Nedelja, 23. novembar 1997.

Uvod u poglavara

Smusen, dakle jesam

Smioni mars predjsednika Republike semantickim poljima jezika i njegove zasluge u borbi za pluralizam i uspostavu civilnoga drustva

Pise: Mirko Kovac

Svaki estradni nastup naseg predsjednika donese nam ponesto iznenadjujuce, tako da smo istodobno uznemireni i veseli, smijemo se i ljutimo, katkad uzvracamo pretjerano ostro i povrsno, jer nismo u st anju proniknuti u sve te finese njegova govora, u to umijece "vladanja scenom", te i njegov neosporni talent showmana. Ti njegovi bjesovi, skrgutanja, prskanja, taj podsmijeh u glasu, te njegove iron icne zadjevice, to namigivanje, taj socni jezik - nije to sve tek puka gluma, niti mlataranje nesigurnog vlastodrsca, nego i jedan osobeni stil koji se nekima svidja, a neke nervira.

Kada se njegova visost obraca kardinalu i kaze da ih je obojicu "providnost Bozja" namjestila tu gdje jesu, odmah se nadju oni koji zagalame da je to mesijanizam, te i neka vrst mesijanske bolesti, a li nitko od tih "smusenjaka" ne nalazi da je tu rijec o uzvisenoj sluzbi svojoj naciji, o preuzimanju svekolike patnje, o otkupljenju svojega naroda. Uza sve to, on nijece intelektualno zlo koje je p osvadjalo znanost i religiju, generala i kardinala, te je i ta izjava o "providnosti Bozjoj" pomirbeni znak i objava o ispunjenju.

Diktatori u postkomunizmu, ako ih joste ima, nasli su se u poslove novom ozracju. To vise nisu bespogovorni vladari, stovise ,cesto su predmet poruge, jer se ponasaju autoritarno bez autoriteta i nik ako da shvate kako se "klopotanje njihovih fiks-ideja" pretvara u prazno meljivo. Lucidni i osebujni madjarski pisac i filozof Bela Hamvas kaze da je "diktator najnizi rang povijesti", a cini se da t o imaju na umu i ovdasnji vlastodrsci koji nalaze uzitak u "ekstravaganciji vlasti", u slavi, imanjima, novcu, spletkama, korupciji, bezakonju, proizvodnji kaosa itd. Njihov je cilj da bez diktature ostvare drustvo "niske razine". U jednom trenutku oni vise nece imati nikakve politike, ali ce njihovi zahrdjali mehanizmi vlasti stvarati jezivu skripu.

Malo koji predsjednik danas u svijetu tako smiono zalazi u semanticka polja jezika kao sto to cini nas. Njegov je govor samo u prvi mah krvolocan, dok ga uzivo pratimo, a odmah nakon toga postaje bez azlen, cak i pogodan za parodiju. NJegova je "pojmovna aparatura" tako bogata i slozena da prelazi diskurs politickog govora. Za razliku od njega, predsjendik primitivne balkanske drzave sto smo je n ekoc zvali "tzv. Jugoslavija", ima posve drugi stil. Bogdan Bogdanovic kaze da je njegov predsjednik daleko od kicenog stila i "svake ikebane", da mu je rijec "suha i sura", a "govor sonoran i s mnog o prekoracenih praznina". Uza sve to, on se narodu obraca mrzovoljno, s dosadom, bez mesijanske retorike, dok se nas predsjednik zesti, podize i spusta glas, katkad i zakrijesti, koluta ocima i gesti kulira

Raspjevana politika

Nekada je davno glasoviti srpski ideolog Garasanin isticao da nije dovoljno samo stovanje vlasti i poslusnost nego i "uvazenije vlasti". Kako vise vlast nema "uvazenija", a diktator je "najnizi rang povijesti", to je nas predsjednik svaku vrst diktata zamijenio polemikom i umjesto diktatora postao polemicar, i to ne bilo kakav, nego polemicar posebnog soja i kova. On je svojom polemicarskom stra scu poticao demokratske procese u drustvu.

Prisjetimo se njegove glasovite podjele svojega puka na "plemenitu ergelu" i "stoku sitnog zuba" koja je svojedobno izazivala cijelu lavinu polemika. Zamislite da je tada sve proglaslo "plemenitom er gelom" ili sve "stokom sitnog zuba" i ucinio nas jednakima i jednako krivima i odgovornima za mnoge politicke bedastoce, ali on je pokazao smisao da nas diferencira, makar i uz zoolosku terminologiju i metaforiku, te da nas obiljezi kao razlicite, a nikako homogene skupine. To je prilog demokraciji.

Nedavno je jos jedan predsjednikov javni nastup ponovno uzvitlao prasinu i izazvao kod jednih zgrazanje i gnusanje nad tom i takvom retorikom, kod drugih podsmijeh i prezir; kod njegovih pristasa udi vljenje poglavarevu sarmu, a komadic toga izlaganja nasao se u Feralovoj rubrici Greatest shits, i to bas ono mjesto kad vrhovnik nabraja razne tipove protivnika njegove Hrvatske i obasipa ih kicenim rijecima kao sto su smutljivac, mutikasa, smusenjak, bezglavnik, jalnuski diletant, da bi sve to zajedno zamotao u posve blagi epitet prodane duse.

Malo koji predsjednik danas u svijetu tako smiono zalazi u semanticka polja jezika kao sto to cini nas. Njegov je govor samo u prvi mah krvolocan, dok ga uzivo pratimo, a odmah nakon toga postaje bez azlen, cak i pogodan za parodiju. NJegova je "pojmovna aparatura" tako bogata i slozena da prelazi diskurs politickog govora. Za razliku od njega, predsjendik primitivne balkanske drzave sto smo je n ekoc zvali "tzv. Jugoslavija", ima posve drugi stil. Bogdan Bogdanovic kaze da je njegov predsjednik daleko od kicenog stila i "svake ikebane", da mu je rijec "suha i sura", a "govor sonoran i s mnog o prekoracenih praznina". Uza sve to, on se narodu obraca mrzovoljno, s dosadom, bez mesijanske retorike, dok se nas predsjednik zesti, podize i spusta glas, katkad i zakrijesti, koluta ocima i gesti kulira.

Na nasoj strani je raskos jezicka i bogatstvo pojmova, onamo je pak pustos, sivilo, praznina. Kod nas je raspjevana politika ili, ako hocete, politicka poetika; onamo je pace suhoca i sumorna politic ka pragmatika.

Zazor od genetike

Ako se jedan ulomak predsjednikova govora nadje u satiricnim novinama i ondje bude ismijan, to je ponajprije dokaz da zivimo u demokratskoj i europskoj drzavi, premda bi se ipak morao netko naci i u nezavisnom tisku, a ne samo u rezimskom, tko bi s vise blagonaklonosti tumacio sve te zamke i tajne, sva ta semanticka obiljezja predsjednikova jezika. Nuzno je reci da nas predsjednik u svojem nastu pu pred mladezi nije ni jednom navijestio bilo kakvu osudu ili progonstvo svih tih kategorija i tipova sto ih je precizno razvrstao u svojem govoru, niti mu je na kraj pameti bilo da poduzme kakve ge nocidne radnje prema tim i takvim skupinama. Dapace, on je samo na svoj nacin i iz svojega kuta, ne susprezuci i polemicarski karakter i zar, a svjestan svojega poziva i svoje misije ovdje na zemlji, poticao stanoviti pluralizam hrvatskoga civilnog drustva sto ga je sam izvukao iz jugo-pandzi i "komunistickog pakla", te miljama udaljio od Balkana.

Goebbels je jednom rekao: "Svi su Nijemci nacisti". Sad se moze vidjeti koliko je nas predsjednik daleko od Goebbelsa i koliko mu je strana ta totalitarna homogenizacija. On ostavlja prostora mnostvu ne prijececi nikoga da djeluje u svojoj bezglavosti, jer on je sljedbenik Montesquieua i njegova nacela o "slobodi unutar svake vrste", te i one demokratske spoznaje zapadnog tipa da su "sva drustva heterogena i da obuhvacaju razlicite razine zivota, razlicite nacine zivota."

Goebbelsova misao da su svi Nijemci nacisti doimlje se siromasnom u odnosu na nasu slobodu da mozemo birati svoj politicki kutak bilo u okrilju smusenjaka, bezglavnika, diletanata, ili nekih drugih n a nasoj politickoj pluralistickoj sceni.

Mora se ovdje priznati, unatoc svim simpatijama za poglavareve jezicne vratolomije, da se u njegovim govorima mogu pokatkad naci sporne tocke koje izazivaju burne reakcije, pa se evo zadnjih tjedana lome koplja oko predsjednikove natuknice o "genetski programiranim" neprijateljima hrvatske neovisnosti.

Spasonosno otkrice

Neki su to proglasili njegovom brzopletoscu i gluposcu, a neki su drsko u tome vidjeli rasisticke cini i to oznanili samo zato da bi izazvali uznemirenje javnosti i sijali strah medju razlicitim skup inama. Jos se odgoneta tko su zapravo "genetski neprijatelji", cak i neki Hrvati, pogotovu ovdje u Istri, zaziru od te natuknice, premda je nelogicno i autodestruktivno da se netko genetski programir a protivu samog sebe. Uostalom, slabo poznajem teoriju genetike.

Svatko bi drugi imenovao "genetskog neprijatelja", kako je to svojedobno i ucinio pokojni psihijatar Jovan Raskovic kada je Hrvate proglasio genetski predodredjenima da vrse genocid nad Srbima i svrs tao ih u "kastracioni tip", sto ce reci bogomdane skopce, ali nas nam je predsjednik ostavio tu knjigu otvorenom, tako da jedni strepe, a drugi se vesele da ce jednom, kad dodje vrijeme, lako prepozn ati genetski programirane osobe i skupine.

Bio sam se i sam zabrinuo, ali sam analogijskom rasclambom dosao do spasonosnog otkrica na cije se gene to odnosi. Svojom deduktivnom metodom vratio sam se u ne tako davnu proslost kada je predsjendi k zahvaljivao Bogu sto mu zena nije ni Srpkinja ni Zidovka, a nije tada rekao: "Hvala Bogu sto mi zena nije Crnogorka, Albanka ili Ciganka", pa sam drzeci se te analogije (netko bi rekao holistike), dosao do zakljucka da genetski programirani neprijatelji ponajprije mogu biti Srbi i Zidovi, ako je vec covjek zahvaljivao Bogu sto mu zena nije od te sorte. Kako nisam ni jedno ni drugo, mogu mirno spavati.

Intervju preuzet iz "Feral Tribjuna"

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /