Ponedeljak, 24. novembar 1997.

GRADSKIM PREVOZOM NEZADOVOLJNI I PUTNICI I VOZACI

Sva vozila su rastresena I neispravna

"U Beogradu sam 40 godina, ali ovakvog haosa jos nije bilo". "Dobar je prevoz, vozimo se gde treba dzabe". "Tako je kad su nas svi napustili, posebno republicka vlada", neka su od razmisljanja nasih sugradjana

Drugi neispravan: Velimir Kopanja

Vikendom je prava milina voziti se autobusima gradskog saobracaja. Neradni dan i kisa desetkovali su broj putnika ali i putnickih vozila. Putovalo se polupraznim autobusima, bez dugog cekanja i stres nog guranja. Kao da je broj ispravnih vozila najzad pasovao i broju putnika.

Idila ce biti narusena vec danas kada u najvise 800 vozila nagrne bar milion do milion i po putnika. Dokle se moze ovako, pitali smo putnike i vozace u dan pred vikend kada saobracajni nedeljni kola ps obicno dostize svoj vrhunac.

Zeleni venac iza podneva jedno je od najtranzitnijih gradskih cvorova. Mnogo ljudi po okolnim stanicama i tek po koje vozilo mili do stajalista.

- Dugo cekam. Ne znas ni kada ce stici, hoce li krenuti ili negde na sred puta stati. U Beogradu sam vec 40 godina ali ovakvog haosa nikada nije bilo - kaze Sofija Knezevic. Za njen penzionerski dzep linijski taksi je luksuz, ostace da ceka neki sledeci autobus, ovaj sto je upravo pristigao, 704, nalegao je na levo pod teretom zimski obucenih putnika.

- Gurate se da se pokrsite, stoicki posmatra scenu guranja postariji covek koji kao da je tek pristigao sa obliznjeg pijacnog buvljaka. O rame poveca pohabana torba a i sivkasti kaput kao da je pretu rio mnogo toga preko glave.

Sve se trese: Milan Petrovic

Plehani, citaj duvacki, orkestar "Jedinstvo" romskih Vranjanaca celom prizoru daje verodostojnu eksponazu.

- Dobar je prevoz, vozimo se gde treba dzabe. Nemamo nikakva primanja osim od tezgarenja po ulici i kafanama. Nisu ni Beogradjani bolji, idu bez karte stalno, mi samo ponekad. Sta ces sirotinja sestr o, svi strajkujemo, kaze Dragan Barabur, jedan iz orkestra.

Stize olinjali autobus za Zemun, ulaze "vikend" Vranjanci ali i zuti limeni instrumenti koji stvaraju dodatnu papazjaniju.

Prolaze vozila zutog linijskog taksija dupke puna. Narod navalio pa hoce da udje iako mesta nema. Slicna scena kao i sa autobuskih stajalista. Misa Radosavljevic vozi ka Galenici, kaze da posao dobro ide, isao bi jos bolje da nas je vise, zakljucuje. Najbolja klijentela su klinci i stariji ljudi, i jedni i drugi moraju da cuvaju zdravlje, prvi zivce, drugi noge.

Ozarena lica cekaca na priblizavanje autobusa. Vozilo stekce, krcka, jauce ali ne krece. Velimir Kopanja preskocice ovu turu do Batajnice, zakazala kocnica.

- Ovo mi je drugi neispravan od jutros. Ako ne verujes, upisi broj 4191. Ne znam sta mi je gore, vozilo ili plata. Pre cetiri godine imao sam udes kod hotela Jugoslavije, sreca da su skrsena ostala k ola a ne i putnici - kaze Kopanja.

Sa druge strane ulice, pored tezgi sa pamucnim rumunskim donjim vesom cekaju stradalnici za rejon Petlovo brdo i Cerak. Svakog trena gomila raste, a opada nada da ce stici kako su planirali. Opet ist a scena. Na tren ozarena lica na pojavu crvene siluete autobusa 56. Vozac nesto petlja ali motor ni makac. Nece da upali, nema struje, svaki dan poneki ispadne. Pitas me koliko su bezbedna, pa ovaj s to nece da upali i nekako jer je star sest meseci a ostali, bolje ne pitaj, vajka se vozac - Milorad Djunisijevic.

- E svaki dan ovako. Kurir sam i u toku dana prodjem uzduz i popreko ceo grad. Koja je linija dobra. Nijedna, GSP ne dam ocenu vecu od dvojke - kaze Olgica Milosavljevic.

- Sareno je. Unazad mesec dana pet puta sam morao da izadjem iz autobusa jer se naprasno pokvario. Muvaju svi, i vozaci, i sefovi a bogamu najvise politicari koji jos nisu krocili medju nas - smatra stariji gospodin koji je trazio robu jeftiniju no na buvljaku na Vidikovcu.

- Vala ja im ne dam ni nulu. Vise me kosta linijski nego markica - kaze Vukosava Milinkovic. Juce sam cekala autobus skoro sat, dodaje ljutito.

- Jedva sam docekao da nam daju pare na ruke za prevoz, kakav sverc, pa oni meni, bre, treba da plate sto se vozim sa tim krsem, kaze jedan novopeceni sluzbenik.

Nezadovoljstvo sopstvenim prevozom ispoljavaju i sami vozaci. "Majstor" Milan Petrovic na trolejbuskoj liniji 28 kaze: "Uzas, vozila su sva rastresena".

- Radio sam 11 godina kod Francuza, ne znam sta mi bi da se vratim. Tamo drzava finansira javni prevoz, svako kroz porez odvaja postotak za to. Nasa vozila su 90 odsto neispravna. Tako je od kada su nas svi napustili posebno republicka Vlada. Sve je to na politickoj osnovi. Da dovedem seljaka negde iz Srbije bolje bi vodio ovaj grad no Krunic. To mogu da kazem jer ne pripadam nijednoj stranci - kaze Stojadin Kitanovic, vozac. I dodaje da je za strajk, ne zbog plate koja stize na parcice, vec zbog vozila.

U igri macke i misa u ulozi zrtve su u vozaci GSP i putnici. Prvi ustaju u cik zore da bi stigli negde iz Panceva ili Borce, gde su podstanarske kirije najmanje, na prvu voznju. Putnici, bar oni polu supljeg dzepa svoj bes jedino mogu da ispucaju na najblizem vozacu.

Z. Mihajlovic

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /