U nekim generalnim aspektima intervju me je intrigirao
jer se mora ako ne negirati a ono bar relativizirati.
Stavovi su dokaz da ni poluistine nisu uvjek najgore.
Ne radi se ni o pitanjima bliskog i srednjeg istoka, portugalske ili
luzonske afrike, kavkaza pa ni ex yugoslavije nego tzv seljackog elementa,
apostrofiranog
u raznim kontekstima.
Ne apsolutiziram seljastvo (vidili smo sta su nam napra
vili u bivsoj drzavi zajedno sa vojskom i policajcima)
narocito ne prigradsko a najmanje ono oko sarajeva, nego
govorim opcenito. Smatram da je visok stepen pauperizaci
je ili razvlastivanja seljaka (od zemlje), njihova prole
tarizacija te predavanje bez pogovora i zadrske trzistu rada jedan
nedostizan cilj iako on zavisi vise drugih i okolnosti (koje nece nikad
nastupiti) nego od njih samih. A i opasan cilj, jer se ne zna tacno sta bi
se sve moglo u medjuvremenu dogoditi na drugim frontovima.
Nemojmo se zavaravatina: iluzije su da se moze stvoriti situacija da ce i
dodatnih 20-40% stanovnistva postati visoko komercijalizovano i sl. I
kolike su investicije
potrebne i sl.
Do prve krize, kada ne bi bilo socijalno-ekonomskih ubla
zivaca. I u okviru novog svjetskog poretka bolje prolaze zemlje koje imaju
odstupnicu u socijalnoj politici (spasonosnoj vezi grad-selo). A u
ekonomiji i neka sigurnost ima svoju cijenu. Veci rizik veca cijena ili
plata i sl. I obrnuto.
Zna se da ono sto sada nosi najvecu dobit za 10-15 god ce nositi malu.
I poceci industrijalizacije se teoretski vezuju za visak
stanovnistva i visak poljoprivredne proizvodnje: da se taj visak drugacije
zaposli i iz drugog viska prehrani.
Kod nas je bilo mnogo radnih mjesta koja su postojala a nisu bila u
potpunosti iskoristena. I tu su mogli da rade sa odredjenim platama oni
koji su imali i dodatne prihode. Problem je bio u neodgovornosti na drugim
nivoima a ne ovih radnih mjesta, sem ako nisu zlorabili
samoupravljanje.
Nase trzavice grad - selo su bile na liniji jednog siste
ma, ali ne samo sistema nego i indoktrinacije da se ne mogu i ne smiju
priznati niciji legitimni interesi na zaradu i da stalno neko nekog
pljacka. Ostvarili smo sta
smo zeljeli ali ostaje pitanje hoce li se sada stranci uzdrzati od
investicija u takve narode koji imaju takva rezonovanja. Ili i stranci
imaju kratko pamcenje.Ali sigurno imaju dobre advokate.
Nesto van svega ovog ali ipak povezano. Ranije sam se cudio kako je moguce:
razvijena zemlja, visoke plate, a jeftina hrana. A onda sam spoznao: da to
nije prirodna hrana, da fino izgleda ali da je ne samo neukusna nego i
opasna. I dosao do katastrofalnih zakljucaka kojih se plasim.
Nemojmo stremiti previse u nebo jer, po sistemu svedskih
ljestava, pad moze biti velik. Ali pokusajmo seljake
uljuditi i postovati ih. I uzgajati i jesti zdravu hranu umjesto
posjedovanja nekih cesto i nepotrebnih tehnickih uredjaja.