Cinjenicno je da Kanada zbog svog sastava, zajedno sa
Spanijom, Belgijom, V. Britanijom, Francuskom, Rusijon,
Rumunijom, Slovackom, Svicarskom i Bugarskom spada
u /slozene/ zemlje koje treba i mogu da imaju sta da kazu
u slucaju BiH i ex Yu. I obratno.
Ostali, uglavnom samoproglaseni nadri ljekari i "pruzaoci
dobrih usluga" nisu polozili zakletvu - sto drugima prepisuju
da bi i sebi prepisali i da su recept na sebi testirali. Stvar je
njihovog morala da li se i zasto petljaju i izazivaju samo
sumnju, zakuvavavaju ili sami kazu da im je njihova domaca
praksa drugacija, da nemaju potrebno lokalno iskustvo ili ga
imaju iz zlog vremena kada nisu polozili.
Ovo napominjem i u vezi poruke gosp J.Chretien-a jer se
istovremeno sa sastankom u Sarajevu odrzavao jedan slican
u jednoj bolnici u Otavi oko izbora upravnika - sa prizorima
"borbenih" penzionera, bas kao u Srbiji krajem 1980-tih godina
J. Chretien, frankofonski predsjednik kanadske vlade
i Kvebecanin, imao je sve predispozicije da kvalitetno
procita svoje sugovornike - njihova istorijska opterecenja,
sadasnje frustracije i strahove od buducnosti - i da im
kompetentno kaze sta je realno a sta su fikcije koje zivot
i muke obicnih gradjana vremenom ispravljaju a medjuna
rodna zajednica ce ih nametnuti - radi sebe.
Naime, J. Chretien, kao francuski Kanadjanin i Kvebecanin
nosi u svom duhu i ;
- razmisljanja o vremenu kada je Sjeverna Amerika/SA/
bila francuska, od Detroit-a do Louisiane; Nouveau Orleans;
- u vezi sa prethodnim, osjecaj teske i mucne borbe za
stvarnu ravnopravnost i dostojanstvo francuskog jezika,
kulture, doprinosa i nacina zivota u praksi Kanade i SA,
a protiv nivoa egzoticnosti pred neprihvatljivom i nedozvo
ljivom invazijom anglofona u "kulturi" i u politickim vizijama
i izrazima, i
- iako liberal, slavan po cesto citiranoj i epohalnoj izjavi
da je "Kanada najbolje mjesto za zivljenje", J. Chretien
dolazi iz Kvebeka koji je uglavnom socijaldemokratski
i donekle populisticki u smislu jedinog nacina odbrane
svojih vrijednosti i opstanka / i kao takav skupo placa
testiranje ove njegove znamenite teze / a ne kao ostatak
SA potonuo u dosadni, dekadentni i utilitarni konzerva
tizam i individualizam koji puse sa zapadnih ranceva i
farmi nekadasnjih desperadosa.
U takvom misaonom okruzenju, M. Krajisnik je pokrenuo
pitanje BiH izbjeglica u Kanadi koje ima dvostruki odraz
- prvo u BiH a, drugo bogami prikriveno i u Kanadi. Sa ljudima
sve, makar jeli i travu, bez ljudi nista, makar jeli i kompjutere,
i komunikacije i ostala cuda tehnike plus razne vrednosne
papire / finansijske "proizvode" / dok jednom ne rikne
prenaduvana berza zbog raznih igara i to dovede u red,
uz brojna razocarenja pa i samoubojstva.
Sta je ponukalo M. Krajisnika da pokrene to kontraverzno
pitanje, jer se on svojski trudio da jedne protjera a da drugi
pobjegnu od njega i njegove "obrve". Samo pokretanje tog
pitanja / povracaj ljudi / objektivno ga je politicki negiralo i
preporucilo i samo je pitanje morala naroda i ostalih hoce li
ga i kada smaknuti ili ce sam otici, ko zna kuda, jer je sada
priznao svoj poraz i kratki domet svojih vizija. Kao olaksavajuca
okolnost moze se, istina, uzeti okolnost da je on, zahvaljujuci
socijalizmu koji je mrzio, samo prigradski inteletualac.
Ovo nije pozitivno za drugu dvojicu.
Apsurdno je ali vise sanse i volje da se vrate, sa promjenom
okolnosti, imaju oni koji su protjerani nego oni koji su "dobrovoljno"
pobjegli. U ovom slucaju prezir i gnusanje je gore, efikasnije i
trajnije nego strah i mrznja.
Bez obzira da li je govorio u svoje ime ili usaglaseno u ime troclanog
Predsjednistva, na sta je mislio M.Krajisnik:
- na povratak svih svojim domovima na prostoru BiH i na
slobodno opredjeljivanje o ostanku ili odlasku i na ravnopravno
sredjivanje ekonomskih i ostalih pitanja, ukljucujuci i porodicno
ucesce u medjunarodnoj pomoci pod medjunarodnim nadzorom
u smislu ostanka ili odlaska, sto je jedino ispravno i dugorocno
rjesenje;
- na povratak Muslimana i Hrvata i ostalih u srpski entitet u BiH
i na povratak Srba i ostalih u Federaciju BiH i na slobodno
opredjeljivanje itd kao gore...............
- na povratak Srba u srpski entitet u BiH i Muslimana i Hrvata
/ gdje ce ostali / u Federaciju BiH bez slobodnog opredjeljivanja
i bez kao gore........................................
Konacni "pobjednik" bice ona strana kod koje, prvenstveno zbog
slobode, tolerancije i raznolikosti zivljenja bude vise "drugih", a tek
onda ekonomski razlozi.
Ne ulazeci u motive i ciljeve molbe M. Krajisnika, moze sa sigur
noscu pretpostaviti da je Jean Chretien bio zbunjen da mu se
- u Sarajevu,
- u BiH i
- to M. Krajisnik
postavlja pitanje vezano za 21 vek / "sta ce nam zgrade,
postrojenja i sve ostalo ako ne budemo imali ljude", jer polako
pocinju da odlaze baby boomers / a on se u Kanadi bori sa
/ provincijskim / politicarima koji su sve svoje snage i "ugled"
ulozili i prionuli da je ljudski, politicki i civilizacijski vrate u
odnose 19, 18 ili 17-og st., ali zasnovano na strukturiranom
monopolizmu a ne na mnogo hvaljenom ali ne postojecem
"pionirskom duhu".
Iako je imigraciona politika sa kvotom od nekih 200.000+ godisnje
najjaci adut kanadske vanjske poltike, istina je da Jean Chretien
i njegov ministar Inoposlova Axworthy imaju nadleznost uglavnom
da dijele osmjehe i obecanja vani dok druge, neugodnije poslove
u vezi izbjeglica, obavljaju oni na provincijskom nivou.Sadasnje
izbjeglice u mnogo cemu placaju danak 1970-tih i 1980-tih godina.
Boreci se za svoje mjesto pod suncem, u okviru globalizacije
privrednog zivota, Kanada
- da bi realno finansirala svoju neophodnu infrastrukturu
na "patriotskoj linij Istok - Zapad mora da ima 75 miliona
stanovnika sa normalnom stopom zaposlenosti, investiranja
i nivoa plata i da ima proizvodni a ne usluzni rast i razvoj;
- znaci da sada vise nego duplo manji broj stanovnika koristi
nesrazmerno ogromne resurse i prisvaja finansijske efekte
istih iz razmjene /izvoz-uvoz/ koja se obavlja po "nepatriotskoj
liniji" sjever - jug;
- je zaboravila, zbog straha politicara a medju ostalim i Jean
Chretien-a da to otvoreno kazu novim carevima ili tvrdolinijaskim
clanovima Politbiroa a la Suslov - "poreskim obveznicima" -
da je izgradnja normalne nacije / kanadske multietnicke,
multikulturne ali i multijezicne, da ne bi sutra svi govorili
kineski / nesto slozenije i skuplje / nego pridrzavanje i
respektovanje samo nekoliko finansijskih pokazatelja, sto je
lakse. Ali samo privremeno, dok ne odu majstori, a voda
pocne odasvud da curi. I da druge alternative objektivno nema,
bez obzira na troskove.
Svi danasnji izvanredni finansijski pokazatelji - ako sutra ne bude
ruku da rade i oplodjuju te fondove - bice nula i mrtvi i nema rendita,
penzija i ost. To sada dozivljavaju neki "borbeni penzioneri" dole.
To dokazuje licno i M. Krajisnik svojom najpametnijom izjavom i
politickim saltom mortalem, jer podizanje novih generacija do
18 godina kosta 120.do 150 hiljada dolara. Tih para Kanada danas
nema ili nije voljna da ulozi, jer ce im doci iz Azije. A ex-Yu i BiH
su ih p(r)otjerali, ovako ili onako, zbog nedostatka smisla i volje
za transformacije i poimanja sta su to stvarni interesi i mogucnosti
u vremenu i prostoru. Dokaz: molba M. Krajisnika, spomenuta u
sarajevskim a nespomenuta u beogradskim izvorima.
To je nesvjesno i "vizionarski smisao poruke" M. Krajisnika
kanadskom narodu / sto bi se reklo " putevi se zazeljeli Turaka" /
a tesko i bolno saznanje i zadatak za gosp. Jean Chretien-a;
da iz BiH prenese poruku - obol gosp. M. Krajisnika - i to otvoreno
kaze, kao argument, svojim politickim protivnicima - da bi ostao
na nivou i konstruktivan prema buducnosti Kanade a ne sumnjiv kao
spretan u lokalnom politikanstvu nemustih politicara a corav i neposten
prema istini i cinjenicama.
Sve prethodno se odnosi na (pozeljno) kanadsko politicko i
vojno prisustvo i posredovanje u BiH.
U vezi nekog ekonomskog prisustva, sto je ovdje vaznije,
a vazi i za ostale zemlje imigracije, stavovi moraju biti
sasvim drugaciji.
Bolje kuga u BiH nego neki bankari, jer niti oni znaju nas iz
krcmi a niti mi njih iz njihovih sudnica i sl. fikcija. Bolje nemati
nista i ne svadjati se. Neka ostanu i investiraju kuci, i time
donekle doprinesu rjesavanju domacih problema, koji ipak
nisu eminentno ekonomski.