"Glupa komunisticka politika" zasnivala se na doktrini stvaranja
nacionalnih drzava na tlu Kraljevine Jugoslavije, kao jedino moguçem
pravednom rješenju narastajucih međunacionalnih tenzija. Na toj osnovi je
1945 godine stvorena Federativna Republika Jugoslavija, i na toj istoj
osnovi se ona raspala pedeset godina kasnije. Postavlja se pitanje kako je
ta drzava uopšte mogla opstati tokom pedeset godina, i , htjeli mi to
priznati ili ne, postati znacajan faktor na svjetskoj politickoj sceni?
Ocito je da pomenuta doktrina nije mogla doprinijeti takvom razvoju
situacije, jer ona po svojoj suštini ne predstavlja kohezionu silu. Prica o
bratstvu-jedinstvu jugoslovenskih naroda bila je samo politicka parola
kojom je skrivana istinska koheziona sila sadrzana u ideji o "proleterskoj
drzavi". Kada je propao eksperiment "proleterske drzave", propala je i
Federativna Jugoslavija i taj proces propadanja još nije završen jer nije
završeno ni stvaranje nacionalnih drzava na njenom prostoru. Veliko je
pitanje da li çe ikada moci biti završen, jer stvarnu kohezionu snagu
nacionalne drzave ne cini "radni narod" nego "nacionalna burzoazija" (da
iskoristim ove zaboravljene termine). Prosta je istina da ni jedan narod ne
stvara svjesno svoju burzoaziju nego burzoazija cini svjesne napore da
stvori svoj narod. Odatle izviru i insistiranja na promjeni naziva istog
jezika, na uvodjenju novih rijeci i izraza, na revalorizaciji i
devalorizaciji istorijskih cinjenica, i t.d. i t.sl. Dakle ponovo nasilje
nad "snovima radnog naroda". Opet se "radnom narodu" prodaje rog za
svijeçu. Radi toga neminovno predstoji novo buđenje i suceljavanje s
realnosçu. Bilo bi veoma korisno za sve danasnje generacije da shvate da
sama ideja o "proleterskoj drzavi" nipošto nije mrtva. Ona se samo nalazi u
fazi revalorizacije i redefinisanja. Kad-tad çe ponovo izbiti na površinu i
okrenuti kormilo istorije u drugom pravcu, jer je to nuznost istorijskog
razvoja ljudskog društva u kojem ne smije niti mora biti nevoljno
nezaposlenih, siromašnih i unesreçenih ljudi.
M. Katiç