Nedeljna, 4. maj 1997.

Milosevic izmedju republickog i saveznog predsednikovanja

Svrsishodno tumacenje Ustava i moci

Kako objasnjava tvorac zabljackog Ustava - posto Milosevic nije "odradio" dva puna mandata od po pet godina u Srbiji, mogao bi to sada uciniti s novim, trecim, sto bi bilo potpuno u skladu s njegovim autoritarnim rezimom

Vojislava Vignjevic

Tek kad se pomislilo da je premestanje Slobodana Milosevica iz republicke u federalnu predsednicku fotelju gotova stvar, pisac "zabljackog" ustava Ratko Markovic izjavljuje da se aktuelni srbijanski predsednik moze ponovo kandidovati za isto radno mesto, premda je gore opisana kadrovska rokada i smisljena jer Milosevic nema pravo na treci predsednicki mandat u Srbiji. Elem, pravni strucnjak i potpredsednik republicke vlade ovako tumaci Milosevicevu sansu da se, ako to zeli i odluci, kandiduje: Isto lice moze biti izabrano za predsednika Republike najvise dva puta, ali ukoliko ta osoba nije iskoristila mandat, onda se moze protumaciti kao i da nije bila izabrana (!?). Drugim recima, posto Milosevic nije "odradio" dva puna mandata od po pet godina, mogao bi to sada uciniti s novim (trecim) odnosno mogao bi, kako je to vec prokomentarisano u strucnoj javnosti, stalno pocinjati a ne zavrsavati mandate i tako vladati do kraja zivota, sto ne samo da bi mu preslo u naviku, nego bi bilo i potpuno u skladu s njegovim autoritarnim rezimom.

Naravno da ovde nije rec ni o kakvom prav(n)om vec se pre radi o svrsishodnom tumacenju paragrafa a sve u funkciji ocuvanja kontinuiteta jedne ne samo pogresne nego po posledicama katastrofalno lose politike. A do istog ("kreativnog") tumacenja dolazi zato sto je Milosevic doziveo krah svog montiranog politickog procesa u Crnoj Gori, sto (mu) nije poslo za rukom da "iz prve" eliminise premijera Mila Djukanovica i njegovu struju koja je odbila da ide antidemokratskim i antireformskim putem, onim koji je "zacrtan" ne samo potezima samog Milosevica vec i u teorijskom i prakticnom radu njegove vec duze vreme tihe i povucene supruge, direktorke JUL-a.

Da je rascistio sa "prozapadnom" strujom Milosevic je mogao, mirne duse, da skroji novi savezni ustav sa svim onim ingerencijama koje ima kao predsednik Srbije i protokolarne duznosti sefa dvoclane federacije "zapecati" odlaskom aktuelnog Zorana Lilica. Posto realizacija opisane namere ne ide kako je zamisljena, a po onoj narodnoj "bolje vrabac u ruci nego golub na grani", Milosevic je izgleda pustio u opticaj "kreativno" tumacenje srbijanskog ustava, neku vrstu probnog politickog balona kako bi opipao puls pre svega svadjama i sukobima poljuljanoj demokratskoj opoziciji to jest koaliciji "Zajedno". To mu se, medjutim, moze vratiti kao bumerang, iz prostog razloga sto, pokretanjem pitanja (novog) mandata koje se kosi sa elementarnim postulatima i prava i pravne drzave, moze uraditi ono sto mu zapravo nije ni na kraj pameti, moze ponovo ujediniti opoziciju. Kao sto je to i ucinio zimus, ponistavajuci rezultate lokalnih izbora u Srbiji, odnosno kradjom istih.

Od izbora dva mandata

S druge strane, priblizava se kraj cetvorogodisnjeg mandata aktuelnom predsedniku SRJ koji bi trebalo da ga okonca 26. juna. Lilic na ovu funkciju ne moze biti ponovo izabran, a savezni parlament ima rok od mesec dana da izabere novog predsednika (kandidata za novog predsednika mogu da predloze poslanicki klubovi ili najmanje 20 poslanika iz oba doma parlamenta, dok inicijativu mogu da pokrenu najmanje hiljadu gradjana ili politicke partije). Bez dvotrecinske vecine poslanika oba doma izbor predsednika nije moguc, a o licnosti odlucuju dve vladajuce partije, Socijalisticka partija Srbije i Demokratska partija socijalista Crne Gore. Buduci da savezni Ustav preporucuje da se funkcije predsednika i premijera dele izmedju republika, za njih su se vezivala imena predsednika Srbije odnosno Crne Gore: kao sef savezne drzave pominjan je Milosevic a kao savezni premijer Bulatovic. Cinjenica da bi u toj varijanti Milosevic trebalo da se preseli sa Andricevog venca u Palatu federacije na Novom Beogradu vec krajem jula ne znaci da bi na njegovo mesto morao odmah doci novi predsednik Srbije. Dosao bi, zapravo, u roku od 60 dana (Milosevic bi morao, ako se kandiduje za sefa savezne drzave da podnese ostavku na mesto predsednika Srbije, a to po Ustavu znaci da se novi mora izabrati za dva meseca). Septembar bi mogao biti u tom slucaju satnica i predsednickih i parlamentarnih izbora u Srbiji.

Najnovije kadorvsko "osvezavanje" u vladajucoj stranci znak je da se socijalisti pripremaju ne samo za izbore vec i za jednu od mogucih Milosevicevih funkcija. Osim ponovnog vracanja u opticaj nacional-patriotskih parola uoci izbora, s kojima rezim i jedino moze da mase buduci da je ekonomija u rasulu, za svaki slucaj uradjena je i jedna kadrovska inovacija: tri od ukupno cetiri potpredsednika SPS - Milorad Vucelic, Dusan Matkovic i Zivadin Jovanovic - svoje nove duznosti ubuduce obavljace profesionalno, dok cetvrti, Zoran Lilic, nece biti profesionalac zbog duznosti predsednika SRJ. Za kratko, naravno.

Jugoslavija po Svetozaru Marovicu

No, bilo kako bilo, to sto ce se Milosevic naci na jednoj od (predsednickih) funkcija znak je vise da je zemlja sve dalje od reformi a dvoclana federacija sve nestabilnija. Upravo je petogodisnjica SRJ vise nego ijedan drugi jubilej u kratkoj istoriji SR Jugoslavije pokazala svu dubinu ekonomske socijalne i politicke krize u kojoj se vec dugo nalazi. Odnosi vladajucih garnitura u Beogradu i onih nepodobnih, Djukanovicevih u Podgorici, pokazuju zapravo koncepcijska razilazenja koja, ukoliko se ne prevazidju na demokratski nacin a to znaci na izborima na kojima bi doslo ne samo do smene vlasti vec do promene sistema, mogu biti "resena" silom. A tragican primer takvog "resavanja" upravo koncepcijskih razlika u bivsoj Jugoslaviji vise je nego ilustrativan i porazavajuci. Neprijatne su i u tom smislu upozoravajuce asocijacije koje pobudjuje jedna ne tako retka opaska da je "Crna Gora nasa dezela".

Uostalom, indikativna je i najnovija izjava Svetozara Marovica, predsednika crnogorskog parlamenta, u kojoj pored ostalih kaze da "mozda nekom vladarskom instiktu i moze odgovarati nestabilnost prilika u Crnoj Gori ali to, svakako, ne moze koristiti demokratskom dobru i zajednickom napretku u celini". Marovic je pritom izneo i zanimljivu konstataciju kako se "proizvodio utisak da je sve sto se desavalo u Crnoj Gori u njenoj vladajucoj partiji rezultat mozda izvan Crne Gore napravljenog plana za pocetnu, primarnu disciplinizaciju predsednika Vlade, cak i njegovu smenu". Predsednik crnogorskog parlamenta kaze i da licno ne zeli svoje sudove da temelji na utiscima jer "vise veruje cinjenicama. Na zalost, i neke vazne cinjenice su ukazivale da visoku zainteresovanost sluzbene javnosti druge federalne jedinice za dogadjaje u Crnoj Gori".

Dobro je, nadalje, sto je Marovic napomenuo i sledece: "Jugoslavija ce postojati i bez Milosevica, Bulatovica i svih nas ostalih..." Ova napomena sigurno nije slucajna niti je izrecena bez razloga bas u ovom momentu kada se, svi su izgledi, ponovo aktuelizuje stara parola - ko je protiv Milosevica taj je protiv Jugoslavije. Na toj je paroli pripreman sukob u bivsoj SFRJ a s njom je otpoceo i sukob i obracun sa reformistickim krilom u vladajucoj crnogorskoj patiji. Kako ce se to reflekovati dalje na saveznu drzavu - videcemo pre, za vreme ili nakon predstojecih izbora.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /