Srpsko-crnogorska bratska nerazumijevanja

Vrijeme otvorenih pisama

Sta u otvorenim polemickim pismima dr Mijat Sukovic zamera Dobrici Cosicu, dr Novak Kilibarda Matiji Beckovicu i Rajko Cerovic Dejanu Medakovicu

Pise: Dragoljub Vukovic

Vec dugo u zvanicnim srpsko-crnogorskim odnosima ima svega vise nego bratske sloge i razumijevanja. Prividna idila, u koju su nas zdusno posljednjih godina uvjeravali crnogorski i srbijanski gospodari, sada i njima lici na crvotocinu. Zvanicna privrzenost ustupila je mjesto nepovjerenju, podozrivosti i optuzbama. Dok se u Beogradu siri strah od crnogorskog separatizma, u Podgorici se upozorava na opasnost od srpskog unitarizma. Karakter sukoba bivsih drugova iz Demokratske partije socijalista Crne Gore, daje toj napetosti dodatnu dramaticnost i montanjarsku aromu. U takvoj politickoj atmosferi, krupna pitanja se namecu sama po sebi.

Neke od tih aktuelnih "krupnica" dodatno su istaknute proteklih dana na stranicama podgorickog dnevnika "Pobjeda" od strane akademika dr Mijata Sukovica, dr Novaka Kilibarde, predsednika Narodne stranke, i Rajka Cerovica, knjizevnog kriticara i publiciste. Akademik Sukovic je kao povod iskoristio jednu konstataciju knjizevnika i akademika Dobrice Cosica, izrecenu u intervjuu "Pobjedi". Odlucio se na poduze "otvoreno pismo i javni poziv". Dr Kilibarda je svoje otvoreno pismo adresirao srpskom akademiku Matiji Beckovicu, a motiv je nasao u njegovom "posrednom, ali aktivnom" ucescu u politickom zivotu Crne Gore. Gospodin Cerovic se opredijelio za polemiku sa Dejanom Medakovicem, a na to ga je navela akademikova besjeda u Sremskim Karlovcima, izgovorena na svecanom otvaranju "Brankovog kola".

Pogresna adresa

"Pravo da Vam kazem, Srbija je premorena optuzbama za hegemoniju..." Ova Cosiceva izjava (saopstena u razgovoru za "Pobjedu"), prema misljenju akademika Sukovica "ukupnom sadrzinom je upucena, ocigledno, Crnoj Gori i crnogorskom narodu". Osim sto je primaoca svog otvorenog pisma podsjetio na to da, kao i bezbroj puta ranije, ni u intervjuu "Pobjedi" nije crnogorski narod pomenuo "sa njegovom crnogorskom nacionalnom odrednicom", Sukovic je primjetio da izjava nije usmjerena na pravu adresu. "Na toj adresi ne nalaze se ni primarni uzroci ni razlozi "medjusobnih optuzbi", koje s puno opravdanja konstatujete kao negativni dio sadrzine nase savremene stvarnosti", opomenuo je akademik crnogorski svog srpskog kolegu, naglasavajuci da je nepravda Crnu Goru i crnogorski narod ciniti odgovornim "sto postoji stanje koje oni ne mogu otkloniti". "Pogotovo", kaze Sukovic, "kada se time precutkuje identifikovanje onih cinilaca koji imaju moc da otklone izvorista negativnog stanja. I kada se precutkuju njihove obaveze i odgovornosti".

Uzalud i sultanov pecat
"Moze gospodin Medakovic svoju tvrdnju da je "Gorski vijenac" djelo srpske knjizevnosti ovjeriti i sultanovim pecatom, ali ga i danas, kao jedan od najobrazovanijih Srba svoga vremena, ne moze citati bez neophodnog rjecnika njemu nepoznatih rijeci, a o pravilnom akcentovanju da i ne govorimo.
Nema nikakve sumnje da je pojava, recimo, Branka Radicevica od epohalnog i oslobadjajuceg znacaja za srpsku kulturu, u cemu je gospodin Medakovic u pravu, ali je tesko uporediti njegove simpaticne becarce sa gorostasnim glasom cetinjskog pustinjaka i tvorca cudesnog "Gorskog vijenca" i stvaralacke individualnosti ne pripadaju istom istorijskom iskustvu, istom senzibilitetu, istoj kulturi, istoj knjizevnoj eposi, istom narodu, pa cak ni istom istorijskom dobu".
(Iz Cerovicevog polemickog osvrta na Medakovicevu besjedu)

Problematicni obrazac

Podsjecajuci Cosica na to kako su u posljednjih stotinu godina crnogorsko-srpski odnosi bili konstantno optereceni nasrtajima na crnogorsku drzavnost i nacionalnu individualnost, Sukovic otkriva da je izvoriste takvih cinjenja u dijelu sadrzine jednog dominantnog nacionalno-kulturnog obrasca. "Sadrzina tog dijela nacionalno-kulturnog obrasca u Srbiji je: ne postoji crnogorska nacija kao istorijska tvorevina i tekovina; Crnogorci su po nacionalnosti Srbi (sto je suprotno istorijskim cinjenicama), a ne samo nacionalna braca sa istim etnickim porijeklom (sto je saglasno istorijskim cinjenicama); ne postoji crnogorska nacionalna kultura niti posebni legitimni crnogorski nacionalni interesi, konsekventno tome, jedino je unitarna drzava primjerena Crnoj Gori i Srbiji", pise akademik Sukovic, prethodno navodeci kako se problematicni nacionalno-kulturni obrazac, (bez obzira na to sto nije bio zvanican u prve i posljednje dvije decenije ovog vijeka) iskazuje kroz razne forme - od istoriografskih radova, knjizevnosti i publistike..., pa do programskih sadrzaja elektronskih medija. "Iskazivanjem kroz sve te oblike duhovnog djelovanja, snazno je uticajan i na politiku. Ukljucujuci i onaj njen dio koji se ostvaruje kroz drzavne organe", kaze crnogorski akademik.

Dalje cutanje o onome sto doprinosi nastajanju, odrzavanju i reprodukovanju nepovoljnog stanja, prema Sukovicevom misljenju, "nije u interesu uspostavljanja skladnih i zdravih srpsko-crnogorskih odnosa, a time nije u interesu srpskog i crnogorskog naroda". Smatrajuci cutanje nedopustivim i neodgovornim, on veli da se "samo otvorenoscu i istinom moze (se) prevazici nepovoljno stanje". U tom smislu, pisac otvorenog pisma posebnu ulogu dodjeljuje akademiku Cosicu.

"Mjesto, uloga i uticaj koji Vi imate u srpskoj duhovnosti u sadasnjosti, velika moc Vasih javno iskazanih stanovista, kazuju da Vi imate moci, vise nego bilo koji Crnogorac, vise nego svi Crnogorci, da svojim djelovanjem doprinesete oznacenoj sadrzinskoj zamjeni u nacionalno-kulturnom obrascu u Srbiji, i time gasenju primarnog izvorista onome sto zelite da nestane iz nase stvarnosti", pise Sukovic i poziva Cosica da to ucini, jer "to je daleko djelotvornije nego da se obracate Crnogorcima da otklone ono za sto oni nemaju moci".

Na unitarnom pravcu

Otvoreno pismo akademiku Matiji Beckovicu, u kome je sadrzan i poziv na tv dvoboj, predsjednik Narodne stranke dr Novak Kilibarda uputio je motivisan Beckovicevim posrednim, ali aktivnim, ucescem "u tekucem politickom kompleksu Crne Gore", koje je, uz ostalo, sracunato "na rusenje" stranke koju Kilibarda predvodi.

"Podsjecam Vas, g. Beckovicu, da ste bili istaknuti clan one grupe intelektualaca koja je osedlala nacionalnog hata Slobodanu Milosevicu da s Kosova dojase na sve prostore Srpskog naroda, ostavljajuci za sobom trajnu nesrecu za nas narod kao jednu cjelinu! U nacionalnoj procesiji koja se kretala za Milosevicem, pohodili ste toliko puta Crnu Goru s misijom spasioca crnogorskog srpstva. Dolazili ste iz Beograda s uzvikom da ste rodjeni prije crnogorske nacije i da ce ta ista nacija umrijeti prije Vase bioloske smrti! No, neka ste to tada cinili, moglo bi Vam se to i zaboraviti da nijeste ostali trajno dosljedni i uporni u toj propagandi. Vi nastavljate isti unitarni pravac kao da se nista nije desilo za proteklih deset godina! Kao da se bivsa Jugoslavija nije raspala, kao da nijesu raseljeni Srbi iz Hrvatske, kao da nije bilo mnogo zlocina i smrti, kao da ne teku kolone izbjeglica, kao da nijesmo izopsteni iz medjunarodne zajednice, kao da nijesmo ljuta sirotinja", podsjeca dr Kilibarda u otvorenom pismu.

Beckovicevu podrsku Bojovicevoj frakciji "narodnjaka", koja ga je nedavno izabrala za predsjednika svog Nacionalnog savjeta, Kilibarda ocjenjuje kao politicki angazman protiv Narodne stranke, ciji je on predsjednik i koalicije "Narodna sloga". "Zasto zadajete podmukle udarce Narodnoj stranci i Narodnoj slozi? Od koga Vi to cuvate nas Srbe u Crnoj Gori, ko to nama smeta da se osjecamo i iskazujemo kao Srbi?" - pita Kilibarda akademika Beckovica.

Podsjecajuci na Beckovicev politicki angazman, predsjednik Narodne stranke ocjenjuje da je uvijek promasivao kad se doticao "krupnih politickih pitanja". Za ubuduce mu nudi savjet. "Ako ste i dalje sigurni u svoje politicko umijece, osnujte svoju stranku pa cerajte i sahranjujete, javno i otvoreno, ono sto cerate i sahranjujte kao pjesnik iz toplog beogradskog stana. A prije nego sto, eventualno, prihvatite ovaj prijedlog, prosudite g. Beckovicu, kako bi bilo najprikladnije okarakterisati politiku - Vasu koja usmjerava i onih koji se daju usmjeriti".

Poezija "ceranja"
"Posebno je za nas stetan Vas upliv u crnogorske politicke poslove zato sto nikad ne dajete javne politicke izjave niti priznajete da ste politicar. Vi svojim prisustvom odredjenim skupovima i estradnom poezijom 'ceranja' na tribinama i trgovima, politicki opredjeljujete mnogobrojne svoje obozavaoce putem unitarizma. Ljudi koje zamara citanje, Vas kao recitatora sopstvene poezije slave do nebesa. Vas politicki program i njihov je program. Vi ste njihov pjesnicki aed i politicki rapsod. Da se javno bavite politikom otvoreno ili profesionalno, ja se ne bih slagao sa Vasim stavovima, ali bih ih smatrao i moralnim i legitimnim, i, vise je no sigurno, da Vam ne bih pisao ovakve poruke. Ali vi necete da se bavite politikom otvoreno ni profesionalno, jer znate da je to rizicno i neisplativo. Vi se, g. Beckovicu, poslije estradno-politickog mesijanstva slavodobitno vratite u Beograd da blagujete okruzeni priznanjima i darovima, a one koji Vas smatraju duhovnim vodjom i spasiocem srpstva u Crnoj Gori ostavite same da se, unitarno nastimani, ceraju s drugim vjerama i nacijama po Crnoj Gori".
(Iz Kilibardinog otvorenog pisma Beckovicu)

Njegos je nepozajmljiv

Neposredan povod za javno reagovanje gospodina Rajka Cerovica bila je besjeda akademika Dejana Medakovica na otvaranju "Brankovog kola" u Sremskim Karlovcima. Cerovicu je zasmetalo to sto je akademik o Njegosu govorio kao o jednom od tri medjasa srpske kulture (Vuk, NJegos i Branko). "Kakva lakoca prisvajanja tudjih vrijednosti, kakvo nasilje nad kulturnom bastinom Crnogoraca i njihovim nacionalnim bicem u cjelini", pise Cerovic, uz napomenu da nista, doduse, nije novo, jer to "traje od 1918. godine, ali i od ranije, cak i od Garasanina".

"Crnogorci sa Srbima, a i sa ostalim juznoslovenskim narodima, mogu biti braca, sto je, bez sumnje, pozeljeno, ali i pored najbolje volje, medjusobno ne mogu izjednaciti ili pomijesati vlastite istorije i vlastita nacionalna, pa i kulturna iskustva. Zbog toga je Njegos do te mjere nepozajmljiv i autenticno crnogorski", uvjerava Cerovic, a na akademikovo pominjanje "velikih ideala politickog jedinstva", reaguje ovako:

"Opa! 'Veliki ideali politickog jedinstva!' Gospodin Medakovic nece da kaze drzavnog, ili unitarno- drzavnog, nego, da se Vlasi ne dosjete, 'politickog jedinstva'. Kakvog? Hocemo li novi rat za Veliku Srbiju, hocemo li Crnogorcima ponovo dovesti licke zandare, iako su nesrecne Licane slicna nauka i slicna politika obeskucile i poslale na potucanje od nemila do nedraga?"

Od brace kojima su upucena pisma i kritike ocekuju se odgovori. Polemike ce, valjda, biti, a ceranja - ne dao Bog!

Preumorni od 1903. godine
"Preumorni su, veoma su preumorni, i Crna Gora i crnogorski narod, od kontinuiranog trpljenja, od 1903. godine do sada, dakle, skoro jedan pun vijek srbijanskog nacionalistickog negiranja i razaranja crnogorskog nacionalnog individualiteta, nacionalne crnogorske samobitnosti, istorijskog prava crnogorskog naroda da slobodno, bez batinanja sa kvalifikacijama o 'separatizmu' i suvereno odlucuju o svojoj sudbini, o svojim legitimnim interesima, bez povrede legitimnih prava drugih; negiranja prava crnogorske nacije da ima ista prava i obaveze kao i srpska i svaka druga nacija, ukljucujuci i obavezu da istrajno i odlucno cuva i brani svoju nacionalnu samobitnost.
Preumorni su, veoma su preumorni od trpljenja ideoloskih, politickih, psiholoskih i drugih nasrtaja na crnogorsku drzavnost, izricito zapocetih takodje 1903. godine, kontinuirano nastavljenih do kraja 1918. godine, kada je ukinuta crnogorska drzava, na nacin potpuno suprotan tada vazecem ustavu Crne Gore, bukvalnim gazenjem tog ustava. (Izostavljam sada razmatranje politickog legitimiteta, o cemu drugom prilikom). Nasrtaja koji su obnovljeni i postupno narastali od obnavljanja crnogorske drzave 1944. godine, da bi sredinom osamdesetih godina ti nasrtaji prerasli u jaku presiju na Crnu Goru i crnogorski narod sa sadasnjom eskalacijom do nivoa koji je blizu onog u periodu 1903-1911. godina.
(Iz Sukovicevog otvorenog pisma Cosicu)

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /