Utorak, 13. maj 1997.

KAKO JE NA RAVNOJ GORI PROSLAVLJENA "GODISNJICA TRECEG SRPSKOG USTANKA"

Golubovi mira u dimu pljeskavica

Na "narodnom" veselju nije nista nedostajalo: pucnjava iz pistolja, improvizovane kafane i hladna piva, "mala" privreda na automobilskim haubama, kostimiranje u cetnike i poneki "folklorni" noz...

Jelena Tasic
Nikola Todorovic

Ikonografija bez koje se ne moze:
U nedelju, na Ravnoj gori
FOTO: N. Stojanovic

- Je'l ovo bukovina? - pitao je stariji covek sa sajkacom svoje upadljivo mladje drustvo s kojim se probijao kroz jedan sumarak na Ravnoj gori trudeci se da dohvati mesto na kome je kroz neki minut trebalo da govori Vuk Draskovic.

- Pa, cica to bi ti trebalo da znas bolje nego mi - stigao mu je odgovor pracen gromkim smehom. Forsiranje sumarka nastavili su uz razne "cetnicke" dosetke.

Do sredista Ravne gore bilo je nemoguce stici vec nekoliko sati pre pocetka svecanosti na kojoj je ponovo otkriven spomenik "muceniku i pravedniku, prvom gerilcu u porobljenoj Evropi", nedavno oboren bonsekom. Na prilazima je vladalo pravo saobracajno "ludilo". Uski, parsnjavi "putevi" pre nalik stazama zaustavili su mnoge "hodocasnike" primoravsi ih da na nekoliko kilometara od mesta svecanosti ostave svoja vozila. Neki nervozniji probali su, uglavnom neuspesno, da kolima pregaze livade. Jedina sigurna i dobitna kombinacija bilo je savladavanje precica preko brezuljka, jaruga i kroz sumarke... sto je kod vecine stvaralo zabavan osecaj da su jos "autenticniji" cetnici.

Noz dede kuvara

Osim "vatrenog" neki su poneli "hladni deo" cetnicke uniforme zatakavsi ga upadljivo za pojasom, mada se cini da su takvi ispadi bili samo izuzetak. Tridesetogodisnji Miroslav Vasic iz sela Baceci kod Bajine Baste kome dugacki bajonet visi za kaisem, objasnjava da je "to samo folklorno". "Ja mislim da je takav dan i da tako treba da se obucem. Noz mi je ostavio u amanet deda, koji je bio kuvar na dvoru kralja Aleksandra. I zato sam ga poneo".

Nedostajao ringispil

"Eve gi, sade dolaze", komentarisali su lokalni seljaci pohod atumobila, autobusa, traktora, prikolica prikacenih na motokultivatore... Nije izostala uobicajena ikonografija na sofersajbnama: slike Draskovica i generala Mihailovica, okacene su i srpske trobojke. Stigli su i "cetnici" iz prekodrinskih krajeva - Modrica, Bjeljina, srpsko Sarajevo, Brcko.

- Svake godine gledam ovo na americkoj televiziji, na CCN. Proslava je strasna. Nemam reci, mnogo sam odusevljen, kaze sezdesetogodisnji kragujevcanin Dragan Obradovic koji je sa srpskom i americkom zastavom uspeo da se probije do samog spomenika generalu Mihailovicu. Obradovic vec dve decenije zivi u Cikagu odakle se u otadzbinu vratio jesenas kako bi pomogao da se "skinu ovi paraziti, komunisti".

Na poljani ispred spomenika i oko crkve Svetog Djordja, cini se, nedostajao samo - ringispil, svega vasarskog je bilo, od improvizovanih restorana pod satorima do "male privrede" na haubama kola. Prodavalo se bukvalno sve: sajkace, posteri, ukrasne drske za pistolje, zastave, naocare za sunce, cigarete... Prasetina se prodavala za 60 dinara po kilogramu. Sve u svemu Ravna gora je, pedeset sest godina od "treceg srpskog ustanka" bila u dimu - pljeskavica.

Ne sme da bude bikocenje

Medju onima koji za pomirenje nisu postavljali nikakve uslove bio je rodbinski ukljucen u srpski problem, Slobodan Brakovic, bratanac zandarma koga je Zikica Jovanovic-Spanac ubio 7. jula 1941.

"I jedni i drugi treba da shvate svoje zablude. Ja to shvatam ovako: mozda su partizani mislili da je posteno ono sto rade. Ispalo je kontraproduktivno. Znaci sade, ove snage koje su stigle mora malo da ih tolerisu. Da bi ova zemlja napredovala ne sme da bude medju njima ono bikocenje, nego da bude sloge i to ", savetuje Brakovic, koji namerava da Vuku Draskovicu, ukoliko pobedi na izborima pokloni zapovesni kalendar, koji je pripadao njegovom ubijenom rodjaku.

Kad oni padnu

Temperaturu koja je pratila povike: "Ovo je Ravna gora - pobediti mora" dizali su i duvacki orkestri. Kako su nam rekli clanovi orkestra Radise Vitezovica iz Stubista kod Kosjerica, najvise se narucivalo "Od Topole pa do Ravne gore". Za muziku se pobrinuo i organizator koji je nastupe govornika zacinjavao cetnickim pesmama, kao sto su "Na planini na Jelici skupili se svi cetnici", "Istruli mi dunja u fioci", dok je kulminacija nastupila sa "Spremte se spremte".

Intenzitet paljbe u tom trenutku mogao se meriti jedino sa kanonadom koja je nastupila kad se na bini pojavio Draskovic. Vise desetina hiljada okupljenih, ocito nije raznezilo ni to sto je Draskovic iz velike kartonske kutije sa nalepnicom Laki strajka" pustio desetak golubova "mira".

Govor lidera SPO pracen je sa odusevljenjem koje je "bledelo", kako se cinilo, pri pozivima na pomirenje sa levicom i partizanima. Iako niko od okupljenih nije zeleo da nam izjavi kako je protiv takve ideje, bez razlike su nam tvrdili da ona druga strana nece zeleti da pruzi bratski ruku.

Obucen u crnu kosulju i sa crnom sajkacom, Dragoljub Bubnardjic kaze da ce pristati na pomirenje "tek kad oni padnu na kolena za sve sto su uradili." "Samo ako priznaju da je 13. maja osnovan prvi antifasisticki pokret u Evropi, priznacu im njihovu bruku i stamotu, 7. juli".

Skup na Ravnoj gori "uvelicali" su i kostimirani pojedinci, koji su inspiraciju ocigleno crpli iz filmova tipa "Neretva". Uprkos ulozenom naporu, strahopostovanje, koje su nameravali da izovu, je izostalo. Umesto divljenja, ljubitelji " ratnih trofeja" su ih "hvatali" i privodili do obliznjih sumaraka na slikanje, kako bi kod kuce imali krunski dokaz da su bili na Ravnoj gori.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /