Opasno sirenje pukotine politickih i nacionalnih podjela

Bulatovic, njegovi prvi saradnici i pristalice, mogli su bez stida i zazora da podsticu na mrznju prema manjinskim narodima

Dragoljub Vukovic
Bozidar Milicic

Nije prvi put u posljednjih desetak godina da Crna Gora bude dramaticno podijeljena (o ranijim podjelama da i ne govorimo), ali su pukotine kako-tako zatrpavane zarad gradjanskog mira, politicke i nacionalne tolerancije. I taman kad se, stvaranjem koalicije "Narodna sloga" prije svega, pojavila nada da ce ovaj prostor ubuduce razminjivati usudi ostrih i beskompromisnih politickih konfrontacija, desilo se da je tu nadu prelio mulj iz korita nekada jedinstvene Demokratske partije socijalista. Cijepanje vladajuce partije na dva zakrivljena politicka tabora - od kojih je onaj Bulatovicev odlucio da se jos cvrsce veze za Slobodana Milosevca i njegov rezim, a onaj Djukanovicev da tu vezu prekine i uporiste nade u demokratskoj crnogorskoj opoziciji i medju manjinskim narodima - Crnu Goru je skoro bez ostatka svrstalo u dva bloka. Izmedju je pukla provalija, koja nakon Djukanoviceve pobjede na izborima za predsjednika Crne Gore prijeti da u sebe povuce sve, bez razlike na kojoj se ko strani nalazio.

Svjestan cinjenice da je Djukanoviceva prednost u tome sto je uspio da na svoju stranu pridobije demokratsku opoziciju i nacionalne stranke manjinskih Muslimana i Albanaca, Bulatovic je poseban naglasak u svojoj izbornoj kampanji stavljao na to da je njegov rival homogenizovao manjinske narode, svjesno ih time obiljezavajuci kao "zrtvenog jarca" za slucaj da izgubi izbore za predsjednika Crne Gore. A kada se u drugom izbornom krugu to zaista i dogodilo, Bulatovic, njegovi prvi saradnici i pristalice, mogli su bez stida i zazora da podsticu na mrznju prema manjinskim narodima, potpomognuti u tome od rezimskih medija iz Beograda i koalicionih partnera iz druge federalne jedinice. Dugo kondenzovana negativna energija dobila je priliku da se razlije na protestima koje su u Podgorici organizovali od strane Bulatoviceve partije, a povodom navodne kradje izbora.

Ovakvo stanje stvari, prema misljenju predsjednika Crnogorskog helsinskog komiteta za ljudska prava, gospodina Slobodana Franovica, pokazuje "da je i u Crnoj Gori, u izvjesnoj mjeri, doslo do znacajnog skretanja udesno, kao sto se dogodilo i u Srbiji". "To su veoma opasni projekti, nad kojima treba da se zamislimo u Crnoj Gori", kaze Franovic. Ovi projekti su, ocjenjuje on, direktno upereni protiv ljudskih prava i demokratije. "Mi kazemo da se u Crnoj Gori, kao i u Srbiji (u jos vecem obimu) pojavljuje jedan poseban oblik nacional-socijalizma ili, da bude jasnije mnogima, fasizma, koji je nastao jednim cudnim ukrstanjem nekadasnjeg staljinistickog stanja svijesti i ovog, u medjuvremenu stecenog, ultranacionalizma". Da protagonisti ovih projekata ne odustaju od njihove realizacije, za Franovica je dokaz i ovo sto se sada desava u Crnoj Gori.

To sto se Djukanoviceva izborna pobjeda sada osporava, uz ostalo, i cinjenicom da su za njega listom glasali gradjani muslimanske nacionalnosti, za dr Avdula Kurpejovica, clana Demokratskog foruma za ljudska prava i medjunacionalne odnose Crne Gore, jeste ne samo "retrogradno", vec i "svojevrsna diskriminacija jednog naroda".

"Opredijeljenost Muslimana za reformske i progresivne procese motivisana je saznanjem da se samo u gradjanskoj, civilizovanoj i demokratskoj Crnoj Gori i Jugoslaviji, sa trzisnom privredom i vladavinom prava, mogu garantovati, ostvarivati i stititi ljudska i nacionalna prava i slobode, ravnopravnost i jednakost, konstitutivnost i drzavotvornost, i onemoguciti svaki oblik diskriminacije, nacionalnog negiranja, asimilacije i ukidanja jednog naroda", kaze dr Kurpejovic.

"Najzalosnija je cinjenica da se za neuspjeh na ovim izborima krive druge nacionalnosti, medju njima i Albanci u Crnoj Gori, kao da oni nijesu gradjani ove Republike, za koju su vitalno zainteresovani da bude demokratska i prosperitetna", kaze gospodin Frano Camaj, novinar i predsjednik Udruzenja albanskih intelektualaca Malesije "Illdzricum". "Istina je", dodaje on u razgovoru za NNB, "da su Albanci mahom glasali za Mila Djukanovica, ali ne zato sto njega vise vole od Bulatovica, vec zato sto vjeruju da njegov program nudi vise demokratije i ravnopravnosti. Kao udruzenje intelektualaca, gradjanima albanske nacionalnosti nijesmo preporucivali za koga treba da glasaju, znajuci da su oni sposobni i politicki zreli da se opredijele".

Iako su Bulatovicevom politickom taboru "trn u oku" ovog puta bili prije svega Muslimani i Albanci, nije propustena prilika da se i na Hrvate ukaze kao na faktor koji je pripomogao Djukanovicu u izbornoj trci do predsjednickog trona. Uradjeno je to, pored ostalog, na politicki krajnje nizak nacin. Naime, Bulatovic je u jednom od TV-suceljavanja sa Djukanovicem naglasio kako su u prvom izbornom krugu casne sestre iz Kotora prvi put izasle na biralista, sto je trebalo da znaci kako su one to ucinile samo da bi podrzale Djukanovica.

Konfrontirajuci svoje stare i nove pristalice ne samo sa Djukanovicevim DPS- om, opozicionim parlamentarnim strankama, vec i sa manjinskim narodima u Crnoj Gori, Bulatovic je regresirao do nivoa lidera koji ne bira sredstva da dodje do cilja, i sebe doveo u situaciju da Crnu Goru moze da uvede u spiralu haosa i nasilja.