Saljem ovaj svoj komentar na pomenuti clanak g. Hadzovica s prijedlogom da
ga objavite u nekom narednom broju Vaseg cijenjenog lista.
S postovanjem,
Mirko Katic
Odmah moram reci da sam u svom zivotu vec dva puta morao bjezati iz Bosne i
Hercegovine, a oba puta iz istih razloga. Osim toga, proveo sam skoro dvije
godine u blokiranom Sarajevu. Time zelim reci da mi je poznat izbjeglicki
zivot i svi problemi koji ga prate, narocito kada se radi o izbjeglicama iz
Bosne i Hercegovine, a posebno iz Sarajeva.
Ako bi me neko upitao da li se izbjeglicama mora dozvoliti povratak u
mjesta odakle su pobjegli, ukoliko oni zaista zele da se tamo vrate, tada
bih bez dvoumljenja rekao da im se to mora omoguciti. Ali, nikada se ne bih
mogao saglasiti sa zahtjevima da se izbjeglice MORAJU vratiti tamo odakle
su pobjegli, ukoliko oni te ne zele, a pogotovu ne s ciljem da se na taj
nacin izvrsi "promjena fizionomije organa vlasti koja, umjesto
jednonacionalnog, dobija multietnicki karakter". Medjutim medjunarodna
zajednica upravo zagovara ovu drugu opciju i time vrsi nasilje nad
nesretnim ljudima koji su upravo radi slicnih pogresnih koraka te iste
medjunarodne zajednice morali pobjeci sa svojih ognjista.
Nakon cetrdeset godisnjeg iskustva u kreiranju multietnickioh organa
vlasti, kao i multietnickih organa upravljanja u privrednim i drugim
drustvenim i politickim organizacijama u Bosni i Hercegovini, mogu reci da
svako dalje insistiranje na multietnickoj strukturi vlasti ne znaci nista
drugo nego onaj skup dobrih zelja kojima je poplocan put u pakao. Ta ideja
sama po sebi produbljuje podjele medju gradjanima Bosne i Hercegovine,
umjesto da ih eliminise. Ta ideja predstavlja osnovni kamen spoticanja u
rjesavanju bosansko-hercegovacke enigme, ukoliko se uopste radi o enigmi, a
ne o prodaji roga za svijecu. Razloga za takav zakljucak ima vise. Pomenucu
samo neke.
Prvo, po osnovu kojih kriterijuma se za odredjenog covjeka u BiH moze reci
da je Srbin, Hrvat ili Musliman (Bosnjak), bez obzira na cinjeniocu sta on
licno o tome misli. Svaka iole ozbiljnija analiza ce pokazati da takvi
kriterijumi ne postoje. Ovdje se ne radi samo o problemu t.zv. mjesovitih
brakova, nego i o problemu religiozne pripadnosti, o koristenju govornog
jezika i pisma, o shvatanju istorijskih cinjenica i sl. Mora li na pr.
svaki Srbin biti iskljucivo pravoslavne vjere, a svaki Bosnjak islamske?
Mogu li se ljudi osjecati drugacije u nacionalnom (etnickom) smislu, a
drugacije u religioznom smislu, ukljucivo i panteiste, ateiste, budiste i
dr.? Zasto jedan te isti covjek ne moze koristiti rijec hljeb i rijec kruh,
ili pisati latinicom ili cirilicom po svom izboru?
Drugo, na osnovu cega se moze reci da clanovi pretsjednistva BiH zastupaju
svaki svoju nacionalnu zajednicu? Po cemu je na pr. g. Krajisnik lider Srba
a g.Izetbegovic lider Bosanskih muslimana? Zar oni nisu na taj polozaj
dosli kao predstavnici dvaju politickih partija, koje danas jesu, sutra
nisu? Pouzdano znam da za g. Krajisnika nije svaki Srbin Srbin, dok za g.
Izetbegivaca nije svaki musliman Musliman. Po cemu je uopste vazno "sto
Hrvati nisu osvojili ni jedno poslanicko mjesto u parlamentu RS", ili "sto
su Bosnjaci u Srebrenici osvojili vecinsku vlast"? Sta to u sistini gube
Hrvati u Republici Srpskoj, ako uopste nesto gube, ili sta to gube Srbi u
Srebrenici? Da li radi toga gradjani Republike Srpske koji se ne osjecaju
kao Srbi moraju zivjeti losije od ostalih gradjana? Da li radi toga Srbi u
Srebrenici moraju zivjeti losije nego u drugim gradovima Republike Srpske?
Podsjetimo se cinjenice da gradjani Srbije ne zive bolje nego "prije rata"
ma da je danasnji pretsjednik drzave Srbin. Podsjetimo se na cinjenicu da
se Sovjetski Savez raspao upravo onda kada je na najvisi polozaj dosao
"pravi Rus".
Trece. Zasto bi stvaranje jedne "posebne muslimanske drzave na tlu Evrope"
bilo zlo koje bi "produzilo agoniju u kojoj se nalaze narodi BiH", ukoliko
bi takva drzava uopste bila stvorena? Ako je vecina Bosnjaka (Bosanskih
muslimana) protiv takve drzave, ona nece biti ni stvorena. Ukoliko su
medjutim za takvu drzavu, ona ce biti stvorena bez obzira sta o tome misle
ostali narodi u BiH i Evropi. Gospodin Karlos Vesterndorp, "kao konacni
arbitar" ima jednu sasvim drugu viziju Bosne i Hercegovina u kojoj Srbe i
Hrvate vidi kao branu sirenju Islama u Evropu pa radi toga, i samo radi
toga, insistira na multietnickim organima vlasti, ma da ni Srbi ni Hrvati
nemaju nista protiv stvaranja takve drzave ukoliko bosanski muslimani
(Bosnjaci) to zele? To ni u kojem slucaju ne mora znaciti da bi
nemuslimansko stanovnistvo takve drzave zivjelo u gorim uslovima nego sto
bi mogli zivjeti u Republici Srpskoj ili Herceg Bosni.
Da rezimiram: Bosna i Hercegovina je moguca kao drzava samo ukoliko njeni
organi vlasti ni bilo koji drugi organi nisu niti moraju biti
konstituisani"po etnickom (nacionalnom) kljucu". Medjutim, kako stvari sada
stoje, ni jedan od onih koji se deklarisu kao predstavnici njenih
"konstitutivnih naroda" nije za takvu drzavu. Bojim se da za takvu drzavi
nije ni velika vecina Bosanaca i Hercegovaca. Osim toga, za takvu drzavu
nije ni Medjunarodna zajednica jer ukoliko bi bila, tada bi tesko mogla
naci opravdanje za svoje ucesce u rusenju prethodne Jugoslavije. Buduci da
stvari tako stoje, Medjunarodna zajednica, a prvenstveno Evropska
Zajednica, bi najbolje pomogla izbjeglicama tako sto bi svima koji to zele
omogucila da ostanu tamo gdje se sada nalaze i da im omoguci da postanu
ravnopravni gradjani Evrope, jer oni to vec zaista jesu, ne prisiljavajuci
ih da prethodno moraju postati Bosanci kako to rece g. Karlos Vestendrop. U
tome je sustinski problem izbjeglica, ali i Medjunarodne zajednice.
Mirko Katic