Po mom misljednju najvazniji rezultat citiranog zasjedanja Skupstine RS
jeste bezpovratni gubitak uticaja SDS kao samozvanog predstavnika SVIH
Srba na prostorima nekadasnje Republike Bosne i Hercvegovine. Iz
sopstvenog iskustva mogu reci da je insistiranje rukovodstva SDS da je
ta stranka jedini legitimni predstavnik Srpskog naroda u BiH u stvari
vise ojacalo pozicije druge dvije nacionalisticke strane (SDA i HDZ)
nego sto je zastitilo Srbe. Tako na pr. u Skupstini opstine Novi Grad u
Sarajevu je bilo vise Hrvata u redovima opozicije nego sto je bilo
odbornika iz redova HDZ. Pa ipak, SDS je blokirao izbor bilo kojeg
Hrvata iz redova opozicije na vaznija mjesta u opstinskim organima
vlasti, insistirajuci da Hrvat mora biti iz redova HDZ ma da HDZ i SDA
nisu bile protiv izbora Hrvata iz redova opozicije, pa cak ni vecina
odbornika SDS. Zabrana (direktiva) je dosla s najviseg mjesta, jer se
tome usprotivio licno Krajisnik. Nesto slicno se dogadjalo i u skupstini
opstine Novo Sarajevo gdje je opozicija (SDP i REFORMISTI) imala 49 od
100 odbornickih mjesta i gdje je bilo vise Srba i Hrvata u redovima
opozicije nego u redovima "stranaka na vlasti". Radi takve situacije
Skupstina opstine je mogla donositi pravovaljane odluke samo ako su SVI
odbornici SDS, HDZ i SDA bili prisutni. U protivnom, ako je samo jedan
bio odsutan, opozicija je mogla sprijeciti izglasavanje bilo koje
odluke.(U tome vrijeme bilo je aktuelno pitanje imenovanja direktora
osnovnih skola). Radi toga se desavalo da "stranke na vlasti"
automobilima po Sarajevu skupljaju svoje neposlusne odbornike da dodju
na zasjedanje. Pa ipak SDS nije zelio da napusti koaliciju sa SDA i HDZ
i prihvati koaliciju sa SDP i Reformistima, ma da mu je to nudjeno, i to
sasvim javno i legalno i u duhu stvarne parlamentarne demokratije.
Osim toga, da je u to vrijeme SDS napustio koaliciju sa SDA i HDZ na
nivou Skupstine BiH, i povukao svoje ministre iz Vlade, mozda rata u BiH
ne bi ni bilo, jer ostale dvije stranke nisu same mogle zadrzati vlast.
Medjutim, SDS je napustao sjednice parlamenta, a ostavljao svoje
ministre u Vladi cime je u stvari rusio svoj polozaj, a cementirao
polozaj ostala dva njegova politicka partnera dajuci im aktivnu
legitimaciju predstavnika "Muslimanskog i Hrvatskog naroda" ma da one to
nikada ne bi mogle postati bez snazne podrske SDS. Radi toga, s
detroniziranjem SDS kao "legitimnog" predstavnika bosanskih Srba,
uslijedice kao nuzna posljedica detroniziranje SDA kao "legitimnog"
predstavnika bosanskih Muslimana i HDZ kao "legitimnog" predstavnika
bosanskih Hrvata, bez obzira na to sta rukovodstva ovih stranaka to ne
bi zeljela. Tek nakon toga ce biti moguce raspetljavanje
bosansko-hercegovackog Gordijevog cvora, ukoliko u medjuvremenu ISFOR ne
potegne mac i ne rasjece taj cvor da bi sprijecio njegovo
raspetljavanje. Ta opasnost je veoma prisutna, jer politika "divide et
impera" ne bi mogla uspjeti ukoliko bi na vlasti bile parlamentarne
stranke koje za svoje odluke mogu i moraju osigurati vecinu u
Parlamentu, a ne da na vlasti budu predstavnici "konstitutivnih naroda".
Radi toga bih volio vidjeti poslanike SDS i SRS na slijedecem zasjedanju
Skupstine RS koji ce govoriti u ime svojih stranaka a ne u ime srpskog
naroda. Volio bih cuti prijedloge kako unaprijediti privredni zivot RS i
kako unaprijedjivati zivotni standard njenih gradjana. Nije vazno ko ce
biti ministar, vazno je sta taj ministar zeli uciniti i njegova
spremnost da podnese ostavku ukoliko ne uspije ostvariti ono sto je
obecao, bez obzira na razloge zasto nije mogao izvrsiti obecano. Volio
bih takodjer cuti i zabrinutost za privredni razvoj i zivotni standard i
onog drugog dijela Bosne i Hercegovine jer i tamo ima mnogo onih koji su
siti laznih obecanja tamosnjih "legitimnih" predstavnika pojedinih
nacija i terora nacionalnog kljuca nad parlamentarnom demokratijom.
Eh, Bosno moja poharana...
M. Katic