za zaustavljanje stradanja naroda, uspostave kontakt sa medjunarodnom zajednicom i najhitnije otvore proces pravednog i demokratskog resavanja opasne kosovsko-metohijske krize". Od jugoslovenskog predsednika Slobodana Milosevica zatrazeno je da “odmah prestane da se bavi Kosovom i Metohijom i da sve aktivnosti po tom pitanju usmeri prema drzavnim institucijama Srbije, demokratskim snagama u Srbiji i Srbima sa Kosova i Metohije", kao i da funkciju predsednika SRJ obavlja u granicama Ustava SRJ. Ucesnici skupa kod Gracanice zatrazili su od medjunarodne zajednice da osudi albanski terorizam i da pomogne drzavnim organima Srbije da sprece teroristicko delovanje, kao i da onemoguci dalje naoruzavanje kosovskih Albanaca. #SPO o ukljucivanju OVK u politicki proces ~SPO O UKLJUCIVANJU OVK U POLITICKI PROCES ^Opasan presedan sa nesagledivim posledicama Beograd, Beta. - Srpski pokret obnove saopstio je juce da bi SRJ trebalo “hitno i energicno" da zatrazi da Evropska unija i UN osude sve politicke i druge kontakte predstavnika medjunarodne zajednice sa albanskim teroristima koji sebe nazivaju Oslobodilackom vojskom Kosova (OVK). “Uvlacenje terorista i placenika u politicki proces, opasan je presedan sa nesagledivim posledicama, jer direktno ugrozava stabilnost mnogih drzava i regiona", navodi se u saopstenju SPO. Stav da sa teroristima na Kosmetu treba razgovarati , “jer su, kako se kaze, 'realnost na terenu' otvara prostor IRI, baskijskim i korzikanskim separatistima, alzirskim i egipatskim fundamentalistima, secesionistima u Teksasu i mnogim drugim i slicnim oruzanim grupama van zakona da postanu legitimni politicki cinioci u svojim zemljama, ali i na medjunarodnoj sceni, ocenio je SPO. “I IRA i ETA su 'realnost na terenu' i to znatno duze od tzv. OVK a ipak nisu politicki partneri Spanije i Velike Britanije, vec su s razlogom na policijskim poternicama", navodio se u saopstenju. Borba protiv terorizma je obaveza svake drzave, a pokusaji legalizovanja terorista su grubo gazenje osnovnih pravnih, politickih i moralnih normi na kojima pociva savremeni svet sto vazi za sve zemlje “pa to mora da vazi i za Srbiju", navodi se u saopstenju SPO. #Traze povratak vojnika Albanaca ~ZAHTEV DEMOKRATSKOG SAVEZA CRNE GORE ^Traze povratak vojnika Albanaca Ulcinj, Beta. - Demokratski savez u Crnoj Gori (DSCG), parlamentarna stranka koja okuplja Albance, zatrazila je juce da se svi Albanci, koji sluze vojni rok van Crne Gore vrate u Crnu Goru, a da se nijedan regrut vise ne salje na odsluzenje vojnog roka van te republike. Povodom ubistva vojnika Omera Djokovica u Leskovcu, DSCG je ocenio da je “ocigledno da se politika proganjanja, maltretiranja, sikaniranja i insceniranih zlocina sprovodi i u srpskoj, odnosno takozvanoj jugoslovenskoj vojsci". “Nama je odavno bilo jasno da je pogubno i besmisleno biti u toj i takvoj vojsci", navodi se u saopstenju i dodaje da je Omer Djokovic “samo zrtva u nekom montiranom vojnom ili policijskom planu". Taj dogadjaj, ocenjuje DSCG, “za sve nas mora imati pouku i poruku da to nije nasa vojska i da mi u njoj nismo dobrodosli". #Poginuo Grujica Smigic ~U NAPADU NAORUZANIH ALBANACA NA SELO DRSNIK KOD KLINE ^Poginuo Grujica Smigic Pristina, Beta. - Pristinski Media centar Udruzenja novinara Srbije saopstio je juce da je u selu Drsnik kod Kline, “u napadu velike grupe naoruzanih Albanaca na srpske kuce u selu", poginuo Grujica Smigic (1972). U saopstenju se navodi da je Smigic poginuo preksinoc oko 20 sati. Pozivajuci se na opstinske vlasti u Klini, Media centar navodi da je na nekoliko srpskih kuca pricinjena materijalna steta. “Jake grupe naoruzanih Albanaca pucale su iz automatskog oruzja, rucnih bacaca i minobacaca. Srbi iz sela su odgovorili na vatru i odbili napad", pise u saopstenju Media centra. #Ugljenokopi pod kontrolom policije ~GRUPA OD CETRDESETAK NOVINARA OBISLA SELO ADU GDE SU PROTEKLIH DANA VODJENE BORBE ^Ugljenokopi pod kontrolom policije

U selu nema Albanaca. Tragovi od metaka iz pesadijskog naoruzanja i minobacaca. Niko od kidnapovanih nije pronadjen

Policajac obezbedjuje ostavljeno
oruzje OVK u selu Ada
Pristina, Beta. - U selu Ade, na desetak kilometara vazdusne linije od Pristine, nema civila. U tom selu sa oko 300 kuca, smestenih na blagom bregu, vidljiva je samo grupa policajaca. Sa podrucja Ade, koju su policijske snage zauzele juce, potpuno se kontrolisu dva povrsinska ugljenokopa “Belacevac" i “Dobro selo", iz kojih se vadi lignit za termoelektranu “Obilic". Porucnik policije Zoran Janjic juce je grupi od cetrdesetak novinara iz domacih i inostranih redakcija u Adi rekao da su to selo u proteklih sedam dana “drzali albanski teroristi, otvarajuci vatru na obezbedjenje kopova i snage bezbednosti". Janjic je, takodje, rekao da su “albanski teroristi sa tog podrucja" kidnapovali poslednjih nedelja 13 radnika termolektrane Obilic i da su pre desetak dana kod Ade ubijana dva, a ranjen jedan policajac. Cilj policijske akcije na podrucju sela Ade je bio da se osigura bezbednost radnika na kopovima, rekao je porucnik Janjic.
Osmatracko mesto iza
razbijenog prozora
Na ulazu u selo iz pravca povrsinskog kopa “Dobro Selo", iskopani rovovi, transeje i nekoliko bunkera, dobro maskiranih. Sa tih polozaja kao na dlanu se vidi termolektrana “Obilic". Transeje su duge nekoliko stotina metara, a jedan od policajaca koji nije zeleo da mu se pomene ime, rekao je da su “uradjene kao po udzbeniku". Na kucama u neporednoj blizini tih rovova vidljivi su tragovi od metaka iz pesadijskog naoruzanja, ali i minobacackih projektila. Bez minobacaca im nismo mogli nista, rekao je taj anonimni policajac, koji je, ucestvovao u akciji. “Minobacaci albanskih terorista, koji su bili uz ovu transeju, mogli su da gadjaju samu termolektranu, jer im je domet oko 2,5 kilometara", dodao je on. U sukobima sa policijom na podrucju sela Ade, pripadnici ilegalne OVK su koristili minobacace kineske proizvodnje od 60 milimetra, rucne bacace, bombe i mitraljeze. Porucnik policije Zoran Janjic rekao je novinarima da “nema podataka o nastradalim Albancima, jer su ih saborci izvlacili u pravcu Drenice". “Nikoga od kidnapovanih radnika nismo nasli", rekao je porucnik Janjic.
Novinarima su pokazane kuce u kojoj je bila velika kolicina lekova, sa zavojima i medicinskom opremom za pruzanje prve, hitne pomoci. U jednoj od kuca bila je menza. Sve kuce iz kojih se vidi “Obilic" i one neposredno uz transeje su ostecene. U unutrasnjosti sela na kucama, medjutim, nisu vidljiva ostecenja. Na dzamiji je polomljeno nekoliko stakala, ali drugih tragova ostecenja nema. “Gadjane su samo kuce iz kojih je otvarana vatra", rekao je porucnik Janjic. On je potvrdio da su civili napustili selo i rekao da su neki od njih juce popodne dosli po svoju stoku i hranu. Policija ih nije sprecavala, dodao je Janjic. Porucnik Janjic je pozvao zitelje sela Ade, u kome su ziveli samo Albanci, da se slobodno vrate i rekao da im garantuje bezbednost. {KIC i dalje tvrdi da OVK kontrolise rudnik Belacevac Pristina, Beta. - Kosovski informativni centar (KIC), blizak Demokratskom savezu Kosova, juce je saopstio da rudnik Belacevac i dalje kontrolisu pripadnici ilegalne Oslobodilacke vojske Kosova (OVK). U saopstenju se navodi da se povrsinski ugljenokop u Velikom Belacevcu i dalje nalazi u rukama OVK i dodaje da su “u srpskim napadima na sela Ade, Palaj, Lajtista, Sibovac i Lismire ubijena tri, a ranjena dva pripadnika OVK". “U selu Ade je ranjeno pet albanskih gradjana, dok je u Lismiru ubijeno osmogodisnje albansko dete i ranjen jedan muskarac", tvrdi KIC i dodaje da su stanovnici 10 sela u opstinama Obilic i Kosovo polje napustili svoje domove. Izvori bliski OVK su, kako prenosi KIC, izjavili da su u napadima srpskih snaga na selo Ade ucestvovale i srpske paramilitarne snage i da je “na desetine njih ubijeno i ranjeno". } #Gelbard zatrazio od OVK da prihvati Rugovu ~PREMA NEIMENOVANOM VISOKOM AMERICKOM ZVANICNIKU ^Gelbard zatrazio od OVK da prihvati Rugovu Vasington, FoNet. - Specijalni americki izaslanik za Balkan Robert Gelbard rekao je liderima Oslobodilacke vojske Kosova (OVK) da moraju prihvatiti vodjstvo Ibrahima Rugove kako bi ucestvovali u mirovnim pregovorima sa Beogradom, izjavio je neimenovani visoki americki zvanicnik. Kako prenosi AFP, Gelbard im je takodje, tokom razgovora prosle nedelje negde u Evropi, rekao da se moraju odreci terorizma, istakao je zvanicnik koji je zeleo da ostane anoniman. “OVK, ako zele da ucestvuju, moraju ispuniti odredjene uslove", rekao je on. “Jednostavno necemo dati nikakvu vrstu propusnice", dodao je. Dva predstavnika OVK odgovorila su “pozitivno" na Gelbardove zahteve, ali Vasintgon ce pazljivo pratiti grupu kako bi video da li mogu ispuniti ta obecanja, nastavio je americki zvanicnik. SAD zele da dovedu OVK (za pregovaracki sto) u naporu da zapocnu pregovori sa Beogradom o autonomiji Kosova. Americki zvanicnici ostaju pri stavu da sporazum o prekidu neprijateljstava nece biti postignut ukoliko za pregovarackim stolom ne budu i predstavnici naoruzanih snaga. Spoljnopoliticki tim americkog predsednika Bila Klintona odrzao je prekjuce telefonske konsultacije raspravljajuci o nasilju na Kosovu, dodao je zvanicnik. “Ubedjeni smo da ce se borbe nastaviti", rekao je on. Gelbard ce 8. jula u Bonu ucestvovati na sastanku Kontakt grupe na kome ce biti reci o sledecim koracima medjunarodne zajednice u pokusaju da se kosovska kriza resi mirnim putem. #SDP Kosova hoce OVK pod svoje okrilje ~SASTANAK POLITICKIH PRVAKA KOSOVSKIH ALBANACA ^SDP Kosova hoce OVK pod svoje okrilje Pristina, Beta. - Sefovi politickih stranaka kosovskih Albanaca juce su se u Pristini sastali sa liderom kosovskih Albanaca Ibrahimom Rugovom u pokusaju da dogovore zajednicku strategiju u odnosu na kosovsku krizu. Predsednica Socijaldemokratske partije Kosova Ljuljeta Pulja-Beciri je nakon sastanka novinarima rekla da dogovor nije postignut i da ce razgovori biti nastavljeni u subotu. Prema njenim recima, Demokratski savez Kosova (DSK) trazi da se konstituise paralelni parlament kosovskih Albanaca i drugi organi vlasti i da oni pod svoje okrilje uzmu ilegalnu Oslobodilacku vojsku Kosova (OVK). Parlamentarna partija Kosova (PPK) Adema Demacija i novoosnovani Albanski demokratski pokret Redzepa Cosje, dve najjace opozicione grupacije, traze da se formira Nacionalno vece koje ce objedinjavati “sve albanske politicke subjekte" i pod svoje okrilje uzeti OVK, rekla je Pulja-Beciri. Sastanak je odrzan u prostorijama Demokratskog saveza Kosova, na inicijativu Rugovinog savetodavnog tela za pregovore sa Beogradom, takozvane grupe “G-15". Iz sedista DSK su izasli Rugovin savetnik Fehmi Agani, Demaci, Cosja, Pulja-Beciri, potpredsednik Cosjine stranke i bivsi visoki funkcioner DSK Hidajet Hiseni i sef Liberalne partije Djerd Dedaj. Hiseni je rekao da Rugova u stvari ne zeli da bude konstituisan kosovski parlament i formirani organi vlasti i da, nudeci takvo resenje, pokusava da “kupi vreme". #Nove formacije i stara taktika ~VOJSKA KOSOVSKIH SRBA ILI JOS JEDAN (POPRAVNI) ISPIT “NARODNE" ARMIJE ^Nove formacije i stara taktika

Formiranje Srpskih odbrambenih straza (SOS) “najveca je kritika nesposobnom rezimu koji nije u stanju da svom narodu garantuje ni slobodu, ni mir, ni njegova ustavna prava", kaze Miroslav Solevic ne precizirajuci brojnost, sastav i lokacije ovih snaga

Na nedavno odrzanom vanrednom svesrpskom crkveno-narodnom saboru (Centar “Sava", 11. i 12. juna) na kraju drugog dana oglasio se i Miroslav Solevic, jedan od aktivista kosovskih Srba. Nastupio je posle obracanja bivseg premijera SRJ Milana Panica (koga je ishvalio do neba i predskazao mu jos jednu lepu politicku buducnost i ulogu mesije), ali - iako ni izdaleka nije izgledao sigurno kao pored one prikolice pune kamenja s pocetka sveopste srpske pobune - nije izdrzao da, na dobacivanje iz sale, ne udje u raspravu s kosovcima i pravda se (“da su i vas privodili") drzavnom torturom. Deset dana kasnije Solevic je u Nisu, gde valjda stalno zivi, izjavio da su Srbi na Kosmetu “u potpunom beznadju", koje je izazvao nesposobni rezim “koji nije u stanju da resi najznacajniji problem u drzavi i barem delimicno ispuni obecanja data narodu na samom pocetku vladavine. Solevic kaze da je kosovskim Srbima jasno da postoji dosta vojnih i policijskih snaga “da za nedelju dana slomimo albansku okupaciju" i “obezbedimo mir". S obzirom da se situacija ne smiruje “pojedinci i grupe koje ne veruju nikome" kroz formiranje svojih straza pokusavaju da organizuju odbranu “naseg entiteta u svakom mestu gde nas jos ima". U narocito teskoj situaciji su naselja okruzena selima sa vecinskim ili iskljucivo albanskim zivljem, gde “ne postoji poverenje u mogucnost efikasne odbrane od strane drzave Srbije". Stoga je formiranje straza jedina nada i one nece biti rasformirane sve do prestanka okupacije ma kog dela Kosova i Metohije. Formiranje Srpskih odbrambenih straza (SOS) “najveca je kritika nesposobnom rezimu koji nije u stanju da svom narodu garantuje ni slobodu, ni mir, ni njegova ustavna prava", kaze Miroslav Solevic ne precizirajuci brojnost, sastav i lokacije ovih snaga. Zasad je poznato samo to da je Solevica u vezi sa formiranjem SOS pre skoro tri nedelje “posetila grupa srpskih patriota" i upoznala ga sa aktivnoscu. Tim je patriotama, kaze Solevic, apsolutno jasno “da Amerikanci blefiraju sa pretnjama o bombardovanju" i na taj nacin samo drze paralisanu drzavnu oruzanu silu cija je ustavna obaveza da “svim sredstvima slomi oruzanu pobunu Albanaca". Savetnici povodom formiranja srpskih odbrambenih straza uvereni su da je americka ideja - da se dopusti da Albanci uspostave kontrolu nad devedeset odsto teritorije Kosmeta i onda dodju sa predlogom da se Kosovo podeli “prema situaciji na terenu", sto je osnovni razlog da Srbi sami formiraju samostalni odbrambeni faktor koji ce izmeniti plan i dogovor Milosevic-Rugova, a sve zbog misljenja da ce Milosevic “kosovski problem dovesti do bezizlaza, a da ce on i mafija oko njega pravdati da drugacije resenje nije bilo moguce". Solevic nije zaobisao ni predsednika Srbije Milana Milutinovica, koji je, iako covek s najvecim ovlascenjima, totalno neaktivan u sprovodjenju svojih ustavnih obaveza. Koliko god je realna prica o srpskom beznadju na Kosovu, u osnovu svega, ipak, lezi nepoverenje prema - Vojsci i policiji. Tragajuci za mogucim politickim vodjstvom najpre smo krenuli od Srpskog pokreta otpora, slicno ranijem traganju za “glavom" Oslobodilacke vojske Kosova, koju su svi po inerciji locirali u Demokratski savez Kosova. Momcilo Trajkovic tvrdi da oni u Pokretu otpora (“vladika Artemije i ja pogotovu") o tome jos nemaju preciznih podataka i da tek imaju nameru da tu stvar ispitaju. Istina, Trajkovic je pre dva dana pred odlazak u Nemacku rekao da se ne radi o nezadovoljstvu vojskom i policijom vec - “komandovanjem". Nekadasnja JNA neodlucnost u narodu i medju vojnicima (posebno rezervistima) prozvana “kreni-stani", kazu na Kosovu da je prisutna i kod sadasnje Vojske. Situacija je kao stvorena, kaze nas izvor sa Kosova koji bi da ostane anoniman, za paravojske, avanturiste i pljackase koji su zanat ispekli poslednjih godina “radeci" po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Novine su potom objavile vest da je spas ponudila Stranka srpskog jedinstva, ciji je predsednik Predsednistva Borislav Pelevic cak smelo ustvrdio da bi Garda (koja se posle Erduta kazu samo malo “cula" u Sanskom Mostu i okolini pre vise od dve godine) “ukoliko bi drzava Srbija zatrazila da se angazuje" za samo tri dana resila problem na Kosovu. Ako je verovati Pelevicevim recima izrecenim na jagodinskoj TV Palma plus, onda je problem lako resiv i za drzavu i Srbe na Kosovu, ali da li je bas sve tako. Jezikom brojki, mozda i logikom, stvarnost je sasvim drukcija. Jer tesko je poverovati da bi “manjina od manjine" ili deo kosovske desetine mogla da se suprotstavi devet puta brojnijim Albancima na Kosovu. “Plus sta svet smera da uradi s Kosovom?" Kada je vojska u pitanju valjalo bi se svakako vratiti u doba stvaranja nekad (u miru) zajednicke oruzane sile koja je, videlo se to pri prvoj proveri zapravo jedino brinula o zastiti rezima, odnosno vlasti, a da joj je narod, cije je ime nosila bio sasvim u drugom planu. Verovatno se zato i raspala JNA koju su neki nasi sunarodnici u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, dok se stavila na jednu stranu, prozvali “jadna nasa armija". Nekako s pocetka sukoba u Hercegovini, u mestu Buna pored Mostara, jedan od rezervista pridodan JNA, ugledavsi tenk T-35, dao se u beg vicuci “Eno petokrake i tesko onome koga ona brani". Nesto docnije Ante Z. iz mesta Oslje (u blizini ostrva Sipan) uz opor smesak izgovorio je novu kletvu koja, otprilike kaze - dabogda proverio patriotizam sopstvene vojske. Samo smo verovali da je vojska narodna i stvar se, skoro ponovila jos jednom. Po svemu sudeci i ova “narodna" nije duga veka jer, kako rece jedan kosovski Srbin, previse osluskuje sta se ne bi dopalo vladajucoj vrhuski". Govoreci narodnim jezikom vojska bi trebala da vise vodi racuna o svom “opisu poslova i radnih zadataka", a manje, ili nikako o vladajucoj klijenteli, o ovoj ili onoj politickoj partiji. Sadasnja Jugoslovenska armija nema vise u svom nazivu rec koja je svrstava i u narodnu, ali ni ona kao pelcer one prethodne nije mogla - u slicnim, gotovo istim uslovima - da se izdigne iznad situacije i ne utopi se u politikantske igre. Trenutno joj kao kamen o vratu visi zahtev majki iz Srbije da im se sinovi vrate na bezbedno. One druge, crnogorske zahteve ne bi trebalo ni pominjati. Istina, u mnogim kosovskim selima Srbija je otprilike pre mesec i po dana, podeljeno oruzje, sto mozda govori i o (ne) spremnosti prave vojske ili njenoj nemogucnosti da zastiti srpsko stanovnistvo u pokrajini. Stoga Srbima na Kosovu ostaje da se, zasad jedino preko Trajkovicevog Srpskog pokreta otpora i vladike rasko-prizrenskog gospodina Artemija (ne i preko takozvane opozicije u Srbiji) izbore da ih (od)brani neko mnogo snazniji. U protivnom bice ostavljeni kao i mnogi zemljaci svih ovih godina i za protivnika da imaju Albance, rezim, opoziciju, Kontakt grupu, SAD, NATO... Jedina olaksica je da ce ovaj put trebati manje traktora. Posle toga vojska ce da bude profesionalna, ili nece ni trebati. A i sta da brani?

Dragan Banjac

#BiH ne odustaje od tuzbe za genocid protiv Jugoslavije ~MUHAMED SACIRBEGOVIC, ZASTUPNIK BIH PRED MEDJUNARODNIM SUDOM ^BiH ne odustaje od tuzbe za genocid protiv Jugoslavije Zagreb, Beta. - Ambasador i zastupnik BiH pred Medjunarodnim sudom u Hagu Muhamed Sacirbegovic izjavio je da ce BiH insistirati na jos 1993. godine podnetoj medjudrzavnoj tuzbi protiv Beograda za pocinjeni genocid. “Zlocini ovoga rata nisu individualno pitanje, vec se radi o zlocinu jedne vlasti, odnosno rezima koji stoji iza svega toga i koji je napravio plan etnickog ciscenja", rekao je Sacirbegovic u utorak uvece na tribini “Tuzba BiH pred Medjunarodnim sudom pravde zbog zlocina genocida", koja je odrzana u Evropskom domu u Zagrebu. On je dodao da bi, osim za Medjunarodni sud za ratne zlocine, posla trebalo da bude i za Medjunarodni sud pravde. “Haski Tribunal je vazan, ali ne i jedini merodavan za zlocine pocinjene na ovom prostoru. Jer, ako on bude jedino mesto gde ce se suditi, onda ce ispasti da je rat bio nedelo pojedinaca, a sumnjam da ce predsednik SRJ Slobodan Milosevic ikad odgovarati kao pojedinac", naglasio je Sacirbegovic. Svoju tvrdnju ambasador Sacirbegovic potkrepio je cinjenicom da ga je i visoki americki diplomata Ricard Holbruk vec dva puta odvracao od tuzbe za genocid. “Nase odustajanje samo bi islo u prilog teza onih koji nas vide kao 'divlja balkanska pseta' koja se medjusobno kolju i koje samo Zapad moze smiriti", rekao je Sacirbegovic, dok je drugi zastupnik BiH pred Medjunarodnim sudom pravde Fon van den Bisen rekao da BiH raspolaze verodostojnom dokumentacijom kojom ce argumentovati tuzbu protiv SRJ za genocid. Savetnik tima zastupnika BiH pred Medjunarodnim sudom pravde Kasim Trnka ocenio je da postojeci mir nosi klicu nepravde jer su inspiratori rata i danas slobodni i naveo da, ukoliko se njima ne bude sudilo, niko nece moci da garantuje da se genocid nece ponoviti. “Svet je to duzan zrtvama ovog rata, pogotovo imamo li na umu da je Dejtonskim sporazumom legalizovao jednu potpuno nelegalnu tvorevinu kao sto je Republika Srpska", rekao je Trnka. #Zahtev da Milosevicu bude sudjeno kao ratnom zlocincu ~APEL ZA ZASTITU LJUDSKIH PRAVA UPUTIO PISMO DRZAVNICIMA SVETA, SB ^Zahtev da Milosevicu bude sudjeno kao ratnom zlocincu Zagreb, Beta. - Hrvatska organizacija Apel za zastitu ljudskih prava zatocenih i nestalih gradjana Hrvatske i clanova njihovih porodica zatrazila je da predsednik Jugoslavije Slobodan Milosevic bude izveden pred sud, jer je “najveci ratni zlocinac 20. veka posle Hitlera i Staljina". U pismu upucenom svim drzavnicima sveta, Savetu bezbednosti UN, misiji Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) u Hrvatskoj, Evropskoj uniji, NATO i svim ambasadorima akreditovanim u Hrvatskoj, Centar Apel je porucio da se, zahvaljujuci njihovoj toleranciji, “poznati zlocinci i ubojice setaju jos uvijek slobodni s druge strane Dunava". “Sa Slobodanom Milosevicem, najvecim ratnim zlocincem 20. stoleca posle Staljina i Hitlera, jos uvek pregovarate umesto da ga izvedete pred sud sveta - Hag, cime bi zaustavili daljnje krvoprolice na Kosovu", navodi se u pismu Centra Apel. “Stupite u akciju odmah, dok se ne zapali celi Balkan, a mozda i vise", pise u pismu koji je uputio Centar Apel. #Od oktobra OEBS nadgleda policiju u Podunavlju ~ ^Od oktobra OEBS nadgleda policiju u Podunavlju Zagreb, Beta. - Portparol Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju Mark Tompson rekao je juce da ce ta organizacija od sredine oktobra, posle isteka manadata posmatraca UN, nadgledati hrvatsku policiju u Podunavlju. Tompson je na jucerasnjoj redovnoj konferenciji za novinare rekao da ce policija OEBS raditi pod uslovima mandata misije te organizacije i vazecim zakonskim uslovima. Tih 120 policajaca koji su prosli policijsku obuku u maticnim zemljama clanicama OEBS, imace posebne uniforme koje ce biti lako prepoznatljive, rekao je Tompson. Tompson je dodao da je to nov oblik rada i izrazio zadovoljstvo, jer je takvu odluku pozdravila i Vlada Republike Hrvatske. Portparol OEBS je naveo da ce drugi zadatak te organizacije biti nadgledanje vracanja imovine povratnicima u podrucje bivse Krajine. “OEBS je svestan da se ljudima zeli da oteza povratak odugovlacenjem preko primene aplikacija i zahteva za dobijanje domovnice", rekao je Tompson i dodao da ce OEBS morati da na to obrati “posebnu paznju". #POVODI ~MOMCILO TRAJKOVIC, PREDSEDNIK SRPSKOG POKRETA OTPORA KOSOVA I METOHIJE, O “ANTIBIROKRATSKOJ REVOLUCIJI" NEKAD I PRIPREMAMA ZA SAMOODBRANU SRBA DANAS ^Iskorisceni smo, zarad gole vlasti

Pre deset godina nismo razmisljali da komunisti ne mogu da rese nacionalno pitanje, nismo znali da ucestvujemo u stvaranju autoritarnog rezima. Danas moramo sami da se branimo od albanskih separatista, posto ova drzava nece, ne moze ili ne zna kako da se brani. Nikoga ne nameravamo da napadamo, vec da odbranimo svoja ognjista

“Od one cuvene recenice Slobodana Milosevica “niko ne sme da vas bije" sada je situacija takva da ne samo da nas biju, vec ubijaju i kidnapuju", kaze na pocetku razgovora za nas list Momcilo Trajkovic, predsednik Srpskog pokreta otpora. Trajkovic kaze da su zivoti Srba na Kosovu i Metohiji, bezvredni i devalvirani. Pre nekoliko godina sam rekao da mit o Kosovu nije devalvirao, medjutim sada je sve devalvirano, sve je upropasceno. Rezim je iskoristo srpsku nesrecu na Kosovu i Metohiji da upropasti ceo srpski narod. Od jedne velike sanse, da se stvori bogata i demokratska zemlja, dosli smo na najnize grane". Da li se osecate iskorisceni, jer prica se nije zavrsila onako kako ste planirali? - Kako da ne, ne bi bilo istina kada bih rekao da nismo iskorisceni ne mi kao pojedinci, vec kao narod. Ja sam tu igru shvatio jos 1991. godine, u stvari mi koji smo bili za tu politiku, prvi smo je napustili. Ali, bez obzira osecamo se iskoriscenim, iskoriscen je ceo srpski narod, iskoriscena je crkva, svi su iskorisceni sa svima se manipulisalo. Od onog stabilnog srpskog naroda koji je vekovima ziveo na prostoru Kosova i Metohije, ni Turci nisu uspeli da ga pomere, danas ga je ovaj rezim pomerio. Cupa mu korene, cupa mu srce i dusu. Bilo bi zato nekorektno da kazem da nismo iskorisceni kao narod i to sve zarad vladanja, gole vlasti. To je vlast koja je danas postala najveci protivnik srpskom narodu. Da li mislite da je posle svega sto se desilo, ipak bilo bolje da je ostala autonomija na osnovu Ustava iz 1974. godine? - Ova nesreca je vec bila tu, u procesu. Mislim da bi ta varijanta usporila proces. Do ovoga bi se doslo kasnije, mozda bi se u medjuvremenu stvorile drugacije snage. Medjutim, kljucni problem je u tome sto gospodin Slobodan Milosevic nije postao domacin ove drzave, odnosno domacin broj jedan, a ne komunista broj jedan. Sto je na nesrecu srpskog naroda zeleo da zadrzi ideologiju, koje su se svi odrekli. Mi smo bili narodni pokret, koji je trebao da bude u funkciji demokratizacije Srbije, umesto da se skinu komunisticki okovi nad nasim narodom, oni su jos uvek u tim okovima. Srbi sa Kosova i Metohije dali su sansu Srbiji, da postane prva demokratska drzava u Evropi. Na zalost mi tada nismo razmisljali da komunisti ne mogu da rese nacionalno pitanje, nismo znali da ucestvujemo u stvaranju autoritarnog rezima, kome nije stalo ni do srpskog naroda, ni do drzave, nego samo do licne vlasti... Odnosno, da je mentalni sklop vlasti takav da nije mogao nista da stvari osim ovog sto imamo danas. Na narodnom zboru koji je odrzan na Vidovdan u porti manastira Gracanice, poslali ste poruku mira i Albancima. Tada ste rekli, da ukoliko se ne prihvati “ruka mira" da cete se braniti svim sredstvima. Sta to konkretno znaci, od koga ce te traziti pomoc? - Mi cemo traziti pomoc od Srbije. Mi smatramo da je Kosovo i Metohija svesrpski problem. Smatramo da srpski narod nema prava da cuti, on mora da trazi resenje za sebe. Mi Srbi koji dole zivimo, moramo da branimo svoja ognjista, mi ne zelimo da proterujemo Albance sa Kosova. Mi smatramo da su Albanci realna cinjenica, ali da mi ne mozemo vise mirno da posmatramo kad nas izbacuju iz autobusa, kidnapuju. Evo, ja sam sada u Beogradu i ne znam da li cu stici do Pristine, moze neko uz put da me zaustavi... Vrlo je tesko biti u situaciji kada drzava koja treba da vas brani, ne zna, nece ili ne moze da vas brani. Sta onda obican svet treba da radi? Ili da se masovno iseli sa Kosova, ili da brani svoj dom. Ovde je u pitanju odbrana, a ne napad. Mi imamo pravo da se branimo, posto drzava nece, ne moze ili ne zna kako da nas brani. Nemamo nameru, nikoga da napadamo, vec da odbranimo svoja ognjista. Sami ste priznali da ste ’88. godine bili instrumentalizovani od strane rezima. Ima onih koji se plase da ste opet instrumentalizovani? - Mi sada mozemo da se instrumentalizujemo samo da srusimo Slobodana Milosevica, sto treba da nam bude zajednicki cilj. Ako smo tada bili instrumentizovani da srusimo ono, sto je bilo lose, bez obzira sto sada zbog Milosevica volimo i ono sto je manje lose, danas pokusavamo da budemo politicki faktor u demokratizaciji Srbije i stvaranju uslova u kojima ce Vojvodina da ima svoju poziciju. Mi ne mozemo sada da budemo instrumentizovani da bi sacuvali Milosevica. Ovo su drugaciji procesi, ovo je proces otreznjenog naroda. Mi hocemo da izvrsimo pritisak i na opoziciju i na srpski narod, da shvati i sopstvenu nesrecu. Odnosno, da je Kosovo poslednji povod da se Srbi okupe i da traze izlaz iz corsokaka. Nema demokratske Srbije, bez resenja kosovskog pitanja. {Ne zelim da prodajem Srbiju “Kosovo je svesrpski problem. Jer, da je Kosovo moj problem, prodao bih svoje imanje. Verujte kada bih sada ponudio svoje imanje na prodaju dobio bih milion maraka, kupio bih u Beogradu ili bilo kojem gradu kucu i ziveo mirno. Ali, prodati kucu u Beogradu i prodati kucu na Kosovu nije isto. U Beogradu kada prodate kucu, prodali ste nekretninu, a na Kosovu i Metohiji kad prodate kucu, vi ste prodali Srbiju. Ne zelim da prodajem Srbiju." } #Intervju: Ratomir Tanic ~RATOMIR TANIC, SAVETNIK PREDSEDNIKA NOVE DEMOKRATIJE O KRIZI NA KOSMETU ^Srbija se mora nagoditi sa SAD i NATO

U poslednjih osam godina srpska politika po treci put sece granu na kojoj sedi: prvo sa Kninom, zatim sa Republikom Srpskom, mada je to ublazeno Dejtonom, sada na Kosovu kopa rupu u koju ce da padne. Snaga tzv. OVK proizlazi iz politicke slabosti Srbije. Kao sto osudjuje represiju sa srpske strane, ND osudjuje tipicno teroristicko delovanje tzv. OVK, a ukoliko nju ne mogu da kontrolisu albanski politicari, problem se mora prebaciti na medjunarodnu zajednicu. NATO nije u interesu da pomaze Albancima, samo sto kod nasih vlasti postoji slaba svest o tome. Jugoslaviji je mesto u “Partnerstvu za mir"

“Nova demokratija, a pre svega predsednik stranke Dusan Mihajlovic i ja, ucestvovali smo u razgovorima sa Albancima i predstavnicima medjunarodne zajednice u pravcu pronalazenja politickog resenja za Kosovo, a koje bi bilo prihvatljivo i za Srbe i za Albance. Ti razgovori su vodjeni pre godinu, godinu i po i u njima su ucestvovali i predstavnici Socijalisticke partije Srbije i to nije nikakva tajna. Tokom razgovora rukovodili smo se tim da je sukob izmedju dva naroda mnogo dublji i slozeniji, nego sto se pretpostavlja, jer je rec o sudaru dve nacionalne koncepcije", kaze u razgovoru za “Nasu Borbu" Ratomir Tanic, savetnik predsednika Nove demokratije. Sta ste predlagali i nudili Albancima? - Odmah nakon raspada bivse Jugoslavije, Albanci su videli svoju sansu da rese i svoje nacionalno pitanje, a to je zahtev za nezavisnim Kosovom. S druge strane srpska drzavna politika je sasvim ispravno polazila od teze da je pitanje granica SRJ konacno, sto je sasvim prirodno. Nas stav je bio, prvo - da se pitanje resenja statusa Kosova odlozi za tri do pet godina, drugo - da se izvrsi temeljno priblizavanje srpske i albanske strane preko tvz. mera za uspostavljanje poverenja, to je tehnika koja je ustanovljena posle Helsinske konferencije. Tu se misli na mere za uspostavljanje poverenja za zdravstvo, skolstvo i, na kraju, bezbedonosnu situaciju. Nazalost, stiglo se samo do skolstva i tu je bilo velikih problema. |Posle Drenice nista vise nije isto Da li je taj plan podrazumevao ucesce medjunarodne zajednice? - Naravno, ali ne kao trece strane, nego kao strane koja bi omogucila olaksanje dijaloga. Naime, sporovi izmedju Srba i Albanaca zadiru u medjunarodnu sferu, jer nase podrucje mnogo znaci za regionalnu evropsku bezbednost. Takav nacin razgovora bio je vrlo povoljan za srpsku stranu, ali je odlaskom ND iz vlade napusten. Trenutno u razgovorima srpsko-albanskih pregovaraca pitanje statusa Kosova dominira. Jasno je zbog cega na tome insistira albanska, ali zbog cega se zatrcala srpska strana je u najmanju ruku cudno. Bilo je logicno da je srpska strana prihvatila plan ND i uz pomoc sveta krenula u resenje kosovskog problema jos pre godinu dana ili sest meseci, u svakom slusaju pre Drenice. Posle Drenice vise nista nije isto, sve se promenilo i to na stetu srpske strane. Naime, u poslednjih osam godina, srpska politika je po treci put odsekla granu na kojoj sedi. Prvi put se to dogodilo u Kninu, drugi put u Republici Srpskoj, mada je to ublazeno Dejtonom, i sad treci put na Kosmetu. Vlast je iskopala rupu u koju ce da padne. Apsurd lezi u cinjenici da su srpski zahtevi na Kosmetu potpuno legitimni, dok su zahtevi Albanaca nelegitimni. Zasto mislite da su zahtevi Albanaca nelegitimni? - Zahtev za nezavisnoscu je potpuno nelegitiman. Ono sto je legitimno je njihov zahtev ne samo za ljudska, nego i nacionalna i politicka prava. Legitimno je, takodje, da oni kroz svoja nacionalna prava izrazavaju sve svoje specificnosti i da imaju autonomiju unutar Srbije. Do pre samo pola godine, o tome se nije moglo ni prozboriti na nivou zvanicne drzavne politike, a sada i oni koji su se zalagali za progon Albanaca preko Prokletija pricaju o njihovoj autonomiji. Zbog cega se ne sme naceti pitanje statusa Kosova? - Srbija je u ovom trenutku vrlo slaba politicki, a kad ste slabi ne mozete pregovarati o tako vaznim stvarima. A ako zelite da izbegnete odredjene stvari, vi ipak morate nesto ponuditi. |Predimenzioniran susret Holbruka sa OVK Zasto mislite da bi Albanci bili za odlaganje razgovora o statusu cak za tri do pet godina? - Prvo, smatrali smo da ce vremenom doci do procesa reintegracije na prostoru bivse SFRJ i da ce i Albancima biti u interesu da se integrisu. Drugo, za njih je mogao biti relevantan model autonomije na principu “juznog Tirola". To je otprilike Ustav iz 1974. godine, minus elementi paradrzavnosti koji su bili u tom ustavu, plus neki dodatni elementi zastite etnickih zajednica kao sto su, na primer, regionalna nacionalna veca. Srpski ustav je vrlo neodredjen oko toga, u njemu se definisu Vojvodina i Kosovo kao nacionalne jedinice, ali bez specifikacije sta ta definicija znaci. Medjutim, naglasavam, za Albance je to sada neprihvatljivo. Oni su, naime, stekli odredjenu politicku prednost, tu je OVK i oni sada traze, u najmanju ruku, status trece federalne jedinice. Kolika je vaznost OVK? - Politicki zahtevi OVK se suprotstavljaju zahtevima medjunarodne zajednice. Kod nas se dao predimenzioniran znacaj susretu Holbruka sa predstavnicima OVK. To je prosto nastojanje Amerikanaca da osiguraju mir na terenu. Takodje, nije tacno da OVK kontrolise cetrdeset odsto teritorije, cinjenica je da kontrolisu odredjeni deo teritorije, ali samo zato sto srpska policija i Vojska Jugoslavije nemaju legitimitet da ih rasteraju, a nemaju ga “zahvaljujuci" srpskoj politici. Snaga tzv. OVK proizlazi iz politicke slabosti Srbije. Milosevic ne sme da povuce snage bezbednosti sa Kosmeta, on moze samo da ih svede na minimum ukoliko prestane teroristicka aktivnost OVK. Rekli ste da je Holbruk razgovarao sa OVK radi uspostavljanja mira na terenu. Da li biste ucinili isto? - Ne, ne bismo. OVK nije nas problem, nego problem albanskih politicara. Isto kao sto smo duzni da osudimo represiju sa srpske strane, tako isto imamo odgovornost da osudimo delovanje OVK, a to je tipicno teroristicko delovanje. Nikad ne bismo razgovarali s njima, ne zato sto ih ne volimo, nego prosto sto nisu nas problem. Ukoliko njihovi lideri ne mogu da ih kontrolisu, stvar treba prebaciti na medjunarodnu zajednicu. Cinjenica je da OVK koristi tvz. model “intifade", a to je da se civili isturaju napred, koji ginu u okrsaju sa srpskom policijom. Stoga je neophodno prisustvo medjunarodnih posmatraca koji bi se uverili u pravo stanje na terenu. |Djukanovic bi mogao da pomogne Kakav rasplet dogadjaja ocekujete? - Mora se promeniti kvalitet srpske politike. Teza da bi padom rezima u Srbiji doslo do poboljsanja situacije na Kosovu je apsurdna. Promena politike moze se izvrsiti i sa ovakvim rezimom isto kao i sa njegovim padom. Naime Milosevic je vec jednom uspesno okoncao krizu na prostoru RS u Dejtonu, ali sa godinu dana zakasnjenja. Mi smo tada usli u vladu, ocekujuci da ce promene biti trajnog karaktera. To se nije dogodilo, a sadasnja vlada jos je jedan dokaz lose nacionalne politike. Radikali u vladi nagrizaju levicu i ugrozavaju jedinstvo drzave svojim vulgarnim i kafanskim nacionalizmom i polufasistickom ideologijom. Smatrate da je Milosevic u stanju da resi Kosovo? - Da, nasa vlast se uvek minut posle dvanaest seti resenja. Kasni, ali se na kraju doseti. Radikali tu nece imati nikakav uticaj, mislim da ce potpuno ispasti iz igre. Da sam ja na mestu Milosevica ja bih u resavanje kosovske krize malo vise angazovao i Djukanovica i to na medjunarodnom planu. Sustinska stvar ce se desiti kada se nasa vlast oslobodi dogme da smo mi tampon drzava izmedju dva bloka. Kada to shvati moci ce da se okrene Zapadu i pocne da resava svoje probleme. Nasoj zemlji i Vojsci Jugoslavije je mesto u “Partnerstvu za mir". Pa valjda je svima jasno da je nasa politika i to ona levicarska, jos od 1952. godine bila orijentisana ka Zapadu. Na Balkanu se vrsi nova preraspodela sfera uticaja i tu se Srbija, jednostavno, mora nagoditi sa SAD i NATO savezom. U suprotnom nema nam pomoci. Koliko je realna pretnja NATO udara? - Pretnja NATO udarima postoji, ali ne verujem da je realna opcija, bar ne u ovom trenutku. Naime, ukoliko bi sada intervenisao, NATO bi pomogao albanskoj strani, a to mu nije u interesu. Zapadnoj alijansi nije u interesu da pomaze Albancima, samo sto kod nasih vlasti postoji slaba svest o tome. {Ucestvovali bismo u pregovorima Na pitanje da li bi se ND odazvala pozivu vlasti da ucestvuje u razgovorima sa Albancima i pod kojim uslovima, Tanic veli: “Nova demokratija je patriotska stranka koja tezi ocuvanju nacionalnih interesa, sto znaci da bismo ucestvovali u resenju srpskih nacionalnih interesa i tu ne bismo postavljali uslove. Misljenja sam, inace, da kod nas postoji mnostvo relevantnih politickih faktora koji bi bili kompetentni da ucestvuju u pregovirima. Postoje pametni i razumni politicari unutar SPS, SPO, JUL, pa i SRS, mada je sadasnji radikalski deo vlade ’kamen oko vrata predesednika Milosevica, koji on moze brzo da zbaci’", ocenio je Tanic. } #Neki novi obicaji ~NEKI NOVI OBICAJI ^Rat za univerzitet

Pise: Stojan Cerovic

Ovih vrelih dana dovrsava se julsko-radikalsko zauzimanje najvisih kota i strateski najvaznijih tacaka u oblasti obrazovanja u Srbiji. Dosadasnji rektori, dekani i nastavno-naucna veca povlace se, prelaze na rezervne polozaje, ili na pobednicku stranu, ali ponegde se jos vode manje borbe. Medjutim, vec se vidi da se visoko skolstvo priprema za postepeni strateski zaokret u pravcu politickog opreza, izbegavanja sukoba i prezivljavanja u otezanim uslovima. Univerzitet je iskusna i lukava ustanova, sposobna da opstane i doceka se na noge ma sta se desilo. Univerzitet ume da se pritaji, da se pretvara, kamuflira, da se infiltrira u redove osvajaca, da pametnim studentima otvara um sifrovanim porukama i prenosi misao zaobilaznim putem. Univerzitet je neprijateljska teritorija za svaku vlast koja zeli da ga osvoji i na duzi rok uvek uspeva da pripitomi i asimiluje uljeze. Ovde, medjutim, malo ko jos ima strpljenja za duze rokove. Drustvo je steklo izvesno osecanje slobode koja, istina, nije iskoriscena i operacionalizovana kao demokratija, ali bi, svejedno, bilo jako tesko ponovo uvoditi moralno-politicku podobnost, verbalni delikt, prisluskivanja, cinkarenja i ideoloske zabrane. To znaci da nema izgleda da novi osvajaci na Univerzitetu uspostave bilo kakvu kontrolu slicnu onoj iz zlatnog doba socijalizma. Uostalom, ova julsko-radikalska vlast ni nema nikakvih ideoloskih, pa ni intelektualnih pretenzija. Da ima, levica i desnica bi se najpe glozile medju sobom. Oni samo hoce da se osvete, obezbede od eventualnih buducih pistaljki i setnji i razmeste svoje ljude na prestizne pozicije . Mozda jedino gospodja Markovic ima nesto drugacije zelje i potrebe. Kao upravnica Neuropsihijatrijske klinike stala je na sigurnu stranu davaoca te vrste usluga, pa je valjda niko nece svrstavati u potencijalne primaoce. Ali, u krajnjoj liniji, ovaj rat za Univerzitet ne bi se ni vodio i bio bi za rezim nepotreban, kad bi drugi poslovi isli kako treba. Kad bi se predvidjao i ocekivao bilo kakav uspeh na Kosovu, kad bi s bilo koje strane mogla doci kakva dobra vest, osim laznih, rezim bi ostavio na miru visoko skolstvo. Ali, cim Milosevic i Seselj vide da gube u Drenici, odmah dobiju zelju da pobede na Filozofskom fakultetu. #Zakon o univerzitetu se mora preispitati ~APEL SKUPSTINI SRBIJE UCESNIKA DVANAESTOG SKUPA EVROPSKIH CASOPISA KULTURE ^Zakon o univerzitetu se mora preispitati Mi, ucesnici Dvanaestog skupa evropskih casopisa kulture, odlucno se protivimo Zakonu o univerzitetu nedavno usvojenom u Skupstini Srbije koji je nezapamcen po svojoj sirovosti i iskljucivosti u Evropi, a ciji je krajnji cilj da ukine akademsku intelektualnu slobodu u Srbiji. Ovaj zakon se mora ponovo ispitati. Imajuci u vidu cinjenice: - Na dan usvajanja Zakona, 28. maja 1998, svi predavaci i saradnici Univerziteta izgubili su posao. O obnovi radnog odnosa u roku od naredna dva meseca odlucuje vlada na osnovu nedefinisanih kriterijuma. - Novog dekana Univerziteta, kao i prodekane pojedinacnih fakulteta direktno bira Vlada Srbije. Zaposleni na Univerzitetu nemaju pravo glasa cak ni pri izboru kandidata, a kamoli pri njihovom biranju na funkciju sto je ranije podpadalo pod nadleznost Saveta Univerziteta. - Zaposljavanje na Univerzitetu ce se ubuduce odvijati na osnovu cetvorogodisnjih ugovora o kojima ce odlucivati prodekan. Ukida se institucija stalnog zaposlenja, cak i za redovne profesore. Zalbu na odluku moguce je pondeti nadleznom Odboru koga bira ista vlada koja bira i dekana i prodekane. Odlucno se suprotstavljamo ovim odredbama, kao i drugim odredbama Zakona koje omogucuju mesanje vlade i sve oblike isterivanja po politickim, etnickim ili administrativnim osnovama, sto se svodi na gasenje slobodne misli na univerzitetima u Srbiji i neumitno vodi padu nastavnih, intelektualnih i moralnih standarda. Aktivno i otvoreno podrzavamo one nastavnike i saradnike Univerziteta koji se opiru novom Zakonu.Verujemo da je samo uz pomoc medjunarodnog politickog, moralnog i pravnog pritiska moguce ubediti Vladu Srbije da povuce ovaj Zakon koji predstavlja kraj bilo kakve autonomije Univerziteta. Zahtevamo neodlozno i kategoricko preispitivanje novog Zakona o univerzitetu. Odbijanje da se to ucini primorace nas da individualno i kolektivno pokrenemo sve otvoreniju javnu i medijsku kampanju u medjunarodnoj stampi u Evropi i Americi. Potpisano na dan 13. juna 1998, u Kanu, Francuska (Apel su potpisala 42 urednika uglednih i veoma uticajnih evropskih casopisa. Upucen je, kao otvoreno pismo, Skupstini Srbiji, odnosno njenom predsedniku Draganu Tomicu, u nadi da ce na svom zasedanju obavestiti poslanike o sadrzaju Apela). Potpisnici: Samuel Abraham, Kritica & Kontext, Bratislava; Marianne Alphant, Revues parlees, Centre Georges- Pompidou, Paris; David Applefield, Frank, Montreuil, France; Lothar Baier, Francfort; Georges Blecher, New York; John Calder, Ed eur, Angeterre, France; Claus Clausen, Hug, Copenhague; Michele Colombo, L’ Animal, Metz, France; Olivier Corpet, La Revue des revues, Paris, France; Daho Djerbal, Naqd, Algerie; Jean-Michel Espitalier, Java, Paris; Walter Famler, Wespennest, Vienne; Ghislaine Glasson Deschaumes, Transeuropeennes, Paris; Christine GoEmE, France-Culture; Martin Hala, Revolver Revue, Prague; Jodz Hendrdz, Chapman, Edimbourg; Irina Horea, Lettre internationale, Bucarest; David Karlsson, Ord & Bild, Goteborg; Klaus Nellen, Transit, Vienne; Irina Prokhorova, New Literarz Review, Moscou; Hans-Gotz OxEnius, Saarlouis, Allemagne; Antonio Ribeiro, Revista critica de ciencas soetas, Coimbra, Portugal; Roger Rotmann, Revues parlees, Centre Georges-Pompidou, Paris; Benoit Ruelle, Radio France International; Christian Salmon, Parlement international des ecrivains; Obrad Savic, Belgrade Circle, Belgrade, Serbie; Lucile Schmid, Esprit, Paris; William Schuman, L’Animal, Metz, France; Pierre Yves Soucdz, Le Courrier du Centre international d’etudes poetiques, Bruxelles; Jani Virk, Literatura, Ljubljana; Amin Zaoui, ecrivain, Algerie; Gabdz Zipfel, Mittelweg 36, Hambourg; Antonis J. Liehm, Lettre Internationale, Paris; Andre Chabin, Francoise Dufournet, Amal Renne, Michel Richard; Yves Chevrefils- Desbiolles, Albert Dichdz, Catherine Girerd, Marie-Agnes Mesnard, Emmanuel Tarriere. #Komentar: Pred vratima balkanskog haosa ~O REALNIM DOMETIMA MEDJUNARODNE INTERVENCIJE NA KOSOVU ^Pred vratima balkanskog haosa

Milorad S. Gajic

Kada se pozivaju na mogucu vojnu intervenciju, zapadne diplomate nude za povod jednostavnu sliku: na Kosovu je u toku novo etnicko ciscenje, sto je nedopustivo i sto hitno treba zaustaviti. Ali, koliko god da se, usputno ali i energicno, osudjuje i albanski terorizam kao metod politicke borbe, u ocima zapadne diplomatije glavni krivac za zlo na Kosovu ostaje srpski rezim. Engleski premijer, u glas sa nemackim, govori istim jezikom, a pridruzen im je i francuski predsednik tako jasno da ne ostavlja nimalo mesta za neke rezerve u korist Srba, koje je ranije pokazivao Miteran u vezi sa dogadjanjima u Bosni. Ali, u Bosni je za te rezerve i bilo mesta, jer se radilo o simultanom i nacionalno ukrstenom etnickom ciscenju, dok na Kosovu tog ukrstanja nema iz razloga sto je rasturanje Srba svrsen cin proslosti, a pred svojim ocima svet danas ima samo slike sa kolonama Albanaca koji beze sa svojih ognjista. Zapadna diplomatija postavlja samoj sebi kao glavno pitanje, sta preduzeti da se ne ponovi sporost njihovog reagovanja na istovrsno zlo koje se odigralo u Bosni, kada je najpre Evropu zapljusnuo talas nesrecnika, da bi se na kraju preduzelo nesto energicno. Ali sta tacno uciniti da se spiralno nastupanje zla na Kosovu i zaustavi? Zapad, inace opterecen kompleksom Minhena, ipak je bio saglasan da se Jeljcinu dopusti posredovanje i trazenje zamene za vojnu intervenciju, sto najbolje dokazuje nedoumice oko izbora adekvatnih mera vojne prirode. Sem toga, Jeljcinu se mora omoguciti da upotrebi ili samo uzaludno potrosi svoj eventualni kapital uticaja na jugoslovenskog predsednika, a u slucaju neuspeha i sam shvati da izuzev pretnje i upotrebe sile nema drugog nacina resenja kosovskog cvora, te najzad zauzme kooperativan stav u Savetu bezbednosti oko donosenja odluke o vojnoj intervenciji. Medjutim, ako i Jeljcinovo posredovanje ne pruzi pozeljne rezultate, onda nastaje ono sto je za medjunarodnu zajednicu svakako najteze, a to je zapravo izbor mera kojima se dosezu javno postavljeni ciljevi. [ Ako se, ili bolje reci, kada se pokaze da od povlacenja oruzane sile srpskog rezima sa Kosova nema nista, a time i bude obezvredjeno Jeljcinovo posredovanje i potrosena njegova mogucnost uticaja na jugoslovenskog predsednika, te kad se ima u vidu poznata kineska averzija na upotrebu veta u Savetu bezbednosti, sto su Kinezi pretvorili u pravilo svog ponasanja, onda je put za donosenje odluke o vojnoj intervenciji i na nivou svetske organizacije jasno otvoren ] Jugoslovenski predsednik tu skoro je najozbiljnije uveravao javnost da on nece dozvoliti da “nasom zemljom upravlja tudja ruka". Nazalost po njega, to je bila jos jedna losa procena, jer je ubrzo posle toga predsedniku Jeljcinu morao cvrsto i javno da obeca da ce udovoljiti zahtevu “tudje ruke" da povuce svoje prekobrojne policijske i vojne snage sa Kosova na ostali deo drzave. Posto monopol legitimne upotrebe sile cini osnovno obelezje svake drzave, ima li boljeg dokaza da zemljom upravlja tudja ruka ako se po njenim nalozima vrsi teritorijalni raspored policije kao glavnog instrumenta drzavne prinude. Naravno, iako i kao zahtev i kao pristanak na takav zahtev, to cini svojevrsno izigravanje suvereniteta jedne nezavisne drzave, sama cinjenica saradnje sa medjunarodnom zajednicom je pozitivan pomak pa ma bio i u tom ponizavajucem obliku. Nazalost, toj prici nije kraj, jer je povlacenje obecano pod uslovom koji nije ostvariv. Naime, obecano je povlacenje prekobrojne oruzane sile u srazmeri sa zaustavljenim teroristickim akcijama, dakle, prazno obecanje, ali i dobar poziv naoruzanim Albancima da pojacaju svoja dejstva. Zapravo, Albanci nisu pribegli oruzju sa ciljem da ostvaruju ono sto znaju da je Milosevic spreman da im ponudi, vec im je cilj nezavisnost Kosova, jer znaju da Srbija to nece. Amerikanci nisu ti koji ih mogu odvratiti od glavnog cilja, a Rugova jos manje, zbog razumljive brige da svojim potezima ne ugrozi svoj politicki kapital ni kod Albanaca, a ni kod Zapada. Ako se, ili bolje reci, kada se pokaze da od povlacenja oruzane sile srpskog rezima sa Kosova nema nista, a time i bude obezvredjeno Jeljcinovo posredovanje i potrosena njegova mogucnost uticaja na jugoslovenskog predsednika, te kad se ima u vidu poznata kineska averzija na upotrebu veta u Savetu bezbednosti, sto su Kinezi pretvorili u pravilo svog ponasanja, onda je put za donosenje odluke o vojnoj intervenciji i na nivou svetske organizacije jasno otvoren. Ali i tada jos nista nije reseno, jer je krajnje neizvesno koja je to mera vojne intervencije kojom se realno moze postici cilj koji se bar javno postavlja, a koji se svodi na sprecavanje etnickog ciscenja i neutralizaciju srpskih policijskih i vojnih snaga da na pojedinacne albanske teroristicke akcije odgovaraju nesrazmernom vatrenom moci i neselktivnim rusenjem naselja, pri cemu strada i neduzno civilno stanovnistvo, a to je flagrantna povreda medjunarodnih konvencija i ljudskih prava, koja cini politicki ako ne i pravni osnov medjunarodne intervencije. [ Opsesija o nacionalnoj nezavisnosti, ma koliko ona bila zabluda ili iluzija za mali narod, proizvodi ogromnu energiju, pa ta kolektivna svest i onemogucuje medjuetnicki zajednicki zivot. Ako je on moguc u Americi, na drugim mestima se pokazalo da nije. Primeri su brojni. ] Podjimo redom. Ako bi vojnu intervenciju cinili vazdusni napadi na jugoslovensku oruzanu silu i na rusenje vaznih komunikacija svih vrsta, sto se javno pominje kao mogucnost, onda bi Albanci to doziveli kao nedvosmisleno vojno svrstavanje medjunarodne zajednice na njihovu stranu, a to otvoreno saveznistvo bi ih sve neodoljivo povuklo u masovno dizanje na oruzje, dok bi na srpskoj strani nesumnjivu potvrdu dobili svi oni koji nam nude paranoicne analize antisrpskih ciljeva zapadne diplomatije. To je zapravo bas ono sto medjunarodna zajednica javno tvrdi da zeli da spreci. Da bi pokazala da je dosledna samoj sebi, medjunarodna zajednica, ili ono sto se tim imenom naziva, treba i dalje da vrsi pritisak na obe pregovaracke strane u cilju mirnog uspostavljanja realne autonomnosti albanske etnicke grupe u okvirima jugoslovenske drzave, te da odvraca albansku stranu od upotrebe sile za ostvarivanje svojih politickih ciljeva, a srpske policijske snage od zloupotrebe svoje oruzane premoci. Potpuno je razumljivo da se ti pritisci i odvracanje vrse simultano. Ali cim se krene selektivno samo jednosmernim delovanjem i to putem oruzja, sve postaje drugacije i to ne samo na izgled. Ne treba ni trenutak sumnjati da bi masovno dizanje Albanaca na oruzje donelo do tako nove opste situacije da bi dogadjaje bilo tesko kontrolisati i kanalisati u mirnije vode. Dalje, ne treba ni gubiti iz vida da bi nezavisnost Kosova zadobijena putem upotrebe oruzja povukla za sobom efektom domina logicne zahteve makedonskih Albanaca da idu u istom paketu sa Kosovom, a najzad zasto ne i spajanje sa Albanijom po principu jedan narod jedna drzava. Sta bi tada zadesilo ostatak Makedonije, te kako bi se u tom slucaju ponasali Bugari i Grci, a na kraju i Jugoslavija. Sve to nas upucuje na svu realnost opasnosti da ishod kosovskog oruzanog sukoba bude zacetak balkanskog haosa sa zasada nesagledivim posledicama. Zbog svega toga, zapadna diplomatija treba dobro da odmeri da li i koju upotrebu vojne sile moze da preduzme da bi ostvarila bas ono sto zeli, odnosno da bi izbegla da izazove lancane uzrocno-posledicne ishode sasvim suprotne svojoj vatrogasnoj ulozi koju sama sebi daje na Balkanu, a sa razumljivom brigom da sacuva bezbednost na evropskom nivou. Sa druge strane, nista bezbedniju perspektivu ne pruza ni ideja o rasproredu vojnih NATO snaga duz granica Albanije i Makedonije sa Jugoslavijom. Najpre takva vojna mera bi se mogla razumeti kao neka vrsta svrstavanja medjunarodne zajednice na stranu Srba, a protiv Albanaca. Ovo zato sto bi tim prisustvom na granicama bilo prekinuto svako snabdevanje albanske “oslobodilacke armije", sprecavanje njihovog prelaska granice u oba smera, a time i sprecavanje slanja pojacanja na glavna zarista sukoba na Kosovu itd. Time bi bilo jasno spreceno prerastanje albanske pobune u masovnije razmere i lagano gusenje albanske oruzane aktivnosti. Setimo se da je na isti nacin zavrsio i Markos u Grckoj, posto se svrstao uz Informbiro, a Tito mu zbog toga otkazao egzistencijalnu pogranicnu pomoc i saradnju. Dalje, to vojno prisustvo preseklo bi odliv albanskih izbeglica sa Kosova u Albaniju, u cilju sprecavanja etnickog ciscenja, ali bi time Albancima bio oduzet polozaj zrtve kao njihov najjaci argument u svetu protiv Srba. Ta situacija bi stvorila utisak na Zapadu da su njihovim delovanjem Albanci na Kosovu ostavljeni na milost i nemilost Srbima, pa bi ova mera rasporeda kopnenih snaga medjunarodne zajednice, koja ide na ociglednu stetu Albanaca povukla za sobom i vazdusne napade na jugoslovensku teritoriju, a time i stavljanje u pogon istovremeno obe varijante vojne intervencije, sto nije ni jeftino, a ni lako za organizovanje, a uz to moze proizvesti sve one osledice o kojima je bilo reci. U svakom slucaju vrlo je realno da svaka ozbiljnija vojna intervencija medjunarodnih snaga na Kosovu bude shvacena kao podrska jednoj ili drugoj strani, sto bi u oba slucaja moglo da izazove masovno dizanje albanskog stanovnistva na oruzje, najpre na Kosovu, a onda i dalje. Sve to dovodi Kosovo i Srbiju u tako dramatican polozaj da je opravdano pitati se kako sve to izbeci, a ne ostaviti Kosovo u stanju da zbog nepreduzimanja potrebnih mera lagano truli do spontane eksplozije u zlo kojim se vise ne moze upravljati ni obuzdavati ga bilo sa cije strane. Zapravo, ne moze se glavni problem i dalje zaobilaziti polumerama koje nista ne resavaju nego samo eventualno odlazu prava resenja. Medjunarodna intervencija moze, istina, dovesti do odrzavanja sukoba niskog intenziteta, a mozda i do gasenja pozara ali postoji realna opasnost da svojim nezeljenim posledicama ta intervencija izazove sasvim suprotne efekte od ciljanih. Politickim delovanjem na Kosovu, kao i u ostatku bivse Jugoslavije, odgajana je i raznovrsnim frustracijama formirana kolektivna svest o etnickoj ugrozenosti, stvarnoj ili samo uobrazenoj, nije uopste bitno. Opsesija o nacionalnoj nezavisnosti, ma koliko ona bila zabluda ili iluzija za mali narod, proizvodi ogromnu energiju, pa ta kolektivna svest i onemogucuje medjuetnicki zajednicki zivot. Ako je on moguc u Americi, na drugim mestima se pokazalo da nije. Primeri su brojni. To su cinjenice pred kojima je neodgovorno stavljati glavu u pesak. Kanalisati te negativne energije je pravi problem, ali ne na silu i putem opiranja realnostima vec uz postovanje stvarnog stanja stvari. Jugoslavija je dva puta stvarana kao zajednica naroda bez demokratskog ispitivanja volje onih koji treba da zive zajedno, a na bazi prava pobednickog oruzja. Medjutim, cene tog uterivanja u zajednicki zivot sada su nam dobro poznate, da bismo ponovo pravili istu gresku. (Autor je advokat iz Beograda) #FELJTON (4) ~IZLAGANJA UCESNIKA OKRUGLOG STOLA NA TEMU “SLABOSTI DEMOKRATSKE OPOZICIJE U SRBIJI" (4) ^Sta da se radi

Najveci broj lidera nije shvatio da ovde ne postoji srednja klasa koja bi bila uporiste neke demokratske grupacije i zato se opozicija mora okrenuti biracima iz nizih drustvenih slojeva

Dr Ognjen Pribicevic

Svi se ovde slazemo oko jedne elementarne stvari, a to je da je danas demokratska opozicija u Srbiji dostigla svoju najnizu tacku od 1990. godine. Mislim da bi se cak moglo jos ostrije reci da je ona prestala da postoji, i to pre svega iz dva razloga, i tu bih stao sa razlozima za slabosti demokratske opozicije, a to je - glavni razlog - raspad koalicije “Zajedno" i cinjenica da se opozicione stranke nisu uspele dogovoriti oko toga da li ce bojkotovati izbore 1997. godine, ili nece. Nakon toga, mislim da je vrlo tesko govoriti o postojanju nekakve demokratske opozicije u Srbiji, i mislim da ce proci odredjeno vreme da se formulise nekakva alternativa rezimu. Mislim da bi svako ozbiljnije istrazivanje pokazalo da danas - nazovimo stranke bojkota, ili SPO, svakako ne bi dobili ni onaj procenat glasova koji su imali na izborima gde su zajedno ucestvovali. Mislim da je to toliko ocigledno da ne bi ni trebalo previse oko toga govoriti. Mislim da bi se trebalo pre svega okrenuti tome sta da se radi. Mozda se neko nece sloziti, ali mislim da postoje neke stvari koje su jasne od 1990. godine ovde, a kao da samo nisu jasne nekim, odnosno svim vodjama demokratske opozicije. Sigurno je kljucna stvar da najveci broj tih lidera nisu shvatili, i neki od njih i danas ne shvataju da mi ne zivimo niti u Portugaliji ili Holandiji, ili Francuskoj, vec da mi jednostavno zivimo u Srbiji. Sta to znaci? {Nista bez novca Kljucni, veliki problem za opoziciju je novac. Vi ne mozete danas nista da radite ako nemate novca. A posebno taj novac koji je nekakva finansijska snaga, ne postoji u ovim strankama koje su se zalagale za bojkot, i koje su sada ostale izvan parlamenta i suocavaju se sa izuzetno velikim finansijskim problemima. } Pre svega znaci da tu ne postoji srednja klasa koja predstavlja uporiste stranaka koje bi bile nekakva demokratska grupacija u zemlji, koje bi se borile za tu srednju klasu i izrazavala nekakve interese te srednje klase. Vrlo je jasno, ako vi hocete da osvojite nekakvu vlast, a to bi trebalo da bude cilj svake opozicione stranke, onda treba ici tamo gde su biraci. Mislim da je u Srbiji vrlo jasno, i opet kazem, mogu se pozvati na niz istrazivanja 1990. godine koja su pokazala koje su to socijalne grupacije najbrojnije u Srbiji. Pocev od radnika, penzionera, domacica, ovo sto je Goati govorio, o nizim drustvenim slojevima, to je ostatak ranije tzv. socijalisticke srednje klase koju je rezim unistio, i sasvim prirodno, ti slojevi su glasali za taj rezim koji ih je unistio. Iako bi neko pomislio suprotno - ako je on mene unistio, ja cu glasati protiv njega - ja mislim da to apsolutno nije tako, i jako dobro objasnjenje citavog tog fenomena moze se naci u Lipsatovoj knjizi “Politicki covek", koja je izasla 1960. godine - kako glasaju ti slojevi, posebno siromasni i srednji slojevi. Ja mislim da je potpuno jasno gde ima biraca u Srbiji. To su biraci, a ono sto su do sada bili biraci demokratske opozicije, toga je mnogo manje. U procentima to su pre svega intelektualci, mladji svet, nesto sluzbenika, tzv. slobodnih profesija, menadzera itd, i ocigledno je da taj nesklad postoji od 1990. godine, i da je ovo dominantno biracko telo, koje su do sada vrlo uspesno u najvecoj meri pokrivale dve stranke a to su SPS i SRS. Mislim da i ove opozicione stranke treba da se orijentisu upravo na te birace iz prostog razloga, jer ako oni cekaju da se formira nekakva nova srednja klasa u Srbiji, onda ce da cekaju 20, 30, pa i vise godina. Onda ja ne vidim smisao uopste bavljenja politikom za te stranke, jer ti ljudi tada vise nece biti zivi. Naime, da bi se prislo tim biracima o kojima sada govorim, treba promeniti politiku. Ponovo je ocigledno sta birace ovde interesuje i sta ih ne interesuje. Sad, pre mesec dana, imali smo slucaj vrlo dobar, sa univerzitetima, odnosno Zakonom o univerzitetu i Zakonom o medijima. Jasno se pokazalo da najveci deo biraca u Srbiji to jednostavno cak i ne zanima. Nekako kad s ljudima razgovarate, mozete sa tim tzv. obicnim svetom doci do toga da vam on cak kaze - pa sta ce nama uopste univerziteti. {Pucanje vladajuce nomenklature Mislim da ce ovde u Srbiji, kao i u drugim istocnoevropskim zemljama (sada je Crna Gora jako dobar primer, za to) do nekakvih promena doci, kada dodje do pucanja vladajuce nomenklature. Kada ce do njega doci, to je zaista tesko reci, jer za sada se ne naslucuje takva mogucnost. Verovatno da u samom vrhu SPS postoje ljudi koji razmisljaju o tome sta ce biti posle Milosevica i zasto bi jedan otisao pre njega ili stradao zajedno sa njim, ali, koliko ja znam, cinjenica je da niko od njih i ne razmislja o nekakvom povezivanju, ali bez toga mislim da je veoma tesko govoriti o nekakvim ozbiljnijim promenama. } U nekom ekstremnom, smislu, na kraju je mozda covek u pravu - ako sve propada, onda ’ajde neka i to propadne, pa sto pre. A ja sam imao priliku, ne jedanputa u razgovoru da upravo cujem taj argument: “Zasto se ljudi na univerzitetu uopste bune". To, u stvari, predstavlja jako dobru sliku ove situacije u kojoj mi zivimo, i mislim da apsolutno univerzitet i demokratija nisu one stvari koje mogu birace u Srbiji da motivisu. Potpuno je jasno zasto, zato sto su ljudi preokupirani necim drugim. To su ta pitanja o kojima oni govore, razmisljaju, to su pitanja socijalne sigurnosti, pitanja kriminala i Kosovo. Mislim da ni oko Kosova, bez obzira ko o tome sta misli, Vuk Draskovic i SPO sa svojom politikom spram Kosova, bez obzira sto se to nama ovde moze ciniti, meni se ovde cini odurnim, ali to je zapravo ta politika koja ide prema tim biracim. Jednostavno, vi - obimna istrazivanja koja je radio moj Institut, pre godinu dana, tu se pokazalo da je 60, 70 odsto ljudi koji su zadovoljni Milosevicevom politikom prema Kosovu, a svega nekih osam ili deset odsto su bili za nekakva liberalnija resenja. Ovde jednostavno biraci to misle, svidelo se to nekome ili ne. Ako se bavis politikom, idi tamo gde su biraci, a od 1990. do danas se pokazalo da stranke koje su imale nekakvu prosvetiteljsku ulogu - da pokazu biracima kako su navodno civilno drustvo, demokratija, i te stvari vaznije, nisu uspevale da dodju do biraca. Mislim da je kljucna stvar promena politike unutar ovih opozicionih stranaka, da se ide gde su biraci i da se politika okrene prema zahtevima biraca. Naravno, ne u tom smislu da bi se kopirala politika Socijalisticke partije ili Radikalne stranke, ne mislim na te ekstreme, ali jednostavno mora se naci neka mera u svemu tome. Druga jako ozbiljna stvar, svidelo se to nekome ili ne, jeste da ta politika mora biti izrazena kroz nekakvog lidera. Jednostavno, sve stranke su liderske zato sto ljudi, odnosno biraci, cak i stranke dozivljavaju kroz te lidere. Mislim da je to jedan od najvecih problema, od 1990. do danas, a danas posebno, jer opozicija danas nema nijednog lidera koji bi se mogao nazvati ozbiljnim politicarem. Istrazivanja mog Instituta koja su radjena o nizu godina, pokazuju stalno jednu istu stvar kada je o tome rec, da postoje u Srbiji dva lidera koji uvek prelaze 20 posto - a to su Milosevic i Seselj, da li Milosevic 30, a Seselj manje, ili 25, nije bitno, a da postoji jedna velika praznina izmedju 20 i 10 posto. Ne postoji lider opozicije koji je presao tu magicnu granicu od deset posto. Svi oni uglavnom su isli znatno ispod deset posto. To nije jedno istrazivanje, nego je to niz istrazivanja, a taj problem je izuzetno veliki, jer ne postoji lider opozicije koji bi imao kredibilitet, a posebno to naravno nisu lideri bivse koalicije “Zajedno" koji posto su to upropastili, naravno da je sasvim prirodno da ne mozete vise ocekivati da im ljudi poklone poverenje. I jos veci problem je sto ima razlike izmedju Djindjica i Draskovica. To nisu neke politicke razlike, iskljucivo je sujeta u pitanju, i stoga je tesko ocekivati od lidera da ponovo steknu nekakav kredibilitet. I na kraju, mislim da su se opozicione stranke stalno pogresno pozicionirale. Pre svega, politicki su se pogresno pozicionirale, u tri pravca. U pocetku, one su bile usmerene desno od centra, a ocigledno je bilo da su bar tada (ovo sto je Goati govorio), 1990, 1991. godine, biraci i dalje bili znatno levo od centra, mnogo vise su bili pozicionirani levo od centra, nego desno, iz mnogih razloga, sto su opet zvanicna istrazivanja pokazala. Druga stvar - oni su prepustili teren nacionalizmu, da taj teren pokriju SPS i SRS, a treci problem, sad najnoviji problem mozemo nazvati terenom primitivizma i kica. To je teren na kome jase Seselj. I ja mislim da on dobija vise glasova na tome, upravo time sto tuce onog advokata, sto poteze pistolj na ljude na ulici, i sto bije studente i profesore. Postoji jedan znatan deo ljudi u Srbiji kojima se to svidja. I to je taj teren primitivizma na kojem Seselj jase. Mislim da on vise glasova dobija na tome nego na nekakvom nacionalizmu koji je ocigledno u padu. (Sutra: Dr Milan St. Protic: Stranke rastocene krticama) {Kljucni problem Slozio bih se sa ljudima koji su govorili pre mene oko toga, i mislim da je to kljucni problem - kako u nedemokratskom drustvu demokratska opozicija da demokratskim putem dodje na vlast. Vrlo je tesko odgovoriti na to pitanje, i polazna tacka jeste da Srbija nije demokratska zemlja. } #Amerika i Kosovo (3) ~AMERIKA I KOSOVO ^“Pogledao me je hladan kao spricer"

Okrenuo je brojcanik na svom telefonu i petnaest minuta kasnije na stepenicama se pojavio covek s kosom kakvu bih voleo da imam, umom za koji mi je drago da ga nemam i stavom koji nikome ne bih pozeleo, kaze senator Bajden o ponocnom susretu s Radovanom Karadzicem

Gordon Smit: Senatore Dol, nedavno nam je u posetu dosao premijer Francuske, gospodin Zospen. I ja nisam siguran da li nase dve zemlje imaju isti stav u vezi s bivsom Jugoslavijom. Raspravljao sam s njim o Kosovu, zelevsi da saznam da li imamo isti stav, cak sam predlozio ideju o mogucoj vojnoj akciji. On mi je rekao da imamo isti stav i da bilo kakvu akciju treba da preduzme NATO, ali NATO ne bi trebalo da radi pre nego sto mu Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija da zeleno svetlo. Pitam se da li imate neki komentar u vezi s ovim, da li je to realno. Ako je to preporuka, ovo nece odgovarati situaciji. Robert Dol: Pa, najpre, bio bi to, ne kazem presedan, ali osvezavajuca cinjenica, da je Francuska na istoj strani s nama. To je novost, dobrodosla novost. Medjutim, vi znate da su tu i Rusi, clanovi Saveta bezbednosti, da oni nisu na istoj strani. Oni imaju bliske odnose sa Srbima, to su slovenski narodi i znam da je Milosevic nedavno isao da vidi Jeljcina i ostale u Rusiji. Mislim da ce biti tesko, mozda cemo morati da dobijemo nekakvu rezoluciju, ali mi se cini da imamo taj autoritet. Mi mozemo da odlozimo ovo, a jedan od nacina za odlaganje je vracanje u Ujedinjene nacije i cekanje jos mesec-dva. Pretpostavljam da ce Milosevic, posto Holbruk ode, jos neko vreme biti dobar decko, a onda ce se u roku od nekoliko nedelja desiti nesto novo i on ce ponovo poceti da besni na Kosovu. Ali, nisam siguran da bih se slozio s francuskim predsednikom. Gordon Smit: Nisam ni mislio da cete se sloziti, ali sam ipak hteo da vas pitam, da bismo to stavili u kontekst za kojim medjunarodnim pritiskom treba da se vodimo dok razmisljamo o nekoj vojnoj akciji. Robert Dol: Pa, bilo bi sjajno, znate mi smo dugo mislili da s ovim pitanjem mogu da se izbore Evropljani. Medjutim, kako se ispostavilo, ponovo je bio potreban napor i nase vodjstvo. Ja pohvaljujem administraciju za ono sto je uradjeno u Dejtonu, ali mislim da je to doslo prekasno. Kao sto sam i rekao, mislim da je Busova administracija na neki nacin zaustavljala svoj pristup i da su zeleli da odrze nepodeljenu Jugoslaviju, sto nije bilo ni prakticno, posto su Slovenija i... Hrvatska vec proglasile nezavisnost. Mislim da mi moramo da obezbedimo vodjstvo i ja se nadam, verujem da predsednik Klinton to razume. Smatram da je pitanje kako ce on dobiti podrsku. Mislim da ima podrsku od Tonija Blera. Ali, Milosevic je kroz ovo prosao na desetine puta i poznata mu je ta cvrsta retorika. On je sve to vec cuo i ako se posle teskih reci ne desi nista, on ce nastaviti da radi po svome. Gordon Smit: Senatore Dol, na danasnjoj naslovnoj strani “Njujork tajmsa" objavljena je potresna prica o smrti srpskog decaka na Kosovu. Mislim da je ocigledno da je za njegovu smrt odgovorna OVK. Zar ne bi bilo posteno reci da ukoliko brzo nesto ne uradimo, a druga strana se vec naoruzava, da ce se neprijateljstva prebaciti u drugi smer. Sta mislite o tome? Robert Dol: Smatram da ukoliko imate pregovore uz posredovanje i povlacenje Srba i OVK, mozda ima nekoliko terorista u OVK, ali ako vam neko stiti kucu od invazionih snaga, cak i ako ne pripadate OVK ili nekoj drugoj grupi, ako vas, dakle, oni stite, verovatno cete se prikljuciti. I upravo to se desava. I sto duze mi cekamo, sto duze medjunarodna zajednica ceka da preduzme neku akciju, sve cete vise imati ovakvih stvari. Ko zeli da bilo ko pogine, bilo Srbin ili Albanac? Ne poznajem nikog ko bi zeleo tako nesto, a narocito ne ubistva dece. Video sam tu sliku u “Njujork tajmsu" danas, sliku ubijenog trinaestogodisnjaka. To ce se povecati, kao sto ste pomenuli, ukoliko se ne preduzme neka akcija. Senator Dzozef Bajden (demokrata iz Delavera): Dozvolite mi da napravim izjavu i recite mi da li se s njom slazete ili ne. I uzgred, moram da napomenem da Toni Bler govori prave stvari, ali ne sprovodi pravu politiku. Toni Bler je rekao da treba da upotrebimo silu, ali da nam je, da je NATO-u potreban mandat od Ujedinjenih nacija. Mi necemo dobiti mandat od UN. Rusija ce najverovatnije uloziti veto. Mi mozemo da pokusamo, ali ce oni uloziti veto. Cini mi se, zato, da necemo dobiti podrsku koja je predsedniku potrebna od naseg... od UN. Verovatno necemo dobiti dobrovoljan odgovor od ostatka NATO-a, sem ako privatno ne postavimo apsolutni zahtev. Mislim da je jedino mesto, jedina stvar koja ce predsednika ohrabriti da upotrebi silu ako moramo sami da je upotrebimo, sto mislim da treba da uradimo, jeste da podrsku dobije odavde, iz Kongresa. To se desilo prosli put i tek posto smo Kongres ubedili da treba da radimo sami, tek posto smo rekli da cemo ici sami, malo pojednostavljujem stvar, ali tek onda je NATO odlucio da se pridruzi. Da li vi vidite neki drugi recept? Mislim, ne znam kako drugacije to moze da se uradi. Robert Dol: Pa, smatram da se to nece desiti. Secam se da smo jednom stigli do 69 glasova i tek tada je klupko pocelo da se odmotava. Taj napor je bio, kao sto znate, dvostranacki. I secam se da su neki ljudi sporo dosli do tog smera i to tek kad su bili tamo i videli sta se desava. Mislim da je to predsedniku Klintonu dalo - pa bila mu je potrebna podrska. (Nastavlja se) {Karadzic je usao gubeci vazduh Dzozef Bajden: Znate, ja sam prvi put tamo bio u aprilu 1993. i imao sam dugacak trosatni sastanak s gospodinom Milosevicem, sto je on i objavio. U jednom trenutku, u njegovoj kancelariji, a bilo je kasno nocu, preko jednog malecnog stola pogledao je u mene i rekao: “Sta vi mislite o meni?". Ja sam rekao: “Mislim da ste prokleti ratni zlocinac i da mora da vam bude sudjeno". Razlog zbog kojeg ovo navodim je njegov odgovor. Pogledao me je, hladan kao spricer i otprilike rekao: “Zelim vam puno srece, prijatan dan i, uzgred, da li biste zeleli da razgovarate s Radovanom Karadzicem?" Ja sam mu onda rekao: “Pa mislio sam da ga vi ne kontrolisete". On je odgovorio: “Pa, ne kontrolisem ga. Da li biste hteli da razgovarate s njim?" To se desavalo u 11 sati uvece. Okrenuo je brojcanik na svom telefonu i petnaest minuta kasnije na stepenicama se pojavio covek s kosom kakvu bih voleo da imam, umom za koji mi je drago da ga nemam i stavom koji nikome ne bih pozeleo. On je bukvalno dahtao, gubeci vazduh, kunem vam se. Usao je u sobu, seo pored Milosevica i rekao: “Gospodine predsednice, izvinite (dahce) izvinite sto kasnim. Zao mi je". A ja sam pogledao Milosevica i kazao “Bez kontrole, a?" On ima kontrolu i ne znam kako postici bilo kakav stvarni napredak sem silom, jer je to jedina stvar na koju on odgovara. Nista drugo. Prava pitanja su da li cemo mi krenuti sami i zatim mozda usput povesti ljude i drugo, da li cemo OVK jasno reci da ne trazimo nezavisno Kosovo? To nam nije cilj. Ovo je teska stvar i sto vise odugovlacimo, to ce biti teze. } #"Instant kapitalizam" na federalnom raskrscu ~VAUCERSKA PRIVATIZACIJA IZMEDJU CRNOGORSKE OPREDELJENOSTI I SRPSKOG PREMISLJANJA ^“Instant kapitalizam" na federalnom raskrscu

Privatizacija mora biti veoma strucno pripremljen i vodjen proces, kako se ne bi izrodio u svoju suprotnost, naglasava Nebojsa Medojevic iz crnogorske Agencije za prestrukturiranje privrede

Masovna vaucerska privatizacija, koliko je atraktivna za politicku kampanju i marketing, jednostavna za objasnjavanje, u istoj meri je slozena za realizaciju i rizicna sa aspekta konacnog uspeha. Naime, ako nakon pompeznih i cesto preteranih obecanja politicara u najavi ovog programa, imaoci vaucera ne osete konkretne i veoma opipljive koristi, moze se javiti masovni osecaj prevare, koji moze rezultirati velikim politickim problemima, pa i samim zaustavljanjem privatizacije i njenom revizijom, a u najgorem slucaju i povratkom nekih konzervativnih i antireformski orijentisanih politickih stranaka na vlasti. Ovo upozorenje mr Nebojsa Medojevic iz Agencije Crne Gore za prestrukturiranje privrede i za strana ulaganja dao je, kako sam istice u vezi s pretencioznim izjavama tamosnjih politicara u vezi sa efektima najavljene masovne vaucerske privatizacije u ovoj Republici - “iza kojih, kao po pravilu ne stoji nista od svega onoga sto je nuzno za efikasnu primenu ove tehnike", pa se sve moze zavrsiti kao rizican eksperiment sa neslavnim krajem. Sve receno za manju jos vise vredi i za vecu federalnu jedinicu, u kojoj se tek najavljuju izmene republickog Zakona o privatizaciji u smeru vaucerske privatizacije, oko cega tek treba da se postigne politicki konsenzus u samoj republickoj vladi. Drugim recima, u Srbiji gde se na ovu temu tek otvara nacelna rasprava, za citav svemir smo udaljeni od onoga sto su cinile skoro sve zemlje u tranziciji koje su primenjivale ovu tehniku - brizljivo su se pripremale za njenu realizaciju. Masovna vaucerska privatizacija, podseca nas sagovornik, je veoma slozena i potencijalno veoma opasna tehnika privatizacije. Ako ni zbog cega drugog ono zbog cinjenice da se u proces privatizacije ukljucuje najveci deo stanovnistva odmah, te da se od trenutka kad su dobili vaucere pa do trenutka kada vauceri stignu na ponistenje u nadleznu drzavnu instituciju, prakticno ne moze kontrolisati ponasanje gradjana i novih privatnih investicionih fondova. A kada vauceri stignu nazad tada je za bilo kakvu ispravku kasno. Ocito je da ovaj slozeni mehanizam, koji neki popularno nazivaju i “instant kapitalizam" i koji obezbedjuje toliko zeljenu brzinu, mora biti veoma strucno pripremljen i vodjen, kako se ne bi izrodio u svoju suprotnost, naglasava Medojevic. Ukoliko se i u Srbiji budu odlucili da se deo kapitala besplatno podeli preko vaucera, morace se imati u vidu brojna upozorenja, koja navodi nas sagovornik, pocev od gresaka u distribuciji vaucera do moguceg nedostatka atraktivnih preduzeca za vaucersku privatizaciju, sto je problem kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori. U Srbiji, na primer, jos uvek nisu uspostavljeni ni registri akcija, preduzeca i prava akcionara, kako to zahteva primena postojeceg Zakona, a tek, ukoliko on bude izmenjen u korist vaucera, predstoji priprema za novu tehniku. U toku realizacije programa masovne vaucerske privatizacije, podseca Medojevic nakon distribucije vaucerskih knjizica u Ukrajini, kada su organizovane aukcije za vaucere, na njima se prijavilo dvostruko vise vaucera od broja emitovanih. Takav nivo falsifikovanja vaucerskih knjizica, primorao je vladu Ukrajine da ponisti celokupni program i da u sledecem pokusaju vaucere emituje u dematerijalizovanom obliku. Po njegovim recima atraktivnost programa masovne vaucerske privatizacije moze biti ugrozena mnogim faktorima, ali se uglavnom oni odnose na kvalitet preduzeca koja ce biti predmet kupovine i na nacin formiranja cene. - Ukoliko se stekne utisak da vlada daje za vaucere samo ona preduzeca koja ne moze privatizovati na bilo koji drugi nacin i jos po nerealno visokim cenama, onda se realno moze ocekivati bojkot programa od strane stanovnistva, kako se to dogodilo u Bugarskoj. Pogotovo u sredinama, kao sto je Crna Gora, gde su jos uvek jake konzervativne i antireformske snage koje bi ovakav fijasko programa vaucerske privatizacije moglo iskoristiti kao svoj snazni politicki kapital u politickoj borbi sa jos nejakim prodemokratskim snagama, kaze Medojevic. Mi dodajemo da taj problem u Srbiji nije nista manji, ukoliko nije i veci, s obzirom na to da je ovde preispitivanje samog modela privatizacije ponovo na dnevnom redu, a praksa sa ponistavanjima ovog procesa je krajnje negativna. Pri tome aktuelna vlast u Crnoj Gori se barem jasno opredelila oko modela privatizacije i zna sta hoce, dok u Srbiji vladajuca koalicija tek treba da nadje na temu privatizacije - ideolosku sredinu.

B. Jager

{Jedna drzava, dva sistema - ne ide Gledano iz Podgorice situacija je jos komplikovanija nego u ostalim zemljama u tranziciji. - Crna Gora ce biti jedina drzava koja je usla u ovaj projekat a da nema nikakvog uticaja na kreiranje pravne infrastrukture, privredno-sistemskog ambijenta i na vodjenje ekonomske politike zemlje. Ona ce biti u situaciji da sprovodi svoju masovnu privatizaciju, a da nema uticaj na monetarnu politiku, inflaciju, ponasanje banaka, na pripremu novih zakonskih propisa neophodnih za njeno sprovodjenje, ili izmenu postojecih koji ne odgovaraju Crnoj Gori, a koji su u nadleznosti savezne administracije (kao sto su Zakon o investicionim fondovima, o hartijama od vrednosti, o berzama, o preduzecima i slicno). To prakticno znaci da Crna Gora treba da sprovede masovnu vaucersku privatizaciju na osnovu regulative koju sama ne donosi i koja je dominantno uskladjena sa privredno-sistemskim ambijentom kakav je danas u Srbiji. U takvoj situaciji ona moze ili da ceka iniciranje ozbiljnijih reformi u Srbiji ili da prvo suvereno zaokruzi svoj privredno- sistemski ambijent, pa da tek onda sprovodi reforme po svojoj meri. U svakom slucaju opasno je sirenje iluzija da Crna Gora moze nesmetano da sprovodi reforme zadrzavajuci se u ovako konstruisanoj drzavi, bez obzira na to sta se desavalo u drugoj federalnoj jedinici. Nije ostvariva utopija “o jednoj drzavi sa dva razlicita privredna sistema", objasnjava Medojevic. } #Daleko od slobodne trgovine ~KAKO SE SPROVODI SPORAZUM O SARADNJI IZMEDJU SRJ I MAKEDONIJE ^Daleko od slobodne trgovine Beograd, Beta. - Uprkos sporazumu o saradnji, trgovina izmedju Jugoslavije i Makedonije daleko je od otvorene, ocenio je juce u Beogradu predsednik Privredne komore Makedonije Dusan Petreski. Petreski je u Beograd doputovao kao vodja poslovne delegacije makedonskih privrednika, sa ciljem da, kako je rekao, analizira privrednu razmenu i ustanovi “da li funkcionise slobodna trgovina". “Mada nema blokade sankcija... nije rec o pravoj slobodnoj trgovini", rekao je on u Privrednoj komori Jugoslavije. Prema njegovim recima, pad vrednosti razmene sa 2,5 milijarde dolara u 1990. na 470 miliona dolara u 1997. godini pripisiv je delom objektivnim teskocama dve zemlje, ali delom i “subjektivnim", poput “igara oko kvantitativnih ogranicenja". Petreski je ocenio da Makedonija i Srbija, “izrazito komplementarnih privreda", ne treba jedna od druge da se stite kvotama, odnosno da, ako vlade ustanove da ta potreba postoji, ta oblast bude adekvatno regulisana. Izmedju ostalog, kvote treba da budu unapred definisane i rasporedjene, a nadleznost nad njima treba vratiti privrednim komorama, umesto carinama, rekao je on. Petreski je rekao i da je neophodan medjudrzavni sporazum o imovinsko-pravnim i duznicko-poverenickim odnosima, kao i da slobodne trgovine ne moze biti bez liberalizacije transporta. Predsednik PKJ Mihajlo Milojevic je naglasio da Jugoslavija “zagovara slobodnu trgovinu". “Medjutim, ne treba bezati od cinjenice da se javljaju odredjene teskoce... koje treba uklanjati, poput administriranja izvan slobodne trgovine i izvan sporazuma (o saradnji)", rekao je Milojevic. Reagujuci na kritiku Petreskog zbog kvota i umesanosti carine u jugoslovensko-makedonsku trgovinu, Milojevic je rekao da je nadleznost nad kvotama preneta sa komora na carinu na insistiranje vlade i “direktora koji u tome imaju interes". #Milan Beko podneo ostvku na ministarsku funkciju ~ ^Milan Beko podneo ostvku na ministarsku funkciju Beograd, FoNet. - Ministar bez portfelja u Vladi Srbije Milan Beko potvrdio je juce da je podneo ostavku na ovu funkciju zbog imenovanja za predsednika Upravnog odbora kragujevacke “Zastave". U izjavi Radiju B 92, Beko je rekao da mu je “predlozeno da preuzme 'Zastavu'", te da je zbog njenog znacaja on “smatrao da treba da prihvati" tu ponudu. Isticuci svoje uverenje da “covek ekskluzivno moze da obavlja samo jedan posao" u radno vreme i da je “protivnik akumuliranih funkcija", Beko je rekao da je zahtevao da bude razresen ministarske funkcije u republickoj vladi. #Gorivo stize iz Crne Gore ~BENZIN JOS NIJE POSKUPEO ^Gorivo stize iz Crne Gore Na drzavnim benzinskim pumpama i dalje stare cene benzina i uznemireni vozaci, koji tankuju rezervoare do vrha, a u carsiji sve kontroverznije price o tome da ce naftni derivati poskupeti. Juce su, cak, krenule price o tome da je benzin vec poskupeo. U opticaju je i dalje cifra od devet dinara za litar benzina u Srbiji. Jedini koje bi ovaj skok mogao obradovati su penzioneri, koji se nadaju da ce na taj nacin drzava popuniti fond za isplatu penzija. Zvanicne informacije o tome da li ce korekcije cena benzina i dizela uopste biti, po obicaju, i dalje nema. To, naravno, ne znaci da poskupljenja nece biti. Tesko je, samo, prognozirati kada ce uslediti. Potrebno je, ipak, da se pre toga nadlezni dogovore hoce li dodatna dva dinara biti rasporedjena, u celini, van NIS, ili ce bar deo povecanja priliva zbog poskupljenja ici i za domacu drzavnu naftnu kompaniju. U Crnoj Gori, medjutim, cena je i dalje pet dinara za litar, i nema najava korekcije. To, naravno, ne znaci da je prometnici naftnih derivata iz ove federalne jedinice ne prizeljkuju. Minus u poslovanju na svom trzistu oni, ipak, nadomestaju, ali u komsiluku, prodajuci gorivo prometnicima iz Srbije. Oni koji ne uspevaju benzin i dizel za svoje pumpe da obezbede od Naftne industrije Srbije snalaze se tako sto gorivo kupuju od kolega - privatnika, iz Crne Gore. Litar benzina velikoprometnici iz Crne Gore prodaju po ceni od 65 pfeniga a dizela od 54 do 56 pfeniga. Ako se uzme da je vrenost 1 DEM sedam dinara ispada da je nabavna cena benzina 4,55 dinara a dizela 3,85 dinara po litru. Naravno, ne treba napominjati da se dobar deo ovih transakcija obavlja mimo zvanicnih finansijskih tokova, sto se, uostalom, vidi i iz cinjenice da je cena u DEM. A to nadalje znaci da se onima koji gorivo obezbede po ovoj ceni, a ne proknjize promet, sasvim lepo isplati da benzin prodaju po sest dinara za litar - ako ga “valjaju" “na crno" (iz kanistera), odnosno po sedam na pumpama. U naftaskim krugovima se istice da je trenutno bolja snabdevenost gorivom na benzinskim pumpama “Beopetrola" nego na pumpama NIS (“Jugopetrola" i “Naftagas prometa"). “Beopetrol" je, jednostavno, gorivo kupio iz usluzne prerade u rafinerijama NIS, od “Luk ojla" i “Inexa". Uz to je i uvezao odredjenu kolicinu sirove nafte. Uvoz preko NIS trenutno bas ne funkcionise najbolje, mada iz ovog javnog preduzeca najavljuju da ce do septembra u luku Omisalj, pa potom Jadranskim naftovodom, do Panceva, stici cetiri tankera sa sirovom naftom.

J. Putnikovic

#Lepe price o teskom zivotu ~SKUPSTINA GRADA NISA ZAHTEVA OD REPUBLICKE VLADE DA HITNO DEFINISE MERE ZA EKONOMSKI SPAS SRBIJE ^Lepe price o teskom zivotu Nis. - Skupstina grada Nisa je na jucerasnjem zasedanju donela odluku da “u ime 300 hiljada gradjana" zahteva od vlade Republike Srbije da “hitno definise i saopsti mere za ekonomski spas Srbije". “Skupstina grada ima pravo da u ime svojih gradjana od republicke, a delimicno i od savezne vlade zahteva ovakve ekonomske mere.To nije politicki vec realan zahtev posto je obaveza vlade da stvori ambijent za privredni zivot i ona bi trebalo da radi svoj posao.Do sada smo od nje dobijali samo velike price o privatizaciji i privrednom rastu, a sa druge strane smo svedoci realno manjih plata,poskupljenja potrosacke korpe,velikog pada zivotnog standarda, nestasice goriva",rekao je predlagac ovog zakljucka gradonacelnik Zoran Zivkovic. Odbornici iz koalcije “Zajedno" su na ovoj sednici, koju su napustili svi odbornici SPS, jer nije usvojeno nekoliko njihovih predloga,takodje su usvojili ocene da je privredna situacija u Nisu “izuzetno teska" uprkos tome sto grad “cini sve da olaksa polozaj svih privrednih subjekata" preko kompenzacija dugova, izdvajanja iz gradskog budzeta, nenaplacivanja nekih gradskih troskova i nalazenja poslova za pojedina preduzeca. Predsednik gradske vlade Branislav Jovanovic je rekao da je u prvom kvartalu ove godine izvozni deficit ostvaren u svim oblastima osim u poljoprivredi,zbog cega su u devet industrijskih grana porasle zalihe, a narocito zalihe elektricnih aparata i masina (35,4 odsto), duvana (21,8 odsto) i pica (12,7 odsto).Prema njegovim recima,broj blokiranih ziro racuna u prvom kvaratalu ove godine je imalo 2.569 pravnih lica, sto je 41,3 odsto vise nego u istom periodu prosle godine. Prema podacima Sekretarijata za privredu, proslogodisnji fizicki obim proizvodnje nizi je nego predhodne godine,u spoljno-trgovinskoj razmeni ostvaren je negativan saldo, a nedostatak obrtnih sredstava je veoma ozbiljan problem vecine preduzeca.Tokom prosle godine rashodi su bili veci od prihoda u svim oblastima privrede, osim u oblasti saobracaja i veza, trgovine i finansijskih usluga. Prema podacima ovog sekretarijata,tokom prosle godine prosecna mesecna neto zarada u Nisu iznosila je samo 667 dinara,a da je najmanja prosecna zarada u privredi ostvarena u oblasti trgovine (372 dinara).Prosecna neto zarada zaposlenih na nivou Republike za proslu godinu bila je 20 osto veca nego ovakva zarada u Nisu i iznosila je 803 dinara po zaposlenom.

Z. Miladinovic

#Velike stete zbog zabrane uvoza iz Slovenije ~MINISTAR TRGOVINE CRNE GORE OPTUZUJE SAVEZNU VLADU ^Velike stete zbog zabrane uvoza iz Slovenije Podgorica, Beta. - Ministar trgovine Crne Gore Ramo Bralic izjavio je juce da Crna Gora trpi znacajne stete zbog odluke jugoslovenske vlade da zabrani uvoz i carinjenje robe siroke potrosnje iz Slovenije. Bralic je rekao da je direktor Savezne uprave carina Mihalj Kertes obavestio sve carinarnice u Crnoj Gori o zabrani uvoza i carinjenja robe siroke potrosnje iz Slovenije i nalozio da se roba, koja je vec dopremljena iz Slovenije u Crnu Goru, stavi pod carinski nadzor. “Iza ovakve odluke takozvane Savezne vlade stoji zelja Momira Bulatovica i mocnika sa Dedinja da Crnu Goru disciplinuju i uvedu red ponasanja po njihovim merilima", rekao je Bralic. On je rekao da je odlukama saveznih organa doveden u pitanje aranzman o potrosackom kreditu od 4,5 miliona dolara, koji su sklopili Crna Gora i Slovenija, kao i ugovori oko uvoza robe siroke potrosnje. “Pod carinskim nadzorom vec se nalazi 180 motokultivatora iz Slovenije, koje je crnogorsko Ministarstvo poljoprivrede trebalo da podeli poljoprivrednicima u Crnoj Gori", rekao je Bralic. #Intervju: Ljubica Arsic i Milan Djordjevic ~INTERVJU: LJUBICA ARSIC I MILAN DJORDJEVIC, STIPENDISTI FONDA “BORISLAV PEKIC" ^Nagrada koja stiti i obavezuje

Rade Stanic

O srpskoj knjizevnosti sam prilicno razmisljala, a sad je doslo vreme da srpska knjizevnost misli malo i o meni, kaze LJubica Arsic. Radim svoj posao i ne guram se u “knjizevni zivot", kaze Milan Djordjevic

Na jucerasnjoj svecanosti u Udruzenju knjizevnika Srbije knjizevnicima LJubici Arsic i Milanu Djordjevicu urucene su stipendije koju za delo u nastajanju dodeljuje Fond “Borislav Pekic" pod (ovogodisnjim) pokroviteljstvom Borisa i Slobodana Vukobrata. Ljubica Arsic (1955, Beograd), autor vise zbirki pripovedaka i romana, stipendiju je dobila za delo ciji je radni naziv “Ikona", a Djordjevic (1954, Beograd), autor cetiri zbirke poezije i jedne zbirke prica, za delo ciji je radni naziv “Rusevine". Povodom dodele stipendije, nagradjenim piscima postavili smo nekoliko pitanja. |Pekiceva nagrada Ljubica Arsic: Pekiceva nagrada koja se dodeljuje za delo u nastajanju dvostruko obavezuje: buduci da se daje na ime sinopsisa za knjigu koju pisac tek treba da napise, ona pored dubokog osecaja odgovornosti i “golmanovog straha od penala" stvara, bar se meni tako u ovom casu cini, neku auru koja stiti i pomaze piscu da se oslobodi strepnji dok pise - jer je tajna o buducoj knjizi nekome poverena. Nagrada pokazuje da su ucesnici u tajni dobro razumeli, kao neko malo tajno bratstvo koje bdi nada mnom, ukljucujuci tu i velikog pisca Borislava Pekica, koji je u vremenu cuda, iako mrtav, daleko zivlji od mnogih zivih. Milan Djordjevic: Meni je veoma drago sto sam dobio ovu nagradu uz razloga sto nosi ime Borislava Pekica koji je bio jedan od najcasnijih imena nase knjizevnosti. Za mene je i neka vrsta ucitelja jer govori o gradjanskoj klasi. On je literarno i stvorio tu gradjansku klasu.Ta nagrada me obavezuje, na neki nacin, da idem putem kojim je isao Borislav Pekic. |Delo u nastajanju LJ.A.: U mojoj knjizi pod radnim naslovom “Ikona" bice opisan sumorni Berlin proslog veka, sa parcicima zakrpljenog neba iznad kapija od kovanog gvozdja, pivnice naslonjene na kestenove i jedan skromni pansion Gutjar koji vode majka i cerka Ana, u kojem pored ostalih studenata stanuje i student medicine Laza Lazarevic. Oni zive svoj veselo-siromasni zivot pri gasnoj svetiljci zajednicke trpezarije, u sobama koje se ne greju. Ljubav prema Svabici Ani, cerki vlanice pansiona sva je od dodira, pogleda, poljubaca, ona je sveza i strasna jer nema potpunog predavanja. Za nju se ne umire kao sto se ne moze poginuti ni u onim smesnim nemackim dvobojima sa naocarima od zice i podvezanim arterijama, koje su tada bili u modi. Roman koji treba da obuhvati oko dve godine Lazinog boravka u pansionu Gutjar nije zamisljen kao sentimentalno-romanticna prica o zivotu i nesrecnoj ljubavi pisca Lazarevica, nikako kao prica o patrijarhatu i edipovstini. Deo iz njegovog zivota samo je povod da se isprica prica o musko-zenskoj dijabolicno svetackoj prirodi umetnika. Tudjin medju tudjima i svojima, suvise u vlasti reda da bi se prepustio svom talentu koji je ostao nedovoljno iskoriscen, Laza Lazarevic - junak moje knjige osecao je slozenost svog bica, pa je radnoznalo zeleo da pronikne u sebe upoznajuci coveka i skalpelom i perom. Uskracena ljubav sa “Svabicom" ne moze samo da se objasni razlicitim verama. Laza je u Ani sa uzasom prepoznao nesto poput stranog tela, nesto o sta je njegovo rastrzano bice udarilo muklo. M.Dj.: Neke konture dela ciji je radni naziv “Rusevina" se naziru. To je prica o Beogradu, dva veka jedne gradjanske porodice, iskazana kroz unutrasnji monolog njenog poslednjeg izdanka. To je jedno i malo ironicno vidjenje nase istorije, smesno i lirsko. Znaci, istorija jedne porodice, ali i istorija Beograda, prica o ratovima, porazima, padovima, mracnim stranama ljudi ovoga grada i neka prica o gradjanskom Beogradu. Prica o gradjenju i rusenju, sto je karakteristicno za ovaj grad. Ne spadam u zavicajne pisce ali mi mnogo znaci grad u kome sam se rodio. |Poetika LJ.A.: Ne volim da govorim o svojom poetici kao muzejskoj vrednosti, jer se ona menja prilagodjavajuci se onome sto budi moju radoznalost. Mislim da stvaralac i ne bi trebalo da ima svest o svojoj poetici, koja je u njemu i tera ga da pise bez obzira da li je svestan ili nije. Ja skoro da i ne znam kakva je moja poetika. Sednem i pisem. Znanje o njoj potrebnije je onima koji zele da pisca tumace, a nisu stvaraoci. Uopste nije vazno da vam neko objasni kako se peva, carolija se desava tek kad zapeva. M.Dj.: Do sada sam pisao poeziju, tek sam prosle godine objavio prvu knjigu kratkih prica i lirskih proza, tako da je proza za mene nesto novo. Moja poetika je bliska ideji spajanja estetskog i etickog. Znaci reagovanje na stvari ovog vremena, istorije, politike cak. Nije nuzno da pisac bude angazovan u onom levicarskom smislu, ali mislim da je nuzno da ne laze, da ne mistifikuje stvari i da ih gleda onakve kakve jesu. {Veliki potencijal, slabi uslovi Stipendija Fonda "Borislav Pekic" dodeljena je po sesti put. Ziri su ove godine cinili Ljiljana Pekic, Predrag Palavestra, Vladeta Jankovic, Mihajlo Pantic, Mileta Prodanovic, dok Branko Dragas, kome je juce odato priznanje za sve sto je ucinio za Fond, nije ucestvovao u radu zirija. Za stipendiju je prijavljeno 35 projekata (prosle godine sedam), "autora od imena i ugleda" uz nekolicinu pocetnika, mahom mladje i srednje generacije, vecim delom iz Beograda, ali ih je bilo, kako je rekao Jankovic, i iz cele Srbije, pa i Podgorice i Zagreba. U uzi izbor usla je jedna trecina prijavljenih, a u najuzi deset, sto, prema navodima Jankovica, "govori o velikom potencijalu i nedovoljnim materijalnim uslovima pisaca". } |Borislav Pekic LJ.A.: Pekic je jedan od retkih nasih pisaca poput Andrica, Crnjanskog, Stankovica, Kisa, koji poseduje izuzetnu pripovedacku otmenost. Ta otmenost tice se visine do koje dopiru samo izuzetni, a koja podrazumeva raskosni talenat sto se kroz pitanja od coveku priblizava tajni Boga. Pisci prostijeg dara objasnjavaju coveka iskljucivo kroz praksu ili delanje. Pekic se, poput Mocarta koji se razmetao notama, razmetao recima, zapletima, likovima. Njegove knjige su prirodne poput disanja. Postoje i one druge knjige koje su plod muke i znoja - upravo zelje pisceve da ostvari neku poetiku ili da cak prevazidje samog sebe. M.Dj.: On je jedan od najvecih srpskih prozaista 20. veka. Uspeo je u svom delu da spoji estetsko i eticko. Sam je bio vrhunski intelektualac tako da je i kao tumac svog dela veliki autoritet, slicno kao njegov prijatelj Danilo Kis. Nije slucajno sto su bili bliski, iako su im poetike razlicite. Oni su na vrlo dobar nacin uspeli da spoje eticko i estetsko. Mislim da je tu neka tajna Pekiceve intelektualne uspesnosti. |Nagrade LJ.A.: U vremenima kakva su nasa, u kojima su pri nastanku knjige svi sem pisca placeni, kada izdavaci licemerno izjavljuju da piscu treba da cini cast sto su mu objavili knjigu, prava nagrada je novcana nagrada. Sve drugo treba da iskljucivo pociva u delu koje je plod uzajamnog nagradjivanja pisca i njegovih citalaca. Ona najveca nagrada o kojoj masta svaki stvaralac je da ne bude zaboravljen za sto, dvesta, petsto (?) godina. Za hiljadu godina, sta ce biti sa nasim knjigama, plocama, slikama, da li ce nesto od toga postojati? M.Dj.: Nagrade su totalno devalvirane, kao i sve druge stvari kod nas. To je deo kuhinja, carsijskih igara i to je nas knjizevni zivot. Ima ih nekoliko koje stvarno znace, izmedju ostalih i “Pekiceva" zbog tog casnog imena koje nosi, a druge nagrade su vazne vise za one koje ih daju nego one koji primaju. Nikada nisam dobijao nagrade i u sustini sam vrsta knjizevnog autsajdera. Radim svoj posao i ne guram se u knjizevni zivot. Nije mi bitan pristup javnosti, bitno mi je da napisem dobru knjigu, dobijem dobru kritiku. Knjizevnost je marginalna a njen uticaj na drustvo je specifican. A kako zivimo u vrlo losim vremenima, egzistencijalne ugrozenosti knjizevnost je potpuno nevazna. Pisci su marginalci. Nisu dovoljno nagradjeni za svoj rad, ali je to deo opste klime i ustrojstva ovog drustva. |Srpska knjizevnost LJ.A.: O srpskoj knjizevnosti sam prilicno razmisljala, a sad je doslo vreme da srpska knjizevnost misli malo i o meni. M.Dj.: Ne volim klanove, ni grupisanja u nekom poetickom smislu. Ja sam neki indvidiualista i imam svoj put. Imam nekoliko prijatelja koji su mi bliski i cije mi je pisanje blisko ali su razlicitih estetskih opredeljenja. Ne mogu reci da sam zadovoljan savremenom knjizevnoscu ali mislim da je vitalna. Ali postoji proces koji je jos posle onog rata krenuo. Ovde se razvijala tzv. knjizevna laz. Mislim na drzavne pisce koji su izigravali disidente, a u stvari su bili na drzavnim jaslama. Mislim da i dalje postoje neki drzavni pisci, ali posto je drzava takva kakva je, takav je i odnos prema drzavnim piscima. #Provereni ljudi u crnom ~THE BLUES BROTHERS BAND I EDDIE FLOYD NA SUMMERTIME JAZZ FESTIVALU ^Provereni ljudi u crnom Dok su se “Ljudi u crnom" dosetili da ukradu RadzBan-crna odela sou, ikonografija filma Blues Brothers je vec bila legenda epskih proporcija; videlo se to i po preksinocnom koncertu u Centru “Sava". Skoro popunjena dvorana je dva sata provela na nogama, ocekujuci valjda da se u nekom trenutku pojave iza coska Dzon Gudmen i Den Ejkrojd i tako obeleze dvadesetak godina od pojave filma i njegove zvucne podloge. Iako je patina vremena vec pomalo ucinila svoje kada je ovaj projekat u pitanju (inostrane kritike novog filma Blues Brothers 2000 isticu da je magija prvenca bespovratno nestala), ovdasnji nastup ovog benda je bio solidna tezga kojoj jezamerke moguce naci uz izvestan trud. Jednostavno, rec je o “ proverenom" repertoaru koji iste efekte izaziva bilo gde u svetu i u bilo kojem prostoru, bili to autenticni bluz klubovi, Las Vegas, ili sterilna koncertna okruzenja, uz ogradu da su kompozicije koje su vec postale klasika naisle na bolji prijem dok su stvari koje smo culi iz novog filma kompozicije sumnjive vrednosti i trajnosti. No, publiku na ovdasnjem koncertu to mozda i s razlogom nije zanimalo, jos od prvih taktova benda jasno je stavila do znanja da je u Centar “Sava" dosla zbog igre i tako je ostalo do samog kraja. S obzirom da su jedinu smetnju takvoj orijentaciji predstavljale stolice ove dvorane i uvek revnosno obezbedjenje, izostao je jos intimniji susret publike i Blues Brothersa za koji su postojali svi preduslovi. Bez obzira na sve, ekipa muzicara koju, srecom, nije kao sto se to desavalo ponekad na ovim prostorima sacinjavala sesta inkarnacija (u jednom momentu, vredi zabeleziti, duvacka sekcija se cak pojavila u Partizanovim dresovima), protrcala je kroz pregrst ritam i bluz naslova, pruzivsi onima koji su bili na koncertu uvertiru pred film koji ce se prikazati u nasim bioskopima od avgusta, a to nam je saopsteno nekoliko puta. Maskiravsi ponekad prevelikom bukom i povremene manje uspesne momente svirke, clanovi Blues Brothers banda su, ipak, uradili ono zbog cega su i dosli, podsetili su nas na celuloidno ostvarenje, najavili nastavak i ubedili da gresaka kolosalnih razmera i ne moze biti ako se drzite stvari poput Knock on wood, Thrill is gone ili Soul Man, pogotovu ako imate pozitivne reakcije publike. Ako je dozvoljeno i kriticarsko cepidlacenje ( a kakva bi kritika bez toga bila), onda moramo napomenuti jednu veliku prazninu: Dzon Gudmen i Den Ejkrojd, mnogo ste nam nedostajali.

Ivica Petrovic

{Kasnjenje zbog Kuguarsa Polusatno kasnjenje koncerta, kako nezvanicno saznajemo, nastupilo je zbog nespretnosti organizatora koji je bendu Kuguars obecao da ce nastupiti kao predgrupa. Kako clanovi Blues Brothers Banda na ovo nisu pristajali, nastalo je polucasovno natezanje koje se na kraju dobro zavrsilo, jer je nervoza benda brzo bila razvejana dobrim prijemom publike. } #Mini portret novog Ju bogatasa ~MINI PORTRET NOVOG JU BOGATASA ^Momci sa vrelog asfalta Dok zakljucava vrata kabrioleta ili dzipa u jednoj ruci drzi mobilni telefon i razgovara, a u isto vreme iz dzepa “armani" pantalona zvizduk drugog “mobajla" alarmira mu novi poziv. Nije tresko pogoditi da je rec o novoprodukovanom jugo bogatasu ili pak, narodski receno lovatoru. I dok prosecni Srbin razmislja kako da prezivi i razvuce pretanka primanja, mladi decko parajlija nema tih briga. On moze sebi da priusti sve - i to odmah - sto se moze platiti dojc markama ili nekom drugom cvrstom valutom. Takvih je, vidi se iz socioloskih istrazivanja, tek nesto vise od dva procenta celokupnog stanovnistva. Kad nisu “van", podmladak bogatasa moze se videti u skupim restoranima, luksuznim hotelima ili domacim prestiznim letovalistima. U grupi mladih jugo lovatora dominatne su tri grupacije - zestoki decki, japi momci i tatini sinovi. I dok prve dve grupacije, mada na sasvim razlicite nacine, zaradjuju novac za svoje “pajero" motore i zlatne tvz. “tenis narukvice" (rec je o zlatnoj narukvici optocenoj dijamantima, prvi su je popularisali americki teniseri), dotle tatini decaci ne privredjuju. To su deca uticajnih roditelja, mahom politicara i bankara, koja su od najranije mladosti shvatila da je za “srecu" u zivotu dovoljno imati tatin novcanik pun para. - Preferira brzu voznju, dosad je slupao na desetine skupih automobila, zalila se Prva mama, prvog JU sina, poznatog i kao “momka sa vruceg asfalta". S druge strane jos je poucnija prica Prvog prekodrinskog sina - dok su “prosecni" Srbi krvarili u otadzbinskom ratu, on je zatvarao banjalucke bazene da bi nesmetano uzivao sa rasnom plavusom (da sve lici na Holivud). Sociolozi ovaj fenomen tumace zeljom mocnih roditelja da svojoj deci priuste sve ono, sto sami nisu imali, a oduvek su zeleli. Ukoliko majka nije mogla sebi da priusti “kartije" ogrlicu, kcerka ce je imati u vise primeraka. Mladi bogatuni prepoznaju se i po tome sto ne vole teske droge. Koriste mahom samo marihuanu. Od vrsnjaka ih razlikuje i recnik - u “spiku" obavezno ubacuju poneku englesku sintagmu za koju su “ubedjeni" da nema adekvatan prevod u srpskom jeziku". Nose oruzje, cak i po dva pistolja, ali se ne odlucuju lako da ga koriste. I po izboru devojaka, tatini sinovi se razlikuju od dve pomenute grupacije. Dok se za zestokog momka podrazumeva da kraj sebe ima rasnu lepoticu ciji je “jedini zadatak" da ga slepo voli i slusa, dotle se “tatina decica" sve vise okrecu agencijama za poslovnu pratnju. - Oni su zapravo najzahvalnija klijantela, kaze vlasnik jedne agencije, jer traze najbolje i placaju najvise. Pa i ako se s vremena na vreme zapitaju da li su sve te prelepe devojke s njima “zbog ljubavi" ili pak neceg drugog, odmahnu rukom, jer su ih vecno zauzeti roditelji naucili da sve gledaju kroz prizmu novcanika.

N. Preradovic

{Kupuju i sto se kupiti ne moze - Cast izuzecima, ali neumerenost, rdjav ukus, grandomanija i bahatost - obelezje su njihovog zivotnog stila. Gospostina novokomponovanih bogatasa deluje humorno, karikaturno i slikovito. Puni dzepovi, a prazne duse. Nema kraja njihovim ambicijama, kad se potvrde u biznisu, na redu je politika. Politicki Olimp ih ne ostavlja na miru. U svetu, cesto je uspesna karijera nezamisliva bez uspona u politici. I nasi bogatasi hoce da se potvrde u politici, jer veruju da je najveca moc - vlast nad ljudima. Ti novi bogatasi navikli su da kupuju sve: svoj pedigre kao stari namestaj, kuce na prestiznim mestima, prestizna mesta. Kupuju sve i sto se kupiti moze i ne moze, ocena je profesora sociologije dr Ratka Bozovica. } #Fudbal ~MONDIJAL OSTAO BEZ JUGOSLOVENA ^Gorak ukus ispunjenog cilja

Borivoje Karaulic

Jugoslovenski fudbal u svojoj najvaznijoj misiji sapleo se na prvoj ozbiljnijoj prepreci velike smotre u Francuskoj. Necemo reci da je ono sto je prethodno bilo neozbiljno ali biti bolji od Iranaca i Amerikanaca samo je logicna posledica razlike u kvalitetu kao sto je to, uosalom, bio slucaj i u barazu sa Madjarskom. Ipak, verovalo se da mozemo i vredimo vise. Mesecima pre Mondijala duvao se taj alon pun euforije i nerealnih prognoza. Sve te price pocinjale su uvodom o proverenim vrednostima nasih internacionalnih zvezda sto, uostalom, i nije netacno. Medjutim, ovo nije takmicenje pojedinaca vec ekipa a taj kolektivni ucinak upravo je ono sto je nedostajalo “plavima". U tom egzaltiranom raspolozenju pre pocetka sampionata jedino se Ivan Curkovic osmelio da Jugoslaviju nazove autsajderom i ako se tako postave stvari onda je plasman medju 16 najboljih zapazen uspeh jedne frustrirane generacije. Jedini su na takmicenje stigli obelezeni poznatim prilikama u zemlji, minulim i aktuelnim sankcijama, sa himnom kojoj se zvizdi, ne znajuci ni kako im grb izgleda. Jedino su njima novinari postavljali politicka pitanja i sa takvim “cipom" u glavi istrcavali su rasterecenom protivniku na megdan. To sto su se ususkali po raznim svetskim klubovima i finansijski ob ezbedili, ispostavilo se, nije bilo dovoljno da opusteno krenu na tako vazan posao. Toliko o opravdanjima. Ima, istina, jos jedno ali ono je “uslovnog karaktera". Rec je o tome da je gotovo svaki drugi igrac u toku tri minule nedelje bio povredjen, a to bi svakako pogodilo i mnogo jace ekipe od nase. Ali, da li su ta iskakanja iz sistema jedino proizvod grube igre protivnika, slucajnosti ili neceg treceg sto ima veze sa fizickom spremom? Na stranu to sto je potpuno neupotrebljivi Savicevic bespotrebno zauzeo jedno mesto koje je, na primer, mogao da ima Drobnjak i tako zameni povredjenog Kovacevica. Sto se tice onog sto se “plavi" pokazali na terenu, u “aktivu" mogu da upisu jedino sat igre protiv Nemaca i desetak minuta drugog poluvremena u Tuluzu. Ostalo nije vredno ni pomena. Sve se na kraju svelo na to da Mihajlovic opauci iz slobodnog udarca i da “najbolji evropski fudbaler" (bese li to Mijatovic?) sam resi utakmicu. Istina, bilo je i onih koji su pruzili vise nego sto se od njih ocekivalo (Petrovic, Kovacevic), onih koji nisu razocarali (Mihajlovic, Jugovic, donekle Mirkovic i Djorovic). Vise su mogli Stojkovic, Kralj i Jokanovic. Komljenovic se iskupio ulogom koja je namenjena strelcima a ne odbrambenom igracu, dok su razocarali Brnovic, Savicevic i Stevic. Vratimo se poslednjoj utakmici koja nas je otpustila sa mondijalskog posla i koja je, na neki nacin, paradigma naseg nastupa u Francuskoj. U toj, pokazalo se, zavrsnoj predstavi “plavi" su istrcali sa neobjasnjivo odbrambenom formacijom i igrom “na nereseno". Ona je mozda mogla da prodje u prvoj rundi ali ne i u nastavku kada nema popravnog. Usamljeni Mijatovic mogao je mirne duse da promovise svoje bele kopacke, cekajuci u dosadi da mu neko doturi loptu. Sa bilo koje strane da se pogleda ucinak “plavih", sve pocinje i zavrsava se na najodgovornijem - Slobodanu Santracu. Prihvatio se ovog posla “kad to niko nije hteo", odveo je reprezentaciju tamo ge su dosli najprobraniji i uveo u “grupu 16". Za neiskusnog trenera i selektorskog pocetnika to je vise nego sto je uradio bilo ko pre njega sa takvim imidzom. Tokom ovih godina trudio se mnogo i naucio dosta. Ali ne i dovoljno da iz tako poznatih asova izvuce maksimum. Cekajuci pocetak kvalifikacija za Evropsko prvenstvo dosao je trenutak da u FSJ kazu da li je Santrac bio dovoljno dobar djak ili ce se traziti selektor koji je tu skolu zavrsio mnogo ranije. U taj posao ne bi hteli da se mesamo ali sa Santracem ili bez njega nesto treba da se uradi kako bi se ova generacija - mozda ubuduce bez Savicevica i Stojkovica - naucila da koristi svoje “komparativne vrednosti". Kada bi prosecnog ljubitelja fudbala pitali da nabroji imena paragvajskih ili meksickih igraca, na primer, tesko da bi se setili nekog od njih. Suprotno, njihovi navijaci imali bi mnogo laksi posao kada su nasi u pitanju. Hocemo da kazemo da fudbal nije samo tehnika i naslovi iz svetskih novina - u cemu su “plavi" u prednosti - vec i ono sto se zove trcanje i zalaganje, dobro oznojen dres i ispunjen zadatak. Kada su se setili da je to u savremenom fudbalu najvaznije, to se dogodilo u susretu sa Nemackom, jasno se videlo da se spajanjem tih elemenata dolazi do najboljih rezultata. Posto toga uglavnom nije bilo jedino nam ostaje da se pitamo sta se to radilo na pripremama na Palicu i u Svajcarskoj i da li je, pored cetiri fizioterapeuta, nasim vedetama trebao i psiholog. Za kraj, recimo da je Jugoslavija na poslednjem Mondijalu dosla tacno do one kote koja im odgovara posle svega sto su pokazali. Holandija je bila velika prepreka i nije sramota sto nije savladana. Ono sto nam smeta je utisak praznine i nedorecenosti “plavih". Kada se dobije ono sto se ocekuje to je uvek manje od onog sto se potajno zeli. A od ispadanja u osmini finala, vece je razocarenje sto su nasi predstavnici pokazali manje nego sto mogu, ustvari, sada vise ne znamo koliko je to. |DEO REPREZENTACIJE STIGAO JUCE U BEOGRAD

Aerodrom pun praznina

Beograd. - Deo jugoslovenske fudbalske ekspedicije vratio se juce tacno u podne iz Pariza. Za “plave" 16. svetsko prvenstvo je zavrseno utakmicom osmine finala sa selekcijom Holandije. Ptorivnik poznat, snazan, jedan od pretendenata za najvisi plasman. Izgubiti nije tragedija. Ali... Za ljubitelje ovog sporta, a pokazalo se da je fudbal, ipak, najpopularnija igra na planeti, Santraceva taktika u susretu sa “lalama" nikako da se svari. Otud i docek na surcinskom aerodromu bez vecih emocija, sa ponekim aplauzom kada su izlazili fudbaleri. Medju prvima se pojavio Stevic - Na momente smo igrali onako kako se to od nas i ocekivalo, a u nekim drugim prilikama lose. Zelja je bila prisutna, ali nam je sreca okrenula ledja. Veliko razocarenje predstavljala je utakmica sa Holandijom. Imali smo priliku koja nije smela da se ispusti. Goran Djorovic takodje zali za njom. I on pominje zlu srecu kod pobedonosnog pogotka Holandjana. - Ocena svih je da smo propustili izuzetnu priliku da eliminisemo jednog tako jakog protivnika kakva je selekcija Holandije. U prvom delu susreta su oni imali i igru i inicijativu, ali kada smo postigli izjednacujuci pogodak sve se okrenulo na nasu stranu. Imali smo fantasticnu sansu da iz penala povedemo i tvrdim da ne bismo izgubili. Pa, i gol postignut u poslednjim trenucima meca pre se moze pripisati (ne)sreci nego (ne)znanju. Holandjani su dokazali da su ekstra ekipa koja je najozbiljniji pretendent za titulu. U svakom slucaju smo se predstavili svetu kao ekipa sa kojom ce i u buducnosti morati svi nasi protivnici ozbiljno da racunaju. Kovacevic, Govedarica i Mihajlovic nisu zeleli da daju izjave, a Mihajlovic je podelio par autograma, a na navaljivanje novinara samo je prozborio:“ Nemoj, majke ti". Jokanovic je bio raspolozeniji, odnosno udovoljio je zahtevima “sedme sile". - Sigurno je da je bilo gresaka i sa nase strane, ali i oni su gresili dosta samo sto su nase skuplje naplacene, dao je svoje vidjenje meca sa “lalama" popularni Jokan.-Mi smo jedina ekipa koja je sama sebi dala dva gola i jedina ekipa koja nije iskoristila jedanaesterac. Sada nas cekaju nova iskusenja. Mora se jos raditi, da sto spremniji docekamo kvalifikacije. Savo Milosevic se nije naigrao. Otud i njegov komentar postaje razumljiv. - Nisam ni razocaran ni zadovoljan. Utisak je da smo mogli vise. Ne stoji da smo podbacili jer poraz od jedne Holandije se nikako ne moze smatrati kao slab rezultat. To sto smo prvo propustili priliku da dodjemo u vodjstvo, a zatim i sto smo primili gol u poslednjem minutu to je vec “visa sila". Ali, sve one koji bi da nas kritikuju moram podsetiti. Pre tri i po godinr bili smo na 187. mestu, a sada smo na sedmom. Time je sve receno. Tragicar Mondijala, bar kada su u pitanju “plavi" je svakako Predrag Mijatovic. Njegov udarac sa bele tacke zatresao je precku, umesto mreze. Ipak, navijaci nasem asu to ne zameraju. Videlo se to i na “tankom" doceku. Aplauzom i skandiranjem nagradjen je Pedja po izlasku u hol. - Ispunili smo ono sto se od nas ocekivalo i sto smo planirali kada smo polazili na ovo Svetsko prvenstvo. Ukazala se zatim sansa koju nismo iskoristili. Objektivno mogli smo i vise, ali...Nismo imali srece, a, videli ste, ona prati velike ekipe. Pa zar srecu nisu imali i Nemci, Holandjani, Argentinci...Sada imamo iskustvo vise koje ce nam dobro doci u narednom ciklusu kvalifikacija za EP koje startuje ove jeseni. Nisa Saveljic i Branko Brnovic su jedan drugog trazili po aerodromskom holu. Obojica su put produzili za Podgoricu. Na zasluzen odmor. Ostali nasi reprezentativci nisu ni dolazili u Beograd. Otisli su iz Pariza svako na svoju stranu. Mladici Dejan Stankovic i Perica Ognjenovic takoze su obisli Jugoslaviju. Otisli su i oni na odmor. Negde na Mediteran.

S. Stojanovic

#Crna kursna lista ~ ^Crna kursna lista
#Dnevnik "Jutarnjik" ugasen posle 25 dana ~LJUBLJANA ^Dnevnik “Jutarnjik" ugasen posle 25 dana Ljubljana, Beta. - Dnevni list desne orijentacije i glasilo Socijaldemokratske stranke Janeza Janse “Jutarnjik" prekjuce je izisao poslednji put. Kako je u poslednjem uvodniku istakao direktor i glavni i odgovorni urednik Danilo Slivnik, list se prodavao suvise slabo da bi mogao opstati, a da pri tom ne ugrozi izlazenje nedeljnika “Mag". Prvi broj lista je izasao 4. juna sa velikim ambicijama i skupom reklamnom kampanjom. #Cene u junu porasle 2,4 odsto ~ ^Cene u junu porasle 2,4 odsto Beograd, Beta. - Cene na malo u SRJ u junu ove godine imaju nesto usporeniji rast i u odnosu na maj vise su za 2,4 odsto, saopstila je juce pomocnik direktora Saveznog zavoda za statistiku Mirjana Rankovic. Na konferenciji za novinare, ona je istakla da je ukupan rast cena na malo, kao i rast trskova zivota, uslovljen rastom cena odredjenih usluga, pojedinih industrijskih prehrambenih proizvoda i sredstava za higijenu. Cene usluga povecane su za 6,8 odsto u odnosu na mesec maj, a cene industrijskih prehrambenih proizvoda vise su za 2,5 odsto. Cene industrijskih neprehrambenih proizvoda vise su u proseku za 1,2 odsto, cene pica za 1,8 odsto, dok su cene duvana nepromenjene. Nize cene zabelezene su samo kod cene na malo poljoprivrednih proizvoda i to za 4,2 odsto. Od pocetka godine do kraja juna, cene na malo i troskovi zivota u SRJ povecani su za 20,6 odsto. #Ceska jos bez zabrane letova JAT-u ~ ^Ceska jos bez zabrane letova JAT-u Prag, Beta. - Ceska jos nece zabraniti letove jugoslovenskog avio-prevoznika JAT, izjavio je portparol ceskog Ministarstva inostranih poslova poslova Rudolf Hikl. On je medijima u Pragu izjavio da ce avioni JAT-a moci da lete za Cesku sve dok Evropska unija (EU) izricito ne pozove pridruzene zemlje da se prikljuce njenim sankcijama. Ceska se, u skladu sa zeljom da postane punopravni clan EU, pridruzila najnovijim sankcijama protiv SRJ, a gornji dom Parlamenta, Senat, odlozio je parafiranje medjudrzavnog sporazuma sa SRJ o zastiti i podrsci ulaganjima. U Pragu preovladava misljenje da bi eventualnu zabranu letova JAT-a, ukoliko to zatrazi EU, Ceska trebalo da donese uz konsultacije sa Poljskom i Madjarskom. #Za v.d. direktora Tanjuga postavljen Pero Sparavalo ~NASA BORBA SAZNAJE: Smenjen dosadasnji direktor drzavne novinske agencije Zoran Jevdjovic ^Za v.d. direktora Tanjuga postavljen Pero Sparavalo Beograd. - Kako “Nasa Borba" nezvanicno saznaje, dosadasnji v. d. direktora Tanjuga Zoran Jevdjevic je smenjen, a na njegovo mesto je postavljen Pero Sparavalo, novinar i urednik te agencije. Prema nasim izvorima, Sparavalo je, medjutim, samo prolazno resenje dok se ne pronadje covek iz Jugoslovenske levice, buduci da je vecina clanova Upravnog odbora Tanjuga iz JUL. U kombinaciji za direktorsko mesto je navodno vec bio zamenik predsednika Direkcije JUL Ivan Markovic, koji se pre izvesnog vremena okusavao na eventualnoj funkciji kao pomocnik direktora. Zaposleni u Tanjugu tvrde da se, medjutim, nije najbolje snasao na novim zadacima, dok drugi izvori kazu da je ovo resenje odbaceno jer je Markovic, kao jedan od najvisih funkcionera JUL “nadrastao" mesto direktora jedne novinske agencije. Iako ce direktor Tanjuga biti formalno izabran posle raspisanog konkursa, nasi izvori tvrde da u JUL intenzivno tragaju za “licnoscu koja je dorasla rangu Tanjuga". U vezi sa samim konkursom, u koloarima se moglo cuti da zaposleni “strahuju" da bi Jevdjovic mogao ponovo biti izabran, jer ima pravo da konkurise buduci da je bio v. d. direktora. Jevdjovicevo smenjivanje bilo je pitanje dana posto je stampa poslednjih meseci iscrpno pisala o njegovim mnogobrojnim mahinacijama koje su Tanjug dovele na ivicu opstanka.

O. M.