Nedelja, 23. novembar 1997.

Dnevnik

Predsednik koga jasu deca

U Srbiji nema opozicije Velikoj Srbiji, a ona je trajno izvoriste nesreca i tragedija srpske nacije. Bude li jednom Velika Srbija mrtva - demokratija u toj zemlji moci ce, glasom nekog mladog Bogdana Bogdanovica, odahnuti: zivela Srbija! Ta ce Srbija biti VELIKA

Pise: Milika Pavlovic

Petak, 14. novembar

Iako se nalazi u predugoj noci dedinjskog kalifa, ipak Crna Gora nije Seherezada iz bajke niti Aska iz Andriceve novele da bi ispredanjem prica i baletskim drhtanjem spasavala glavu. Doduse, jos uvij ek je ona vise "zemlja za pricanje" nego za zivljenje, sto potvrdjuju i nasi poslanici na Cetinju. Crngoroski parlamentarci premasili su bogovske rokove stvaranja svijeta. Druga je sedmica otkako neu morno argatuju o "kradji". I opet ce se naci bezocnici da prebacuju kako su Crnogorci ljenstine i zaludljebovici.

Ruku na srce, ovoga puta pozelio sam da i sam ucestvujem u deputatskoj Kasandri pod Lovcenom. Iako nije istina, odmah bih milosevicevsko-bulatovicevskom jatu priznao da su im predsjednicki izbori ote ti i ukradeni. Glasno i glatko bih to priznao, osobito poslije govora skupstinskog hirurga Kovaca i poslije besjede saveznog ministra pravde i Knezevica. Priznao bih i Djukanovicevu pobjednicku drsko st i nasu biracku bestidnost, i demokratsku cistotu momirizma, a narocito priznanje odao bih dobroti i uzvisenosti poruka iz slogana i poezije koju njeguju njihovi protestanti na trgovima. Postavio b ih u tome svega jedan melodramski uslov: da gospoda - hirurg, ministar pravde i ostalo jato - priznaju da postoji jevandjelje po kojem se i neke vrste kradje "mogu staviti u pozitivan kontekst".

Sunce je oteto od sutona, a vatra ukradena od bogova. Arhandjela, otmicara Sunca, potjera je ugrizla za nogu, te smo i danas svi udubljenih tabana. Prometeja su njegove kolege zakovale na kavkasku st ijenu i pripustili lesinara da mu kopa utrobu. Eto dvije kradje od kojih se svijet grije i danju i nocu. Dovoljno za svako jevandjelje.

Ako je 19. oktobra iz djavolje utrobe preoteto nase oteto ime, nas mir, ljubav, sloboda, vjera i nada, ako je Sotoni iz vrece ukradena Crna Gora - priznajem da sam svim srcem ucestvovao u toj kradji i toj otmici, ni sekunde ne razmisljajuci da li ugrizeni tabani i kljuvanje utrobe spada "u kontekst hirurgije" ili u nesto drugo. Ako uznastojite poricati uzvisenu plemenitost pomenutih otmice i kra dje, morate ukloniti Sunce, pogasiti Vatru i, bar svim poslanicima, ispeglati ili potkovati tabane.

Subota, 15. novembar

Poslije zavrsenih predsjednickih izbora, penzioner, pristojnoga izgleda s ledja, gadi se i gnjevi kroz prozorce kioska prodavacici stampe: "Kakav bezobrazluk, komsinice! Neko vece, na utakmici, sjedi On u publici, a sva dvorana gleda: sin Ga pojahao oko vrata! I tako Ga slikaju, molim vas! Bruka, bruka i grdilo, komsinice. I taj da nam bude predsjednik. To mi je neki drzavnik. Takav da sjedne u stolicu svetoga Petra! Da covjek krepa od stida, komsinice. Jasu Ga djeca, a hoce da vlada drzavom. On mi prica o uspravnoj Crnoj Gori. Sramota!"

Sacekah da gradjanin zavrsi posao i razgovor. Koje novne cita ovaj gospodin - pitam. Nikoje, kaze mi ona. Kod mene nikad nije kupio, ali je to fin covjek - dodade, ocigledno vise iz trgovacke pristoj nosti nego iz ubjedjenja.

"Fin covjek" me cijeloga dana, "od ranih jutarnjih sati", spopada. Fin gradjanin. Fin gospodin. Fin penzioner. Fin drzavljanin. Ne znam koliko ce se novi drzavnik ponositi ovim starim drzavljaninom, ali svakako ce mu biti olaksanje sto ga ne mora zaposljavati u preduzecu "Uspravna Crna Gora", posto je taj vec "fini penzioner". Da se drzavnik slikao kako ga Slobo zauzdava, a Dafina uzjahuje, mozd a bi i "fini covjek" kliknuo: "Oj, ha!"

Nedjelja, 16. novembar

Glavna ulica. Izborni plakatski jurisi na narod jos traju. Neke afise su poderane (kivno), neke doslikane (trivijalno) i dorimovane (banalno) a ima ih koje lice objesenog o konpocu. Uspravljam jednu od tih: "Guslarsko vece - u Domu VJ..." I najmanje guslarsko drustvo nosi veliko, znamenito ime - nekog sveca, vladike, pjesnika, prosvjetitelja. Od ovakve pohare njihovoga imena, ugleda i djela, pok ojnici ne mogu da se brane. Aralije, opet, i ne pomisljaju da time cine nesto ruzno, kamoli da su pocinili kriminal. Sto pod tim svijetlim imenima pronose svoju skribomaniju i sire ksenofobicnu patol ogiju - to oni nazivaju "povratak nacionalnim korijenima". Pljesce im i civilni i vojni kolektiv.

Od folklornog muzickog instrumenta guslari su napravili otvorenu Pandorinu kutiju. Od velikana - taoce, zle duhove, aveti i moru. Napujdavaju ih na zive i na mrtve. Pogledajte - "savremeni guslar" sj edi duboko u proslosti, u osvetnickom zanosu, zavaljen u epsko pijanstvo, prosto uziva kao na sultanskome divanu. S strane ga dvore karijatide - djevojke ili mlade nevjeste. Zivo bozanstvo "nacionaln og panteona". A i sam instrument je dodatno (ovovremenski) zivopisan: zivotinjska farma - divokoze, zmije, konji, ptice, azdaje i - velikani. Neizostavni rebrolomi i glavosjece sa svojim priborom - n adzaci, buzdovani. Sve je smjesteno ispod konjskoga repa, ispod gudala koje kolje, kolje, kolje... Guslar plamti, sijeva, znoji se. Svom snagom tegli. Prevozi ovaj na onaj svijet, i onaj na ovaj. Nar odni grobar u narodnoj nosnji.

Da li ce (i kad li ce) i kod nas nagon zakona nadvladati i ukrotiti zakon nagona?

Ponedjeljak, 17. novembar

Razgovara se o drzavnome protokolu i drzavnistvu g. Milosevica. Krit. Peking. Nema crnogorskih glavara da mu masu. Na Surcinu celivao je Miru. Onamo se poklonio sjenima Mao Cedunga. Protokol. Toliko smo vidjeli. Vise nam nije saopstio JUL-ski komesar za javnost.

Sta reci o Srbiji zgnjecenoj izmedju maostaljinistickih sjena, JUL-poljupca i komesarske doze istine za javnost? Da bi ostvario "svoju Srbiju", Milosevic zrtvuje svu Srbiju. Redosljed ubrzanih diplom atskih intervencija posljednjih dana u Beogradu ne mirise optimisticno. Domaca zbivanja jos manje. "Nepovoljan" rezultat crnogorskih i neizvjestan predstojecih Biljaninih i Seseljevih izbora. Kosovsk i studentski protesti. Kritski izlet, pa odmah vrhovnici NATO i americki diplomati na predsjednickom kanabetu. Veseli Kinez - u Americi i nasmijani Rus - u Kini. Demacijev poziv na aktivni otpor srps kom rezimu. Potom - Milosevic zurno u Peking. Trazi li kredite ili, za slucaj potrebe, kineski veto u Savjetu bezbjednosti?

U Srbiji nema opozicije Velikoj Srbiji, a ona je trajno izvoriste nesreca i tragedija srpske nacije. Bude li jednom Velika Srbija mrtva - demokratija u toj zemlji moci ce, glasom nekog mladog Bogdana Bogdanovica, odahnuti: zivjela Srbija! Ta ce Srbija biti VELIKA. Ona se iscekuje. Ona ce biti voljena i izvan Srbije. Neka se i prebaci da je ovakvo iscekivanje "vjerovanje u zagrobni zivot", vrijed i biti odan takvoj religiji.

Utorak, 18. novembar

Gotovo je i tuzno i smijesno nastojanje da dogadjaje hronoloski poredjate i dnevno datirate. Svi su jednako jucerasnji koliko su danasnji, koliko ce biti sjutrasnji. Nemaju svjezinu ni boju po kojoj bi ste razlikovali petak od subote. Nema promjena. Sve se ponavlja. Isti "dogadjaji" dugo traju. Ne prolaze, ne zavrsavaju se. Iste su i instuticije i animatori "dogadjaja", isti izvrsioci, isti stra dalnici. Tako to, valjda, i biva - kad se dogodi ono najgore i najstravicnije, sva "zbivanja" nakon toga, i dugo potom, samo su privid zbivanja, privid promjena, iluzija novine. Cijelu deceniju vitla nas mahnita illusio tempesta - da smo bezgrijesni, da nijesmo u ratu, da smo "sacuvali mir i biosupstancu", da smo zakoracili u demokratiju, izmirli stare zavade i raskole...

Jedina "novost" danasnjeg dana, danasnje "dnevne iluzije promjena", dosla je iz usta lidera takozvane "Narodne sloge". Na pocetku, te su se dvije strane slozile na manje bitnim pitanjima, da bi se na kraju razisle na onom najbitnijem - reformsko-demokratskom - za Crnu Goru sudbonosnom pitanju. Neprincipijelan pocetak ne moze imati "principijelan kraj". Lideri, i preko toga, govore o svojim istor ijskim zaslugama, o svojoj koaliciji kao "alijansi svih demokratskih snaga u Crnoj Gori", o politickom rezultatu skupljem vijeka, o pomirenju... Samohvalisanje bez mjere, a ponasanje kao u kockarnici . U kazino je, medjutim, lakse uci nego iz njega izaci. Ispod stranackog kockarskog spila ovoga puta ulog je Crna Gora. A toliki hazard je bezuman i neoprostiv.

Srijeda, 19. novembar

Na parlamentarnom gumnu na Cetinju nastavlja se politicko vrsljanje. Nacionalisticka velikosrpska grupacija g. Bulatovica samorazgolicuje se na sceni gotovo senzualno, kao barska diva. Uzalud njihovo posipanje pepelom istine, uzalud toliki patriotski panciri i zakloni, uzalud i nevjerovatni visak brige za narod i drzavu. Kroz tu pravnopoliticku trik-otazu jasno se vidi da ti ljudi bezobzirno man ipulisu birackom masom iza sebe, i to u najuzem grupnom i jos uzem licnom interesu. Sta vise, prijete krvavom zloupotrebom te nase, navodno "za spas Jugoslavije", posto su sebi na prsa ispisali parol u: "Jugoslavija - to smo mi!". Ovi isti spasitelji "spasili" su i SFR Jugoslaviju.

Nesumnjivo smo, i u Srbiji i u Crnoj Gori, pred opasnim nasrtajem velikosrpskoga nacizma. Otezavajuca okolnost je Crna Gora, da se posluzim njegosevskim govorom, u tome je sto mora voditi bitku i pro tiv "vrazijega kota" i protiv "zla domacega". Na dva fronta istovremeno.

Taman kao u doba vladika i Turaka, taj "drugi front" nam je i danas tezi, tuzniji i pogubniji od onoga prvoga. Na nesrecu, za odbranu Crne Gore ni ovoga puta u Srbiji necemo imati uzdanicu, sve dok s e tamo demokratska udruzenja, pokreti, grupe i pojedinci kastiguju kao peta kolona Zapada i kao nacionalni izdajnici. Isti zloduh i ovdje u Crnoj Gori reformske demokratske snage stavlja pod igo anti srba i antijugoslovena.

Nas jad, dakle, ne jenjava. Ovdje je i dalje unosnije i lakse postati izdajnik covjeka nego izdajnik necovjestva.

Cetvrtak, 20. novembar

Gubitnicka povika o izbornoj "kradji" u stvari je tuzbalica nad foteljama apsolutne vlasti i udobnosti, ali i panican strah od odgovornosti za dosadasnja teska sagrjesenja. Zbog toga zeca u srcu vlas toljupci (preciznije: vlastogupci) i podizu toliku halabuku, kao sto gauco u noci pjeva - da rastjera strah. Tuzbalica, medjutim, nije izmamila suze ni svenarodni plac koji su narikace ocekivale. Sto vrijeme odmice od populisticke lomace, to se brze topi popularnost otpisanog predsjednika. Sve manji su izgledi i za nove balvane, a i za pacifikaciju Crne Gore koju Seselj obecava balvandzijama. Ne kazem da su gubitnici konacno odustali od nauma da Crnu Goru pretvore u sveopste gubiliste, za spas grupnih interesa, ali tvrdim da institucije crnogorske drzave normalno rade. Ne moze se sumnjati u njihovu efikasnost. Politicka kuknjava i "zabrinutost" nad sudbinom srpsko-crnogorskog bratstva i nad buducnoscu njihovih drzava, nova je institucija nacionalistickog unitarizma za klevetanje Crne G ore. Ta psovka i jadikovka kao da se odvija prema poznatom arhetipskom uzoru, u svojevrsnoj "biblijskoj tehnici". S cetinjskog parlamentarnog podijuma potomci Kaina optuzuju potomke Avelja. Odavno po znajemo to velikodrzavno bratstvo koje iza ledja drzi kuku za utrobu.

(Autor je knjizevnik iz Podgorice i - po sopstvenoj tvrdnji - poznati crnogorski disident)

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /