Glavni zadaci tadasnjih propagandista bili su podrivanje morala protivnicke
strane, i uvjeravanje sopstvene publike u ispravnost "pravog" sistema.
Na vrhovima dvaju propagandnih piramida iz mocnih zvucnika trestale su
dvije
krunske diskvalifikacije protivnika: Communisam i Imperijalizam. Obje i
danas
djeluju i kod neobrazovanijih izazivaju gotovo refleksno reagovanje.
Najveci broj
onih koji su poslije II. rata odrasli u SFR Jugoslaviji ocito nije potkovan
za tuzbe
na temu Communism, moguce i zato sto u SFRJ komunizam niko nije ni znao
objasniti, pa ni SKJ. Jedino su Hrvati tokom Pljacke 1991-1995 ustvari
muvali
kovanicom o "jugokomunistickom-srbijansko-crnogorskom-cetnickom-agresoru".
Na istim propagandnim piramidama bile su ugradjene i neonske reklame
oponenata;
Zapad je isticao reklamu "Slobodni svijet", Istok svijetlio parolom o
"Drustvu socijalne
pravde". Jedno je sigurno: oni koji su tokom hladnog rata mijenjali strane
isli su iz
"Slobodnog svijeta" u "Drustvo socijalne pravde", i obratno. Tamo im je
valjda bilo bolje.
Ostace zapamceno da je arhi-antikomunista, ruski disident Solzenjicin po
povratku u
Rusiju izrazio misljenje da "zapadni model drustva nije za ruski narod".
Vrijeme i dogadjaji koji teku pred nasim ocima omogucavaju procjenu
osnovanosti
ili neosnovanosti svih diskvalifikacija i kvalifikacija. Jasno je da slika
Zapada i Istoka
nije samo crno-bijela vec i siva. Ipak, nije li red izvuci glavu iz
pijeska, otvoriti oci
i ugledati stvarnog protivnika. Nije zapadni model drustva za srpski narod.
Nedostaje mu mnogo stosta sto smo mi imali prije socijalizma. Moral.