Ne radi se o kursu dinara nego o cijeni strane valute izrazena u
dinarima, pa, ako podjemo tim putem, postaje iluzorno nastojanje Narodne
banke Jugoslavije ili bilo koje druge monetarne dinarske vlasti da
stabilizira cijenu stranih valuta na dinarskom trzistu. To bi isto bilo
kao kad bi cinili pokusaje da stabiliziramo dinarsku cijenu banana, kafe
ili na pr. suhih datula. Ako privreda Srbije i Crne gore mora izvesti na
pr. 1000 kg. psenice da bi uvezla 100 kg kafe, onda ce dinarska cijena
100 kg. kafe biti jednaka dinarskoj cijeni 1000 kg. psenice. Prema tome
cijena psenice determinise cijenu kafe, a ne obratno. Ako dinarska
cijena psenice poraste za 20%, tada ce i dinarska cijena kafe morati
porasti za 20%, ili u Srbiji i Crnoj gori nece biti kafe. Prema tome,
strana valuta i devize moraju biti prodavane na dinarskom trzistu po
cijenama koje izjednacuju njihovu tekucu ponudu i traznju. Ako se na tom
planu vec nesto mora uciniti, onda bi trebalo potpuno onemoguciti da se
na strani platezno-sposobne dinarske traznje pojavi domaca stamparija
novca, nego da tu mogucnost imaju samo ona lica koja su do dinara dosla
prodajom svoje robe i usluga. Takvoj momentarnoj politici ni
Medjunarodni monetarni fond ne moze nista zamjeriti, sve i kada bi to
htjeo i zelio.
Mirko Katic