Izborne i druge podele

Sto se drugog izbornog kurga tice, dr Milan Popovic upozorava da se treba cuvati jedne vrste katastrofizma, koji stvari posmatra u semi: "ili - ili 19. oktobar". "Ne", kaze on, jer poslije toga dolaze proljece i prijevremeni parlamentarni izbori

Dragoljub Vukovic

Po onoj, da su poslije bitke svi generali pametni, i u slucaju predsednickih izbora u Crnoj Gori ponudjena su razlicita tumacenja ishoda prvog izbornog kruga. Nesto je i na prvi pogled bilo jasno. Nikakve dileme, recimo, nije moglo biti oko toga jesu li Muslimani-Bosnjaci i Albanci glasali za Djukanovica. Visok odziv biraca i ubjedljiva Djukanoviceva pobjeda u opstinama gdje preteze muslimansko- bosnjacko i albansko stanovnistvo, pokazali su da je u SDA CG, Demokratskom savezu u CG i Demokratskoj uniji Albanaca crnogorski premijer imao pouzdane politicke saveznike. Na osnovu pobjede na Cetinju, i u opstinama sa mjesovitim nacionalnim sastavom stanovnistva, koja vaze za uporista Liberalnog saveza, moglo bi se zakljuciti da su i liberali u prilicnom broju glasali za Djukanovica, bez obzira na to sto ih njihov lider Slavko Perovic nije direktno pozvao da to ucine. Ako bi se racunalo po tome sto je predsjednicki kandidat odcijepljenog dijela Narodne stranke (dr Novica Stanic) lose prosao na izborima, ispadalo bi da je glavnina "narodnjaka" ostala uz Kilibardu i glasala za Djukanovica, a nema osnova za sumnju ni da su Rakcevicevi socijaldemokrati apstinirali. Na osnovu svega ovog, ali i cinjenice da je procenat izaslih na izbore bio standardno visok, moglo bi se zakljuciti da su Djukanovica iznevjerili biraci nekada jedinstvene Demokratske partije socijalista, tj. da je ubjedljiva vecina njih prednost dala Bulatovicu.

I sam u dilemi oko toga je li podbacila opoziciona podrska Djukanovicu ili je ovaj bio "tanak" tamo gdje se najmanje nadao, dr Milan Popovic, profesor Pravnog fakulteta u Podgorici, kaze da "mjera Bulatovicevog uspjeha odgovara mjeri propasti crnogorskog drustva". On, pri tom, napominje da je ovo samo parafraza onoga sto je dr Nebojsa Popov rekao povodom izbornog uspjeha dr Vojislava Seselja u Srbiji, ali i to da su razmjere te propasti vece nego sto su analiticari mogli da predvide.

Dr Popovic se slaze sa tezom da je sest mjeseci isuvise kratko vrijeme da dodje do radikalne promjene svijesti kod clanstva i pristalica DPS-a. On skrece paznju na to da je, u tom razdoblju, mnogo promjena trebalo izvrsiti, suociti se sa problemom odnosa unutar DPS-a, problemom odnosa izmedju Crne Gore i Srbije, agresivnim pritiskom Milosevicevog rezima, i, konacno, sa problemom otapanja santi leda u odnosima izmedju DPS-a i opozicije.

Zanimljivo je da se, prema istrazivanjima javnog mnjenja, Djukanovic najbolje kotirao na pocetku sukoba u DPS-u, kada je bio u manjini, a Bulatovic sve partijske konce jos uvijek drzao u svojim rukama. Djukanovic je prednost ocuvao sve do pred izbore, a ona je narocito bila ocigledna u Niksicu i nesto manje u Podgorici. Desilo se, medjutim, da je u Niksicu Bulatovic pobijedio sa minimalnom prednoscu (415 glasova), dok je u Podgorici njegova premoc bila veca od sest hiljada.

Strucni saradnik u podgorickoj agenciji "Damar", gospodin Rasenko Cadjenovic, objasnjava za NNB kako je moguce da se, recimo, prednost koju su ankete davale Djukanovicu u Podgorici pretvori u Bulatovicevu pobjedu. Prema njegovom misljenju, logicno objasnjenje je moguce pronaci u tome sto su u uzorku za ispitivanje javnog mnjenja biraci izmedju 18 i 30 godina zastupljeni u procentu (oko 30 posto) koji odgovara njihovom stvarnom ucescu u ukupnoj birackoj populaciji, dok je njihov odziv na stvarne izbore daleko manji. Mladih, dakle, ima u anketama, ali ih nema na biralistima, i to iz najmanje dva razloga - nijesu zavedeni u biracke spiskove ili nijesu dovoljno motivisani da izadju na biralista. Gospodin Cadjenovic navodi Danilovgrad, kao suprotan primjer od Podgorice. Tamo se izborni rezultat prvog kruga skoro u dlaku poklopio sa onim do koga se doslo ispitivanjem javnog mnjenja, ali je ova opstina karakteristicna po tome sto je u njoj mali procenat biraca mladje dobi.

Dok je u ranijim slicnim prilikama jedino opozicija dizala galamu oko neazurne biracke evidencije, a posebno zbog odsustva mladezi sa birackih spiskova, sada taj problem itekako tangira i Djukanovicevu partiju, pa je, uoci drugog kruga, povela akciju da se koliko-toliko te manjkavosti odklone. A da Djukanovic ovog puta nije imao naklonost izborne administracije, pokazuje i to sto nije omoguceno otvaranje birackog mjesta u podgorickom studentskom domu, kao sto je ucinjeno prilikom posljednjih parlamentarnih izbora. I naknadno otvaranje jednog novog birackog mjesta u Bijelom Polju neki su skloni da protumace kao dio izbornih manipulacija, od kojih sada zaziru u Djukanovicevom izbornom stabu, pri cemu se podsjeca da je, u vrijeme sloge i ljubavi u partiji, za izbornu problematiku bio zaduzen Predrag Bulatovic, desna ruka Momira Bulatovica, i sada jedan od potpredsjednika njegovog DPS-a.

No, nezavisno od svega toga, ne moze se prenebreci cinjenica da je Bulatovic ispao jaci igrac nego sto su mnogi procjenjivali, medju njima i njegov direktni rival sa svojim najuzim okruzenjem. Bulatovic je, podrzavan logisticki i na svaki drugi nacin od Beograda, prilicno uspjesno odigrao ulogu istinoljupca i postenjacine, kome ne samo da je na srcu zajednistvo Crne Gore i Srbije, nego i "sirotinja raja". Udarajuci u populisticke strune, i, pri tom, insistirajuci na ulozi izgnanog pravednika, on je nasao put do srca osiromasenih i po bilo kom osnovu povrijedjenih od vlasti i osionosti nove bogataske elite. Kad je govorio o novoj nacionalizaciji nezakonito stecenog bogatstva, vjerovatno nije bilo malo onih koji u tome nijesu vidjeli samo trijumf pravde, vec i mogucnost da se od tog bogatstva vec sjutra nesto prelije i u njihov dzep.

I dok su Djukanovic i njegovi drugovi potrosili najvise vremena, prije i tokom izborne kampanje, da se odbrane od optuzbi da su antijugoslovenski orijentisani, a Bulatovicu spocitaju da je Milosevicev potrcko i detronizator Crne Gore, potpuno su ispustili iz vida da crnogorska socijalna pustopoljina upija, kao meleme, price o predstojecem obracunu sa kriminalom i sumnjivim bogatasima. I umjesto da Djukanovica i njegove saradnike i savjetnike to upozori da u izbornoj kampanji budu manje nametljivi i razmetljivi, oni kao da su zeljeli da glamurom i bogatstvom izazivaju. Djukanovic izgleda nije shvatio ni to da je, na Bulatovicev izazov u smislu prijavljivanja vlastitog, i imovnog stanja svoje porodice, morao uzvratiti na isti nacin, jer je ovako ispalo da ima razloga da te podatke krije.

Sto se drugog izbornog kruga tice, dr Milan Popovic upozorava da se treba cuvati jedne vrste katastrofizma, koji stvari posmatra u semi: "ili - ili 19. oktobar". "Ne", kaze on, jer poslije toga dolaze proljece i prijevremeni parlamentarni izbori. Cak i u slucaju Djukanovicevog poraza, dr Popovic smatra da nema razloga za pesimizam, vec da se treba demokratski konsolidovati i izvuci pouke iz gresaka. "Prije svega u pravcu sirenja i poboljsavanja saveza sa reformskim i demokratskim snagama. Do proljeca ima dovoljno vremena da se otklone slabosti i greske", kaze dr Popovic.

Proslog izbornog vikenda jedan od rijetkih dobitnika bilo je preduzece za mobilni telefonski saobracaj "Pro monte", cija je mreza bila 15 odsto opterecenija u odnosu na najopterecenije "normalne dane". Kako je saopstio podgoricki Radio "Antena M", u noci izmedju nedjelje i ponedjeljka zagusenje sistema je dostiglo vrhunac i prijetila je opasnost od pada sistema. Ovo se moze protumaciti i kao upozorenje.