,VRANJSKE novine'' u najnovijem broju objavljuju ratnu ispovest srpskog
   dobrovoljca Slobodana Misica (50), zvanog Top, koji je, kako tvrdi,
ucestvujuci na
   vukovarskom i bosanskom ratistu, ubio ,,negde oko 70 do 80 ljudi'', ali
se ne plasi
   optuzbe za ratne zlocine, jer je ,,odavno mrtav covek'', kome je
,,dosta laganja'' i
   ,,ulepsavanja'' i jer zeli da se vec ,,jednom sazna kako je bilo''.
Misic svedoci o
   ubijanju hrvatskih i muslimanskih vojnika, ali i zarobljenika i mestana
civila,
   tokom 15 meseci na vukovarskom ratistu, a potom u Bosni, posebno u
,,akcijama
   ciscenja muslimanskih sela''. Nije razmisljao da ode u Hag, ali i nema
nista protiv
   toga. ,,Neka se sazna istina'', kaze on, mada ne veruje da bi dozvolio
da ga zivog
   uhvate, ,,narocito ne ovim nasima''. Ne plasi se da ce ga javnost, a
posebno saborci,
   osuditi, zbog ispovesti, kao izdajnika i istice da su izdajice ,,oni
sto su govorili da
   Srbija nije u ratu, dok smo mi ginuli i oni koji su se obogatili dok je
narod krvario, a
   sada nema ni za hleb''. Popravni dom u Krusevcu, bokserska karijera,
visegodisnji
   zatvor zbog pronevere  svetliji je deo njegove proslosti. Prvi put je
ubio u
   Marincima  mestanina Hrvata. Na prvobitni osecaj straha, mucnine i
malaksalosti,
   kako kaze, ,,covek vec posle dva-tri dana ogugla'', a ubijanje ,,udje u
krv, mozak,
   kao droga'' i ,,bez toga se jednostavno ne moze''. Misic kaze da bi
,,opet isto, samo
   da hoce da izbije nesto na Kosovu'', ali tamo ,,ne bi ubijao samo
Siptare'', jer su mu
   ,,i neki nasi na nisanu''. Poput mnogih dobrovoljaca, Misic je u rat
krenuo direktno iz
   Drugog dnevnika RTS-a, jer nije mogao mirno da gleda ,,masovne zlocine
nad
   srpskim stanovnistvom''. 
     Posebno pogodjen smrcu majora Milana Tepica, prijavio se u
dobrovoljce
   sredinom 1991. godine. U kasarni ,,Juznomoravskih brigada'' u Vranju
upucen je u
   veliki sabirni centar za dobrovoljce u Smederevskoj Palanci, gde je
podeljeno
   naoruzanje i odakle su, posle dvonedeljne obuke na vojnom poligonu
Pasuljanske
   livade, prebaceni na prvu borbenu liniju u selo Marince  rasporedjeni u
jedinicu
   kojom su komandovali oficiri beogradske kasarne ,,4. juli'' potpukovnik
Gradimir
   Pavlov i kapetan Stankovic. Tokom 15 meseci provedenih na vukovarskom
ratistu,
   gde se ,,islo od kuce do kuce'' i ,,cesto se nije znalo ko je Hrvat, a
ko Srbin, pa se
   pucalo na sve sto se pomera'', kaze da nije sreo Arkanove ,,Trigrove'',
vec samo
   ,,jednu Seseljevu jedinicu''. Posto se nakratko vratio u Vranje, otisao
je ,,preko
   veze'' jednog vranjanskog dobrovoljca u Bosnu, u kojoj je ,,vec pocelo
da se kuva''.
   Sa grupom dobrovoljaca nasao se u Bratuncu, gde ih je Teritorijalna
odbrana
   rasporedila u Fakovice. Misic svedoci o ,,akcijama ciscenja
muslimanskih sela 
   jednom po jednom'', posle kojih su (Zanjevo, Tegare i ,,jos
sedam-osam''), bila
   ,,unistena do temelja'', i gde je ,,ubijeno oko 4.000 do 5.000
Muslimana'', od kojih
   ,,samo u sumi u selu Tegare vise od 1.000 za tri-cetiri sata'', iako su
bili ,,civili,
   seljaci, uglavnom slabo naoruzani  dvocevkama i slicnim puskama''. 
     Nije, kaze, ubijao decu, ,,niti je video kako ih ubijaju'', ali zene
jeste. Cesto su,
   kad osvoje selo, ,,palili sve kuce pomocu 'stapica', koje su ubacivali
kroz prozore, ne
   znajuci ko je bio u kucama''. Izmedju tih ,,akcija'', cekali su
Muslimane u zasedama
   i ubijali ih kada su se vracali u sela iz potrage za hranom, zbog
,,opomene drugim
   Muslimanima''. Jednog Muslimana, koji je ubio mladog Srbina, Misic je
,,uhvatio
   iznad Zanjeva, odsekao mu glavu i nabio je na tarabu'', a te veceri
ubio je ,,jos sest
   Muslimana, koji su dosli po njegovo telo''. Svedoceci o dogadjajima u
Bosni, kaze da
   je, kad je bio bez para, prodavao Srbima u Ljuboviji za 50 maraka usi
Muslimana, ali
   samo onih koje je licno ubio, ,,jer nije zeleo da se kiti tudjim
perjem''. Misic se kaje
   ,,jedino sto nije poginuo da ne mora da gleda ovo oko sebe''. Ne mrzi
muslimanski
   ,,obican narod'', vec ,,njihove vodje'', ali ,,ni ove nase ne mrzi
manje''. Odlucio se da
   isprica ratne dozivljaje, jer mu je 50 godina, napusten je od porodice
i drustva, bez
   posla i sredstava za zivot, ogorcen i ponizen, prenosi FoNet.