Sreda, 10. septembar 1997.

PREDIZBORNA KAMPANJA IZ UGLA MARKETINSKIH STRUCNJAKA I ISTRAZIVACA

"Vremeplov" za usko drustvo

Koliko god truda i novca ulozeno, kampanji Vuka Draskovica fali glanc. Poruke SPS pojednostavljene do nerazumljivosti. Nebojsu Covica prate ozbiljno uradjeni plakati. Oglas Mila Djukanovica pravi politicki marketing

Marketinske strucnjake u Agenciji Mark-Plan rastuzila je ukupna slika predizborne kampanje u vidu plakata, oglasa i spotova. Prva zamerka koju iznosi Zozef Loncar, ekspert za privrednu propagandu, jeste da plakatima nedostaje slogan, znaci upravo ono sto bi morao biti njihov osnovni sadrzaj.

- "Za Srbiju" i "Jedan za sve" su neozbiljni slogani i nisu motivacioni. Jedino kampanju bivseg gradonacelnika Beograda Nebojse Covica prate ozbiljno uradjeni plakati, koji imaju poruku. Nama nije jasan slogan "Za Srbiju" s likom Slobodana Milosevica. On bi, kao predsednik Jugoslavije, valjda trebalo da navija za Jugoslaviju - kaze Loncar.

U Mark-Planu je kao jedini pravi prosao oglas za Mila Djukanovica. Zozef Loncar istice da se jedino u ovom slucaju radi o pravom politickom marketingu i da je posao ocigledno obavio vrhunski profesionalac.

- Problem nasih tzv. dizajnera jeste u tome sto ne razlikuju novinski oglas od plakata. Oglas trazi pricu, a plakat mora imati "headline", kao sto u vasem poslu naslov, nadnaslov i podnaslov resavaju sudbinu novinskog clanka. Mi nemamo saznanja ko za koga radi, ali niko od vodecih strucnjaka za politicki marketing nije angazovan u kampanjama, ni kao savetnik, istice Loncar.

Kad su u pitanju televizijski spotovi, Loncar kao najgori izdvaja spot Jugoslovenske levice "Vremeplov", za koji kaze da bi u svetu sigurno bio zabranjen, jer nosi uvredljivu poruku.

Prelaznu ocenu nije dobila ni ekipa za propagandnu aktivnost Vuka Draskovica, jer ni u ovom slucaju ne postoji "headline". - Koliko god je truda i novca ulozeno, i njemu fali glanc koji mi zovemo slogan, parola. Direktor Agencije "Partner" Miroslav Sutic na ukupnu propagandnu aktivnost gleda iz istrazivackog ugla, jer se Agencija bavi istrazivanjem njenih konacnih rezultata. On iznosi zapazanje da se na nasoj politickoj sceni ponavlja isti problem, prvenstveno to sto se nedovoljno primenjuju discipline iz politicke propagande.

- Politickog marketinga kod nas nema, jedino je prisutna predizborna politicka kampanja, jer izmedju dva izbora te aktivnosti ne postoje. Kad pitate umetnike, odnosno propagandiste, oni, pre svega, govore o produkciji, kreativnosti plakata, spota, novinskog oglasa. Iz ovog ugla gledano, nekom ko je istrazivac konacnih efekata na birace, postaje manje vazno da li je neciji plakat lepsi, ili da sadrzi intelektualni naboj - kaze Sutic.

Suticu se licno, sa stanovista produkcije i adekvatnosti poruke, najvise dopada spot Vuka Draskovica, a SPS se, kako kaze, ponovo pojavio s porukama pojednostavljenim do nerazumljivosti, koje apeluju na nesvesne mehanizme, odnosno, skracuju put do podsvesti. Ovde se zapaza nekonzistentnost i stice jasan utisak da nije sve radila jedna ruka, vec ima nekoliko razlicitih koncepata. Spot preambicioznog JUL-a, "Vremeplov", po Suticu je "tipican primer koliko su kreatori bili nadahnuti, ali su taj spot napravili sami sebi, za usko drustvo koje je dovoljno samo sebi, i za sopstvene simpatizere a, u krajnjoj liniji, trebalo bi da se obracaju tudjim i neopredeljenim biracima".

- Za politicke poruke je, sa stanovista krajnjeg efekta, smisla, opravdanosti, najvaznije da li su uspele da promene ponasanje biraca i prenesu krajnju poruku. Sigurni smo da dve trecine birackog tela izlazi na izbore sa jasnom idejom za koga ce glasati, a jedna trecina ne zna ili je neopredeljena, a ovde spadaju i oni na koje se jos moze uticati da promene svoj stav. Uprkos tome, vecina stranaka obraca se svojim simpatizerima - istice Sutic.

U Crnoj Gori se i do sada ovom poslu pristupalo daleko sistematicnije i bolje. Iako na oglas Mila Djukanovica ovaj nas sagovornik stavlja primedbu da tehnicki nije savrsen, on kaze da je koncepcijski ocigledno rezultat ozbiljnog razmisljanja o birackom telu.

Ljiljana Gogic

Najveci uticaj TV nastupa

U "Partneru" su dosadasnjim istrazivanjima ustanovili da na biraca u Srbiji najmanje uticu plakati i vise su "zabava za decurliju". Razlog je specifican, kaze Miroslav Sutic: kod nas je televizija progutala sve druge medije. Nesto veci uticaj imaju reklamni spotovi, ali se i to meri jednocifrenim brojevima ("nas narod, po definiciji, tome ne veruje"). Iza toga po uticaju slede javni nastupi, a jos veci uticaj postize se prisutnoscu stranaka u stampi putem saopstenja, kroz intervencije i reakcije na konkretne pojave. "Na ovaj nacin se najvise moze uticati na jednu trecinu nasih neopredeljenih biraca", napominje Sutic. Najveci uticaj ostvaruje se zivim nastupima na televiziji, dok se na javnim nastupima okupljaju samo istomisljenici, odnosno samo lojalni glasaci, a oni su vec opredeljeni.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /