Nedeljna, 4. maj 1997.

Mr Mile Isakov

Konjska pasteta sa piletinom

Autonomija je Vojvodini uvek dodeljivana samo kad se moralo i oduzimana uvek kad se moglo. Zato je ovog puta moramo proglasiti sami

Cuo sam, nedavno, poucan vic o novoj vrsti pastete koja se pravi od konjskog i pileceg mesa i koja je, naravno, veoma zdrava i izvanrednog ukusa. Na pitanje u kom odnosu se pasteta spravlja, proizvodjaci odgovaraju: Jedan konj - jedno pile.

- A sto uopste stavljate to pile, kad ocigledno nema efekta?

- Pa ni ne stavljamo.

Naravoucenije ove novokomponovane basne najbolje su izgleda shvatili oni koji, svesni sve snaznijeg autonomaskog raspolozenja Vojvodjana, teska srca ipak moraju da Vojvodini priznaju autonomiju. Cine to strogo pazeci da doza autonomije bude tolika da se i ne primeti. I kad je ima i kad je nema. Za one koji to bas jako vole tu je, ali u isto vreme i oni koji ne mogu da je podnesu mogu smatrati da nije. Takvo stanje vec citavu deceniju odrzava rezim u Srbiji, ali nista vise ne obecava ni srpska opozicija, koja se sve cesce obraca Vojvodini raznim deklaracijama o njenoj autonomiji, pokusavajuci tako da se dodvori gradjanima ove Pokrajine koji se gotovo plebiscitarno, njih 72 odsto, izjasnjavaju za vecu autonomiju. Pri tome, i jedni i drugi, ubedjuju ih da za njih nije zdrava prevelika autonomija i ne skrivajuci svoje uverenje da oni bolje od nas Vovjodjana znaju sta je za nas najbolje.

Jedni, navodno, silno brinu o jedinstvu Srbije i porucuju braci Srbima, koji su u vecini u Vojvodini, da se ne delimo, a mi im odgovaramo - "Ako smo braca kese nam nisu sestre". Necemo da se delimo, ali hocemo ciste racune, hocemo da budemo gazde u svojoj kuci. Drugi pokusavaju da uhvate na sentimentalnost parolom: "Za Vojvodinu koju volimo" uveliko se spremajuci na mnogo vece ustupke albanskim separatistima koje ne vole. Treci pokusavaju da nas prevare tvrdeci da su za autonomiju nasih novcanika, koja nista ne znaci kad su prazni. Da bismo ih napunili, mora se spreciti pljacka Vojvodine, a za to su potrebni zakonodavni mehanizmi, odnosno, nasa vlast, koju cemo sami birati i koja ce odlucivati o nasim parama. Hocemo da platimo sve sto treba Jugoslaviji i Srbiji, po Ustavu i zakonima drzave ciji smo autonomni deo, ali sa onim sto preostane hocemo sami da raspolazemo po svojoj volji i svojim zakonima koji u nekim stvarima mogu i moraju biti nesto drugaciji, jer drugaciji su nam uslovi, interesi i potrebe.

Na to koalicija "Zajedno" porucuje da je za autonomiju Vojvodine, ali bez elemenata drzavnosti, a ne vidi ili nece da prizna da je to nemoguce jer i opstine, pa cak i mesne zajednice imaju neke elemente drzavnosti. Kako ih onda ne bi imala autonomija. Autonomija bez elemenata drzavnosti bila bi isto sto i cigareta bez nikotina, kafa bez kofeina, pivo bez alkohola, slatko bez secera. Kao pravo, a ipak nije. A kad jednom na to naviknete mozete komotno i prestati da pusite i pijete. Jos kad ovi nasi izumitelji izmisle hleb bez brasna, slaninu bez masti i sunku bez mesa ostaje nam samo da naucimo da ne disemo i postacemo pravi podanici drzave po meri zvanicnog Beograda, ma ko ga predstavljao.

Autonomija je Vojvodjanima uvek dodeljivana samo kad se moralo i oduzimana uvek kad se moglo. Izmislila ju je, verovali ili ne, Crkva kad je, pocetkom 18. veka, onemocala Pecka patrijarsija dala punu autonomiju Karlovackoj mitropoliji svesna da ce samo tako moci da se odrzi medju Srbima u Vojvodini, koji su u drugoj drzavi ziveli u drugim uslovima i drugacijim obicajima. Cim su se ujedinili ukinuta je. Slicno je postupala i Austrougarska carevina. Kada je 1848. Bec dosao u sukob sa Madjarima, dao je autonomiju Srbima u Vojvodini, kako i njih ne bi izgubio, ali ju je i ukinuo 1860, cim je sredio odnose sa Pestom. Ponovo je autonomija Vojvodini data posle rata 1945. da bi ipak ostala u Srbiji za vreme Federativne Jugoslavije, ali joj je i oduzeta cim se ta federacija pocela raspadati. Pouceni takvim iskustvima savremeni autonomasi uvereni su da se, uz podrsku vecine starih i novih Vojvodjana, za autonomiju Vojvodine ovoga puta i definitivno moraju sami izboriti. Jer onaj ko poklanja uvek moze i da uzme nazad.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /