Ponedeljak, 17. novembar 1997.

BOJKOT NASTAVE DJAKA SRPSKE NACIONALNOSTI NA PODRUCJU ISTOCNE SLAVONIJE

Serviranje delikatne poruke - devetogodisnjacima

Prirucnik za zavicajnu nastavu "Osijecko-baranjska zupanija", namenjen ucenicima treceg razreda osnovne skole prepun je aluzija sa negativnom konotacijom prema narodu sa kojim se zajednicki zivelo i zivi na istom prostoru

"Moj zavicaj":
Prirucnik za djake treceg razreda

Srpski djaci koji zive na podrucju istocne Slavonije vec nekoliko dana bojkotuju nastavu zbog - kako je objasnjeno - "nepostovanja potpisanih i dogovorenih obaveza o sistemu obrazovanja u Sremsko-bar anjskoj oblasti". Mada je parafiran moratorijum na predavanja koja obradjuju jugoslovensku istoriju od 1989. do 1997. godine u hrvatskim udzbenicima se mogu naci i te lekcije, a zvanicno obrazlozenje Ljilje Vokic, ministarke obrazovanja, je da ona "nema ovlascenja da menja istorijske cinjenice", te da knjige "koje su vazece u ostalim delovima Republike Hrvatske, vaze i u istocnoj Slavoniji".

Prirucnik za zavicajnu nastavu "Osijecko-baranjska zupanija", koji je namenjen ucenicima treceg razreda osnovne skole moze posluziti kao ilustrativni primer koji demonstrira na koji nacin se najmladj ima mogu servirati i slati delikatne (domoljubne) poruke. U celoj knjizi, koja je uradjena na finom papiru, sa kvalitetno uradjenim fotografijama, velica se Hrvatska, hrvatstvo i zupanija i tu nema n ikakvog spora, ali neobicno je da ne postoji lekcija u kojoj je naznaceno bar nesto pozitivno kod naroda sa kojima se zivelo vekovima na tom prostoru. O Srbima se govori iskljucivo u losem kontekstu ili sa aluzijama koje uvek imaju negativnu konotaciju - pa cak i ako se radi o dalekoj proslosti. Na samom pocetku lekcije o stanovnistvu napisano je: "U 7. stoljecu, u nas zavicaj dosli su Hrvati. Danas su Hrvati vecinski i starosjedilacki narod u nasem zavicaju. U Baranji su uz Hrvate od 10 stoljeca starosjedilacki narod i Madjari. Srbi su se poceli doseljavati u istocnu Hrvatsku, pa tako i n a podrucje nase zupanije, za vrijeme prodora Turaka, najprije kao bjegunci, a zatim i kao turski vojnici u 16 stoljecu". "Srpsko se stanovnistvo doseljavalo i poslije, osobito nakon Prvog svjetskog r ata. To su bili solunski dobrovoljci ili 'solunasi'... oni su dobivali besplatno tri do pet hektara plodne zemlje koju je jugoslovenski rezim oduzimao prijasnjim vlasnicima..." Na kraju ove lekcije u cenicima je zadato da se raspitaju o "podrijetlu svoje uze i sire obitelji", a zatim sledi tabela stanovnistva zupanije prema narodnosti i popisu od 31. marta '91. - prema kojoj Hrvati zauzimaju prvo mesto sa 70,3 odsto, Srbi su drugi (16,2), a Jugosloveni (napisani pod navodnicima) cetvrti (4,3), posle Madjara (3,7).

U drugom pasusu poglavlja pod nazivom "Nas zavicaj od 1848. do 1991." stoji da je 1914. poceo Prvi svetski rat koji je - izazvala Srbija. "Posle rata stvorena je nova drzava Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca u kojoj su Srbi imali veca prava od drugih naroda... '41 je stvorena Nezavisna Drzava Hrvatska, jer hrvatski narod, pa tako i nas kraj, nije htio da njime vlada ni Srbija ni fasisti. Stog a se borio od '41. do '45. za svoju slobodnu drzavu. Poslije Drugoga svjetskog rata Hrvatska je bila, pa tako i nas kraj, u sastavu komunisticke Jugoslavije... Mnogo je Hrvata progonjeno zbog domolju blja... Bivsa Jugoslavija se raspala '91. i stvorene su drzave, medju kojima i Hrvatska. U obje Jugoslavije hrvatski je narod bio ugnjetavan, bez prava, gospodarski iskoristavan i kulturno zapostavlj an. Stoga je tezio da se oslobodi ugnjetavanja i stvori samostalnu drzavu - Republiku Hrvatsku".

U lekciji o "Domovinskom ratu" objasnjeno je da su "Srbi u odnosu na ostale narode uvijek bili u povlastenom polozaju". Imali "su sve vaznije funkcije". "To je bila smisljena velikosrpska politika k oja je htjela okupiti sve Srbe u jednu drzavu - VELIKU SRBIJU". Na pitanje "Zasto su se Srbi u Hrvatskoj pobunili?" u knjizi se navodi da se to dogodilo jer vise nije bilo "povlastenih skupina ili po jedinaca kao sto je to bilo u komunistickom sustavu".

U skolskom prirucniku podvuceno je da, uoci rata, "velikosrbijanski cetnici organiziraju mitinge... na kojima raspiruju mrznju prema Hrvatima i hrvatskoj drzavi i postavljaju barikade na prometnicama ", uz pomoc JNA "zapocela agresija na Hrvatsku". U kratkom podsecanju za djake, objasnjeno je da je "agresija napad jedne drzave na drugu, s ciljem nasilnog otimanja teritorija".

Ispod naslova "Krvavi rat" devetogodisnjacima je nabrojano koliko su cetnici uz pomoc "jugovojske" ubili i ranili hrvatskih policajaca, a sve je dopunjeno fotografijom na kojoj se vidi kako "neprijat eljski tenk gazi automobil u Osijeku". Posle ovog prizora slede fotografije srusenih mostova na Dravi i Vuki, razaranja u osjecke Tvrdje, Osijeka... Te fotografije idu uz propratni tekst da su agreso ri "vojnici Jugoslavenske armije, zajedno sa velikosrbjanskim cetnicima". Jedna od lekcija pocinje sa instrukcijom da se dobro pogledaju karte "stravicnih razaranja ratnih godina". Autori su upozoril i da "u dugoj povijesti Osijek nikada prije nije dozivio takva razaranja". "Potpuno su bili razruseni krovovi i razbijena stakla na kucama i izlozima, ostecena procelja zgrada i tramvajske pruge, raz rusene skole, djecji vrtici, fakulteti, crkve, spomenici, tvornice, most na Dravi...grad je stravicno izgledao".

Ovaj opis nedvosmisleno sugerise ucenicima treceg razreda da su srbijanski cetnici u poslednjem ratu bili gori i nemilosrdniji od Varvara u sestom veku, Tatara u 13. i Turaka u 16. veku, koji su tak odje nevidjene zulume cinili, bar prema autoru koji je bio zaduzen za pisanje prvog dela knjige od 80 strana.

O. Nikolic

Oblikovanje nepoverenja

"O ovakvim udzbenicima ne bih govorila na nivou zamerki, vec o tome da tako oblikovani tekstovi u vrednosnom smislu i didakticko-metodickoj aparaturi ne mogu biti dobra osnova za gradjenje poverenja medju ljudima koji zive na istoj teritoriji, a, na zalost, su i danas u neprijateljstvu", kaze za "Nasu Borbu" sociolog Anka Jaksic.

"Neposredna proslost je bila bolna i za jedan i za drugi narod, to ne moze biti zaboravljeno, ali ljudi moraju da razumeju prirodu tih neprijateljstava i ne mogu tim neprijateljstvom, kao osnovnim si mbolom, graditi zajednicku buducnost. Ako Hrvati i Srbi treba da zive zajedno, oni moraju imati tu pozitivnu energiju, ali bojim se da sa ovakvim tekstovima oni nemaju dobru podlogu za gradjenje takv e buducnosti", zakljucuje nasa sagovornica.

Anka Jaksic ocenjuje da se u Prirucniku za zavicajnu nastavu sa velikom lakocom izricu kvalifikacije za nesto sto zahteva suptilnu istorijsku analizu. "Hajnrih Bel je rekao lako je menjati ideje i v elike reci, ali uzas svakodnevnog zivota ostaje. Uzasno je da u odeljenju treba da sede deca, pripadnici razlicitih nacionalnosti, a da se onaj drugi uvek oseca kao pripadnik naroda koji je neprijate lj", kaze sagovornica "Nase Borbe", uz upozorenje da ona ne smatra da treba precutati ono sto se poslednjih godina dogadjalo na ovim prostorima.

"Ne zagovoram da u tim udzbenicima ponovo imamo sliku koju smo vec jednom imali, sliku apsolutne harmonije, o tome kako je sve bilo bez konflikata, sukoba, ali to treba saopstiti tako da deca razumej u prirodu sukoba. To ce im pomoci da u svoju buducnost ugradjuju ono sto ce razvijati osecanje potrebe da se gradi zajednicki zivot - u suprotnom, zivece pod pritiskom proslosti koja ce i dalje da ih drzi na suprotstavljenim stranama", obrazlaze Anka Jaksic.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /