SARADNJA CRNE GORE SA TRIBUNALOM U HAGU

Strah nevoljnih saucesnika

Mozda se u ratnom savezu i odgovornosti kriju neraskidive veze izmedju predsednika Crne Gore i predsednika Srbije. Oni jedan drugom tesko mogu okrenuti ledja, zato sukob u DPS-u nije obicna partijska carka a saradnja sa Tribunalom slucajnost

Pise: Milka Tadic
Monitor

Nenajavljeno i prilicno iznenadno putovanje crnogorske delegacije u Hag, moglo bi znaciti pocetak stvarne saradnje Crne Gore sa Medjunarodnim sudom za ratne zlocine. Zadovoljstvo zbog toga nijesu pokazali samo tuzioci i sudije, koji zbog balkanskih zlocina vec nekolike godine rade u romanticnom holandskom gradu, nego i pravnici iz Podgorice, koji su donedavno bili, blago receno, prilicno sumnjicavi prema Tribunalu. Da tamo rade normalni ljudi, a ne neki zavjerenici, uvjeravali su nas ovih dana sa najvisih mjesta - od predsjednika Ustavnog suda Blagote Mitrica, do drzavnog tuzioca Vladimira Susovica, koji je vodio crnogorsku delegaciju u Hag. Ako se drzavni organi Crne Gore zaista odluce na kooperativnost sa Tribunalom, bez postavljanja uslova, to bi bio jedan od sustinskih i najznacajnijih pomaka u politici Podgorice od izbijanja rata 1991. godine. Time bi se otvorio put za skidanje odgovornosti sa crnogorskog naroda za zlocine protiv covjecnosti, koji su pocinjeni od Dubrovnika do kraja rata u Bosni. Ali, ne bi bili amnestirani svi drzavljani Republike - odgovornost bi bila prenijeta na one koji su donijeli odluku da nas sve uvedu u "rat za mir".

Oponenti legaliteta

Srpsko-crnogorska politicka elita dugo je zestoko napadala Savjet bezbjednosti, zapadne zemlje, a narocito Ameriku, zbog osnivanja Suda. Osporavan je i legalitet i legitimitet Tribunala u Hagu. Odbijana je bilo kakva saradnja. Pored politicara iz crnogorskog vrha najveci oponenti legaliteta i legitimiteta Tribunala su bili nekadasnji savjetnik Momira Bulatovica, Gavro Perazic i njegov ucenik, sada dekan pravnog fakulteta, Ranko Mujovic, koji u nastavcima u "Pobjedi" objavljuje feljton o Sudu, cije je formiranje samo jos jedan dokaz zavjere slobodnog svijeta protiv Srbije i Crne Gore. U Beogradu je sa slicnim tezama najglasnija savjetnica Slobodana Milosevica, Smilja Avramov.

Nakon potpisivanja sporazuma u Dejtonu i Beograd i Podgorica se pocinju deklarativno zalagati za saradnju sa Sudom, jer su i na tu odredbu u americkoj bazi stavili potpis. Stvarne kooperacije, medjutim, nema i pored zestokih pritisaka Sjedinjenih Drzava. Dakle, kao sto je slijedio Milosevica u ratu, crnogorski vrh to nastavlja u prvoj godini mira. U Hagu se prikupljaju dokumenti o Dubrovniku, Bukovici, Sarajevu, Strpcima, a u Srbiji i Crnoj Gori se traze sedativi za smirivanje zapadne javnosti. Kupovanje karte za Hag petorici optuzenih (Sljivancanin, Radic, Mrksic, Saponja, Miljkovic) sa teritorije Srbije i Crne Gore nikome iz vlasti ne pada na pamet. Opravdanje se nalazi u odredbi Ustava SRJ, kojom se, navodno ne dozvoljava izrucenje jugoslovenskih drzavljana pravosudnim organima drugih zemalja.

Radikalan zaokret
Sto se to desilo da crnogorski drzavni organi naprave radikalan zaokret u politici prema Tribunalu? Odgovori se krecu od najfantasticnijih spekulacija (da je tamo "Milo prijavio Moma") do racionalnih pojasnjenja da se nista spektakularno nije desilo i da se radi gotovo o rutinskoj posjeti Holandiji. Tuzilac Susovic insistira da se njegovo putovanje u Hag ne bi smjelo politizovati, te da je ono u skladu sa opredjeljenjima Crne Gore da se otvara prema medjunarodnoj zajednici. Crnogorska se delegacija, kaze Susovic, odazvala na poziv predstavnika Suda. U Holandiji su odgovorili na brojna pitanja, medju kojima je bilo i neprijatnih, kao sto su ona o ratu oko Dubrovnika i odgovornosti crnogorskih drzavnih organa za zlocine pocinjene na tom ratistu.

Promena politike

U Crnoj Gori su, u medjuvremenu pokrenuta dva procesa pociniocima ratnih zlocina. Pred posljednje izbore predsjednik Crne Gore je obavijestio porodice otetih sa stanice Strpci da se vise ne nadaju njihovom povratku. U Bijelom Polju lezi u pritvoru Nebojsa Ranisavljevic, za koga se osnovano sumnja da je ucestvovao u ovom zlodjelu. U Srbiji mnogo ranije zapocinju proces Milanu Lukicu, prvom operativcu u Strpcima, kasnije ga predaju organima Republike Srpske, gdje se vraca starim poslovima - komandovanju cetnickom jedinicom. Najpoznatiji medju optuzenim ratnim zlocincima sa ove strane Drine, oficir Veselin Sljivancanin je na slobodi, a jedno vrijeme je cak bio i komandant garnizona u kasarni Moraca. Nacionalni sudovi njegovu ulogu u ratnim operacijama oko Vukovara ocigledno smatraju vrhunskim patriotizmom.

Najavu promjene politike prema Tribunalu nagovijestio je, u vise navrata, tek ove godine premijer Milo Djukanovic. To se tumacilo prije kao pokusaj priblizavanja medjunarodnoj zajednici i njenim finansijskim institucijama, a manje kao stvarna odluka da se Crna Gora i njena vlast suoce sa zlocinom rata. Medjutim, nakon puta u Hag drzavni tuzilac Vladimir Susovic govori cak o mogucnosti izrucenja okrivljenih za zlocine. A Blagota Mitric polemise sa mladim ideologom beogradskih socijalista Ivicom Dacicem. U stvari, polemise se sa glavnim Milosevicevim adutom - da Ustav SRJ zabranjuje izrucenje nasih gradjana stranim sudovima. Zabrana se, po Mitricu, ne moze odnositi na Tribunal, posto je to ad hok organ, osnovan od strane medjunarodne zajednice. Treba li naglasavati da su ovakvi stavovi od strane opozicije samo prije nekolika mjeseca, proglasavani za jeres, pa i za veleizdaju.

Knjizenje poena
Iznenadna naklonost prema Hagu dijela crnogorskih drzavnih organa dovodi se i u vezu sa sve vecim pritiscima Vasingtona na Beograd i zeljom podgoricke izvrsne i sudske vlasti da se jos vise distancira od Milosevica. I dok je Olbrajtova, nakon razgovora sa srpskim predsjednikom, veoma nezadovoljna otisla iz Beograda (jedna od glavnih tema bilo je izrucenje optuzenih u Hag i saradnja sa Sudom), Djukanoviceva je Vlada uknjizila jos jedan poen kod Amerikanaca. Sigurno je da se nagovjestaji saradnje crnogorskih drzavnih organa sa Tribunalom nikako ne mogu svidjeti Slobodanu Milosevucu. Jer, nema sumnje, iz Podgorice bi mogle stici u Holandiju i neke zanimljive informacije o srpskom predsjedniku, JNA, VJ, i drugim akterima krvave jugoslovenske drame.

Teritorijalna odbrana

Jasno je da Milosevic odbija da izruci u Hag one koji bi njega samog mogli uvuci u zlocin. Ali, po srpskog predsjednika su, pored optuzenih "ratnika", opasni i svi oni koji bi mogli da posvjedoce kako je srpske snage u Bosni i Hrvatskoj naoruzavala vojska i policija iz Beograda, te da su gradjani s ove strane Drine nasilno upucivani na frontove preko "prokletog" Andricevog mosta. Crnogorski drazvni vrh vjerovatno zna, bolje od Sljivancanina, ko je rukovodio komandnim linijama i kako su poceli balkanski ratovi.

Za Momira Bulatovica moze biti opasan i fakat, da je kao predsjednik Predsjednistva rukovodio Teritorijalnom odbranom Crne Gore, u doba pohoda na Dubrovnik, gdje su nasi "dobrovoljci" i "teritorijalci" pokazali veliko "junastvo" u paljenju kuca, ubijanju i pljacki. Nije slucajno serija pitanja upucenih crnogorskoj delegaciji u Hagu bila posvecena Dubrovniku. U razgovoru za "Monitor" Susovic istice da nije ubijedjen da je na ta pitanja dao uvjerljive odgovore. Da li "uvjerljivih odgovora" uopste moze biti?

Sama cinjenica da se pokrecu ove teme u doba unutarpartijskog spora u DPS-u dovoljan su razlog za paranoju onih koji su u Crnoj Gori ucestvovali u radu saveznih organa odbrane zajedno sa Slobodanom Milosevicem. Dodatan povod za to su i brojni nagovjestaji da je optuznica o njihovom bliskom saradniku Slobodanu Milosevicu vec ispisana, te da se samo ceka zgodan momenat da se ona i podigne. Ako je dosije sacinjen, u sta gotovo ne treba sumnjati, u njemu mora biti i poglavlje posveceno nevoljnim saucesnicima. Uostalom, crnogorska je delegacija u Hagu obavijestena da se privodi kraju prva faza - sudjenje izvrsiocima zlocina, a da se tek pripremaju procesi nalogodavcima.

Mozda se u svemu ovom i krije tajna neraskidive veze izmedju predsjednika Crne Gore i predsjednika Srbije. Oni, jedan drugom, tesko mogu okrenuti ledja. Ujedinjuje ih mogucnost optuzbe za veliki zlocin, koji je ujedinio i njihove drzave. Bulatovic, kao i Milosevic, zna da su najopasniji svjedoci bivsi prijatelji. Zato sukob u DPS-u nije obicna partijska carka. Radi se o ozbiljnim stvarima. Djukanovic i Marovic bi mozda mogli da sebe amnestiraju saradnjom sa Zapadom, ali i opravdanjem da formalno nijesu imali komandnu ulogu u ratu.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /