#Problemi se mogu resiti politickim sredstvima ~LIDERI STRANAKA, CLANICA “ALIJANSE ZA PROMENE" RAZGOVARALI U PRISTINI S PREGOVARACKIM TIMOM ALBANACA I LIDERIMA SPO ^Problemi se mogu resiti politickim sredstvima

Agani: Albancima pripada pravo na samoopredeljenje. Trajkovic: Na Kosovu se vodi rat. Djindjic: Treba pozvati “plave slemove". Pesic: Nije se jos doslo do kriticne tacke

Pristina. - Postoji saglasnost Srba i Albanaca da se problemi na Kosovu resavaju politickim sredstvima, ocenili su predstavnici opozicionog “Saveza za promene", nakon jucerasnjih, odvojenih susreta sa celnicima pregovarackog tima kosovskih Albanaca i Srpskog pokreta otpora, vodjenih u Pristini i manastiru Gracanica. Fehmi Agani, sef pregovarackog tima kosovskih Albanaca novinarima je izjavio da Albancima pripada pravo na samoopredeljenje i nezavisnu republiku Kosovo. “Nase goste smo primili sa zadovoljstvom kao izaslanike dobre volje", rekao je Agani, posle dvocasovnih razgovora sa predstavnicima srbijanske opozicije. Momcilo Trajkovic je upozorio da se na Kosovu vodi rat. Srbijanska opozicija, kako je lider Demokratske stranke objasnio, nije dosla na Kosovo u pregovaracku misiju ili da trazi politicko resenje, vec da sazna cinjenice sa obe strane. Djindjic je tokom razgovora sa predstavnicima Srpskog pokreta otpora, koji je za razliku od susreta sa predstavnicima kosovskih Albanaca bio otvoren za novinare, predlozio da se pozove Felipe Gonsales. “Tada bi Albanci mogli da napisu koja prava im pripadaju po njihovim shvatanjima, dok bi srpska strana, uz konsultacije sa medjunarodnim organizacijama, rekla sta je u skladu sa najvisim evropskim standardima. Garanciju sporazuma bi pruzilo prisustvo medjunarodnih posmatraca", rekao je Djindjic i napomenuo da treba pozvati i Savet bezbednosti (plave slemove) da obezbedi mir na Kosovu, ako to ova drzava vec ne ume". Po Djindjicevim ocenama prvo treba da stane nasilje na Kosovu, pa da se onda trazi politicko resenje. {Tri policajca ranjena u napadu naoruzanih Albanaca Beograd. - Tri policajca su ranjena u jucerasnjim napadima grupe naoruzanih Albanaca u regionu Decana, javila je juce Radiotelevizija Srbije. Ranjeni policajci, Dejan Radenkovic, Vladimir Bujanac i Branko Vasiljevic, prebaceni su u bolnicu u Pec. Prema recima lekara, njihovi zivoti nisu u opasnosti. Agencija Frans pres tvrdi da je od februara ove godine u sukobima policije i ilegalne Oslobodilacke vojske Kosova poginulo 350 osoba, od cega 27 policajaca. } Momcilo Trajkovic, lider Srpskog pokreta otpora je upozorio da je stanje na terenu katastrofalno. "Ratni sukobi su u Decanima, priblizavaju se Peci, sire se na Suvu Reku i Mitrovicu. Zahvatili su Djakovicu i Istok", rekao je Trajkovic. "Vodi se rat bez objave. Na zalost, sukob izmedju drzave i albanskih separatista postaje sukob Srba i Albanaca, cega smo se najvise plasili", istakao je Trajkovic. Po njegovim recima, Srbi se masovno iseljavaju, u Metohiji ih vise nema, dok je na hiljade napustilo Pristinu. Trajkovic je rekao da ima informacija da su kod Glodjana pripadnici OVK napravili logor za Srbe. Vesna Pesic, predsednica Gradjanskog Saveza Srbije je ocenila da sukob na Kosovu nije dosao do tacke "posle koje se ne moze nazad". Vuk Obradovic, predsednik Socijaldemokratije, je rekao da zeli da "ovaj dolazak bude najava mnogih akcija opozicije sirom Srbije, kojima ce se pritiskati rezim". Predstavnicima Srba sa Kosova sugerisao je da uspostave kontakte s politickim predstavnicima kosovskih Albanaca. "Resenje za Kosovo je u promeni vlasti", rekao je Vladan Batic, predsednik Demohriscanske stranke. Velimir Ilic, predsednik stranke Srbije - zajedno, izjavio je da rezim ne dozvoljava izbeglicama sa Kosova da se zadrzavaju u Beogradu, vec ih tera u Cacak i druge gradove. Osim Aganija, susretu sa predstavnicima srpske opozicije prisustvovali su i Mark Krasnici, Redzep Ismaili, Pajazit Nusi, Bajram Keljmendi i Edita Tahiri.

I. K. - N. T.

{Milicija sprecila konferenciju za novinare Jucerasnja poseta Pristini okoncana je pre vremena, kako bi se izbegao incident. Pred pristinskim Medija centrom, u kojem je trebalo da se odrzi konferenecija za stampu Saveza za promene, kako je izjavio Cedomir Antic, portparol DS, cekalo je pedesetak pripadnika policije (uglavnom u civilu, koji su se predstavili kao clanovi SRS), kako bi napali opoziciju. Planirana konferencija za stampu je otkazana. Novinari koji su iz Beograda krenuli s predstavnicima opozicije, bili su prekinuti u uzimanju izjava od predstavnika pregovarackog tima kosovskih Albanaca, zbog ekspresnog napustnja Pristine. Sastanak sa Veljkom Odalovicem, nacelnikom Kosovskog okruga, izostao je jer se on "nalazio na putu". } #Jeljcin se nece ponovo kandidovati za predsednika ~SERGEJ JASTREZEMBSKI, PRES SEKRETAR PREDSEDNIKA RUSIJE ^Jeljcin se nece ponovo kandidovati za predsednika

Nece biti nikakvih prevrata, izmene Ustava, raspustanja Dume, nikakvih vanrednih izbora, saopstio je Jastrezembski

Prijatan i miroljubiv razgovor: Boris Jeljcin u
jucerasnjem razgovoru s predseddnikom Dume
i sefovima poslanicke grupe
FOTO: Rojters
Moskva, Beta. - Ruski predsednik Boris Jeljcin izjavio je juce da se nece kandidovati na predsednickim izborima 2.000 godine, da Duma nece biti raspustena i da nece biti vanrednih parlamentarnih izbora. Jeljcin je u razgovoru sa predsednikom Dume i sefovima poslanickih grupa istakao da “nece biti nikakvih prevrata, izmena ustava, raspustanja Dume, nikakvih vanrednih izbora", saopstio je novinarima pres-sekretar ruskog predsednika Sergej Jastrezembski. “Zelim da 2.000. godine Rusija pocne mirno da radi sa novim predsednikom", preneli su ucesnici razgovora Jeljcinove reci. Jeljcin je pozvao lidere poslanickih klubova da usvoje antikrizni ekonomski program, i po recima Jastrezembskog, ocekuje sa da ce ga Duma usvojiti. Ucesnici razgovora ocenili su da je razgovor sa ruskim predsednikom, koji ih je neocekivano pozvao u Kremlj, bio “konstruktivan", i da je bio “prijatniji i miroljubiviji" nego ikada ranije. Zamenik predsednika Komunisticke partije RF Valentin Kupcov izjavio je posle razgovora da je Jeljcina pitao na koga se odnose njegove ranije reci o pripremi drzavnog prevrata, a da je Jeljcin odgovorio da nije imao nikoga konkretnog u vidu. Po recima Kupcova, Jeljcin je rekao da je njegova izjava o tome da se zna da neke “ekstremisticke snage" zele da izvrse drzavni prevrat, ali da im nece uspeti, “bila pre svega upucena novinarima", koji iniciraju i pisu o nekim materijalima vezanim za prevrat. #Bulatovic: Savezna vlada ce biti rekonstruisana ~MOMIR BULATOVIC U RAZGOVORU S NOVINARIMA PRILIKOM POSETE PK “BEOGRAD" ^Savezna vlada ce biti rekonstruisana

Vladajuca koalicija “Da zivimo bolje" u Crnoj Gori ima jugoslovenski program koji bi trebalo da dokaze, izjavio savezni premijer

Beograd, Beta. - Savezni premijer Momir Bulatovic najavio je juce rekonstrukciju jugoslovenske vlade, ali je negirao mogucnost koalicione vlade Demokratske partije socijalista (DPS) Crne Gore i Socijalisticke partije Srbije (SPS). “Savezna vlada ce biti rekonstruisana i ja cu obaviti konsultaacije i voditi sve izmene u vladi", rekao je Bulatovic novinarima, tokom obilaska Poljoprivrednog kombinata Beograd. On je odbacio mogucnost da DPS i SPS formiraju koalicionu vladu, pod uslovom da DPS dobije mesto saveznog premijera, sto je juce najavio funkcioner DPS i bivsi potpredsednik Vlade SRJ Vojin Djukanovic. “Cinjenica je da je partija koja je mene predlozila (Socijalisticka narodna partija), pojedinacno najjaca jugoslovenska partija iz Crne Gore i da ima znacajnu podrsku u saveznom parlamentu. Moj predlog i ponuda je da deblokiramo savezni parlament i da krenemo da resavamo nase zivotne probleme", rekao je Bulatovic. Momir Bulatovic je rekao da vladajuca koalicija u Crnoj Gori “Da zivimo bolje" “ima jugoslovenski program, koji bi trebalo da dokaze". On je izrazio ocekivanje da ce jugoslovenska Skupstina uskoro biti “deblokirana", ali je dodao da “deblokada parlamenta ne zavisi samo od njega". Savezni premijer je jos rekao da je Savezna vlada “vise nego spremna da pruzi svu neophodnu pomoc" za pocetak dijaloga o Kosovu i dodao da je pitanje prava i zastita nacionalnih manjina u nadleznosti republika. #U avgustu vojna vezba sa oko 2.000 vojnika NATO ~ALBANSKI VOJNI IZVORI O “PARTNERSTVU ZA MIR" ^U avgustu vojna vezba sa oko 2.000 vojnika NATO Tirana, Beta. - U vojnoj vezbi NATO koja ce u avgustu biti odrzana u Albaniji ucestvovace oko dve hiljade vojnika Severnoatlantskog saveza, rekli su juce agenciji Beta albanski vojni izvori u Tirani. Isti izvori su rekli da ce vezbu programa “Partnerstvo za mir" posmatrati vrhovni komandant NATO za Evropu Vesli Klark. Albanski vojni izvori su jos kazali da se ocekuje da ce vojna vezba biti odrzana u mestu Biza, 200 kilometara od Tirane. U vezbi koja ce biti odrzana pod pokroviteljstvom NATO ucestvovace vojnici iz SAD, Italije, Nemacke, Spanije, Turske, Grcke, Holandije, Belgije, Danske i Norveske. #Skafalo zabrinut zbog situacije na Kosovu ~LUIDJI SKALFARO U SARAJEVU RAZGOVARAO SA CLANOVIMA PREDSEDNISTVA BIH ^Zabrinut zbog situacije na Kosovu

Izetbegovic: Kosovski problem nije samo jugoslovensko pitanje. Krajisnik: Za srpski narod u RS pitanje Kosova - unutrasnja stvar Srbije

Sarajevo, Beta. - Predsednik Italije Oskar Luidji Skalfaro izrazio je juce u Sarajevu bojazan od pogorsanja situacije na Kosovu, ocenjujuci da je ona vec dovoljno teska. Skalfaro je juce doputovao u jednodnevnu posetu Sarajevu i odmah po dolasku se sastao sa clanovima Predsednistva BiH. On je nakon tog susreta izjavio da su clanovi Predsednistva BiH izrazili zabrinutost da paznja medjunarodne zajednice prema situaciji na Kosovu moze da dovede do “smanjenja interesa za BiH". Predsednik Predsednistva BiH Alija Izetbegovic rekao je da su clanovi tog tela od Skalfara zatrazili nastavak angazovanja Italije u BiH. “Italija je do sada znacajno pomogla malim i velikim firmama u BiH, a kako imamo nameru da gradimo auto-put kroz BiH, rado bismo videli i italijanske investitore u tom poslu", rekao je Izetbegovic. On je kazao da su se ucesnici razgovora slozili da se problem Kosova mora resavati mirnim putem, politickim sredstvima. Izetbegovic je rekao da je “njegov stav" da kosovski problem nije “samo jugoslovensko pitanje" i dodao da se na Kosovu “radi o problemu krsenja ljudskih prava, sto je globalno, a ne interno pitanje jedne zemlje". Izetbegovic je ocenio da Italija treba vise da se angazuje u resavanju kosovskog problema, jer ga “bolje razume" od mnogih evropskih zemalja, zbog njenih tradicionalnih veza sa Albanijom. Clan Predsednistva BiH iz Republike Srpske (RS) Momcilo Krajisnik naglasio je da je za “srpski narod u RS pitanje Kosova unutrasnja stvar Srbije". On je izrazio nadu da ce na Kosovu “politika nadvladati krvoprolice" i dodao da su clanovi Predsednistva BiH “zamolili predsednika Italije da ucini sve kako bi se na Kosovu prekinuo rat i kriza resila mirnim putem". Krajisnik je rekao da clanovi Predsednistva BiH imaju razlicite pristupe kosovskom problemu, ali da “dele zabrinutost da kosmetska kriza ne izazove novi rat u BiH". “Ovde je rat prestao, postoje dva ravnopravna entiteta i ravnopravno zive tri naroda, pa je zbog toga veoma bitno da se i ekonomska pomoc ravnopravno raspodeljuje", kazao je Krajisnik. #Izgubljena propusnica za Belacevac ~U NAJNOVIJEM “SLUZBENOM GLASNIKU" SRBIJE ^Izgubljena propusnica za Belacevac
Odbrana sela: Srpski seljaci
na strazi u rovu kod Dasnika
Beograd, Beta. - Jedan gradjanin iz Pristine oglasio je u najnovijem “Sluzbenom glasniku" Republike Srbije gubitak propusnice za sluzbeni ulaz u Belacevac. U rubrici “Izgubljene isprave", Dimitrije Stankovic iz Pristine je objavio da je uz propusnicu za ulazak u Belacevac, izgubio i autobusku kartu na relaciji Pristina-Belcevac. On nije naveo kada je izgubio propusnicu i autobusku kartu. Na podrucju Belacevca oko tamosnjeg ugljenokopa poslednjih nedelja vodili su se zestoki sukobi policije i ilegalne Oslobodilacke vojske Kosova. #Nemacka na potezu ~“NEZAVISIMAJA GAZETA" O UTICAJIMA NA KOSOVSKE ALBANCE ^Nemacka na potezu Moskva, FoNet. - Nemacka je ta koja moze da prelomi militatntne vodje kosovskih Albanaca, u prvom redu one u inostranstvu, da se od rata okrenu pregovorima, ocenjuje juce “Nezavisimaja gazeta" povodom rezultata kratke subotnje posete Moskvi sefa bonske diplomatije Klausa Kinkela. List pise da su napori Rusije i Nemacke, kao dveju velikih evropskih drzava, sinhronizovano usmereni na pregovaracke metode i mirno resenje kosovske krize. Isticuci da Nemacka “ne moze biti zainteresovana za vojnu intervenciju na Kosovu - jer bi, usled novog rata na Balkanu, bila zapljusnuta novim velikim talasom izbeglica - moskovski dnevnik ocenjuje da Bon “raspolaze mnogim nevidljivim polugama, pre svega na svojoj teritoriji, uticaja na resavanje kosovskog konflikta". “Nezavisimaja" navodi da u Nemackoj deluje glavni stab kosovskih separatista, kao i fond “Otadzbina zove", koji je vec obezbedio sedam miliona maraka za oruzje za tzv. Oslobodilacku vojsku Kosova. Ekstremisti, koji u ime “nezavisnog Kosova", “Velike Albanije" i “ujedinjenja svih Albanaca na Balkanu", pozivaju na rat i zalazu se za “primenu svih sredstava", deluju u Nemackoj, navodi list i zakljucuje da sve to “predstavlja lepezu konkretnih mogucnosti" Bona da “obuzda ekstremizam onih albanskih krugova koji se protive pregovorima". Navodeci da je susret Primakov-Kinkel, izmedju ostalog, potvrdio da se nastavlja zajednicki uticaj Moskve i Bona, list pise da je Rusija, zahvaljujuci rezultatima pregovora Jeljcin-Milosevic, dala svoj doprinos “sprecavanju vojno-natovskog raspleta konflikta (na Kosovu) i stvaranja realnih mogucnosti njegovog mirnog resenja. “Sada bi Nemacka morala da se pobrine za Albance", zakljucuje “Nezavisimaja". #Nedopustivi nasrtaji na izvestace s Kosova ~OTVORENO PISMO KOMITETA ZA ZASTITU NOVINARA PREDSEDNIKU MILOSEVICU ^Nedopustivi nasrtaji na izvestace s Kosova Beograd. - Komitet za zaštitu novinara (CPJ), vrlo je zabrinut zbog nastavljenog sistematskog zastrašivanja i nasilja nad novinarima od strane srpske specijalne policije i vojske na Kosovu. Narocito smo zabrinuti zbog nedavnog incidenta u kome se specijalna policija, predstavljajuci se za novinare, infiltrirala u krug medjunarodnih novinara koji je pratio kolonu diplomata koji su prolazili oko podrucja konflikta. Takvo ponašanje predstavlja tezak rizik za sigurnost dopisnika u tom podrucju. 6. juna, oko 50 novinara se pridruzilo konvoju izaslanika u probi takozvane kosovske posmatracke misije u obilasku kosovske unutrašnjosti radi utvrdjivanja posledica borbi izmedju srpske vojske i Oslobodilacke vojske Kosova (OVK). Dok je jedan od kamermana hodao uz konvoj, i snimao prilaz Prekazu, crveni automobil sa oznakama presa u kome su se vozila tri muškarca u civilu su naglo skrenula ka njemu i skoro ga udarila. Kada se konvoj zaustavio blizu grada, dva novinara koja su bila deo novinarskog pula, Kurt Sork iz Reutersa i Entoni Lojd iz londonskog “Tajmsa" prišla su ljudima iz crvenog automobila da bi protestovali zbog incidenta. Sork i Lojd su se potom okrenuli i nastavili peške ka centru grada. Par minuta kasnije, jedan od ljudi iz crvenog automobila je zgrabio Sorka za rame, okrenuo ga i snazno ga udario pesnicom u lice. Isprovociran napadom, Lojd je udario tog neidentifikovanog muškarca, uzvratio sa dva karate udarca Lojda u grudi, slomivši mu dva rebra. Incident se odigrao ispred osam stranih izaslanika u misiji, koji su identifikovali ljude iz crvenog automobila kao srpsku specijalnu policiju. CPJ je zabrinut i zbog napada na ekipu danske TV2 od 22. juna, od strane srpskih vojnika u blizini rudnika Glogovac. Dopisnik Neils Brinc, kamerman Henrik Gram i albanski prevodilac koji je molio da ostane neimenovan, vracali su se u Prištinu u iznajmljenom oklopnom vozilu pošto ih je vratila OVK straza na kontrolnom punktu u Glogovcu. Vozilo koje su iznajmili, bele boje, bilo je tipicno vozilo koje koriste novinari koji izveštavaju o konfliktima. Ekipa je osetila dva hica ispaljena na njihovo vozilo, što je Brinca navelo da zaustavi vozilo. Srpski vojnik u uniformi je pritrcao vozilu i uperio pušku u ekipu. Cim je Brinc podigao ruke uvis da pokaze da je nenaoruzan, vojnik je poceo da puca u automobil. Brinc je odjurio vozilo sa tog mesta. Iako niko nije povredjen, ekipa je našla tragove 21 hica na oklopnom vozilu. Kao nepristrasna organizacija za zaštitu prava svojih kolega širom sveta, CPJ protestuje na nasilnicke akcije srpskih vojnika i specijalne policije protiv novinara na obavljanju svojih profesionalnih duznosti. Infiltracija srpskih agenata, koji su se predstavljali kao novinari, u prvu medjunarodnu posmatracku misiju na Kosovu predstavlja teško kršenje bezbednosti i krši sve medjunarodne norme koje garantuju pravo novinara da se slobodno i bezbedno bave svojom profesijom. Pozivamo Vas da se setite svog obecanja Kati Marton iz CPJ-a, iz decembra 1996, da cete poštovati slobodu štampe i opšte priznata prava novinara. Sa ovim na umu, pozivamo Vas da ispitate ove incidente i preduzmete neophodne mere da sprecite ponavljanje takvih napada ubuduce. Hvala Vam na paznji. Ocekujemo Vaše komentare. S poštovanjem, En K. Kuper, izvrsni sekretar Komiteta za zastitu novinara ucini sve kako bi se na Kosovu prekinuo rat i kriza resila mirnim putem". #Kosovska kriza u sredistu razgovora ~SULEJMAN DEMIREK DOPUTOVAO U DVODNEVNU POSETU TIRANI ^Kosovska kriza u sredistu razgovora Tirana, FoNet. - Predsednik Turske Sulejman Demirel stigao je juce u dvodnevnu posetu Tirani gde ce sa rukovodstvom Albanije razgovarati o kosovskoj krizi. Kako javlja AFP, Demirela je na aerodromu Rinas docekao albanski predsednik Redzep Mejdani, sa kojim je imao razgovor u cetiri oka. Predvidjeno je da se turski predsednik sastane sa albanskim premijerom Fatosom Nanoom, a zatim i sa bivsim predsednikom Saljijem Berisom, da bi se danas obratio poslanicima parlamenta. “Kosovska kriza, koja ozbiljno preti miru i stabilnosti u regionu, bice u sredistu nasih razgovora sa albanskim vlastima. Turska i Albanija se zalazu za mirno resenje tog sukoba", izjavio je Demirel pred odlazak iz Ankare. |PREMA PISANJU TURSKGO DNEVNIKA “HURIJET"

Rugova zatrazio da se sastane s Demirelom

Ankara, Beta. - Lider kosovskih Albanaca Ibrahim Rugova zatrazio je da se sastane sa turskim predsednikom Sulejmanom Demirelom tokom njegove posete Tirani u nastojanju da obezbedi aktivniju ulogu Ankare na Balkanu i podrsku Turske za intervenciju NATO na Kosovu. Kako pise turski dnevnik “Hurijet", Rugova ce, ako dodje do susreta sa Demirelom, insistirati i da Turska utice na uklanjanje birokratskih prepreka koje usporavaju dopremanje humanitarne pomoci. Demirel je trebalo da juce putuje u dvodnevnu posetu Albaniji. “Hurijet" prenosi i izjavu zvanicnika turskog ministarstva inostranih poslova koji tvrdi da je ministar inostranih poslova Ismail Dzem pozvao Rugovu da poseti Ankaru. “Pozvali smo Rugovu da bude nas gost jer je Turska uvek bila zainteresovana za dogadjanja na Kosovu, a pre svega za zastitu legalnih prava manjina", rekao je taj zvanicnik. Predsednik Drustva tursko-albanskog prijateljstva Kamil Bitis pozvao je Tursku da od Grcke preuzme vodecu ulogu u resavanju kosovske krize. “Ocekujemo da Turska podrzi intervenciju NATO na Kosovu i nezavisnost Kosova jer ce Republika Kosovo svakako ubrzo postati realnost", kazao je on. #Draskovic: Podrska misiji OEBS u Jugoslaviji ~VUK DRASKOVIC, PREDSEDNIK SPO ^Podrska misiji OEBS u Jugoslaviji

Lider Srpskog pokreta obnove istakao da je samo odlucnom saradnjom sa svetom moguce odbraniti Kosovo

Beograd. - Srpski pokret obnove podrzava dolazak delegacije OEBS-a u nasu zemlju, jer smo mi za prihvatanje trajne misije ove organizacije i ovde i na Kosovu. Smatramo, takodje, da je prihvatanje misije Felipea Gonzalesa, kao izaslanika Evropske unije i OEBSa, kao i ostalih medjunarodnih organizacija, od ogromne vaznosti za nasu zemlju. Mi nemamo sta da krijemo od medjunarodne javnosti, sve je na nasoj strani - izjavio je juce, Vuk Draskovic, lider Srpskog pokreta obnove, na redovnoj stranackoj konferenciji za novinare. On je naglasio da je odlucna saradnja sa svetom, uz prihvatanje medjunarodnih posmatraca i konstantno nudjenje pregovora Ibrahimu Rugovi i njegovom timu, najbolji put za odbranu i suzbijanje terorizma na Kosovu. Na Kosovu i Metohiji, rekao je Draskovic, ima mesta za sve, i za Srbe i za Albance, ali nema mesta za dve drzave i dve vojske. Na ovom prostoru, ponovio je predsednik SPO, ima mesta samo za jednu drzavu - Srbiju, i za njenu legitimnu vojsku i policiju. Govoreci o platformi ove stranke za resenje kosovskog problema, Draskovic je ponovio da Kosovo i Metohija treba da dobiju autonomiju u granicama Srbije, u skladu sa najvisim demokratskim standardima Evrope i sveta. Ova autonomija podrazumevala bi cetiri stepena: lokalna samouprava opstina i gradova, pokrajinske skupstine, ucesce Albanaca u republickoj skupstini i vladi, srazmerno broju osvojenih glasova, i ucesce u saveznim organima vlasti. Komentarisuci zakljucke Ministarskog saveta, prema kojima Kosovo zasluzuje specijalni status, Draskovic je rekao: -I autnomija je vrsta specijalnog statusa. Primakov i Kinkel su jasno saopstili da je resenje za Kosovo status autonomije. Doduse, govorili su o autonomiji u okviru SRJ. Ne znam sta to treba da znaci, kada se zna da je svaki milimetar Kosova u Srbiji. Prema misljenju predsednika SPO, poslednji zakljucci Kontakt grupe pokazuju da se polako menja odnos prema Srbiji i da nece biti tolerisanja ekstremnih zahteva za promenom granica na Balkanu, koji dolaze sa albanske strane. Podsecajuci na nedavnu izjavu britanskog premijera Tonija Blera, “da je u redu da ljudi razliclito misle, ali nije u redu da neko puca na britanske vojnike", Vuk Draskovic je izrazio nadu da ce se britanska vlada drzati istih kriterijuma i kada je rec o Kosovu. -I nasi vojnici i policajci su svakodnevna zrtva teroristicke gerile. Drzava i zakon se moraju odlucno braniti legitimnim sredstvima - ponovio je Draskovic.

S.M.

{Ne znam ko je Vojin Djukanovic Komentarisuci izjavu Vojina Djukanovica, potpredsednika DPS, da SPO nece dobiti poziv za ulazak u Saveznu vladu, jer je to “neozbiljna stranka", Draskovic je rekao: -Ne znam ko je taj covek, mada mi je prezime poznato. Verujem da on ne tumaci zvanicne stavove DPS i da on nece uticati na to ko ce biti u Saveznoj vladi a ko ne. Ne moze se sa 150.000 osvojenih glasova odredjivati ko ce biti zastupljen u vladi. Draskovic je dodao da njegova stranka nije dobila nikakav poziv za konsultacije o rekonstrukciji Savezne vlade. } #Pre tacno godinu dana Milosevic izabran za predsednika SRJ ~PRE TACNO GODINU DANA SLOBODAN MILOSEVIC IZABRAN ZA PREDSEDNIKA SRJ ^Jos “samo" cetiri godine
Raskorak izmedju reci i dela: Predsednik
SRJ Slobodan Milosevic u Saveznoj skupstini
prilikom polaganja zakletve
FOTO: N. Stojanovic
Beograd. - Danas se navrsava tacno godinu dana od kako je, 15. jula 1998. godine, Slobodan Milosevic postao predsednik Savezne Republike Jugoslavije. Na najvisu funkciju u federaciji Milosevic se, podsetimo, popeo gotovo “na prepad". Unapred najavljenim dnevnim redom skupstinskog zasedanja, naime, poslanici oba doma saveznog parlamenta trebalo je tog utorka samo da utvrde listu kandidata za poziciju predsednika SRJ. Odluka je, medjutim, iznenada promenjena, tako da se, nakon jednocasovnog odlaganja pocetka sednice, prouzrokovanog konsultacijama poslanika u to vreme zvanicno jedinstvene crnogorske Demokratske partije socijalista, pristupilo glasanju koje je izneverilo noga ocekivanja. Poslanici crnogorske vladajuce partije, uprkos brojnim prethodnim kritikama na racun dotadasnjeg predsednika Srbije, uredno su na glasackim listicima zaokruzili ime Slobodana Milosevica, cime je izbegnuta “drama" o kojoj se danima kalkulisalo. U Vecu gradjana Milosevic je, tako, dobio (simbolicnih?) 88 glasova podrske, a u Vecu republika 29. “Slobodan Milosevic je garant politike mira i stabilnosti na Balkanu i u regionu", rekao je, izmedju ostalog, Milutin Stojkovic, sef poslanickog kluba SPS, obrazlazuci predlog da se predsednik Srbije “prekomanduje" na federalnu funkciju. “Izbor predsednika Milosevica doprinece da SRJ jaca, da se razvija kao demokratska, ekonomski i kulturno razvijena zemlja i zemlja prosperiteta", prognozirao je Milomir Minic, predsednik Veca gradjana Savezne skupstine. Bilo je, medjutim, i drugacijih misljenja o jedinom predsednickom kandidatu: “Za zelen bor da se uhvati - osusio bi se. ’Zelen bor’ je bila Srbija - pod njegovom vlascu upropascena - i moralno, i ekonomski, i socijalno. Sada je taj ’boric’ Jugoslavija. Hocete li jos jednom da probamo i taj mali ’zeleni boric’ jos jednom damo u ruke nekom u cijim rukama su se mnogo zeleniji i mnogo veci borovi osusili", upozorio je Zoran Djindjic, predsednik Demokratske stranke, jedan od onih koji su se nameravanom postavljenju bezuspesno usprotivili. “Bombardovan" starim cipelama gradjana koji su proslog leta jos imali snage da se bune, u pratnji porodice (sin Marko je tu priliku iskoristio da promovise novu boju kose) Milosevic je novu duznost preuzeo vrelog 23. jula. Uselivsi se u novu dedinjsku rezidenciju, potom je posmatrao/rezirao (nepotrebno precrtati) nekoliko krugova predsednickih izbora u Srbiji, ulazak radikala (koje su, nesto ranije, njegovi najblizi saradnici nazivali fasistima) u Vladu Srbije, sve veci sukob na relaciji Srbija-Crna Gora, novo vrtoglavo ekonomsko propadanje, tragicnu eskalaciju krize na Kosovu, “ubistvo" Univerziteta... I sve to za samo godinu dana najavljenog “jacanja SRJ" pod Milosevicem. Nove velike “pobede", ma kako zastrasujuce zvucalo, nejverovatnije tek slede, jer, prema Ustavu, mandat predsednika SRJ traje pet godina.

V. Didanovic

#Banjaluka pred sankcijama ~HANS SUMAHER, ZAMENIK VISOKOG PREDSTAVNIKA MEDJUNARODNE ZAJEDNICE ZA BIH ^Banjaluka pred sankcijama

Mogu se uskoro ocekivati sankcije Banjaluci. Velika je opstrukcija povratku izbeglica od strane “tvrdolinijasa"

Sarajevo, Beta. - Zamenik Visokog predstavnika medjunarodne zajednice u BiH Hans Sumaher izjavio je da nije zadovoljan primenom zakljucaka Banjalucke konferencije o povratku izbeglica i najavio sankcije za Republiku Srpsku zbog izostanka saradnje u resavanju brojnih problema povratka. U intervjuu za jucerasnji broj sarajevskog “Dnevnog avaza" Sumaher je kazao da su rezultati vlade Milorada Dodika u vezi sa povratkom izbeglica i raseljenih osoba u RS razocaravajuci. “Mi cemo nastaviti sa pritiskom na njih (srpske vlasti) i vrlo brzo se mogu ocekivati sankcije Banjaluci", rekao je Sumaher. On je istakao da se medjunarodna zajednica sada usredsredila na povratak izbeglica u zapadni deo Bosanske Krajine - Banjaluku, Prijedor i Posavinu, dodajuci da su opstrukcije i otpor “tvrdolinijasa" povratku izbeglih u istocni deo RS dosta veliki. “Ima tu niz vratova koje bi trebalo polomiti i mi cemo sa tim poslom poceti", rekao je Sumaher i dodao da ured Visokog predstavnika sada “preduzima neke konkretne korake za povratak u Focu". Sumaher je podsetio da je paznja medjunarodne zajednice do sada bila usmerena na probleme povratka u Sarajevo, buduci da su “bosnjacke vlasti od pocetka snazno insistirale na multietnicnosti zemlje". Prema njegovim recima, medjutim, bosnajcke vlasti “nisu ispunile ocekivanja Visokog predstavnika" i u Sarajevo se od 3. februara, kada je usvojena Sarajevska deklaracija, vratilo 477 Srba, 365 Hrvata i 47 “ostalih". “Ovdasnji (sarajevski) funkcioneri sada svu energiju trose na medijsko samaranje ureda Visokog predstavnika", kazao je Sumaher. “Da je ta energija utrosena na primenu Dejtona, umesto na optuzbe Ureda Visokog predstavnika do danas bi se stiglo mnogo dalje u primeni mirovnog sporazuma", dodao je on. Prema njegovim recima, glavni problem povratka u Sarajevo predstavlja cinjenica da je veliki broj ljudi “zauzeo dva ili vise stanova i da se tu nista ne resava". Sumaher je rekao da je njegov ured ocekivao da ce se do 1. aprila resiti oko 500 takvih slucajeva, a do 1. jula jos 1.500, ali da su resena samo 24, jer vlasti tvrde da ne mogu naci stare vlasnike stanova. “Mi im ne verujemo", kazao je zamenik Visokog predstavnika. On je odbacio tvrdnje kantonalnih vlasti da medjunarodne organizacije “nisu zavrsile popravku ni jedne kuce", podsetivsi da je Sarajevu data pomoc od 22 miliona dolara. “To pokazuje da je medjunarodna zajednica krajnje ozbiljno shvatila vaznost povratka u glavni grad BiH i za to odvojila odredjena sredstva", rekao je Sumaher. Govoreci o sankcijama prema Sarajevu, on je kazao kako ured Visokog predstavnika nije uveo sankcije, vec su zemlje prisutne u BiH “stopirale pomoc". Evropska komisija je stopirala 15 miliona ekija, a specijalizovana americka agencija za pomoc zemljama u tranziciji USAID pet miliona dolara zbog opstrukcija povratka nebosnjaka u Sarajevo, precizirao je Sumaher. “Svaki donator, ponaosob, odlucice da li ce obustaviti planirane aktivnosti kada je Sarajevski kanton u pitanju", zakljucio je zamenik Karlosa Vestendorpa. #Vapaji za istinom o nestalim Srebrenicanima ~KOMENTAR SARAJEVSKOG “OSLOBODJENJA" POVODOM INICIJATIVE ZA FORMIRANJE KOMISIJE ZA ISTINU I POMIRENJE ^Vapaji za istinom o nestalim Srebrenicanima Sarajevo, Beta. - Inicijativa za uspostavljanje Komisije za istinu i pomirenje, koja ima nameru da utvrdi cinjenice o stvarnosti u Bosni i Hercegovini posljednjih godina, dosla je u vreme “trogodisnjice genocida nad Bosnjacima u Srebrenici", pise juce “Oslobodjenje". U komentaru tog sarajevskog dnevnika koji prenosi Onasa, ocenjuje se da istrazivanje treba poceti sa svim onim sto podrazumeva pojam Srebrenice. “Srebrenica je krvavi presek i tragicni sazetak zbivanja na ovim prostorima od pocetka sedamdesetih godina do danas". “Zrtve jos nisu identifikovane, ne zna se sudbina nestalih. Svega oko 1.400 tijela ubijenih Srebrenicana je ekshumirano, a vapaji za istinom o nestalim odjekuju uzalud. Uopstena definicija ubica ne prouzrokuje nikakve efekte. Moguce je i nuzno imenom i prezimenom utvrditi sve pocinioce zla u srebrenickom masakru", pise “Oslobodjenje". List ocenjuje da polaziste istrazivanja treba da bude i “uloga Saveta bezbednosti UN kao kolektiva, svake njegove clanice i njihovih emisara za BiH. Detaljan osvrt trazi ponasanje vojnog i civilnog dela medjunarodne misije ovde, tada i tokom celog rata" u BiH. “Bitno je ustanoviti ponasanje najodgovornijih za vlast u ratnim uslovima, od Predsednistva Republike BiH, kao glavnog civilnog organa i kolektivnog vrhovnog komandanta Armije BiH i ulogu prvog coveka tog organa i njegovih clanova, u svetlu ustavnih ovlascenja i prakticnog delovanja. U tom kontekstu je i odgovornost organa vlasti u Srebrenici". #Drzava vinovnik bede ~UPOZORENJE PREDSEDNISTVA VECA SAVEZA SINDIKATA VOJVODINE ^Drzava vinovnik bede Ni jedan od zahteva i predloga koji su Savez sindikata Vojvodine i Srbije od aprila do juna ispostavIli Saveznoj i Vladi Srbije, a koji su se odnosili na mere za povecanje proizvodnje, poboljsanje standarda zaposlenih, poboljsanje poloozaja javnih sluzbi i socijalnih kategorija gradjana, nije uvazen, ocena je Predsednisva Veca Saveza sindikata Vojvodine. Zbog svega ovoga, vojvodjanski sindikalisti su zakljucili da drzava, kako navode, “u socijalnom segmentu" ne funkcionise. Ovu svoju tvrdnju oni potkrepljuju ceinjnicom da je cena rada obezvredjena, a da u zdravstvu, primerice, nije izmenjena skoro dve godine. Uz upozorenje da je neodgovoran i neprihvatljiv odnos drzave prema penzionerima, bolesnima i deci, posto isplata penzija, naknada za bolovanja, decje dodatke i druga socijalna primanja kasne mesecima. U saopstenju koje je potpisao Svetorzar Gataric, predsednik Veca Saveza sindikata Vojvodine, navodi se da se radnici i gradjani nalaze u “zatvorenom krugu slozene i teske politicke i socijalne situacije koja traje vise godina ", a zasta nema racionalnog objasnjenja. Optuzujuci za ovo stanje Saveznu i Vladu Srbije, vojvodjanski sindikalisti juce su upozorili da radnike i sindikate “posebno iritiraju saopstenja sa sednica vlada, po kojima su u prvih pet meseci ove godine postignuti pozitivni rezultati na planu povecanja proizvodnje, standarda i stabilnosti kursa i cena." Predsednistvo Veca saveza sindikata Vojvodine, smatra da pomenutih pomaka i uspeha nema, a posebno na planu izvoza. Sindikalisti upozoravaju na efekte devalvacije, ciji su ceh plaatili radnici ciji je standard jos nizi, a proizvodnja nije uvecana, vec se mnoga preduzeca nalaze pred stecajem, a radnici ostaju bez posla. Sindikalisti su ogorceni i zbog kasnjenja mera za otkup psenice, a upozoravaju i na skok crnog kursa, a najnovije najave izmena rezima svojinske trnsformacije ocenjuju kao teren za smanjenje radnickih prava i uvecanje rizika za ulazak stranog kapitala. Na kraju, sindikalci su pripretili da ostaju pri dosadasnjim zahtevima koje su adresovali dvema vladama i da su spremni da se late svih sredstava sindikalne borbe za ostvarivanja zahteva za poboljsanje ekonomskog i socijalnog polozaja zaposlenih.

G. Dj.

#Izbeglice "ne vidi" samo Buba Morina ~IZVESTAJI O SEOBAMA STANOVNISTVA SA KOSOVA DEMANTUJU PROCENE KOMESARIJATA ZA IZBEGLICE SRBIJE ^Izbeglice “ne vidi" samo Buba Morina

Prema poslednjim javnim podacima crnogorskog MUP trenutno je u Crnoj Gori bezmalo 16.000 raseljenih osoba sa Kosova dok je vise od 10.000 izbeglo u susednu Albaniju. Predsednik romske kongresne stranke Dragoljub Ackovic, smatra da je prema Beogradu krenulo bar oko 25.000 kosovskih stanovnika

U poslednje vreme, otkad su se oruzani sukobi na Kosovu ozbiljno razgoreli, prvi covek Komesarijata za izbeglice Srbije, Bratislava Buba Morina tvrdi da u zemlji Srbiji nema lica izbeglih sa Kosova. Ne precizira ima li raseljenih, tako da moze ostati dilema, radi li se tu o terminoloskom pitanju. Ipak, Buba Morina i na ponovljena trazenja novinara da pruzi podatke o ljudima koji sa Kosova beze pred oruzanim sukobima, ponavlja - kosovskih izbeglica nema. Jednostavno - nema. Novinske reportaze ozbiljnijih domacih i stranih novinarskih imena, sa lica mesta, retko preskacu sablasni utisak prolaska kroz avetinjski pusta sela duz kosovskih - i metohijskih - drumova. Dobro, gde su onda svi ti ljudi, mora se upitati covek koji ima obe ove, suprotne, informacije? Kosovo je, kazu, imalo nekih dva miliona ljudi. Devedesetak procenata cine kosovski Albanci, a medju ostalima, razumljivo, najbrojniji su Srbi. Niti su svi Srbi mogli da sebi osiguraju odstupnicu, kupujuci imanja po ostatku Srbije, niti su svi Albanci mogli da stanu u OVK. Ni jedna procena pobunjenih albanskih oruzanih formacija ne barata sa brojkama vecim od tridesetak hiljada naoruzanih muskaraca. A gde su njihove zene, gde su im deca? Suma i oruzana borba, nikako nije “familijarni posao". Uostalom, novine su vec javljale o kolonama zena i dece koje su danima dolazile kroz bespuca u Crnu Goru. Nedavno je potpredsednik crnogorske vlade Predrag Drecun izjavio da ovaj deo zajednicke zemlje ne moze samostalno, bez asistencije medjunarodnih humanitarnih organizacija, da podnese teret tamo smestenih petnaestak hiljada “raseljenih lica". On se pozalio: - Suoceni smo sa talasom socijalnih teskoca, jer imamo dodatnih 10.000 nezaposlenih i oko 5.000 novih djaka, zbog cega nam je neophodna pomoc medjunarodne zajednice. Predrag Drecun je ostro odgovorio i na javno izrazene sumnje srpskog izbeglickog komesara, Bube Morine, povodom broja ljudi koji su pobegli sa Kosova u Crnu Goru: “To sto ti podaci ne odgovaraju Morini i politici koju ona predstavlja, je nekorektan odnos prema jacanju integriteta SRJ". Prema rezultatima junske posete Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji, Rozajama, Plavu i Ulcinju, gde su bili u kolektivnim izbeglickim centrima, pozivajuci se na podatke podgorickog UNHCR, u Crnoj Gori sredinom juna je bilo smesteno 7.826 izbeglih kosovskih Albanaca, 931 kosovski Crnogorac i 1.245 Srba. Ovaj izvestaj Helsinskog odbora napominje da je uglavnom rec o zenama i deci (bilo je porodjaja i na putu), koji su smesteni u losim uslovima, a pesacili su uglavnom nocu, jer danju nisu smeli zbog helikoptera koji nadlecu “granicno podrucje Srbije i Crne Gore". Naime, policija mnoge ljude grubo vraca sa kontrolnih punktova na kojima ih uhvati, a ocevici tvrde da su policajci prema muskarcima izuzetno grubi, sve do prebijanja kundacima. Tvrdi se da se na tim kosovskim policijskim kontrolnim punktovima moze od policajaca cuti da “ukoliko ginu srpska deca na Kosovu treba da ginu i albanska". {Drzava kao dom sveobuhvatni Podaci crnogorskog MUP od 8. jula, kojima barata UNHCR, govore o 15.800 raseljenih lica sa Kosova u Crnoj Gori. UNHCR navodi i podatak o 10.231 izbeglici u susednoj Albaniji. Na pitanje o podacima za Srbiju, sluzbeniku UNHCR u Beogradu se otme da o tome "blage veze nemaju". Razlozi, osim onih politickih, o kojima u UNHCR ne govore, delom pokrivaju i onu "terminolosku zavrzlamu" s pocetka ove price: u istoj drzavi covek ne moze da bude izbeglica. Moze da bude "raseljeno lice", ako bas mora. A u Srbiji, kazu upuceni, vlasti smatraju da ne mora. Pominju razlicite slucajeve vracanja ljudi na Kosovo. Tako je nedavno policija iz Pozarevca na Kosovo vratila pun autobus ljudi koji su tamo dosli trazeci mir i sigurnost. } Muskarci, Albanci su, kao izbeglice u manjini, a prema izvestaju Helsinskog odbora oni uglavnom “prate svoje porodice do Crne Gore, posle cega se vracaju da cuvaju kuce". Izbegli u Rozaje i Plav su uglavnom dosli iz Peci i Decana i okoline. Kasnije se mnogi od njih “pomeraju" i u Ulcinj" zbog povremenog pojavljivanja lokalnih policajaca iz Decana, koji ih prepoznaju". Strah od vojske, policije i drugih uniformisanih i naoruzanih ljudi je veci deo intervjuisanih u Crnoj Gori i odveo sa Kosova. Crnogorski Crveni krst je krajem juna sastavio dve strukturalne analize izbeglih lica sa Kosova. U jednoj se, pored mesta smestaja, bavi dobnom i polnom strukturom, a u drugoj vrstom smestaja i nacionalnom strukturom nevoljnika. Recimo, od 11.153 lica smestena u dvadeset i jednoj crnogorskoj opstini (tek tri su bez Kosovara), Albanaca je 7.000; Muslimana 2.072; Crnogoraca 745; Srba tek 53, a ostalih 1.283. Najvise izbeglih je registrovanih u Ulcinju (3.286), pa u Plavu (2.855) i u Rozajama (2.198). Nijednoga nema u Cetinju, Tivtu i u Zabljaku. Rozaje, Plav i Ulcinj su kod rodjaka smestili najvise ljudi - 2.157; 1.991 i 1.780. Druga evidencija crnogorskog Crvenog krsta pokazuje relativno ujednacen musko-zenski odnos izbeglica. Od ukupno 11.144 izbeglih, zenskih je 5.782, a dece do 18 godina je 6.369. Preko 60 godina je 562 izbeglih, a ostali su u zreloj dobi. Ako je u Crnu Goru, prema Dragoljubu Ackovicu, predsedniku Romske kongresne stranke, prebeglo oko 1.500 pripadnika romske kosovske populacije, a u Beograd je pobeglo oko 2.500 Roma, moguce su vec neke grube procene za Srbiju. Dakle, ako u Crnoj Gori, po poslednjim verifikovanim podacima postoji ukupno petnaestak hiljada “novih stanovnika", to bi mozda moglo da znaci da je u pravcu Beograda krenulo bar oko 25.000 kosovskih stanovnika. Uzgred, Ackovic u razgovoru za izbeglicki “Odgovor" napominje da je i preostalih petnaestak hiljada Roma spremno za odlazak, procenjujuci da dvadesetak hiljada izbeglih Srba sa Kosova nije realan broj: “Mislim da je cifra mnogo veca". Ali, za Srbiju, egzaktni podaci se jos uvek cekaju. Za to, cini se, ipak nesto u politickoj sferi mora da se “prelomi". Zato se i ceka na stvarne podatke.

Vukan Simonovic

{Medju izbeglicama najvise Albanaca UNHCR je napravio svoju evidenciju vremenske dinamike kretanja izbeglih, koja pokazuje ukupan broj od 10.897 izbeglih. Nepodudarnosti ukupnih brojeva ocigledno pokazuju vreme evidentiranja. Izmedju kraja aprila i 18. maja, zabelezena je brojka od 1.380 lica, u nedelji od 19. do 24. maja - 818 lice, a niko nije uspeo da sa Kosova u Crnu Goru udje 30, 31. maja i 1. juna. Otada brojevi rastu do 6. juna (711), a onda lagano padaju sve do 13. juna kada je ponovo visok (736), onda ponovo pada na oko 250 izbeglih dnevno, da bi ponovo 19.-21. bio visok broj: 736 izbeglih. I 26-28. juni beleze cifru od 678 lica. I ovde je Albanaca najvise (5.026), Crnogoraca 1.934, Muslimana 1.708, ali Srba ima 1.668. “Ostalih" - tek 561. Najvise je zrelih muskaraca (5.317), najmanje starih (137). Zena je izmedju 25. aprila i 28. juna bilo 2.923, a dece 2.516. } #Letopis ~LETOPIS ^Zvuk trube

Gradjani najvise poverenja imaju u vojsku i policiju. I kondukteri i postari bi dobro prosli: em imaju uniformu, em se ne bave politikom na ocigledan nacin

Dragoljub Zarkovic

Najnovije ispitivanje javnog mnjenja koje je sproveo “Mark plan" izbacuje rezultat dostojan zemalja u kojima vlada neka vojno-policijska hunta. U anketi, naime, gradjani Srbije tvrde da najvise veruju vojsci i policiji, kad je o institucijama rec. U ozbiljnim vojnim huntama gradjani su anketarima govorili to isto, a samo Bog zna sta su mislili. U nas je sve drugacije: na vlasti nije vojna hunta (o policijskoj drzavi u tragovima moze se govoriti) ali glavni apsurd je u sledecem - ovde gradjani ne lazu. Srbi zbilja najvise veruju vojsci (47,3 odsto) i policiji (31,3). Da li ovi rezultati treba bilo koga da iznenade i da li nekoga mogu da uplase? Tolika vera u VJ, “ostatak zaklane JNA", vojske koja je izgubila sve ratove u kojima, jelte, nije ucestvovala, rimuje se s onom pesmom o tome kako Srbin ide rado u vojnike, iako svi znamo da to, kao prvo, nije prirodno, pa, dosledno tome, nije ni tacno. Ti sto imaju veru u VJ nalaze se, po pravilu, s ove strane kasarnske zice, a s vojskom nemaju kontakt ni po delegatskom principu: ako su im deca sada tamo ne verujem da bas mirno spavaju. Verovatno je procenat poverenja u policiju nizi od onog koji je zaradila vojska, zato sto gradjani o stanju u vojsci vise slute, a o stanju u miliciji vise znaju, ili, barem, znanja sticu i na sopstvenoj kozi. Naime, dok se VJ trenira na ogranicenom broju regruta, policija ima siroku narodnu bazu. Ali, rezultat nikako nije iznenadjujuci: kad se vojska i policija uporede s drugim institucijama drustva onda zbilja izgledaju dostojne uvazavanja. Kao prvo, imaju uniforme sto asocira na nekakav red. Verujem da bi i zeleznica i posta, zahvaljujuci kondukterima i pismonosama, bez obzira na kasnjenje vozova i penzija, bile kao institucije visoko rangirane da su bile na listi mogucnih odgovora, a siguran sam da bi bolje prosle od skupstina, vlada, univerziteta, crkve (bez obzira sto su i ovi uniformisani) i ostalih... Drugo, i najvaznije, ne bave se politikom na nacin vidljiv anketiranim gradjanima, koliko je to u opisu posla drugih drustvenih institucija. Zgadjenost politikom, dakle, makar podsvesno implicira ideju da stranke i " sve to" nisu u skladu sa principima srpske sabornosti, pa obicnom svetu najbolje izgledaju oni koji lezu i ustaju na zvuk trube. Ljudima se cini da su od politike videli samo zlo, a to je stvar koje bi trebalo svi podjednako da se plasimo. (Autor je direktor nedeljnika "Vreme") #Komentar: Poverenje na veresiju ~ ^Poverenje na veresiju

Mihal Ramac

Politicar koji u Srbiji uziva najvece poverenje zove se, naravno, isto kao i onaj kojeg je Dobrica Cosic onomad proglasio najvecim srpskim drzavnikom posle Nikole Pasica. Ovo proizlazi iz istrazivanja javnog mnjenja cije rezultate je u tzv. Medjunarodnom pres centru obznanila jedna agencija uredno registrovana za te (Miloseviceve) poslove. Ako korisnik ove infomracije nije obavesten do kraja, na kraju sledi da je najgledaniji Prvi program RTS, a najslusaniji - Prvi program Radio Beograda. Da je objavljeno sve sto su istrazivaci nasli, ne bi bilo dvojbe ni oko imena najvoljenije zene odnosno supruge, najljubljenijeg sina i najdraze cerke. Svaka agencija koja dobije priliku da rezultate svojih istrazivanja saopstava u MPC i pre propitivanja naroda zna ko je najomiljeniji. Radi toga, uostalom, i postoji MPC i agencije cija navodna istrazivanja dobijaju prvo mesto u najgledanijim i najslusanijim emisijama. Cena nije vazna, jer se davno obezvredjena sala u pomenutoj instituciji ionako iznajmljuje na veresiju. Platice, kad-tad, naivci. Drugim recima, narod. Ko pamti Rumuniju s kraja osamdesetih, prisetice se kako se u to vreme zvao najdrazi sin rumunskog naroda. Oni s duzim pamcenjem prisetice se i imena njegovog sina i cerke, a svakako i najmilije drugarice svih tadasnjih Rumuna. Ali, ovo je prica o nama. Dezurni partijski propagandisti su, gle cuda, procenili da upravo u ovom istorijskom trenutku ne bi bilo zgoreg podsetiti javnost na nesto sto se podrazumeva. Ne treba sumnjati da partijski propagandisti imaju istancan sluh za te stvari. Jeste da im kasni plata, ali oni i ne zive od nje. Oni zive samo dotle dok njihovi nalazi dobijaju udarno mesto u udarnim emisijama. Politicara koji uziva najvece poverenje sto se tice, on je ocigledno smislio neko istorijsko resenje za Kosovo i priprema se da ga saopsti svom voljenom narodu. Uostalom, u pomenutom istrazivanju se, eto jos jednog iznenadjenja, navodi na narod najvecim smatra upravo kosovski problem. Plate i penzije ga ne zanimaju kad je na dnevnom redu istorija, odnosno najskuplja rec jeftinog drzavnog stihoklepca. Ko pamti Rumuniju s kraja osamdesetih, mnogo pamti... #Komentar: Sistematsko unistavanje svesti o pravu na srecu ~POSLEDICE IRACIONALNOG BARATANJA SUDBINOM BALKANSKOG DRUSTVA I KULTURE ^Sistematsko unistavanje svesti o pravu na srecu

Jelena Djordjevic

Negde u buducnosti, ako ikada nase drustvo krene normalnim istorijskim tokovima, bice neophodno sprovesti podrobno i ekstenzivno istrazivanje o prirodi nase kulture kao kulture koja neprekidno radja i obnavlja jedan isti model - destrukciju. Pogledamo li nasu istoriju poslednjih sto godina, ona predstavlja diskontinuirani sled politickih obracuna, mrznji, ubistava, poricanja, osvete - od nasilnih smena dinastija do bratoubilackog rata. Svaka nova konstelacija vlasti rusi sve sto je prethodno stvoreno, nasa istorija pocinje uvek iz pocetka na rusevinama prethodnog. Negde politicka sujeta vlastodrzaca nije toliko velika kao u primitivnim drustvima koja zamisljaju sopstveni svet kao jedini, a vladaoce kao bogove cija je uloga da ex nihilo stvore svoj poredak. Istorija kao vecito vracanje i mitski dozivljaj stvarnosti cine da su ideje kontinuiteta, izgradnje, napretka, kritickog preispitivanja u cilju stvaranja boljeg, i najzad ideja “prava na srecu" potpuno van vidokruga danasnjih stvaralaca istorije. Te ideje kao primarne ideje modernizma nisu ni okrznule zemlje na brdovitom Balkanu, mi smo nuznoscu stalnog i neprekidnog obnavljanja istog primitivnog mentaliteta bili i ostali van istorijskih tokova. Stavise, ucvrscivanje nacionalnog identiteta podrazumevalo je i podrazumeva, narocito danas, da se ideje modernizima tumace kao posast i satanska rabota otpadnicke materijalisticke civilizacije Zapada ciji sporadican uticaj na pojedince nuzno od njih stvara izdajnike, neprijatelje naroda, prodane duse koje kvare cistotu srpskog arhetipa i nacionalnog bica jednom zauvek stvorenog u mitskom stereotipu. [ Ucvrscivanje nacionalnog identiteta podrazumevalo je i podrazumeva, narocito danas, da se ideje modernizima tumace kao posast i satanska rabota otpadnicke materijalisticke civilizacije Zapada ciji sporadican uticaj na pojedince nuzno od njih stvara izdajnike, neprijatelje naroda, prodane duse koje kvare cistotu srpskog arhetipa i nacionalnog bica jednom zauvek stvorenog u mitskom stereotipu ] A istorizam, medjutim, posmatran u granicama stvarnosti, krci put svakojakom voluntarizmu koji postaje usud naseg permanentnog stradanja. U ovoj sredini nisu ideje toliko odgovorne za to stradanje koliko personalizacija tih ideja sto drugim recima znaci da u drustvu u kom ne vladaju principi, vladaju pojedinci koji uzimaju pravo da svoje interese izdignu na nivo principa. Problem je sto ti interesi cesto mogu biti i jesu plod izopacenosti, sujete, slabosti, osvetoljubivosti i bog zna cega jos, sto dovodi do toga da nasa istorija predstavlja istrazivanje, a danas bahato ispoljavanje samovolje pojedinaca cija je uloga pre svega da iskoriste vlast u vlastite svrhe, nemajuci ni za trenutak u svesti misao o “opstem dobru" i racionalnom usmeravanju dustva. Ono sto je narocito karakteristicno za ovaj sveobuhvatni voluntarizam je da on ne odgovara ni pred kim, da ne postoji nijedna institucionalna prepreka ispoljavanju samovolje, s obzirom da institucije u takvom poretku nisu institucije sistema, vec licni posed vlasti. Istorijski narodi vekovima grade institucije upravo iz tog razloga stajuci na put nepredvidljivosti, kvarljivosti i destruktivnosti covekove prirode. Zakoni i institucije ne postoje samo zato da bi se obuzdao “puk" i uveo red i poredak medju masama, vec i da bi se obezbedila kontrola nad opasnom samovoljom vlastodrzaca koji umeju drustvo kojim vladaju da dovedu do haosa i propasti. A istorijska drustva nisu svesna te opasnosti. U njima je unistenje i propast uslov nekog novog radjanja, destrukcija je modus vivendi novih vlasti. U nasoj novijoj istoriji gotovo u cistom obliku ispoljava se naklonost ka destrukciji - ona je sveobuhvatna i totalna. Ne postoji jedan segment zivota koji nije dotakla: vrednost, koliko-toliko oformljene klase, mlade generacije, kulturu, grad, selo, institucije, ljudsku nadu, smisao zivota, natalitet. U nasem drustvu radi se o sociocidu, to nije rasulo i kriza, to je svesno unistavanje samog tkiva drustva. Destrukcija za sobom ostavlja pustos na cijem pepelu pocinje da buja zivot kriminala, amoralnosti, osvetoljubivosti, zakon proste sile, autoritarnost svih vrsta. Sve sto je ikada stvoreno kao vrednost ponisteno je, izigrano, preokrenuto u laz, obesmisljeno metodama proizvodnje neprijatelja, relativizovano do granice apsurda. [ U nasem drustvu radi se o sociocidu, to nije rasulo i kriza, to je svesno unistavanje samog tkiva drustva. Destrukcija za sobom ostavlja pustos na cijem pepelu pocinje da buja zivot kriminala, amoralnosti, osvetoljubivosti, zakon proste sile, autoritarnost svih vrsta. Sve sto je ikada stvoreno kao vrednost ponisteno je, izigrano, preokrenuto u laz, obesmisljeno metodama proizvodnje neprijatelja, relativizovano do granice apsurda ] Odrzanje kontinuiteta je najveca opasnost za autoritarnu vlast, ona sebe hrani pepelom spaljenog. Pozivanje na praznike iz perioda komunisticke proslosti, stvaranje legitimiteta na ideji “sukcesije", prica o kontinuitetu komunisticke ideje o srecnoj buducnosti svih drustvenih klasa je puka igra i zavodjenje neukih. Ovde se samo radi o prostom ispoljavanju vlasti u cilju realizacije licnih, prevashodno ekonomskih interesa. Nema tu nigde principa i ideja, u pitanju je gola borba za sto bolji opstanak i zato u ovom casu samo vlast i mafija dobro funkcionisu. Autoritarna vlast ima neogranicena sredstva za ispoljavanje sile, jer nije nicim ogranicena. Zakoni su svakako jedno od najmocnijih sredstava sprovodjenja volje politickih elita: oni regulisu sve oblasti zivota, narocito one u kojima vlast nalazi svoj interes. Nista tako dobro ne govori u prilog pomenutom bezumnom unistavanju kao novi Zakon o univerzitetu koji ne samo nominalno, vec po nacinu kako je poceo da se sprovodi pokazuje da je opet na snazi stvaranje ex nihilo da je njegov cilj ne samo ukidanje autonomije Univerziteta nego poricanje svih njegovih vitalnih energija i principa na kojima je stvoren. A sve to da bi se izaslo u susret volji i zeljama pojedinaca. Koncipiran prema tim zeljama, Zakon je kao i sve ostalo u nasem drustvu garant samovolje i svakojakog voluntarizma. Nije u pitanju nikakvo uvodjenje reda, vec ponovo izrazen nagon za destrukcijom. Nije u pitanju samo uklanjanje politickih neistomisljenika, vec ukidanje tradicije i obicajnog prava Univerziteta, bespotrebno i nicim obrazlozeno prestruktuiranje i ukidanje katedri, stvaranje atmosfere straha, rastakanje kohezije intelektualne i naucne zajednice, razbijanje kolegijalnosti i obesmisljavanje obrazovanja. Davanje prava drzavi i njenim eksponentima na Univerzitetu da kroje fakultete po svojoj volji pruza mogucnost svemu i svacemu. Koliko god je Zakon zeleo da ogranici autonomiju Univerziteta i relativnu slobodu kreiranja nastavnih planova i izbor kadrova, dakle koliko god mu je cilj da usmeri i obuzda, podredi i ogranici “puk", dao na volju pojedincima da se u punom zamahu izivljavaju na zamisljenim neprijateljima u svojoj sredini. [ Odrzanje kontinuiteta je najveca opasnost za autoritarnu vlast, ona sebe hrani pepelom spaljenog. Pozivanje na praznike iz perioda komunisticke proslosti, stvaranje legitimiteta na ideji "sukcesije", prica o kontinuitetu komunisticke ideje o srecnoj buducnosti svih drustvenih klasa je puka igra i zavodjenje neukih. Ovde se samo radi o prostom ispoljavanju vlasti u cilju realizacije licnih, prevashodno ekonomskih interesa. Nema tu nigde principa i ideja, u pitanju je gola borba za sto bolji opstanak i zato u ovom casu samo vlast i mafija dobro funkcionisu. ] Istina, nacin na koji je Zakon koncipiran govori da se radi o direktivnom upravljanju, o komesarskoj ulozi novih vlasti sto, naravno, podrazumeva apsolutno postovanje zelja vlade ili pojedinaca u njoj. Medjutim, paradoks lezi u tome sto i sama vlada, pa time i njeni eksponenti na univerzitetu ne odgovaraju nikome i ni pred kim, najmanje pred istorijom. Drzava, to su oni. Dakle, personalizovana interpretacija zakona, licne i pojedinacne zelje bice nacin sprovodjenja Zakona. U uslovima bahate samovolje zakon nije ogranicavajuci normativni akt za sve, vec samo za one koji su, iz sasvim drukcijih pobuda nego sto je dobrobit Univerzieta, izabrani da budu objekti sprovodjenja normativa. Zato je moguce da na nekim fakultetima, samo nekoliko dana od pocetka sprovodjenja Zakona dekani traze preispitivanje svih zvanja, cak i zvanja ljudi koji su proveli ceo vek na fakultetu i obelezili nasu kulturu i nauku. Zato je moguce da se na udaru nadju neophodne katedre kao sto je Katedra za Opstu knjizevnost na Filoloskom fakultetu koja je decenijama slovila za jedno od najelitnijih mesta za skolovanje ne samo knjizevnih kriticara i teoreticara knjizevnosti, vec svih onih koji su o stvarima umetnosti, a i drustva ucili da misle na osnovu najvisih dometa teorijske i esteticke misli nase civilizacije. Nepodobnost je, dakle, cisto politicka, a potreba da se menja sve sto se za trenutak ucini potrebnim, jos jedan je, mozda odlucujuci korak u destrukciji svega sto je do sada predstavljalo vrednost i tradiciju, ali ne onu koju prema svojim potrebama stvara politika, vec onu nepozeljnu, subverzivnu tradiciju koje se ona nominalno gnusa, a u stvari, pribojava. Na praznom papiru moguce je ispisati bilo kakve sadrzaje, zato je bio potreban jos jedan, odlucujuci cin destrukcije uma. Erih From je u svom sjajnom radu o anatomiji destruktivnosti analizirao nacin funkcionisanja “nekrifilnog" karaktera i posledice koje moze da ima ovakva struktura licnosti ukoliko joj se u ruke preda neogranicena vlast. Tada opsesija smrcu i destrukcijom kao individualno obelezje nadilazi pojedinacnu sudbinu i postaje modus vivendi politike i kardinalno obelezje odredjene kulture. Bojim se da je kod nas na delu nekrofilna politika, iracionalno baratanje sudbinom drustva i kulture kome se mora suprotstaviti jaci nagon, nagon zivota i opstanka. Ali, ne u vidu pukog prezivljavanja, nego kao istinsko saznanje o nuznosti ocuvanja vrednosti i svesti o pravu na srecu. (Autor je vanredni profesor na Defektoloskom fakultetu u Beogradu) #Po sto puta ~ ^Ljudi zabe

Pise: Bojana Lekic

Najnovije istrazivanje javnog mnjenja jedne od ovdasnjih agencija koje je izmedju ostalog obuhvatilo i slusanost radijskih stanica, pokazalo je da je Radio B92 najslusanija stanica u gradu i uprkos tehnicki ogranicenoj cujnosti u unutrasnjosti - druga po slusanosti u Srbiji. Ako ste pomislili da koristim ovu priliku da ishvalim Kucu koju osecam kao svoju, verovali ili ne, gresite. Namera mi je, stavise, sasvim drugacija. Ma koliko mi je ugodno zvucalo, ovoga puta nisam poverovala tim istrazivanjima. Ne zato sto agencija nije dobro uradila svoj posao i ne zato sto ne verujem da smo zaista slusaniji od drugih. Nisam poverovala, jer jos uvek negujem naviku da saslusam one koji su nasi slusaoci. A u njihovom sve ucestalijem javljanju i nalazi se “kvaka" ove price. Naime, otkada se zakuvalo na Kosmetu, oni koji obicno zovu da hvale i kude, da predlazu ili prosto “olaksaju sebi dusu" sada zovu da bi bez ikakvih vecih elaboracija postavili samo pitanje. Najcesce “sta ima dole" ili jos direktnije “jel’ jos nase". Mada znam da je Vaske kao vojni analiticar i covek koji je u ekipi koja “duzi region" verovatno najblizi istini, trudeci se da budem ljubazna, ne iskoristim njegov opis i ne kazem im ono sto on kaze nama. Samo ih pitam zasto nas zovu da pitaju nesto sto ce ubrzo cuti ili u “Vestima" ili u nasem “Dnevniku". A onda me oni prosto “zakucaju". “Sine, nemamo vise snage. Sve je gore i gore i ne mogu vise da slusam. Ni novine ne citamo. A ipak, nekako moram da znam, pa mislim vi ne lazete. I zato ovako je najbolje - usmeno i kratko", najdirektnije mi je objasnila jedna slusateljka. Eto, zato ne verujem ni onome sto uhu godi. Posle svega sto nam se izdesavalo postala je deplasirana i prica o “pragu osetljivosti". Doslo je do dna na kome vise necemo biti u stanju da cujemo ni kad zakuca na nasem pragu. Da me utesi jedan moj drugar kaze mi da je nauci takva situacija vec odavno poznata. Ako sam ispravno zapamtila taj “fenomen" zove se “patoloska adaptacija" i studentima psihologije, na primer, egzemplarno se pokazuje u eksperimentu sa zabom. Stave je u vodu koju veoma polako, danima zagrevaju stepen po stepen tako da se jednog dana na pocetku eksperimenta zivahna zaba obari, a da toga nije ni svesna. Da li nam je to uteha? Sto smo kao ljudi-zabe zaronili duboko? (Autor je urednik Informativnog programa Radija B92) #Feljton: Srbija posle Milosevica (1) ~IZVESTAJ RADNE GRUPE ZA BOSNU AMERICKOG INSTITUTA ZA MIR (1) ^Isparila Miloseviceva "aura" nepobedivosti
Radna grupa za Bosnu Instituta za mir Sjedinjenih Americkih Drzava sastala se 25. aprila ove godine da bi raspravljala o buducnosti Srbije i Milosevicevom rezimu. Radnu grupu cine predstavnici vladinih agencija i strucnjaci za Balkan iz nevladinih organizacija, a njome predsedava bivsi ambasador SAD u Bosni i Hercegovini Dzon Menzis. Grupa se sastajala redovno tokom prosle i ove godine da bi raspravljala o primeni mirovnog sporazuma za Bosnu. Shvatajuci da Bosna ne moze da opstane kao demokratska drzava ako nije deo regiona koji je i sam stabilan i demokratski, Institut je zapoceo diskusiju o izgledima za politicki i ekonomski razvoj na celom Balkanu. Cilj Instituta nije da postigne konsenzus unutar grupe, vec da istrazi sva pitanja i opcije. Stavovi izneseni u ovom izvestaju, sacinjenom u junu, nisu obavezno i stavovi Instituta za mir Sjedinjenih Drzava, koji ne zastupa odredjenu politiku.
Nedavni dogadjaji na Kosovu su ponovo u prvi plan doveli presudnu ulogu Srbije, pojacavsi cinjenicu da se mir na Balkanu u velikoj meri zasniva na potezima Beograda i demokratizaciji Srbije. Sto se vise ovaj proces odlaze, povecava se verovatnoca da promena politicke vlasti u Srbiji bude traumaticna i nasilna za Srbiju i da potrese ceo region. Zeleci da spreci dalje ugrozavanje srpskog naroda, ucesnici radne grupe su odlucno predlozili programe za uvodjenje demokratije, pluralizma i stabilnih institucija u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Ucesnici su na sastanku izrazili veliku podrsku narodu Srbije, s nadom da ce svi gradjani SRJ uskoro uzivati u blagodetima i u slobodi koju omogucavaju otvorena, demokratska drustva. Rasprava o Srbiji je zato bila zasnovana na pretpostavkama da je:1) politicka evolucija Srbije presudna za stabilnost balkanskog regiona i da je, zbog toga, znacajna za Sjedinjene Drzave,2) da politika SAD mora vise da se koncentrise na Srbiju u kontekstu regiona i,3) da Zapad mora manje da se osloni na Milosevica, a vise na strateske ciljeve, kao sto je ubrzavanje prelaska Srbije u demokratiju. |Politicka i ekonomska katastrofa Iako je Slobodan Milosevic i dalje vodeci nacionalni politicar u Saveznoj Republici Jugoslaviji, ucesnici su se slozili da podrska njemu nije vise tako siroka i jaka kao na pocetku devedesetih. Prema istrazivanju Informativne agencije Sjedinjenih Drzava (USIA) iz marta 1998, misljenje javnosti o Milosevicu trenutno je vise nepovoljno (58 posto ispitanih) nego povoljno (39 posto). Miloseviceva "aura nepobedivosti" je isparila, narocito posle velikih protesta zbog rezultata lokalnih izbora u zimu 1996/97. Nekoliko nedavnih ubistava ljudi lojalnih Milosevicu uzdrmala su rezim, medjutim ona ne pokazuju sistematican, slozan napad na njegovu moc. Mada je, po Ustavu, slaba pozicija, mesto predsednika SRJ na kojem je trenutno Milosevic, pokazalo se kao dovoljno jaka platforma za njegovu licnu kontrolu nad kljucnim polugama vlasti: policijom, elektronskim medijima, vojskom i davanjem drzavnih dozvola i zastite. I dok tolerise relativno slobodnu i prilicno kriticnu stampu, sa oko pola ukupnog novinskog tiraza, on trenutno reaguje na svaku ozbiljnu pretnju svojoj licnoj vlasti, a sve znacajne odluke donosi sam, s malo (ili uopste bez) obzira na zakon ili ustave. U ovom trenutku, on ucvrscuje kontrolu na sirokom frontu: u Crnoj Gori, na Kosovu, u medijima i na univerzitetima. {Rat na Kosovu - bitka za Milosevica Milosevic, ne moze da igra na nacionalisticku kartu, kako bi srpsku javnost okupio za rat na Kosovu. Vecina Srba je politicki apaticna i usredsredjena na poboljsanje svojih zivota. Mnogi veruju da je Milosevic izdao njihovu stvar, time sto nije uspeo da ispuni obecanje "Velikoj Srbiji" i time sto je ostavio Srbe u Bosni i Hrvatskoj. Anketa USIA iz marta 1998. pokazala je da se vecina gradjana protivi borbi za Kosovo, posto je 45 posto anketiranih izjavilo da se protivi tome da se clan njihove porodice bori da Kosovo ostane deo Srbije, dok je 37 posto bilo za. Vecina veruje da rat na Kosovu ne bi bio bitka za dobro Srbije, vec da Milosevic ostane na vlasti. } Cvrsta valuta daje dodatnu snagu Milosevicevoj vlasti. Prosle godine, on je kupio vreme prodajom 49 procenata "Telekoma Srbija" italijanskom "Stetu" i grckom "OTE" za 1,2 milijarde dolara. I mada je vlada izjavila da ce ovaj novac biti iskoriscen za razvoj ekonomije Srbije ulaganjem u proizvodnju za izvozne programe, vecim delom tog fonda isplacene su plate i penzije upravo pred eptembarske izbore, cime je stabilizovana podrska za Milosevicevu Socijalisticku partiju i njenog komunistickog saveznika koji vodi njegova supruga. Planirane su i nove prodaje imovine, ukljucujuci prodaju drzavne kompanije za energiju.Milosevic, ciji se uspon na vlast krajem osamdesetih oslanjao na vestoj manipulaciji zabrinutoscu srpskih nacionalista oko nekada autonomne pokrajine u Srbiji, Kosova, ponovo koristi kosovsko pitanje da bi ucvrstio svoju oslabljenu politicku snagu kod kuce. On je takodje u vladajucu koaliciju u Srbiji ukljucio ultranacionalisticku Srpsku radikalnu stranku i oslabio demokratsku opoziciju, koja ne moze da formulise jedinstveni, alternativni prilaz pitanju Kosova. Milosevic je takodje devalvirao dinar, sto je bio rizican potez koji je mogao da pogodi njegov politicki polozaj u zemlji, posto su sve oci bile uprte na Kosovo. Milosevic trenutno moze da racuna na siroku podrsku Srba svojim naporima da Kosovo zadrzi u Srbiji, da slomi naoruzanu albansku opoziciju i da pruzi otpor medjunarodnoj intervenciji. |Rascepkana i demoralisana opozicija Iako je Miloseviceva vlast oslabljena, demokratska opozicija je oslabila jos vise. Iznenadjujuca snaga koju je ona pokazala tokom protesta zbog rezultata lokalnih izbora 1996/97. nestala je. Opozicija je rascepkana, dok Srpski pokret obnove Vuka Draskovica cesto podrzava rezim, uprkos tome sto Draskovic nije uspeo da izbori mesto u vladajucoj koaliciji u Srbiji. Ostale stranke demokratske opozicije (Gradjanski savez, Demokratska stranka i Demokratska stranka Srbije) bojkotovale su predsednicke i parlamentarne izbore u Srbiji prosle jeseni, pa su ih tesko demoralisali i medjunarodno prihvatanje rezultata izbora, kao i sami rezultati. Shvatanje demokratske opozicije da Zapad podrzava Milosevica pojacali su apatiju i osecaj zrtve. Sutra: Malo znakova nade {Da li je Seselj sledeci Vojislav Seselj, koji se istakao tokom ratova u Hrvatskoj i Bosni kao vodja paravojnih jedinica koje su vrsile etnicka ciscenja, javlja se kao moguci naslednik u slucaju da Milosevic padne. Mnogi veruju da je Seselj u stvari pobedio u drugom krugu proslogodisnjih predsednickih izbora u Srbiji, koji su proglaseni neregularnim, jer je rezim tvrdio da je glasalo manje od 50 posto biraca. Seseljevo prihvatanje ove odluke i njegov kasniji ulazak u vladajucu koaliciju u Srbiji, navodi na potvrdu siroko rasprostranjenog stava da je on pre Milosevicev pion nego protivnik. Uz Seselja sa strane, Milosevic je sebe ucinio prihvatljivim za medjunarodnu zajednicu. On izgleda kao nezamenljiva brana protiv ultranacionalizma. Kao inteligentnom, kompetentnom i strpljivom strategu, Seselju se ne zuri da smeni Milosevica, cija je policija i zastita pomogla radikalima u njihovim ranim danima, a i dalje im je korisna. Seselj sebe vidi kao coveka za buducnost SRJ. Kao zamenik premijera, on istice popularni nacionalisticki stav u vezi s Kosovom i stice neprocenjivo iskustvo u vladanju. Ako Seselj nekim slucajem dodje na vlast, on ce verovatno biti vise ogranicen koalicionom politikom. } #Izlozba dela Milete Prodanovica u Galeriji SANU ~IZLOZBA DELA MILETE PRODANOVICA U GALERIJI SANU ^Citati umesto provokacije

Dobitnik nagrade “Ivan Tabakovic", uspesni beogradski umetnik srednje generacije Mileta Prodanovic, predstavice ljubiteljima umetnosti svoje najnovije radove na izlozbi pod nazivom “Pohvala ruci"

Dobitnik nagrade “Ivan Tabakovic", uspesni beogradski umetnik srednje generacije Mileta Prodanovic, predstavice ljubiteljima umetnosti svoje najnovije radove na izlozbi pod nazivom “Pohvala ruci" koja ce biti otvorena veceras, u 20 casova (otvorice je akademik Ivan Antic), u galeriji Srpske akademije nauka i umetnosti. Ovo je, izmedju ostalog, najavljeno na jucerasnjoj (odlicno organizovanoj) konferenciji za novinare u galeriji SANU, na kojoj su predstavnici medija imali prilike da cuju mnostvo informacija, vezanih za postavku, kako od zamenika direktora Galerije, gospodje Gordane Harasic, tako i od samog umetnika. Podsetivsi da je nagrada “Ivan Tabakovic" ustanovljena 1984. godine po zelji Ratislave Tabakovic, udovice ovog znacajnog stvaraoca, kao i da se dodeljuje svake dve godine (iz oblasti likovne i primenjenih umetnosti, kao i prosirenih medija koji ce se eventualno pojaviti u buducnosti), gospodja Harasic je napomenula da ce na postavci biti prezentovana ulja, grafike i ambijentalne celine (sa elementima fotografije i kompjuterskih otisaka). Ona je pritom istakla da izlozena dela predstavljaju “slozen alegorijsko-citatski proces, u kojem je umetnik koristio detalje srednjevekovnih ikona, s tim sto je ipak rec o postmodernistickom, savremenom diskursu". Istakavsi da je ponosan sto je postao dobitnik nagrade koja nosi ime umetnika kojeg najvise ceni od svih nasih posleratnih stvaralaca, Mileta Prodanovic je istovremeno izrazio zaljenje sto ni dan-danas nije napravljena monografija posvecena Tabakovicu. On je podvukao da ce se na predstojecoj izlozbi naci njegovi najnoviji radovi, nastali u protekle dve godine (dela velikog formata), da predstavljaju i dva ciklusa, od kojih jedan za centralni motiv ima ruku, dok se drugi sastoji od varijacija na motiv leptira (“Na mermernim stepenicama"). Takodje, Prodanovic se vrlo konkretno osvrnuo i na vezu koja postoji izmedju nase situacije i inspracije za izlozena dela: “Nalazimo se u periodu civilizacijske regresije u kojoj zivimo - perioda, koji traje vec oko deset godina. Dogadjaji u kojima mozda nismo participirali doneli su najvecu nesrecu ovom narodu i izlozeni radovi komentaristu tu situaciju." On je podvukao i to da su izlozena dela “laicki eseji, koji koriste odredjenu ikonografiju", tako da predstavljena dela niposto ne bi trebalo shvatiti kao provokaciju, koja bi eventualno mogla da povredi necija religiozna osecanja.

I. Bizetic

{“Zastrasujuci zaborav, ugradjen u sistem" Odgovarajuci na novinarsko pitanje - komentar izjave, koju je dao prilikom urucivanja nagrade “Ivan Tabakovic" prosle godine, a po kojoj je “cast - obaveza da se zivi u drukcijoj Srbiji" (bilo je to u vreme svakodnevnih protesta, vezanih za izbornu kradju) - Prodanovic je naglasio: “Od onda do danas se ceo horizont spustio za jos nekoliko oktava nize, ali mislim da nisam izneverio obavezu da fokusiram stvari svojim stvaralastvom. Pritom, ne gubim nadu da ce jednog dana poceti poboljsanje. Umetnik ’posluje‘ sa memorijom, a karakteristika vremena u kojem zivimo jeste zastrasujuci zaborav. To je ’ugradjeno‘ u sistem, odnosno predstavlja zelju onih koji su na vlasti da se ljudi ne secaju nicega sto nije ’zgodno‘. Uostalom, bas to je jedan od motiva Pilata na mojim ovde prikazanim delima, jer vidimo kako kod nas ima mnogo ljudi koji su ’oprali ruke‘ posle svakojakih nepocinstava". } #Portret filmskog reditelja Gorana Markovica ~DRAMSKI PORTRET FILMSKOG REDITELJA GORANA MARKOVICA NA FESTIVALU GRAD TEATAR BUDVA ^Pozoriste mi je kao dom Nastavljajuci proslogodisnji program u kome je jedno festivalsko vece posveceno razgovorima sa dramskim umetnicima, Grad teatar Budva predstavio je ove godine dramski portret jednog od nasih najznacajnijih filmskih reditelja Gorana Markovica. Kao scenarista i reditelj, potpisao je filmove “Nacionalna klasa", “Majstori, majstori", “Variola Vera", “Vec vidjeno", “Tito i ja", koscenarija i rezije “Specijalnog vaspitanja", “Tajvanske kanaste", i rezija “Sabirnog centra" i “Urnebesne tragedije". - Uradio sam mnogo filmskih projekata, uglavnom se misli da su oni solidni, a osnova svih tih filmova su scenariji. Za “Nacionalnu klasu" sam, na primer, 11 puta radio scenario, na papiru sam odradio i mnogo delova svih mojih filmova, i mislim da sam tada savladao dramsko pitasanje - rekao je Goran Markovic na veceri koju su u Budvi uprilicili dramaturg Ivana Dimic i upravnik Narodnog pozorista iz Beograda, Nebojsa Bradic. - Za razliku od filma gde je autorstvo lako spojivo izmedju scenariste i reditelja, u pozoristu nije tako. Ni jedan svoj komad nisam rezirao, ni “Turneju", ni “Govornu manu", zato sto nisam mogao da se distanciram od teksta - sve sto sam o tome znao, vec sam napisao na papiru. To sto oba moja kmada govore o glumcima, pozoristu, nekom zivotu i psihologiji koja se tu odvija, razloga imaju u tome sto najbolje poznajem glumce. Po recima Ivane Dimic, glavna karakteristika Markovicevog talenta je precizan dar za dramsko pisanje, poznavanje scene iznutra, i ostavljanje vellikgo prostora glumcima da grade svoje likove i da se u njih uvek udobno smeste.

Gr. T.

#Odnos crkve prema picu i alkoholizmu ~ODNOS CRKVE PREMA PICU I AKLOHOLIZMU ^Vino je hrana - opijanje nedozvoljena strast

Crveno vino Crkva smatra hranom, a rakiju picem. Dozvoljeno je piti umereno, radi proslave pa i utehe, ali nije dozvoljeno opijati se. Nekada su svestenici zateceni u kafanama bili kaznjavani

Manastiri Srpske pravoslavne crkve (SPC) osim po neprocenjivom bogatstvu fresaka, ikona, po duhovnoj i gradjevinskoj lepoti, poznati su i po dobrim vinima i domacim rakijama koje, istini za volju , kada se jednom probaju, tesko se zaboravljaju. Proizvodnja i upotreba ovih pica ne samo da je dozvoljena vec je postala tradicija ali prema pravilima Crkve dozvoljava se samo umerena upotreba pica. Koliko je to “umereno" , SPC u svojim pravilima nigde nije precizirala osim sto kritikuje opijanje. U srpskoj Patrijarsiji kazu da, za razliku od rakije, Crkva vino i ne smatra picem vec hranom. Na Svetoj Gori kaludjerima je tokom Velikog posta dozvoljeno da vise nego u druge dane piju vino upravo zbog toga sto se ono smatra hranom. Crveno vino ima posebnu simboliku u hriscanstvu. Hristos je, prema predanju, na Tajnoj veceri vino pretvorio u krv kao simbol zivota. Zato se crveno (ili crno) vino , osim uz jelo, koristi pri skoro svim crkvenim obredima, na slavama, sahranama i u svecanim prilikama. Iako nigde u svetim knjigama nije precizirano koja je to dozvoljena manastirska mera, odnosno kolicina vina i rakije za pice , u Patrijarsiji kazu da se mora odrzati trezvenost. Vazno je ne opijati se i voditi racuna o tome da uzimanje pica ne predje u strast bez koje se ne moze. Da li ce se neko opiti ili ostati trezan, ne zavisi samo od kolicine alkohola vec i od individualnih kapaciteta kako svetovnih, tako i crkvenih licnosti. Zato je, verovatno, tesko odrediti meru u kolicini pica koja se smatra dozvoljenom, vec se meri po posledicama koje pice ostavlja. U SPC, medjutim, potsecaju da je Sveti arhijerejski Sabor 1892. godine doneo odluku kojom se svestenicima zabranjuje ulazak u kafane, restorane i hotele u mestu u kome zive. Tom odlukom bile su predvidjene i sankcije za svestenike koji je prekrse. U slucaju da jednom prekrse odluku Sabora kazna je iznosila 50 dinara. Ako svestenika po drugi put zateknu u kafani, kazna je bila 100 dinara, a ako je zatecen i po treci put, mogao je biti i rascinjen. Izuzetak od ovog pravila bio je ukoliko se svestenik nalazi na putu. Vremenom se na ovu odluku Sabora zaboravilo, ona se danas vise ne primenjuje, a umesto zabrana i kazni, postalo je uobicajeno da se svestena lica vidjaju u lokalima, pa cak i da kafice i kockarnce osvestavaju. Samo po sebi pice, bilo ono vino ili neko drugo, nije i ne moze biti greh i ne kaze se slucajno da nije zlo ono sto na usta ulazi vec ono sto iz njih moze izaci. To , naravno, ne zavisi samo od pica, pa ni od kolicine pice koja se uzima.

J. Kocijan

{Cudotvorna ikona leci od pijanstva U listu SPC “Pravoslavlje" nedavno je objavljeno kako se u Rusiji, prvi put posle boljsevickog prevrata obnavlja tradicija pokreta trezvenjaka . “U Peterburgu, pri jednoj velikoj firmi, pre nekoliko meseci osvecen je hram posvecen cudotvornoj ikoni Majke Bozje. Ikona se zove - Neispijena casa, potice jos iz 1878. godine i veruje se da izbavlja od greha pijanstva.", navodi se u “Pravoslavlju" i dodaje da je pri hramnu osnovan klub Budnost koji pomaze alkoholicarima da se vrate u normalan zivot.U Patrijarsiji potsecaju da je u i Kraljevini Jugoslaviji do Drugog svetskog rata delovalo Drustvo trezvenjaka koje je osnovao Jovan Kujacic, lekar iz svestenicke porodice. } #Reprizirane pretnje radikala ~ZDENKA TODOROVA, PREDSEDNICA HELSINSKOG ODBORA ZA ZASTITU PRAVA BUGARSKE MANJINE U JUGOSLAVIJI ^Reprizirane pretnje radikala

U udarnom terminu lokalne RTV “Caribrod", u ponedeljak je ponovljeno saopstenje lokalnog odbora SRS u Dimitrovgradu, kojim predsedniku Demokratskog saveza Bugara i njegovim sledbenicima prete iseljavanjem u Bugarsku

Objavljivanje saopstenja Helsinskog odbora (HO) za zastitu prava Bugara u SR Jugoslaviji, u kojem se ukazuje na ceste pritiske policije na aktiviste organizacija bugarske manjine i pretnje lokalnog odbora Srpske radikalne stranke (SRS), poklopilo se sa dogadjajem koji je ponovo uznemirio gradjane Dimitrovgrada. U ponedeljak je, naime, na programu lokalne RTV “Caribrod", u udarnom terminu, ponovljeno saopstenje kojim su se 11. jula srpski radikali oglasili pripretivsi predsedniku Demokratskog saveza Bugara u Jugoslaviji (DSBJ) dr Marku Sukarevu “preseljenjem dr Sukareva i njegovih sledbenika u Bugarsku", porucujuci: “Dovidjenja i pisite kad stignete". - To je poslednji u nizu ekscesa SRS na lokalnoj televiziji, koju drze socijalisti i preko koje prete bugarskoj manjini. Gradjani su uzrujani i uznemireni, jer, uz policijsko maltretiranje aktivista DSBJ i nevladinih organizacija, rezimski citaci prenose i to da oni Bugari koji se zalazu za obrazovanje na bugarskom jeziku nisu zapravo Bugari vec Sopi, a oni Bugari koji traze postovanje svojih prava preko DSBJ “nacionalisti i sovinisti koji dobijaju instrukcije od svojih nalogodavaca i gazdi u Bugarskoj", te da ce srpski radikali “cuvati Dimitrovgrad kao poslednji grad na istoku Srbije - izjavila je za “Nasu Borbu" predsednica HO za zastitu prava Bugara u SRJ Zdenka Todorova. Todorova podseca i na neprijatnosti koje je predsednik DSBJ imao 24. maja, kada je uhapsen u centru Dimitrovgrada pod optuzbom da je bio organizator neprijavljenog skupa, povodom proslave Svetog Kirila i Metodija, a 7. jula ponovo je priveden u stanicu policije, odmah po povratku vozom iz Sofije. Sukarevu su, kaze Todorova, tom prilikom oduzeti bilteni HO stampani u Sofiji u saradnji sa jednom bugarskom izdavackom agencijom za potrebe nevladinog sektora, fotokopija clanka iz lista “Duma", ceduljice sa licnim beleskama i sve sto je imao u dzepovima. Kako kaze nasa sagovornica, postalo je uobicajeno i da se clanovima DSBJ i aktivistima nevladinih organizacija, Helsinskog odbora i “Solidarnosti", ne dozvoljava odlazak u Bugarsku. Ona istice da se prema gradjanima bugarske nacionalnosti koji imaju dvojno drzavljanstvo primenjuju dvojni arsini, tako da “obicni ljudi", koji nisu angazovani na pitanjima zastite manjinskih prava, granicu prelaze bez problema. - O stvaranju napregnute situacije i problemima bugarske manjine u Jugosalviji redovno izvestavaju novinari iz Bugarske, mnoge od tih informacija dospevaju i na prve stranice, pa se moze ocekivati reakcija Ministarstva inostranih poslova Bugarske - kaze Zdenka Todorova.

LJ. Gogic

#FELJTON (3) ~IZ NEOBJAVLJENOG ROMANA "MERMERNO OSTVRO" BEOGRADJANINA MILOSA DJORDJEVICA ^Voz za more

Vezani putnici “Pulmanovog" vagona. “Drustveno-koristan rad" spasava glavu. Zasto su se pobunili polaznici Diplomatsko-novinarske skole

Pocetkom maja 1952. godine sakupise nas u jednoj povecoj prostoriji, iz svih soba, da nam procitaju kazne za “drustveno-korisni rad." Posle prozivanja i saopstenja svakom ponaosob, kod stola za kojim su sedeli udbasi u civilu udje jedan mlad, omanji doktor u lepoj azurnoj kosulji i svakog letimicno, ponaosob, pregleda, i samo upita ponekog, da li boluje od necega. Kad je dosao kod D. M., sekretara Drugog Reonskog komiteta, iznenadjeno, upita: - Sta ces ti, Moraca, ovde? Ko te terao da ispravljas krive Drine?! Da nisi mozda bolestan od bubrega, nesto si podnaduo?! - Nisam! - Hoces li kaznu da izdrzavas u zatvoru ili u prirodi? - Hocu na vazduh, u prirodu! Time je sve bilo okoncano. Ostalo je samo da nas transportuju na voz. Jedan debeljuskasti doktor, epidemiolog, koji je bio sa mnom u sobi “Mazestik", rece: - Miso! Hajde, da nas dvojicu vezu zajedno, ti si levak, a ja desnjak, pa cemo lakse jesti! Sve nas, dvojicu po dvojicu, ovlas, vezase nekom tankom zicom. Bilo je posle podne. Majsko popodne. Nismo dugo cekali, bez zurbe, ukrcase nas u jedan kamion sa ceradom, koji je bio parkiran u dvoristu Udbe. Cuo se, kad smo prolazili kroz ulice Beograda, zagor obicnih ljudi i zena. A, kad je kamion prolazio kroz Topcider, milicioner razmaknu jedno krilo cerade i rece: - Neka udje svez vazduh, zar nije prijatnije? Videsmo zelenilo krosnji kanadskih topola Topciderskog parka. Takodje i zlatastu svetlost majskog sunca, koje je vec zalazilo; bilo je blizu vece. Kamion najzad stade, na poljancetu, pored zeleznicke pruge, preko puta, gde je danas restoran “Kosuta", u podnozju Kosutnjaka. Na sporednom koloseku vec je cekao dugacak “Pulmanov" specijalni vagon, sirom otvorenih vrata u sredini. Ukrcase nas u taj vagon. U vagonu, sa strane, dugacke drvene klupe i jedna uzduz vagona, u sredini. Mrak se jos nije sasvim spustio. Ipak, u unutrasnjosti dugackog “Pulmanovog" vagona vladao je delimican polumrak, jer sedeci vezan zicom za mog “parnjaka" doktora B. Z. na gornjem pocetku srednje klupe u vrhu vagona, odmah do uzvisenijeg manjeg podijuma napravljenog za sprovodnika-strazara, slabo sam razaznavao ostale siluete robijasa. Vagon je dugo stajao. Nesto se cekalo. Mi smo bili, valjda jedini putnici na svetu, kojima se nigde nije zurilo, a sigurno, niko nije mislio, ono: “Kad li ce vec da krene?" Znao sam da nas voze na taj “drustveno- koristan rad", negde na neko ostrvo, na Goli otok. Setih se, kako je kcerka Draze Mihailovica, Gordana, kada sam stajao u hodniku ispred sala za obdukciju na Patoloskom institutu, sa jos jednom svojom koleginicom, leprsava i nasmesena, prisla meni i upitala me: - Druze predsednice, ja sam dosla sa drustveno-korisnog rada, da li ja smem da prisustvujem sastancima Narodne omladine? Ja, koji sam tada bio predsednik Narodne omladine trece godine Medicinskog fakulteta, malo zanesen njenom lepom, kestenjastom kosom i lepim licem, te njenim blistavim osmehom, odgovorih: - Drugarice, vi ste vase otplatili i smete s punim pravom da prisustvujete svim sastancima Narodne omladine, jer ste vi opet automatski clan Narodne omladine! - Hvala druze Predsednice!, uskliknu Gordana, veselo, i, smeseci se, ode sa svojom koleginicom. O njoj sam znao da je jos 1948. godine, kao vojni student medicine, u vojnom studentskom domu, kada je otkrivena u tom domu tajna informbiroovska organizacija, uhapsena jer su kod nje nadjeni informbiroovski leci. Iz misli me prenu bat vise ljudskih osoba, koji dopre od siroko otvorenih vrata vagona. Neki mladici, moji vrsnjaci, cutke, vezani i oni, dvoje po dvoje, ulegnuse u donji deo vagona, dijagonalno suprotno od mesta gde smo ja i doktor B. Z. sedeli. Bas u isto vreme, kada strazar, mlad neki milicioner, sa masinkom preko kolena, zauze svoje mesto, kontrolisuci celu duzinu unutrasnjosti vagona, na siroka vrata vagona pope se neka uniformisana ljudina u oficirskom sinjelu, stade nasred vagona i rece: - Dajemo vam priliku da se tamo prevaspitate. A ako opet posle pogresite, dacemo vas masama da vas rastrgnu! Zatim se okrenuo prema onim mladicima, kojih je bilo oko tridesetak, i koji su se vec slabo razaznavali u onom budzaku vagona, i osinu ih recima: - Sta ste se vi pobunili, vi studenti Diplomatsko-novinarske skole? Jedan glas, iz toga mraka, odgovori, prilicno buntovno i odlucno: - Mi smo znali sta hocemo, ali vi ne znate sta hocete i izgubicete i bitku i rat! - Ama, drugi put, dacemo vas masama da vas rastrgnu!, uzviknu pateticno oficir i sa preko ledja prebacenim sinjelom, pomalo poguren, napusti nesigurnim koracima vagon. Vrata vagona se zatim zatvorise i nedugo potom vagon je prikacila lokomotiva, da li za kompoziciju nekog voza to nikada nismo saznali, jer su prozorcici sa sitnim resetkama bili visoko. Mrak je pokrio prozorcice, vagon je stvarno bio super, nije se uopste cula ni ona klasicna, monotona lupnjava tockova u hodu. Moj doktor je vec imao problema sa glavom, koja je stalno padala nanize, jer je spavao. Jaka sijalica, reflektor, iznad glave strazara-milicionera, bacala je svetlost bar do pola duzine unutrasnjosti vgona. On je, s masinkom, nonsalantno prebacenom preko kolena, drzeci je samo toliko da mu ne sklizne sa kolena, posmatrao putujuce jadnike. Doktor do mene spavao je s njegovim karakteristicnim dobrocudnim osmehom, oslanjajuci povijenu glavu na svoj salasti podvaljak. U mislima, vracajuci se u sobu “Mazestik", zbrajao sam cimere: koji li je u vagonu a koji je ostao u Beogradu. Onaj industrijalac ostao je u sobi, i sigurno je cekao jos da ga izvedu na sud. D. K. elektricar, Slovenac, tu je u vagonu i verovatno mu je sad isparilo iz glave nepravedno resavanje stambenih problema, zbog kojih je, kako je cesto pricao u sobi, otisao na liniju IB. R. S. filmski snimatelj “Zastava" filma, visoki, sredovecni, smedji i naociti Hercegovac, koji je svojom flegmaticnoscu i lepom pricom smirivao, poneki put, unezverene pritvorenike, takodje je u vagonu, tamo negde, u mracnom delu. Pokusavao sam da se setim koliko je ko dobio kaznu drustveno-korisnog rada. Meni su procitali: dve godine, a, odmah zatim, pridje mi onaj udbas. Isti onaj koji mi je jedno vece u sobi “Mazestik" rekao: “A, ti, tako! U cetiri oka, gde nema svedoka!", i upita me: - Je li ti mnogo? - Pa, mnogo mi je, odgovorio sam. - Da smo te poslali na sud, otisla bi glava, sapnu on meni, skoro u uho. Voz je jurio kroz mrklu majsku noc prema zapadnim krajevima. Ocigledno bio je to neki “orijent-ekspres", kad se tako retko zaustavljao po stanicama. Nisam bio sanjiv, samo me je opet grlo bolelo. Krajnici su se sigurno ponovo zagnojili. Osecao sam i povecanu temperaturu. Doktor se trze i podize glavu. - Sta je, Miso? Zar ne spavas? - Ma, pusti, doktore, opet me boli grlo, imam i temperaturu. - Zini, da ti vidim krajnike, rece doktor. Okrenuo sam glavu prema reflektor-sijalici i doktor pogleda moje grlo, te rece da su krajnici otekli i gnojavi. - Nista, Miso! Bar ces, tamo na moru, da izlecis te tvoje krajnike, jednom, zauvek! San me najzad savlada i ja zaspah, onako sedeci, i pored visoke temperature i zagnojenih krajnika. Probudio me je osrednji zagor, koji se cuo s one strane zida vagona. - “Jutarnje novosti!", “Jutarnje novosti!", dopirao je glas prodavca novina. Po tom uzvikivanju sa perona zakljucio sam da smo na zagrebackoj zeleznickoj stanici. Ubrzo vagon je bio prikacen za novu kompoziciju i putovanje se nastavilo. Bio je uveliko vec dan. Kroz ono prozorce, koje je bilo malo ulevo, tacno ispred mene, ali visoko, primecivao sam da zalazimo u neke planine. Visoke borove sume promicale su brzo, kao na filmskom platnu. To smo sigurno prolazili kroz Gorski kotar. Voz je malo duze stajao u jednoj stanici. Milicioner je izasao i ja iskoristih priliku te ustadoh da vidim u kojoj smo stanici. Na stanicnoj zgradi, sagradjenoj u planinskom stilu procitah: Delnice. Milicioner je opet zauzeo svoje mesto i trenutak kasnije voz je krenuo. Sad se brzina povecavala. Uskoro izadjosmo iz sumovitih planina. Sve smo vise zalazili u neke oble planine, po cijoj se travi belasao kamen, takodje oblicasti. Vazduh je bivao sve topliji. Znaci, priblizavamo se moru. Zakljucivao sam da voz ide prema Rijeci. Jurio je sve nize i nize i sve brze. I najzad, na kraju, posle skoro neprimetnog, kratkog manevrisanja, vagon se najzad smirio. Bila je neka apsolutna tisina. Nista se spolja nije culo. Samo jaka jara, jaka vrucina i jako sunce, osecalo se i kroz taj mali prozorcic. Ugledah dve katarke broda oko tridesetak metara od vagona. Blizilo se vece, a nista se nije dogadjalo. U vagonu, svi robijasi, onako bledunjavi od visemesecnog tamnovanja u celijama, u nizu dvoje o dvoje na dugackim klupama, pognuti, cutali su. Najzad, s leve strane u vagon udje jedan tridesetogodisnjak, plave, zalizane kose, i prekrstenih preko grudi ruku. Posmatrao je, stojeci, pridosle zatvorenike. I, prilicno tihim glasom, s ironicnim prizvukom, rece: - Zdrave snage, a zatim izadje iz vagona. Odmah, potom, otvorise se, iznenada, glavna, bocna vrata vagona i u vagon upadose desetak milicionera i pocese brzo da nas razvezuju. - Izlazi, bando, zacuo se odsecni glas spolja. I mi pocesmo da iskacemo iz vagona. - Brze, brze, u brod! Brze, bando!, vikali su milicioneri, oko nas, i ja u toj opstoj guzvi nekako stigoh do otvora broda. Vec se spustao mrak i nisam video drvene lestve, nego se stropostah, preko ostalih, na dno broda. Cuo sam kako pljuste samari, ali nisam video koga to tuku. Najzad se sve utisa. Na dnu broda, vec u mraku, nazirale su se zgrcene siluete, koje su sedele, sabijene, jedna do druge. Ja sam sedeo, takodje zgrcen, sa ledjima naslonjenim uza zid broda. Ubrzo se cuo potmuli rad brodskog motora. Brod je, znaci, zaplovio, a da se nije osecalo kretanje. Dugo je trajalo to ritmicno, kao veliki bubnjevi, tutnjanje. I ta noc je dugo trajala, a brod se jos kretao i plovio ka svome cilju. Taj cilj ja sam zamisljao kao neku pustu, blago nagnutu, obalu ostrva. I nista drugo nisam video, u toj viziji, osim, jos girice, przene. Ocigledno bio sam gladan... Sutra: Politicko prevaspitanje #Zasto cute Golootocani? ~ZASTO CUTE GOLOOTOCANI? ^Svaki drugi nevin

Milorad Bajic, novinar - filmski dokumentarista, o svojim susretima sa Golootocanima i neshvatljivom nastojanju da se cutanjem savremenika pokrije sopstvena sramota...

Preziveli Golootocani u Sloveniji i Hrvatskoj rehabilitovani su od krivice, i dobili su od drazve 30, odnosno 25 hiljada maraka. Drzava Jugoslavija, ona, kao i ova, tretirala ih je uvek kao pritajene neprijatelje i protivnike na koje treba pripaziti. Zasto se do danas nije nista izmenilo? Nakon uvodjenja visestranacja, ocekivala se otvorena reakcija, ali je ona izostala. Da bih kao hronicar vremena dosao koliko-toliko do istine o Golom otoku, procitao sam 57 knjiga, medju kojima i “Zlotvore" koju je napisao Dragoslav Mihajlovic, akademik. Knjige su uglavnom napisale golootocke zrtve. Tadadjnja Udba rasturila je vise desetina knjiga, dok su jos bile u slogu u stampariji. Goli otok za svakog civilizovanog coveka bio je i ostao simbol nevidjenog stradanja svakog ko se nasao u Titovim kazamatima. Zlocini protiv coveka i covecnosti nisu vrseni samo na Golom otoku, vec na Sv. Grguru, Rabu, Mamuli, u Bilecu, Gradiskoj, Sremskoj Mitrovici, Ugljenu, Banjici, Glavnjaci i drugde. Prema podacima do kojih sam dosao, kroz Brozove kazamate u mucilista proslo je vise od 60.000 zrtava. Na Sestom kongresu SKJ, odrzanom 1952. godine, Aleksandar Rankovic izjavio je da je 47 odsto medju optuzenima, koji su robijali vise godina, bilo nevinih. Na Golom otoku i Ramskom ritu, nasao se i decak od 13 godina, i devojcica od 14 godina. U mnogim knjigama dedicirano se iznose podaci, sa brojkama i imenima, koji potvrdjuju da je Goli otok, u stvari, nastavak genocida nad srpskim narodom, jer je 78 odsto Golootocana bilo pravoslavne vere. Filmskom kamerom snimio sam kazivanja vise od 35 Golootocana cije ispovesti traju oko 70 casova. Medju njima su: Vlada Dapcevic, Dusan Brkic, Mojsije Milacic, Canica Opacic, Pavle Popovic Crni, dr Stanoje Brajovic, Radivoje Vukicevic, Pavle Radosinovic Korcagin, dr Svetolik Bozovic, Milivoje Stefanovic, Dusan Dozic, Danilo Krstajic, Nikola Lazarevic i drugi. Mnogi su se nasli na Golom otoku, a da uopste nisu bili clanovi Partije. Zbog otkupa na Grguru se nasao seljak iz Sumadije, koji je bio predao deset tovara zita, koliko su mu razrezali, ali nije imao sto kilograma lesnika, pa je zbog toga robijao. U Ramskom ritu (logoru za zene) za samo nekoliko meseci, te davne 1948. godine, naslo se vise hiljada zena, koje su kasnije prebacene na Sv. Grgur. Sve su optuzene za izdaju “naroda i partije". One u svojoj ispovesti tesko optuzuju Mariju Zelic, upravnicu Ramskog rita i logora za zene na Sv. Grguru, gde su bile primoravane da rade u kamenolomu. Zvali su je “zena zmija, sa zelenim ocima". “Terala nas je da se podajemo nasim islednicima." Prema podacima do kojih sam dosao, Udba je tada od 1948. godine do 1953. godine terala udate zene, narocito one dopadljivije, da se odreknu svojih muzeva koji su se nalazili na Golom otoku, te su ove bile prisiljene na zvanicnu rastavu braka od svojih muzeva. Zatocenim robijasima stizale su na stotine brakorazvodnih parnica, sto ih je posebno psiholoski opterecivalo. Mnogi su zbog toga na Golom otoku izvrsili samoubistva. Mnogi su to cinili i posle robijanja, kada su se vratili kuci, jer su ih se odrekli i zena i deca. Prema podacima koje sam pronasao u knjigama, a i drugde, u Titovim kazamatima, zbog teskog rada, slabe hrane, bolesti, psihickih i dusevnih patnji tragicno je zavrsilo zivot vise od trinaest i po hiljada ljudi. Iz kazivanja Save Stanojevica, koji je proveo na Golom otoku sedam i po godina (Stanojevic je narodni heroj Jugoslavije i nosilac Spomenice od 1941. godine): “Mucenja su bila neizdrzljiva, stalno sam bio pod bojkotom, pa sam zbog toga tri puta pokusao da izvrsim samoubistvo, udarao glavom o kamene zidine, skakao sa stene, skakao sa sprata upravne zgrade, gde su me saslusavali jedno vreme Nikola Bugarcic, a posle Ante Rastegorac. Jovo Kapicic je bio moj zemljak, ali najgori. Najteze mi pada, govori u kameru narodni heroj koga su 1948. godine razalovali kao ibeovca, da danas, kad sam na slobodi, sretnem svoje dzelate Nikolu i Kaponju na ulicama Beograda, u cijem oslobodjenju sam i sam ucestvovao." Ibeovac Vlado Dapcevic smatra da je Nikola Bugarcic bio prema njemu “zver covek", zbog cega se kasnije, posto je bio prevremeno pusten iz zatvora, nasao u Sovjetskom Savezu. Kao drzavni neprijatelj kidnapovan je u Rumuniji i ponovo prebacen u zatvor u Jugoslaviji. U kazamatima Josipa Broza Tita proveo je punu 21 godinu. “Glad je bila neizdrziva, skoro svi Golootocani bili su prepolovili svoju tezinu. Dnevno u kamenolomu, kada smo nosili kamenje tesko po nekoliko stotina kilograma, davali su nam samo po jedan poklopac, od porcije, vode. Staze od logora do kamenoloma bile su skoro uvek krvave. Krv je sikljala iz otvorenih rana svuda gde god smo se zadrzavali." U traganju za istinom o Golom otoku nasao sam prezivele svedoke, koji su mi u kameru vise puta potvrdili da je na Golom otoku bilo kanibalizma. Povod za ovo traganje za zivim svedokom pronasao sam u jednoj od procitanih knjiga. Poceo je recima, citirajuci upravnika logora Nikolu Bugarcica, koji je jednom prilikom rekao okupljenim na smotri, postrojenim logorasima: “Zapamticete vi mene, jescete vi jedni druge." “I jeli smo", kaze jedan u svojoj ispovesti. Nas cetvoricu prebacili su sa Sv. Grgura camcem na Goli otok, tamo gde su u rupe i skrape sahranjivali mrtve. Zemlja je bila posna, a lesevi su bili plitko sahranjeni. Nas zadatak je bio da ih izvadimo pijucima i lopatama, i stavimo na lomacu, koja je ranije bila pripremljena. Mnogi lesevi su bili jos u dobrom stanju, svezi. Jednog dana nisu nam doneli hranu, a ono meso je zamirisalo. Stomak se zalepio za kicmu. Dvojica od nas su sto od gladi, sto od zedji, uzimali to sto je palo sa lomace i jeli. Posle su satima povracali. Nasi pratioci su okretali glave od nas. Kosti golootockih zrtava, izvadjene, bile su cesto bacane u drobilicu, pa tako samlevene sa kamenom. Zasto o tome cute drugi Golootocani? Sutra: “Zivi mrtvaci" na palubi #Sistematsko ponizavanje i unistavanje profesionalaca ~DOPISNIK TANJUGA IZ NISA LJILJANA JOVANOVIC TUZILA BIVSEG V.D. DIREKTORA ZORANA JEVDJOVICA ^Sistematsko ponizavanje i unistavanje profesionalaca Nis. - Bivsi dopisnik Tanjuga iz Nisa Ljljana Jovanovic podnela je ovih dana Prvom opstinskom sudu u Beogradu tuzbu za naknadu nematerijalne stete protiv ex v.d.direktora ove novinske angencije Zorana Jevdjovica zbog toga sto je “zloupotrebom sluzbenog polozaja" i “sistematskim sikanoznim ponasanjem" grubo povredio profesionalni ugled ovog dugogodisnjeg dopisnika. Posle niza zvanicnih i nezvanicnih optuzbi na racun Jevdjovica zbog njegovih finansijskih malverzacija ili neisplacivanja licnih dohodaka, ovo je, bar prema do sada dostupnim podacima, prva tuzba u kojoj se on proziva i zbog povrede ugleda novinara, ali i novinarske profesije.Prema navodima iz tuzbe, Jevdjovic je stalno zaposlenoj tuzilji, bez i jednog profesionalnog ili disciplinskog razloga, samo na osnovu sopstvene i usmene odluke, od aprila do novembra 1997. godine, ukinuo licni dohodak. “Moj status visokog profesionalca prestaje i moje stradanje pocinje od zavrsetka lokalnih izbora 1996. godine, kada je u Nisu pobedila koalicija ’Zajedno’i kada je tuzeni Jevdjovic sa svojim saradnicima hteo da moje izvestaje stavi u sluzbu politike. Poceo je da vrsi pritisak na mene da pisem po njegovom nahodjenju i naredjenju i da na izbore i proteste ’gledam njegovim ocima i pisem njegovom rukom’.Odbila sam da pisem na taj nacin jer mi to nisu dozvoljavali novinarska i ljudska savest i jer se ’takav nacin’ kosio i sa moralom i sa Zakonom o javnom informisanju", navodi u tuzbi bivsi novinar Tanjuga Ljiljana Jovanovic. Ona dodaje da je Jevdjovic nakon toga poceo da je sistematski sikanira i ponizava. Posto nije mogao da je disciplinski goni, jer je svoj posao, uprkos razlicitim pritiscima, radila uredno i profesionalno, samovoljno je odlucio da joj od aprila 1997. godine ’zamrzne’ sva primanja, usmeno zabranivsi obracunskoj sluzbi Tanjuga da joj “bilo sta isplacuje". “Tokom sedam narednih meseci nisam primila nijedan dinar zarade, naknade za topli obrok, prevoz ili regres", navodi ona u tuzbi protiv Jevdjovica. {Beda i ocaj "Odnos prema meni je predstavljao najtezu vrstu sankcija koje su bukvalno ugrozavale opstanak i meni i mojoj porodici. Tuzeni je svesno doveo mene i moje troje dece u stanje bede i ocajanja, pokazujuci na najgori nacin svoju 'vlast'. Zloupotrebom svog polozaja ugrozio je zivot moje porodice, unistio moj ugled kao novinara i doveo me u situaciju da se ponizavam pozajmljujuci novac za elementarno prezivljavanje", ocenjuje se u tuzbi. } “Njegova samovolja je bila velika. NJegov pritisak, zlo i neljudsko ponasanje, bez ikakvog razloga, ostetilo je cak i moje zdravlje. Pitam se da li je obican partijski nalog mog tadasnjeg direktora trebalo da me kosta zdravlja, postovanja, ugleda i normalnih odnosa u porodici. Da li je moguce da posten i profesionalan rad nema nikakvu vrednost", navodi u tuzbi Jovanovic uz “podsecanje" da je u ovoj novinskoj agenciji bila zaposlena 26 godina i za svoj rad dobijala visoke profesionalne ocene. Ona dodaje da je Jevdjovic u to vreme unistio i ugled citavog Tanjuga. Dok se bavio “sistematskim unistavanjem i ponizavanjem" profesionalaca u ovoj agenciji “zaboravio" je cak da uredi i radne odnose u Tanjugu, tako da ova agencija jos primenjuje prevazidjeni Pravilnik o radnim odnosima, radi bez kolektivnog ugovora i protivno Zakonu o radnim odnosima Republike Srbije. Bivsi dopisnik Tanjuga iz Nisa je protiv Jevdjovica vec pokrenula spor pred niskim Opstinskim sudom u kojem zahteva isplatu protivzakonito “ukinutih" primanja tokom sedam meseci 1997. godine.U najnovijoj tuzbi protiv ex celnika Tanjuga zbog povrede profesionalnog ugleda zahteva naknadu od 7.000 dinara. Ovu drzavnu novinsku agenciju napustila je 31. oktobra prosle godine od kada se bavi nezavisnim novinarstvom.

Z. Miladinovic

{Racun bez kljuca “Jevdjovicev zamenik je izjavio da mi je svaka isplata stopirana zbog navodno velikog telefonskog racuna za mart 1997. godine. U oznaceno vreme bila sam na bolovanju. U to vreme sam bila cak i bez kljuca od dopisnistva jer mi novi radnik Dragan Vujucic, koji je po nalogu tuzenog Jevdjovica tada primljen u radni odnos, i po nalogu tuzenog promenio i bravu, nije dao nove kljuceve od prostorija. Kljuc sam dobila tek kada sam se narednog meseca vratila sa bolovanja", navodi Jovanovic u tuzbi protiv Jevdjovica. } #Stari ljudi sutra ponovo izlaze na ulicu ~NEZAVISNI SINDIKAT PENZIONERA SRBIJE ^Stari ljudi sutra ponovo izlaze na ulicu Beograd. - Sutra ce se u Beogradu po 17. put okupiti penzioneri koji zahtevaju da se do kraja ovog meseca isplati drugi deo aprilskih penzija i obezbedi novac za izmirenje starog duga od dve i po penzije. Protest pocinje u 10 sati na Trgu Nikole Pasica odakle ce penzioneri prosetati do zgrade Vlade Srbije i uruciti svoje zahteve. “Ukoliko se do kraja jula ne isplati drugi deo aprilske penzije to znaci da Vlada uvodi novu praksu da penzioneri mesecno dobijaju samo pola penzije jer su i juni prezivljavali sa prepolovljenim primanjima", rekao je na jucerasnjoj konferenciji za novinare dr Milan Djuric, predsednik Izvrsnog odbora Nezavisnog sindikata penzionera Srbije. “Ovi zahtevi ne znace da odustajemo od svih ranijih, a pre svega od zahteva da se postuje zakon i penzije isplacuju u roku i u predvidjenom iznosu. Ponovicemo i zahteve sa proslog protesta da se smeni Borisav Milacic, republicki ministar za finansije, i dr Jovan Krkobabic, predsednik Upravnog odbora Republickog penzionog fonda". Na adresu ekonomista poput dr Zorana Popova juce je upucena kritika da se trude da dodatno uvecaju penzionersko nezadovoljstvo isticuci da su i ove penzije za nase prilike previsoke. “Oni rade po nalogu Vlade i neredovnu isplatu penzija obrazlazu velikim brojem penzionera umesto da sa pozicije svoje struke dokazuju da je privreda nesposobna da obezbedi dohodak, a samim tim i vlast koja ne moze da nadje resenje za izalak iz visegodisnjeg mrtvila", rekao je dr Djuric.

M. V.

#Pokret otpora "seseljofasizmu" ~ ^Pokret otpora “seseljofasizmu" “Domace vaspitanje i licna kultura ne dozvoljava nam da gospodinu Seselju kazemo da je hohstapler, lopov, prevarant, lazov, ratni profiter, placenik islamskih fundamentalista, ratni zlocinac, ratni huskac, sto je njegov recnik u obracanju politickim protivnicima i srpskom narodu. No, mozemo da kazemo da je on najvece zlo koje je zadesilo ovaj napaceni srpski narod. Tragedija nije samo u tome sto je on zlo nego u tome sto vec dugo traje", navodi se saopstenju Nezavisnog sindikata penzionera Srbije, koje je na zahtev svih opstinskih organizacija dato povodom optuzbi Vojislava Seselja, potpredsednika Vlade Srbije, da na protestima grupicu penzionera predvodi hohstapler i prevarant Milan Djuric. “Pozivamo sva nezavisna sredstva informisanja u Srbiji na opsti bojkot Vojislava Seselja jer ce tako nestati mogucnost njegovog pogubnog uticaja, a samim tim nestace i on. Najstarija populacija ucinice sve da pokrenemo srpski narod na organizova otpor Seselju i njemu slicnim. Od sutra krecemo od kuce do kuce, od coveka do coveka, da objasnjavamo sta ceka ovaj narod ako se ne bude resio zla zvanog “seseljofasizam", istice se u saopstenju kojim se pozivaju i svi gradjani, radnici, studenti, inteligencija, da se pridruze penzionerskom protestu da to bude “iskra koja ce zapaliti Srbiju u borbi protiv zla". Milan Djuric je podneo Prvom opstinskom sudu licnu tuzbu protiv Vojislava Seselja zbog klevete i uvrede casti. #Bice povecane neke zastitne cene ~SAVEZNI PREMIJER MOMIR BULATOVIC JUCE U PKB ^Bice povecane neke zastitne cene Beograd. - Agrar ne moze da nosi sav teret socijalne politike i Savezna vlada priprema listu agrarnih proizvoda za koje ce biti povecane zastitne cene, izjavio je juce savezni premijer Momir Bulatovic. “Disparitet cena izmedju inputa i finalnih proizvoda u poljoprivredi je uocljiv i neophodna je korekcija sistema zastitnih cena, jer ne zelimo da guramo proizvodjace u gubitke", rekao je Bulatovic u razgovoru sa rukovodstvom Poljoprivrednog kombinata Beograd “PKB". On je istakao da je Savezna vlada donela paket mera koje ce zastiti domacu poljoprivrednu proizvodnju. On je istakao da je namera vlade da ogranici uvoz robe siroke potrosnje, a ne uvoz repromaterijala i opreme za proizvodnju. Premijer je najavio i snizavanje poreza na uvoz opreme sa tri na deset odsto. “Usli smo u sukob sa uvoznickim lobijem i nastojacemo da objedinimo uvoz akcizne robe, ne zbog monopola, vec da bi zaveli red ", kazao je Bulatovic i dodao da bi Savezna vlada mogla da bude finansirana samo od taksi na kafu i cigarete. On je najavio i izmene u poreskom sistemu, odnosno da ce uskoro biti uvedeno oporezivanje dodatne vrednosti. #Avansna prodaja struje u Srbiji ~AVANSNA PRODAJA STRUJE U SRBIJI ^Bez popusta ali jeftinije

Elektroprivreda Srbije ove godine avansnu prodaju struje sprovodi bez popusta, ali sa najavom da ce cena kilovat casa elektricne energije od 1. oktobra biti primenjivana po zimskoj tarifi, odnosno visa za 50 odsto

Elektroprivreda Srbije ce u narednom zimskom periodu primenjivati zimsku tarifu, sto znaci da ce cena kilovat casa elektricne energije u periodu od 1. oktobra ove do 31. marta naredne godine biti 50 odsto visa od cene struje koja bude vazila 30. septembra. -Svi su izgledi da ne postoje razlozi da se tarifni sistem za period zimske potrosnje elektricne energije ove godine primeni, rekao je Slobodan Dugalic, direktor direkcije Elektroprivrede Srbije za distribuciju elektricne energije na jucerasnjoj konferenciji za stampu, povodom avansne prodaje struje za zimsku potrisnju. Prema odluci Upravnog odbora EPS potrosacima ce unapred biti prodato 500 miliona kilovat casova elektricne energije za potrosnju u oktobru, novembru, decembru, januaru, februaru i martu. Avansna prodaja ce u svim elektrodistribucijama zapoceti danas i trajace do 22. jula (salteri ce raditi i u subotu). Po svakom brojilu potrosaci iz kategorije domacinstva (za firme i poslovne prostorije avansna prodaja ne vazi) moze da kupi od 600 do 9.000 kilovat casova struje, s tim sto se ta kolicine rasporedjuje - srazmerno, na iste kvote tokom svih sest meseci. {Avans bez popusta Za razliku od prosle godine potrosaci koji ovog leta unapred plate kilovat casove koje ce trositi zimus ne mogu racunati na popust. Avansna prodaja 97. godine je, naime, isla uz popust od 11 odsto. Prosle godine, medjutim, nije bilo najava zimske tarife a cena struje je menjana tek u decembnru - poskupljenjem. O tome koja ce cena biti startna za primenu zimske tarife prilikom jucerasnjeg razgovora sa novinarima nije bilo reci, ali je, da podsetimo, u nekoliko navrata i sa zvanicnih mesta stizala najava poskupljenja struje, bar za desetak procenata, i pre 1. oktobra. } Avasna prodaja elektricne energije, dakle, ide po sada vazecim cenama s tim da oni koji se odluce da za zimsku potrosnju struje sada uloze devize mogu racunati na popust od pet odsto. Oni koji se odluce da uloze devize treba da znaju da je procedura prodaje strane valute ista, kao i za placanje racuna za struju prodajom deviza. Avansna prodaja je zaokruzena na stotine kilovat casova, a ako je potrosac uplatom deviznih sredstava uplatio kolicinu koja nije zaokruzena treba da dolate, jer povracaj sredstava nije dozvoljen. Ljubodrag Savic, direktor sektora za naplatu u direkciji za ekonmoske poslove EPS napominje da je avansna kupovina moguca tek kada potrosac izmiri sva svoja ranija dugovanja prema EPS. Ako, medjutim, tokom zimskog perioda potrosac ne potrosi svu avansno kupljenu struju moze placene kilovat casove nastaviti da trosi i u aprilu. Oni koji su se preracunali pa kupili vise i od te potrosnje ce posle 30. aprila napraviti sa EPS presek, tako da ce, po uporedjenju kupljenih i potrosenih kolicina preostali iznos biti obracunat i prenet - u dinarskoj protivvrednosti (po sadasnjoj ceni struje) kao pretplata, odnosno, akontacija za naredne mesece.

J.Putnikovic

{Novac za remonte -Upravni odbor EPS se za avansnu prodaju elektricne energije odlucio da bi se obezbedila sredstva za remontne radove, jer njihovo blagovremeno zavrsavanje stvara uslove da se nesmetano i kontinuirano potrosaci strujom snabdevaju tokom zimskog perioda, rekao je Slobodan Dugalic, navodeci da se u EPS ocekuje da na ovaj nacin obezbede od 130 do 150 miliona dinara za finansiranje remonata. Prosle godine je, inace, za avansnu nabavku za zimsku potrosnju u domacinstvima nudjeno milijardu kilovat casova elektricne energije. Posle prvog termina rok za avansnu kupovinu je produzen, - zbog interesovanja potrosaca, ali i da bi se penzionerima i onima cije su plate kasnile omogucilo da pazare. Ugovor o avansnoj kupovini je sklopljen sa 90.926 potrosaca a EPS je, kroz raniju naplatu struje za proslogodidjnje remonte obezbedio 131 milion dinara. } #Stimulacije za izvoz pod znakom pitanja ~MERE SAVEZNE VLADE ZA REANIMACIJU POLJOPRIVREDNOG SEKTORA ^Stimulacije za izvoz pod znakom pitanja Poljoprivredno-prehrambeni sektor zabelezio je lane u spoljnotrgovinskoj razmeni deficit od 300 miliona dolara i to je najveci deficit u poslednjih nekoliko decenija, kakav nije bio ostvaren ni u bivsoj SFRJ. U prvih sest ovogodisnjih meseci negativna kretanja su nastavljena, pa je naspram izvoza ovih proizvoda od 168,2 miliona dolara, njihov uvoz istovremeno bio vredan 313,6 miliona dolara, sto znaci da je deficit ovog sektora u razmeni vec dostigao 145,4 miliona dolara. Uz ove podatke mr Vojislav Stankovic iz Instituta za spoljnu trgovinu podseca da za “popravni ispit" na izvoznom planu u drugom polugodistu (kad se odbiju avgustovski odmori i decembarski praznici) preostaju prakticno samo tri aktivna poslovna meseca. Imajuci sve to u vidu ovaj strucnjak procenjuje da su mere Savezne vlade dosle u poslednjem trenutku da poprave sto se jos popraviti moze u uravnotezenju uvoza i izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Do sada je bio stimulisan rast uvoza i iako se SRJ nije clan STO, niti je pokrenula zahtev za prijem, kreatori domace ekonomske politike su se potrudili da limitiraju standarde ove organizacije u spoljnotrgovinskom rezimu, tako sto su sirokogrudo liberalizovali carinske tarife. Prosecna nominalna stopa zastite za ove proizvode kod nas iznosi oko 16,4 odsto i poprilicno je manja od vazece u EU, a do najnovije odluke Savezne vlade, kod poljoprivredno-prehrambenih proizvoda svega 150 tarifnih pozicija bilo je obuhvaceno prelevmanima. Rezultat toga je razmak uvoza. U prvom polugodistu, na primer, na uvoz voca i povrca odbrojano je 86,5 miliona dolara, dok je jugoslovenski izvoz ovih proizvoda istovremeno iznosio 45,3 miliona dolara. Istovremeno, u grupi secera i konditorskih proizvoda za uvoz je potroseno 81,7 miliona dolara, a izvoz je bio vredan tek 8,9 miliona dolara. Posebna prica su akcizni proizvodi. Sestomesecni uvoz kafe je odneo 74,5 miliona dolara, duvana jos deset miliona, a pica 19,3 miliona dolara, objasnjava Stankovic. Po njegovim recima, dobar deo ovih proizvoda ulazio je preko Makedonije, po osnovu sporazuma o medjusobnoj trgovinskoj saradnji, i tako su na jugoslovensko trziste stizali sezonsko voce, povrce, sokovi i slicno iz Bugarske, Turske i africkih zemalja. Ocenjujuci nove mere Savezne vlade kao dobre, Stankovic istice da ce zahvaljujuci njima prelevmani obuhvatiti jos 70 novih tarifnih pozicija, sto znaci da ce sada ukupno biti obuhvaceno 220 pozicija. Ovaj strucnjak, medjutim, podseca da ovakva zastita domace poljoprivredno-prehrambene proizvodnje nema i dugorocnu perspektivu, jer STO dozvoljava kontigentiranje i upotrebu prelevmana, samo u unicijalnom periodu prilagodjavanja u ovoj oblasti spoljno-trgovinskog rezima za razvijene zemlje, u kojoj su svrstane sve zemlje u tranziciji. Rok istice krajem 1999. godine, neovisno od toga kada je neka zemlja pokrenula postupak za prijem u STO, sto u slucaju Jugoslavije znaci da smo dobar deo tog vremena vec potrosili. Stankovic ocenjuje dobrim potezom i centralizaciju uvoza akciznih proizvoda, obzirom na spoljnotrgovinski i platno-bilansni deficit zemlje. Ujedno, istice da postoji bojazan da ove mere mogu dati i nepovoljne efekte, ucvrscujuci monopolski polozaj nekih uvoznika. Istovremeno pomenute dodatne carine uticace na rast maloprodajnih cena na domacem trzistu, jer ce to opterecenje od oko 20 odsto, uvoznici zasigurno ugraditi u cene uvoza robe, pa ce ceh platiti domaci potrosaci. Produbice se i dispariteti cena, obzirom na to da cene nekih strateskih poljoprivrednih proizvoda, koje su pod administrativnom kontrolom, nisu menjane jos od 1996. godine, a posledice takve politike dugorocno su pogubne i u ovoj godini cemo ih osetiti na manjku, na primer, oko 100.000 tona secera. Kako ce drzava podsticati izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda? Ovogodisnjom politikom za njih je predvidjena stimulacija od jedan do pet odsto (u medjunarodnom prometu to u proseku iznosi oko 20 procenata) a u prvom polugodistu u te svrhe utroseno je svega 40 miliona dinara budzetskih para. Da li ce nove mere doneti i vise para za podsticanje izvoza poljoprivredno-prehrambenog sektora ostaje da se vidi, a trenutno, prema procenama, ovi proizvodi u izvozu su nekonkurentni od pet do 30 procenata, dobrim delom zato sto su u drugim zemljama znacajno subvencionirani.

B. Jager