Nedelja, 2. novembar 1997.

Borba protiv kriminala - globalni problem i lokalne osobenosti

La Cosa Nostra, trijade, narko-karteli, jakuze

U celom svetu se policija sluzi slicnim metodima za suzbijanje kriminala, s tim sto neke drzave ili regioni imaju svojih specificnosti u oblasti kriminala, pa se tome prilagodjavaju i policajci

Ivica Bizetic

Igra je stara verovatno isto onoliko, koliko je vremena proslo od trenutka kada je nastala iole upotrebljiva verzija homo sapiensa, i verovatno bi moglo da se kaze da je rec o najpopularnijoj igri na svetu. U ovoj igri su dve strane koje pokusavaju da nadmudre suparnicku. Kada je igraju deca, zove se pomalo arhaicno: "zandara i lopova". Kada se te igre prihvate odrasli, stvari postaju ozbiljne; jer, onda je ulog u ljudskim zivotima, novcu, znanju... Onda je u igri prakticno sve, a cifre su ogromne - bilo da su u pitanju ljudi ili pare.

Sa jedne strane je ekipa koju sacinjavaju ubice, dzeparosi, krijumcari, makroi, trgovci drogom i belim robljem, "peraci" novca sumnjivog porekla, kradljivci umetnickih dela i automobila, uterivaci "reketa", kidnaperi, organizatori ilegalnog kockanja, ucenjivaci, pocinitelji "porodicnog nasilja", nasilni demonstranti... Drugi tabor predstavljaju policajci, koji do pobede pokusavaju da dodju kako sopstvenim snagama, tako i uz tehnicku pomoc razlicitih "grupa i pojedinaca", dresiranih pasa i delfina, stare dobre konjice, super-savremenih i mocnih kompjutera i uredjaja za telekomunikacije...

Ova igra traje neprekidno i igra se na svim krajevima sveta. Postoje tu i ad hoc takmicenja (tzv. "solisti" i razne grupe sitnih kriminalaca), domace "lige" (kriminal na lokalnom nivou), ali i medjunarodni "kupovi" (organizovani kriminal, koji bez izuzetka karakterise internacionalno povezivanje). Bilo bi pogresno pomisliti da se igra tice samo onih koji su u nju direktno ukljuceni, pogotovu kada je u pitanju medjunarodni, krupni kriminal. Kako to objasnjava Filip Marej, visoki funkcioner kanadske obavestajne agencije zaduzene za saradnju sa policijom: "Organizovani kriminal pogadja sve nas."

U celom svetu se policija sluzi slicnim metodima za suzbijanje kriminala, odnosno za naknadno trazenje i - ukoliko je ikako moguce - hvatanje "losih momaka" koji su se ogresili o zakon. Naravno, neke drzave ili regioni imaju odredjenih specificnosti u oblasti kriminala, pa se samim tim i lokalna policija mora da prilagodjava. Ono sto je italijanskoj policiji "La Cosa Nostra", u jugoistocnoj Aziji su "trijade" ili "tong". Kao sto japanski policajci moraju da se nadmudruju sa jakuzama, njihove argentinske kolege se prvenstveno bave problemom otmica i prodaje dece. U SAD je konstantno opsta ludnica, koju karakterise mnostvo razgranatih kriminalistickih organizacija (mafija, kolumbijski narko-karteli, ruske ekspoziture, irski i jevrejski gengovi...), svi moguci oblici i ogromni opseg kriminala. Za stanje u Rusiji je vec nedovoljno reci da je "alarmantno".

Ruska iskustva: katastrofa

Po opstoj oceni, trenutno je najveca opsanost tzv. "ruska mafija". Poslednji podaci ukazuju da su ne samo svetski putevi kriminala postali prilicno "zakrceni" ruskim kriminalcima - vrlo brutalnim, odlicno organizovanim, sklonim kompromisima u odnosima sa drugim centrima organizovanog kriminala (Kolumbijci, Sicilijanci, Korzikanci, Dalekoistocnjaci, internacionalne mreze za "pranje novca" i ilegalnu trgovinu oruzjem, ukljucujuci i nuklearno...) i sa jakom logistickom podrskom bivsih operativaca poc. KGB - nego da su i cele oblasti ogomne "majcice Rusije" prakticno pod kontrolom ruskih "krimosa".

Uostalom, pre nekoliko godina je napravljena anketa, sa pitanjem "Ko vlada Rusijom?" Od ispitanika je samo 14% odgovorilo "predsednik Jeljcin", 19% je zaokruzilo "ne znam", 22% je smatralo da je pravi odgovor "niko", a najvise (23%) se odluzilo za "mafija". Takodje, nije cudno da se u svetu sve cesce koristi termin "mafiokratija", kada treba da se formulise politicki i ekonomski sistem koji funkcionise u Rusiji.

Upadljiva je nemoc ruske policije u obracunavanju sa lokalnim organizovanim kriminalom. Ocajna ekonomska situacija u zemlji dovela je dotle da su prakticno svi - drzavna administracija, vojska, policija, privrednici, obavestajne sluzbe - i to cak i oni na vrlo visokim polozajima, izgubili imunitet na mito, ucene ili gramzljivost. Mrljavi pokusaji ruskih policajaca da razbiju jezgro organizovanog kriminala najcesce bivaju stopirani u startu, posto se neretko dogadja da (kada slucaj pocne uspesno da se razvija) neki visi policijski funkcioner naredi zakljucenje slucaja... sto obicno proprati impresivno uvecanje sume na njegovom bankovnom racunu.

Posto je u Rusiji poceo da se formira sloj uspesnih biznismena, preostali nekorumpirani policajci se sve vise oslanjaju bas na njih. Istina, jos su malobrojni ljudi kao sto je Aleksandar Konanjhin, ugledni biznismen, koji je osnovao Ruski nacionalni ekonomski servis za bezbednost, uz to iniciravsi nastanak Ruske detektivske agencije. Njegova angazovanost pri pomoci policiji u borbi sa organizovanim kriminalom je imala visoku cenu: kriminalci su ga 1992. kidnapovali u Budimpesti (uspeo je da pobegne), zatim mu je pukovnik Volevodz (visoki funkcioner vojnog tuzilastva, za kojeg je naknadno ustanovljeno da je podmicivan od kriminalaca) "napakovao" sudski spor kao i druge neprijatnosti, a sve to u saradnji sa Aleksejem Iljusenkom (bivsi vrhovni tuzilac; sada je u zatvoru, posto je osudjen zbog korupcije).

Americka iskustva: umereni haos

Dugogodisnja borba americke policije sa najraznovrsnijim oblicima kriminala je dovela do situacije, koju je sociolog Hemfri Rejnolds u jednom tekstu nazvao "relativno nepodnosljivim, sasvim umerenim haosom". Amerikanci su istovremeno krajnje kriticki raspolozeni, ali i dobronamerni kada je rad policije u pitanju. Svesni su da se njihove "zace" svakodnevno srecu sa najsirim zamislivim spektrom kriminalnih aktivnosti (i to u najvecem mogucem opsegu!), ali u isto vreme ocekuju i njihove adekvatne poteze.

"Murija" se u SAD koristi svim raspolozimim sredstvima: dousnicima, najsavremenijom tehnologijom, maksimalnom saradnjom sa obavestajnim agencijama i policijama drugih drzava, privatnim detektivima, medijima i javnim mnjenjem. Suprotno crno-belim sablonima, po kojima je americki policajac "neuspesan i ogranicen, sirovi i krupni klipan ili irskog porekla ili crnac" (sa ponekim casnim izuzetkom, odnosno "zacom" drugih korena), statistike govore da tamosnja policija itekako uspeva da ostvari solidne rezultate.

Prema podacima drzavnog Odeljenja pravde, broj kriminalnih dela sa nasiljem (ubistva, silovanja, nanosenja teskih telesnih povreda...) je poslednjih godina smanjen za 12%, dok je kriminal vezan za vlasnistvo (kradje, dzeparenje, provale, ekonomski i industrijski kriminal...) u malom ali konstantnom padu vec 16 godina. U ovu drugu grupu spada oko tri cetvrtine svih kriminalnih dela, a na kriminalne akte sa nasiljem otpada preostala cetvrtina.

Istina, treba reci da nije isti utisak koji se stekne kada su u pitanju procenti i kada se sve ovo izrazi obicnim brojkama. Jer, podsetimo da je ukupni broj kriminalnih prestupa o kojima govorimo oko - 38 milona (!), da na 1.000 osoba, starijih od 12 godina, dve dozive neki oblik seksualnog nasilja, isto toliko zadobije teze telesne povrede, a petoro biva na neki nacin pokradeno ili opljackano. Konacno, na 100.000 osoba - osam biva ubijeno. Porazavajuce?

Internet vs kriminal

Svetska kompjuterska mreza Internet je sve vise poligon za ispomoc policiji u borbi protiv kriminala. Setajuci Internetom, naicicete na veliki broj mesta na kojima mogu da se pronadju razliciti podaci, vezani za akcije policije u toj zajednickoj borbi. Argentinska policija se tako koristi mogucnoscu da preko "neta" prikaze slike kidnapovane dece (trgovina belim robljem), sa osnovnim podacima nestalih i uputstvima kome i kako mogu da se dostave eventualne informacije o pravom mnostvu ove nesrecne dece.

Na "sajtu" pod nazivom "Gang Land", koji uredjuje i vrlo promptno dopunjava Dzeri Kapeki, dugogodisnji novinar "The New York Daildz News" i vec legendarni borac protiv mafije, nalaze se i koncizni istorijat mafije u SAD, ali i inspirativno napisane, krace biografije bosova najvaznijih mafijaskih "porodica" (sa fotografijama): Gambino, Kolombo, Djenoveze, Lukeze i Bonano. Citajuci podatke koje iznosi Kapeki, lako moze da se zakljuci kako su najveci uspesi policije u borbi za mafijom postignuti zahvaljujuci mafijasima koji su odlucili da progovore. Posle "otkucavanja" ovih pokajnika, veci broj glavesina mafije se nasao u sudnici, a ubrzo i u zatvorskoj celiji. Ne znamo da li ce, kada ce i u kolikoj meri ce i nasa policija poceti da se koristi ovim receptom.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /