#Nasilje i terorizam neprihvatljivi ~ZAKLJUCCI MINISTARSKOG SAVETA EU ^Nasilje i terorizam neprihvatljivi

Sefovi diplomatija zahtevaju da se odmah obustavi spoljna pomoc i podrska naoruzanim Albancima, da Milosevic ispuni dogovor sa Jeljcinom i da Savet bezbednosti stane iza odluka Kontakt grupe

Medjunarodno ucesce u dijalogu neophodno:
Hans van Mirlo i Klaus Kinkel, sefovi
holandske i nemacke diplomatije juce
u Briselu
Brisel, Beta. - Sefovi diplomatija Evropske unije juce su u Briselu zatrazili da Savet bezbednosti UN rezolucijom podrzi zahtev medjunarodne zajednice obema stranama na Kosovu da obustave nasilje i nadju mirno resenje. Ministri EU istovremeno su naglasili da SB UN mora odobriti i medjunarodnu vojnu intervenciju da se “na to privoli onaj ko sprecava takav proces". U usaglasenim zakljuccima zasedanja, u koje je imala uvid agencija Beta, ministri evropske petnaestorice su naglasili da vlasti u Beogradu imaju “prevashodno odgovornost u prouzrokovanju krize i zato i u stvaranju uslova za dijalog". Sefovi diplomatija EU su, istovremeno, zatrazili da se “zajednica kosovskih Albanaca, ukljucujuci oruzane grupe, obaveze na dijalog i odustane od nasilja i akata terorizma". Ministri “priznaju da i na naoruzane grupe kosovskih Albanaca takodje pada odgovornost u naporima da se otkloni nasilje i sva oruzana dejstva" i podvlace da su akti nasilja i terorizma neprihvatljivi i nece resiti problema Kosova. “Ministarski savet EU zahteva da se odmah obustavi spoljna pomoc i podrska naoruzanim grupama kosovskih Albanaca", navodi se u zakljuccima. Takodje je zatrazeno da vlasti u Beogradu s Kosova “povuku snage bezbednosti koriscene za represiju nad civilima" i da predsednik SRJ Slobodan Milosevic u potpunosti ostvari obaveze date ruskom predsedniku Borisu Jeljcinu. U zakljucima zasedanja sefova diplomatija EU, naglasemo je da se “resenje za Kosovo ne moze naci ni kroz odrzavanje postojeceg stanja, niti kroz davanje nezavisnosti, vec u vidu specijalnog statusa, ukljucujuci siroki stepen autonomije unutar SRJ". Evropski ministri su istakli da “primaju k znanju odluke Kontakt grupe od 8. jula da se pregovarackim timovima (beogradskih vlasti i kosovskih Albanaca) preporuce bazni elementi za resavanje pitanja polozaja Kosova". “Savet ministara EU pozdravlja nameru da se to obavi, cemu aktivno doprinosi Evropska unija, sa ciljem da se utvrde elementi za buduci status Kosova koji bi bili prihvatljivi za dve strane". Ministri petnaestorice posebno isticu da “medjunarodno ucesce u tom dijalogu ostaje sustinski sastavni deo pregovora koji bi ulivali poverenje". #Stampanje para vodi ka ukidanju penzija ~TRIBINA "SKUPA VLAST-SIROMASNI GRADJANI" PRES KLUBA MEDIJA CENTRA ^Stampanje para vodi ka ukidanju penzija

S obzirom na situaciju u Penzionom fondu, moze se ocekivati da, do decembra nece biti isplacene ni julske penzije, reka je Zoran Popov

Beograd, Beta. - Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Zoran Popov ocenio je juce da se od privrede vise ne moze uzeti ni dinar za finansiranje penzionog fonda. Moze se eventualno uvesti novi doprinos na benzin, ali sitacija u penzionom fondu se pogorsava i predvidja se da do decembra nece biti isplacene ni julske penzije, rekao je Popov na skupu koji je odrzan u Medija centru posvecen kasnjenju isplata penzija i plata zaposlenim u drustvenim delatnostima. On je istakao da se na penzije potrosi 20 odsto ukupnog drustvenog proizvoda, sto je teret koji ni jedno drustvo ne moze da podnese. "Ako uzmemo tekuce pretpostavke o stanju u privredi i predvidjeni priliv od 3 odsto novih penzionera godisnje, evidentno je da godisnji porast drustvenog proizvoda mora biti preko sedam odsto", smatra Cvjeticanin. Istovremeno on upozorava da su se problemi drustva predugo resavali stimulasanjem odlaska u invalidske penzije, pa je doslo do situacije da danas oko 52 odsto ukupnog broja penzionera uziva invalidske penzije. Dr Cvjeticanin uz to konstatuje da preduzeca nisu u stanju da placaju doprinose, sto bi u normalnim uslovima bilo dovoljno za pokretanje stecajnog postupka. "Kod nas se to ne desava zbog straha od socijalnih nemira, jer se uglavnom radi o privrednim gigantima", rekao je Cvjeticanin i dodao da je privreda pod "pritiskom interesa unutrasnje i spoljne politike". "Vecina gradjana nece podrzati ekonomske reforme jer one podrazumevaju period od tri do cetiri godine zrtvovanja", rekao je Popov i naveo da je neophodna reforma sfere javne potrosnje, koja ce trajati pet do sedam godina. Dr Danijel Cvjeticanin ocenjuje da je za revitalizaciju penzionog fonda osim znacajnih ekonomskih reformi neophodno hitno uci u proces privatizacije i upozorio da je inflatorno finansiranje javne potrosnje, odnosno stampanje para, neminovno dovodi do ukidanja penzija, kao sto je bio slucaj 1993. godine". {Pozajmica iz Topciderske stamparije? Novac za isplatu prvog dela aprilskih penzija u Srbiji pozajmljen je iz Republickog fonda za razvoj. U Penzionom fondu tvrde da ce dug biti vracen sa kamatom, ali se ne zna kada. Iza ove zvanicne verzije ostala su samo nagadjanja: da li je novac obezbedjen iz realnih izvora ili iz Topciderske stamparije. } #OVK ne moze biti ukljucena u pregovore ~IBER VEDRIN, SEF FRANCUSKE DIPLOMATIJE ^OVK ne moze biti ukljucena u pregovore Brisel, Beta, AFP. - Ministar inostranih poslova Francuske Iber Vedrin izjavio je juce u Briselu da na Kosovu “vreme istice" zbog “eksplozivne situacije". Vedrin je na marginama zasedanja Saveta ministara Evropske unije (EU) u Briselu rekao da je Francuska u “intenzivnom dogovoru" sa Nemackom, i sa ostalim clanicama Kontakt grupe. Pored Francuske i Nemacke, Kontakt grupu cine i Rusija, SAD, Velika Britanija i Italija. Prema recima sefa francuske diplomatije, cilj tog dogovora je da se postigne “obnova razgovora o uvodjenju najsire moguce autonomije za Kosovo u sastavu SR Jugoslavije". Vedrin je ocenio da ilegalna Oslobodilacka vojska Kosova “u tom obliku" ne moze da bude ukljucena u pregovore, jer njih treba da vode “ljudi koji koji imaju autoritet da obavezu svoje zajednice". “Nas sagovornik je lider kosovskih Albanaca Ibrahim Rugova", rekao je Vedrin i dodao: “Nama je potrebno da trazimo resenje". #Albanci u zabludi ako misle da ce ostvariti nezavisnost ~PORTPAROL STEJT DIPARTMENTA SAD DZEJMS RUBIN ^Albanci u zabludi ako misle da ce ostvariti nezavisnost Vasington, Beta. - Portparol Stejt dipartmenta Dzejms Rubin izjavio je na jucerasnjem redovnom brifingu da su kosovski Albanci u zabludi ako misle da ce da ostvare nezavisnost. “Mi vec neko vreme govorimo da je osnovna odgovornost za ovaj konflikt, za borbe, za represiju i za umiranje na Slobodanu Milosevicu, predsedniku Savezne Republike Jugoslavije. To ne znaci da su ekstremisticki elementi na strani kosovskih Albanaca oslobodjeni odgovornosti", objasnio je Rubin. Po njegovim recima, kosovski Albanci treba da shvate da nece moci da ostvare svoje ciljeve. “Medjunarodna zajednica nece podrzati nezavisnost Kosova. Kosovski Albanci moraju da razumeju da medjunarodna zajednica nikada nece podrzati ’veliku Albaniju’ i da na bojnom polju i nasiljem nikada nece resiti svoje legitimne probleme oko oduzimanja autonomije, lisavanja osnovnih ljudskih prava, lisavanja legitimnih etnickih i manjinskih prava." Medjutim, kako je istakao portparol Stejt dipatmenta, nijedno od ovih vidjenja ne menja cinjenicu da je predsednik Milosevic odgovoran za lisavanje prava ovih ljudi i radikalizaciju stanovnistva Kosova. Rubin je podsetio novinare da je ambasador Kristofer Hil tokom petka i subote odrzao sastanke u Beogradu i Pristini, te da je danas imao dodatni sastanak sa vodjstvom kosovskih Albanaca. On je ponovio da je kosovski problem kompleksna stvar, te da ce zahtevati “mnogo, mnogo diskusija da bi se postigao sporazum, ako je to moguce". Na pitanje da li se planira primena sankcija za kosovske Albance s obzirom da one protiv Beograda nisu dale rezultate, Rubin je odgovorio da neke akcije u praksi ne daju odmah rezultate, kao sto to biva u teoriji. “Mi smo uveli vrlo jake sankcije i to je pomoglo da se ukaze Slobodanu Milosevicu na njegove greske, ali videcemo da li ce se protokom vremena to nastaviti. Sto se tice kosovskih Albanaca, postoji embargo na uvoz oruzja, sto na njih ima efekta", zakljucio je Rubin. #Resenje za Kosovo traziti u miru ~SVETI ARHIJEREJSKI SINOD RAZGOVARAO SA AMBASADORIMA ZEMALJA KONTAKT GRUPE ^Resenje za Kosovo traziti u miru Beograd. - Na poziv Njegove svetosti patrijarha srpskog G. Pavla i Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve, juce je u Patrijarsijskom dvoru u Beogradu, odrzan je sastanak Svetog arhijerejskog sinoda i diplomatskih predstavnika ambasada: Sjedinjenih Americkih Drzava, Rusije, Velike Britanije, Nemacke, Grcke, Italije, Austrije i Ukrajine, saopstila je juce kancelarija Svetog arhijerejskog Sinoda. Razgovor je vodjen o trenutnom stanju na Kosovu i Metohiji kao i o mogucnostima prevazilazenja tragicnog sukoba i iznalazenja trajnog resenja kosovsko-metohijskog pitanja. Sveti arhijerejski sinod je ulozio zahtev predstavnicima Kontakt grupe i drugih drzava da njihove vlade i drugi medjunarodni faktori ucine sve sto je u njihovoj moci da se hitno prekinu oruzani sukobi na Kosovu i da se onda u miru, putem dijaloga, pronadje resenje na dobro sviju. Iznevsi svoje vidjenje trenutnog stanja, diplomati su u razgovoru istakli blagotvorni znacaj Crkve u resavanju ovog pitanja. Sinod e takodje predocio prisutnim diplomatskim predstavnicima vise nego poluvekovnu lisenost elementarnih ljudskih prava pravoslavne srpske i jugoslovenske manjine u Albaniji (prava na nacionalno ime i prezime, na nacionalnost, na osnovno obrazovanje na maternjem jeziku i drugo), trazeci da se i to pitanje postavi i resi u kontekstu obezbedjivanja manjinskih prava Albanaca na Kosovu, stoji u saopstenju Svetog arhijerejskog Sinoda. #Sisel: Potreban pritisak i na Beograd i na Albance ~VOLFGANG SISEL, PREDSEDAVAJUCI SAVETA MINISTARA ^Potreban pritisak i na Beograd i na Albance

Ako Beograd prihvati misiju OEBS i dozvoli otvaranje Ureda UN u Pristini, bice "nagradjen" ukidanjem sankcija i povratkom SRJ u organizaciju za evropsku saradnju

Brisel, Beta. - Novi predsedavajuci saveta ministara Evropske unije (EU), sef austrijske diplomatije Volfgang Sisel izjavio je juce da evropska petnaestorica treba da izvrse pritisak i na vlasti u Beogradu i na albansko stanovnistvo na Kosovu "buduci da ono zaostrava svoje stavove", kako bi se obustavilo nasilje i pregovorima postiglo resenje kosovske krize. Na jucerasnjem ministarskom zasedanju EU u Briselu Sisel je naglasio da je "situacija na Kosovu najhitnije spoljnopoliticko pitanje" za EU i da je "prvenstveno vazno da se sto pre obustavi svako nasilje". Ali, rekao je on izlazuci politiku Austrije kao novog predsedavajuceg EU, "stav EU ce biti odredjen voljom obe strane da se postigne prihvatljivo resenje" za kosovski problem. "Pritisak na Beograd da ispuni medjunarodne obaveze mora biti zadrzan. Na drugoj strani, pritisak se mora izvrsiti i na stanovnike Kosova buduci da se medju njima uocava zaostravanje stavova. Oni albanski prvaci i politicari koji se zalazu za mir moraju biti podrzani", naglasio je Sisel. Austrijski ministar Sisel je ponovo zatrazio da u Pristini bude otvoren ured EU i da vlasti u Beogradu prihvate uspostavljanje dugorocne misije Organizacije za evropsku bezbednosti i saradnju (OEBS). On je naveo da bi u tom slucaju "Beograd bio nagradjen" ukidanjem sankcija i povratkom u OEBS i dodao da "s tim u vezi, cela medjunarodna zajednica mora delovati jedinstveno i odlucno". Zamenik sefa grcke diplomatije zaduzen za evropska pitanja George Papandreu je u raspravi o buducoj politici EU upozorio da je "na Balkanu kritican trenutak", da je "na Kosovu situacija eksplozivna" i zalozio se za resenje tog problema "sirokom autonomijom za Kosovo" bez menjanja granica. Nemacki ministar inostranih poslova Klaus Kinkel je posebno ukazao na problem izbeglica u vezi sa kosovskom krizom, dok je sef holandske diplomatije Hans van Mirlo istakao da kriticno stanje na Kosovu nije samo problem Kontakt grupe, vec i Saveta ministara EU. Sef spanske diplomatije Abel Matutes je, dolazeci na zasedanje, novinarima rekao da medjunarodna zajednica kao sagovornika medju kosovskim Albancima vidi Ibrahima Rugovu, ali je primetio da se "mora priznati da tamo sada postoji i druga grupa s kojom se mora pregovarati". "Ali, mi nismo u stanju da utvrdimo s kim bi u toj drugoj grupi takodje trebalo da se pregovara", odgovorio je Matutes na pitanje novinara da li bi i Oslobodilacka vojska Kosova trebalo da "na odredjen nacin ucestvuje u pregovorima o sudbini Kosova, imajuci u vidu cinjenicno stanje". {Misija OEBS sutra dolazi u Beograd Bec. - Misija OEBS-a za davanje procena otputovace najkasnije sutra u Beograd, gde ce u razgovorima sa jugoslovenskim vlastima razmatrati pitanja o povratku SRJ u punopravno clanstvo te medjunarodne institucije i ponovno uspostavljanje dugorocnih misija na Kosovu, u Sandzaku i Vojvodini, izjavila je dopisniku FoNeta portparol OEBS Melisa Fleming. Ona je naglasila da je vecini zemalja clanica OEBS-a veoma stalo do misije Felipea Gonsalesa, ali da jos ne postoji spremnost jugoslovenske strane da je prihvati. Delegacija ce pokusati da utvrdi uzroke krize na Kosovu i Metohiji. Fleming je dodala da jos nije zavrsen konacan plan posete. Za sada je jedino sigurno da ce delegacija OEBS posetiti Beograd, Kosovo, mozda i Crnu Goru. Po zavrsetku posete SRJ, sacinice izvestaj koji bi trebalo jos pre letnje pauze da bude dostavljen drzavama clanice OEBS. } #Predsednicima se veruje sve manje ~REZULTATI ISPITIVANJA CENTRA ZA MARKETING MARK-PLAN O POLITICARIMA OD POVERENJA ^Predsednicima se veruje sve manje

Predsednik SRJ Milosevic i u Srbiji i u Crnoj Gori vodi na listi politicara od “nepoverenja". Gradjani najvise veruju vojsci i policiji. Cetvrtina anketiranih sumnja u buducnost zajednicke drzave

Beograd, FoNet. - Politicar kome se najvise veruje u SR Jugoslaviji i dalje je predsednik SRJ Slobodan Milosevic, iako ga covekom od poverenja u Srbiji smatra tek 16,1 odsto, a u Crnoj Gori svega 2,2 odsto gradjana, ako je suditi po juce objavljenim rezultatima ispitivanja Centra za marketing Mark-plan. U ukupnom zbiru, na molbu da navedu domaceg politicara koji im uliva najvise poverenja, najveci broj od ukupno 1.400 ispitanika u SRJ, u maju se opredelilo za odgovor “ni jedan" - 43,5 odsto. U tom pogledu, znacajna je razlika izmedju Srbije i Crne Gore. Najveci broj anketiranih iz Srbije - 44,4 odsto, odgovorio je da ne veruju ni jednom politicaru, sto je za 20,3 odsto vise nego u novembru prosle godine. U Crnoj Gori politicar od najvise poverenja je predsednik te republike Milo Djukanovic - 37,5 odsto, a odgovor “ni jedan" je na drugom mestu sa 24,7 odsto. U Srbiji se, posle Milosevica, najvise veruje predsednicima Srpske radikalne stranke Vojislavu Seselju - 12,7 odsto, Srpskog pokreta obnove Vuku Draskovicu - 5,7 odsto, Demokratske stranke Srbije Vojislavu Kostunici - cetiri odsto i Demokratske stranke Zoranu Djindjicu - 3,3 odsto. Na listi politicara od poverenja u Srbiji, nasao se i crnogorski predsednik - njemu veruje 2,4 odsto ispitanih. U Crnoj Gori se, posle Djukanovica, najvise veruje predsednicima Socijalisticke narodne partije Momiru Bulatovicu - 13,1 odsto, Liberalnog saveza Slavku Perovicu - 10,1 odsto. Ispitivanje je pokazalo da su zene nepoverljivije prema politicarima - 45,8 odsto ne veruje ni jednom od njih. Milosevic, medjutim, i u Srbiji i u Crnoj Gori, vodi i na listi politicara kojima se najmanje veruje. U Srbiji ga sa “negativnom" popularnoscu slede Draskovic (14,5), Djundjic (sest odsto), Seselj (5,5) i Djukanovic (2,6), a u Crnoj Gori Djukanovic (10,4 odsto), Bulatovic (10,1), Seselj (4,2), predsednik Narodne stranke Novak Kilibarda (4,2 odsto), Draskovic (3,7) i predsednik Direkcije Jugoslovenske levice Mira Markovic (1,5 odsto). Zanimljivo je da predsednici vlada ni u Srbiji ni u Crnoj Gori nisu usli u uzi krug politicara od poverenja. Sto se tice poverenja u savezne institucije, gradjani najvise veruju Vojsci Jugoslavije (47,3 odsto u Srbiji i 34,8 odsto u Crnoj Gori). Najmanje poverenja gradjana Srbije uziva Savezna vlada (20,7), a u Crnoj Gori - Savezna skupstina (10,1 odsto). Najvece poverenje gradjana u republicke institucije u Srbiji je zasluzila policija (31,3 odsto), a najmanje predsednik Srbije Milan Milutinovic (20,8 odsto). U Crnoj Gori poverenje u republicke institucije je generalno vece nego u Srbiji, a redosled je obrnut - iako je tamo poverenje u policiju vece nego u Srbiji, njoj se najmanje veruje (35,3 odsto), a najvise poverenja ima institucija predsednika Crne Gore (45,9 odsto). Sto se tice odnosa u Federaciji, i sukoba na liniji Beograd - Podgorica, glavnim krivcem za taj sukob u obe republike smatraju Milosevica (33,8 odsto u Srbiji i 50,8 odsto u Crnoj Gori). Sledeci odgovor je “obojica podjednako" (30,9 odsto u Srbiji i 22,5 odsto u Crnoj Gori), a zatim da je krivac Djukanovic (23,2 dsto u Srbiji, 11,2 odsto u Crnnoj Gori). Sto se tice buducnosti SRJ, 35,1 odsto ispitanih gradjana Srbije i 39,8 odsto Crne Gore vidi je u federaciji te dve republike. Znacajno je da oko cetvrtine ispitanih u obe republike izrazava sumnju u buducnost zajednicke drzave. U obe republike situacija na Kosovu ocenjena je kao najvazniji problem u zemlji (Srbija - 44,1 odsto, Crna Gora - 34,6 odsto), a na drugom mestu su kriminal i korupcija (38,4 odsto, odnosno 31,4 odsto). Na pitanje koje medije koriste za informisanje, ispitanici su u maju kada je ispitivanje obavljeno, u 44,5 odsto slucajeva naveli televiziju, a u 36,9 odsto slucajeva dnevnu stampu. {Tito - drzavnik 20. veka Na pitanje koji je najveci jugoslovenski drzavnik u 20. veku, ponudjena su tri odgovora - Nikola Pasic, Josip Broz Tito i Slobodan Milosevic. Najvise ispitanika na nivou SRJ opredelilo se za Tita - 32,4 odsto, a zatim za odgovor “ni jedan od navedenih" - 27,8 odsto. U Srbiji se za Tita opredelilo 29,9 odsto, za Pasica 26,6 odsto, a za Milosevica 10,9 odsto. U Crnoj Gori za Tita se opredelilo 38,5 odsto, za Pasica 8,4 odsto i za Milosevica 6,4 odsto. } #Ne pisu Milutinovicu, da ne bi morali Djukanovicu ~UZ PRAZNIK REPUBLIKE CRNE GORE ^Ne pisu Milutinovicu, da ne bi morali Djukanovicu Beograd. - Malo iznenadjenje koje je izazvala cinjenica da predsednik SRJ Slobodan Milosevic nije uputio telegram predsedniku Srbije Milanu Milutinovicu povodom republickog praznika 7. jula dobilo je odgovarajuci odgovor ovih dana, kad je trebalo cestitati republicki praznik najvisim crnogorskim funkcionerima. Jedino je predsednik Saveznog odbora SUBNOR prof. dr Milo Markovic cestitao praznik crnogorskom predsedniku Milu Djukanovicu (i Republickom odboru SUBNOR Crne Gore), dok su od cestitki koje su zabelezili mediji bliski vladajucoj stranci u Srbiji (i SRJ) paznje vredne one koju je gradjanima Crne Gore uputio savezni premijer Momir Bulatovic i na istu adresu poslati telegram od strane Okruznog odbora JUL za Niksic, Savnik i Pluzine. Upucujuci “najbolje zelje za sto uspjesniji razvoj Republike Crne Gore, za miran, bogatiji i srecniji zivot njenih gradjana, kao i za jacanje i prosperitet zajednicke drzave Savezne Republike Jugoslavije", Momir Bulatovic je prekinuo praksu koja je minulih godina dosta uspesno odrzavala i odrazavala vezu Dedinje - Cetinje. Trinaestog jula 1993. godine predsednik Srbije Slobodan Milosevic cestitao je republicki praznik Momiru Bulatovicu, a potom je to ucinio i naredne tri godine. Godine 1994. Bulatovicu je praznik cestitao i savezni predsednik Zoran Lilic koji je to uredno ucinio i 1995. i 1996. godine. Godine 1994. i 1995. zabelezene su i cestitke koje je Mirko Marjanovic, predsednik Vlade Srbije, uputio svom kolegi Milu Djukanovicu, tadasnjem crnogorskom premijeru. Stvari pocinju da “pucaju" prosle godine kad je vec doslo do rascepa u Demokratskoj partiji socijalista i kad se ovdasnja nomenklatura potpuno svrstala iza Bulatovica. U tom smislu Slobodan Milosevic pise Momiru da zeli “svim gradjanima Crne Gore i Vama licno uspeh u ostvarivanju ekonomskog i kulturnog napretka, u interesu njihove i zajednicke dobrobiti svih gradjana SR Jugoslavije". Cestitku je na istu adresu uputio i general Perisic, a Socijalisticka partija Srbije je telegram uputila “gradjanima Crne Gore". Sa saveznog nivoa v.d. predsednik mr Srdja Bozovic je, takodje, praznik cestitao samo Bulatovicu. Za Djukanovica nije bilo “ni pisma, ni razglednice, ni telegrama". Ove godine to jos vise upada u oci, jer je Milo Djukanovic u medjuvremenu postao predsednik Republike Crne Gore. Ispada tako da se gradjana ove ili one republike funkcioneri na najvisem mestu sete samo onda kad im se ne svidja neko kome bi po sluzbenoj duznosti trebalo da cestitaju ovaj ili onaj praznik.

I. M.

#"Oficiri Vojske Jugoslavije prodaju oruzje OVK" ~IZJAVA IBRAHIMA KELJMENDIJA, PREDSEDNIKA UDRUZENJA ALBANACA U NEMACKOJ ^“Oficiri Vojske Jugoslavije prodaju oruzje OVK"

Srpski oficiri imaju “niske plate i spremni su da zloupotrebe svoju moc", izjavio Keljmendi na prvom programu ARD, priznavsi a se novac za naoruzanje OVK prikuplja u Nemackoj

Bon, Beta. - Predsednik Demokratskog udruzenja Albanaca u Nemackoj (DVAD) Ibrahim Keljmendi izjavio je da oficiri Vojske Jugoslavije (VJ) prodaju oruzje Oslobodilackoj vojsci Kosova (OVK), javila je juce nemacka agencija DPA. Keljmendi je za televizijski magazin “Fakt" na prvom programu nemacke televizije ARD, izjavio da srpski oficiri imaju “niske plate i da su spremni da zloupotrebe svoju moc i prodaju oruzje OVK". Keljmendi je dodao da se novac iz dobrovoljnih priloga skupljenih u Nemackoj, koristi za kupovinu oruzja koje koristi OVK, a prema navodima DPA, Keljmendi je organizator te akcije u Nemackoj. Predsednik DVAD-a je pre samo nedelju dana u intervjuu za minhenski list “Ziddojce cajtung" opovrgavao da se iz tih fondova, odnosno od novca kosovskih Albanaca koji zive u Nemackoj, kupuje oruzje za OVK. Prema pisanju nemackog lista “Berliner cajtung" u izdanju od cetvrtka, nemacka savezna vlada je vec nalozila da se preispitaju kretanja novca na bankovnim racunima albanskih udruzenja u Nemackoj. List objasnjava da nemacke vlasti polaze od pretpostavke da OVK svoju borbu najvecim delom finansira iz priloga izbeglica i emigranata sa Kosova koji zive u zapadnoj Evropi. Portparol nemackog Ministarstva inostranih poslova Martin Erdman rekao je za “Berliner cajtung" da to ministarstvo zna da se od 400.000 Albanaca koji zive u Nemackoj, novcani prilozi prikupljaju i na prinudan nacin. Nemacki mediji su od pocetka sukoba na Kosovu vise puta izvestavali da Bujar Bukosi koji kao lekar i predsednik “kosovske vlade" u egzilu zivi u Nemackoj, vazi za jednog od glavnih sakupljaca novca na Zapadu. “Ako mozemo da dokazemo da udruzenja kosovskih Albanaca novcem iz priloga kupuju oruzje, onda bi moralo da se posegne za zabranom na osnovu nemackog zakona o udruzivanju u udruzenja", rekao je Erdman “Berliner cajtungu". Erdman je jos rekao i da je izuzetno tesko da se dokazu takve aktivnosti albanskih udruzenja u Nemackoj i dodao da ce nemacka drzava sa svoje strane uciniti sve da se (kosovski) sukob ne podgreva od strane Albanaca koji zive u Nemackoj. #Poljubac za Klausa Kinkela ~POSLE POSETE ALBANIJI NEMACKI SEF DIPLOMATIJE POSTAO PREDMET ZANIMANJA PSIHOANALITICARA ^Poljubac za Klausa Kinkela

Fotografaija iz Bajram Kurija na kojoj izbeglica sa Kosova ljubi Kinkela u ruku izazvala bruna reagovanja u nemackoj stampi

Snezana Bogavac
dopisnik “Nase Borbe" iz Bona

Nemacki ministar inostranih poslova Klaus Kinkel iznenada je, posle posete Albaniji krajem prosle sedmice, postao predmet zanimanja psihoanaliticara. Vise nemackih dnevnika na naslovnim stranicama objavljuju fotografiju nacinjenu u Bajram Kuriju, u severnoj Albaniji, gde je Kinkel “na licu mesta hteo da vidi kako zive izbeglice sa Kosova". Slika prikazuje jednog starca, izbeglicu sa Kosova, kako u ruku ljubi ministra Kinkela, dodirujuci pri tome citavim lice, i nosem, pruzenu mu saku. Pored njega je nemacki sef diplomatije koji se od izbeglice malo udaljio, ali ga posmatra nasmejano, ozarenog lica. Liberalni dnevnik “Zidojce cajtung" juce objavljuje tekst posvecen fotografiji iz Bajram Kurija pod naslovom “Kinkel i poljubac - dah albanskog apsolutizma za ministra inostranih poslova." List podseca da je nemacki sef diplomatije kod kuce cesto predmet zajedljivih i ironicnih komentara nemacke stampe. Jer, Kinkel se ne retko predstavlja kao marioneta, kao “puki sluzbenik nemacke vlade", dok se prava spoljna politika Nemacke vodi zapravo iz ureda saveznog kancelara Helmuta Kola. “Albanac na slici je izbeglica. Za sada mozda i ne moze da se vrati kuci. Zato bi najradije u Nemacku. To, i samo to, je on zeleo da kaze Kinkelu. Ali, problem nije ovaj ponizni starac. Problem je Kinkel. On poniznost ne samo da prihvata vec i uziva u njoj. On se smesi milostivo kao kralj. Vetric apsolutizma pirka sa albanskih brda. Dakle, Kinkel je morao tako daleko da leti, da bi bio slavljen," pise “Ziddojce cajtung". List je pozvao i psihoanaliticara Falka Bergera sa Instituta “Zigmund Frojd" iz Frankfurta. Berger fotografiju uporedjuje sa slikama napravljenim pre mnogo godina za vreme boravka iranskog saha Reze Pahlavija Berlinu. Slike prikazuju vladara i njegove podanike koji mu ljube noge. “Svakome se dopada kada dodje rob i ljubi mu stopala," ironicno komentarise Berger. “Ali, onaj ko povija ledja, pokazuje da nekad moze i da se uspravi," kaze on. #Pocetak masovnog otpora fasizmu u Jugoslaviji ~OBELEZEN TRINAESTI JUL, DAN USTANKA U CRNOJ GORI ^Pocetak masovnog otpora fasizmu u Jugoslaviji

Na trinaestojulskoj svecanosti crnogorski premiejr Filip Vujanovic pozvao sve kreativne snage da se ukljuce u izgradnju moderne i u svetu vrednovane Crne Gor i Jugoslavije

Virpazar.- U Virpazaru, gde je 1941. godine pukla prva ustanicka puska u Crnoj Gori, juce je svecano obiljezen Trinaesti jul, dan ustanka crnogorskog naroda. Pored vise hiljada gradjana iz Crmnice i okoline, svecanosti je prisustvovao i Milo Djukanovic, predsjednik Republike Crne Gore, kao i delegacije SUBNOR- a Jugoslavije i Srbije. Djukanovic je prethodno polozio vijenac na spomenik partizanu - borcu na Gorici. Predsjednik Vlade Crne Gore Filip Vujanovic rekao je da je trinaestojulski ustanak (ne navodeci njegove organizatore) “sa svojim blistavim pobjedama oznacio pocetak masovne i organizovane borbe jugoslovenskih naroda protiv fasizma", tako da se “s ponosom moze kazati da trinaestojulskim ustanicima pripada pocasno mjesto u oslobodilackoj borbi jugoslvoenskih naroda u Drugom svjetskom ratu". “Obiljezavajuci ovaj veliki dan, mi ujedno izrazavamo nasu iskrenu zelju i nase cvrsto opredjeljenje da se sukobi medju narodima i drzavama ne rjesavaju ognjem i macem, da zauvijek umuknu mocna oruzja, da prestanu ratovi i pustodjenja i masovna stradanja, progoni i patnje neduznih" - rekao je crnogorski premijer. On je “sve kreativne snage pozvao da se ukljuce u zgradnju moderne i u svijetu vrednovane i postovane Crne Gore i Jugoslavije". Trenutak je, prema njegovom misljenju, i “nasusna potrba da se sve dobronamjerne i drustvene i politicke snage u inteesuopsteg dobra odreknu praznih politikantskih i propagandistickih sukoba" i da se “zajednicki energija usmjeri na dobrobit zemlje, njenih naroda i svih gradjana". Na skupu je ispred SUBNOR-a Jugoslavije govorio Nedjeljko Zoric. On je raspadanje bivse Jugoslavije ocijenio kao poraz boraca u Drugom svjetskom ratu. “Agresivni nacionalizam je porusio mostove koje smo mi bili uspostavili. prolivena je krv medju bracom i susjedima" - rekao je Zoric, konstatujuci da borci tome nimalo nijesu doprinijeli. Prema njegovom misljenju, u situaciji kada “na ovim nasim prostorima istorija jos uvijek nije postala uciteljicom zivota", uzaludno je “plakati nad razorenim organizmom". Stoga, naglasio je Zoric, treba sve snage angazovati na slamanje “permanentne krize u kojoj se drustvo nalazi".

B. I. M.

{“Bulatovicevci" odrzali paralelni skup Pristalice i simpatizeri Socijalisticke narodne partije odrzali su na Marezi, kod Podgorice, poseban skup posvecen trinaestojulskom ustanku. Svecanosti su prisustvovali Srdja Bozovic, potpredsjednik SNP-a i Zoran Knezevic, ministar pravde u saveznoj Vladi. Uspomene na ustanicke dane iz 1941. godine evocirao je Branko Milic. } #Novi dekani "ubijaju" univerzitet ~SAOPSTENJE KOORDINACIONOG VECA STUDENTSKIH UNIJA ^Novi dekani “ubijaju" univerzitet

Cim je stupio na vlat dekan Filoloskog fakulteta “upozorio" kolege da se treba bojati “pete kolone"

Beograd. - Govorili su da je Zakon o univerzitetu uradjen po najvisim svetskim standardima, da studenti imaju svoje predstavnike u Upravnim odborima, da nema vise politike na univerzitetu, a nema razloga da se protestuje. Umesto toga proterivanje politike sa univerziteta sprovode nametnuti dekani i clanovi upravnih odbora, svi clanovi partija crveno-crne koalicije. Ispostovani su samo najvisi svetski standardi partijske discipline, ocenjuje Koordinaciono vece Studentskih unija (KVSU). Najdrasticniji primeri su na Filoloskom i Elektrotehnickom fakultetu, navodi se u saopstenju. Zato, Koordinaciono vece ostro osudjuje poslednje istupe nametnutog dekana Filoloskog fakulteta u Beogradu Radmila Marojevica. Cim je stupio na vlast, dekan Filoloskog fakulteta najavio je da se moramo paziti “pete kolone", bespogovorno ustvrdio da je demokratija za koju se slobodna akademska javnost zalaze zapravo okupacija, da bi zatim u najgorem izolacionalistickom maniru, nedostojno profesoru univerziteta, porucio da se novim Zakonom o univerzitetu nasoj nauci vraca srpski nacionalni karakter. Marojevic konacno zavrsava svoju samovolju na naucnom polju, gde nagovestava da nema potrebe za proucavanjem hrvatske knjizevnosti, jer se “hrvatska knjizevnost moze smatrati knjizevnoscu katolickih Srba", a za ostavku profesora Ranka Bugarskog, jednog od najuglednijih profesora Filoloskog fakulteta, Marojevic kaze da nije veliki gubitak za fakultet. Na Elektrotehnickom fakultetu, profesor Vlada Teodosic je “oslobodio svih prava i duznosti" Slavoljuba Marjanovica - Caju, jednog od najuglendijih profesora tog fakulteta. Samovolja i bahatost ova dva “dekana" teraju i ostale ugledne profesore i strucnjake da razmisljaju o ostavci, jer je naucni i nastavni rad je nemoguc u stalnom strahu da li ce sutra ili prekosutra i oni doci na re. Ovo ubijanje univerziteta koje sprovodi vlast u Srbiji pokazace svoje pogubne posledice tek kada u narednim decenijama dodjemo u situaciju da cemo ponovo morati da skolujemo svoje strucnjake u inostranstvu kako bi postojao neko ko ce moci da poducava i nase studente, receno je izmedju ostalog u saopstenju KVSU. #"Otpisani" u milosti direktorke ~DA LI CE RATKO KRSMANOVIC POSTATI SEKRETAR DIREKCIJE JUL ^“Otpisani" u milosti direktorke

Iz SK - POJ Ratko Krsmanovic otisao “iz licnih razloga" i kao “vojn ik partije" ceka prvi kongres JUL

Beograd. - U vrhu Jugoslvenske levice moglo bi, prema nekim informacijama uskoro da usledi kadrovsko osvezenje i to,za javnost, neocekivanom kombinacijom. Da li ce Ratko Krsmanovic postati novi sekretar, kako se nezvanicno moze cuti, odgovor ce verovatno uslediti sledece sedmice kada se u “Sava" centru odrzava Prvi kongres JUL-a. Od kraja prosle sedmice Krsmanovic nije vise predsednik Jugoslovenskih komunista, organizacije koja je vazila za utemeljivaca JUL-a ali pod imenom Savez komunista - pokret za Jugoslaviju.Otisao je pod formulacijom - “licni razlog" - koja se koristi kada bivsi zeli da kaze da je politicki nezadovoljan ali to ne moze jasno i da obrazlozi. Istovrmeno se moglo cuti iz upucenih krugova da Krsmanovic nije “upokojen" vec se vinuo u samu orbitu politike. Sam pak nije novinarima rastumacio sta se tacno zbiva. Uprkos takve njegove cutnje ima osnova da se veruje kako je u milosti predsednice Direkcije Mire Markovic, cija je rec ocito odlucujuca u slicnim prilikama. Tako je prilog iz Kragujevca sa Krsmanovicem u glavnoj ulozi objavljen u udarnom dnevniku drzavne televizije samo dan nakon sto je demisionirao iz svoje organizacije, sto je uobicajen znak da se na nekog racuna. Inace, mesto generalnog sekretara JUL-a ostalo je upraznjeno ubistvom Zorana Todorovica, mada se cuje da bi sadasnja sekretarska funkcija ipak bila sa nesto manjim ovlascenjima od onih koje je ranije nisilo mesto genseka. Prema onom sto se govorilo u krugovima JUL-a, Krsmanovic je pre bio vidjen za odlazak jer je dobrim delom “zasluzan" za lose izborne kampanje u Republici Srpskoj i Crnoj Gori. Koliko je poznato, on sam je do skoro prizeljkivao da ode na neko diplomatsko mesto ili, u losijem slucaju, da bude predavac na Fakultetu politickih nauka.Medjutim, Krsmanovic ima izgleda kvalitet koji ga preporucuje jer, kazu upuceni, je tipicni “vojnik partije" od kojeg se moze ocekivati da instrukcije izvrsava bez pogovora. Spekulacije oko Krsmanovica sadrze i jedan neuobicajen “detalj". Naime on ne pripada grupi ljudi iz koje se ocekivao naslednik ubijenog Todorovica i za koju vazi da je finansijski i partijski izuzetno jaka. Javnost je pre ocekivala da tu vidi Milovana Bojica, Ivana Markovica, Srdjana Smiljkovica. Znaci li to da Krsmanovic dolazi kao privremeno resenje, ili pak sa nekim specijalnim zadatkom u JUL? U svakom slucaju Krsmanovic ce imati prilike da dokaze kako pliva medju “ajkulama", a mozda i da li je njegov uspon istovremeno i neciji pad. Inace, moze se cuti i da poznate licnosti iz vrha JUL-a ne zele mesto sekretara jer je politicki rizicno po biznis kome su dali prioritet.

N.P. - N.T.

#Jos jedan samar licemerne vlasti ~DR MIJAT DAMJANOVIC, PRVI COVEK NA BU KOJI JE DAO OTKAZ POSLE USVAJANJA ZAKONA O UNIVERZITETU ^Jos jedan samar licemerne vlasti

Mi belezimo negativne poene u citavom nizu sektora i konacno je na red dosao i univerzitet. Nikakvo iznenadjenje nije bila nominacija koja se kasnije dogodila. Oni su, fakticki, doveli na mesto rektora i dekana, ljude koji su, u stvari, osvedoceni borci jedne linije, jednog zarobljenog uma, ljude koji nikada nisu imali tolerancije prema drugom misljenju

Olga Nikolic

Mnogo prasine podiglo se na najstarijoj i najvecoj univerzitetskoj ustanovi u Srbiji posle donosenja paragrafa kojim se regulise visokoskolska oblast. Uzburkali su se nastavnicki krugovi i deo akademske javnosti nije stedeo reci da dokaze svu pogubnost ovog akta, za razliku od predstavnika drzave koji su ga branili - takodje sa neskrivenim zarom. Stotinak profesora odbilo je da potpise ugovor o radu kojim se insistira na izjavi lojalnosti, neki profesori su u znak protesta dali ostavku na mesto sefa katedre, a pojedini su odlucili da odu u prevremenu penziju. Bilo je, naravno, i novoimenovanih dekana koji su smenili kolege sa njihovih rukovodecih mesta, suspendovali “neposlusne", najavili obracun i otkaze, ali je za sada samo dr Mijat Damjanovic, do prosle nedelje redovni profesor Fakulteta politickih nauka u Beogradu - resio sam da uzme svoju radnu knjizicu. O razlozima za jedan ovakav gest, kao i o zbivanjima na univerzitetu, dr Damjanovic govori za “Nasu Borbu". “Pre svega, ja sam taj cin urucivanja otkaza shvatio kao licni cin, ali nabijen etickim nabojem. Naime, preispitao sam svoju profesionalnu karijeru, sve sto sam dosad uradio i sabrao sam nekoliko stvari. Kako je ta ideja sazrevala? Rodila se onog trenutka kad je krenula citava prica o donosenju Zakona o univerzitetu. Sve je bilo tajnovito, nije se znalo ni ko to radi, iako se radilo o cinjenici da se donosi Zakon o jednoj instituciji koja je trebalo da bude kreator promena u drustvu, reformator. Ta institucija se reformise, a da ljudi koji sede u njoj o tome nista ne znaju?! To je vrlo nelogicno. I sama hitnja je kod mene izazvala nedoumicu. Jer se ne donose mnogi zakoni koji su sistemskog karaktera i “kicma" za ovaj sistem. Fakticki se ponovo odlaze Zakon o preduzecima i Zakon o svojinskoj transformaciji", obrazlaze dr Damjanovic, dodajuci da je osnovni red da ljude sa univerziteta pitate za misljenje. “Pogledajte duh zakona, sta iza njega stoji. Jedna velika obmana je lansirana kad je taj zakon doveden u saglasnost sa velikim, modernim zakonodavstvima koja u svetu postoje. Ljudi koji su doneli ovakav zakon zaboravljaju da upravo u sistemima na koje se oni pozivaju - norma nije bitna - ne postoji kodifikovani sistem prava. Postoji konsedentno pravo - tu mislim na sistem Velike Britanije i Sjedinjenih Drazava, koji uopste ne poznaju takvu regulativu - pa do sistema koji su do savrsenstva dovedeni u smislu sistema kodifikovanog prava Nemacke i Francuske, koji imaju tradiciju. Ovaj zakon nema blage veze sa tim". {Dnevna lojalnost Kad jedna rektorova izjava glasi: "Mi cemo biti konstruktivni i kreativni" ja onda gledam sta se iza te izjave krije, veli dr Damjanovic i objasnjava: "Kada neko ima nesmetanu zastitu nekoliko decenija, pa napravi to sto napravi, pa pri tome ima fiktivni pluralizam - onda vi jasno vidite da sve sto je radjeno - radjeno je destruktivno. Destrukcijom je zemlja razbijena, privreda... To je nesto sto nema veze sa konstrtuktivnim misljenjem. A sto se tice kreacije, da bi covek bio kreativan on mora da bude slobodan. Samo kreativni ljudi su slobodni ljudi, koji ne idu po svoje misljenje - zna se gde - i koji ne cine takve poteze da gotovo ispoljavaju dnevnu lojalnost. Tu kreacije nema". } Po recima sagovornika “Nase Borbe" radi se o tome da je zakon pravljen kao da je u pitanju kompanija, preduzece. “To nikada ne moze biti, jer univerzitet ima drugu logiku. On nikada nije bio na klasicnom trzistu, a pogotovo ne sada, u sistemu koji ima velikih muka da objasni svoju poziciju elementarnih svojinskih odnosa. Oni su jednostavno hteli da stvore takav sistem koji bi izjednacili sa postojecom regulacijom u Zakonu o preduzecu i da stave pod sapu kljucne kadrove na univerzitetu". Mi belezimo negativne poene u citavom nizu sektora i konacno je na red dosao i univerzitet. Nikakvo iznenadjenje nije bila nominacija koja se kasnije dogodila. Oni su, fakticki, doveli na mesto rektora i dekana, ljude koji su ustvari osvedoceni borci jedne linije, jednog zarobljenog uma, ljude koji nikada nisu imali tolerancije prema drugom misljenju. Utisak se prosiruje na dramatican nacin kad vidite sastav upravnih i nadzornih odbora. Na mom fakultetu nemate nijednog redovnog profesora - oni su izabrali docente i asistente. Time je ponovo udaren samar najstarijem delu ljudi koji su najvise dali i najvise kreacije ispoljili. U Nadzorni odbor dolaze bliski srodnici, rodjaci, prijatelji. I to istih onih ljudi koji su osvedoceno potvrdjeni u partijskom i drzavnom establismentu, tvrdi dr Mijat Damjanovic. On zakljucuje da je upravo tu konsekventno izvedena citava stvar kako se i moglo ocekivati. “Posebno je licemerno kad vam vlast kaze da hoce da izvrsi depolitizaciju univerziteta, kako hoce konstruktivno i kreativno da deluje, a na delu vidite u stvari nominaciju koja je do kraja natopljena retrogradnom ideologijom. Kada se vidi ko su ljudi koji su dovedeni, meni je to bio signal da se nista dobro ne moze dogadjati. Da ce se potom ici na revansizam, mnogo izrazeniji, primitivniji, zatvoreniji - ocigledno je da jedan centar izvan univerziteta zeli univerzitet da kontrolise. “Tada sam se presabrao", prica dr Damjanovic, “i shvatio da sam izgubio i poslednje uporiste u kome sam bio, jer se i ono naslo pod pritiskom vlasti koja ima bolesnu ambiciju da sve zivo kontrolise i da ulazi gotovo u nase glave. Ja to nisam mogao vise da trpim, morao sam da se sklonim da bih ostao mentalno zdrav covek". {Smejanje i ruganje Sam duh i sadrzaj zakona govorili su dr Damjanovicu da se "nesto ozbiljnije valja i da namere nisu casne". "Meni je indikativna bila sama procedura donosenja zakona i ponasenje ljudi u parlamentu. Gledao sam sa kakvim uzivanjem i ruganjem je taj sastav o nama raspravljao. Kao o necemu sto treba da se skrsi, slomi, sto je nepouzdano. Verovatno zbog nasih prethodnih protesta i otpora koji smo pruzali jednoj politici koja je bez mere gresila i nikad sebe nije smatrala odgovornom za te silne greske", veli sad vec bivsi profesor FPN i napominje: "Kad sam video to smejanje i ruganje, ja sam smatrao da jednostavno ne treba da budem suvise blizu svega toga i da je bolje da se sklonim. Jednostavno sam smatrao da dolazi vreme drugih ljudi. Kod nas je izmenjen sistem vrednosti, pametni ljudi se guraju u stranu, vodi se veoma losa kadrovska politika. Ljudi vrlo sumnjivih kvaliteta dovode se na vrlo vazne pozicije i jednostavno rade ovo sto rade". } Sadasnje stanje na Beogradskom univerzitetu? Generalno, pozicija na Beogradskom univerzitetu nije dobra, procenjuje dr Damjanovic i objasnjava: “Cinjenica je da nijedna reforma visokog obrazovanja nije uspela. U tom smislu gledano, bila je potrebna rekonsolidacija - da se vidi kuda i kako. To, naravno, ne treba podvesti pod ovaj zakon, jer njegova misija nije to bila. Cinjenica je da je kod nas univerzitet delio sudbinu drustva i da je dugo odolevao. Dugo smo pokusavali da simuliramo regularno i normalno stanje i takodje smo kumovali svemu sto nam se dogodilo. Kad jedan sistem pocne da pravi fantasticne greske - mora da se cuje rec mislecih ljidi. Ali, nije se dovoljno cula rec nauke, tu mislim na univerzitet i na SANU. I na njima je ogromna odgovornost. Samim tim sto se univerzitet nije odupro u kriticnim trenucima - poceo je sam da postaje zrtva. Onoga trenutka kad se ne postavite na valjan nacin, tada dozivite sudbinu koju dozivljavate, onda ste svedeni na zemljoradnicku zadrugu", veli dr Damjanovic. Po njegovoj oceni dogodilo se posrtanje samog univerziteta i zbog cinjenice da je kreativniji kadar u poslednjih pet godina napustio univerzitet. “Mogu reci da je nekoliko stotina najtalentovanijih ljudi sa Beogradskog univerziteta vec napustilo zemlju. A mnogo je veci broj mladih ljudi koji su na pocetku svoje karijere takodje otisli iz zemlje. Zna se dobro koliko su bili dugacki redovi ispred ambasada u ulici Kneza Milosa. Kad je JAT bio autobusko preduzece, a ne avio kompanija, kad su autobusi puni odlazili, a prazni se vracali. Nijednog trenutka niste imali u ovoj zemlji ozbiljnije pomisljanje kako vratiti te mlade ljude. Kako im otvoriti perspektivu u sopstvenoj zemlji", komentarise dr Damjanovic, uz opasku: “Od tog velikog broja ljudi koji su otisli, samo mali broj ce uspeti, jer nije lako uspeti u tudjem svetu. Dakle, mi nase profesionalce guramo u poluprofesionalna radna mesta u stranim zemljama. I otuda veliki otpor tih mladih ljudi prema sistemu koji nije imao ni najmanje sluha za njih. Druga je cinjenica da smo stalno pod sankcijama ili pretnjom da ce se one uvesti, da je to vec jedna agonija, da smo mi u stvari odseceni od tokova modernizacije univerziteta. Svet je odvojio ogromna sredstva za modernizaciju upravo u obrazovanju, jer se pripremaju za nove tehnologije i profile rada, a mi ne cinimo nista da se uklopimo u tu, cini se, mukotrpnu trku s vremenom". {Teska odluka Odluku da odem sa fakulteta nisam doneo lako zato sto i ja kao i moje kolege, mnogo volim svoj posao. Da bi covek postao dobar profesor on mora puno da radi. Da bi se postao redovni profesor treba da prodje najmanje dve decenije. Ja sam vec preko deset godina redovni profesor i puno sam truda ulozio da prenesem mladim ljudima taj kvalitet jednog strpljivog i kreativnog rada. Rad na profesiji i dignitetu struke, to mi je bila javna misija i naravno da mi je bilo tesko da od svega odstupim, objasnjava dr Mijat Damjanovic. } Na novinarsko pitanje kakva je, po njegovoj oceni, sudbina univerziteta u bliskoj buducnosti, sagovornik “Nase Borbe" kaze: “Tesko je predvideti, mi ne zivimo u sistemu gde se racionalne odluke donose. Mi zivimo u sistemu iracionalnog, iregularnog i tu kad se latite predvidjanja, jednostavno gube vam se parametri, nemate oslonce i zato je ta prognoza vise gatanje. Nemam elemente da vam kazem gde on moze zavrsiti - moze zavrsiti u potpunom mraku, a moze i vrlo kratko trajati. Jer to je takav sistem, koji ide po ivici". “Valjalo bi ovo sto se dogadja sa univerzitetom povezati sa opstim ambijentom u kome zivimo i radimo", upozorava dr Damjanovic, “jer ne moze se sve do kraja objasniti, a da ipak ne osmotrite celinu sistema, jer ovo je zaista samo jedan fragment drustva, znacajan, ali ipak deo. Trebalo bi napraviti jednu rekapitulaciju stanja i motivacije glavnih pokretackih snaga drustva da bismo mogli neke pouzdanije parametre da izvucemo i za sektor obrazovanja". {Nakazan brak i sudija “Sto se tice kolege Vladimira Stambuka, novog dekana Fakulteta politickih nauka, ja sam sa njim bio dugo u profesionalnoj vezi, predmeti su nam se po sadrzini veoma dodirivali i licno nemam losih iskustava sa njim. On je doziveo sudbinu ljudi koji udju u politiku. Danas kad napravite pauzu u radu od jedne do dve godine - vi ste mrtvi. Dr Stambuk je covek koji je dosta dugo u politici, partijski angazovan i naravno da ne stize da prati naucna dostignuca. Ja uopste ne zelim da analiziram njegovo politicko opredeljenje. Mislim da iz nakaznog braka koji je prisutan na politickoj sceni samo nakazna deca mogu da se radjaju. Ti ljudi imaju svoju savest, elementarni odnos prema moralu i prema tome sta rade. Svako ima nekog svog sudiju u sebi, ne mislim bukvalno, koji ce verovatno preispitati sebe i svoju ulogu", ocenjuje dr Damjanovic. } #Komentar: Na kom jeziku place Gilgames ~ ^Na kom jeziku place Gilgames

Zagorka Radovic

Izvodjaci radova po univerzitetima ne kriju radost duznosti. Ponasaju se kao hvalisavi vojnici koji ne mogu da precute u ime cega jurisaju. U ime Zakona, naravno. Jedan od jurisnika je vec odbrusio da ovo nije Platonova vec nasa drzava. Dekan sa Elektrotehnickog fakulteta nije odoleo, uprkos delikatnosti izvora, da ne obeca da ce se drzati Zakona k’o pijan plota. Jednoznacnost naloga ukida sve dileme, izmedju znaka i oznacenog nema razlike, a nema ni spora, tvrdi dekan Marojevic sa Filoloskog, kojem je pripao “najproblematicniji sektor". Jer, nisu diple za potcenjivanje, ali ni etika. Iako izvodjaci zakonskih i srodnih radova ne mare za Agnes Heler, kao da im je dojavljeno ono njeno da je “stvaranje i posredovanje smislenih pogleda na svet" obaveza necega sto je sa filozofijom u vezi, ali zato u malom prstu imaju Fukoovo upozorenje na “fundamentalnu simbiozu znanja i vlasti" po kojem onaj ko drzi bic propisuje sta je znanje, a sta nije. Sve je na principima zdravog razuma lazne ociglednosti. Za pocetak je na Filoloskom zabranjeno koriscenje godisnjih odmora, sala i pecata. Zatim se pristupa donosenju bibliografija na uvid i merenje. Ne biografija, opominje zlonamerne tumace zahteva, dekan. One su vec tamo gde treba, treba ih samo potkrepiti dokazima. Dekan Marojevic upozorava da nema razloga za strah, jer je on odgovoran narodu cija ga je vlada izabrala. Jos odgovorniji, ispravlja sebe, i smislja sjajnu kombinaciju o Zakonu i svojoj savesti. Ima, kaze dekan Marojevic, pojava da su profesori drzali predavanja za mali broj studenata i da im je doprinos nauci mali. Tu je kriterijum duplo manji. On, dekan Marojevic licno, ne krije da nece potpisati ugovor sa desetak profesora, sto podrazumeva prekid staza ili prevremeni odlazak u penziju, ali ima Zakon “kvaku" i sta dalje sa onima koji se opiru da potpisu “zakonsku regulativu uveliko poznatu u svetu". Dekanu Marojevicu je poznat slucaj Bugarski. Profesor, doktor i sef Katedre za opstu lingvistiku je podneo ostavku jer se, “valjda uplasio", a i “inace je vise poznat u nekom kulturnom nego u strogo naucnom smislu", procenjuje dekan Marojevic, istoricar ruskog jezika koji je poznat kao zagovornik povratka staroslovenskog “jata" u srpski jezik. Poslovi oko reorganizacije katedri nemaju toliko veze sa pominjanom racionalnoscu koliko sa cinizmom. Tako se Orijentalnoj filologiji dodaju albanski i madjarski jezik i osniva Katedra za balkanologiju na kojoj ce se izucavati slovenacki i makedonski jezik. Jasno, ne krije dekan Marojevic, da se hrvatska knjizevnost moze smatrati knjizevnoscu katolickih Srba, a Krleza je, jasnije ne moze biti, pisao na srpskom jeziku. A Sumeri? Na kom jeziku place Gilgames iz Kedrove sume? #Komentar: Duhovni evnusi cuvaju sistem ~EFEKTI POLUVEKOVNE VLADAVINE CRVENOG TOTALITARIZMA ^Duhovni evnusi cuvaju sistem

Ilija Radulovic

Na ovom prostoru ne postoje potrebni uslovi za postojanje tzv. demokratske opozicije, jer je crveni totalitarizam u vreme svoje poluvekovne vladavine unistio duhovnu elitu. Jedan deo je fizicki likvidiran, a drugi deo je duhovno kastriran. Duhovna elita predstavlja duhovnu Arhimedovu tacku oslonca jednog naroda i ako drustvo nema to srediste prinudjeno je da zivi prema pukim refleksijama. Iz tih razloga kod nas nema a) brahmanske elite ili duhovne elite, b) niti religioznog osecanja, jer postoji paganska ostrascenost i poganost, c) niti bitisanja i d) nema politicke alternative. Ako je to tako, a jeste, onda je Filist jaci od Platona, Imanje je jace od Logosa, Telo je jace od Duha, Prokrust je jaci od Prometeja, Hedone je jaci od Bica, Mrznja je jaca od ljubavi, Licno Dobro je jace od Opsteg Dobra. Oseca se zadah lazi, nasilja, korupcije, Irodskog bezakonja i Irodijadinog besa. Kriminalni tipovi i ludjaci stupaju na celo gomila, laju u nebo vapijuce gluposti, a svetina trckara za njima kao za andjelima cuvarima, dok lude nose zastave. [ Kriminalni tipovi i ludjaci stupaju na celo gomila, laju u nebo vapijuce gluposti, a svetina trckara za njima kao za andjelima cuvarima, dok lude nose zastave ] Ova krlezijanska freska svetli kao istinita i sada, kao i pre sedamdeset godina, kada je izradjena. Pobedio je, ocigledno je pobedio - kako bi to rekao F. M. Dostojevski - kriminalac Fedjka! Fedjke ne osnivaju politicke partije nego privatne politicke firme! Ove firme, politicke firme igraju ulogu navodnog postojanja politickog pluralizma i visestranackog zivota u Srbiji, mada su to isturena odeljenja ove Vlasti! To je politicka prevara! Prevara je nacin zivota u ovom vremenu, koje se oznacava kao “krajnja faza kaljuge". Ona dominira u privredi, u Akademiji nauka, u Crkvi, u Advokaturi, u Udruzenju knjizevnika i u politici. Prevara se ocarila kao nacin zivota! Postojece parlamentarne stranke su politicki prevaranti, jer su kao privatne politicke firme deo vladajuce politicke nomenklature. Ova ocena proizlazi iz podatka da su dve tzv. opozicione stranke ostvarile na poslednjim parlamentarnim izborima u Srbiji 127 poslanika (SRS - 82, SPO - 45), pa su nesmetano, ipak, dozvolili SPS da sa svojih 110 poslanika ima predsednika Narodne skupstine Republike Srbije, predsednika vlade i predsednika Republike Srbije. Ove dve stranke su mogle da izmene izborne zakone i predsednicki kandidat SPS bi sigurno izgubio na predsednickim izborima u Srbiji. [ Prevara je nacin zivota u ovom vremenu, koje se oznacava kao "krajnja faza kaljuge". Ona dominira u privredi, u Akademiji nauka, u Crkvi, u Advokaturi, u Udruzenju knjizevnika i u politici. Prevara se ocarila kao nacin zivota! ] Privatne politicke firme zloupotrebljavaju najvise nacionalne svetinje jednog povelikog dela izbornog korpusa u Srbiji i predstavljaju se kao borci za nacionalne interese, mada se de facto bore samo da se na ovaj nacin omasove, obnove, osnaze i pojacaju da bi realizovali licno dobro. Oni se koriste tzv. nacionalnim svetinjama tako sto ih koriste uz upotrebu negativnih afekata! Ravna Gora se upotrebljava za proizvodnju mrznje i osvete kod Ravnogoraca u odnosu na antiravnogorce, i obrnuto, radi sakupljanja, omasovljenja, deobarenja, liderisanja i pozlacivanja rdje, politicke rdje. Sve to rade sa posebnom i narocitom ostrascenoscu da bi ovaj privid borbe predstavili kao istinitu borbu i da bi kriminalca Fedjku ustolicili u Mojsija! Vlasnike ovih politickih firmi interesuje vlast, slava, imanje, sjaj, bogatstvo, opstanak, osvajanje i sticanje. Oni ne umeju i nece da se odreknu manjeg zbog viseg, jer im to ne treba u realizaciji svoje koristi. Naprotiv! [ Ravna Gora se upotrebljava za proizvodnju mrznje i osvete kod Ravnogoraca u odnosu na antiravnogorce, i obrnuto, radi sakupljanja, omasovljenja, deobarenja, liderisanja i pozlacivanja rdje, politicke rdje. Sve to rade sa posebnom i narocitom ostrascenoscu da bi ovaj privid borbe predstavili kao istinitu borbu i da bi kriminalca Fedjku ustolicili u Mojsija! ] Proizvode mrznju, osvetu i ostale negativne afekte, jer iz ovih negativnih afekata proizlaze megatonske kolicine Mraka. Zna se da onaj ko je u Mraku ne zna kuda ide! Poznato je da je Narod snaga bez ociju, pa nije svejedno da li Narod vode Brahmanske Oci Istine ili Razbojnicke Oci Prevare. Oci Istine vode prema izlazu i resenju jedne krize dok Oci Prevare vode opste dobro prema ambisu i licno dobro prema realizaciji. O tome je rec! Politicki prevaranti su zavladali i zaposeli politicku scenu Srbije pa su iskljucili, skoro potpuno duhovnu elitu! Duhovnoj kasti ne treba ni vlast, ni slava, niti imanje, s obzirom da joj treba nesto vise od toga. To je ono sto ce ostvariti ljudski nacin zivota u znaku metafizicke premoci. Kada se ostvari opste dobro desava se Spasenje, a preko Spasenja se stize do Logosa. Rokfeleri Duha se bore za svoje bitisanje ostvarenjem opsteg dobra, s tim sto ne iskljucuju i ostvarenje imanja, svoga imanja. Naravno, bez duhovnosti nema zrtve niti se moze izvrsiti podvig. Bolje, pravednije i ljudskije drustvo se moze izgraditi samo na covekovoj duhovnoj socijalnosti, a ne na objektivaciji. Zato se sve sto je duhovno proganja i unistava u ovom drustvu tako sto se proizvodi i afirmise prostota, vulgus, surogat, jer Fedjka postaje vredniji od Slobodana Jovanovica! Najprostoji postaju najbolji, a najdrskiji se proglasava genijem! U takvoj situaciji se ne moze blagosloviti duhom, vrlinom, znanjem, mudroscu, racionalnoscu, suvisloscu i razlogom, niti se moze ustoliciti opste dobro kao najvisi cilj. [ Politickim prevarantima nije bilo tesko zbog toga da prirede sodomsko-gomorsku sudbinu koaliciji "Zajedno", jer nemaju moralnih skrupula. Njihova sujeta je odigrala ulogu Jaga, Oni su odigrali ulogu Otela dok je Gradjanski protest Srbije doziveo sudbinu Dezdemone! ] U isceniranoj laznoj borbi vlasnika ovih privatnih politickih firmi se promena sistema vlasti kao Najvise Dobro marginalizuje do inegzistencije. Sve vrednosti su sklonjene sa politicke scene! Zabranjeno je podsetiti se na Psalam 137. koji glasi: “Ako zaboravim Tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja". Politickim prevarantima nije bilo tesko zbog toga da prirede sodomsko-gomorsku sudbinu koaliciji “Zajedno", jer nemaju moralnih skrupula. Njihova sujeta je odigrala ulogu Jaga, Oni su odigrali ulogu Otela dok je Gradjanski protest Srbije doziveo sudbinu Dezdemone! Opravdani vapaji i zelje Gradjanskog protesta Srbije su leteli kao zvezde po ovom prostoru, a sada ih vidim kako udavljeni leze u nekom smecu. Oni nemaju u sebi duhovnog sredstva kojim mogu da zadave azdahu svoje sujete. Nije bez razloga F. M. Dostojevski prilikom otkrivanja spomenika Puskinu, 8. juna 1880. godine rekao: “Smiri se oholi covece!" Oholost kao sumporna kiselina unistava unutrasnje duhovno uredjenje u coveku i pretvara sve u nista. Politika je javna delatnost u kojoj je jedino relevantna borba za realizaciju opsteg dobra i u tom smislu opoziciju mogu da predstavljaju samo one politicke snage koje znace alternativu postojecoj vlasti. Na srpskoj politickoj sceni jedino vidim Gradjanski savez Srbije kao politicku alternativu ovoj vlasti i dozivljavam ga kao demokratsku opoziciju u Srbiji, a duhovne evnuhe vidim kao vlasnike privatnih politickih firmi koji cuvaju i odrzavaju ovaj sistem vlasti. Netakticno i nekorektno bi bilo govoriti o slabostima ove unikatne politicke partije, jer nije kriva sto ima sudbinu politicke getsimanske usamljenosti na politickoj pozornici Srbije. (Autor je advokat iz Beograda) #Po sto puta ~ ^Narod u igri “va bank"

Pise: Bojana Lekic

Proslavu francuskih igraca pobede na Svetskom prvenstvu u fudbalu odgledala sam vise puta kako u direktnom prenosu, tako i u dajdzestiranim varijantama specijalnih emisija. Pretpostavljam da je to bio nagon da makar posredno i na trenutak “prisustvujem" necijoj radosti. Nije me, moram priznati, u tome sprecio ni komentar koji se pre samo koji dan mogao cuti na Radio Beogradu, a koji nam je porucio da nam Nemci nikad nisu ni bili prijatelji, ali da je greh Francuza veci jer su to prijatelji koji su nas izdali. Bilo je, medjutim, u tom netremicnom posmatranju spontane, zdrave, ljudske radosti navijaca ali i francuskog predsednika Siraka i izvesne doze mazohizma pracene konstantnom mislju o cinjenici da smo od tog velelepnog stadiona mi “tamo daleko". Ne samo zbog dosadasnjeg neznanja da fudbaleri moraju biti spremni za svih 90 (a mozda i 120) minuta igre, nego i zato sto nikako ne bih mogla da zamislim ovdasnjeg predsednika kako se tako zdravo i ljudski raduje. Kako je uopste prisutan na stadionu. Kako mu je mesto medju “prijateljima sporta". Cinjenica da je pobeda Francuza jos nad Hrvatskom, kako je glasila jedna “zanimljivost" sa Mondijala, rezultirala i svojevrsnim zatocenistvom jedne Albanke asocirala me je, medjutim, na nesto drugo. Vest je, naime, kazivala kako se jedan fanaticni albanski navijac kladio pred susret Hrvatske i Francuske u 2.000 dolara sa svojim prijateljem da ce Hrvatska igrati u finalu SP. A kako se ispostavilo da je bio slab prognozer, te uz to i da nije imao dovoljno novaca da isplati dug, “zalozio" je svoju mladu zenu koja ce kod onog sto je dobio opkladu ostati “zatocena" dok njen muz ne nadje pare da izmiri kockarski dug. Patoloski opterecena situacijom na Kosmetu, mnogo opasnijom igrom kojoj je ovdasnji predsednik nazalost sklon, pomislih kako zbog njegovog kockanja sa ovim narodom kosovski Albanci drze zatocenim vise od 80 Srba. Trebace im, racunaju, za naplatu. Bojim se, vise od njih, da Igrac taj dug nece vratiti. U njegovim dosadasnjim hazarderskim igrama sa saopstvenim narodom igrao je uvek “va bank". I dobijao - nista. Pitanje je samo dokle cemo pristajati da budemo ulog u igri? #Ostavka prof. Vase Antunovica? ~PRVI RADNI DANI NOVOG GENERALNOG DIREKTORA KLINICKOG CENTRA SRBIJE ^Ostavka prof. Vase Antunovica? Pocetak prve radne nedelje novog generalnog direktora Klinickog centra Srbije, profesora dr Jovana Hadzi Djokica, obelezile su, uglavnom, tesko proverljive i nepotvrdjene informacije koje se odnose na moguce planove novog prvog coveka najvece zdravstvene ustanove u Srbiji. Jedna od takvih, nezvanicnih, informacija kaze da je profesor dr Vasa Antunovic, dugogodisnji zamenik generalnog direktora KCS, podneo ostavku na dosadasnju funkciju. Profesora Antunovica juce nije bilo moguce naci, a sekretarica u njegovom kabineru u upravi rekla je da je na sluzbenom putu. Uzimajuci u obzir to da je profesor Antunovic bio jedan od protivkandidata dr Hadzi Djokicu, kao i to da su obojica imala problema sa vrlo “vrucim" anonimnim pismima za vreme odlucivanja o tome ko ce postati novi direktor, izvori u KCS ne iskljucuju mogucnost da vest o Antunovicevoj ostavci nije samo trac. Bolji poznavaoci prilika u ovoj zdravstvenoj ustanovi kazu da se “dobro secaju kako su ostavke padale i povlacile se", pa ne uzimaju preterano ozbiljno traceve koji ispunjavaju hodnike KCS. Da li ce novi direktor izvrsiti neke kadrovske promene, te postaviti nove direktore instituta i klinika, znace se, verovatno, vrlo brzo. Jedan deo zaposlenih u KCS smatra da je sadasnja garnitura direktora uglavnom “zadovoljavajuca" i po strucnosti i po partijskoj pripadnosti. Drugi, pak, kazu da to nije tako cisto i da ce nekih promena biti. Da li ce se promene odvijati uz striktno pracenje politicke opredeljenosti, ili ce se u novom odabiru kadrova koristiti neki suptilniji metodi, ostaje da se vidi. Mozda kao ilustracija moze da posluzi recenica jednog od direktora koji je rekao: “Ne bi trebalo nista da menja, jer je ovo kadrovsko resenje dobro. Vecina direktora je u JUL-u, a ona manjina mu dobro dodje da prikaze politicku raznolikost u kuci."

S. M.

#Neka o Stepincu istinu utvrdjuju na osnovu cinjenica ~MITROPOLIT ZAGREBACKO-LJUBLJANSKI I ITALIJANSKI JOVAN POVODOM PROGLASENJA STEPINCA MUCENIKOM ^Neka o Stepincu istinu utvrdjuju na osnovu cinjenica Mitropolit zagrebacko-ljubljanski i cele Italije Jovan povodom nedavne odluke pape Jovana Pavla Drugog o beatifikaciji (proglasenju svetim) nekadasnjeg hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca, u razgovoru za “Nasu Borbu" izjavio je da je Rimokatolicka crkva merodavna da odluci o tome koje crkvene licnosti zasluzuju odredjeni rang, odnosno, da li zasluzuju ili ne da budu proglaseni za svetitelje ili mucenike. “Kao sto je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) po Ustavu dato pravo Svetom arhijerejskom sinodu da nekoga proglasi svetim, tako, po crkveno-pravnoj strani, po odredjenim kanonima i Rimokatolicka crkva je merodavna da u okviru svojih kompetencija donosi takve odluke u smislu proglasavanja odredjenih crkvenih licnosti ili kruga vernika koji zasluzuju odredjeni rang medju svetim". Na pitanje sta on licno misli o odluci da se svetiteljem proglasi upravo Stepinac, cije je cutanje povodom jasenovackih zrtava tokom Drugog svetskog rata bilo povod za mnoge optuzbe, pa i sudjenje, mitropolit je odgovorio: “Proucavanje njegove biografije je stvar koja moze da se posmatra sa razlicitih aspekata. Kao sto se istorijski proucavaju odredjeni dogadjaji i licnosti na osnovu izvora arhivske gradje, kroz izjave svedoka i tako dalje, u obzir treba uzeti cinjenice, a sto se tice istorijske uloge kardinala Stepinca i njegovog sudskog procesa u Titovoj Jugoslaviji, smatram da kompetentni ljudi imaju sansu istrazivanja i utvrdjivanja istine na osnovu raspolozivih cinjenica". Upitan da li ce, ako bude pozvan, doci na svecanost proglasenja Stepinca mucenikom, koja bi uz prisustvo pape trebalo da se odrzi 3. oktobra u hrvatskom svetilistu Mariji Bistrici, mitropolit Jovan je rekao: “Ja jos nisam sluzbeno zatrazio uputstvo od Svetog arhijerejskog sinoda ali smatram da u tim nasim odnosima sa Rimokatolickom crkvom postoji odredjeni protokol koji obevezuje crkvene licnosti na pojedinim polozajima". Mitropolit je dodao da nije obavezan da o eventualnom odlasku na svecanost u Mariju Bistricu konsultuje Sinod vec da moze i sam u okviru svojih episkopskih prava i nadleznosti da procenjuje takve situacije . Na pitanje kako se u krugovima SPC gleda na ulogu kardinala Stepinca u Drugom svetskom ratu mitropolit je rekao: “Ako se gleda kroz neku crkvenu dogmatsku koncepciju, postoji sveta tajna ispovesti, pokajanja, u kojoj mi praktikujemo bozansko pravo oprastanja grehova u smislu spasiteljevih reci iz Jevandjelja - kome oprostite na zemlji, bice oprosteno i na nebu, odnosno ono sto razresite na zemlji, bice razreseno i na nebu. Tu se misli na crkvenu disciplinu. Mi smo tu kao ucesnici u crkvenom sudu i kao saprestonici Hristovi. Ali nas sud kao jerarhije, kao svestenih lica, imace svoju eticku, jevandjelsku vrednost ukoliko su nasa merila kao merila Hristova. U Bibliji, kod premudrog Solomona je receno - kao sto je visoko nebo od zemlje, tako se razlikuju sudovi Bozji od sudova ljudskih. Prema tome, odluke crkvenih institucija imace svoju eticku vrednost koliko budu blizi Bozjim". Mitropolit je istakao da se on, povodom ovog i svih drugih pitanja i razlika izmedju Rimokatolicke i Srpske pravoslavne crkve zalaze za hriscanski odnos jednih prema drugima. “Ne moramo se u svemu slagati i misliti isto ali bi se morali vladati onako kako nam vera i Jevandjelje nalaze, tolerantno i hriscanski", rekao je mitropolit Jovan.

Jasminka Kocijan

{Bozanic - ozbiljan kandidat za kardinala Zagrebacki nadbiskup Bozanic, koji je nedavno u Vatikanu posetio papu Jovana Pavla Drugog, odlikovan je nadbiskupskim palijem. To, prema tumacenju mitropolita Jovana, znaci da se uskoro moze ocekivati da Bozanic bude proglasen kardinalom jer se ovo priznanje daje uglavnom buducim kardinalima. } #Umreti u Beogradu ~Zoran Todorovic Kundak - 24.10.1997. ^Smrt levicara Da ovde nije zgodno biti bogat, posebno ne ako je taj kapital stecen pod firmom Jugoslovenske levice, pocelo je da se dokazuje kada je 24. oktobra prosle godine ubijen, u klasicnom mafijaskom stilu, Zoran Todorovic Kundak, generalni sekretar JUL. Todorovicu je ispred zgrade “Beopetrola", ciji je direktor bio, oko osam casova ujutru s ledja pritrcao mladic sa kacketom i ubio ga sa nekoliko rafala iz “heklera". Mladic je onda pobegao, a ceo drzavni vrh ostao je prilicno ucveljen i cini se zabrinut za svoju sudbinu. Drzava je kroz saopstenja rezimskim medija odmah pokusala da ovo ubistvo okarakterise kao politicko, jer je Zoran Todorovic, kako su objasnjavali, “bio iskreni borac za ideje jugoslovenstva, jednakosti, ravnopravnosti". Kad bi se jednog dana i ispostavilo da se radi o politickom ubistvu svakako bi se “izblamirao" onaj deo javnosti koji je uporno tvrdio da je ovaj naftaski magnat i siva eminencija mnogih unosnih drzavnih poslova “pao" zbog svoje “cudne" sklonosti ka enormnom bogacenju. I cudnog osecaja “nedodirljivosti". Sahrani na Novom bezanijskom groblju prisustvovao je, opet, citav drzavni vrh, sa predsednikom Milosevicem na celu povorke, a pismo iz Indije uputila je i Todoroviceva “najbolja drugarica" dr Mira Markovic. Sve mu je oprostila, kako stoji u tom pismu, predsednik je zaplakao, a policija je krenula u istragu koja jos traje i ne zna se kad ce se zavrsiti.

D. P.

#Kad nece drzava... ~GRANSKI SINDIKAT PROSVETNIH RADNIKA “NEZAVISNOST" PREDLAZE DJACKIM RODITELJIMA DA PRIVREMENO FINANSIRAJU REDOVNU ISPLATU ZARADA PROSVETARIMA ^Kad nece drzava...

Da bi mogle redovno da se isplacuju zarade prosvetnim radnicima uz “zastarelu" cenu rada od 220 dinara, roditelji bi privremeno morali da ih finansiraju sa po 100 dinara mesecno

Kada je minule sedmice upozorio Vladu Srbije, da ukoliko do 27. jula ne prihvati zahtev da najniza cena rada bude najmanje 500 dinara, Granski sindikat prosvetnih radnika “Nezavisnost", najavio je da njegovo clanstvo od prvog septembra nece ulaziti u ucionice osnovnih i srednjih skola. Sindikalisti su podsetili da prosvetni radnici, ovog leta, kao i godinama unazad, na godisnje odmore odlaze bez zarada. I ovog leta, upozorili su prilicno ogorceni sindikalisti, prosvetni radnici na raspust odlaze tek sa isplacenim drugim delom aprilske zarade i to obracunate po ceni rada od 220 dinara, uprkos cinjenici da je lane jos ona uvecana na 242 dinara. Ovakva upozorenja sindikalisti su vec bezbroj puta adresovali Vladi i njenom resornom mainistarstvu, a ne jednom im i predlagali moguce nacine da se pomogne osirmasenim prosvetarima da primaju zarade sa kojima se moze makar najskromnije preziveti. Zarad toga prezivljavanja, sindikalci su izveli jednostavnu racunicu na primeru skole sa 70 zaposlenih i 700 ucenika, kako i izgleda jedna ovdasnja prosecna skola. Prema toj racunici koja je, kako veli Aleksandar Dukic, predsednik Granskog sindikata prosvetnih radnika “Nezavisnost", zapravo vrsta ponude - predloga za oko 1.500.000 djackih roditelja u Srbiji da pomognu skolama dok drzava ne oduzi dug prema prosvetarima. - Nase predloge o tome kako pomoci osnovnom i srednjem skolama da nastave da rade, odnosno da se u njima redovno isplacuju zarade zaposlenima, niko ne zeli da razmotri ili bar prezentira javnosti, pa da se ona izjasni o njima. Tako smo napravili racunicu po kojoj, uz cenu rada od 220 dinara, u ovakvoj jednoj, “prosecnoj" skoli zarade bi mogle redovno da se isplacuju ukoliko bi ih roditelji privremeno finasirali sa po 100 dinara mesecno. Naravno, taj novac bi roditeljima bio vracen, kada bi drzava nadoknadila dugovanja skolama i kada bi se uspostavila redovna isplata plata, objasnjava gospodin Dukic. Sindikalisti su ovu racunicu primenili i u slucaju da se cena prosvetarskog rada uveca na 500 dinara. Onda bi, u slucaju da roditelji privremeno finasiraju isplatu zarada u osnovnim skolama 30 odsto, a u srednjim sa 50 odsto, mesecno odvajli 69, odnosno 114, 28 dinara. - Ukoliko bi skole bile privatne, u slucaju da je u skoli “uzorku" cena rada zaposlenih 220 dinara, roditeljsko ucesce bilo bi 142,85 dinara mesecno, a ako bi cena prosvetarskog rada u takvoj skoli bila 500 dinara, mesecna roditeljska obaveza iznosila bi 325,71 dinra, kaze Dukic, dodajuci da se cena prosvetarskog rada od 220 dinrara nije izmenila od novembra meseca 1996. godine, kao i da prosecna cena rada samo za 28 kategorija zaposlenih u Srbiji iznosi 432 dinara. Sto se tice aktuelnih prosvetarskih zarada (obracunavaju po osnovici od 220 dinra) barem onih koji su prd penzijom, dakle sa 40 godina radnog staza, one se krecu u rasponu od 1.919 dinara za direktora, 1.475 dinara za profesora, 1.235 dinara za nastavnika i 1.098 dinara za ucitelja. Ukoliko bi drzava pristala da prosvetarsku cenu rada uveca na 500 dinara, onda bi najstariji prosvetari, pocev od direktora skola primali 4.362 dinara, profesori bi imali zaradu od 3.354 dinara, nastavnici 2.808, a ucitelji bi primali 2.496 dinara mesecno.

G. Djukic

#Pozajmica od 400 miliona ~KAKO SU OBEZBEDJENE PARE ZA POSLEDNJU ISPLATU PENZIJA U SRBIJI ^Pozajmica od 400 miliona

U Penzijskom fondu tvrde da ce dug Fondu za razvoj biti vracen sa kamatom, ali jos nije utvrdjeno kada

Pare za isplatu prvog dela aprilskih penzija u Srbiji obezbedjene su na isti nacin kao i za sve prethodne - pozajmicom Fondu penzijsko-invalidskog osiguranja - amo je razlika u tome sto ovoga puta ona nije stigla iz Postanske stedionice i banaka. Da bi podela penzionerskih cekova pocela u subotu, 11. jula bilo je neophodno oko 750 miliona dinara, a u kasi Fonda nije bilo ni polovina od toga. Zbog toga je Vlada Srbije da bi skratila penzionerske muke zbog desetodnevnog odlaganja isplate bila prinudjena da novac pozajmi tamo gde ga je trenutno bilo - iz Fonda za razvoj Srbije. Iza ove verzije price o poslednjoj isplati penzija u Srbiji, prema kojoj je najnovija pozajmica Fondu vredna 400 miliona dinara, stoji rukovodstvo Penzijskog fonda i nadlezna republicka ministarstva. Jos nije precizirano u kom roku ce ovaj dug morati da se vrati, a kako saznajemo, duzniku kamata nece biti oprostena. U Fondu za razvoj Srbije nije moguce proveriti ove podatke jer je, receno nam je, Vlada Srbije za to nadlezna. Prema drugoj verziji da u Topcideru nisu proradile masine penzioneri u Srbiji jos ne bi dobili prvi aprilski cek. Crnogorski izvori u NBJ tvrde da je krajem prosle nedelje dostampano 800 miliona dinara, duplo vise nego sto je nedostajalo penzionom fondu. U Zavodu za izradu novcanica osim generalog direktora Dragutina Brcina niko nema ovlascenje da daje izjave povodom ovakvim informacija, a kako je on juce bio otsutan, ostala su samo nagadjanja o tome da li su pare za penzije zaista obezbedjene iz realanih izvora. Prema nezvanicnim informacijama iz NBJ ova kuca nije dala ovlascenje da se stampa i pupsta u optocaj svez novac. Bez obzira sta je u ove dve price istina koja ima veze sa isplatom penzija, obe imaju tragican kraj. Ukoliko je Fond za razvoj Srbije, koji ima grdne muke sa svojim duznicima, a odakle je vec polovina novca od prodaje Terlekoma pozajmljena Penzionom fondu, bio jedina slamka spasa da bi pocela isplata prvog dela aprilskih penzija, onda je skoro izvesno da sledeca penzionerska isplata poceti ko zna kada. Banke, koje su kako tvrde u Penzionom fondu, “do sada korektno saradjivale u skladu sa svojim mogucnostima" ocigledno vise nemaju mogucnosti da nastave takvu saradnju koja podrazumeva pozajmicu za svaku isplatu. Takodje, Fond tesko moze ponovo da se zaduzi kod Fonda za razvoj jer bi on u tom slucaju postao socijalna kasa umesto mesto odakle se kreditira privreda i obezbedjuju dragocene devize. Sa druge strane, cak i da ovog puta nije dostampan novac za isplatu penzija, ono sto je ovim povodom izjavio bivsi guverner NBJ Bozidar Gazivoda nagovestava da je to moze da se uradi za neku sledecu priliku. Prema njegovim recima, to se ne desava prvi put, jer je i ranije, u nedostatku realnih izvora, javni sektor finansiran iz emisije svezeg novca. Dalje od ovog priznanja coveka koji je potpisivao takve odluke ne treba traziti objasnjenje rasta crnog kursa i inflacije, a to znaci da se i sada nalazimo na raskrsnici - ili ce novac biti isplacivan kad ga u kasi bude onoliko koliko je potrebno ili zapocinje novi inflatorni udar. U svakom slucaju, bez obzira koliko zvucalo cinicno, preporuka je penzionerima da pazljivo trose ono sto su u subotu dobili i da se nadaju da ce biti uspesna “operacionalizacija mera kojima se obezbedjuje kratkorocno i dugorocno uskladjivanje prihoda i rashoda Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje", koje Vlada Srbije usvojila na poslednjoj sednici.

M. Vukovic

#Rec plus ~RADOJE DJUKIC, VLANSIK “TRIKOTAZE DJUKIC" ^“Retardirane" mere

Uvozne repromaterijale dobijali smo na otvoreno. Devize nedostaju i kad robu preradimo, a sada nas drzava tera da platimo unapred. Odakle, pita se ovaj privrednik

Savezna vlada se kasno setila da bilo sta ucini, obzirom na to da su sada proizvodjaci i izvoznici iz tekstilne grane vec u potpunom stanju agonije, kaze Radoje Djukic vlasnik “Trikotaze Djukic", povodom novih mera iz deviznog paketa Savezne vlade. Pravo resenje bi bilo da su vraceni preferencijali EU i na taj nacin otvorene granice i stvoreni normalni uslovi za izvoznike iz ove branse. Umesto toga granice su bile suplje za uvoz svake vrste robe, a na domacem trzisti kupovna moc, a time i prodaja konfekcije i tekstila, drasticno je opala. Uz to domaci politicki prostor nije taj na koji su stranci spremni da dolaze. Sumnjam da ce ove mere uspesno zaustaviti ilegalni uvoz, ali ce zato otezati legalan uvoz, povecati troskove, i dodatno onemoguciti organizovanje izvozne proizvodnje, kaze Djukic. - Mere nas trenutno nisu pogodile, jer smo proizvodnju i onako obustavili, da sagledamo sta cemo dalje. Ugovori koji su bili pri kraju, sada su prakticno van funkcije. Ako obaveza, koju je Savezna vlada propisala o deviznom pologu od mesec dana prilikom uvoza, bude vazila i za uvoz sirovina potrebnih za proizvodnju za izvoz, onda ce to biti novi damaklov mac za izvoznike, kaze Djukic i pita se - odakle nam devize za to. Vlasnik “Trikotaze Djukic" objasnjava da su do sada sirovine i repromaterijale iz uvoza dobijali od stranih partnera na otvoreno i placali ih kada su to bili u stanju. - Devize nedostaju i kad robu preradimo, a sada nas drzava, izgleda, tera da platimo unapred. Ovakvim merama nova Savezna vlada samo potvrdjuje da nastavlja da vuce retardirane poteze kao i prethodna. Za ozbiljne izvoznike najgore se upravo to sto se stalno menjaju uslovi izvoza i uvoza, pa se nista sa sigurnoscu ne moze dugorcnije planirati. To za izvoznike nije olaksanje. Naprotiv, komentarise ovaj privrednik. Ujedno on se ogradjuje da na zvanicno objavljivanje Uredbe treba sacekati, sto samo znaci da ona moze da sadrzi jos sokantnih resenja.

B. Jager

#Danas pocinje filmski festival u Sopotu ~DANAS POCINJE FILMSKI FESTIVAL U SOPOTU ^U Bergmanovu cast Fimski festival u Sopotu pocinje danas i trajace do 18. jula. Ovogodisnji festival bice posvecen svedskom reditelju Ingmaru Bergmanu (osamdeset godina od rodjenja). Tako ce prvog dana biti organizovan okrugli sto sa temom - Uticaj Bergmanove poetike na razvoj filmske moderne u svetu i kod nas (15 h) , a ucesnici okruglog stola ce moci da vide projekciju, kod nas malo poznatog filma “Sramota" ovog reditelja (12h). Isto vece, sa pocetkom u 20. 30 h, u bioskopu ce biti otvorena izlozba u organizaciji Muzeja jugoslovenske kinoteke. Takmicarski deo festivala pocinje sutradan projekcijom filma Srdjana Dragojevica “Rane". Istog dana ce biti prikazan i film “ Moja domovina" Milosa Radovica, van konkurencije za nagrade, kao filmsko ostvarenje sa najvecim brojem osvojenih nagrada (dvadesetak medjunarodnih nagrada). U takmicenju za statuetu “Sloboda" ucestvuju i filmovi - “Tri palme za dve ribice i bitangu", “Tri letnja dana", “Jugofilm" , “Povratak lopova" i “Strsnjen". “Poludeli grad" Koste Gavrasa (bio gost festivala 1974. godine) bice premijerno prikazan u petak (umesto najvaljenog “Lajanje na zvezde" koji zbog tehnickih razloga nece biti prikazan). Festival ce u subotu zatvoriti film “Spasitelj". O nagradama za najbolji film (statueta “Sloboda" i novcana nagrada u iznosu od 15.000 dinara) i najbolju musku i zensku ulogu (takodje statueta “Sloboda" i novcane nagrade u iznosu od po 10.000 dinara) odlucivace ziri u sastavu - Jasmina Rankovic Avramovic, glumica, Nikola Stojanovic, reditelj i publicista Milan Nikodijevic. Pokrovitelj ovogodisnjeg festivala je Skupstina opstine Sopot, a selektor je Aleksandar Avramovic, producent redakcije igranog programa RTS-a.

B. T.

#Snaga spanskog folklora ~OBELEZAVANJE STOGODISNJICE RODJENJA FEDERIKA GARSIJE LORKE NA FESTIVALU GRAD TEATAR BUDVA ^Snaga spanskog folklora

Kompozicije Manuela de Falje i Lorkine narodne pesme. Mecosopran Marija Andjels Sivit i pijanista Djordi Vilaprinjo, gosti iz Spanije

Obelezavanje stogodisnjice rodjenja velikog spanskog pesnika, dramskog pisca, ali i kompozitora i jednog od najznacajnijih sakupljaca starih spanskih narodnih pesama, Federika Garsije Lorke, Grad teatar Budva zapoceo je prosle godine, velikom premijerom i produkcijom Lorkine drame “Jerma" u reziji Ljuboslava Majere. Ove godine, budvanski festival nastavlja svoje programe posvecene umetniku koga su frankisti ubili 1936. godine. U muzickom ciklusu “Izmedju kopna i mora", u crkvi Santa Marija, predstavljen je resital mecosoprana Marije Andjels Sivit, koja je nastupala u pratnji pijaniste Djordija Vilaprinja. U ovom programu izvedeno je sedam narodnih pesama Manuela de Falje, (“Mavarska tkanina", “Segedilja"...), tri pesme na stihove Teofila Gotjea i dvanaest narodnih pesama Federika Garsije Lorke. - Program posvecen Lorki u Spaniji je poceo u februaru, jednom gala veceri organizovanoj u njegovoj rodnoj Granadi. Na repertoaru poznatih spanskih pozorista trenutno su njegove najpoznatije drame, a cak i savremeni rok flamenko koristi stihove njegovih pesama za svoje tekstove - kaze gosca iz Spanije Marija Andjels Sivit. - Ono sto me je prijatno iznenadilo na vasem festivalu, za koji sam primetila da je pre svega dramski, jesu muzicki i likovni programi. Divno je bilo pevati medju prelepim slikama, dok napolju govore pesnici igra se predstava. U Spaniji su letnji festivali strogo podeljeni ili samo na dramske, ili muzicke, likovne, preplitanja ovakvog programa nema, sto mozda predstavlja ekskluzivnost i za Evropu. Po recima pijaniste Djordija Vilaprinja, u Budvi je izveden muzicki program o kome se malo zna, muzika kompozitora koji su uspeli u vlastitoj formi da daju kompletnu snagu spanskog folklora, Manuela de Falje i Federika Garsije Lorke.

Gr. T.

{Ime dobitnika nagrade “Stefan Mitrov Ljubisa" znace se 16. jula Prvi put otkad postoji Trg pjesnika, u ovoj “zivoj biblioteci" gostovao je akademik Nikola Milosevic, i njegovim predavanjem zapoceo je novi ciklus pod naslovom “Novo citanje velikih pesama", u okviru koga ce nasi poznati pesnici i teoreticari tumaciti sedam velikih pesama domace i svetske knjizevnosti. Nikola Milosevic ce narednih dana ucestvovati i u razgovoru o gradu kao matrici kulture, koji je zapoceo pre nekoliko dana profesor Ranko Radovic. Jedno predavanje profesor Milosevic ce odrzati i u Petrovcu, u okviru gostovanja Trga pjesnika u ovom gradu, koje se organizuje svakog utorka. Veceras na Trgu pjesnika gostuje, takodje po prvi put, Borislav Radovic, jedan od nasih najznacajnijih pesnika. Pored autorske veceri Borislava Radovica, odrzace se i promocija knjige sabranih pesama Vaska Pope, a o knjizi ce pored Borislava Radovica govoriti i Dragi Bugarcic. Na zavrsnoj sednici zirija za dodelu nagrade “Stefan Mitrov Ljubisa", koja ce biti odrzana 16. jula, bice saopsteno ime ovogodisnjeg dobitnika ove ugledne nagrade. Kako je nagrada i internacionalna, jos se ne zna da li ce pripasti nekom stranom, ili domacem piscu. } #Narodno pozoriste nastoji da sacuva scenu u Zemunu ~NARODNO POZORISTE NASTOJI DA SACUVA SCENU U ZEMUNU ^Odbrana prava

Tokom sednice Upravnog odbora Narodnog pozorista odluceno je da se pre njenog nastavka, u petak 17 jula, kada ce biti izdato zvanicno sopstenje, prikupe svi podaci o visini ulaganja u zemunsku scenu, kao i “ostali podaci o transferu".

Konacan stav Upravnog odbora Narodnog pozorista Beograd, vezan za odluku Skupstine opstine Zemun da zgradu pozorista u Zemunu dodeli na tridesetogodisnje koriscenje Kamernoj operi Madlenijanum bice poznat tek u petak 17 jula. Tada ce, naime, biti nastavljena sednica Upravnog odbora Narodnog pozorista Beograd na kojoj ce, kako nezvanicno saznajemo, biti definitivno uobliceno “misljenje" najviseg upravnog tela nacionalnog pozorista. Tokom prvog dela sednice, odrzane u petak 10. jula, kako smo takodje nezvanicno saznali, istaknuto je da odluka o ustupanju zgrade “trecem licu" zanemaruje cinjenicu da je Narodno pozoriste do sada, narocito u vreme rekonstrukcije zgrade, ulozilo znacajna sredstva u obnovu zgrade Zemunske scene. Ugradjena je, na primer, rotacija, deo svetlosnog parka, potpuno je obnovljena sala kao i hol zgrade dok je poseban problem to sto ce vise od pedeset zaposlenih sada biti prosto prebaceno na platni spisak Narodnog pozorista na kome, kao sto se zna, ionako ima prekobrojnih. Kako smo dalje saznali, tokom sednice Upravnog odbora Narodnog pozorista je odluceno da se pre njenog nastavka, u petak 17 jula, kada ce biti izdato zvanicno sopstenje, prikupe svi podaci o visini ulaganja u zemunsku scenu, kao i “ostali podaci o transferu". Na taj nacin ce, pretpostavlja se, “biti lakse odbraniti prava Narodnog pozorista, samim tim i drzave koja je vlasnik i finansijer ovog pozorista." O delikatnosti polozaja Upravnog odbora Narodnog pozorista najbolje govori podatak da zvanicno sopstenje ovog tela koje je bilo najavljeno za juce, njegovi ovlasteni “sastavljaci" Jadranka Jovanovic, clan odbora i Milisav Milenkovic, predsednik, nisu formulisali.

Z. J.

#FELJTON (2) ~IZ NEOBJAVLJENOG ROMANA "MERMERNO OSTVRO" BEOGRADJANINA MILOSA DJORDJEVICA ^Soba zvana “Mazestik" Samoubistvo u susednoj celiji. Poruke na zidovima sobe u kojoj se ceka saslusanje. Ko je prvi napao: Severna ili Juzna Koreja U toj sobi zvanoj “Mazestik" u zgradi Udbe za Beograd, na Obilicevom vencu bio je parket. Radijatori su dobro grejali. Dva prozora, sa resetkama, otvarali su pogled, prvo, na neku terasu, nekih tri metra nizoj od nivoa sobe. A, dalje, kroz sivkasto i maglicasto obzorje beogradskog neba, pruzao se pogled prema Topciderskom brdu, i Hajd-parku... Ispod terase pruzala se sasvim dole Kosmajska ulica, ali se nije videla od ostalih visespratnica, iza pomenute terase. “Kolege" u sobi redovno su setali, jedan za drugm robijaski krug, tri puta dnevno. Ja ni jednom. Sedeo bih uz zid, na parketu. Imao sam smirene zivce, a bilo mi je ugodno toplo. Ali, moje iznosene pantalone pocele su po malo da “cvetaju" na kolenima. U corbuljaku, koji je trebao da predstavlja jelo, jedva da se drvenom kasikom moglo upecati zrno-dva graska. A nisam ni bio gladan. Polako su pocele da se ocrtavaju fizionomije ljudi koji su sa mnom delili, igrom zivota, sudbinu. Jedan mi je prvi pao u oci, po nekakvoj inteligenciji lica. Pravilno, dinarskog tipa, lice plavokosog coveka. Crnogorac, bivsi ministar gradjevina Crne gore, inzenjer. Ljubazan, srednjeg rasta. Rezigniran. Imao je obicaj da isprica pricu o nekom indijskom maharadzi, koji je na ruci nosio prste, na kojem je pisalo: “I to ce proci!" Jedan, omanji, po malo debeljuskasti coveculjak, redovno se molio bogu, svako jutro, ispred desnog prozora. Osumnjicen, da je kao bivsi vlasnik velike tvornice pamucnih tkanina sakrio od vlasti neke pamucne proizvode. Govorio je da ce, kad izadje, davati meni redovnu stipendiju da zavrsim Medicinski fakultet. Tvrdio je da sam nevin uhapsen, i, da hoce samo da me pred studentskom masom kompromituju. A ja sam pevusio “Internacionalu", i sam ubedjen da su grdno pogresili, kad su mene uhapsili, jer ce studenti biti zbog toga ogorceni. Jedan je, prilicno cesto, lupao na vrata i trazio saslusanje, iako je, kako kazu, tu vec dva meseca, i vec je bio vise puta na saslusanju. Jedno vece, iznenada, otvorise se vrata. Osim nekoliko milicionera, u sobu gipko udje jedan puniji, omanji, crnomanjast covek. Poceo je redom svakog da gleda u lice. Ocigledno, da je do tancina znao podatke o svakom, jer kada je dosao do mene, gledajuci me sa razumevanjem, u oci, rece: - A, ti radis, u cetir’oka, gde nema svedoka?! Ne znam ni dan-danas sasvim jasno, ali kao da je hteo da mi, koliko on moze, da sugestiju, da nista ne priznajem, jer nema svedoka protiv mene. Jednom, jasno uvece, cuo se neki tup, jedva cujan udarac necega o nesto. Dvojica prislonise usi uz sam zid sobe, jer je nastupila opet tisina, posle onog tajanstvenog tupog udarca. Svi smo se utisali. Posle pet minuta, ova dvojica odvojise usi od zida, i rekose da su cili da je, verovatno, milicioner, kad je otvorio vrata one betonske sobice, da vidi sta se dogodilo, prozborio: - Sunce ti kalajisano, sta uradi?! Dalje se nista vise nije culo. Nastade komentarisanje, sa zakljuckom svihi u sobi, da je neki novodosavsi, skratio muke, zaletom u betonskoj sobici, smrskavsi sam sebi glavu o radijator. Sutradan, neki povisoki, vizljasti milicioner dade mi neku debelu krpu od starog dzaka i kofu sa vodom da ribam poprilicno dugacak hodnik. Vec sam izgubio kondiciju, pa mi je to ribanje bilo tesko. Naredi mi da operem i klozet “cucavac". Posle u sobi, postajalo mi je vec dosadno. Koliko se sme pribliziti levom prozoru, koji gleda na tri metra nizu terasu. prisavsi, ugledah jednu lepu devojku, plavusu, sa pletenicama i krupnim plavim ocima, kako seta i bas gleda u mene. Zaljubih se na prvi pogled. Ona se krisom osmehnula... Tamo daleko iza nje, preko krovova kuca, video se jos ogoleli Hajd-park. Slaba vajda od toga, i kad bude ozeleneo, jer sigurno necemo moci, tuda da setamo, posto su nas razdvajale resetke. Jos pre rucka, toga dana udje u sobu jedan krupan, crnomanjast milicioner, prozva me, i odvede prvo kroz onaj oribani, krivudavi hodnik, pa potom, nekim drugim hodnikom, sa puno vrata silnih kancelarija, odakle se culo lupanje pisacih masina i diktiranje, iz kojeg su se najvise razaznavale reci: “Po IB-eu, po IB-eu, po IB-eu..." Najzad, kroz neki treci, uzani, krivudavi hodnik, milicioner me ubaci u jednu prljavu, mracnu sobu, i zakljuca vrata, rezom. U toj sobi, zidovi su bili prljavo sivkasti, po njima ispisane neke poruke, olovkom. Pridjem blize, i citam jednu: “Sutra ce me streljati. Odlazim zauvek". Druga neka poruka, opet rastajanje sa zivotom, ali u stihovima. Na sredini sobe, neki kostur od gvozdenog kreveta, bez duseka, samo zardjala mreza zica. Prma svetlarniku, posiroki prozor, sa malo tanjim resetkama. Misli su mi se po malo sledile. Setio sam se, kako je Radio-Moskva, koju sam slusao, kad sam bio na raspustu, kod kuce u Subotici, govorila, da Udba uhapsenike da ih natera na priznanje, mece na neke elektricne krevete i pusta struju. Pomislih, to je valjda taj krevet. Dok sam napolju, na fakultetu, vezbao psihijatriju, video sam, kako serijski, na “Guberevcu" daju bolesnicima elektrosokove, kako se posle strujnog udara, zgrce, poplave u licu, izgube svest, i posle dva-tri minuta, dolaze k sebi, a da nista nisu osetili. Prema tome, nema razloga, toga da se plasim. Vise sam se plasio onih oprostajnih poruka, koje sam video po celom zidu. A i u njih sam poceo da sumnjam, jer, ta zgrada, u kojoj je bila Udba za Beograd (Obilicev venac broj 4), za vreme okupacije bila je Specijalna policija Vujkovica, Becarevica i drugih fasistickih krvoloka, pa su to, mozda, jos poruke tadasnjih nesrecnika, koji su odvedeni na streljanje na Banjicu. I, taman sam poceo da se tesim, da to kod mene ne pali, hoce znaci, samo da me zaplase, kad se otvorise vrata, i onaj krupni milicioner, s vrata rece: - Izlazi! Debeli milicionar, crnomanjast, ne zureci se, odvede do sobe belih vratiju, na trecem spratu. Soba, cista, bela, prema ulici, sa balkonom. Malo levo, pisaci sto. Za stolom neki krupan, povisok, crnomanjast, dosta lep, valjda Crnogorac, islednik. S druge strane, na stolu, veoma pedantno, namerno upadljivo, presavijena “Borba". Do nje crni ventilator, koji nije radio. Nije bilo ni potrebno, jer je bio mart mesec 1952. godine. Kako sam usao, ja pravo pred sto, i sedoh na stolicu. - Sta, p... ti, m...!, zar si seo, da pijes kafu sa mnom?!, rece ostro delija. - Pa, gde da sednem? - Sedi, tamo, p... ti m...!, i pogledom odredi poziciju u desnom, zadnjem uglu. Ja, skoro ne dizuci se sa stolice, na koju sam vec bio seo, rukama je drzeci, polako, natraske, dijagonalno, povukoh se u oznaceni ugao sobe. S leve strane sobe, tu, levo od mene, daktilografkinja spremna za svoj posao. - Je li, ko je prvi napao, Severna ili Juzna Koreja?, upita, najzad, islednik - delija. Juzna Koreja je prva napala!, odgovorih ja kao iz puske. - Nije, nego Severna!, skoro pobedonosno rece delija. - Nije, nego Juzna Koreja! Ona je agresor imperijalisticki, zajedno sa Amerikancima!, razderah se ja, besno. U tom momentu skoci daktilografkinja, neka smedjusa, pridje mi i viknu mi, skoro u usi: - To je Staljin gurnuo Severnu Koreju da prva napadne! A, islednik, ne ustajuci od stola, brzo rece: - Ostavi ga na miru! I, daktilografkinja se vrati na svoje mesto za pisacom masinom. Kako mu bilo, da bilo, ja ni dan-danas, ne znam ko je u stvari, prvi napao... - Dobro! Idemo dalje! Da li si ti za Rezoluciju Informbiroa, to nas danas mnogo i ne zanima! Mi to tretiramo kao momentalno raspolozenje. Ali, odgovori mi, da li si ti stvarno veliki informbirovski boljsevik? - Boljsevik jesam! A da li sam informbirovac ili nisam, sada to i onako nije vazno, cim sam ovde, vi meni nista ne verujete! Vi verujete onom koji je mene gurnuo vama u ruke, iako je on zadrti reakcionar, antikomunista! On je za vas zasluzan, njemu cete dati i odlikovanje! On je nalagao do mile volje, i vi njemu verujete, iako nema svedoka, on moze da laze, i nema vise sta da razgovara sa vama! - A zasto si ti isao u Dom sovjetske kulture i sta si tamo razgovarao sa Rusima? Mi imamo podatke, da si isao u Dom sovjetske kulture! - Pa, naravno, da vam je on rekao, da sam u Studentski dom donosio, povremeno, sovjetski casopis “Aganjok". Tamo, u Sovjetskom Domu kulture, bilo mi je u biblioteci najzgodnije da spreman ispite za fakultet, jer je tamo tisina, ugodno toplo, ne pusi se i skoro nema nikoga od citalaca. - Slusaj, mi imamo metode da te prisilimo na priznanje i bolje priznaj! - Za vase metode, cuo sam preko Radio-Moskve, ali ja nemam sta drugo da vam priznam! - A, sta kaze Radio-Moskva? - Pa, kaze, da mecete na neke elektricne krevete, pustate struju i ubijate ljude. I, bijete volujskom zilom! Stavljate tegove na testise! Ali, kada nesto boli, onda boli! I bol je samo jedna fizioloska pojava, a i smrt je, takodje, jedna fizioloska pojava! - Znaci tako! Tako kaze Moskva! Pa, dobro, verujem ti! Nego, reci mi da li je S. M. (jedan moj kolega s fakulteta, prim. M. Dj.) informbirovac? Ne! Nije informbirovac, on je veliki svaler, juri mnogo zenske! - A da li je M. Z. informbirovac? - Ne! Nije! On je veliki sportista, igra hazenu (rukomet) u “Spartaku" u Subotici. Sutra: Voz za more #VATERPOLO ~Lak trijumf “plavih" na trofeju Becej ’98. ^Preporuka za “fajnal-for" Becej. - Medjunarodni vaterpolo turnir “Trofej Beceja ’98". zavrsen je trijumfom reprezentacije Jugoslavije koja je sve svoje protivnike savladala i po ocenama prisutnih strucnjaka prikazala najbolju igru. Becej, grad domacin, je zaista sve ucinio da se ovaj turnir, koji je onovo zaziveo posle osam godina, protekne u najboljoj organizaciji u svakom pogledu. Sta reci o turniru koji je zadovoljio ljubitelje vaterpola u gradu na Tisi, ali su strucnjaci bili pomalo i uzdrzani kada su komentarisali kvalitt prikazanog kvaliteta igre. Ne treba zaboraviti da je samo nasa reprezentacija igrala u svom, moze se reci, najboljem sastavu. Sve ostale selekcije su bile hendikepirane odsustvom svojih nosilaca igre i to se odrazilo na prikazano. Vredi ponoviti da je za najboljeg igraca turnira proglasen Aleksandr Ciric. Selektor “plavih" Nikola Stamenic je po zavrsetku turnira izjavio: - Zahvalio bi se svim ljudima iz Beceja koji su ovaj turnir organizovali. Znam da im nije bilo lako i da su ulozili mnogo, mnogo truda da turnir protekne na zeljenom nivou kako to i zasluzuju reprezentacije koje su gostovale u Beceju. Domacini su sve ucinili da dokazu da su sposobni za organizaciju velikih takmicenja i u tome su u potpunosti uspeli. Sto se tice igre nase reprezentacije moram da istaknem da nisam zadovoljan. Pojedinci jos uvek ne shvataju da nastupi u reprezentaciji nisu prilika samo za individualno isticanje. Takvo poimanje obaveza niti sam, niti cu tolerisati. Vaterpolo je kolektivna igra i to treba da bude jasno svakom clanu reprezentacije. Delegat LEN-a Fred van Dorp je na kraju turnira izjavio: - Mogu da kazem da je VK Becej i grad Becej u celosti ispunio moja ocekivanja sto s organizacije tice. Nadam se da ce Evropska vaterpolo federacija uvaziti moje misljenje kada u septembru budu odlucivala o gradu domacinu sledeceg fajnal-fora. Reprezentacija Jugoslsavija nasnjtavlja pripreme zlja predstojece prvenstvo Evrope koje ce se odrzati iduce godine u Firenci i za Olimpijske igre 2000. u Sidneju. U sklopu tih priprema je i nastup na medjunarodnom turniru u Budimpesti vec ove sednice (sreda-nedelja) na kojem ce ucestvovati selekcije Madjarske, Jugoslavije, Nemacke, Holandije, Kazahstana i austrije. #Fudbal ~NA KRAJU SLEDI PODVLACENJE CRTE ^Giljotina za Brazilce

Francuska ce uci u 21. vek kao sampion sveta jer je, jednostavno, bila bolja od drugih, a igrala je i kod kuce

Vladimir Stankovic
specijalni izvestac “Nase Borbe"

Nema svedoka, mada ima svedocanstava, kako je Pariz izgledao kada je 14.jula 1791 pala zloglasna Bastilja i uspostavljena demokratija koja traje, ali ce zato filmske, video kamere i ostala savremena tehnika zauvek saucavati nezaboravne scene kolektivnog transa jedne nacije zabelezene preksinoc u Parizu i citavoj zemlji posle trijumfa fudbalske reprezentacije ove zemlje na 16. sampionatu sveta. Oko milion i po ljudi slilo se u centar Pariza zakrcivsi cuvena Jelisejska polja od Trijumfalne kapije do Trga Konkord. U svakoj ruci bio je barjak, na svakom licu osmeh i plavo-bela-crvena zastava Francuske. Oni koji pamte, a takvih je jos uvek mnogo, pricali su tokom celonocnih programa na vise tv-kanala da je Pariz ovako srecan bio samo jos samo u avgustu 1944. kada je general De Gol usao u oslobodjenu prestonicu. Francuzi su imali pravo da se raduju jer su finalu protiv svetskog prvaka Brazila “igrali brazilski" i “giljotinirali" svetske sampione, sto su u celini gledano bili najstandardniji i najbolji tim, sa cvrstom odbranom i sjajnim golmanom Bartezom, sa odlicnim veznm redom i, kakvog li fenomena, sa najslabijom napadackom linijom od svih zemalja koje nesto znace u fudbalu. Ni Givars, ni Dugari, ni Trezege nisu uverili nikoga da su veliki golgeteri, ali je, eto, Francuska dokazala da se moze postati prvak sveta i bez pravog centarfora. Golove nije davao odredjeni igrac vec igra, a ona je u ulogu golgetera dovodila i bekove Turana i Lizarazua, i centarhalfa Blana (zlatni gol protiv Paragvaja u produzetku) i veziste Petita i Zidana i polu-spiceve kakvi su Tjeri Anri ili Juri Djorkaef. Ako jedna reprezentacija od sedam meceva dobije sest i samo jedan igra 0-0, ako postigne 15 golova i primi samo dva (od toga jedan iz penala), ako u finalu “razbije" vladajuceg sampiona sa 3-0, onda je svako pitanje o “opravdanosti" titule bespredmetno. Ivan Curkovic, sef nase delegacije u Francuskoj, rekao nam je jos prvih dana boravka u Sent Etienu da je za njega Francuska favorit broj jedan.Obrazlozio je to vrlo jasno: - Imaju odlicne igrace, odlicnog trenera, dugo su zajedno i igraju pred svojom publikom... {Repriza "oslobodjenja" Pariza Pariz. - Francuska stampa na razlicite nacine poredi slavlje posle osvajanja sampionske titule na MOndijalu, sa oslobodjenjem Pariza 1944. godine, a pridaje mu znacaj koji je imalo rusenje Bastilje. Prema pisanju "Frans soara", selektor Eme Zake je jednostavno dao naciji "orgazam u tri boje". "Nas je", navodi popularni dnevnik "Parizijen"m misleci na Svetski kup. "Zauvek", izjasnjava se sportski dnevnik "L ekip". "Neverovatno, ludo, nezamislivo, fantasticno. Ne znamo sta da kazemo, da li da placemo il ivristimo da bi izrazili istinu, mi smo sampioni sveta", navode dnevne novine "Ozur d'ui". "Vek svetskog fudbala zavrsio se ovog jutra u zoru, posle noci u kojoj se slavilo na nacin kao prilikom oslobodjenja Pariza", pise u jucerasnjem broju "L ekip". } Ispostavilo se da je bio sasvim u pravu. I nije problem Francuza sto su drugi bili slabiji, umorniji, stariji, nespremni, povredjeni, nesrecni li ko zna koji se sve razlozi potezu da bi se opravdao slabiji rezultat. To su problemi drugih, Francuzi su zasluzli da se raduju jer su konacno od zemlje koja je “izmisljala takmicenja" (svetsko i evropsko prvenstvo, Kup sampiona) postali zemlja koja “osvaja takmicenja". Istina, iskljucivo kod kuce (1984. je bila evropski prvak predvodjena Platinijem na terenu), sada je prvak sveta sa Platinijem u lozi kao covekom koji je sa pokojnim Fernandom Sastrom bio dusa sampionata. I zato je preksinoc u 23,45 na oba velika semafora , uz sliku Fernanda Sastra koji je doziveo da sampionat kome je posvetio poslednju deceniju zivota pocne ali ne i da se zavrsi, bilo ispisano:“ Hvala, Fernand". U potpisu je stajalo samo “Misel". Platini je tako zahvalio coveku sa kojim je godina najtesnje saradjivao, sa kojim je sanjao da se sve zavrsi bas onako kako se zavrsilo. Ako bi se, po krajnje subjektivnom kriterijumu, trazila lista deset “naj,naj", onda bi po oceni vaseg izvestaca to izgledalo ovako: Najbolja reprezentacija: Francuska Najbolji igrac:Zinedin Zidan Najbolji selektor:Eme Zake Najbolji golman: Bartez (Francuska) i Cilavert (Portugal) Najvece iznendjenje:Hrvatska Najvece razocarenje: Brazil (za igru u finalu) i Spanija Najveci talenat: Dejvid Oven Najbolja utakmica: Engleska-Argentina Najlepsi gol: Oven i Zaneti u mecu Engleska-Argentina Najslabija tacka:sudjenje. Sudjenje je bilo problem broj jedan, ali ne zato sto sudije ne znaju svoj posao vec zato sto su ih Blater i Platini stalnim prozivkama i podsecanjima sta treba da rade samo zbunjivali. Zato je bilo neujednacenih kriterjuma, cesto nepotrebne parade kartona a previda prekrsaja koji su zasluzivali iskljucenje. Novi predsednik FIFA Sep Blater obecava poboljsanje na tom planu i smatra da ce profesionalizacijom sudija i stimulisanjem bivsih vrhunskih igraca da odmah po zavrsetku karije uzmu pistalje popraviti ako ne i resiti problem. Videcemo. Francuzi su, osim sto su osvojili titulu prvaka sveta, zasluzili jos jednu:za organizaciju. Sve je proteklo bez i najmanjeg problema na stadionima (huligani su divljali na ulicama), atmosfera je bila izuzetno vesela, spontana, fudbal je zblizio i udruzio svet mada se ponegde , cak i u Evropi, jos uvek ratuje i gine dok se svet zabavlja, uzbudjuje i uziva... {Djorkaef: Zake je izvanredan Pariz. - Francuski reprezentativac Juri Djorkaef, pohvalio je svog selektora Ema Zakea posle pobede od 3:0 nad Brazilom u finalu Mondijala i rekao da je jedinstvo tima bilo osnova za trijumf. - Eme Zake je bio izvanredan. Proveli smo zajedno cetiri godine, naporno radeci za ovaj dan - rekao je Djorkaef. - pomogao nam je da se izgradimo mentalno, fizicki, takticki i tehnicki. Sve vreme smo govorili jedan drugom da cemo biti sampioni. Verovali smo u to i to smo ucinili. Cinjenica da dosta nas igra u velikim inostranim klubovima, veoma je pomogla. Ranije su ljudi govorili da Francuzi igraju dobro, ali nikada nece zabeleziti dobar plasman. Sada je sa tim gotovo - zakljucio je Djorkaef. } #Crna kursna lista ~ ^Crna kursna lista
#Mersiha Colakovic svedok ubistva Versacea ~BIVSA TV VODITELJKA SVEDOCILA O UBISTVU CUVENOG MODNOG KREATORA ^Mersiha Colakovic svedok ubistva Versacea Majami, Beta. - Jedini ocevidac ubistva poznatog modnog kreatora Djanija Versacea je nekadasnja voditeljka Televizije Beograd Mersiha Colakovic, javlja agencija AP. Ona je policiji Majami Bica izjavila da “Versece nije mogao da vidi ubicu ili da se okrene jer se sve dogodilo u sekundi". U jucerasnjem broju, dnevnik “Majami herald" objavljuje, do sada neobjavljivano, svedocenje Colakoviceve dato policiji. Versace je ubijen 15. jula 1997, ispred svoje kuce u Majamiju, a njegov ubica Endrju Kunenen je izvrsio samobuistvo na svom brodu usidrenom u istom gradu, devet dana kasnije. Mersiha Colakovic, koja zivi u Italiji, je americkoj policiji dala dve izjave. Prvu je dala pod pseudonimom plaseci se mogucnosti da je ubistvo kreatora organizovala mafija, dok je drugu dala kad je otkriveno telo ubice. Prema navodima policije ona je bila “najbolji svedok" i u trenutku zlocina bila je udaljena samo tri metra od mesta gde se on dogodio. - Dobro sam videla sta se dogodilo. Setala sam kada sam prepoznala Versacea. Nasmesila sam mu se i on se nasmesio meni, rekla je Colakoviceva policiji. Ona je rekla da je videla ubicu koji joj je izgledao kao turista ili jedan od kreatorovih obozavatelja i da je taj muskarac izvadio pistolj i ispalio iz blizine dva metka u Versacea. Colakoviceva je dodala da je ubica zatim sklonio pistolj i odsetao niz ulicu. “Prosao je pola ulice dok prolaznici nisu shvatili sta se dogodilo", rekla je ona. #Kilogram paradajza - 50 para ~NA VRANJANSKOJ PIJACI ^Kilogram paradajza - 50 para Vranje. - Proteklog vikenda na pijacama u Vranju i okolini paradajz odlicnog kvaliteta mogao je da se kupi po gotovo simbolicnoj ceni od 50 para za kilogram. Najskuplji paradajz kostao je dva dinara. Nedelju dana ranije ovo sezonsko povrce pred naletom nakupaca sa Kosova i iz Republike Srpske, dostizao je cenu i od osam dinara za kilogram. Nesvakidasnji pad cene tumaci se cinjenicom da je paradajz koji stize sa plantaza iz Leskovca, ali i iz okolnih vranjanskih sela ove godine dobro rodio i nesto ranije sazreo.

V. R.

#Lukasenko nece moci da putuje u Evropu ~POSLE DIPLOMATSKOG INCIDENTA ^Lukasenko nece moci da putuje u Evropu Minsk, Beta, Rojters. - Predsednik Belorusije Aleksandar Lukasenko i drugi visoki zvanicnici ove zemlje nece moci da putuju u Evropu posto su zemlje Evropske unije (EU) saopstile da im nece izdavati vize. Ministarstvo spoljnih poslova Belorusije saopstilo je juce da su u saopstenju EU, osim odluke o prestanku izdavanja viza, sadrzane i “pretnje drugim jos ostrijim merama". Ovakav korak predstavlja koriscenje relativno malog problema, nastalog zbog preseljenja stranih ambasadora iz njihovih rezidencija u Minsku, za nesrazmeran i pritisak bez presedana na suverenu Belorusiju, istice se u saopstenju. SAD, Japan i vise zemalja EU povukle su proslog meseca svoje ambasadore iz Belorusije zbog toga sto su vlasti ove bivse sovjetske republike stranim diplomatama onemogucile pristup u rezidencije u kojima su ziveli zbog navodnih popravki. #Zaplenjeno 126 kilograma najcistijeg kokaina ~SRPSKA POLICIJA U AKCIJI “LIMA" PRESEKLA MEDJUNARODNI LANAC KRIJUMCARENJA NARKOTIKA ^Zaplenjeno 126 kilograma najcistijeg kokaina

Vrednost zaplenjene droge namenjene, verovatno, holandskom trzistu procenjena na oko 25 miliona maraka. Uhapsena cetvorica Jugoslovena i jedan Slovenac, dok je nekoliko lica u bekstvu

Beograd. - Inspektori srpske policije prekjuce su uspesno okoncali akciju “Lima" zaplenivsi 126 kilograma najcistijeg kokaina, cime je presecen medjunarodni lanac krijumcarenja narkotika koji je iz Perua, preko Jugoslavije, vodio do Holandije, a bili su ukljuceni i posrednici iz Spanije i Slovenije, saopsteno je juce na konferenciji za stampu MUP Srbije. Ovo je najveca kolicina droge koju je MUP Srbije zaplenio poslednjih decenija van granicnih prelaza, rekao je pomocnik nacelnika kriminalisticke policije Srbije Miodrag Vukovic. Zbog sumnje da su ucestvovali u tom lancu uhapseni su Jozef Presnikar (1948), drzavljanin Slovenije i Holandije, vlasnik firme “JPP Internesnal Herlen", glavni organizator transporta, Dragan Todorovic (1963) iz Beograda, suvlasnik firme “Fondako sisters", Zika Vasic (1949) iz Sapca, predstavnik firme “Fondako sisters" i Igor Asanin (1973) iz Beograda, vozac firme “Fondako sisters". U bekstvu se nalazi drugi suvlasnik “Fondako sistersa" Luka Jovanovic (1944) iz Valjeva, i jos jedan broj lica koji su organizatori tog medjunarodnog lanca. Po narudzbini Jozefa Presnikara, od firme “Kompanija Tambo Verde SA" iz Lime (drzava Peru) naruceno je 576 kalemova- uzoraka industrijskog konca, za potrebe preduzeca “Fondako sisters" iz Sapca. Posiljka je stigla kargo posiljkom, avionom Aeroflota u Beograd, i 6. jula kombijem odvezena u “Fondako sisters". U predstavnistvu su robu sacekala sva lica iz Jugoslavije i Holandije koja su bila ukljucena u ovaj lanac, i poceli da prepakuju drogu za slanje u Holandiju. Kokain je bio sakriven u 200 od 576 kalemova industrijskog konca koji su bili posebno oznaceni. Iz kalemova je ova grupa drogu prepakovala u limene konzerve za voce, stavljajuci preko kokaina folije i sloj dzema (ili voca). Za originalno zatvaranje konzervi bili su angazovani radnici Vocara iz Koceljeve, koji nisu znali, kako je utvrdjeno, sta se u njima nalazi. Tada je na scenu stupila policija koja je drogu zaplenila prilikom transporta iz Sapca. S obzirom da se radi o opojnoj drogi stopostotne cistoce i da roba potice sa juznoamerickog trzista, vrednost zaplenjenih narkotika je na crnom trzistu 25 miliona maraka. “I dalje utvrdjujemo sta je bio motiv da se droga distribuira preko nase zemlje, imajucu u vidu da je ovo rizicno podrucje, i ne iskljucujemo mogucnost da iza ovog lanca stoji siptarski lobi, koji intenzivno finansira OVK" - receno je juce novinarima. Istraga o ovom kanalu sverca droge, inace, i dalje je u toku a obavesteni su i nacionalni biroi Interpola u Peruu, Spaniji, Sloveniji i Holandiji.

D. Petrovic