Sporo radjanje gradjana - Sreda 3. decembar

zmasic (zmasic@interlog.com)
Wed, 03 Dec 1997 20:57:05 -0800


Autor ovog clanka bazira svoje zakljucke na definiciji nacionalizma D.
Kecmanovica koja meni izgleda prilicno problematicna. Citiram ceo
paragraf iz clanka:

"Kecmanovic je definisao granicnu liniju izmedju prirodnog nacionalnog
osecanja i nacionalizma, pridajuci poslednjem sledece karakteristike: a)
tendencija da se poseduje izvesna teritorija; b) shvatanje da svaka
nacija mora biti odvojena i nezavisna; c) verovanje u postojanje
zajednicke istorije i zajednickog porekla; d) osecanje zajednickog
ponosa zbog dostignuca sopstvene nacije; e) animozitet prema slicnim
(etnickim) grupama; f) dogma da individue zive iskljucivo za naciju; g)
doktrina o superiornosti sopstvene nacije; h) verovanje da postoji
osnovna veza izmedju sudbine pojedinaca i sudbine nacije. To znaci da
nacionalizam postoji gde god afektivne veze s nacijom i lojalnost prema
njoj dominiraju nad drugim formama pripadanja, tj. kada nacija postane
vrednost nad svim drugim vrednostima."

Pocnimo od definisanja granicne linije izmedju prirodnog nacionalnog
osecanja i nacionalizma. Nacionalizam je po definiciji osecanje, ili
sentiment ili emocija. Svi ovi izrazi se koriste u literaturi da opisu
nacionalizam. Dakle, "prirodno nacionalno osecanje" nije nista drugo
nego "prirodni" nacionalizam. Moja logika mi kaze da nacionalizam koji
autor definise u tackama (a) do (h) treba smatrati negativnim i
neprirodnim. Upotrebiti rec "prirodni" za jednu mentalnu koncepciju je
veliki intelektualni rizik. Malo je verovatno da ce i jedan ozbiljan
naucnik pristati da govori o prirodnoj ili neprirodnoj ideji, dogmi, i
verovanju uopste. Ideja moze da bude glupa ili inteligentna, istinita
ili lazna, dogmaticna ili racionalna, ali je verovatno uvek prirodna,
bez obzira na njen kvalitet, jer je konceptuirana u glavi coveka. To je
prirodan proces. Neprirodna ideja ne postoji. Autor svima ostaje duzan i
objasnjenje koja su to prirodna nacionalna osecanja, ako ona listana kao
nacionalisticka nisu prirodna. To bih stvarno voleo da znam.

Da pogledamo sada karakteristike "neprirodnog" nacionalizma.

a) tendencija da se poseduje izvesna teritorija. Ovde sam ja
nacionalist, i ne vidim da postoji drugi izbor. Ovo osecanje ima
verovatno svaki zivi covek stariji od sedam godina. Ako je ovo
neprirodno onda je i zivot neprirodan.

b) shvatanje da svaka nacija mora biti odvojena i nezavisna. Nisam
nacionalist.

c) verovanje u postojanje zajednicke istorije i zajednickog porekla.
Ovo je vrlo neprecizno. Dva naroda mogu da imaju zajednicku proslost ali
razlicite istorije, narocito ako su medjusobno ratovali. Slavne
istorije, bar one iz kojih skolska deca uce, pisu se po narudzbini
ministarstva istine Ja mislim, da neki balkanski narodi imaju
zajednicku proslost i zajednicko poreklo, a ne mislim da sam zbog toga
nacionalist.

d) osecanje zajednickog ponosa zbog dostignuca sopstvene nacije. Ja
osecam ponos ili tugu zbog uspeha ili neuspeha moje nacije, ali ne
verujem da moje osecanje moze da bude zajednicko. U svakom slucaju, ne
verujem da se u tome razlikujem od bilo kog gradjanina bilo koje
evropske ili svetske zemlje. Ja mislim da je to "prirodan" nacionalizam.

e) animozitet prema slicnim (etnickim) grupama. Nisam nacionalist. Ovo
je sovinizam.

f) dogma da individue zive iskljucivo za naciju. Nisam nacionalist. Ovo
je fasisticko verovanje. Ali zasto dogma? Kakva je razlika izmedju
verovanja, dogme, shvatanja, i doktrine u ovom citatu? Neke od ovoh reci
bi trebali da imaju vecu tezinu od drugih. Cini se da autor ne vidi
nikakvu razliku, ali ne voli da upotrebljava iste reci. To ne deluje
mnogo ozbiljno.

g) doktrina o superiornosti sopstvene nacije. (Zar je ovo doktrina?)
Ako je ovo nacionalizam onda je cela Amerika nacionalisticka. We are
number one. A tu bi bile i sve evropske i mnoge druge zemlje.

h) verovanje da postoji osnovna veza izmedju sudbine pojedinaca i
sudbine nacije. Tu su opet svi u svetu nacionalisti. Ja se trudim da
imam sudbinu Amerikanca ali bez veceg uspeha. Pod uslovom da znam
znacenje reci "sudbina".

Isto tako zakljucak: "To znaci da nacionalizam postoji gde god afektivne
veze s nacijom i lojalnost prema njoj dominiraju nad drugim formama
pripadanja, tj. kada nacija postane vrednost nad svim drugim
vrednostima." - ne izgleda da ima smisla. Nacionalizam postoji i ako
postoje druge forme pripadanja u jednoj zemlji. On je samo pritajen.
Nije ukusno pricati da volis svoju zemlju ako tvoja zemlja ocekuje od
tebe da radis. (Ovakav "patriotizam" sam u Jugoslaviji cuo od komunista
bezbroj puta). Pravilo "patriotizam je poslednje utociste bitangi", na
Zapadu svi znaju. Kao i pravilo da "svaki patriot na kraju ispostavi
racun drzavi". Ali verovati da u Evropi i Americi nema nacionalizma zato
sto se ne manifestuje na balkanski nacin, je velika zabluda.

Sta se iz ovoga moze zakljuciti. Ako je nacionalizam po definiciji sve
sto je pomenuto u gornjim tackama onda ta definicija ne vredi nista.
Nista necemo saznati niti je ista objasnjeno. Bez preterivanja se moze
reci da je onda nacionalizam ceo zivot. Ako sam ja i nacionalist i nisam
u isto vreme, ja sumnjam da ce mi to znanje biti od neke koristi.

Imao bih dosta primedbi i na druge zakljucke u ovom clanku, ali ne
mislim da ima smisla da detaljno komentarisem. Ako pretpostavke nisu
dobre, ne verujem ni da zakljucci mogu biti mnogo bolji.

Zivomir Masic
Toronto Kanada