=?iso-8859-1?Q?TRAGOM_CRVENE_VJE=8ATICE?=

mikatic@interlog.com
Sun, 14 Jun 1998 10:33:30


Citam u nedeljnom internetovom izdanju "Nase Borbe" od 14. juna 1998 prilog
Milivoja Maksica povodom pedesetogodisnjice cuvene rezolucije
INFORMBIRO-a. Tekst je objavljen pod naslovom "Sudbonosni sudar sa
Staljinom". U mnogo cemu dijelim misljenje autora, jer su mi poznati mnogi
dogadjaji iz tog perioda kojima sam i sam bio svjedok. Iz tih razloga mogu
reci da se slazem sa njime kada kaze da je "istorijsko NE otvorilo novu
epohu u nasoj savremenoj istoriji, epohu koja po svojim sustinskim
vrednostima ne moze zatamniti i koja i dalje zraci". Medjutim, ono radi
cega sam se ponovo odlucio da napisem ovo pismo za "zidne novine" N.B. na
Internetu, proizaslo je iz sjecanja na moje tinejdjerske godine koje se
poklapaju sa tim dogadjajem, a koja, bar tako mi se cini, zavredjuju siru
paznju. Naime, ne smije se zaboraviti da bi ono istorijsko NE rezultiralo
kompletnom katastrofom tadasnje Jugoslavije da nije, u relativno vrlo
kratkom roku bilo propraceno i sa jednim istorijskim DA.

U okviru ovoga istorijskog DA, ostao mi je u sjecanju jedan detalj koji ce
mozda nekome izgledati bizaran. U to vrijeme sam zivio u Sarajevu. Moram
biti posten pa reci da me je ono "istorijsko NE" prilicno uplasilo, jer sam
se kao izbjeglica tek bio vratio tamo odakle sam morao pobjeci za vrijeme
II svjetskog rata, pa je ovo istorijsko NE neminovno asociralo na
posljedice jednog prethodnog istorijskog NE izrecenog 27. marta 1941. No,
to je jedna druga tema. Vratimo se onome istorijskom DA.

Dakle, uskoro poslije prisilnog raskida odnosa "SSSR i njegovih satelita"
sa FNR Jugoslavijom, kroz sarajevsku carsiju su medju djecom prostrujale
vijesti da u sarajevske bioskope dolaze americki filmovi. Do tada su
bioskopi prikazivali uglavnom sovjetske I filmove. Domaca filmska
industrija je tek bila u povoju. I zaista, tog proljeca ili ljeta, vise se
tacno ne sjecam, na repertoaru sarajevskih bioskopa pojavila su se dva
americka filma. Jedan se zvao "Tragom Crvene Vjestice" a drugi "Rat Divljih
Mácaka". Prvi je bio romanticna gusarsko-ljubavna avantura na brodu koju si
zvao "Crvena Vjestica". Tema drugog filma je bila inspirisana teksaskom
naftom i konkurentskom borbom malih preduzetnika sa mocnim teksaskim
naftnim bosovima. U jednom od filmova je glumio Dzon Vejn. Ta dva filma, a
posebno slavni glumac Dzon Vejn, predstavlja su pravo otkrice za nas
tinejdzere, i ne samo za nas. Jedva smo cekali da vidimo slijedece filmove
ciji dolazak je vec bio uveliko reklamiran. Uskoro su se na ulicama
pojavili i prvi americki automobili (Sevrolet i Ford) koje je uvezla Vlada
BiH, a koje su nama izgledali kao prave "drumske krstarice". Mi smo svi
znali da bez onog istorijskog NE ne bi vidjeli ni Dzon Vejna, ni "Crvenu
Vjesticu", ni "Rat Divljih Macaka", ni Bjujkove ni Osmake. Odnosno, drugim
rijecima, mi smo smatrali da ono istorijsko DA za Dzon Vejna ne bi bilo
moguce bez onog istorijskog NE Staljinu. Medjutim, kada iz danasnje
perspektive ocjenjujem iste dogadjaje dolazim do zakljucka "da bi ono
istorijsko NE Staljinu, rezultiralo kompletnom katastrofom tadasnje
Jugoslavije da nije, u relativno vrlo kratkom roku, bilo propraceno i sa
ovim istorijskim DA za Dzona Vejna." Medjutim, o tom istorijskom DA nema ni
rijeci u citiranom clanku Milivoja Maksica, pa sam smatrao neophodnim da
ovo svoje pisme "okacim" u zidne novine "nase Borbe" na Internetu. Mozda ce
ga neko procitati.

M. Katic