Sreda, 18. jun 1997.

KAKO POTROSITI DEVIZNU TRANSFUZIJU OD PRODAJE PTT

Malo para, a puno apetita

Kratkorocni komercijalni krediti iz inostranstva su presahnuli, domace devize se sve manje unose u zemlju, devizne rezerve su niske, SRJ do kraja godine nece regulisati svoj status na medjunarodnom finansijskom trzistu - sve ce se, dakle, vrteti oko 1,2 milijarde DEM "Telecom deviza"

Od juna lane mesecna vrednost izvoza ne uspeva da predje 200 miliona dolara, a posto se ne povecavaju izvozne porudzbine, niti je promenjena struktura domace ponude, tesko da se moze s izvoznom ekspanzijom u narednim mesecima. Naprotiv, od jeseni moglo bi doci do smanjivanja proizvodnje i stagnacije, pa cak i pada izvoza. Na pogodnosti koje je uvela EU, sem boljitka u nekim granama (poput tekstilne industrije), privreda uglavnom nije reagovala i to ukazuje na malu mogucnost da se brzo aktiviraju izvozni potencijali. Ujedno, postavlja se pitanje koje su to grane, preduzeca ili privredni sektori uopste u stanju da izbace novu profitabilnu izvoznu proizvodnju, vrednu dobijanja deviznih kredita koje je najavila Vlada Srbije, konstatovano je u Institutu za spoljnu trgovinu, prilikom prezentacije Belog biltena.

Po recima dr Radovana Kovacevica, dobro je da privreda dodje do deviza, (dobijenih od prodaje Telekoma), za finalizovanje proizvodnje za izvoz, ali je na startu sporno sto o korisnicima ovih kredita odlucuje drzava, uz ocitu nameru da se iz toga iskljuce banke. Tim pre sto je krug zainteresovanih izuzetno sirok i sto su neke ranije slicne akcije po pravilu zavrsavale potrosnjom podsticajnih infuzija za plate ili za proizvodnju koja nema sanse da bude plasirana na stranom trzistu. (Recimo, u prvih pet ovogodisnjih meseci vrednost jugoslovenskog izvoza kroz famozni barter sa Kinom iznosila je samo pet miliona dolara.)

Takodje, vremenska disperzija odboravanja kredita je razlicita - od tri do devet meseci, pa i vise, sto uvecava ove opasnosti i omogucava da se u raspodelu pomenutih sredstava umesa vise kriterijuma, od kojih ce, uz broj zaposlenih i socijalne pritiske, buduci izvoz biti samo jedan, mozda manje vazan. Svi ovi problemi spadaju u okrilje tekucih obaveza drzave, pa nije nelogicno ocekivati da ce ona pokusati da ih resava sve u isto vreme i sa istim sredstvima, istice dr Kovacevic.

On polemise i sa tezom da ce ova sredstva bitno povecati proizvodnju i izvoz, a da ce se onda na toj osnovi popuniti budzetski deficiti i dugovi raznim fondovima. Ti dugovi su veliki, bas kao i kasnjenja u socijalnim transferima, a najkraci ciklus proizvodnje je do tri meseca. Dakle, nova proizvodnja i njen rast koji bi se generisao iz novih deviznih kredita, svoje povoljno dejstvo u vidu placanja poreza i doprinosa mogu dati tek na jesen. Znajuci, rasprostranjenu praksu izbegavanja placanja poreza, tesko je oceniti koliko bi se mogli uvecati prihodi budzeta na osnovu poreza na novu proizvodnju. Sa druge strane zaostreni su pritisci danas u pogledu izmirenja budzetskih obaveza, tako da postoji rizik da se deo spomenutih kredita prelije u potrosnju i resavanje ovih problema, sto bi na kratak rok, ublazilo tenzije, a dugorocno bi znacilo jednokratno trosenje sredstva, konstatuje se u Belom biltenu.

Svi pod zastitni kisobran

Povodom izmena u carinskoj tarifi i Memoranduma spremljenog za STO, dr Kovacevic podseca na snazan pritisak na Saveznu vladu, uostalom vec izrazen u Privrednoj komori od strane preduzeca da se svi zastite i da se ne zuri sa planskim smanjivanjem stepena zastite domace privrede. Ne vidi se da u koncipiranju usaglasene zastitne politike zemlje sa pravilima Svetske trgovinske organizacije postoje neki jasni kretiriji, a to znaci da ne postoji ni spremnost da se napravi dugorocni izvozni koncept. Celu pricu oko liberalizacije spoljnotrgovinskog rezima provericemo uskoro i kroz odobravanje pomenutih deviznih kredita.

Ne treba zaboraviti ni da je rast izvoza direktno vezan za strukturne promene u privredi, a ova sredstva sa kojima ce raspolagati Fond za razvoj jednostavno nisu dovoljna za takav ambiciozan program. Kako nema pozitivnih signala iz medjunarodnog okruzenja, nije realno ocekivati da ce Jugoslavija uspeti da do kraja ove godine regulise svoj status na medjunarodnom finansijskom trzistu.

Inace, u ovoj godini jugoslovenska privreda nije uspela da osigura vece kratkorocne komercijalne kredite iz inostranstva, posto su ino-partneri, koji su lane dresili kesu, sada postali jako oprezni zbog nepoznanica u pogledu kretanja deviznog kursa i ekonomske politike. Ujedno, i domaci rezidenti, koji na inostranim racunima drze devize, nisu pokazali vecu spremnost da ova devizna sredstva u proteklim mesecima u znacajnijoj meri unose u zemlju. Istovremeno, devizne rezerve zemlje su minimalne.

Cela situacije je takva da ce se sve vrteti oko sume od 1,2 milijarde maraka "Telekom deviza", koja sama po sebi nije mala, ali za sve potrebe jugoslovenske privrede i te kako je skromna. Zato drzavni cinovnici i eksperti vlade imaju na ledjima veliku odgovornost u pogledu svojih odluka, a dr Kovacevic preporucuje da se pomenuti devizni krediti pre svega usmere u proizvodnju roba koja relativno brzo, za tri meseca, moze da se realizuje i plasira na stranom trzistu.

Direktor Instituta za spoljnu trgovinu upozorava na jos jednu opasnost, kada krene talas odobravanja ovih kredita, a to je popustanje monetarne politike, sto bi odmah poguralo cene navise. Deo tih kredita, naime, bice konvertovan u dinare, sto podrazumeva rast kolicine novca. Iako ce on biti pokriven devizama, jasno je da bi Centralna banka morala da reaguje na nacin da odmah u srazmernoj meri devize prodaje na deviznom trzistu, kako bi uticala na smanjivanje primarnog novca i kako bi sprecila radjanje potencijalne monetarne neravnoteze.

Bojana Jager

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /